U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
o
pogrebima, sahranama, dženazama
GLAVA
o mrtvacima (o mrtvima na nosilima; ili: GLAVA o pogrebima,
sahranama, dženazama; ili: GLAVA o pogrebnim ophodima, povorkama i obredima) i
(GLAVA onoga) ko (bude takav da) je bio kraj njegova govora (zadnji dio, zadnja
riječ njegova govora u životu na ovome svijetu rečenica): "Nema
boga (božanstva) osim Allaha".
A reklo se Vehbu,
sinu Munebiha: "Zar nije (rečenica) "Nema boga osim Allaha"
- ključ raja?" Rekao je: "Daa, ali nije (nijedan) ključ
(drukčiji, drugačiji) osim (takav da) su za njega zubi (tj. on ima
zube - svaki ključ ima zube). Pa ako si došao sa ključem (Pa ako si
donio ključ koji je takav da) on ima zube, otvoriće se tebi (raj), a
ako ne (tj. u suprotnom), neće se otvoriti tebi (raj)."
(Prošlo vrijeme se nekada upotrebljava u značenju
budućega vremena. To će se u daljem tekstu tako i prevoditi prošlo
vrijeme bez objašnjenja koja su često u zagradi navođena. Pod zubima
se misli na dobra djela, pa ključ sa zubima predstavlja vjerovanje sa
izvršavanjem dobrih djela.)
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je
Vasil Ahdeb od Marura, sina Suvejda, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Došao mi je
(jedan) dolazač od moga Gospoda pa je izvijestio mene - ili je rekao:
obeselio (obradovao) je mene - da ono ko je umro (tj. ko umre) od moje sljedbe
ne udružuje sa Allahom (neudružujući sa Allahom nijedne) stvari (ništa),
unići će (u) raj." Rekao sam: "Iako je bludničio
(činio preljub), iako je krao?" Rekao je: "Iako je
bludničio, iako je krao."
(Ovaj hadis se tumači na više načina. Unići će
u raj iako je bludničio i krao nekada pa se prošao tih nevaljalih djela i
pokajao se. Ili unići će u raj kada pretrpi kaznu za ta djela u
paklu. Ima još tumačenja koja se neće ovdje navoditi.)
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, pričao nam je moj otac, rekao je: pričao nam je
Aameš, pričao nam je Šekik od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je umro (tj.
Ko umre) udružuje (tj. udružujući) sa Allahom (neku) stvar (ili nešto),
unići će (u) Vatru." A rekao sam ja: "Ko umre ne
udružujući sa Allahom (nikakve) stvari (tj. ništa), unići će (u)
raj."
GLAVA
zapovjedi za slijeđenje mrtvaca (na nosilima, tj. zapovjedi da
se otprati umrli do groba, mezara, da se sudjeluje u pogrebnim povorkama).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete od Eš'asa, rekao je: čuo
sam Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera'a, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Zapovjedio nam je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam (tj. sedam) postupaka
(poslova), a zabranio nam je sedam (postupaka). Zapovjedio nam je:
slijeđenje mrtvaca (tj. pogrebnih povorki), i posjećivanje bolesnika,
i odazivanje pozivaču (na neku gozbu), i pomaganje obespravljenog (tj.
onoga kome je učinjeno nasilje), i sprovođenje zakletve, i
odvraćanje pozdrava (tj. odgovaranje na pozdrav) i molenje (dova) za
(zahvalnoga) kihača (onoga koji kihne, kiše zahvaljujući Allahu, tj.
reći određenu dovu, riječ kad se kihač zahvali Allahu
poslije kihanja). A zabranio nam je: posudu (od) srebra, i prsten (od) zlata, i
svilu, i brokat, i polusvilu i grubu svilu."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, pričao nam je Amr, sin Ebu Selemeta, od Evzaije, rekao je:
izvijestio me Ibnu Šihab, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu
Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Dužnost
muslimana (u odnosu) na (drugoga) muslimana (tj. prema drugom muslimanu) su pet
(postupaka): odvraćanje pozdrava, i posjećivanje bolesnika, i
slijeđenje mrtvaca (pogrebne povorke), i odazivanje pozivu, i molenje
(upućivanje dove) za (zahvalnoga) kihača (koji se zahvali Allahu kad
kihne)." Slijedio je njega (Amra) Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je
Mamer. A predao ga je (hadis) Selamete od Ukajla.
GLAVA
ulaženja (ulaska) umrlome poslije smrti kada se (umrli) stavio u
njegove mrtvačke haljine.
PRIČAO NAM JE
Bišr, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio
me Mamer i Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete da je Aiša,
bio zadovoljan Allah od nje (s njom), žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, izvijestila njega (Ebu Selemeta), rekla je:
Došao je Ebu Bekjr,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim), na (jednom) konju iz svoga stana u
Sunhu (mjestu nedaleko od Medine) dok je (tj. te je) sišao (sjahao) pa je
unišao (u) bogomolju. Pa nije govorio (sa) ljudima dok je unišao (tj. dok nije
ušao) Aiši, bio zadovoljan Allah od nje, pa se upravio (pravo je pošao mrtvome)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je pokriven sa ogrtačem
prošivanja (ili: zelenila, tj. sa prošivenim ogrtačem, ili: sa zelenim
ogrtačem), pa je otkrio (ogrtač) sa njegova lica, zatim se sageo
(nagnuo se) nad njega (nad njim) pa ga je poljubio, zatim je zaplakao pa je
rekao: "Sa mojim ocem ti si (jednak) i mojom majkom (tj. volim te kao oca
i majku), o vjerovijesniče Allaha, neće sastaviti Allah (tj.
neće dati na ovome svijetu) tebi dvije smrti. Što se tiče smrti koja
se propisala tebi (na ovome svijetu), pa već si je umro (već si se
riješio te smrti)." Rekao je Ebu Selemete: pa izvijestio me Ibnu Abas, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od
njega, izašao (od mrtvoga Muhameda a.s.), a Umer, bio zadovoljan Allah od
njega, govori ljudima, pa je rekao (Ebu Bekjr k Umeru) "Sjedi!" Pa
nije htio (sjesti). Pa je rekao: "Sjedi!" Pa nije htio. Pa je izrekao
očitovanje Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega, pa su nageli k njemu
ljudi, a ostavili su Umera, pa je rekao (Ebu Bekjr): "Što se tiče
poslije, pa ko od vas obožavaše (ko je obožavao od vas) Muhameda, pa zaista
Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, već je umro, a ko obožavaše (a ko
obožava) Allaha, pa zaista Allah je živ, ne umire (neće umrijeti). Rekao
je Allah, uzvišen je (On): "A nije Muhamed (ništa drugo) osim (jedan)
poslanik...." (pa je čitao, učio napamet Ebu Bekjr taj odlomak)
do (riječi) "zahvalne"." Tako mi Allaha zaista kao da ljudi
ne znadijaše (kao da nisu znali) da je Allah spustio (taj) odlomak (prije nego)
dok je pročitao njega (prije nego ga je proučio) Ebu Bekjr, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), pa su ga uzeli (primili iz usta taj
odlomak) od njega ljudi pa se ne čuje (nijedan) čovjek
(drukčije) osim (tako da) čita (uči) njega (taj odlomak
Kur'ana).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao
je izvijestio me Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da je Umul-Ala'-a, (jedna)
žena od Pomagača (koja) se prisegla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, - (ta žena) izvijestila je njega (Haridžeta) da je ono (stvar bila
takva da) su se djelile izbjeglice (iz Mekje među stanovnike Medine)
kockom (ždrijebom), pa je odletio nama Usman, sin Maz'una (tj. ždrijebom je
određen i dodjeljen Usman, sin Maz'una nama - a to znači plemenu iz
kojega je bila ta žena Ummu Ala'a). Pa smo ga smjestili u naše sobe. Pa se
obolio svojim (Pa se razbolio) bolom koji (je bio taj što) se usmrtio u njemu
(tj. što je umro u njemu). Pa pošto se usmrtio (tj. pošto je umro), i okupao se
i zamotao se u svoje (mrtvačke) odjeće, unišao (ušao) je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla: "Milost Allaha na tebe
(tj. tebi), o Ebu Saibe (tj. o Usmane, sine Maz'una - jer je on imao nadimak
Ebu Saib), pa moje svjedočenje je tebi (da) je zaista već tebe
počastio Allah." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "A šta je upoznalo (obavjestilo) tebe da je Allah počastio
njega?" Pa sam rekla: "Sa mojim ocem si ti (ravan, tj. žrtvovala bi
oca za tebe, ili: volim te kao oca), o poslaniče Allaha, pa ko (je taj
što) će počastiti njega Allah?" Pa je rekao, njemu mir:
"Što se tiče njega, pa već je došlo njemu (ono što je) uvjereno
(sigurno, tj. smrt, jer će ona sigurno biti i biva svakome čovjeku
posjetilac). Tako mi Allaha zaista ja se svakako nadam njemu (da će ga
sresti od Allaha) dobro. Tako mi Allaha ja ne znam, a ja sam poslanik Allaha,
šta će se učiniti sa mnom." Rekla je: "Pa tako mi Allaha
neću čistiti (tj. neću hvaliti ni) jedno (lice) poslije njega
(Usmana) nikada."
