VJERODOSTOJNIK BUHARIJE
U IME ALLAHA SVEMILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
Rekao je
učitelj, vođ, hafiz (hadisa) Ebu Abdillah Muhamed, sin Ismaila sina
Ibrahima sina Mugireta Buharija, smilovao mu se Uzvišeni Allah, uslišaj (Bože,
ovu molbu)!:
GLAVA
(u kojoj se govori o tome) kako je bio početak objave ka
poslaniku Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, a (u tome smislu je i govor
Allaha, uzvišeno je Njegovo spominjanje: "Zaista smo mi objavili tebi kao
što smo objavili Nuhu (Noemu) i vjerovjesnicima poslije njega..".
PRIČAO NAM JE
El-Humejdija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je
Jahja, sin Seida, Ensarija, rekao je: izvjestio me Muhamed, sin Ibrahima,
Temimović da je čuo Alkamu, sina Vekasa, Lejsovića (a) on govori:
čuo sam Umera, sina Hataba, bio Allah zadovoljan s njim-na govornici je
rekao: čuo sam poslanika Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, (kako)
kaže:
"Poslovi su samo sa namjerama, i
svaki čovjek ima samo ono što je namjeravao. Pa ko je (takav) da (je
njegova seoba) emigracija iz Meke u Medinu bila usmjerena (ka nekom
ovosvjetskom dobru) da (ga postigne ili kakvoj ženi) da (je oženi) vjenča,
pa njegova seoba je (prepuštena) ka (onome) što je selio k njemu."
PRIČAO NAM JE
Abdulah, sin Jusufa, rekao je: izvjestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta,
od njegovoga (tj.Hišamovog) oca (Urveta), od Aiše, majke vjernika, bio
zadovoljan Allah s njom, da je Haris, sin Hišama, bio zadovoljan Allah s njim,
pitao Allahovog poslanika, Allah mu se smilovao i spasio ga, pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha, kako ti dolazi objava?" Allahov poslanik, Allah mu
se smilovao i spasio ga, je rekao: "Nekih vremena dolazi mi kao zveket
zvona (zvone na vratu životinja), a on (tj. ovaj način objave) mi je
najteži, pa (objava) presijeca (prekida glas) od mene, a ja sam već
zapamtio od njega šta je rekao. A nekih vremena prikaže mi se Anđeo
čovjekom pa mi govori, pa ja zapamtim šta govori. Aiša, bio zadovoljan
Allah s njom, kaže:"I zaista već sam ga vidjela (ili gledala u stanju
kad) mu silazi objava u danu žestoke hladnoće, pa presijeca (Anđeo
objavu) od njega, a zaista mu sljepočnica teče znojem.
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra,
rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta Ibnu
Zubejra, od Aiše, majke vjernika da je zaista ona rekla:
"Prvo što se počelo
(javljati) od (raznih vrsta) objave Allahovom poslaniku, Allah mu se smilovao i
spasio ga, je dobro snoviđenje u spavanju. Pa ne sanjaše nikakav san
(drukčije) osim (tako) da je došao (tj. ostvario se) kao osvit zore. Zatim
mu se omilila samoća. I osamljivaše se u pećini Hira, (pa je u njoj
vršio pokoru) ili činio je po Ibrahim-pejgamberovoj vjeri preporučene
postupke da bi odbacio od sebe grijeh, grijeh idolopoklonstva i bezvjerstva, a
ono (tj. to činjenje pokore ili odbacivanje grijeha) je bogoslužje, (vršio
je pokoru) brojne noći prije nego se vrati (ili poželi) ka svojoj
porodici, a opskrbljavao se za to (boravljenje u pećini). Zatim se (opet)
