SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
(tj. Odakle, otkada, od kada) su datirali (islamski) datum.
(To jest: Od kojega događaja su odredili islamsku eru,
muslimansko računanje vremena, početak muslimanskoga kalendara za
označavanje istorije muslimana, za računanje vremena i
označavanje dana, mjeseca i godine na spisima i aktima.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdul-Aziz od svoga oca, od Sehla,
sina Sa'da, rekao je:
Nisu brojali
(računali svoju istoriju, vrijeme, datume) od vremena poslanstva
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a niti od njegove smrti, nisu
brojili (oni ni od jednoga drugoga događaja) osim od njegovoga dolaska (od
vremena njegovoga stizanja u) Medinu (kao iseljenika iz Meke).
(Po predanju od Ibnu Abbasa r.a. Hidžra je uzeta kao početak
muslimanske ere u vrijeme dok je halifa bio Umer r.a. sedamnaeste godine
poslije Hidžre, a to je bio predložio Alija r.a., i usvajanjem njegovoga
predloga od strane Umera r.a., Hidžra postade događaj od kojega muslimani
počeše računati vrijeme, a svi drugi predlozi su odbačeni. To je
kratak sadržaj iz komentara 'Ajnije o ovome pitanju.)
PRIČAO NAM JE
Musedded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Mamer od Zuhrije,
od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Uzakonila (Propisala)
se je molitva dva naklona (tj. da ima dva rekata-naklona). Zatim se je iselio
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je uzakonila četiri
(rekata-naklona da ima), i ostavila se je molitva putovanja (namaz na
putovanju) na prvom (uzakonjenju-propisu).
Slijedio je njega
(Jezida) Abdurrezzak od Mamera.
(Pod molitvom se misli na obaveznu molitvu - fard -, a pod
putovanjem se misli na dulje putovanje, koje po hanefitima-hanefijama iznosi
tri dana pješačenja sa običnim odmaranjem.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože!
Provedi (ili: Sprovedi, Potpiši) mojim drugovima njihovu seobu (a to će
reći: Upotpuni je, Ne okrnji nagradu za nju njima)." I (GLAVA)
njegovoga oplakivanja (osjećanja bola) za (onim) ko je umro u Meki
(između onih koji su se bili iselili iz Meke u Medinu).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Ibrahim od Zuhrije, od Amira, sina
Sa'da sina Malika, od njegovoga oca, rekao je:
Posjetio je mene
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, godine hodočašća
opraštanja (tj. u godini oproštajnoga hadža) od (tj. iz razloga, zbog) bolesti
(jedne takve da) sam se nadnio (nadvirio bio) od nje (zbog nje) nad smrt. Pa
sam rekao:
"O
poslaniče Allaha! Doprlo je meni od bola (od bolesti ono) što vidiš, a ja
sam bogat (imućan, posjednik velikoga imanja), a neće naslijediti
mene (niko) osim kći moja jedna. Pa da li (da) milodarim (podijelim,
zavještam) sa dvije trećine svoga imanja?" Rekao je: "Ne."
Rekao je: "Pa (da) milodarim sa njegovom polovinom (da dam pola svoga
imanja)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Trećina (je
dozvoljena, ili: dovoljna), a (i) trećina je mnogo. Zaista ti da ostaviš
svoje potomstvo (kao članove društva) imućne - bolje je od (toga
nego) da ih ostaviš siromašne (pa da oni onda) pružaju dlan ljudima."
Rekao je Ahmed, sin
Junusa, od Ibrahima: "Da ostaviš svoje nasljednike....." "I nisi
trošač (trošitelj nikakvoga) troška (što) tražiš s njim lice (tj. zadovoljstvo)
Allaha (pa da ćeš drukčije proći) osim (tako da) će
nagraditi tebe Allah za njega, čak (i za onaj) zalogaj (što) učiniš
(staviš) njega (kojeg staviš) u usta svoje žene." Rekao sam: "O
poslaniče Allaha! Ostavljam se ozadi (iza, ozada) poslije svojih drugova
(da živim, a oni izginuše kao šehidi, šehiti-mučenici)." Rekao je:
"Zaista ti se nećeš (nikad) ostaviti ozadi (iza), pa (da) uradiš
(neki dobar) rad (djelo što) tražiš sebi s njim lice Allaha (pa da ćeš
drukčije proći) osim (tako da) ćeš sebi povećati s njim
(tim djelom) stepen i visinu. I možda ti (da) se ostavljaš ozadi (tako) da se
okoriste s tobom (neki) narodi i (da) se oštete s tobom (neki) drugi. Moj Bože!