PRIČAO NAM JE
Seid, sin Ufejra, rekao je: pričao nam je Lejs slično njemu
(navedenom hadisu). A rekao je Nafi', sin Jezida, od Ukajla: ".... šta
će se učiniti sa njim (sa Usmanom - a to znači da je Muhamed
a.s. rekao mjesto sa mnom - sa njim). A slijedio je njega (u tome
pričanju na taj način) Šuajb, i Amr, sin Dinara, i Mamer.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara,
rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao
je: čuo sam Muhameda, sina Munkjedira, rekao je: čuo sam Džabira,
sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Pošto se ubio (tj. pošto je ubijen, poginuo)
moj otac, počeo sam (da) otkrivam odjeću od (tj. sa) njegova lica
plačem (tj. plačući), a zabranjuju mi ga, a Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, ne zabranjuje mi. Pa je počela moja tetka
Fatima (da) plače. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Plačeš ili ne plačeš (tj. Plakala ili ne plakala) neprestano
anđeli zasjenjuju njega (tj. prave hlad njemu, prave mu hlad) sa svojim
krilima (prije časa) dok ste podignuli njega (sa mjesta gdje je poginuo
ili dok ga niste podigli sa mjesta pogibije)." Slijedio je njega (Šubeta)
Ibnu Džurejdž; (rekao je:) izvijestio me Ibnu Munkjedir, čuo je Džabira,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim).
GLAVA
čovjeka (koji)
javlja o smrti (umrloga) k porodici umrloga sa svojom osobom (lično, tj.
javlja sam sobom-lično o smrti k porodici umrloga).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je:
pričao mi je Malikj od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, objavio o smrti Nedžašije u danu koji (je bio taj dan što) je
umro u njemu (Nedžašija, tj. istoga dana kada je umro Nedžašija). Izašao je ka
klanjalištu, pa se poredao sa njima (tj. pa ih je poredao u redove) i
veličao je (rekao je "Allahu ekjber") četiri (puta).
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer,
pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od Humejda, sina
Hilala, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
Uzeo je zastavu (bajrak u borbi u mjestu
Muti) Zejd pa se pogodio (tj. pa je pogođen, poginuo je), zatim je uzeo
nju (zastavu) Džafer pa se pogodio (tj. i on je pogođen), zatim je uzeo
nju Abdullah, sin Revahata, pa se (i on) pogodio - a zaista dva oka poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sigurno liju (suze) njih dva (oka dok je
izvještavao o tome) - zatim je uzeo nju Halid, sin Velida, (sam) od (sebe) bez
vlasti (bez zapovjesti, bez zapovjedi, tj. bez imenovanja i postavljenja
zapovjednikom) pa se osvojilo njemu (tj. pa mu je data pobjeda nad
neprijateljem).
GLAVA
dozvole (tj.
objave) za mrtvaca (tj. objave o mrtvačkoj povorci, o tome da je neko
određeno lice umrlo i da se sahranjuje).
A rekao je Ebu Rafi' od Ebu Hurejreta,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "Zašto niste bili izvijestili (tj. pozvali) mene (na ukop,
sahranu toga lica što je čistilo i melo bogomolju)?"
PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio
nas je Ebu Muavijete od Ebu Ishaka Šejbanije, od Ša'bije, od Ibnu Abasa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Umro je (neki) čovjek, (a) bio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posjećuje
njega, pa je umro u noći pa su zakopali (sahranili) njega noću. Pa
pošto je osvanuo, izvijestili su ga, pa je rekao: "Šta je spriječilo
vas da obavijestite mene (da stavite do znanja to meni)?" Rekli su:
"Bila je noć pa smo mrzili - a bila je (velika) pomrčina - da
budemo teški tebi (da ti dotužimo, da te namučimo)." Pa je došao
njegovu grobu pa je klanjao njemu (tj. za njega molitvu koja se klanja za
umrle).
GLAVA
vrijednosti (onoga)
ko (bude u prilici da) je umrlo njemu dijete pa je računao (sebi to za
korisno, tj. nadao se nagradi od Uzvišenoga Boga za strpljenje i trpljenje zbog
izgubljenoga djeteta).
A rekao je Allah, moćan je i
veličajan je (On): ".... a obraduj strpljive."
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer,
pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Nema od ljudi (nijednog)
muslimana (koji bude u prilici da) se usmrti njemu troje (djece - dakle ako mu
se desi da mu umre troje djece koja) nisu stigla grijehu (a da će
drukčije proći) osim (tako da) će uvesti njega Allah (u) raj sa
vrijednošću (tj. zbog vrijednosti) njegove milosti (prema) njima."
PRIČAO NAM JE Muslim, pričao
nam je Šubete, pričao nam je Abdurahman, sin Asbahanije, od Zekjvana, od
Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, da su žene rekle Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Učini (Odaberi) nama (jedan)
dan (u kojem ćeš nas poučavati)." Pa je savjetovao njih i rekao
je: "Koja (god) žena (bude u prilici da) je umrlo njoj troje djece,
biće ona njoj zastor (tj. pregrada, prepreka koja će je štititi) od
Vatre (pakla)." Rekla je
(jedna) žena: "A dvoje?" Rekao je: "I dvoje." A rekao je
Šerikj od Ibnul-Asbehanije (koji je rekao:) pričao mi je Ebu Salih od Ebu
Seida i Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je
Ebu Hurejrete (u svome pričanju navedenoga hadisa): ".... nisu stigli
grijehu...."
(Pod izrazom "nisu stigli grijehu", ili
"grijeha" - misli se na malodobnu djecu, jer se takvoj djeci
zabranjena djela ne pišu u grijeh.)
PRIČAO NAM JE
Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju (priča)
od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ne umre
muslimanu troje od djece (troje djece) pa (da) uniđe (on, musliman u)
Vatru (dulje i više) osim (toliko da se izvrši) iskupljenje zakletve."
(Izraz "tehilletul-kasemi" riješiti se zakletve,
iskupljenje zakletve tumači se na više načina, ali se većina
tumačenja slaže u tome da se tim izrazom hoće da rekne i označi
mala količina, vrlo kratko trajanje. Prema tome hadis znači: Kome
umre troje djece, unići će u pakao vrlo malo makar i bio griješan u
većoj mjeri.)
GLAVA
govora čovjeka ženi kod groba: "Strpi se (ženo)!"
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sabit od Enesa, sina
Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: prošao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jedne) žene kod (jednoga) groba, a ona
plače, pa je rekao:
"Boj
se Boga i strpi se (ženo)!"
GLAVA
kupanja mrtvoga i
njegova čišćenja sa vodom i lotosom (tj. lišćem divljeg lotosova
drveta).
A balzamirao (balzamovo) je Ibnu Umer,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (jednoga) sina Seida, sina Zejda (Seida
Zejdova), i nosio ga je i klanjao je, a nije se očistio (tj. a nije uzimao
abdesta poslije balzamovanja mrtvaca i njegovoga nošenja).
A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice: "Musliman se ne opogani (ni kada je) živ, a ni
mrtav." A rekao je Sa'd:
"Da je bio (Seid) pogan, ne bih ga dotaknuo."
(Sa'd Vekasov je kupao umrlog Seida Zejdova i klanjao mu dženazu,
pa se poslije toga i sam okupao; ali opazivši da neki misle da je mrtvac pogan
i da se zbog toga, možda, Sa'd kupa - dao je gornju izjavu i dodao je da se
okupao zbog vrućine.)
A rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjernik se ne opogani
(neće se opoganiti)."
PRIČAO NAM JE
Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malikj od Ejuba Sahtijanije,
od Muhameda, sina Sirina, od Umu Atije Ensarijje, bio zadovoljan Allah od nje,
rekla je:
Unišao (Ušao) je nama
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminula (umrla) njegova
kći pa je rekao: "Operite ju (nju, tj. operite je) tri ili pet
(puta), ili više od toga ako vidite to (da je potrebno), sa vodom i lotosom, i
učinite (tj. stavite) u zadnjem (pranju) kamfora ili (jednu) stvar od
kamfora (tj. ili nešto malo kamfora). Pa kada završite, pozovite me (javite
mi)." Pa pošto smo završile, pozvale smo ga (javile smo mu), pa nam je dao
svoj pojas pa je rekao: "Učinite (tj. Stavite) njoj njega (pojas) do
dlake (tj. do tijela)." Misli (Umu Atija pod izrazom pojas na) njegov
pokrivač (na njegovu donju odjeću).
GLAVA
(onoga) što se voli (što se smatra lijepim) da se pere liho
(neparnim brojem puta pri kupanju umrloga).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, pričao nam je Abdul-Vehab Sekafija od Ejuba, od Muhameda, od Umu
Atije, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: unišao nam je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, a mi peremo (kupamo) njegovu kćer, pa je
rekao:
"Operite je tri,
ili pet ili više (puta) od toga sa vodom i lotosom, i učinite (stavite) u
zadnjem (pranju) kamfora, pa kada završite, javite mi." Pa pošto smo
završile, javile smo mu, pa je bacio k nama svoj pojas pa je rekao:
"Stavite do tijela njoj njega." Pa je rekao Ejub: a pričala mi
je Hafsa slično pričanju Muhameda, i bilo je u pričanju Hafse
(još i ovo): "Operite je liho (tj. neparnim brojem puta)." I bilo je
u njemu: tri, ili pet ili sedam (puta). I bilo je u njemu (u tome
pričanju) da je on (Muhamed a.s.) rekao: "Počnite sa njezinim
desnim stranama i sa mjestima čišćenja (tj. sa mjestima koja se peru
kada se uzima abdest)." I bilo je u njemu (i to) da je Umu Atija rekla:
"I iščešljale smo je (i oplele joj kosu na) tri roga (tj. na tri
pletenice)."
GLAVA:
Počeće se sa desnim stranama mrtvaca (pri kupanju njega).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam
je Halid od Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje
(s njom), rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u
kupanju (tj. u vezi kupanja) njegove kćeri:
"Počnite sa
njezinih desnih strana i mjesta čišćenja (abdesta) od nje (tj.
njezinih strana)."
(Umu Atijja je žena koja je rukovodila kupanjem umrlih ženskih
osoba za vrijeme Muhameda a.s..)
GLAVA
mjesta čišćenja od mrtvaca (tj. mrtvačevih mjesta -
mjesta umrlog koja je prao čisteći se za molitvu, uzimajući
abdest dok je bio živ).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Vekji' od Sufjana, od Halida Hazza'a, od
Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
pošto smo prale (tj. kada smo prale) kćer Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je nama, a mi peremo nju:
"Počnite sa
njezinim desnim stranama i mjestima čišćenja."
GLAVA:
Da li će se obući (tj. zamotati mrtva) žena u
pokrivač (u donju odjeću) čovjeka?
PRIČAO NAM JE
Abdurahman, sin Hamada, izvijestio nas je Ibnu Avn od Muhameda, od Umu Atije,
rekla je: umrijela (umrla) je kći Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao nama:
"Operite je tri,
ili pet ili više (puta) od toga ako vidite, ako mislite (da je potrebno), pa
kada završite, pa javite mi." Pa smo mu javile, pa je iščupao
(skinuo) iz svoga pojasa svoj pokrivač (tj. svoju donju odjeću) i
rekao je: "Učinite (stavite) do tijela njoj njega."
GLAVA:
Učiniće (Staviće) se kamfor u kraju (na kraju) njega
(tj. na kraju kupanja).
PRIČAO NAM JE
Hamid, sin Umera, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Muhameda,
od Umu Atije, rekla je:
Umrla je jedna (od)
kćeri Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izašao pa je
rekao: "Operite je tri, ili pet ili više (puta) od toga ako vidite, ako
smatrate (da treba) sa vodom i lotosom, i učinite (tj. stavite) u zadnjem
(pranju) kamfora, ili nešto od kamfora, pa kada završite, pa javite mi (pozovite
me)." Rekla je: Pa pošto smo završile, javile smo mu (pozvale smo ga), pa
je bacio k nama svoj pojas pa je rekao: "Stavite (Učinite) do tijela
njoj njega." A od Ejuba, od Hafse, od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od
nje, slično njemu (tj. prednjem hadisu). I rekla je: Zaista on je rekao:
"Operite je tri, ili pet, ili sedam ili više (puta) od toga ako vidite (da
treba)." Rekla je Hafsa: rekla je Umu Atija: I učinile smo (tj.
oplele smo) njezinu glavu (na) tri roga (tj. na tri pletenice).
(Šafijska pravna škola postupa po ovome hadisu, a hanefijska kaže
da se opletu dvije pletenice i postave se na prsa, a ne ozadi, ozada kako kažu
šafijski pravnici.)
GLAVA
rastrgavanja (tj. raščešljavanja, rasplićanja,
rasplitanja) kose (na glavi) žene (prilikom kupanja).
A rekao je Ibnu
Sirin: Nema štete (Nema grijeha) da se rastrga (tj. da se rasplete) kosa
mrtvaca.
PRIČAO NAM JE
Ahmed, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Vehba, izvijestio nas je Ibnu
Džurejdž, rekao je Ejub: (čuo sam ovako) i čuo sam Hafsu, kćer
Sirina, rekla je: pričala nam je Umu Atija, bio zadovoljan Allah od nje,
da su one napravile glavu kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (na) tri roga (pletenice), rasplele su je, zatim su je oprale, zatim su
je napravile (na) tri roga (pletenice).
GLAVA:
Kako se (vrši) stavljanje do dlake (tj. do tijela odjeće,
haljinke) mrtvacu?
A rekao je Hasen:
Peta krpa (je dio mrtvačke odjeće za žene što) sveže s njom
(kupač, koji kupa umrlo lice - sveže mu) dva stegna i dvije bedre ispod oklopa
(tj. ispod košulje).
PRIČAO NAM JE
Ahmed, pričao nam je Abdullah, sin Vehba, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž
da je Ejub izvijestio njega, rekao je: čuo sam Ibnu Sirina (da) govori:
došla je Umu Atija, bio zadovoljan Allah od nje, - (a to je jedna) žena od
Pomagača od (onih žena) koje su se prisegle (Božijem poslaniku a.s.) -
prispjela (doputovala) je (u) Basru žuri (tj. žureći zbog jednoga) sina
svoga pa ga nije stigla (jer je on prije njezina dolaska otišao iz Basre; ili
je umro prije njezinog dolaska). Pa nam je pričala, rekla je:
Unišao (Ušao) je nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a mi kupamo njegovu kćer pa je
rekao: "Operite je tri, ili pet ili više (puta) od toga ako vidite to (da
je potrebno - operite je) sa vodom i lotosom, i stavite u zadnjem (pranju)
kamfora. Pa kada (to) završite, pozovite me." Rekla je: Pa pošto smo
završile, bacio je k nama svoj pojas (tj. donju odjeću) pa je rekao:
"Stavite do tijela njoj njega." A nije povećao na to (Ibnu Sirin
u svome pričanju ništa više, kaže Ejub). A ne znam (kaže Ejub) koja (od)
njegovih kćeri (je to bila što ju je kupala Umu Atija), i tvrdio je (Ejub)
da je stavljanje do tijela (tj. na tijelo - da to znači): "Zamotajte
je u njega."
(Hoće da kaže da izraz "eš'irneha" znači
"ulfufneha".)
A takođe je bio
Ibnu Sirin (običaja da) zapovjeda za (umrlu) ženu da se zamotava, a ne
(da) se pokriva (samo donji dio tijela).
(Da bi se to shvatilo, treba znati korijen jednog i drugog glagola.
