Šesti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njega, i ukoričio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milošću i nastanio ga (u) sredini Svoga raja! Amin (Uslišaj)!

SAHIH BUHARIJE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

SURA NURA (SURA NUR)

".... od između njega...." (to) je (značenja) od (mjesta, prostora u oblaku koji se nalazi) između dvostrukosti (slojevitosti, slojeva toga) oblaka. ".... svjetlost njegove svjetlice (munje)....", a on (izraz "sena") je (što i) "eddija'u": svjetlost. ".... žureći (oni, pokoravajući se, bivši oni ponizni)." Govori se za ("mustahzija" - onoga) koji se ponizuje (dobrovoljno se povodi - da) je "muz'inun". ".... eštaten (rasuti, raštrkati, tj. razdvojeni).....", (ta riječ eštaten) i "šetta", i "šetatun" i "šettun" je jedno (sve te riječi imaju isto značenje).

A rekao je Ibnu Abas: "Sura (što) smo spustili nju...." (to znači): (što) smo razjasnili nju. A rekao je osim njega (osim Ibnu Abasa drugi neko): Imenovao (tj. Nazvao) se je Kur'an (tako, tim imenom i nazivom) zbog skupine (množine tih) sura, a imenovala se je (ta) sura (tako) zbog (toga što je slučaj) da je ona odsječena od (te sure) druge. Pa pošto su se udružile (pripojile, sastavile) neka (od) njih ka nekima, imenovalo se je (to sve) Kur'anom.

(Sura je poglavlje Kur'ana, a nazvana je tako jer je to samostalna cjelina teksta Kur'ana. A taj naziv je ta cjelina dobila, po nekima, jer "suretun" znači stupanj, stepen. Pa kako je svaki stupanj jedna samostalna tačka, bez obzira na tačku ispod sebe ili iznad sebe, zato je i svaki dio Kur'ana koji čini jednu samostalnu cjelinu, nazvan sura-suretun. A riječ "kur'an" u arapskom jeziku je infinitiv od glagola "kare'e", a taj glagol ima značenje i: sabirao je, pa onda "kur'an" znači: sabirati, sabiranje. Zbog toga zbir, zbirka, zbornik svih samostalnih tekstova, objava od Uzvišenoga Allaha ka Muhamedu a.s. nazvalo se, naziva se Kur'an. To se je htjelo reći u tekstu originala.)

A rekao je Sa'd, sin 'Ijada, Sumalija: "El-miškatu" je rupa u zidu (slijepi prozor) u jeziku Abesinaca (Abesinije).

("El-miškatu" je, po nekima, ono na što, ili u što se metne svjetiljka. A ima još mnogo mišljenja šta je "miškatun", ali se to neće navoditi.)

A Njegov govor, uzvišen je: "Zaista na Nas je njegovo sabiranje (sakupljanje) i njegovo čitanje.", (to znači): slaganja njegovoga nekoga (dijela) ka nekom. "Pa kada smo čitali njega, pa slijedi njegovo čitanje." (To znači): Pa kada smo sabrali njega, i složili smo njega, slijedi njegovo čitanje, to jest: (slijedi ono) što se je sabralo u njemu, pa radi sa (onim, po onome) što je zapovjedio tebi, i zabrani sebi (tj. odstrani se) od (onoga) što je zabranio tebi Allah. A govori se: Nije za njegovu pjesmu sabiranje, to jest: slaganje (a to će reći: Nije mu pjesma, odnosno sve njegove pjesme i sastavi nisu složeni, sređeni.).

(Iz ovoga slijedi da izraz "kur'an" znači i slaganje, pored što on znači sabiranje i čitanje.)

A imenovao se (nazvao se) je Furkanom zbog (toga što je slučaj) da on rastavlja (pravi jasnu razliku) između (te) istine i (te) neistine (laži). A govori se za (tu) ženu: Nije sabrala sa košuljicom ploda (tj. košuljicu ploda u svojoj maternici, materici, utrobi) nikada. To jest: Nije sastavila (sabrala, sakupila) u svome stomaku djeteta (nikakvoga).

(Iz svega navedenoga hoće Buharija da kaže da je po njegovome mišljenju ime Kur'an izvedeno iz značenja "sabiranje", a ne iz značenja "čitanje".)

A rekao je: ".... ferradnaha (to je jedan način čitanja umjesto "feradnaha")....", (a "ferradnaha" znači): Spustili smo u njoj (u suri) zakone (dužnosti) raznovrsne. A ko je čitao "..... feradnaha....", (to onda) govori: Uzakonili smo (Propisali smo nju) na vas i na (onoga) ko je poslije vas. Rekao je Mudžahid: "..... ili (ta) djeca koja nisu pokazivala....", (to znači): nisu znala zbog (onoga) što sa njima od (te) malenosti (mladosti, tj. malodobnosti koja ne tjera na pomisao o ženskim sramnim udovima, dijelovima). A rekao je Šabija: "..... ulil-irbeti....", (to znači): ko je (takav da) nije njemu (nikakva) potreba (za ženom, odnosno spolnim odnosom sa ženom, ženskom). A rekao je Mudžahid: Neće brinuti (tj. Ne brine) njega osim njegovoga stomaka (ništa drugo), i neće se bojati na (te) žene (tj. nije se plašiti za žene od njega - to je "gajri ulil-irbeti"). A rekao je Tavus: On (tj. "gajri ulil-irbeti") je glupan koji (je takav da) nema (nikakve) potrebe njemu u (tim, za tim) ženama.

GLAVA

Njegovoga govora, moćan je i veličajan je: "I koji bacaju (tužbu za blud na) svoje supruge (žene), a nisu bili za (u) njih svjedoci (nikakvi drugi) osim njihove osobe (osim oni sami), pa svjedočenje jednoga (od) njih je četiri svjedočenja (zaklinjući se on) sa Allahom (da) je zaista on od (tih) istinitih (tj. od onih koji govore istinu prilikom optužbe).".

PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Muhamed, sin Jusufa, Firjabija, pričao nam je Evzaija, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, da je 'Uvejmir došao Asimu, sina Adijja, a bio je gospodin Adžlanovića (tj. gospodar, poglavica Adžlanovića), pa je rekao:

"Kako govorite o čovjeku (koji) je našao sa svojom ženom (nekoga drugoga) čovjeka da li će ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako će (da) napravi (šta će da radi)? Pitaj za mene (meni) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je došao Asim Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha!" Pa je mrzio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta takva) pitanja. Pa je pitao njega (Asima) Uvejmir, pa je rekao (Asim): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mrzio je (mrzi ta takva) pitanja i kudio je njih." Rekao je Uvejmir: "Tako mi Allaha neću svršiti (završiti s tim, tj. neću se proći i odustati od toga) do (da) pitam (ja lično) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome." Pa je došao Uvejmir, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Čovjek (jedan) je našao (zatekao je) sa svojom ženom (jednoga drugoga) čovjeka. Da li će ubiti njega, pa (da vi onda) ubijete njega, ili kako će (da) napravi (kako će da uradi, šta će u tom slučaju da radi)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Već je spustio Allah (taj) Kur'an (tj. izvjesne odlomke Kur'ana, u Kur'an, u Kur'anu) o tebi i o tvojoj drugarici." Pa je zapovjedio njima dvoma poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (to) međusobno proklinjanje sa (onim načinom što ga) je imenovao (tj. opisao) Allah u Svojoj knjizi. Pa je proklinjao se (sa) njom (međusobno Uvejmir), zatim je rekao: "O poslaniče Allaha! Ako bih zadržao nju, pa već bih nasilje učinio njoj." Pa je pustio nju (tj. razveo se s njom Uvejmir). Pa je bila (radnja razvoda, razvjenčavanja) običaj za (svakoga) ko je bio (došao u takav položaj) poslije njih dvoga u (tj. među tima) dvoma međusobnim proklinjačima. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Gledajte, pa ako je donijela njega (tj. ako donese, rodi njega-dijete) crno, crnih (svojih) dviju (dvaju) očiju (crnih očiju, crnooko), velike zadnjice (doslovno: velikih dvaju guzova), velikih (krupnih tih) dviju cjevanica (golijeni), pa neću misliti (tj. ne mislim, ne računam) Uvejmira (drukčije) osim (tako da) je već bio istinit na nju (tj. da je on istinu rekao na nju, da je nju optužio s pravom, jer dijete s takvim osobinama pokazaće sličnost sa onim čovjekom što ga je Uvejmir našao sa svojom ženom, a ne sa Uvejmirom). A ako je donijela njega (ako rodi njega - dijete koje ona nosi u utrobi sa opisom da je) crvenkasto, kao da je ono (otrovni pustinjski) gušter, pa neću misliti Uvejmira (drukčije) osim (tako da) je već slagao na nju." Pa je donijela njega na (taj) opis koji je opisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od potvrđivanja Uvejmira (tj. na onaj opis koji je potvrdio da je Uvejmir istinu rekao i s pravom da je nju optužio). Pa je bilo poslije (to dijete u takvom položaju da) se pripisuje (ono) k svojoj majci.

GLAVA:

"A (proklinjanje to) peto je da je prokletstvo Allaha na njega ako je bio (od) od (tih) lažaca.".

PRIČAO MI JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', pričao nam je Fulejh od Zuhrije, od Sehla, sina Sa'da, da je (jedan) čovjek došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš za jednoga) čovjeka (koji) je vidio sa svojom ženom (nekoga drugoga) čovjeka, da li će ubiti njega, pa (da onda vi) ubijete njega (ili će te vi njega ubiti), ili kako će činiti (ili šta će da radi u tom slučaju)?" Pa je spustio Allah o njima dvoma (ono) što je spomenuo u Kur'anu od (toga međusobnoga) proklinjanja. Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već se je sudilo o tebi i o tvojoj ženi." Rekao je: Pa su se međusobno proklinjali njih dvoje, a ja sam svjedok (tj. prisutan) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je rastavio (sa) njom. Pa je (rastava) bila običaj da se rastavi između (toga) dvoga koji se međusobno proklinju. A bila je (ta žena što ju je optužio muž) noseća (trudna), pa je nijekao njezin teret (tj. pa joj muž nije pristao da prizna da je to noseće dijete njegovo). I bio je njezin sin (iz te trudnoće u takvom položaju da) se zove k njoj (tj. zvao se je po njoj - po materi). Zatim je tekao (taj) običaj (postupak) u (tom) nasljeđivanju da naslijedi (taj sin) nju i (da ona) naslijedi od njega (od toga sina ono - onaj dio) što je uzakonio (propisao) Allah za nju (kao majku da joj pripada).

GLAVA:

"I odbiće (sudija, sud) od nje (tu) kaznu (kamenovanje za blud na taj način) da svjedoči (ona) četiri svjedočenja sa Allahom (izjavljujući ona ovako): Zaista on je (moj muž koji me optužuje - on je) zaista od (tih) lažaca.".

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hišama, sina Hassana, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa da je Hilal, sin Umejjeta, bacio (tj. optužio, osumnjičio) svoju ženu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je bludničila, učinila preljub) sa Šerikom, sinom Sahma-a, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dokaz (taj izvjesni za to), ili kazna u tvoja leđa (po tvojim leđima izvršiće se za klevetanje - a ta kazna je osamdeset udaraca)." Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kada je vidio jedan (od) nas na svojoj ženi (nekoga) čovjeka (zar da) ode (da sebi) traži (taj izvjesni) dokaz?" Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dokaz (izvjesni daj, tj. četiri svjedoka dovedi), a ako ne, kazna je u tvoja leđa (ako nemaš dokaza onda ćeš ti biti kažnjen)." Pa je rekao Hilal: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom zaista ja sam zaista istinit (zaista govorim istinu). Pa zaista spustiće svakako Allah (ono) što će očistiti moja leđa od (te) kazne." Pa je sišao Džibril i spustio je na njega (tj. i donio je njemu ajete):

"I (oni) koji bacaju (sumnju, tužbu na) svoje supruge (žene)....". Pa je čitao dok je dopro (do) ".... ako je bio od (tih) istinitih.". Pa je otišao (ili: Pa se okrenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao k njoj (tj. poslao je po nju da i ona dođe na suočenje). Pa je došao Hilal, pa je svjedočio (da je on istinu rekao i da ostaje pri svojoj prvoj izjavi), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori (pri tom):

"Zaista Allah zna da je jedno (od) vas dvoje lažac. Pa da li je od vas dvoje (jedno, neko) kajač (pokajnik - da li se od vas dvoje neko kaje)?" Zatim je ustala (ona), pa je svjedočila (izjavila da njezin muž laže). Pa pošto je bila kod (toga) petoga (svjedočenja), zastavljali su nju, i rekli su: "Zaista ona je zahtjevačica (prouzrokovačica, zasluživačica vječne kazne, bolne kazne na drugome svijetu ako bude lažljivica, ako se lažno prikazuje kao nevina)."

(To jest: Savjetovali su je da prizna da je učinila blud, preljub, pa da se nad njom izvrši smrtna kazna, i to će joj biti kao iskupljenje za grijeh, pa neće biti kažnjena u džehennemu - paklu. U protivnom slučaju, tj. Ako se lažno prikazuje nevina, a muža oglašava za lažova, sama će sebi prouzrokovati bolnu kaznu na drugom svijetu.)

Rekao je Ibnu Abbas: Pa se je usporila (zastala je) i stuknula se je (na časak je odustala) čak (da) smo mislili da se ona vraća (da odustaje od svoje tvrdnje da na nju njezin muž laže). Zatim je rekla (nakon te male stanke): "Neću osramotiti svoj narod ostali (dio toga) dana." Pa je prošla (dalje, tj. ostala je pri izjavi da joj muž laže na nju, i završila, dovršila je do kraja na tom suđenju postupak međusobnoga proklinjanja sa svojim mužem). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidite nju. Pa ako je donijela njega (dijete) crnih očiju (doslovno: crnih očnih kapaka), velike zadnjice, velikih cjevanica (tj. krupnih golijeni), pa ono (pa to dijete) je za Šerika, sina Sahma-a (tj. dijete je Šerikovo)." Pa je donijela njega (rodila je dijete) tako (tj. takvo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nije (onoga) što je prošlo od knjige Allaha, zaista bi bilo za mene i za nju (jedno) stanje (jedna velika stvar)."

(To jest: Da nije slučaj takav da šeriat ne predviđa kažnjavanje u ovakvim slučajevima, zaista bih nju kaznio na osnovu te sličnosti djeteta sa onim licem zbog kojega je ona i optužena, ali bih je kaznio velikom kaznom koja bi bila pouka i opomena za druge, kamenovao bih je na naročito težak način i slično. Tako su protumačili tu rečenicu Muhameda a.s. na kraju toga hadisa.)

GLAVA

Njegovoga govora: "A (to svjedočenje) peto je da je srdžba Allaha na nju ako je bio (on - muž njezin koji nju tuži) od (tih) istinitih.".

PRIČAO NAM JE Mukaddem, sin Muhameda sina Jahja-a, pričao nam je moj stric Kasim, sin Jahja-a, od Ubejdulaha, a već je čuo (Kasim) od njega (od Ubejdulaha da priča) od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek bacio (tužbu, osumnjičenje na) svoju ženu (optužio svoju ženu), pa se je odrekao od njezinoga djeteta (tj. nije priznavao da je od njega dijete koje ona nosi u stomaku - a to je sve bilo) u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zapovjedio za njih dvoje (za toga čovjeka i njegovu ženu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se njih dvoje međusobno proklinjali (na način) kao što je rekao Allah. Zatim je sudio o (tom) djetetu za (tu) ženu (tj. da je to dijete te žene, da njoj pripada), i rastavio je između (tih) dvoje međusobnih proklinjača.

(Pod riječima "kao što je rekao Allah" misli se na ajete u Kur'anu u kojima je opisan postupak međusobnoga proklinjanja između muža i žene.)

GLAVA:

Njegov govor: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž (o Aiši r.a., to) je skupina (jedna) od vas; ne mislite ga (taj postupak, tj. tu laž da je to neko) zlo za vas, nego on je (jedno) dobro za vas; za svakoga čovjeka od njih je (tj. svakome od njih pripada ono) što je sebi stekao od (toga) grijeha, a (onaj) koji je upravljao većinom njegovom (većinom toga postupka, te laži) od njih, (takav je griješnik da) je za njega velika kazna (određena).".

"Effakun" je (što i riječ) "kezzabun": lažov (veliki lažac).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:

"...., a (onaj) koji je upravljao većinom njega (tj. većinom te laži)....", rekla je: "Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj Abdullah, sin Ubejja koji) je sin Selule (on je taj koji je upravljao većinom te laži koja je izmišljena i koja se širila)."

GLAVA:

"Da nisu (tj. Zašto nisu postupili tako), pošto ste čuli njega (tj. nju-tu laž), (da) su mislili (ti) vjernici i vjernice o njihovim osobama dobro (tj. Zašto nisu vjernici mislili o sebi, o svojim vjernicima dobro, pa odbili da pričaju tu laž, a kamoli da je povjeruju)....", do Njegovoga govora: "..... (ti) lagači (lašci).".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je (izvijestili su me) Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa i Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, o hadisu (tj. o događaju, o vijesti) Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge (žene) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o njezinom slučaju) kada su rekli njoj (za nju) lašci (ono) što su rekli, pa je očistio (tj. spasio, oglasio nevinom) nju Allah od (onoga) što su rekli (oni za nju, o njoj). I svaki (od njih) je pričao meni grupu (tj. jedan dio) od (toga) hadisa, i neki (dio od) njihovoga hadisa (ili: od njihovoga pričanja) potvrđuje (potvrđujući) neki (dio hadisa, pričanja drugoga između njih četvorice - misli na Urveta, Seida, Alkameta i Ubejdulaha) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega (za taj hadis, za taj slučaj) od nekoga. Koji je (tj. Hadis koji je) pričao meni Urvete od Aiše (sadrži to) da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Bio je (Bio bi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe (van Medine), bacao (bi) ždrijeb (kocku) među svoje supruge, pa koja (od) njih (imadne sreću da) je izašao njezin dio (da je na nju pala kocka), izveo bi nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom. Rekla je Aiša: Pa je bacio ždrijeb među nas u (jednoj) vojni (što) je vojevao (ratovao) nju, pa je izašao moj dio (pa sam ja izabrana tim ždrijebom), pa sam izašla sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što je sišao (taj) zastor (zavjesa da se postavi između nas žena i muških osoba koje nisu bližnji rođaci). Pa ja se natovaram (na devu) u svome palankinu (nosiljki, nosiljci) i spuštam se (silazim, stovaram se sa deve) u njemu. Pa smo išli. Te kada je završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i približili smo se Medini vraćajući se (mi), oglasio je (pozvao je jedne) noći za (taj) polazak (polaženje, za napuštanje toga mjesta za odmaranje gdje smo odmarali). Pa sam ustala kada su oglasili za (taj skori) odlazak, pa sam išla dok sam prešla (tu) vojsku. Pa pošto sam izvršila svoje stanje (tj. svoju nuždu), došla sam k svome (devećem) samaru (tj. svojoj devi), pa kada li (jedan) đerdan moj od školjki (iz mjesta) Zafara već se je prekinuo. Pa sam tražila svoj đerdan, i zadržalo me je njegovo traženje. I došla je (ta) grupa koji samariše (koji samarahu, tj. koji su bili zaduženi da stavljaju deveći samar na devu) za mene, pa su nosili moj palankin, pa su osamarili (stavili na samar) njega na moju devu koju jahah (ja, koju sam jahala), a oni misle (računaju, tj. računajući oni) da sam ja u njemu. A bile su (te) žene tada (onda) lagane, nije oteščavalo njih (njihovo) meso, jedu (jele su one) samo (tu) ovisnost (tj. malu stvar, malo) od (te) hrane, pa nisu zanijekali (tj. nisu smatrali za neobično ti) ljudi lakoću (moga) palankina kada su podignuli (podigli) njega, a (uz to još) bila sam djevojka (tj. ženska) novoga zuba (tj. mlada, a svaka mlada žena laganija je nego kada ostari pri normalnom zdravlju, ili je to u većini slučajeva tako). Pa su poslali (tj. podigli, pokrenuli, potjerali moju) devu i išli (tj. otišli) su. Pa sam našla svoj đerdan poslije što je prošla (otišla ta) vojska. Pa sam došla njihovim odsjedalištima, i nije u njima dozivač (i nema tamo dozivača), a ni odgovarač (a ni odgovarača, tj. i kada u njima nema nikoga - i kad tamo nema nikoga). Pa sam se upravila svome odsjedalištu koje je (to što) sam bila u njemu. I mislila (tj. smatrala) sam da će oni izgubiti (tj. da će vidjeti da nema) mene, pa će se vratiti k meni (po mene). Pa dok sam ja sjedačica u svome odsjedalištu, nadvladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim Zekvanija, od iza (tj. ozadi te, iza te) vojske, pa je putovao (tj. krenuo je na kraju noći za tom vojskom sa svoga položaja), pa je osvanuo kod moga odsjedališta. Pa je vidio crninu (tj. tijelo nekoga) čovjeka spavača (tj. neke osobe koja spava), pa je došao meni, pa je poznao mene kada je vidio mene. A viđao je (više puta) mene prije (toga) zastora. Pa sam se probudila sa njegovim izrazom:

"Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraćači!" (koji izraz, izreku je on izgovorio) kada je poznao (prepoznao) mene. Pa sam pokrila svoje lice sa svojim prekrivačem (za glavu i lice). Tako mi Allaha nije progovorio meni (nijednu) riječ, a niti sam čula od njega (ikakvu drugu) riječ osim njegovoga izraza "Mi smo Allahovi, i mi smo k Njemu vraćači!", dok je stavio na koljena svoju samaricu (devu), pa je gazio (tj. stao) na njezine dvije ruke (tj. na devine prve dvije noge), pa sam uzjašila nju. Pa je otišao (da) vodi sa mnom (tu) samaricu (tj. počeo je da vodi mene na toj devi; ili: počeo je da vodi tu devu, a ja sam na njoj, i mene na njoj), dok smo došli (toj) vojski (vojsci) poslije što su odsjeli (vojnici te vojske bivši oni) u žestoko plamsanje vrućine zalazači u vrućinu podnevne pripeke. Pa je propao ko je propao (izmislivši laž na mene zbog ovoga slučaja i šireći tu laž). A bio je (onaj) koji je upravljao (tom) laži Abdullah, sin Ubejja, (i to onaj koji) je sin Selule. Pa smo došli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna, kada sam došla, (jedan) mjesec (dana bolujući). A (ti izvjesni) ljudi prolijevaju (tj. žure i lome se) u govoru (ili: zbog govora tih) lažaca, ne opažam (ne opažajući ja ni) za (kakvu) stvar (ni za što). I ono daje sumnju meni u mojoj bolesti (to) da ja ne prepoznajem od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one) dobrote (nježnosti) koju viđah od njega kada se razbolim. Uniđe (Uđe) samo meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravi, zatim rekne: "Kao je to vama?" Zatim ode. Pa to je (postupak) koji je dao sumnjati meni, a ne opažam za (to) zlo dok sam izašla poslije što sam se oporavila (malo ozdravila od bolesti). Pa je izašla sa mnom Umu Mistah (Umu Mistaha) prema (mjestu izvan Medine zvanome) El-Menasu, a ono je (bilo) mjesto našega prostora za obavljanje nužde (naš nužnik). A bili smo (običaja da) ne izlazimo osim noću do noći (tj. osim od noći do noći), a to je prije (nego što je postao običaj) da uzimamo (te) nužnike (da ih pravimo) blizu naših kuća. A naša stvar je stvar prvih Arapa u obavljanju nužde prema (tom) polju (njivi), i uznemirivasmo (i uznemiravasmo) se sa (tim) nužnicima da uzimamo njih kod naših kuća. Pa sam otišla ja i Umu Mistah, a ona je kći Ebu Ruhma, sina Abdu Menafa, a njezina majka je kći Sahra, sina Amira, tetka Ebu Bekra Siddika (Mnogoistinitoga), i njezin sin (tj. i sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta. Pa sam došla (tj. krenula) ja i Umu Mistah (Umu Mistaha) prema mojoj kući, već smo završile naše stanje (tj. našu nuždu), pa je posrnula Umu Mistah u svome plaštu (ogrtaču), pa je rekla:

"Propao (Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loše je što si rekla! Zar psuješ (grdiš jednoga) čovjeka (koji) je prisustvovao Bedru?" Rekla je: "O stvarčice (tj. O jadnice)! A zar nisi čula šta je rekao?" Rekla je: Rekla sam: "A šta je rekao?" Rekla je: Pa je izvijestila mene o govoru (tih) lažaca (lažova). Pa sam sebi povećala (jednu) bolest (još i tu) na svoju bolest. Rekla je: Pa pošto sam se vratila ka svojoj kući i unišao mi je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - misli (ona, Aiša na to da) je pozdravio (nazvao selam), zatim je rekao:

"Kako ste to vi?" Pa sam rekla: "Da li dozvoljavaš meni da dođem (tj. da odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A ja sam tada (željela da odem zbog toga što) hoću da se uvjerim (za tu) vijest od strane njih dvoga (njih dvoje - oca i majke). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam došla svojim roditeljima, pa sam rekla svojoj majci:

"O majko! Šta pričaju (ti) ljudi?" Rekla je: "O kćerčice! Olakšaj sebi! Pa tako mi Allaha zaista malo je (bilo slučajeva takvih) što je bila (jedna) žena ikad čista (ugledna) kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju, a za (tj. a u) nje su inoće (a imala je ta žena svoje inoće, pa da je prošla ta žena drukčije) osim (tako da) su one umnožile na nju (razne klevete i laži). Rekla je: Pa sam rekla:

"Slava Allahu! I zaista već su pričali (ti) ljudi za ovo (o ovome, tj. ovo)?!" Rekla je: Pa sam plakala tu noć, čak sam osvanula (a) ne presušuje (ne odsijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom, ne mogu da zaspem), čak sam osvanula (a ja) plačem (tj. plačući ja). Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je dugo ostala (ta) objava (tj. kada se oduljilo vrijeme da nije došla Božija objava - pozvao ih je da) se posavjetuje (s) njima dvojicom o rastanku svoje porodice (tj. o razvodu sa svojom ženom). Rekla je: Pa što se tiče Usameta, sina Zejda, pa dao je znak (tj. pokazao je) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (što) zna od čistote (od nevinosti) njegove porodice (žene) i za (ono) koje zna (i za ono što zna) u svojoj duši od (te) ljubavi (tj. i pokazao je ljubav koju u sebi gaji prema cijeloj porodici Muhamed a.s.), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Tvoju (tj. Svoju) porodicu (tj. ženu zadrži, i ne razvodi se s njom), i (o njoj) ne znamo (ništa drugo) osim dobra." A što se tiče Alije, sina Ebu Taliba, pa rekao je: "O poslaniče Allaha! Nije stijesnio Allah tebe, a (te) žene osim nje su mnoge. I ako pitaš (tu njezinu) robinju, biće istinita (tj. reći će ona istinu o njoj) tebi." Rekla je: Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru, pa je rekao: "O Berira! Da li si vidjela od (ikakve) stvari (išta što) sumnjiči tebe (tj. što daje i pobuđuje sumnju u tebi)?" Rekla je Berira: "Ne, tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom. Nisam vidjela na njoj (pri njoj nijedan) posao (koji) kudim njega njoj (nikakav grijeh) veći od (toga) da je ona djevojka proizvedenoga zuba (tj. djevojka mlada pa), zaspe (ona) od tijesta svoje porodice, pa dođe (ta ovca) pokućarica (što se je navadila ulaziti u kuću), pa pojede njega (tijesto)." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je tražio ispriku (izvinjenje ako uradi što ružno) tada od Abdullaha, sina Ubeja, (koji) je sin Selule. Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na (svojoj) govornici:

"O družino (tih) muslimana! Ko će ispričati (izviniti, izvinuti) mene (ako učinim što ružno) od čovjeka (jednoga što) je već doprlo meni njegovo uznemirenje u porodicu moje kuće, pa tako mi Allaha nisam znao (tj. ne znam) na moju porodicu (da se treba reći išta drugo) osim dobro. I zaista već su (ti lažovi) spominjali (kao bludnika jednoga takvoga) čovjeka (što) ne znam (nisam znao) na njega osim dobro (da se može išta drugo reći), i nije bio (takav da on) ulazi na moju porodicu (mojoj porodici drukčije) osim sa mnom." Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, El-Ensarija, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Ja ću ispričati tebe (ako šta uradiš) od njega. Ako je od Evsa (plemena taj čovjek), udario sam (tj. udariću) njegov vrat. A ako je od naše braće od Hazredža, zapovjedio si (zapovjedi) nam, pa smo učinili (tj. pa ćemo učiniti) tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao Sa'd, sin 'Ubadeta, a on je gospodin (tj. gospodar plemena) Hazredža, i bio je prije toga (jedan) dobar čovjek, a ali (tj. nego) je sebi nosila (ponijela) njega (ta plemenska paganska) zagrijanost, pa je rekao Sa'du (Muazovome): "Slagao si (Lažeš). Zaista život Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom), nećeš ubiti njega, i nećeš moći (tj. nećeš imati moći ni snage) na (za) njegovo ubijanje." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra, a on je sin strica Sa'da (tj. a on je stričević Sa'da, sina Muaza), pa je rekao Sadu, sinu Ubadeta: "Slagao si! Zaista život Allaha (je moja zakletva), zaista ubićemo svakako njega. Pa zaista ti si (jedan) dvoličnjak (koji) se prepireš (da odbiješ opravdane napade) od (tih) dvoličnjaka." Pa su se uzdigla (uzbunila ta) dva plemena Evs i Hazredž, čak su pomišljali (htjeli) da se pobiju (da se tuku). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stajač (stajao) je na (toj) govornici, pa nije prestao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spušta (snizuje, umiruje, tj. ublažuje) njih dok su ušutjeli (oni) i ušutio je (i on). Rekla je: Pa sam ostala taj svoj dan (a i dalje) ne presušuje se (ne presijeca se, ne prestaje) meni suza, a niti podvlačim surmu sa spavanjem (sa snom, tj. a niti mi san dolazi na oči). Rekla je: Pa su osvanuli moji roditelji kod mene, a već sam plakala dvije noći i (jedan) dan, ne podvlačim surmu sa spavanjem (ne stavljam sna na vrhove očnih kapaka kao što se surma - antimon stavlja na vrhove očnih kapaka u korijene trepavica), a niti se presušuje (presijeca) meni suza, (a) misle njih dvoje (otac i majka-mati) da je (taj) plač rascjepljivač moje jetre (da će mi pokidati jetru). Rekla je: Pa dok su njih dvoje dva sjedača kod mene, a ja plačem, pa zatražila je dozvolu (da uniđe) na mene (tj. meni jedna) žena od Pomagača, pa sam dozvolila njoj, pa je sjela (da) plače (ili: pa je sjela plačući i ona) sa mnom. Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom stanju takvom), unišao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao selam), zatim je sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkako se je reklo (ono) što se je reklo prije nje (prije ove prilike). A već je ostao (jedan) mjesec (već je prošlo mjesec dana a) ne objavljuje se k njemu o mome stanju (tj. o mome slučaju, o mojoj stvari ništa). Rekla je: Pa se je osvjedočio (tj. izrekao je simbol vjere - kelimei šehadet) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sjeo, zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, o Aiša (Aišo)! Pa zaista ono već je doprlo meni od tebe (tj. o tebi da se priča) tako i tako (to i to). Pa ako si bila čista (nevina), pa očistiće (oglasiće čistom, nevinom) tebe Allah. A ako si bila učinila (kakav) grijeh, pa traži oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (tj. jer) zaista (Allahov) rob kada je priznao (kada prizna) svoj grijeh, zatim se je pokajao (zatim se pokaje) ka Allahu, primio je (primiće) pokajanje Allah njemu." Rekla je: Pa pošto je izvršio (tj. završio, svršio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu (svoj govor), odsjekla (presahla, prestala) je moja suza, čak ne osjećam od nje (nijednu) kap. Pa sam rekla svome ocu: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) što je rekao (tj. na ono što je rekao)." Rekao je (Ebu Bekr, otac Aiše): "Tako mi Allaha ne znam šta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majci: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Ne znam šta (da) govorim (reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: Pa sam rekla: "A ja sam djevojka proizvedenoga (svoga) zuba (tj. djevojka mlada), ne čitam mnogo od Kur'ana. Zaista ja tako mi Allaha, zaista već sam znala (tj. već znam unaprijed) zaista već (da) ste čuli ovo pričanje, što se ustalilo (ono) u vašim dušama, i vjerovali ste (tj. i vi vjerujete) u njega. (Doslovno: Potvrđivali ste kao istinu to što ste čuli). Pa zaista ako reknem vama: Zaista ja sam čista (nevina), - a Allah zna da sam ja čista (nevina) - nećete potvrditi (vjerovati vi) meni u to (za to). A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da sam ja od njega (od toga posla) čista (nevina) - zaista (vi) ćete potvrditi (vjerovati) meni. Tako mi Allaha ne nalazim vama (nikakvoga drugoga) primjera osim govor oca Jusufa (oca Jusufovoga), rekao je (on):

".... pa strpljenje lijepo je (moj postupak koji mogu da u ovom času učinim), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (ono, tj. protiv onoga) što opisujete."."

Rekla je: Zatim sam se okrenula, pa sam legla u (na) svoju postelju. Rekla je: A ja tada znam da sam ja čista (nevina) i da će Allah očistiti mene sa mojom čistoćom (tj. da će objaviti o mojoj nevinosti neku objavu), a ali (tj. nego) tako mi Allaha ne mišljah da je Allah spuštač o mome stanju (nisam mislila da će Allah spustiti o meni, o mom slučaju jednu) objavu (koja) će se čitati (u Kur'anu). I zaista moje stanje (moja stvar, moj slučaj) u mojoj osobi (o meni, u mojoj duši) bilo je malovažnije (bezvrijednije) od (toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi (koja) će se čitati, ali (tj. nego) se nadah da vidi (da će vidjeti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju snoviđenje (tj. da usnije u svome snu to da) očišćava mene Allah u njemu (u snu, tj. da Allah u Muhamedovu a.s. snu pokaže Muhamedu a.s. da sam ja nevina). Rekla je: Pa tako mi Allaha nije tražio (tj. nije se rastavio, otišao od svoga mjesta sjedenja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a niti je izašao ijedan (iko) od (prisutnih) stanovnika (ljudi, osoba te) kuće dok se je spustilo na nj (tj. njemu objava ajeta o ovome cijelome slučaju). Pa je uzelo njega (ono) uzimaše (obuzimaše) njega od (te) teškoće (uznemirenosti - obuzela ga je uznemirenost i teškoća), čak zaista ono zaista silazi (pada, kotrlja se) od njega slično biseru od (njegovoga) znoja (tj. od te teškoće cijedi se sa njega, od njega znoj kao biser), a on je u (jednom) danu zimskome, od (zbog) težine (toga) govora koji se spušta na njega (koji mu se objavljuje). Rekla je: Pa pošto se otkrilo (tj. podiglo, otklonilo to teško stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otkrilo (otklonilo) se od njega, a on se smiješi. Pa je bila prva riječ (što) je govorio s njom (tj. što je progovorio nju bila je):

"O Aišo! Što se tiče Allaha, moćan je i veličajan je, pa već je očistio (oglasio nevinom) tebe." Pa je rekla moja majka: "Ustani k njemu!" Rekla je: Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neću ustati k njemu, i neću zahvaljivati (nikome) osim Allahu, moćan je i veličajan je." I spustio je Allah, moćan je i veličajan je:

"Zaista (oni) koji su donijeli (tu) laž (jedna) skupina je (to) od vas; ne mislite njega (taj slučaj, tu laž)....", (spustio je tih) deset ajeta, svih njih. Pa pošto je spustio Allah ovo o mojoj čistoti (nevinosti), rekao je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, - a (on prije ovoga slučaja) trošaše na Mistaha, sina Usaseta zbog njegovoga rodbinstva od njega (tj. rodbinstva sa njim) i (zbog) njegovoga siromaštva: "Tako mi Allaha neću trošiti na Mistaha (nijednu) stvar nikada poslije (onoga njegovoga govora) koji je rekao za Aišu (Aiši rekavši on ono) što je rekao." Pa je spustio Allah:

"I neka se ne zaklinju (neka se ne kunu) vlasnici (te) vrline od vas i (te) prostranosti (tj. i vlasnici bogatstva) da će davati (manje nego dosta, a pogotovu neka se ne zaklinju da će oni obustaviti svako davanje pomoći) rođacima, i (tim) bijednicima i Iseljenicima u putu Allaha (tj. Iseljenicima zbog Allahovoga puta), i neka izbrišu, (tj. neka oproste oni drugima), i neka pokažu stranu (lica svoga, tj. neka okrenu glavu od njihovih grešaka, a to će reći opet: neka opraštaju), zar ne volite (i vi) da oprašta Allah vama (vaše greške); a Allah je veliki opraštač, milostiv.".

Rekao je Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha zaista ja volim da oprašta Allah meni." Pa je vratio ka Mistahu (onaj) trošak koji trošaše na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neću iščupati njega od njega (tj. ja neću obustaviti njemu davanje - neću prestati davati njemu taj trošak) nikada." Rekla je Aiša: A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (postupio prilikom ovoga slučaja još i tako da se je odlučio da) pita Zejnebu, kćer Džahša, o mojoj stvari (tj. o mome slučaju šta ona misli - a ona je bila inoća Aiše r.a.), pa je rekao: "O Zejnebo! Šta si to znala, ili vidjela (tj. Šta znaš, ili vidiš, misliš o Aiši)?" Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Branim (Štitim) svoj sluh i svoj vid. Nisam znala (tj. Ne znam o Aiši ništa drugo) osim dobro." Rekla je: A ona je (ta) koja se otimaše za slavu sa mnom od žena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sačuvao nju Allah (od pogrešnoga stava) sa (tom) pobožnošću (tj. zbog njezine pobožnosti). A počela je njezina sestra Hamna (Hamneta da) ratuje za nju (tj. u korist Zejnebe bacajući ljagu i klevete na Aišu r.a.), pa je propala u (tj. među onima) ko je propao od drugova (te) laži (od tih lažaca).

GLAVA

Njegovoga govora: "A da nije dobrote Allaha nad vama (tj. prema vama) i Njegove milosti u ovozemnosti i zadnjem (drugom, budućem) svijetu, zaista bi dotaknula (tj. zadesila) vas, u (onome, tj. zbog onoga) što ste se razlili u njemu (tj. što ste požurili, krenuli u njega - u širenje klevete), kazna velika.".

A rekao je Mudžahid: ".... telekkavnehu (sretate vi njega)....", (to) je (značenja): predaje njega (taj govor - tu laž) neki (od) vas od nekoga (ka trećem licu). ".... tufidune....", je (značenja) "tekulune": govorite.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sulejman od Husajna, od Ebu Vaila, od Mesruka, od Umu Rumane, majke Aišine da je ona rekla:

Pošto se je bacila Aiša (tj. Pošto je bačena kleveta, laž na Aišu), pala je (skrhala se je) onesviještena ona (bivši, tj. pala je onesviještena - onesvijestila se je).

GLAVA:

"Pošto sretate (primate) njega sa svojim jezicima, i govorite sa svojim ustima (ono) što nije vama o njemu (nikakvo) znanje i mislite (računate) njega lakim (lakom stvari), a on je (tj. a taj postupak je) kod Allaha velik.".

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: čuo sam Aišu (da ona) čita:

"Iz telikunehu bi elsinetikum (Pošto lažete njega sa vašim jezicima)....", (umjesto: "Iz telekkavnehu bi elsinetikum": Pošto sretate njega sa vašim, sa svojim jezicima....).

GLAVA:

"I da niste (tj. I zašto niste), pošto ste čuli njega (taj lažni govor), rekli: Ne biva za nas (tj. Nije nama to) da govorimo o ovome; slava Tebi (slava Ti, Bože)!, ovo je kleveta (objeda, laž) velika.".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Umera, sina Seida sina Ebu Husejna, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Mulejkete, rekao je:

Tražio je dozvolu Ibnu Abas prije njezine smrti na Aišu (tj. tražio je dozvolu da uniđe Aiši da je posjeti pred njezinu smrt), a ona je nadvladana (samrtnom bolešću). Rekla je: "Plašim se da pohvali mene." Pa se reklo: "Sin strica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Stričević Muhameda a.s.) i od lica (tih uglednih) muslimana (traži dozvolu da te posjeti)." Rekla je: "Dozvolite njemu." Pa je rekao: "Kako nalaziš tebe (tj. sebe; a to će reći: Kako se osjećaš)?" Rekla je: "Sa dobrom (tj. Dobro sam) ako sam se čuvala (bojala, tj. ako se čuvam, bojim) Allaha." Rekao je: "Pa ti si sa dobrom (Ti si dobro) ako je htio Allah (tj. ako hoće Allah, ako Bog da). Supruga poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ti si - si ti), i nije vjenčao djevojku (nijednu) osim tebe (jer su ostale sve njegove žene bile udovice, ili pušćenice), i sišla je tvoja isprika iz (sa toga) neba (tj. i sa neba je sišla objava o tvojoj nevinosti)." I unišao je Ibnu Zubejr iza njega (tj. poslije Ibnu Abasa), pa je rekla: Unišao je Ibnu Abas, pa je pohvalio mene. Voljela bih da sam ja bila zaborav zaboravljeni (zaboravljena ništavna stvar).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehhab, sin Abdul-Medžida, pričao nam je Ibnu Avn od Kasima da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, tražio dozvolu na Aišu (tj. za Aišu, da posjeti Aišu - i onda tekst, pripovjedanje dalje) je slično njemu (navedenom, prethodnom hadisu), a nije spomenuo (u njemu, u ovome pričanju pripovjedač riječi) "zaborav zaboravljeni".

(Dakle te dvije riječi po drugom pričanju nisu izrečene.)

Njegov govor: "Savjetuje vas Allah (zabranjujući vam) da se vratite za slično njemu ikada (tj. da se ne bi vi vratili u sličan postupak onome koji ste učinili prema Aiši povjerovavši vi u onu laž na nju - da se sličnom ne vratite nikada)....". Ajet (taj vidjeti).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došao je Hassan, sin Sabita, (i) traži dozvolu (tj. tražeći on dozvolu) na nju (tj. da uniđe njoj da je posjeti). Rekao sam (Aiši - veli Mesruk): "Zar dozvaljaš za ovoga (Zar daješ dozvolu ovome)?" Rekla je: "A zar nije već pogodila njega kazna velika?" Rekao je Sufjan: Misli (Aiša na) odlaženje njegovoga vida (na njegovo oslijepljenje). Pa je rekao (Hassan o Aiši r.a.):

"Čedna, razborita, ne sumnjiči se (ni) sa (kakvom) sumnjom,

I osviće gladna od mesa (tih) nemarnih (žena)."

(To jest: od poštenih žena koje su nemarne i neoprezne - a to će reći: Ona ne kleveta poštene žene.)

Rekla je (Aiša Hassanu): "Ali ti (nisi takav)."

(To je podsjećanje na činjenicu da je i Hassan jedan od onih koji su širili laž o Aiši.)

GLAVA:

"I objašnjava Allah vama (te) ajete, a Allah je sveznan, mudar.".

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara,, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj, obavijestio nas je Šubete od Aameša, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je:

Unišao je Hassan, sin Sabita, na Aišu (tj. Aiši da je posjeti), pa je recitovao stihove (o Aiši) i rekao (je):

"Čedna, razborita (je), ne sumnjiči se (ni) sa (kakvom) sumnjom,

I osviće gladna od mesa (tih) nemarnih (žena)."

Rekla je: "Nisi (ti) takođe (takav)." Rekao sam: "Ostavljaš (takve) kao ovaj (da) ulaze na tebe (tebi u posjetu), a već je spustio Allah:

".... a (onaj) koji je upravljao većinom njega (toga postupka širenja te laži) od njih....". Pa je rekla: "A koja kazna je žešća (gora) od (te) sljepoće?" I rekla je: A već vraćaše (odgovaraše, uzvraćaše, tj. odbijaše Hassan satiru idolopokloničkih pjesnika) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA:

"Zaista (oni) koji vole da se širi (ta) nevaljaština (prostitucija, blud, preljub, tj. vijesti i glasovi o preljubi, bludu) u (tj. među onima) koji su vjerovali (tj. koji vjeruju), za njih je kazna bolna (pripravljena) u ovozemnosti i zadnjem (drugom, potonjem) svijetu, a Allah zna, a vi ne znate. A da nije dobrote Allaha na vas i Njegove milosti (ubrzano bi stigla kazna), i (znajte) da je Allah samilostan, milostiv.".

"Teši'u" je (značenja) "tazheru": pokazuje se.

"I neka se ne zaklinju vrli (vlasnici vrline) od vas i (vlasnici te) prostranosti (u imanju, tj. imućni, bogati između vas) da će (oni prestati) davati bližnjima (rođacima), i bijednicima i Iseljenicima u putu (tj. zbog puta) Allaha, i neka izbrišu (tj. oproste), i neka pokažu stranu (obraz svoj, tj. neka oproste); zar nećete voljeti (tj. zar ne volite i vi) da oprašta Allah vama, a Allah je veliki opraštač, milostiv.".

A rekao je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše, rekla je:

Pošto se je spominjalo od moga stanja (od moje stvari slučaj) koji se je spominjao, a što sam znala za njega (ili: a nisam znala za njega), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio o meni (tj. zbog mene) govornikom (tj. ustao je kao govornik, propovjednik), pa se je osvjedočio (tj. izrekao je kelimei-šehadet), pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega sa (onim) što je On njegov stanovnik (pripadnik, tj. i hvalio je Allaha kako priliči Njemu, kako pripada Njemu da se On hvali), zatim je rekao (Muhamed a.s.):

"Što se tiče poslije! Dajte znak (Pokažite) meni u (te, na te neke) ljude (koji) su osumnjičili moju porodicu (tj. moju ženu). I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. Kunem se Allahom) nisam znao na (o) mojoj porodici (ništa) od zla. I sumnjičili su njih sa (onim) ko je (takav da) tako mi Allaha nisam znao na njemu (ništa) od zla nikada, i neće unići (tj. i ne ulazi u) moju kuću nikada (drukčije) osim, a ja sam prisutan, a nisam odsustvovao u (nekome) putovanju (drukčije) osim (tako da) je odsustvovao sa mnom (i on)."

Pa je ustao Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "Dozvoli meni, o poslaniče Allaha, da udarimo njihove vratove (sabljama - da ih ubijemo)." I ustao je (jedan) čovjek od Hazredžovića - a bila je majka Hassana, sina Sabita od grupe toga (izvjesnoga) čovjeka - pa je rekao: "Slagao si. Zar ne (Pazi)! Tako mi Allaha da su bili (ti ljudi) od Evsa (od Evsovića), ne bi (ti) volio da se udare (da se udaraju) njihovi vratovi." Čak je bilo blizu (za malo) da bude između Evsa i Hazredža (neko, ili: veliko) zlo u Bogomolji. A nisam znala (ni za što). Pa pošto je bilo veče toga dana, izašla sam zbog neke svoje potrebe, a sa mnom je Umu Mistah (Umu Mistaha). Pa je posrnula i rekla je:

"Propao Mistah!" Pa sam rekla: "O moja majko! Psuješ (Grdiš) tvoga (svoga) sina?" I šutjela je (ona). Zatim je posrnula drugi (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Psuješ tvoga (svoga) sina?" Zatim je posrnula treći (puta), pa je rekla: "Propao Mistah!" Pa sam sprječavala nju (vičući na nju), pa je rekla:

"Tako mi Allaha ne psujem (ne grdim) ga (ni radi čega) osim u (vezi) tebe (zbog tebe)." Pa sam rekla: "U kojem mome stanju (tj. Zbog koje moje stvari - zbog čega, zašto)?" Rekla je: Pa je rascijepila (provalila, tj. otvorila) meni (to) pričanje (taj govor). Pa sam rekla: "I već je bilo ovo?" Rekla je: "Da, tako mi Allaha." Pa sam se vratila k svojoj kući kao da je (posao) koji je (taj što) sam izašla zbog njega (takav da) ne nalazim od njega malo, a ni mnogo (tj. zaprepastila sam se pa niti ne znam jesam li obavila malo, ili mnogo posla zbog kojega sam izašla). I pojačala se je vatra (temperatura, vrućica, groznica) meni, pa sam rekla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pošalji me ka kući moga oca." Pa je poslao sa mnom (izvjesnoga) dječaka. Pa sam unišla (u roditeljsku) kuću. Pa sam našla Umu Rumanu u (toj) nizini (tj. u tom niskom, donjem dijelu kuće), a Ebu Bekra iznad (te) kuće čita. Pa je rekla moja majka: "Šta je dovelo tebe, o kćerčice?" Pa sam izvijestila nju i spomenula sam njoj (to) pričanje, i kada li ono nije doprlo njoj slično (kao) što je doprlo meni (u odnosu na teško djelovanje, tj. na nju nije teško djelovalo to kao što je na mene teško djelovalo), pa je rekla: "O kćerčice! Spuštaj (tj. Olakšaj, primi lako) sebi (to) stanje, pa (jer) zaista ono tako mi Allaha zaista malo je bilo (takvih slučajeva) što je bila (jedna) žena ikada lijepa kod (jednoga) čovjeka (koji) voli nju, za nju (tj. a u nje) su inoće, (pa da je drukčije ta žena prošla) osim (tako da) su bile zavidne njoj (one), i reklo se je o njoj (nešto neprijatno)." I kada li ono nije doprlo od nje (tj. nije to djelovalo na nju) što je doprlo od mene (tj. koliko je djelovalo na mene)! Rekla sam: "I već je znao (tj. I da li već zna) za njega moj otac?" Rekla je: "Da." Rekla sam: "I poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zna li i on)?" Rekla je: "Da, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." I prolila sam suze i plakala sam (zaplakala sam). Pa je čuo Ebu Bekr moj glas, a on je iznad kuće (na krovu kuće) čita (Kur'an), pa je sišao, pa je rekao mojoj majci:

"Šta je njezino stanje (tj. Šta joj je)?" Rekla je: "Doprlo je njoj (pričanje) koje se je spominjalo od njezinoga stanja (od njezine stvari, o njoj)." Pa su se prolila (tj. Pa su zasuzila) njegova dva oka. Rekao je: "Zaklinjem se na tebe (tj. Zaklinjem te), o kćerčice, (da ništa drugo ne činiš u ovom času), osim (to da) si se vratila (da se vratiš) ka tvojoj (svojoj) kući (sada odmah)." Pa sam se vratila. I zaista već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) moju kuću (sobu), pa je pitao o meni moju sluškinju, pa je (ona) rekla:

"Ne, tako mi Allaha, nisam znala na njoj (nikakve) mane osim (to) da je ona bila (običaja da) zaspi (zaspe) čak (tako da) uniđe (ta) ovca, pa (da) pojede njezin kvas (kvasac), ili njezino tijesto." I sprječavao je nju (vičući na nju da tako ne govori, tj. grubo je vikao na nju) neki (od) njegovih drugova, pa je rekao: "Budi istinita (tj. Istinu reci) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Čak su oborili za nju s njim (ili: Čak su oborili nju zbog njega).

(To se tumači na razne načine: 1. Oborili su služavku na zemlju, pa su je udarali zbog takvoga iskaza; 2. Rđavo su joj govorili zbog njega; 3. Opisali su služavki najprostijim riječima o čemu se radi u vezi moga slučaja itd..)

Pa je rekla (služavka): "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam znala na (tj. o) njoj (ništa drugo) osim šta zna (taj) draguljar na (tj. o) komadu (neprerađenom, tj. o rudači, rudi, čistom grumenu toga) zlata crvenoga." I doprla je (ta) stvar ka tome čovjeku koji (je taj što) se je reklo za njega (to), pa je rekao: "Slava Allahu! Tako mi Allaha nisam otkrio (sramnu) stranu (kraj, dio nijedne, nikakve) ženske nikada." Rekla je Aiša: Pa se je ubio (tj. ubijen je, poginuo je kao) mučenik (šehid) u putu Allaha (zbog puta Allahovoga - u borbama u Ermeniji 19. godine po Hidžri). Rekla je: I osvanula su moja dva roditelja kod mene, pa su neprestano bila njih dva (njih dvoje) dok je unišao na mene (dok je unišao meni, posjetio mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu). Zatim je unišao, a već su obuhvatili mene moji roditelji od moje desnice i od moje ljevice. Pa je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao:

"Što se tiče poslije, o Aišo! Ako si bila stekla (počinila kakvo) loše djelo, ili si učinila nasilje, pa pokaj se ka Allahu, pa (tj. jer) zaista Allah prima (to) pokajanje od Svojih robova." Rekla je: A već je došla (neka) žena od Pomagača, pa je ona sjedačica u (tj. na tim) vratima. Pa sam rekla: "Zar se ne sidiš od ove žene da spominješ (jednu, nepoznatu) stvar." Pa je savjetovao (predikovao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam se obazrijela (okrenula) k svome ocu, pa sam rekla: "Odgovori mu." Rekao je: "Pa šta ću to (da) govorim?" Pa sam se obazrijela ka svojoj majci, pa sam rekla: "Odgovori mu." Pa je rekla: "Govoriću šta to?" Pa pošto nisu odgovorili njih dvoje njemu, osvjedočila sam se (izrekla sam kelimei-šehadet), pa sam zahvalila Uzvišenom Allahu, i hvalila sam Njega sa (onim) što je On njegov stanovnik (tj. i hvalila sam Njega kako pripada i doliči Njemu da se On hvali), zatim sam rekla:

"Što se tiče poslije, pa tako mi Allaha zaista ako reknem vama: Zaista ja nisam učinila, - a Allah, moćan je i veličajan je, svjedoči zaista ja zaista (da) sam istinita - nije to moj koristan (govor) kod vas (to jest: ako kažem da ja nisam učinila to što se govori, to mi neće koristiti kod vas). Zaista već ste govorili za njega (za taj slučaj da je bio) i dala su popiti (upiti u sebe) njega vaša srca. A ako reknem: Zaista ja sam učinila, - a Allah zna da ja nisam to učinila - zaista reći ćete svakako: Već je priznala za njega na svoju osobu (priznala je sama na sebe). I zaista ja tako mi Allaha ne nalazim za sebe i za vas (nikakav drugi) primjer - i sebi sam tražila ime Jakuba (Jakubovo ime i da se sjetim toga imena), pa nisam mogla njega (da se sjetim) - osim oca Jusufa (tj. osim primjer Jusufovoga oca) kada je rekao:

".... pa strpljenje lijepo (je moj postupak, moje oružje), a Allah je (onaj) od koga se traži pomoć na (tj. protiv onoga) što opisujete.". I spustilo se je na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga časa (tj. odmah u taj čas). Pa smo zašutjeli. Pa se je podignulo od njega (nakon primljene objave ono teško stanje, uznemirenost), a zaista ja zaista razjašnjavam (tj. jasno raspoznajem tu) radost u njegovom licu, a on potire (briše) svoje čelo i govori:

"Razveseli se, o Aišo, pa već je spustio (tj. objavio) Allah tvoju čistotu (nevinost)." Rekla je: A bila sam najžešće što sam bila (ikada) srdžbom (tj. I tada sam bila srdita više nego ikada što sam bila srdita prije). Pa su rekli meni moji roditelji (moja dva roditelja): "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Tako mi Allaha neću ustati k njemu. I neću zahvaljivati njemu, i neću zahvaljivati vama dvoma, a ali (tj. nego) ću zahvaljivati (nego zahvaljujem) Allahu koji je spustio (objavio) moju čistotu (moju nevinost). Zaista već ste čuli njega (taj lažni govor, tu laž o meni), pa niste zanijekali (niste osudili) njega, a niti ste mijenjali (izmijenili) njega." I bila je Aiša (običaja da) govori: "Što se tiče Zejnebe, kćeri Džahša, pa sačuvao je nju Allah sa njezinom vjerom (zbog njezine vjere), pa (tj. jer ona) nije rekla (ništa drugo o meni) osim dobro. A što se tiče njezine sestre Hamne (Hamnete), pa propala je (i ona) u (među onima) ko je propao (koji su propali)." A bio je (onaj) koji govori o njemu (o tom lažnom govoru, o toj laži na Aišu, tj. A govoraše o tome) Mistah, i Hassan, sin Sabita, i (taj poznati) dvoličnjak (licemjerac, hipokrit) Abdullah, sin Ubejja - i on je (taj) koji tražaše (koji je tražio) širenje (razmnožavanje) njega (toga govora, te laži) i sakupljaše njega, i on je (taj) koji je upravljao većinom njega (većinom toga govora, te laži) od njih (između njih) - on i Hamna (Hamneta). Rekla je: Pa se zakleo Ebu Bekr da neće koristiti Mistahu (ni) sa (kakvim) korisnim (postupkom - ni sa kakvom korisnom pomoći) nikada. Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je:

"I neka se ne zaklinju vlasnici vrline (tj. vrli, dobri) od vas...." - do kraja (toga) ajeta, misli (na) Ebu Bekra - "i (vlasnici te imovinske) prostranosti (tj. imućni, bogati - neka se ne zaklinju da će prestati) da daju bližnjima (rođacima svojima), i (tim) bijednicima....." - misli (na) Mistaha - do Njegovoga govora "..... zar nećete voljeti (zar ne volite i vi) da oprašta Allah vama; a Allah je veliki opraštač, milostiv.". Dok je (tj. Te je) rekao Ebu Bekr: "Da, tako mi Allaha! O naš Gospode, zaista mi zaista volimo da opraštaš nama." I vratio je (Ebu Bekr) njemu (Mistahu, tj. obnovio mu je pomoć) sa (onim načinom, sa onom količinom) što je bio (običaja da) pravi (čini, daje njemu prije toga).

GLAVA:

"..... i neka udare (one) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoje džepove (tj. prorezana mjesta na košuljama kroz koja se vidi neki dio tijela, tj. neka pokriju svojim pokrivačima za glavu svoja prorezana mjesta na odjeći kroz koja se vidi neki dio njihovoga tijela).....".

A rekao je Ahmed, sin Šebiba: Pričao nam je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

"Pomilovao Allah žene (tih) Iseljenica najprvih (prvih)! Pošto je spustio Allah:

"..... i neka udare (one) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (na košuljama ispod vrata na prsima).....", rascijepile su (one) svoje plaštove (ogrtače), pa su se pokrile sa njim (sa onim otcijepljenim dijelom od plašta)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena, sina Muslima, od Safijje, kćeri Šejbeta, da Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, govoraše:

Pošto je sišao ovaj ajet:

"..... i neka udare (žene) sa svojim pokrivačima (za glavu) na svoja prorezana mjesta (tj. i neka pokrivačima za glavu prekriju i vrat i prsa)....", uzele su (žene) svoje zastirače (pokrivače, tj. donje haljine), pa su rascijepile njih od strane ivica (opšiva, poruba njihovih), pa su se pokrile sa njima (tj. napravile su od tih otcijepljenih dijelova donje odjeće pokrivače za glavu i obukle su, stavile su one te pokrivače tako da su im ti pokrivači prekrivali i vrat i prsa, a ne kao u predislamlju što su pokrivače za glavu stavljale tako da bi ih zabacivale ozadi, iza sebe).

SURA FURKANA (SURA FURKAN)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

Rekao je Ibnu Abas: "..... prahom prosutim.", (to) je (ono) što raznosi (nosi, odnosi) njega (taj) vjetar. ".... (kako) je pružio (taj) hlad (tj. tu sjenu)....", (to se odnosi na vrijeme) što je između pojave (rađanja te) zore do pojave (rađanja toga) Sunca. ".... mirujućim...." (to) je (značenja) "daimen": trajnim. ".... na njega (na hlad, sjenu) dokazom.", (to jest:) pojava (rađanje toga) Sunca (je dokaz, pokazivač na postizanje, nalaženje, osjećanje hlada i sjene, tj. da nije Sunca, ne bi se prepoznao hlad, sjena). ".... hilfeten (načinom zamjenjivanja, izmjenjivanja)....", (to znači): ko je (takav da je) prošao njemu od (te) noći (neki) posao, stigao je njega (tj. stići će on njega, naknadiće ga) u (tom) danu; ili je prošao njemu u (tom) danu, stigao je (tj. stići će, naknadiće) njega u (toj) noći.

A rekao je Hasen: ".... pokloni nama od naših supruga.....", (takve supruge, žene koje su) u pokornosti Allaha. I nije (ni jedna) stvar veselija (sretnija) za oko (toga pravoga) vjernika (od toga, kao to) da vidi svoje drago (milo biće) u pokornosti Allaha (u pokornosti Allahu). A rekao je Ibnu Abas: ".... suburen.", je (značenja) "vejlen": teško! (Jao!, tj. Kukanje.). A rekao je je osim njega (osim Ibnu Abasa neko drugi): "Esse'iru" (plamen vatre; ali i ime pakla - ta riječ) je muškoga roda. A "ettese'uru" i "el-idtiramu" je (tj. te obje riječi znače) žestoko gorenje (vatre). ".... tumla alejhi....", je (značenja) "tukre'u alejhi": čita se (čitaju se) njemu; (tumla) je od "emlejtu" (diktirao sam, govorio sam u pero), i "emleltu" (znači isto što i "emlejtu") "Erressu" je (taj izvjesni) rudnik, a njegova množina (tj. množina od izraza "erressu") je "risasun". "..... ma ja'beu (ne mari, ne brine)....", govori se: "Ma abe'tu bihi šej'en (Nisam mario za njega nijednu stvar. - a to znači): ne broji se s njime (ne računa se na njega, ne vodi se računa o njemu uopće). ".... garamen...." je (značenja) "helaken": propast. A rekao je Mudžahid: "..... ve atev...." je (u smislu što i) "tagav": i bili su obijesni (prešli su granicu, mjeru). A rekao je Ibnu Ujejnete: "..... atijetin (obijesnim vjetrom).....", obijestan je (taj vjetar) bio na (te) blagajnike (tj. anđele koji upravljaju vjetrovima po Božijoj odredbi, pa ih proizvode, šalju daju po određenoj mjeri i količini, jačini - ali ti vjetrovi su prešli tu mjeru i jačinu običnih vjetrova, a misli se na vjetrove koji su uništili pleme Ad, a to prekoračenje mjere i to izlaženje ispod kontrole anđela bilo je opet po Božijoj odredbi).

GLAVA

Njegovoga govora: "Koji će se sakupiti (na sudnji dan) na svojim licima k paklu (oni idući, hodajući), ti su (oni su) gori mjestom i zalutaliji putem (gorega mjesta i zalutalijega puta nego iko).".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda, Bagdadija, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek rekao:

"O vjerovijesniče Allaha! Sakupiće se (zar taj) nevjernik (idući, hodajući on) na svome licu (na) sudnjem danu?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije (Allah) koji je dao ići njemu (čovjeku nevjerniku) na (njegove) dvije noge u (toj) ovozemnosti - (zar taj isti Allah nije) moćan (zar da ne bude moćan) na (to) da dadne ići njemu na njegovome licu (na) sudnjem (Sudnjem) danu?" Rekao je Katadete: "Da (jest), tako mi moći (časti) našega Gospoda!"

GLAVA

Njegovoga govora: "I koji neće zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i neće ubiti (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom (pravnom presudom da se ubije neka osoba), i neće bludničiti (tj. i ne bludniče), a ko učini to, susresti će kaznu.".

(Riječ "esamen") je (značenja) "el-ukubete": kaznu.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao mi je Mansur i Sulejman od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, od Abdullaha. Rekao je (Sufjan): A pričao mi je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pitao sam - ili: Upitao se (Upitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji (taj) grijeh je kod Allaha veći (od ostalih)?" Rekao je: "Da učiniš Allahu (kakvo božanstvo) ravno (slično Njemu), a On (Allah) je stvorio tebe (a ne neko drugi)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim da ubiješ tvoje (svoje) dijete bojaznošću (iz bojazni, iz straha) da se hrani s tobom (pa da te ogladni)." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Da bludničiš (međusobno) sa ženom tvoga (svoga) susjeda." Rekao je: I sišao je ovaj ajet potvrđivanjem (kao potvrda) za govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"I koji neće zvati (tj. ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i ne ubijaju (tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....".

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Kasim, sin Ebu Bezzeta, da je on pitao Seida, sina Džubejra:

"Da li je (tj. Da li ima) za (onoga) ko je ubio (nekoga) vjernika hotimično (namjerno - da li za njega ima ikakvoga načina, išta) od pokajanja?" Pa sam pročitao njemu (uz to pitanje još i ajet u kome se kaže, u kome stoji):

".... i neće ubijati (ne ubijaju tu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (tim) pravom.....". Pa je rekao Seid: "Pročitao sam nju (tu rečenicu iz toga ajeta, tj. taj ajet) Ibnu Abbasu kao što si (ti) pročitao nju meni, pa je (on) rekao: "Ovaj (ajet) je mekanski, dokinuo (ukinuo) je njega (jedan) ajet medinski koji je (tj. koji se nalazi) u suri Nisa'."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mugireta, sina Nu'mana, od Seida, sina Džubejra, rekao je:

Protivili su se (tj. Nisu se složili) stanovnici Kufe u ubijanju (tj. u vezi pitanja ubijanja toga) vjernika (tj. o tome da vjernik ubije vjernika), pa sam putovao (otputovao) u njemu (tj. zbog njega-toga pitanja) k Ibnu Abasu, pa je rekao:

"Sišao je (ajet u suri Nisa') u zadnjem (onome) što je sišlo, i nije dokinula (ukinula) njega (nijedna stvar)."

(A to je ajet u kojem stoji: "A ko ubije vjernika namjeravajući, pa njegova kazna je pakao vječno bivši u njemu....".)

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Mansur od Seida, sina Džubejra, pitao sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovome govoru, uzvišen je:

".... pa njegova kazna je pakao....", rekao je (Ibnu Abas kao odgovor da to znači): "Nema (nikakvoga) pokajanja za njega." A o Njegovome govoru, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... ne zovu (ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo...." rekao je: Bio je ovaj (ajet za one osobe idolopokloničke) u predislamlju (u paganstvu). Njegov govor: "Udvostručiće se njemu (ta) kazna (na) sudnjem danu i biće vječno u njoj (u vatri pakla) ponižen.".

PRIČAO NAM JE Sad (Sa'd), sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Seida, sina Džubejra, rekao je: rekao je Ibnu Ebza:

Upitao se (Upitan) je Ibnu Abas o Njegovome (Allahovom) govoru, uzvišen je:

"I ko ubije vjernika namjeravajući (tj. namjerno), pa njegova kazna je pakao....", i (o) Njegovome govoru: "..... i ne ubijaju osobu koju je zabranio Allah, osim sa pravom....", dok je dopro (do riječi) "Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao....", pa sam pitao njega (o tim ajetima), pa je rekao:

"Pošto je sišao (ajet u suri Furkan koji zabranjuje mnogoboštvo, ubijanje i blud), rekli su stanovnici Meke: "Pa već smo skrenuli u Allahu (tj. u vezi vjerovanja samo u Allaha, jer smo se molili i u pomoć dozivali i neka druga božanstva), i ubijali smo (tu) osobu koju je zabranio Allah osim sa (tim) pravom, i dolazili smo (tim) bezobraštinama (nevaljaštinama, tj. bludu)." Pa je spustio Allah:

"Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar (tj. i činio je dobar posao, dobra djela)....", do Njegovoga govora ".... veliki opraštač, milostiv.".

GLAVA:

"Osim (onoga) ko se je pokajao, i vjerovao je i radio je rad dobar, pa ti (će proći tako da) će zamijeniti Allah njihova loša djela lijepim djelima, a bio je Allah veliki opraštač, milostiv.".

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Mansura, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Zapovjedio mi je Abdurahman, sin Ebza-a, da pitam Ibnu Abbasa o ovim dvama ajetima:

"A ko ubije vjernika namjeravajući....", pa sam pitao njega, pa je rekao: Nije dokinula (ukinula) njega (nijedna) stvar. I (drugo da ga pitam) o (ajetu):

"I koji neće zvati (ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo....", rekao je: Sišao je (taj ajet) o stanovnicima (toga) pridruživanja (Allahu drugih božanstava, tj. Sišao je o mnogobošcima, idolopoklonicima).

GLAVA:

".... pa biće neophodnost." - (a to znači): propast (će biti za vas to vaše smatranje i držanje lažnim mojih ajeta).

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

Pet (znakova) već je prošlo (doslovno: već su prošle, prošli - a to će reći: dogodili su se): Dim, i Mjesec (tj. rascijepljenje Mjeseca), i Vizantinci (tj. njihova pobjeda nad Perzijancima), i (taj žestoki) napad (udar) i (ta) neophodnost (nužnost, nerazdvojnost - a šta se pod tim misli, razna su tumačenja): "..... pa biće neophodnost.".

SURA ŠUARA-A (SURA ŠUARA')

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

A rekao je Mudžahid: ".... ta'besune.", je (značenja): "tebnune": gradite. ".... hedimun (krhak, lako se mrvi, doslovno: lakosvarljiv u stomaku).", (a to je značenja): mrvi se (komada se na sitne komade) kada se je dotaknulo (kada je dotaknuto). "..... el-musehharine." (to) je (značenja) "el-meshurine": (onih) koji su opčinjeni (omađijani). "Lejketu" i "el-ejketu" je množina (od riječi) "ejketun", a ona je (tj. ta riječ je) množina (jednoga) stabla (tj. jedne vrste stabla; ili, možda, jedne vrste bilja i rastinja). ".... dana (toga) hlada (te sjene)...." (a to) je (značenja): zasjenjivanje (te) kazne njih (tj. ta kazna napravila im je hlad, sjenu da bi se oni svi skupili na jedno mjesto, pa da ih sviju ta kazna obuhvati). ".... mevzunin." je (značenja) "ma'lumin": poznatoga (poznate). "..... kettavdi....", je (značenja) "el-džebeli": (kao) brdo. A rekao je osim njega (neko drugi): ".... le širzimetun....", "ešširzimetu" je mala grupa. ".... u (tim) ničičarima (koji padaju ničice)." (to) je (značenja): (u tim) klanjačima. Rekao je Ibnu Abas: ".... leallekum tahludune (možda vi da budete vječni)." (ovdje izraz "leallekum") je (značenja) "ke ennekum" (keennekum): kao da ćete vi (biti vječni). "Erri'u" je (izraz za te) uzvisine (uzdignute predjele) od Zemlje (od zemaljske površine, od tla), a njegova množina je "rijeatun" (tj. množina izraza "ri'un" je "rijeatun"). A "erja'un" je jednina (od riječi) "rijeatun". ".... mesani'a....": svaka zgrada (građevina) pa ona je (svaka zgrada je takav pojam za koji se može upotrijebiti izraz) "masneatun" (a množina od "masneatun" je "mesani'u"). "Ferihine" je (značenja) "merihine": oholi (bivši od velikoga veselja i radosti). ".... farihine." je u njegovome značenju (tj. ima značenje kao i "ferihine" i "merihine"). A govori se (da) "farihine" (znači što i): "hazikine" (vješti, iskusni bivši). ".... ta'sev....": ono (tj. to) je najžešća (ta) pokvarenost (tj. izraz "ta'sev" je oznaka za najveću pokvarenost), i (glagolu jednini ima ovakav oblik:) "ase", "jeisu", "ajsen". "El-džibilletu" je (značenja) "el-halku": stvaranje. "Džubile" je (značenja) "hulika": stvorio se je. I od njega (od toga korijena i izraza) su (riječi) "džubulen", i "džibilen" i "džublen" (to su sve načini na koje se čita riječ "džibillen" iz sure Jasin) - misli (pod tim svima izrazima na) stvaranje (tj. na stvorenja, na ljude). Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Abbas.

GLAVA:

"I ne ponizi me (ne učini poniženim mene na) dan (kada) se prožive (oni).".

A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista je Ibrahim - na njega blagoslov (milost) i pozdrav (spas, mir)! - vidio (tj. vidjeće on) svoga oca (na) sudnjem danu (u takvom stanju) na njemu je (na ocu Ibrahimovom je ta) prašina i (taj) prah (a neki kažu da "el-kateretu" znači: crnina, crnina od prašine). Prašina (ta) je (taj) prah (tj. i "el-gaberetu" ima isto značenje kao i "el-kateretu" - obje riječi znače: prašina, prah; ali, kako je već navedeno, "gaberetun" znači prašina, a "kateretun" crnina, gar od prašine).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je moj brat od Ibnu Ebu Zi'ba, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Susresti će Ibrahim svoga oca, pa će reći: "O moj Gospode! Zaista Ti si obećao meni da nećeš poniziti mene (na) dan (kada) se prožive (vaskrsnu, uskrsnu oni)." Pa će reći Allah: "Zaista Ja sam zabranio (taj) raj na nevjernike (tj. nevjernicima)."

Njegov govor: "I opominji tvoju (svoju) rodbinu (rođake) najbližu (najbliže). I spusti tvoje (svoje) krilo...." (a to znači): ublaži (umekšaj) tvoju (svoju) stranu.

<