vraća Hadidži pa se opskrbljava za (noći) slične njima (tj. navedenim
noćima) dok mu je došla Istina (tj. objava), a on u pećini Hira. Pa
mu je došao Anđeo (misli se na određenog anđela \ibrila-Gavrila,
pa zbog toga pišem velikim slovom) pa rekao: "Čitaj (ili:
Uči)!" Rekao je (Muhamed): "Nisam ja nikakav čitalac (ili čitač
tj. ja ne znam čitati)." Rekao je (Muhamed dalje): "Pa me uzeo
pa me stisnuo (tako jako) da mi je došao truda (izazvao mi teškoću). Zatim
me pustio i rekao: "Čitaj!" Ja sam rekao: "Nisam ja
nikakav čitalac." Pa me uzeo pa me stisnuo drugi puta da mi
je došao truda. Zatim me pustio pa rekao: "Čitaj!" Pa ja rekoh:
"Nisam ja nikakav čitalac." Pa me uzeo i stisnuo me treći
puta. Zatim me pustio pa je rekao: "Čitaj, u ime tvoga Gospoda koji
je (sve) stvorio. Stvorio je čovjeka od usirene krvi. Čitaj, a tvoj
Gospod je najplemenitiji." Pa se povratio (iz pećine) Allahov
poslanik, Allah mu se smilovao i spasio ga, (a od uzbuđenja ili straha)
srce njegovo se trese, pa je unišao Hadidži, kćeri Huvejlida pa rekao:
"Zamotajte me, zamotajte me (tj. pokrite me, ogrtačem)!" Pa su
ga zamotali (pa je bio zamotan ili pokriven sve) dok je otišao od njega strah
pa je rekao Hadidži, a izvjestio ju je (ovu cijelu) vijest: "Zaista
već sam se pobojao za sebe (svoj život)." Pa je (na to) Hadidža rekla:
"Nikako, tako mi Allaha, neće te poniziti Allah nikada! Ti zaista
nagrađuješ rodbinu i podnosiš (brigu oko zbrinjavanja) nemoćnoga
(koji živi na teret drugih) i stičeš nepostojeće (tj. ono što nemaš
ili po jednom tumačenju: daješ siromahu da steče, zaradi) i
častiš gosta i pomažeš (druge) u slučajevima prava (na pomoć tj.
u opravdanim slučajevima i prilikama)." Pa ga je (odmah) Hadidža
odvela (i vodila ga je) dok ga je dovela Vereki, sinu Nevfela sina Eseda sina
Abdu-(E)l-Uzaa, stričevića Hadidže - a on (Vereka) je bio čovjek
(koji) se već pokrstio u predislamskom dobu i pisaše jevrejsko pismo, pa
(u to vrijeme Vereka) piše na jevrejskom jeziku od Evanđelja (onoliko)
koliko je htio Allah da napiše i bio je star starac već oslijepio - pa mu
je Hadidža rekla: "O stričeviću, čuj, od svog bratića
(šta će ti ispričati)!" Pa mu je Vereka rekao: "O
bratiću, šta to vidiš (ili viđaš)?" Pa ga je izvjestio poslanik
Allaha, smilovao mu se Allah i spasio ga, vijest (svega) šta je vidio. Pa mu je
Vereka rekao: "Ovaj tajnik (objave tj. tajno biće koje donosi objavu
od Allaha tebi) je (onaj isti) kojega je Allah spuštao (ili slao) Mojsiju. O da
sam u njoj (tj. u sadašnjoj pojavi objave) mlad! Da mi je (da) budem živ kad te
protjera tvoj narod!" Pa je poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio
ga, rekao: "A zar su moji protjerivači oni (tj. zar će me
protjerati)." Rekao je (Vereka): "Da. Nije nijedan čovjek nikada
donio (nešto) kao što si ti donio (a da je prošao drukčije) osim (tako) da
mu se bilo neprijateljem. I ako me
stigne tvoj dan (tj. dan tvoga proganjanja), pomoći ću te snažnom
pomoći." Zatim Vereka nije ostao (da išta učini) to jest
usmrćen je (umro je), a objava (Muhamedu) je malaksala (oslabila tj.
prestala je za neko vrijeme). Ibnu Šihab je rekao: "A izvjestio me Ebu
Selemete, sin Abdurahmana, da je Džabir, sin Abdulaha, El-Ensarije rekao
pričajući o malaksavanju (prestanku) objave: "Pa je (Muhamed,
poslanik Allaha) u svom pričanju rekao:
"Dok ja (jednom prilikom) idem, kad (najednom osjetihda) sam
čuo (nekakav) glas iz neba, pa podigoh svoj pogled, a kad anđeo koji
mi je došao u Hiru sjedilac (tj. sjedi) na (nekakvoj) stolici (ili prijestolju)
između neba i zemlje. Pa sam se od njega zastrašio, pa sam se
vratio pa sam rekao: "Zamotajte me, zamotajte me!" Pa je (odmah)
Allah, uzvišen je On, objavio: "O pokriveni, ustani pa opominji!" (i
dalje sve) do Njegovog (ili do Svoga) govora "I poganstvo
(idolopoklonstvo) napusti!", pa se (iza toga Allahovog govora) objava
rasplamsala i slijedila (neprekidno dvadeset i tri godine)." Slijedi ga
(Jahja-a, sina Bukejrovog) Abdulaha Ibnu Jusuf i Ebu Salih (tj. ova dvojica se
slažu sa Jahjaom u pripovjedanju gornjeg hadisa), a (Ukajla) slijedi Hilal, sin
Redada (pripovjedajući) od Zuhrije. A rekao je Junus i Mamer:
"..njegovo meso (koje se nalazi na prostoru od ramena prema vratu ili od
zatiljka prema plećima, a koje se trese u strahu)."
(Hoće da kaže
da Junus i Mamer pričaju da je Zuhrija upotrijebio izraz "treslo se
njegovo meso" umjesto izraza "treslo se njegovo srce" kad se
povratio iz pećine Hire, Hira ugledavši prvi puta Džibrila.)
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila,
rekao je: pričao nam je Ebu Avanete, rekao je: pričao nam je Musa,
sin Ebu Aišete, rekao je: pričao nam je Seid Ibnu Džubejr od Ibnu Abasa o
Njegovom govoru, On (Allah) je uzvišen:
"Ne pokreći, s njim (s
Kur'anom) svoj jezik zbog (toga da) požuriš s njim." Rekao je (Ibnu Abas):
"Poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, boraše se (sa) od
objavljivanja (Kur'ana spopadajućom ga velikom) teškoćom. I ponekad
(ili mnogo puta) micaše svoje dvije usne (jako ili: i bio je dio te
teškoće ili: i bio je znak te teškoće to što je jako micao svoje
dvije usne)." Pa je Ibnu Abas (dalje) rekao: "Pa ja ću micati
(pokretati) njih dvije (misleći na usne) tebi kao što njih dvije micaše
poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga." I Seid je rekao:
"Ja ću njih dvije micati (ili
ja njih dvije mičem, pokrećem) kao što sam vidio Ibnu Abasa (da) njih
dvije pokreće." Pa je (zatim Seid) micao svoje usne. Pa (zbog
teškoće izražene jakim pokretanjem usana, a koja je dolazila od primanja
objave) Allah, On je uzvišen, je objavio: "Ne pomiči (ne
pokreći), s njim svoj jezik da požuriš s njim. Zaista je na nama njegovo
skupljanje (sabiranje ili sastavljanje) i njegovo učenje
(čitanje)." Rekao je (Ibnu Abas tumačeći te Allahove
riječi): "Skupiće ti ga tvoja prsa (tj. pamćenje) i ti
ćeš ga učiti." "Pa kad smo ga proučili (pročitali
na usta Džibrila), slijedi njegovo učenje." Rekao je (Ibnu Abas da to
znači): "Pa slušaj ga i šuti." "Zatim je zaista na nama njegovo
objašnjenje (ili objelodanjenje)." (Ibnu Abas to tumači ovako):
"Zatim zaista je na nama da ga ti učiš (čitaš)." Pa je
poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, poslije toga, kada mu je
dolazio Džibril, slušao. Pa kada je (kada bi) Džibril otišao, Vjerovjesnik,
Allah mu se smilovao i spasio ga, je učio njega (Kur'an ili njegov
objavljeni dio) kao što je učio.
(Ibnu Abas je tako završio svoje pričanje.)
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvjestio nas je Abdulah (sin Mubarekov), rekao je: izvjestio
nas je Junus od Zuhrije. Rekao je (Buharija): A pričao nam je Bišr, sin
Muhameda (Mervezija), rekao je: izvjestio nas je Junus (i Mamer od Zuhrije
slično njemu) ili slično njegovom tj. Junusovom.
(Hoće da kaže da je Mamerovo pričanje slično
Junusovom, ali nije, dakle, istovjetno.)
Rekao je (Zuhrija):
izvjestio me Ubejdulah, sin Abdulaha (Utbetovog) od Ibnu Abasa, rekao je (Ibnu
Abas):
"Poslanik
Allaha, Allah mu se smilovao i spasio ga, je bio najdarežljiviji (čovjek
između) ljudi, a bilo je najdarežljivije (njegovo stanje ono stanje) što
je bio (u njemu) u ramadanu (mjesecu tj. bio je najdarežljiviji u ramadanu) kad
ga susreće Džibril, a susretaše ga u svakoj noći od ramadana pa ga je
poučavao (ili: pa mu je učio) Kur'an. Pa zaista poslanik Allaha je
darežljiviji sa dobrom od vjetra poslatog (da dotjera oblake iz kojih padne
kiša)."
PRIČAO NAM JE
Ebu-(E)L-Jeman, Hakem, sin Nafia, rekao je: izvjestio nas je Šuajb od Zuhrije,
rekao je: izvjestio me Ubejdulah, sin
Abdulaha sina Utbeta sina Mes'uda da je Abdulah Ibnu Abas njega
izvjestio da je Ebu Sufjan Ibnu Harb njega izvjestio da je Iraklije (Iraklije I, 610 - 641) poslao k
njemu (Ebu Sufjanu poziv kad se ovaj nalazio) u karavani (tj. sa karavanom) od
Kurejševića, a (u času kad članovi karavane) bijahu kao trgovci
u Siriji u (onom) vremenu u kojem je poslanik Allaha, Allah mu se smilovao i
spasio ga, bio pružao (mogućnost slobodnog kretanja) Ebu Sufjanu i
nevjernicima Kurejševića (obustavom rata ugovorom na Hudejbiji). Pa su mu
došli (tj. članovi karavane su došli Irakliju), a oni (Iraklije i njegova
pratnja) bili su u Jerusalimu. Pa ih je (članove karavane) pozvao
(Iraklije) u svoje sijelo, a oko njega su (se nalazili) velikaši Vizantije.
Zatim ih je pozvao (da odgovaraju na pitanja), a pozvao je svoga tumača
(prevodioca). Pa je rekao (tumač):
"Koji (od) vas je najbliže
(povezan po) rodu (porijeklu) sa ovim čovjekom koji tvrdi da je on zaista Vjerovjesnik. Pa je Ebu
Sufjan rekao: "Ja sam rekao: ja sam (između) njih najbliži po rodu."
Pa je (Iraklije) rekao: "Približite ga meni, a prikučite (privedite)
njegove drugove, pa ih stavite kod njegovih leđa." Zatim je rekao
svome tumaču: "Reci im: ja sam zaista (sada) ispitivač ovoga
(tj. Ebu Sufjana) o ovome čovjeku (tj. Muhamedu), pa ako on meni slaže, demantujte
ga (opovrgnite ga, recite da laže )!" Rekao je (Ebu Sufjan): "Pa tako
mi Allaha, da nije (bilo) stida od (toga) da prenose (ili pričaju) o meni
laž, zaista slagao bih na njega (tj. na Muhameda). Zatim je bilo prvo što me
pitao o njemu (to) da je rekao: "Kakav je njegov rod (porijeklo) među
vama?" Rekao sam: On je među nama plemić. Rekao je: "Pa da
li je govorio ovaj govor od vas iko ikada prije njega?" Rekao sam: Ne.
Rekao je: "Pa da li je bio od njegovih očeva (tj. predaka ikakav)
vladar?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa slijede (li) ga
ugledni ljudi ili slabi (nejaki između) njih?" Rekao
sam: (Ne ugledni i moćni) nego slabi (između) njih. Rekao je: "Da li se povećavaju
ili se smanjuju (ili opadaju)?" Rekao sam: "Nego (ili naprotiv)
povećavaju se." Rekao je: "Pa da li se odmetne iko od njih iz
mržnje prema njegovoj vjeri poslije (što) je unišao u nju (tj. poslije
pristupanja njoj)?" Rekao sam: Ne. Rekao je: "Pa da li ga
sumnjičiste sa laži prije (nego je počeo) da govori (propovijeda ono)
što govori?" Rekao sam: "Ne." Rekao je. "Pa da li
iznevjereva (da li je vjeroloman, raskida li bezrazložno ugovore)?" Rekao
sam: Ne. A (ovo ti u cijelosti ne jamčim jer) mi smo (daleko) od njega u
(jednom duljem) vremenu u kojem ne znamo kakav je on djelotvorac (tj. ne znamo
šta je počinio). Rekao je (dalje Ebu Sufjan): A nije mi omogućila
(nijedna) riječ da u nju unesem nešto (sumnjivo) osim ove riječi (tj.
osim riječi: ne znamo šta je počinio za ovo vrijeme od kako smo došli
ovdje). Rekao je (dalje Iraklije): "Pa da li ste se borili (protiv)
njega?" Rekao sam: Da. Rekao je: "Pa kako je bila (tj. kakvog je
uspjeha imala) vaša borba (protiv) njega?" Rekao sam: Rat je između
nas i između njega promjenljiv (prevrtljiv, a doslovno: rat između
nas i između njega su kove tj. nekad se nalije njegova kova, a nekad se
nalije naša kova). Postigne on od nas, a postignemo mi od njega (tj.
nekad pobjedi on, a nekad mi). Rekao je (Iraklije): "Šta to on
naređuje vama?" Rekao sam: Govori: "Obožavajte Allaha, samo
Njega, i ne pridružujte s Njim ništa (tj. ne vjerujte u druge bogove), i
ostavite (tj. napustite ono) što govore vaši očevi!" I zapovjeda nam
molitvu, i istinu, i poštenje i spajanje (ili povezivanje sa svim vrstama
dobročinstva zapovjeđenih od Allaha, a po drugom tumačenju povezivanje
s bližnjim rođacima, pomažući ih materijalno i iskreno ih
voleći). Pa je (Iraklije) rekao tumaču: "Reci mu (tj. Ebu
Sufjanu): Pitao sam te o njegovu (tj. Muhamedovu) rodu (porijeklu), pa si
sopomenuo da je on među vama plemić, pa kao tako (isto bili) su (ti)
poslanici (Allaha i u prošlosti), slati su (bivši rođeni) u
(najuglednijem) rodu svoga naroda. I pitao sam te je li iko od vas govorio ovaj
govor (ove riječi), pa si spomenuo da nije, pa sam ja rekao (tj.
zaključio): da je iko bio govorio ovaj govor prijre njega, zaista bih
rekao (pomislio) čovjek se ugleda (ili povodi) u govor (koji) se već
rekao prije njega. I pitao sam te je li bio od njegovih očeva (tj. predaka
ikakva vrsta) od vladara, pa si spomenuo da nije. Rekao sam pa da je bio od njegovih
očeva (neko kakva vrsta) od vladara, rekao bih čovjek traži svaga
oca. I pitao sam te da li ste ga sumnjičili sa laži prije (nego je
počeo) da govori (ono) što je govorio, pa si spomenuo da nije
(sumnjičen kao lažac), pa sigurno znam da neće (biti takav) da ostavi
laž na ljude a (da) laže na Allaha. I pitao sam te ugledni (li) ga ljudi
slijede ili slabi (između) njih, pa si spomenuo da ga slabi (između)
njih slijede, a oni su sljedbenici poslanika (Allahovih). I pitao sam te da li
se povećavaju (brojno) ili se okrnjuju (opadaju brojno), pa si spomenuo ka
se oni povećavaju, a kao takva (ti)
je stvar vjerovanja (u Allaha, ona se povećava i razvija se dotle) dok se
upotpuni. I pitao sam te da li se iko odmeće (tj. napušta vjeru) iz mržnje
prema njegovoj vjeri poslije (što) je unišao u nju, pa si spomenuo da nije, a
kao takvo (ti) je vjerovanje (u Boga) kad se pomiješa njegava prijaznost (u)
srca. I pitao sam te da li iznevjerava, pa si spomenuo da ne (iznevjerava), a
kao takvi su ti (Božiji) poslanici, ne iznevjeravaju (tj. nisu vjerolomni). I
pitao sam te (o tome) šta vam zapovijeda, pa si spomenuo da vam zapovijeda da
obožavate Allaha i da Mu ne pripisujete druga, nikakvu stvar, i (da) vam
zabranjuje obožavanje kipova, i zapovjeda vam molitvu, i istinu, i poštenje pa
ako je istina (ono) što govoriš, pa on će zavladati mjestom ovih mojih
dviju (dvaju) stopala (tj. mjestom gdje sad stoje moje noge). I ja znadijaše da je on izlazač (tj.
znao sam da on treba da se pojavi, da izađe), (ali) nisam bio mislio da je
on od vas. Pa kad bih znao da ću sigorno dospjeti k njemu, opteretio bih
se njegovim sretanjem (tj. trudio bih se da se sretnem s njim). I da sam kod
njega, prao bih od njegove dvije noge (eventualnu prljavštinu). Zatim je pozvao
(ili zatražio Iraklije da mu se donese) knjiga (tj. pismo) Allahovog poslanika,
Allah mu se smilovao i spasio ga, koje je poslao Dihje k velikašu (mjesta)
Busra-a, pa ga (tj. pismo) je dao Irakliju, te ga je pročitao, a kad u
njemu: U ime Milostivog Milosrdnog Allaha. Od Muhameda, roba Allahovog i
Njegovog poslanika k Irakliju, velikanu Vizantinaca. Pozdrav onom ko slijedi
pravopuće! A poslije, pa ja te zaista pozivam sa pozivom (tj. misijom
vjere) predanosti (Bogu ili: pozivam te k pozivu islama - vjere predanosti
Bogu). Primi islam (predaj se Bogu), spasićeš se, daće ti Allah tvoju
nagradu dva puta. Pa ako okreneš (leđa), pa zaista na tebe (pada) grijeh
seljaka (tj. podanika). I (još) "O pripadnici (tj. sljedbenici Božije)
knjige, dođite k (jednoj) riječi, jednakoj između nas i između
vas, da ne obožavamo (nikog) osim Allaha i da ne udružujemo s Njim ništa (da Mu
ne pripisujemo druga), i da ne uzima neki (od) nas nekog (drugog za kakve)
gospodare osim Allaha. Pa ako oni okrenu (leđa), pa vi recite:
Svjedočite da smo mi muslimani!" Ebu Sufjan je (još) rekao: "Pa
pošto je rekao (Iraklije ono) što je rekao i dovršio čitanje knjige (tj.
pisma), umnožilo se kod njega vikanje (grajanje) i uzdigli su se glasovi i mi
smo izvedeni (iz prostorija Iraklijevog dvora). Pa sam rekao svojim drugovima
kad smo izvedeni: "Zaista se već zastvarila (ostvarila) stvar sina
Ebu Kebšeta (tj. postala je krupnom i ozbiljnom stvar Muhamedova, koji je na
ovom mjestu u tekstu nazvan "sinom Ebu Kebšeta", po nekim
komentatorima, iz neprijateljstva prema njemu od strane Ebu Sufjana). Boji ga
se zaista vladar Vizantinaca. Pa sam (od ovog susreta sa Iraklijem, rekao je
Ebu Sufjan) neprestano bio uvjeren da će se on (Muhamed) pokazati (kao
pobjednik i u tom sam uvjerenju živio sve) dok je Allah (najzad) uveo u mene (ili
stavio ili naveo na mene naklonost za) islam." (Iako se pričinja, kad
se čita sam tekst bez komentara, da je događaj ili priča o Ibnu
Naturu, o kojoj će sada biti govora, ispričana od Ebu Sufjana,
komentatori Ajnija i Kastalanija kažu da je tu priču nadovezao Zuhrija na
gornje pričanje Ebu Sufjana). A pričaše Ibnu Natur, drug Jerusalima i
Iraklija (tj. zapovjednik ili namjesnik Jerusalima postavljen od Iraklija),
episkop nad kršćanima Sirije, da je Iraklije, kad je došao (u) Jerusalim, osvanuo
ružne duše (tj. neraspoložen), pa je rekao neki (od) njegovih patrijarha:
"Već (ili uistinu) nalazimo neprijatnim tvoj oblik (ili ne poznamo
tvoj oblik tj. promijenuo si se nešto u licu)." Rekao je (dalje
zapovjednik i episkop) Ibnu Natur: "A Iraklije je bio gatalac, gledaše u
zvijezde (u svrhu proricanja i pretskazivanja budućnosti, dakle bavio se
astrologijom)." Pa im (patrijarsima) je rekao (Iraklije) kad su ga pitali
(što se promjenuo u licu): "Zaista sam vidio noćas, kad sam gledao u
zvijezde, vladara obrezivanja (da uistinu) već pobijedi (tj. da će
pobijediti vladar onih koji obrezuju spolne organe), pa ko se obrezuje od ovog
naroda (tj. od stanovnika ovog vremena, od savremenika, Kastalanija)?"
Rekoše: "Ne obrezuje se (niko) osim
Židovi (što se obrezuju, tj. samo se Židovi obrezuju), pa neka te nikako ne
zabrinjava njihova stvar. I piši u gradove tvoje (tj. svoje) vlasti, pa (neka)
pobiju (stanovnici) ko je u njima (tj. između njih) od Židova (tj. neka
između sebe istrijebe Židove)." Pa dok su oni na (ovoj) svojoj stvari
(zadržavali razgovor), doveo se Irakliju (jedan) čovjek (što) ga je poslao
vladar Gasanovića izvješćujući za vijest (o) poslaniku Allaha,
smilovao mu se Allah i spasio ga. Pa pošto je zatražio vijest (od) njega; (i
ovaj dovedeni pošto je Iraklija izvijestio), rekao je (Iraklije svojoj
skupini): "Idite pa pogledajte, je li on (tjl ovaj čovjek koji je
poslat od Gasanovića, a koji je bio Arap - idolopoklonik) obrezan ili
nije." Pa su ga pregledali pa mu ispričali (rekli) da je obrezan. I
(Iraklije) ga je pitao o Arapima (ili: za Arape) pa je on rekao: "Oni se
obrezuju." Pa je Iraklije rekao: "Ovaj (čiju sam pobjedu i
sjajnu budućnost vidio u zvijezdama) je vladar ovoga naroda, već se
pojavio." Zatim je Iraklije pisao k (jednom) svome drugu u Rim, a bio je
sličan (ili ravan) njemu u znanju. I Iraklije je otišao (ili krenuo) u
Hims (Homs), pa nije napustio Hims (Homs tj. neprestano je u njemu boravio i
čekao, a Kastalanija kaže još: ili nije stigao k njemu, Himsu) dok mu je
došla knjiga (tj. pismo) od njegovog druga (a knjiga odnosno pismo) se slaže
(s) mišljenjem Iraklija (u odnosu) na izlaženje (tj. pojavljivanje)
Vjerovjesnika (tj. Muhameda), smilovao mu se Allah i spasio ga; i da je on
zaista vjerovjesnik. Pa je (odmah po primitku toga pisma) Iraklije dozvolio
(tj. naredio ili objavio) velikašima Vizantije (da se sakupe) u jednom njegovom
dvorcu u Himsu. Zatim je naredio pa su se zatvorila njegova (dvorčeva)
vrata. Zatim se pojavio i rekao: "O skupino Vizantinaca, da li vi (želite
da) imate (udjela) u spasu i pravopuću i da se učvrsti (ili ustali)
vaša vlast, pa (ako to želite, onda je nužno da) se prisegnete (na vjernost)
ovom Vjerovjesniku. Pa su požurili žurenjem magaraca divljačnosti (tj.
potrčali su kao divlji magarci) ka vratima, pa su ih našli da su se
već pozatvarala. Pa pošto je Iraklije vidio njihovo bježanje i izgubio
nadu od vjerovanja, rekao je: "Vratite ih meni!" I rekao je (njima
kad su mu se povratili): "Zaista sam ja rekao svoj govor maloprije (ili
ovaj čas, Kastal.) ispitujući ja s njime vašu čvrstinu (u
odnosu) na vašu vjeru, pa sam (je) već (tj. zaista) vidio." Pa su mu
metanisali (tj. spustili su pred njim svoja lica na zemlju) i zadovoljili su se
s njim. Pa to je bio kraj stvari (ovog slučaja) Iraklija. Prenio ga je
(ili: pričao ga je tj. ovaj slučaj Iraklijev pričao je) Salih,
sin Kejsana i Junus i Mamer od Zuhrije.