"Ezere je'ziru" ima korijen u riječi "izarun", a
"izarun" znači donja odjeća, haljinka koja pokriva donji
dio tijela, tj. od pojasa dolje, dakle ne pokriva cijelo tijelo. A drugi glagol
"eš'are juš'iru" ima korijen od riječi "ši'arun", a
"ši'arun" ima korijen od "ša'run". "Ša'run"
znači dlaka na tijelu, a "ši'arun" znači odjeća,
haljinka koja je do dlake, tj. do samoga tijela, na tijelu. Glagol "eš'are
juš'iru" znači staviti nekom "ši'ar", obući nekome
"ši'ar", tj. staviti, obući nekome haljinku koja se dotiče
dlake, a to će reći tijela, staviti do tijela, na samo golo tijelo.
Po tvrđenju Ejuba "eš'are juš'iru iš'arun" znači što i
"leffe jeluffu", a to će reći da "eš'are juš'iru
iš'arun" znači zamotati cijelo tijelo, a ne samo jedan dio tijela.
Neka se to ima na umu kod svih prošlih i sljedećih hadisa u kojima se
nalazi izraz u originalu "eš'irneha ijjahu". Isto tako i izraz
"hakvun" ili "hikvun" znači mjesto gdje se veže izar,
donja odjeća, a to je pojas, pa se i sami izar, donja odjeća naziva
zbog toga izrazom "hakvun" ili "hikvun".)
GLAVA:
Učiniće (Napraviće) se kosa žene (na) tri roga (tri
pletenice).
PRIČAO NAM JE
Kabisate, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Umul-Huzejle, od Umu Atije,
bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Oplele smo kosu
kćeri (kćere) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, misli (na)
tri roga (pletenice). A rekao je Vekji': rekao je Sufjan: njezinu kiku (kosu
nad čelom) i njezina dva roga (tj. kosu na desnoj strani i lijevoj strani
njezine glave).
GLAVA:
Baciće se kosa žene ozadi (ozada, iza) nje (kada se oplete u
pletenice poslije kupanja).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Hišama, sina Hassana, rekao
je: pričala nam je Hafsa od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje, rekla
je: umrla je jedna (od) kćera (kćeri) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio, pa je došao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"Operite je sa
lotosom liho (neparnim brojem puta): tri, ili pet ili više od toga ako vidite
to (da treba), i stavite u zadnjem (pranju) kamfor, ili (jednu) stvar od
kamfora (tj. ili malo nešto kamfora). Pa kada završite, pa pozovite me."
Pa kada smo (Pa pošto smo) završile, pozvale smo ga, pa je bacio k nama svoj
pojas, pa smo oplele njezinu kosu (na) tri roga (pletenice) i bacile smo je
ozadi (ozada, iza) nje.
(Već je napomenuto da hanefije drukčije rade.)
GLAVA
bijelih odjeća za mrtvačku odjeću (i opremu).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla
je:
Zaista je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, obukao se (zamotao se, tj. zamotan je,
obučen je) u mrtvačke haljine u tri odjeće, jemenske (tj. od
jemenskog platna), bijele, ubijeljene (oprane; ili sehulske odjeće, a to
znači iz sela Sehula u Jemenu, ili iz plemena Sehula u Jemenu koje je
tkalo odjeću), od pamuka, nije u njima košulja, a ni omotač (za
glavu, saruk, ahmedija, tj. među tim trima mrtvačkim odjećama
nije bilo košulje ni saruka, ahmedije).
GLAVA
mrtvačke odjeće (tj. opreme koja ne mora imati tri
komada, nego se mrtvac može zamotati i) u dvije odjeće (u dva komada
odjeće).
PRIČAO NAM JE
Ebu Numan, pričao nam je Hamad od Ejuba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Dok je (jedan)
čovjek (bio) stajač (dok je stajao) u (tj. na) Arefatu, kadli je
(iznenada) pao sa svoje jahalice, pa mu je slomila vrat, ili (je) rekao: pa mu
je dala slomiti vrat. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Okupajte ga sa vodom i lotosom, i zamotajte ga u dvije odjeće
(opremite ga u dvije odjeće), a ne balzamujte ga i ne pokrivajte njegove
glave jer će se on proživiti na sudnjem danu učeći telbiju (a on
uči telbiju)."
GLAVA
balzama za mrtvaca.
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, pričao nam je Hamad od Ejuba, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Dok je (jedan)
čovjek stajač (stoji) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u (na) Arefatu, kadli je pao (pade, pao je onaj čovjek) sa svoje jahalice,
pa ga je ubila (kopitom), ili je rekao: pa ga je ubila na mjestu. Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Okupajte ga sa vodom i
lotosom, i zamotajte (opremite) ga u dvije odjeće, a ne balzamujte ga i ne
pokrivajte njegove glave jer će zaista Allah proživiti njega na sudnjem
danu učeći telbiju (a ovaj poginuli uči telbiju pri proživljenju
na sudnjem danu)."
GLAVA:
Kako će se zamotati (opremiti) hodočasnik (koji je obukao
ihram pa umro za vrijeme hodočašća).
PRIČAO NAM JE
Ebu Numan, izvijestio nas je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra,
od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek
(imao takav nesretni, nesretan slučaj da) je slomila vrat njemu njegova
kamila (deva), a mi smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on
(poginuli čovjek) je muhrim (hodočasnik koji je započeo vršiti
hodočašće obukavši hodočasničke čaršafe). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Okupajte ga sa
vodom i lotosom, i opremite (zamotajte) ga u dvije odjeće, a ne dajte
dotaknuti njega mirisom, i ne pokrivajte njegove glave, jer će zaista
Allah proživjeti njega (na) sudnjem danu sljepljene kose (gumiarabikom, tj.
proživjeće ga u onakvom stanju i obliku u kojem je i umro, jer
hodočasnici slijepe kosu gumiarabikom da im se ne razbaruši za vrijeme
hodočašća pošto moraju biti gologlavi u vrijeme hodočašća).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra i Ejuba, od Seida, sina
Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bio je (jedan)
stajač čovjek (stajao je) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, u (tj. na) Arefatu pa je pao sa svoje jahalice-jahače životinje
(onaj čovjek). Rekao je Ejub: Pa je slomila njemu vrat. A rekao je Amr: Pa
je dala ubiti (kopitom) njega (pa ga je ubila kopitom). Pa je umro. Pa je
rekao: "Okupajte ga sa vodom i lotosom, i opremite (zamotajte) ga u dvije
odjeće, a ne balzamujte ga, i ne pokrivajte njegove glave jer će se
zaista on proživjeti (na) sudnjem danu" - rekao je Ejub: (a on) uči
telbiju, - a rekao je Amr: učeći telbiju.
GLAVA
mrtvačke odjeće (opreme koja se sastoji) u košulji (od
košulje) koja se opšiva, ili se ne opšiva.
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, rekao
je: pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, da Abdullah, sin Ubejja, pošto je umro - došao je njegov sin k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha, daruj (daj) mi tvoju (tj. svoju) košulju (da) opremim
(zamotam) njega u nju, i klanjaj mu (molitvu za umrle, dženazu) i traži oprost
za njega." Pa je darovao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
svoju košulju pa je rekao: "Javi mi (pozovi me kada bude opremljen da) klanjam
njemu." Pa je javio njemu. Pa pošto je htio da klanja njemu, privukao (tj.
povukao) je njega Umer, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: "Zar
nije Allah zabranio tebi da klanjaš dvoličnjacima?" Pa je rekao:
"Ja sam među dva izbora. Rekao je Allah, uzvišen je (On): "Traži
oprost za njih, ili ne traži oprost za njih. Ako tražiš oprost za njih
sedamdeset puta, pa (opet) neće oprostiti Allah njima....". Pa je
klanjao njemu (dženazu). Pa je sišao (odlomak): "I ne klanjaj (ni) jednome
od njih (koji) je umro (ne klanjaj mu) nikada....". ("ebeden":
nikad)
PRIČAO NAM JE
Malikj, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra (koji) je
čuo Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdullahu, sinu Ubejja, poslije što
se zakopao (poslije zakopavanja u zemlju), pa je izvadio njega, pa je pljunuo u
njega od svoje pljuvačke (pa ga je pljunuo svojom pljuvačkom) i
obukao je njemu svoju košulju.