Provedi (Sprovedi) mojim drugovima njihovu seobu (iseljenje), i ne povrati ih
na njihove pete (tj. natrag u idolopoklonstvo). Ali bijedni (jadni) Sa'd, sin
Havleta!"
Oplakuje (Izražava
bol) za njim (tim riječima) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(zbog toga što se desilo) da je preminuo u Meki. A rekao je Ahmed, sin Junusa,
i Musa (pričajući njih dva) od Ibrahima: "Da ostaviš svoje
nasljednike.... (umjesto: svoje potomstvo)."
GLAVA:
Kako je izvršio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, među svojim drugovima (kako je bratio, pobratio svoje drugove).
A rekao je
Abdurrahman, sin Avfa: Izvršio je bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, između mene i između Sa'da, sina Rebi'a, pošto smo
stigli (došli u) Medinu. A rekao je Ebu Džuhajfete: Izvršio je bratimljenje
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Selmana i Ebu Derda-a.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Humejda, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Stigao je (Došao je)
Abdurrahman, sin Avfa, pa je izvršio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, između njega i između Sa'da, sina Rebi'a, Ensarije,
pa je izložio (ponudio) njemu da raspolovi njemu svoju porodicu (svoje žene) i
svoje imanje, pa je rekao Abdurrahman:
"Blagoslovio
Allah tebi u tvojoj porodici i tvome imanju! Pokaži mi na trg (pijacu gdje vam
je, gdje se nalazi)." Pa je ćario (zaradio jednu) stvar (tj. nešto
malo) od sira i masla. Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, poslije (nekoliko) dana, a na njemu prljavština (muzga, trag) od žutila
(tj. masna mrlja od žutoga mirisa - a to će reći od žute pomade koja
je bila znak da se je oženio onaj ko se njom namazao, namaže). Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Šta (li) je (to), šta, o
Abdurrahmane?!" Rekao je:
"O poslaniče Allaha! Oženio sam se (sa jednom) ženom od
Pomagača." Rekao je: "Pa šta si potjerao u (tj. za) nju (tj. Pa
šta si joj dao vjenčanoga dara)?" Pa je rekao: "Mjeru (jedne)
košpice od zlata." (Košpice od
datule, hurme.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Piruj (tj. Napravi ženidbenu gozbu, pir), i da sa ovcom (jednom, tj.
makar sa jednom ovcom; pa makar da zakolješ i ispečeš jednu ovcu)."
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Hamid, sin Umera, od Bišra, sina Mufaddala, pričao nam je Humejd,
pričao nam je Enes da je Abdullah, sin Selama, (bio jedan Židov u Medini
što) je doprlo njemu stizanje (dolazak) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (u) Medinu, pa je došao njemu (da) pita njega o (nekim) stvarima. Pa je
rekao:
"Zaista ja (sam)
pitalac (ispitivač, hoću da pitam) tebe o trima (stvarima, o tri
stvari što) neće znati (što ne zna) njih (niko drugi) osim (jedan)
vjerovijesnik. Šta je prvi (od) znakova Časa (smaka svijeta, Koji je prvi
znak smaka svijeta; ili: Časa proživljenja, uskrsnuća nakon smaka
svijeta; Časa sudnjega dana)? I šta je (I koje je) prvo jelo (što) će
jesti njega stanovnici raja? I šta je umu djeteta (da) se iščupa (tj. da
sliči, da bude nalik) k svome ocu, ili k svojoj majci?" Rekao
je:
"Izvijestio me je za njega (za sve
to, tj. o tome) Džibril maločas (maloprije)." Rekao je sin Selama:
"To je neprijatelj Židova od (tj. između) anđela." Rekao
je: "Što se tiče prvoga (od) znakova Časa, pa (to) je (jedna)
vatra (koja) će sakupljati (skupiti) njih od istoka ka zapadu. A što se tiče
prvoga jela (što) će jesti njega stanovnici raja, pa (to) je povišenje
(višak od) jetre ribe (određene velike ribe).
(
A što se tiče djeteta, pa kada je
prestigla (nadmašila, nadvladala) voda (sperma određenoga) čovjeka
vodu (određene) žene, iščupala (tj. privukla) je dijete (da
sliči k ocu); a kada je prestigla voda žene vodu čovjeka,
iščupala (privukla) je dijete (žena, majka k sebi da sliči na
nju)." Rekao je:
"Svjedočim
da nema božanstva osim Allah (osim Allaha) i da si ti poslanik Allaha."
Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista su Židovi narod lažljiv
(klevetnički), pa pitaj ih o meni prije (nego) da znaju (saznaju) za moje
primanje Islama." Pa su došli Židovi. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio: "Koji (Kakav) je čovjek Abdullah, sin Selama u
(među) vama?" Rekli su: "Najbolji je (od) nas i sin najboljega
(od) nas; i najvrijedniji (od) nas i sin najvrijednijega (od) nas je (on). Pa
je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste vidjeli
(mislili, tj. Šta mislite) ako je Abdullah, sin Selama primio Islam?"
Rekli su: "Dao utočište njemu (tj. Sačuvao ga) Allah od
toga!" Pa je povratio (tj. ponovio to) njima, pa su rekli (odgovorili) slično
tome. Pa je izašao k njima Abdullah (iz skrovišta) pa je rekao:
"Svjedočim
da nema božanstva osim Allah i da je Muhammed poslanik Allaha." Rekli su
(Židovi): "Najgori je (od) nas i sin najgorega (od) nas." I
okrnjivali (tj. omalovažavali) su ga.
(To jest: I kudili su ga.). Rekao je: "Ovo je (To je ono čega)
se bojah (čega sam se bio plašio), o poslaniče Allaha."
PRIČAO NAM JE Alija, sin
Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Ebu Minhala
Abdurrahmana, sina Mut'ima, rekao je:
Prodao je (jedan) sudioniča (drug)
moj (nekoliko) srebrenjaka u trgu (tj. na pijaci) odgađanjem
(plaćanja cijene, ili primanja, odnosno davanja u posjed prodane stvari). Pa
sam rekao (čudeći se):
"Slava Allahu! Zar je dobro
(ispravno) ovo (ovako činiti)?" Pa (mi) je rekao (taj drug): "Slava Allahu! Tako mi Allaha
zaista već sam prodao njih u trgu (na pijaci), pa nije kudio njega (tj.
taj postupak) nijedan (čovjek, niko)." Pa sam pitao
Bera-a, sina Aziba, pa je rekao:
"Stigao (Došao) je (u Medinu kao
iseljenik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a mi međusobno
prodajemo ovom prodajom (tj. na ovaj način), pa je rekao:
"Što je bilo rukom sa rukom (rukom
u ruku, tj. iz ruke u ruku prodato i kupljeno), pa nije s njim (nije u njemu,
nije u tome nikakva) šteta (grijeh); a što je bilo odgađanjem (nekakvim
odlaganjem), pa neće biti (tj. pa to nije) dobro (nije ispravno, nije
dozvoljeno). I (ti) sretni (tj. pronađi, nađi) Zejda, sina Erkama, pa
pitaj njega, pa (tj. jer) zaista on je bio najveći (od) nas trgovinom (za
trgovinu)." Pa sam pitao Zejda, sina Erkama, pa je rekao slično njemu
(slično tome).
A rekao je Sufjan jedanput (u
pričanju ovako): Pa je stigao (došao) nama Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (u) Medinu, a mi međusobno prodajemo - i rekao je: -
odgađanjem do vremena (izvršenja hodočašća), ili (do)
hodočašća (da platimo cijenu, odnosno da predamo ili primimo u posjed
prodatu stvar).
GLAVA
dolaska (dolaženja)
Židova Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kada je stigao (došao u)
Medinu.
"..... hadu....", (ta
riječ iz teksta Kur'ana) je (značenja): postali su Židovi (tj. A od
onih koji su postali Židovi, tj. koji su bili Židovi; ili: koji su Židovi ima
ih koji mnogo slušaju laž....). A što se tiče Njegovoga govora: "....
hudna....", (pa to) je (značenja) "tubna": vratili smo se
(tj. pokajali smo se, kajemo se). "Haidun" je "taibun":
vraćač (koji se vraća, tj. pokajnik).
PRIČAO NAM JE Muslim, sin
Ibrahima, pričao nam je Kurrete od Muhameda, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Da je vjerovalo u mene (Da je
vjerovalo mene) desetorica (deset ljudi) od Židova, zaista biše (zaista bih)
vjerovali u mene Židovi."
(Pod "deset
ljudi" misli se, po nekim komentatorima, na deset uglednih poglavica,
židovskih vođa.)
PRIČAO MI JE Ahmed, ili Muhamed,
sin Ubejdulaha, Gudanija, pričao nam je Hammad, sin Usameta, izvijestio
nas je Ebu Umejs od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Musa-a,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (u) Medinu, a kada li (tamo ono neki) ljudi od Židova poštuju
(doslovno: drže za veliki dan - dan zvani) ašura' (deseti dan prvoga mjeseca
mjesečeve godine) i poste ga. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Mi smo preči za njegov post
(za njegovo postenje, da se posti taj dan, za post tog dana)." Pa je zapovjedio za njegovo postenje (da se
posti taj dan).
PRIČAO NAM JE
Zijad, sin Ejjuba, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Ebu Bišr od
Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Pošto je stigao
(došao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, našao je Židove
(da) poste (dan zvani, koji se zove) ašura. Pa su se pitali (oni, tj. pitani su
bili oni) o tome, pa su rekli:
"Ovo je on - dan
koji je (taj što) je pokazao (pobjednikom, tj. pomogao) Allah u njemu (u kojem
je pomogao Allah) Musa-a (Mojsija) i Izraelićane nad faraonom, i mi
postimo njega poštovanjem (iz poštovanja prema) njemu." Pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Mi smo bliži sa
Musa-om (bliži Musa-u) od vas (nego vi)." Zatim je zapovjedio za njegovo
postenje.
PRIČAO NAM JE
Abdan, pričao nam je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Ubejdulah, sin Abdullaha sin Utbeta, od Abdullaha, sina Abbasa, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
spuštaše svoju kosu (tj. bio je običaja da pusti svoju kosu da mu padne na
čelo), a bili su idolopoklonici (običaja da) rastavljaju svoje glave
(tj. da razdijele kosu svojih glava po sredini glave okrenuvši je na stranu
tako da na čelo ne pada nimalo). A bili su pripadnici Biblije (Židovi i
kršćani običaja da) spuštaju svoje glave (tj. kosu svojih glava niz
čelo). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja
da) voli slaganje (sa) pripadnicima Biblije (sa Židovima i kršćanima) u
(svemu onome ponašanju i vladanju) što se nije njemu zapovjedilo o njemu za
(neku) stvar (za nešto).
(To jest: Ako njemu nije bila objavljena od Uzvišenoga Allaha neka
zapovjed ili objava o nekom postupku, o nečemu - onda je on volio da u
takvom slučaju čini onako kao Židovi i kršćani, nego kao što to
čine idolopoklonici i bezvjernici; volio je oponašati Židove i
kršćane nego druge.)
Zatim je rastavio
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kosu za) svoju glavu (tj. Zatim je
i on začešljavao svoju kosu tako da bi je razdijelio po sredini i ne bi je
spuštao na čelo, niz čelo).
(To će reći: Zatim je oponašao i druge u stvarima i
postupcima koji nisu od neke bitne i osobite važnosti kao što je
počešljavanje kose na glavi.)
PRIČAO MI JE
Zijad, sin Ejjuba, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ebu Bišr od
Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa - bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od
njih dvojice (tj. bio zadovoljan Uzvišeni Allah od njih dvojice - s njima
dvojicom) - rekao je:
"Oni, pripadnici
Biblije (Židovi i kršćani) su podijelili njega (Kur'an na) dijelove, pa su
vjerovali (pa vjeruju) u neki (dio) njega, a nisu vjerovali (a ne vjeruju) u
neki (dio) njega."
(To je tumačenje ajeta: "Ellezine džealul-Kur'ane 'idine:
Koji su učinili Kur'an dijelove (na dijelove).")
GLAVA
primanja Islama
Selmana Farisije (Perzijanca), bio zadovoljan Allah od njega (s njim).
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Umera
sina Šekika, pričao nam je Mutemir: rekao je moj otac. - H - A pričao
nam je Ebu Usman od Selmana Farisije (Perzijanca) da je on (u svome životu bio
u takvim prilikama i okolnostima da) se je izmijenilo njemu deset i nekoliko
(gospodara, vlasnika prelazeći on kao rob) od gospodara ka (do) gospodaru.
(Veli se da ovo
znači da je on stalno tragao za istinom kroz svoj dugi i teški život, ali
tek je istinu uvidio kad je saznao za Islam i kada ga je primio. U samome se
tekstu, inače, ne spominje njegovo primanje Islama, niti nešto u vezi s
tim. Još manje ima veze sa njegovim primanjem Islama dalji tekst koji će
sad da uslijedi.)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa,
pričao nam je Sufjan od Avfa, od Ebu Usmana, rekao je: čuo sam
Selmana, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Ja sam od Rame Hurmuza (poznatoga,
čuvenoga grada u Perziji, u pokrajini Huzistan).
PRIČAO NAM JE Hasen, sin Mudrika,
pričao nam je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas je Ebu Avanete od Asima
Ahvela, od Ebu Usmana, od Selmana, rekao je:
Razmak (Međuvrijeme, interval, tj.
Period vremena u kojem nije poslat nijedan poslanik od Uzvišenoga Allaha)
između Isa-a i Muhammeda, pomilovao Allah njih dvojicu i spasio, je (bio,
iznosio je) šest stotina godina.
(Upotpunio se je
četvrti dio, a slijedi njega peti dio. Njegov početak je KNJIGA
ratovanja - ratova, vojnih poduhvata.)