STRADANJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

Izrazi mržnje, koji su se prije rata očitovali prema Muslimanima i riječima i postupcima, dobili su najužasniju, najkrvaviju i najdivljačkiju potvrdu u Drugom svjetskom ratu, posebno u jesen 1941. godine.

Kad jugoslovenska kraljevska vojska još nije bila posve ni odložila oružje u proljeće 1941. bilo je u rogatičkom (posebno boričkom) kraju pojedinačnih napada na Muslimane. U tim aprilskim danima jedna grupica regularnih vojnika (oficira i podoficira) ubili su mladića Arifa Šehovića iz sela Točinoika. Taj mladić od 18 godina ubijen je, bez ikakva povoda, u Godomiljskom polju niže Sjeverska. Čitajuci o putu izdaje četnickog vođe Draže Mihajlovića poslije kapitulacije jugoslovenske vojske 1941. godine i pročitavsi da je u proljeće 1941. godine na svom putu za Ravnu Goru prošao kroz Sjeversko, saznao sam tako da je on sigurno tada ubio pomenutog mladića Arifa Šehovića. To je bila prva "žrtva fašističkog terora" u našem kraju, prije nego li su i ustaše počele sa svojim divljanjem i zločinačkom rabotom.

IDE NIKOLJ - IDE TURSKI POKOLJ

Kada je četnicima uspjelo da slome, slabo organiziran otpor ustaša, žandarma i milicije - tada je bivši žandarmerijski major, a sada četnički vojvoda, Jezdimir Dangić u svom govoru na Lijesci kod Borika rekao: '' Kuda četnička noga prođe, tu mora i trava da sagori, a nekamo li muslimanska kuća. Naša osveta neće birati ko je ustaša, a ko nije. Za nas je svaki Musliman ustaša. Samo guzi li se (klanja li) ustaša je!''

Ove Dangićeve riječi potvrdio je kao svjedok na suđenju Dangiću i partizanski borac, Milorad Ćorić iz Sjeverska.

Preživjeli pričaju da je te jezive jeseni u istočnoj Bosni opći pokolj Muslimana prethodno najavljivan pjesmama (pjevanjem) četnika: ''Ide Nikolj, ide turski pokolj'', jer je zbilja o pravoslavnom prazniku Sv. Nikoli počelo masovno ubijanje muslimanskog življa i paljevina muslimanswkih sela. Suvišno je napominjati da su najprije Muslimani bili opljačkani do gole kože, da je prilikom pljački i iznuđivanja zlata i nakita bilo strahovitog terora i mučenja, koje bi se u slučaju opisa moglo samo umanjeno prikazati.

Moje rodno selo Godomilje je jedno od onih što su najteže stradala u tom kraju. Da bi se dobila jasna predodžba o veličini stradanja tog sela, ići ćemo od kuće do kuće pojedinih domaćinstava i navesti broj ubijenih i broj preživjelih iz svake obitelji.

GORNJE GODOMILJE

1/Kuća i obitelj Žige Vejsila:

Poubijani: žena (starica) Ajša, kćerka (djevojka) Hadžira (strahovito mučena, sva izbodena bajunetama), jedno malo unuče od sina Šahmana, tek prohodalo, sin Šahman, te sina Ejub (ustaša) nestao.

Rat preživjeli: Stari Vejsil i sinovi mu Šahman i Nazif. Šahman, nevin denunciran od Srba - ubijen odmah iza rata. Nazif obnovio porodicu (obitelj), a stari Vejsil, obhrvan tugom i starošću umro 1952. godine. Šahmanova žena se preudala.

U toj obitelji je:

poubijano 5 članova, 3 muških i 2 ženskih.

preživjelo: 3 člana, 2 muška i 1 žensko.

Poubijani članovi su svi iskasapljeni !

2/ Obitelj Žige Hakije:

Ubijen domaćin Hakija i kći Behka*/. Ostala živa žena Muša i sin Hamza, koji je obnovio porodicu. Dakle: poubijano 2 (ili 3) člana, preživjelo 2 člana.

3/ Obitelj Žige Ohrana:

Pobijena cijela obitelj: domaćin Ohran (poginuo u borbi), žena mu Naza, kći Emina, sin Mujo i još jedno malo dijete (ime?)

Poubijani: 2 muška i 3 ženska člana - svega 5 članova- Dakle cijela obitelj !

4/Obitelj Hodžića Adema:

Pobijena cijela obitelj od 6 članova: domaćin Adem, žena mu (ime?), sinovi Adil i Ahmet (dječaci), te kćeri - djevojčice, Emina i Fatima- Dakle 3 muška i 3 ženska člana- ukupno 6 članova. Obitelj sasvim uništena, ognjište ugašeno !

5/ Obitelj Hodžić Sulje:

Osim domaćina Sulje, svi ostali članovi obitelji poubijani i to: stara nena Rumša (starica od preko 100 godina), majka Esma, braća Edhem, Meho i Osman; te žena Džehva s djecom: Nafila (5 godina), Esma (4 godine), Hasib (3 godine), i Agan (2 godine)- Pobijeno 5 muških i 5 ženskih članova obitelji.

Ostao jedino domaćin Suljo, koji je obnovio domaćinstvo.

6/ Obitelj Hajdarovića Sulejmana:

Osim domaćina Sulejmana, poubijani svi ostali članovi obitelji: Supruga Naza, kćerka- djevojčica Hasiba, mali sin (dijete) Ibrahim i još jedno dijete- odojče (ime?). Zatim, rođak Nurija, kao gost obitelji, te stara tetka Hankija Barimac (čiji je muž Dedaga ubijen 1914.), starica od 80 godina.

Poubijano svega 6 članova obitelji: 2 muška člana i 4 ženska člana.

7/ Obitelj Hodžić Derviša:

Poubijani su: Supruga Hasiba, sin Ramiz od 4 godine i kći Rahima od 2 godine. Svega 3 člana.

Ostali živi: Domaćin Derviš i brat mu Šaban. Derviš se ugušio plinom 1944. u Sarajevu, a Šaban se nije nikada vratio u rodno selo Godomilje.

8/ Obitelj Hodžić Ibrišima:

Ubijena žena mu Hatema, a Ibrišim naprasno umro u proljeće 1942. god. tj. presvisnuo od tuge kada je našao ženu Hatemu, svu iznakaženu i zakopanu u đubrište. Ibrišim je u prvoj grupi mještana Godomilja stigao na zgarište i razbojište i vidio prizor.

Ibrišim i Hatema nisu imali djece (2 člana)

9/ Obitelj Hodžić M. Mustafe:

Poubijani: Stari domaćin, 90- godišnjak, Mula Mustafa (bačen živ u plamen zapaljene žandarmerijske postaje na Sjeversku, zajedno s bratom mu Bećirom), sinovi mu: Hamed, Sulejman i Jusuf, kćerka Ajša, snaha Hajra i malo muško unuče (ime?). Poubijano, dakle 7 članova obitelji- 5 muških članova i 2 ženska. Preživjela jedino kćerka Zejna, koja je iskočila kroz prozor i uspjela pobjeći u selo Osovo.

10/ Obitelj Hodžić Mehmeda:

Pobijeno svih 7 članova obitelji i to: domaćin Mehmed, supruga Osmana, sinovi: Hasan, Hasib i Ćamil, kćerka Halima i još jedno žensko dijete.

Obitelj potpuno uništena !

11/ Obitelj Hodžić Zejnil ef. :

Pobijeni: domaćin Zejnil ef. , brat mu Bećir (75- godišnji starac, bačen u plamen zapaljene žandarmerijske stanice na Sjeversku i živ spaljen), sin Abdulah ef. (ubijen u Foči) i kćerka Emina, snaha Hajra, unuka Dervija (od 4 godine), te unuci Salih (3 godine) i Salem (od 1 godinu). Pobijeno 8 članova= 5 muških i 3 ženska.

Osim njih, s njima je ubijena sestra Zejnila ef. stara Mejra Užičanin, koja je pobjegla iz sela Dumanjića, koje je njprvo spaljeno i uništeno. Kažu, da je ta, moja tetka (očeva mi sestra) krvnički ubijena - sva iskasapljena, a imala je preko 70 godina.

Iz te naše obitelji ostao jedino živ sin Zejnil efendije, Ibrahim (pisac ovih redaka), koji se tada nalazio u Sarajevu.

12/ Obitelj Hodžić Huse:

Pobijeni: domaćin Huso i brat mu Avdo (pobijeni u Foči), Husin sin Ibro, Avdina žena Habiba, Avdin sin Avdija (3 godine), te još jedno malo dijete - odojče (ime?), zatim sestra im Šerifa (duševni bolesnik)- Svega 6 članova, 4 muška i 2 ženska. Jedino se sin Husin Azem spasio bijegom iz zapaljene kuće. Ranjen u nogu, pobjegao u Osovo, a zatim u Sarajevo.

13/ Obitelj Hodžić Abida:

Abid poginuo junački u obrani sela, a žena mu, Merka ubijena na kućnom pragu. Djece nisu imali. Obitelj, dakle, uništena- ognjište ugašeno !

14/ Obitelj Hodžić Asima:

Ubijena mu stara nena (Paša) od 78 godina, majka Temima, a tri sestre i dva brata, kao i Asim, ostali u životu, zahvaljujući uspjelom bjegu u selo Šatoroviće, gdje su partizani, koliko su mogli zaštićivali muslimanski živalj. Ubijeno 2 žensko a 6 preživjelo.

15/ Obitelj Hodžić Adila:

Pobijeni: žena Halima, kćerka Ifeta, sin Hilmo (7 god.), Adila (6 god.), Esad (5 god.), Derva (4 god.), Mula (3 god.), Emka (2 god.) i odojče Bjelka.

Preživio Adil i bratić mu Hamdo.

16/ Obitelj Hodžić Rifeta:

Poubijani: stara Rifetova majka Zlatija, supruga Hasiba, kćerka Raška (4 god.) i jedno malo dijete (ime?). Preživjelo jedino domaćin Rifet i sestra mu Rifa (ubijeno 4 ženska člana)

17/ U mahali Gornje Godomilje jedino je Obitelj Žige Age ''ostala čitava'', bez ijednog poginulog člana: domaćin Ago, stara majka mu Fata, žena Fiza, te sinovi Meho, Avdija i još jedno dijete (ime?) Ta se obitelj spasila pravovremenim bijegom u Rogaticu kod rodbine 6- članova.

Sve žrtve četničkih zlodjela u selu Gornjem Godimilju poubijane su noževima, a zatim spaljivane u zapaljenim kućama. Koji leševi nisu spaljeni, zakopani su u đubrište. Iz pušaka su ubijani jedino oni koji su pokušali pobjeći.

KRVAVA STATISTIKA GORNJEG GODOMILJA:

Poubijano muških članova ukupno 44

Poubijano ženskih članova ukupno 48

- starijih od 60 godina 11

-poubijano djece od 5- 15 godina 14

-poubijano djece do 5 godina 27

POUBIJANO SVEGA- ŽITELJA 92

PREŽIVJELO SVEGA- ŽITELJA 25

DONJE GODOMILJE

Donja Mahala (Godomilje) mi je svakako manje poznata od Gornje, zato je moguće da u statiscici poubijanog žiteljstva tu malo i pogriješim- no ta moguća pogreška u ukupnom zbroju ne može biti veća od 4- 5 osoba.

1/ Obitelj Bogilovića Ibre:

Poubijani svi članovi obitelji: domaćin Ibro i žena mu zvana Mednolučka, braća mu Omer i Hasan, Hasanova žena Ajka i sinovi Mujo i Numo, te još jedno dijete (ime?). Ukupno poubijano 7 članova- 5 muškaraca i 2 žene. Cijela obitelj zatrvena, ognjište ugašeno. Domaćin Ibro se izvjesno vrijeme sakrivao u Žepi i promzao noge. Ali su ga lešinari uhvatili i zaklali na lešinarski način.

2/ Obitelj Šetića Ahmedbega:

Osim domaćina Ahmedbega poubijani su svi ostali članovi obitelji: stara Ahmedbegova majka Omerbegovica, žena- supruga domaćina Ahmedbega (Ahmedbegovica), njihove kćeri: Bisera, Đulesma i Makbula- dakle poubijano 5 članova obitelji, i to svi ženski !!!!!

3/ Obitelj Bogilovića Agana:

Još jedno ugašeno ognjište- domaćin Agani žena mu Paša, bračni par bez djece, oboje ubijeni. Agan zaklan među prvima u selu ''na cjepalu pred kućnim vratima''. Dakle, ubijeno 2 člana obitelji.

4/ Obitelj Bogilović Zajke:

Uglavnom zatrvena cijela obitelj, jer osim stare majke, 80- godišnje Murije, koja je umrla odmah uza rata, poubijana cijela porodica: domaćin Zajko, žena mu i 2 malodobne djece- ukupno 4 člana obitelji.

5/ Obitelj Bogilovića Hakije:

Domaćin Hakija, žena mu i 2 djece - 4 člana. Jedino jedan sinčić ostao živ čudesnim bjegom iz zapaljene kuće.

6/ Obitelj Bogilovića Muhameda:

Poubijani svi članovi brojne obitelji: domaćin Muhamed, braća mu Hamid i Rasim (zaklani pred samom džamijom). Muhamedova žena Đulka, sin Asim i još dvoje (2) male Muhamedove djece, te 2 Hamidove djece. Dakle, sa sestrom im Nazifom, uništena cijela obitelj od 10 članova.

7/ Obitelj Bogilovića Jusufa:

Poubijani svi članovi obitelji. Još jedna zatrvena obitelj: domaćin Jusuf, žena Đula, sin Pašan i još 2 male djece 5 članova.

8/ Obitelj Bogilović Zulfe:

Još jedna uništena obitelj !!!! poubijani: domaćin Zulfo sa ženom i 3 djece- ukupno 5 članova.

9/ Obitelj Bogilović Sejfe: