DOBA IZMEĐU DVA RATA

Vrijeme između dva svjetska rata proteklo je u istočnoj Bosni, kao i drugdje, uglavnom u poznatim općim prilikama i općoj situaciji. Prve poratne godine (1918-1923.) bile su izuzetno najteže za Muslimane, kojima je bilo opasno i kretati se, zbog mučkih napada-zasjeda i busija-od strane pravoslavnih Srba. Bilo je nerijetkih slučajeva premlaćivanja pa i ubijanja Muslimana iz busije ili na prevaru ("na vjeru").

Krađe i pljačke stoke od bogatijih Muslimana nisu bile rijetke, tako da su neka muslimanska sela bila prisiljena organizirati noćne straže. U mom rodnom selu Godomilju (Rogatica) su 1922. godine pokradeni konji od Hodžica Adema i od udovica Paše i Hankije Barimac (čiji su muževi, Mujaga i Dedaga, zajedno s bratom Salkom i još trojicom Godomiljaca pobijeni 1914.g.) Tek kada su se neki pravoslavni Srbi u Godomilju međusobno posvađali kasnije (1927.g.) prokazani su kradljivci tj. Nikola Đeric sin Mire i Mare i Jovo Šalić oba iz Godomilja. Konje su prodali u Bajinoj Bašti.

Iako su krađe, pljačke i otvoreni napadi na Muslimane kasnije (od 1925.) postali rjeđi, ostala je i dalje mržnja na Muslimane, koja se očitovala svakom pogodnom prilikom i svakim povodom-kao što su politički izbori, zborovi, vjerski skupovi itd. Dobro sam upamtio tri takva napada na Muslimane, koja su bila širih razmjera i veoma ozbiljna.

Negdje u godinama 1926/27. bio je neki mješoviti skup na Sjeversku kod Godomilja. Ne znam povodom čega je bio taj skup (je li politicki?). Srbi su na tom skupu bili u ogromnoj većini. Bezobrazno su iskoristili tu svoju brojčanu nadmoć i masovno napali na Muslimane drvljem i kamemjem i rastjerali ih. Poginulih nije bilo. Slično se desilo prilikom famoznih "petomajskih izbora" (5. svibnja) 1935. na biračkom mjestu kod crkve na Borici. Muslimani su i tu bili u velikoj brojčanoj manjini, što su Srbi bezobrazno iskoristili i napali ih drvljem i kamenjem. Iako brojčano daleko slabiji Muslimani su tu pružili junački otpor i upustili se u tuču. Hrabri Šatorovci i Starogorci, predvođeni starim junačinom Alijom Oprašićem i vještim mejdandžijom, Mujom Hodžićem, dugo su se opirali i mudro se povlačili pred nadmoćnom masom, i tako se izvukli zdravi i čitavi.

Sramni događaj masovnog napada srpskih seljaka na muslimanske radnje i domove, na pravoslavno preobraženje, u Rogatici 1936.g. ostaće i u povijesti zabilježen-i u istinitom i u lažnom prikazu. Istinito ga je registrirala ondašnja muslimanska štampa (Novi Behar", "Muslimanska Svijest" i dr.), a lažno je zabilježen (opisan) u "Monografiji Rogatice" I izdanje, iz pera Veselina Kosorića. Taj sramni ispad srpskih seljaka počeo je na podsticaj čuvenog srpskog nacionaliste šovena i kasnijeg četničkog vojvode Dobrosava Jevđevića. To se dogodilo u ponedjeljak popodne, na Preobraženje 1936. godine. Kada su muslimanski seljaci napustili grad Rogaticu i razišli se kućama, srpska pravoslavna rulja krenula je od crkve kao lavina uz divlje urlike i prostačku psovku i kroz čaršiju razbijajuci stakla na muslimanskim radnjama i domovima. Žandarmi i policija su bili nemoćni da bez upotrebe oružja zaustave rulju. Kada je bezumna rulja nasrnula i na žandarme i policajce, oni su počeli pucati u masu. Ubijena su tri srpska seljaka, i to: Milan Bojat iz Stare Gore (zaselak Grbavica), Radoje (prezime sam zaboravio) iz Štavnja i još jedan, čije ni ime ni prezime ne znam. Prvopomenuti Milan Bojat je bio poznati kavgadžija i napadač na usamljene Muslimane, na nemoćne i na starce.

Ubrzo iza toga događaja (19.VIII 1936.) u Rogatici jedne noći planuli su stogovi sijena u rogatičkom polju, koji su bili vlasništvo Jamakovića (naravno Muslimana). Kada smo već spomenuli paljevinu sijena Jamakovića, da odmah kažemo da ta paljevina nije usamljen slučaj. I te kako je bilo vise slučajeva sličnih paljevina muslimanskih stogova i drugih objekata, koje sam ja dobro zapamtio.

Godine 1935. zapaljena je izletnička kuća Ibrahimage Zimića na njegovim pašnjacima i livadama u Dumaševinama kod srpskih sela Brankovića. Kuća je sve do te godine bila osigurana kod osiguravajećeg duštva. I baš te godine nije uplaćena godišnja premija (rata) osiguranja, zbog čega Ibrahimaga Zimić nije mogao naplatiti ni osiguranje kod osiguravajućeg društva.

Nekako baš u tim godinama (1934-36.) srpski seljaci iz Brankovića ukrali su, od Ibrahimage Zimića, vola s pašnjaka u Dumaševinama. Kradljivac je uhvaćen i dva-tri dana je kroz sela nosao o vratu volovsku glavušu pred žandarmerijskom patrolom.

Godine 1938. srpski seljaci iz Brankovića iskoristili su jedan svoj brojniji skup (od 50 do 100 njih) i napali usamljenog seljaka Muslimana, Aliju Oprašića i naprosto ga linčovali zatrpali kamenicama. Junački Alija je odmah, nakon prvog jakog udarca kamenom, kojim ga je gađao Dušan Perendija, odgovorio hicem iz pištolja i tu na mjestu ubio Dušana Perendiju. Do dva-tri dana iza ovoga dogadaja zapaljeni su stogovi sijena i slame Muslimana Oprašića.

Zapamtio sam i neke slučajeve paljevina i rušenja muslimanskih ograda (plotova). To se desilo mojim komšijama i rođacima, Abidu Hodžiću, Ademu Hodžiću, te još nekima u godinama 1928-1931.

NEMILA SJEĆANJA IZ DJETINJSTVA

Dječija duša je najčišća i najnevinija. Ona je takva sve dotle, dok je netko ne zanečisti i uprlja mržnjom i zlobom. Zbog toga smatram važnim ovdje obnoviti neka svoja sjećanja iz djetinjstva koga se tiču odnosa (ponašanja) srpske djece spram nama, muslimanskoj djeci, u osnovnoj školi u čobanskom (pastirskom) životu. Iskreno rečeno, nemam mnogo lijepih sjećanja i uspomena iz druženja sa srpskom djecom u školi i čobanluku, jer su nas srpska djeca jako mrzila i tu mržnju ispoljavala svakom prilikom. To su činili uvijek kada su bili brojniji i jači. U osnovnoj školi u Borikama vazda su bili brojniji 5-6 puta. Ništa nam nije bilo draže nego kad bi naši školski drugovi, Srbi, pokazali se dobroćudnim i pristali da se s nama drugarski igraju. Ali, mržnja i ispadi, napadi i psovke, kojima su nas srpski drugovi često obasipali, ostali su mi duboko urezani u pamćenje. Od njih sam najprije čuo i zapamtio podrugljeve i uvredljive srokove, koje su nam često izvikivali: "Oj Turčine ćelavi, što te Švabo prevari, svu ti Bosnu pregazi!" -"Oj Turčine repati, kada li ćeš krepati''? ''Teško onoj lopati, koja će te kopati''! ''Teško onoj ruci, koja će te vući"! -"Moj Turčine za nevolju kume, ne kumim te što ja nemam kuma, već te kumim da ti kožu zgulim!" itd.itd.