GLAVA
mrtvačke odjeće bez košulje.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Urveta, od Aiše, bio
zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Zamotao se (tj.
zamotan je mrtvačkom odjećom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, u tri odjeće (u tri komada odjeće), ubijeljene (tj. oprane;
ili iz mjesta Sehula; ili iz plemena Sehula u Jemenu), (od) pamuka, nije u njoj
(bila) košulja, a ni omotač (saruk, ahmedija).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, pričao mi je moj otac od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, zamotao (da je zamotan u mrtvačku odjeću) u tri (komada)
odjeće, nije u njima (bila) košulja, a ni omotač (za glavu, saruk,
ahmedija).
GLAVA
mrtvačke odjeće, a nema omotača (saruka, ahmedije u
komadima mrtvačke odjeće i opreme; dakle bez omotača, saruka,
ahmedije).
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegova
oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da se poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, zamotao (zamotan je) u mrtvačke haljine (odjeću) u
tri (komada) odjeće, bijele, ubijeljene (ili sehulske), nije u njoj
košulja, a ni omotač (saruk kao sastavni dio mrtvačke odjeće -
nije bio, nisu stavljeni ni košulja, ni saruk, ahmedija).
GLAVA
mrtvačke odjeće od svega imanja (a ne od trećine
ostavštine).
A za njega (tj. za
ovo mišljenje da se mrtvačka odjeća i oprema, sahrana ima izvršiti od
sve, cjelokupne zaostavštine) je rekao (da je ispravno, tj. to je zastupao)
Ata', i Zuhrija, i Amr, sin Dinara, i Katadete. A rekao je Amr, sin Dinara:
Balzam je od svega (ostavljenoga) imanja (mrtvaca). A rekao je Ibrahim
(Nah'ija): Počeće se sa mrtvačkom odjećom (tj. sa
podmirenjem troškova ukopa, sahrane), zatim sa dugom (sa podmirenjem dugovanja
umrloga iz njegove zaostavštine), zatim sa oporukom (sa izvršenjem oporuke,
zaveštanja umrloga). A rekao je Sufjan: Plata (nagrada kopanja) groba i kupanja
- ono je (tj. to oboje) od mrtvačke oddjeće (a to znači da i
nagrada za kopanje groba i za kupanje spada, ubraja se u troškove ukopa, sahrane).
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Muhameda, Mekjija, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Sa'da
(sina Ibrahima), od njegova oca (Ibrahima, sina Abdurahmana), rekao je:
donijelo se Abdurrahmanu, sinu Avfa, bio zadovoljan Allah od njega, (jedan) dan
njegovo jelo (a taj dan je postio) pa je rekao:
Ubio se (Ubijen je,
tj. Poginuo je) Mus'ab, sin Umejra - a bio je bolji od mene - pa se nije našlo
za njega (ništa drugo) što će se zamotati u njega osim (jedan) ogrtač
(plašt). I ubio se (Ubijen je, tj. poginuo je) Hamza, ili (jedan) drugi
čovjek bolji od mene, pa se nije našlo (ništa drugo) što će se
zamotati u njega osim (jedan) ogrtač. Zaista već sam se uplašio da
budu već se požurila nama naša lijepa (dobra) djela u našem ovozemnom životu
(da nam se isplate, tj. da se za njih nagradimo sada tako da na drugom svijetu
nemamo šta tražiti, i da onda tamo dobijemo samo kaznu). Zatim je počeo
(da) plače (Abdurahman, sin Avfa nakon tih svojih riječi).
(Abdurrahman, sin Avfa je, eto, bio toliko bogobojazan iako je
jedan od desetorice koje je Muhamed a.s. obradovao za života rajem.)
GLAVA:
Kada se nije našlo (za mrtvačku odjeću ništa drugo) osim
jedna odjeća.
PRIČAO NAM JE
Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Sa'da,
sina Ibrahima, od svoga oca Ibrahima da je Abdurahman, sin Avfa, bio zadovoljan
Allah od njega, (bio tako pobožan da) se donijelo jelo, a bio je postač
(tj. a postio je taj dan), pa je rekao:
Ubio se (Ubijen je,
poginuo je) Mus'ab, sin Umejra, a on je bolji od mene, zamotavao se (zamotan
je) u (jedan) ogrtač (ali kratak), ako (bi) se pokrila njegova glava,
pokazale su se (pokazale bi se, otkrile bi se) njegove dvije noge, a ako su se
(ako bi se) pokrile njegove dvije noge, pokazala (bi) se njegova glava. I
mislim ga (da) je rekao: I ubio se (ubijen je, tj. poginuo je) Hamza, a on je
bolji od mene. Zatim se prostrlo nama od (dobara) ovoga svijeta (ono) što se
prostrlo. Ili je rekao: Darovalo (Dalo) se nama od (dobara, blagodati,
uživanja) ovoga svijeta (ono) što se nama darovalo (dalo). A već smo se
uplašili da budu naša dobra djela (lijepi poslovi) požurila se nama (da se
plate na ovome svijetu). Zatim je počeo (da) plače (toliko) dok je
ostavio (ili dok nije ostavio i to) jelo (tj. čak nije htio, ili nije
mogao da jede).
GLAVA:
Kada nije našao (rukovodilac sahrane druge) mrtvačke
odjeće osim (ono) što sakriva (tj. pokriva mrtvacu, mrtvome) njegovu
glavu, ili njegova dva stopala (njegove dvije noge) - pokriće se s njim (s
tim jednim kratkim komadom odjeće mrtvacu, mrtvome) njegova glava.
PRIČAO NAM JE
Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac (Hafs - to je rekao Umer),
pričao nam je Aameš, pričao nam je Šekik, pričao nam je Habbab,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Iselili smo se (iz
Mekje u Medinu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, tražimo (tj.
tražeći) lice (tj. zadovoljstvo) Allaha, pa je pala naša nagrada na
Allaha. Pa od nas (ih ima takvih, bilo je takvih) ko je umro (a) nije jeo (tj.
neokusivši na ovome svijetu) od svoje nagrade (nijednu) stvar (tj. ništa,
nimalo). Od njih je Mus'ab, sin Umejra. A od nas (ima i takvih, bilo je i
takvih) ko (je doživio na ovome svijetu da) je dozreo njemu njegov plod (tj.
plod njegove borbe), pa on bere njega (skida ga, tj. uživa ga). Ubio se (ubijen
je, tj. poginuo je Mus'ab, sin Umejra u borbi na Uhudu), pa nismo našli za
njega (tj. da on ima ono) što bi zamotali njega (u njega - nismo našli ništa
drugo) osim (jedan tako kratak) ogrtač, kada smo pokrili s njime njegovu
glavu, izašle bi njegove dvije noge (otkrile bi se, pokazale bi se zbog kratkog
ogrtača), a kada smo (tj. a kada bi) pokrili njegove dvije noge, izašla bi
njegova glava (tj. otkrila bi se). Pa je zapovjedio nama Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, da pokrijemo njegovu glavu, a da stavimo na njegove
dvije noge (jednu količinu) od izhira (divlje mirisne zelene trave,
trstike).
GLAVA
(onoga) ko je (sebi prije smrti) pripremio mrtvačku
odjeću u vremenu (za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pa se (to) nije osudilo njemu (tj. nije mu se to smatralo za nevaljalo i ružno,
pokuđeno).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga
oca, od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedna) žena došla
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa otkanim ogrtačem (tj.
donijela mu je otkani ogrtač), u njega je njegov porub (obrub, opšiv; ili:
u njega su njegove rese, tj. tek je skinut sa stana i nije još ni obrubljen).
Da li znate (kaže Sehl) šta je ogrtač? Rekli su: Plašt (tj. dugi kaput
koji obuhvata cijelo tijelo). Rekao je: Da. Rekla je (ona žena što je donijela
ogrtač):
"Otkala sam ga
sa svojom rukom pa sam došla zbog (toga da) ti ga obučem (doslovno -: da
obučem tebi njega)." Pa ga je uzeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, bivši potreban k njemu (tj. trebajući ga, taj ogrtač mu je
bio potreban). Pa je i
zašao k nama, a zaista on je njegov pokrivač (tj. izašao nam
je obukavši ga). Pa ga je uljepšavao (jedan) omsica (neki čovjek, tj.
vikao je taj da je lijep), pa je rekao (najzad): "Obuci mi ga (tj. Daj mi
ga), lijep (divan) li je!" Rekao je narod: "Nisi učinio lijepo
(nisi postupio lijepo). Obukao ga je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, trebajući ga (doslovno: bivši potreban k njemu), zatim si ga pitao
(molio si da ti ga dadne), a znao si da on ne odbija (tj. da ne vraća
praznih ruku onoga ko mu se za nešto zamoli)." Rekao je (onaj omsica):
"Zaista ja tako mi Allaha nisam ga pitao (molio) zbog (toga da) da
oblačim. Molio (pitao) sam ga (da mi ga dadne) samo zbog (toga da) bude
(taj ogrtač) moja mrtvačka odjeća." (To znači da ga
čuva sebi za ćefina, za mrtvačke odjeće.) Rekao je Sehl: Pa
je bio (onaj ogrtač) njegova mrtvačka odjeća.
GLAVA
slijeđenja žena mrtvaca (tj. mrtvačke povorke, sprovoda).
PRIČAO NAM JE
Kabisate, sin Ukbeta, pričao nam je Sufjan od Halida, od Umul-Huzejle, od
Umu Atijje, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Zabranilo se nama
(tj. ženama) slijeđenje mrtvaca (tj. mrtvačkih povorki, sprovoda), a
nije se odlučilo (to čvrsto) na nas (nama, tj. a nije nam se
čvrsto, strogo zabranilo kao druge zabranjene stvari i postupci).
(Iz toga se zaključuje da nije lijepo da žene idu na dženazu,
ali nije strogi i teški grijeh ako i odu.)
GLAVA
nošenja žalosne odjeće (od strane) žene na (ožaljavanje nekoga
drugoga) osim njezinoga muža.
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufadala, pričao nam je Selemete,
sin Alkameta, od Muhameda, sina Sirina, rekao je:
Umro je (jedan) sin
Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje, pa pošto je bio treći dan (poslije
smrti njezinoga sina), pozvala je za žutilo (tj. da joj se donese miris žute
boje), pa se pomazala sa njim i rekla je: "Zabranilo se nama da nosimo
žalosnu odjeću (tj. znake žalosti, da ožaljavamo nekoga) više od tri
(dana) osim za muža (koji se može ožaljavati više od tri dana).
PRIČAO NAM JE
Humejdija, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je Ejub, sin
Musa-a, rekao je: izvijestio me Humejd, sin Nafi'a, od Zejnebe, kćeri Ebu
Selemeta, rekla je:
Pošto je došlo
objavljenje (o) smrti Ebu Sufjana iz Sirije, pozvala je Umu Habiba (njegova
kći, a žena Muhameda a.s.), bio zadovoljan Allah od nje, za žutilo (tj. da
joj se donese miris žute boje) u trećem danu, pa je potrala (tj. pomazala)
svoja dva obraza (zapravo: dio od svakoga obraza iznad vilice do pod uho) i
svoje dvije podlaktice i rekla je: "Zaista ja sam od ovoga svakako bogata
(tj. nepotrebna, a to će reći: ja ne trebam ovo, meni ovo ne treba -
ne bih se mazala mirisom) da nije (toga što) sam zaista ja čula
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nije dozvoljeno
(ni) za (jednu) ženu (ni jednoj ženi koja) vjeruje u Boga i sudnji dan da nosi
žalosnu odjeću (odjeću žalosti) na (ime ožaljavanja ikojega) mrtvoga
(lica) iznad tri (tj. više od tri dana), osim na (ime ožaljavanja svoga) muža,
pa zaista ona će nositi žalosnu odjeću na (ime ožaljavanja) njega
(muža) četiri mjeseca i deset (dana)."
PRIČAO NAM JE
Ismail, pričao mi je Malikj od Abdullaha, sina Ebu Bekjra sina Muhameda
sina Amra sina Hazma, od Humejda, sina Nafi'a, od Zejnebe, kćeri Ebu
Selemeta, izvijestila je njega, rekla je:
Unišla sam na
(sijelo, razgovor) Umu Habibi, ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla: čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) govori: "Nije dozvoljeno (ni) za (jednu) ženu (ni jednoj ženi koja)
vjeruje u Boga i sudnji dan (doslovno: i zadnji dan da) nosi žalosno odijelo
(odjeću žalosti) na (ime žalosti zbog) umrloga (lica) iznad tri (dana),
osim na (ožaljavanje svoga) muža četiri mjeseca i deset (dana)."
Zatim sam unišla (ušla) na (razgovor) Zejnebi, kćeri Džahša, kada je umro
njezin brat, pa je pozvala za miris (tj. da joj se donese miris), pa je dotakla
(miris, tj. namirisala se), zatim je rekla: "Nije meni za (ovaj) miris
(nimalo) od potrebe (tj. Nemam nikakve potrebe za mirisom - ništa me ne tjera
da se mirišem) osim (to što) sam zaista ja čula poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, na govornici (propovjeda): "Nije dozvoljeno
(ni) za (jednu) ženu (koja) vjeruje u Boga i zadnji dan (da) nosi žalosnu odjeću
na (ime ožaljavanja kakvoga) umrloga (lica) iznad tri (dana), osim na
(ožaljavanje) muža četiri mjeseca i deset (dana)."
GLAVA
posjećivanja grobova.
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šu'bete, pričao nam je Sabit od Enesa, sina
Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prošao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jedne) žene (koja)
plače kod (jednoga) groba pa je rekao: "Boj se Boga, i strpi se (i
trpi)!" Rekla je: "K tebi (K sebi) od mene (tj. Bježi od mene, Idi od
mene), jer zaista ti se nisi pogodio (nisi pogođen) sa mojom
nesrećom!" A nije ga prepoznala. Pa se reklo njoj: "Zaista on je
(tj. onaj što ti je govorio - bio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio." Pa je došla vratima Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pa nije našla kod njega (nikakvih) vratara (portira, tj. čuvara) pa je
rekla: "Nisam te prepoznala." Pa je rekao: "Strpljenje je samo
kod prvoga sudara (sa nesrećom, kod prvoga udarca nesreće)."
(Muhamed a.s. nije korio ženu što je došla u posjetu grobu, nego
joj je samo rekao da se boji Boga i da se strpi na nesreći.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Kažnjava
se umrli sa nekim (dijelom) plača njegove porodice na (ožaljavanju) njega
(tj. za njim, zbog plača za njim; ili: sa plačem za njim) kada je
bilo oplakivanje (naricanje) od njegova običaja (dok je bio živ pa je to
porodica od njega naslijedila - kazniće se) zbog govora Allaha, uzvišen je
(On): ".... čuvajte vaše osobe (tj. sami sebe) i vaše porodice (od
velike) vatre....".
(Ako čovjek nije za svoga života čuvao sebe i svoju
porodicu od nevaljalih djela - među koja se ubraja i naricanje - nije
čuvao sebe ni porodicu od vatre, pa će se kažnjavati.)
A rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaki (od) vas je pastir, i
pitan je (odgovoran je) za svoje stado." Pa kada nije bilo (naricanje) od
njegova običaja, pa je on (onda neodgovoran, tj. neće se kažnjavati
zbog postupaka i plača porodice naricanjem) kao što je rekla Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje, (koja se ne slaže sa površnim tumačenjem o
kažnjavanju umrloga zbog plača porodice, jer ona se poziva na odlomak iz
Kur'ana u kojem se kaže): "A neće nositi (nijedna) nosilja teret
druge...." A on je (tj. a taj smisao i stav je) kao govor Njega (Allaha,
uzvišen je On, tj. kao i smisao i stav u sljedećem dijelu istoga ajeta -
odlomka koji glasi): ".... i ako pozove (osoba) teško natovarena grijesima
k svome teretu (drugu neku osobu da joj pomogne nositi), neće se nositi
(ponijeti) od njega (od tereta nijedna) stvar....". I (GLAVA onoga) što se
dopušta (dozvalja, dozvoljava) od plača u (obliku i načinu) bez
naricanja. A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne
ubije se (nijedna) osoba nasiljem (iz nasilja, nasilno, bez krivice pa da bude
drukčije) osim (tako da) bude na prvoga sina Adama (koji je prvi izvršio
ubistvo - na njega bude, na njega pada jedan) dio od krvi nje (te svake osobe
nasilno ubijene), a to je zbog (toga što) je on prvi (onaj) ko je (koji je)
uobičajio ubijanje (ubojstvo, ubistvo)."
(Podsjećajući nas na ovaj hadis ovdje Buharija hoće
da rekne da i onaj ko je uobičajio, ili uveo, uvede negdje u običaj
naricanje, ili neki drugi loš običaj, snosi jedan dio odgovornosti zbog
navođenja na loš običaj, pa će imati i udio u grijehu dok se god
bude činio taj loš običaj.)
PRIČAO NAM JE
Abdan i Muhamed, rekli su njih dva: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas
je Asim, sin Sulejmana, od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Usamete, sin
Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Poslala je kći
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k njemu (k Muhamedu a.s. vijest,
tj. poručila mu je): "Zaista (jedan) moj sin se zgrabio (uzeo od
smrti, tj. umro je, odnosno umire, na samrti je - to će se vidjeti iz
daljega teksta da je bio na samrti, i da nije bio u stvari još umro), pa
dođi nam!" Pa je poslao, (i) čita pozdrav (pozdravljajući
je) i govori (joj u poruci): "Zaista za Allaha je (tj. Allahu pripada,
Allahovo je ono) što je uzeo i za Njega (tj. Njegovo) je (ono) što je darovao
(dao), i sve je kod Njega sa imenovanim (tj. određenim) rokom, pa neka se
(ona) strpi, i neka (ona sebi) računa (uračuna u nagradu Božiju smrt
djeteta)!" Pa je poslala k njemu, zaklinje ga (zaklinjući ga,
preklinjući ga) zaista (da) dođe svakako njoj. Pa je ustao i sa njim
Sa'd, sin Ubadeta, i Muaz, sin Džebela, i Ubejj, sin Kja'ba, i Zejd, sin
Sabita, i (još neki) ljudi. Pa se podiglo (tj. dignuto je) k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (to) djete, a njegova se duša koleba (ili: nadima,
ili: hrči). Rekao je (Ebu Usman): mislim ga (Usameta) da je on rekao: Kao
da je ona (stari) mijeh (mješina). Pa su prolile (suze) njegova dva oka, pa je
rekao Sa'd: "O poslaniče Allaha, šta je ovo (tj. šta je to, što
plačeš)?" Pa je rekao: "Ovo je milost (što) je stavio nju Allah
u srca Svojih robova, a pomilovaće Allah od Svojih robova samo
milostive."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Ebu Amir, rekao je:
pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Hilala, sina Alije, od Enesa, sina
Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prisustvovali smo
(ukopu, sahrani jedne) kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Rekao je (Enes): I poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je
sjedač (tj. sjedio je) na (strani, kraju njezina) groba. Rekao je: Pa sam
vidio njegova dva oka (da) suze njih dva (tj. da liju suze). Rekao je: Pa je
rekao (Muhamed a.s.): "Da li je (tj. Da li ima, postoji) od vas (jedan)
čovjek (takav da) se nije približavao (da se nije prikučivao grijehu;
ili: spolnom odnosu, da nije vršio polnoga odnosa) sinoć (noćas, tj.
u noći koja se jutros završila)?" Pa je rekao Ebu Talhate: "Ja
(sam takav)." Rekao je: "Pa siđi!" Pa je sišao (Ebu
Talhate) u njezin grob.
PRIČAO NAM JE
Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je:
izvijestio me Abdullah, sin Ubejdulaha sina Ebu Mulejkjeta, rekao je:
Umrla je (jedna)
kći Usmana, bio zadovoljan Allah od njega, (umrla je) u Mekji i došli smo
zbog (toga da) prisustvujemo njoj (tj. njezinoj sahrani). I bio je prisutan
njoj i Ibnu Umer i Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). I
zaista ja sam (bio) svakako sjedač (sjedio sam) između njih dvojice.
Ili je rekao: Sjeo sam do jednoga (od) njih dvojice, zatim je došao drugi pa je
sjeo do moje strane (tj. do mene). Pa je rekao Abdullah, sin Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, Amru, sinu Usmana: "Zar ne zabranjuješ
plač (za umrlim)? Pa zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao: "Zaista se umrli (mrtvi) svakako kažnjava sa plačem
(ili: zbog plača) njegove porodice nad njim (tj. za njim)." Pa je
rekao Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Već je bio
Umer, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) govori neke (stvari,
riječi od) toga. Zatim je pričao pa je rekao: Vraćao sam se sa
Umerom, bio zadovoljan Allah od njega, iz Mekje (sa hodočašća), te
kada smo bili u (mjestu) Bejda'-u, kadli (se) on (nađe) sa (nekakvom)
karavanom (konjanicima koji su sjedili) pod hladom (tj. u hladu, u sjeni
jednoga) trna. Pa je rekao: "Odi pa vidi, ko su ovi konjanici (kakva je to
karavana)." Rekao je: Pa sam vidio, pa kadli je Suhejb (među njima)!
Pa sam ga izvijestio, pa je rekao: "Pozovi ga (Zovni ga) meni." Pa
sam se povratio k Suhejbu pa sam rekao: "Pređi (Pođi) i
priključi se zapovjedniku vjernika!" Pa pošto se pogodio (tj. pošto
je pogođen od atentatora) Umer, unišao (ušao) je Suhejb, plače,
govori (tj. plačući i govoreći): "Uh (Jao za tobom) brate!
Uh druže!"
(Suhejb je jedan od prvih koji su najranije primili islam i koji su
mučeni od idolopoklonika u Mekji prije negosu se iselili u Medinu.)
Pa je rekao Umer, bio
zadovoljan Allah od njega: "O Suhejbe, zar plačeš nada mnom (za
mnom), a već je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista umrli (tj. mrtvac, mrtvi) se svakako kažnjava sa nekim
(načinom, ili: dijelom) plača njegove porodice nad (tj. za)
njim." (U ovom slučaju Umer
još nije bio mrtvac, mrtav iako je bio teško ranjen. Još je, eto, mogao da
govori.) Rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Pa pošto je
umro Umer, spomenuo sam to Aiši, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), pa je
rekla: "Pomilovao Allah Umera (Smilovao se Allah Umeru)! Tako mi Allaha
nije pričao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će
zaista Allah svakako kažnjavati vjernika sa plačom, plačem (tj. zbog
plača) njegove porodice nad (tj. za) njim, nego je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista Allah sigurno povećava
nevjerniku kaznu sa plačem njegove porodice nad njim (za njim)." I
rekla je: Dosta vam je Kur'an (u kojem se kaže): "A neće nositi
(nijedna) nosilja (nosačica, tj. osoba) teret druge....". Rekao je
Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kod toga (pričanja, tj.
na to je dodao ovo): A Allah, On nasmijava i rasplakuje (tj. Samo Allah daje
čovjeku razna raspoloženja u kojima se nekada čovjek nasmije, a
nekada plače, zaplače).
(Ibnu Abas ovom svojom izjavom u stvari podsjeća na jedan
odlomak Kur'ana - ajet u suri "Vennedžmi - u kojem se kaže da Allah
nasmijava i rasplakuje.)
Rekao je Ibnu Ebu
Mulejkjete: "Tako mi Allaha (saslušavši ovo Ibnu Umer, zašutio je i) nije
rekao Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (nijedne) stvari (tj.
nije rekao ništa)."
(Napominje se u vezi navedenog razmimoilaženja još to da Aiša
smatra da su Umer i njegov sin Abdullah ili zaboravili ili pogrešno shvatili
hadis koji pričaju od Muhameda a.s. Ona kaže da Muhamed a.s. nije rekao da
se umrli kažnjava zbog plača za njim, nego je Muhamed a.s., kaže ona,
rekao da se umrli kažnjava za svoja loša djela, zbog svojih grijeha dok njegova
porodica plače za njim, u isto vrijeme kada se događa i traje
plač porodice za njim. Jedni opet smatraju da se hadis koji su
pričali Umer i njegov sin Abdullah odnosi na lice koje je na samrti, pa se
ono kažnjava, tj. uznemiruje se sa plačem svoje porodice za njim, s takvim
postupkom porodice je uznemireno.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdullaha, sina Ebu Bekjra,
od njegova oca, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je ona izvijestila njega
da je ona čula Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, ženu Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) govori:
Prošao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo pokraj (jedne) Židovke, plače
nad njom (za njom) njezina porodica, pa je rekao: "Zaista oni plaču
nad (tj. za) njom, a zaista ona se sigurno kažnjava u njezinom (tj. u svom)
grobu (tj. u isto vrijeme)."
PRIČAO NAM JE
Ismail, sin Halila, pričao nam je Alija, sin Mushira, pričao nam je
Ebu Ishak, a on je Šejbanija, od Ebu Burdeta, od njegova oca (Ebu Musa
Eš'arije), rekao je:
Pošto se pogodio (tj.
pošto je pogođen od atentatora) Umer, bio zadovoljan Allah od njega,
počeo je Suhejb (da) govori: "Uh (Jao, Kuku za tobom) brate!" Pa
je rekao Umer: "Zar nisi znao (tj. Zar ne znaš) da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista mrtvac (mrtvi) se sigurno (tj.
svakako) kažnjava sa plačem (zbog plača) živoga (lica)."
GLAVA
(onoga) što se mrzi od naricanja (nabrajanja, redanja) nad (tj. za)
umrlim (za mrtvacem, za mrtvim).
A rekao je Umer, bio
zadovoljan Allah od njega: "Pusti ih (da one) plaču nad (tj. za) Ebu
Sulejmanom (sve dotle) dok ne bude prašina ili praskanje (tj. lelekanje
počelo da se upotrebljava u plaču za njim)." A "nak'"-prašina je prah (koji se
stavlja) na glavu (plačući za umrlim), a
"laklekatun"-praskanje (lelekanje) je glas (visok pri plaču).
(Ebu Sulejman je nadimak Halida, sina Velida.)
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Seid, sin Ubejda, od Alije, sina
Rebi'ata, od Mugireta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista laž na
mene nije kao laž na jednoga (drugoga čovjeka). Ko laže na mene
namjeravajući (tj. hotimično, namjerno), pa neka sebi uzme (tj.
pripravi sebe za) svoje sjedište od Vatre (pakla)." (tj. neka se pripremi
za mjesto u paklu). Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) govori: "Ko (bude taj da) se naricalo nad (tj. za) njim, kazniće
se sa (onim, tj. zbog onoga) što se naricalo nad (za) njim."
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, od Katadeta, od Seida, sina
Musejjeba, od Ibnu Umera, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Mrtvac (Mrtvi)
se kažnjava u svome grobu sa (onim, tj. zbog onoga) što se je naricalo nad (tj.
za) njim." Slijedio je njega (Abdana) Abdul-Aala, pričao nam je
Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao nam je Seid, pričao nam je Katadete.
A rekao je Adem od Šubeta: "Mrtvac (Mrtvi) se kažnjava sa plačem
(zbog plača) živoga (lica) nad (za) njim."
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je
Ibnul-Munkjedir, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
Donio se moj otac
(Donešen je moj otac; doslovno: Došlo se sa mojim ocem na) dan Uhuda (tj. na
dan borbe na Uhudu), već je izmrcvaren (tj. bio je iznakažen od
neprijatelja, bio mu je odsječen nos i uho), dok se stavio (ili dok se
nije stavio) između dviju ruku (tj. pred) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, a već se pokrio (tj. pokriven je jednom) odjećom. Pa
sam otišao (došao i) hoću da otkrijem njega, pa mi je zabranio moj narod.
Zatim sam otišao (tj. htio sam da) otkrijem njega, pa mi je zabranio moj narod.
Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se podignu,
podigao (dignut je da se nosi). Pa je čuo (Muhamed a.s.) glas
vikačice (tj. žene koja viče, dere se plačući) pa je rekao:
"Ko je ova?" Pa su rekli: "Kći Amra, sestra Amra (a to
znači sestra, ili tetka ubijenoga - sumnja je u pričanju jednoga od
pripovjedača)." Rekao je (Muhamed a.s.): "Pa zašto (ona)
plače?" Ili (je rekao): "Ne plači (ti ženo). Pa neprestano
anđeli zasjenjuju njega (prave mu hlad) sa svojim krilima dok se podigao
(tj. sve do onoga časa kada je podignut da se nosi)."
GLAVA:
Nije od nas (onaj) ko cijepa otvore (za prolaz glave pri
oblačenju odjeće, proreze na odjeći za prolaz glave).
(Prvobitno značenje riječi "džejbun" plural
"džujubun" je otvor, prorez na odjeći za provlačenje glave
pri oblačenju odjeće, a kasnije je ta riječ dobila značenje
džep u kaputa.)
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zubejd Jamija od
Ibrahima, od Mesruka, od Abdullaha (sina Mes'uda), bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije od nas
(onaj) ko šamara obraze (svoje plačući za umrlim), i cijepa otvore
(proreze na odjeći) i doziva dozivanjem poganskoga (paganskog) doba (tj.
tuži za umrlim, ožaljava umrloga na način iz predislamskoga
vremena)."
GLAVA:
Sažaljevao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Sa'da,
sina Havleta.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Amira, sina
Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) me posjeti godine
hodočašća oproštaja (oproštajnoga hodočašća) od bola (tj.
zbog bola koji) se pojačao meni (u mene). Pa sam (jedanput) rekao:
"Zaista ja sam (u takvom stanju da) je dopro meni (veliki bol-mnogo bola,
tj. vrlo sam bolestan), a ja sam bogat, a ne nasljeđuje me (niko drugi)
osim (jedna) kći, pa da li (da) milodarim (tj. da li da podjelim kao
sadaku-milostinju) sa dvije trećine (tj. dvije trećine) moga imanja
(tj. svoga imanja)?" Rekao je: "Ne." Pa sam rekao: "Sa
polovinu (Polovinu)?" Pa je rekao: "Ne." Zatim je rekao:
"Trećinu (podijeli), a (i) trećina je velika, ili (je rekao)
mnogobrojna (tj. a i trećina je mnogo da se dadne, da se da kao milostinja
i u dobrotvorne svrhe kada postoji makar samo i jedan nasljednik). Zaista da ti
ostaviš tvoje (tj. svoje) nasljednike (kao) bogate - bolje je od (toga) da ih
ostaviš (tj. bolje nego da ih ostaviš) siromahe (siromašne pa da) pružaju dlan
ljudima (tražeći od njih milostinju, tj. siromahe da prosjače, da
prose). I zaista ti nećeš utrošiti (nikakav) trošak (izdatak takav da)
tražiš sa njim lice (tj. zadovoljstvo) Allaha (pa da će biti
drukčije, drugačije) osim (tako da) ćeš se nagraditi za njega,
čak (i za ono) što staviš u usta tvoje (tj. svoje) žene." Pa sam
rekao: "O poslaniče Allaha, ostavljam se ozadi (iza, tj. ostajem u
Mekji) poslije mojih drugova (koji odlaze s tobom u Medinu)." Rekao je:
"Zaista ti se nećeš ostaviti (nikada) ozadi (iza) pa (da, tj. pa ako)
uradiš dobar rad (dobar posao, dobro djelo - pa da bude drukčije) osim
(tako da) ćeš sebi povećati s njim stepen i visinu
(povećaćeš se zbog njega, toga dobroga djela u stepenu i visini)."
Zatim je rekao: "Možda ćeš ti da se ostaviš ozadi (ozada, iza, zbog
toga) da se okoriste s tobom (neki) narodi (tj. ljudi) i (da) se oštete s tobom
drugi (neki ljudi). Bože moj, provedi (sprovedi, tj. upotpuni) mojim drugovima
njihovu seobu (iseljenje, emigraciju), a ne vraćaj ih na njihove pete (tj.
nazad). Ali je jadnik (bijednik) Sa'd, sin Havleta (umro u Mekji)." (Može da se prevede i ovako: "Ali
siromah Sa'd sin Havleta!") Sažaljevao (tj. žalio) je za njim poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog toga što se dogodilo da) je umro u
Mekji.
(Svi koji su iselili za vrijeme Muhameda a.s. iz Mekje zbog
proganjanja od idolopoklonika nisu želili-željeli ni volili-voljeli da u Mekji
umru iako je već i Mekja očišćena od idolopoklonika prije smrti
Muhameda a.s.)
GLAVA
(onoga) što se zabranjuje od brijanja (svoje kose na glavi) kod
nesreće (tj. u nesreći, u žalosti radi ispoljavanja žalosti na taj
način, osobito kada to učini žensko lice).
A rekao je Hakjem,
sin Musa-a: pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, od Abdurahmana, sina
Džabira, da je Kasim, sin Muhajmireta, pričao njemu, rekao je: pričao
mi je Ebu Burdete, sin Ebu Musa-a (Eš'arije), bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je: