U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
činjenje
sedžde
ničičenja
(činjenja ili činjenje sedžde zbog čitanja, učenja nekih
odlomaka) Kur'ana, i njezinoga običaja (tj. i GLAVE hadisa u kojima se
objašnjava da je nju, ničicu, sedždu običavao činiti Muhamed
a.s. prilikom čitanja, učenja tih nekih odlomaka iz Kur'ana).
(Ta ničica, sedžda zove se ničica čitanja,
učenja - "sedždei tilave". Ona je po hanefijama
"vadžib" - obavezna dužnost.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao
nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Esveda od Abdullaha (sina
Mes'uda), bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
Pročitao
(Proučio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje koje
se zove) Nedžm u Mekji pa je ničičio u njoj (obavio je sedždu, tj. u
njemu, u tom poglavlju pročitavši, proučivši zadnji odlomak), i
ničičio je (učinio je sedždu) ko je (bio) sa njim osim (jednoga)
starca (koji) je uzeo šaku od pijeska (šaku pijeska), ili prašine i podigao ga
je k svome čelu i rekao je: "Dosta je meni ovo." Pa sam ga vidio
poslije toga ubio se je nevjernikom (tj. ubijen je kao nevjernik).
GLAVA
ničice (sedžde u suri - poglavlju koje se zove)
Tenzilussedžde.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Sa'da, sina
Ibrahima, od Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s
njim), rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita u petak u molitvi zore
- sabahu (poglavlje Kur'ana) "Elif lamm mim tenzilussedžde" i
(poglavlje koje počinje riječima:) "Hel eta alel-insani".
GLAVA
ničice (sedžde poglavlja) Sad.
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, i Ebu Numan, rekla su njih dva: pričao nam je Hamad
od Ejuba, od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
"Sad"
(poglavlje) nije od odlučnosti ničičenja, a već sam vidio
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ničiči (čini
sedždu) u njoj (u toj suri, tj. u tom poglavlju)."
GLAVA
ničice "Nedžma" (poglavlja).
Rekao ga je Ibnu
Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Esveda,
od Abdullaha (sina Mesuda), bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pročitao (proučio) poglavlje
"Nedžm", pa je ničičio (učinio, pao na sedždu) u njemu
(tj. zbog njega), pa nije ostao (ni) jedan (čovjek) od naroda (da je
drukčije postupio) osim (tako da) je ničičio (učinio
sedždu). Pa je uzeo (jedan) čovjek od naroda (toga tude) šaku od pjeska
(šaku pjeska), ili praha (prašine) pa ga je podigao k svome čelu i rekao
je:
"Dosta je meni
ovo."
(Mjesto da je spustio čelo na zemlju, na tle, on je uzeo šaku
pijeska, ili praha pa ga je prinio čelu i tako ničičio,
činio sedždu ne htijući spustiti glave na tle.)
Pa zaista već
sam ga vidio poslije ubio se je nevjernikom (ubijen je kao nevjernik na Bedru
jer se borio u redovima nevjernika protiv muslimana, pa je u borbi ubijen i prepoznat).
GLAVA
ničičenja (činjenje sedžde) muslimana sa
idolopoklonicima, a idolopoklonik je poganstvo (nečistoća, tj. on je
pogan, nečist), nije njemu čišćenje (tj. on nema
čišćenja, on se ne čisti).
A bio je Ibnu Umer,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim, bio je običaja da) ničiči
(čini sedždu) na (stanju) bez čišćenja.
(To znači da Ibnu Umer činjaše ničicu, sedždu
poslije proučenoga odlomka ničice, sedžde - "ajetussedžde"
bez abdesta, bez ritualnoga čišćenja. U ovome se nije slagao s njim
niko osim Šab'ije.)
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je
Ejub od 'Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ničičio (činio
sedždu) za (poglavlje) "Nedžm" i ničičili su sa njim
muslimani, i idolopoklonici, i duhovi i ljudi. A predao (tj pričao) ga je
Ibnu Tahman od Ejuba.
GLAVA
(onoga) ko je pročitao ničicu (tj. odlomak Kur'ana za
koji se čini ničica - sedžda), a nije ničičio (nije učinio
sedžde).
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', rekao je: pričao nam je Ismail, sin
Džafera, rekao je: izvijestio nas je Jezid, sin Husajfeta, od Ibnu Kusejta, od
'Ata-a, sina Jesara, da je on izvijestio njega da je on pitao Zejda, sina Sabita,
bio zadovoljan Allah od njega, (o ničici, sedždi za odlomak u
"Nedžmu") pa je tvrdio da je on pročitao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Vennedžmi" pa nije
ničičio (nije pao na sedždu) u njemu (tj. za njega).
(Na osnovu ovoga neki tvrde da nije vadžib - obavezno činiti
sedždu za odlomak na kraju "Nedžma".)
PRIČAO NAM JE
Adem, sin Ebi Ijasa, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je:
pričao nam je Jezid, sin Abdullaha sina Kusejta, od Ata-a, sina Jesara, od
Zejda, sina Sabita, rekao je:
Pročitao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (poglavlje) "Vennedžmi"
pa nije ničičio (nije učinio sedždu) u njemu (za njega, za
odlomak na kraju toga poglavlja).
(Riječ "Nedžm" znači zvijezda, a
"Vennedžmi" znači: "Tako mi zvijezde." To je
početni odlomak toga poglavlja.)
GLAVA
ničice (sedžde zbog odlomka poglavlja koje počinje sa
riječima: "Kada se nebo rascijepilo (tj. rascijepi)".
PRIČAO NAM JE
Muslim i Muaz, sin Fedaleta, rekla su njih dva: izvijestio nas je Hišam od
Jahja-a, od Ebu Selemeta, rekao je: vidio sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) je pročitao (proučio poglavlje) "Kada se je
nebo rascijepilo.", pa je ničičio (pao na sedždu) u njemu. Pa
sam rekao:
"O Ebu
Hurejrete, zar te nisam vidio (da) ničičiš (činiš sedždu)?"
Rekao je: "Da nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(da) ničiči (čini sedždu), ne bih ničičio (ni
ja)."
GLAVA
(onoga) ko je ničičio (činio sedždu) zbog
ničičenja (činjenja sedžde) čitača.
A rekao je Ibnu Mes'ud
Temimu, sinu Hazlema, a on je dječak, pa je pročitao njemu
ničicu (tj. odlomak za koji treba učiniti ničicu, sedždu) pa je
rekao (Ibnu Mes'ud): "Ničiči (Učini sedždu ti pa da i mi
ničičimo) pa (tj. jer) zaista si ti naš vođa (u njoj, u
ničici, u sedždi)."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je:
pričao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) nama
(takvo) poglavlje (što) je u njemu ničica (sedžda), pa ničiči
(učini sedždu on) i ničičimo (učinimo i mi svi skupa tako)
da ne nalazi jedan (od) nas mjesta (za stavljanje na tle, tlo) svoga čela.
GLAVA
stiske (tjeskobe) ljudi kada je pročitao (proučio)
vođa (odlomak za koji treba učiniti) ničicu (sedždu).
PRIČAO NAM JE
Bišr, sin Adema, rekao je: pričao nam je Alija, sin Mushira, rekao je:
izvijestio nas je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) pročita (prouči
odlomak za koji treba učiniti) ničicu (sedždu), a mi smo kod njega,
pa ničiči (čini sedždu) i ničičimo (činimo i mi
sedždu) sa njim, pa se stiskamo (pritjesnimo tako) da ne nalazi jedan (od) nas
za svoje čelo mjesta (da) ničiči (čini sedždu) na njemu.
GLAVA
(onoga) ko je vidio (tj. ko je mislio, bio mišljenja, smatrao) da
Allah - moćan je i veličajan je (On) - nije obavezao (nije zadužio
sa) ničičenjem (činjenjem sedžde ako se pročitaju,
prouče određeni odlomci, ajeti Kur'ana).
A reklo se 'Imranu,
sinu Husajna: "Čovjek čuje (odlomak za koji treba učiniti)
ničicu (sedždu), a nije sjeo zbog nje (ničice, tj. a nije sjeo s
namjerom da je sluša, treba li ničičiti, učiniti sedždu kada je čuo
da se pročitala, proučila)?" Rekao je ('Imran): "Zar si
vidio (tj. Zar si mislio, zar misliš) da je sjeo zbog nje (tj. zbog odlomka
ničice, sedžde, da ga sluša - da bi trebao)?" Kao da on ('Imran)
neće ga zahtijevati na njega (tj. ne smatraše ničicu, sedždu obaveznim,
dužnim činom na slušača koji je sjeo s namjerom da sluša
čitanje, učenje odlomka za koji se čini ničica - sedžda).
A rekao je Selman
(kada se jednom našao u društvu koje je proučilo odlomak i
ničičilo - učinilo sedždu, a on nije ničičio -
učinio sedždu): "Nismo zbog ovoga došli." A rekao je Usman, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim): "Ničica (Sedžda) je samo na
(onoga obavezna) ko ju je slušao (namjerno)." A rekao je Zuhrija:
"Neće ničičiti (drukčije) osim da bude čist. Pa
kada si ničičio (tj. kada ničičiš, činiš sedždu), a ti
si u prisutnosti (tj. kod kuće, nisi na putovanju), pa okreni se prema
Strani (kibli, Kjabi). Pa ako si bio (tj. ako budeš) jahač, pa nije na
tebe (grijeh da učiniš ničicu, sedždu na jahaćoj životinji bez
obzira) gdje je bilo tvoje lice (okrenuto u času ničice, sedžde na
konju, tj. makar ne bilo okrenuto prema kibli). A bio je Saib, sin Jezida
(običaja da) neće ničičiti (činiti sedždu) zbog
ničičenja pripovjedača (tj. zbog toga ako vaiz, propovjednik u
propovjedi pročita odlomak zbog kojega treba učiniti
ničicu-sedždu).
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu
Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Ebu
Mulejkjeta, od Usmana, sina Abdurahmana, Tejmije od Rebiata, sina Abdullaha
sina Hudejra, Tejmije - rekao je Ebu Bekjr (sin Ebu Mulejkjeta): A bio je
Rebiate od najboljih ljudi (tj. najbolji čovjek) - (izvijestio me
pričajući) o (slučaju) što je prisustvovao Rebi'ate (petkom u
bogomolji gdje je Umer klanjao kao vođa, pa je čuo) od Umera, sina
Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (da) je pročitao
(proučio) petkom na govornici poglavlje "Nahl" (Pčele), te
kada je došao (u čitanju odlomku, odlomka za koji se treba učiniti)
ničicu (ničica, sedžda), sišao je pa je ničičio
(učinio sedždu) i ničičili su ljudi. Te kada je bila iduća
džuma (idući petak), čitao (pročitao) ju je (tj. pročitao
je istu suru, isto poglavlje), te kada je došla ničica (odlomak
ničice), rekao je:
"O ljudi, zaista
mi prolazimo pokraj ničičenja, pa ko je ničičio (tj. ko
bude ničičio), pa već je pogodio; a ko nije (tj. ko ne bude)
ničičio (učinio sedždu), pa nema grijeha na njega (tj. nema mu
grijeha)." A nije ničičio (tada ni) Umer, bio zadovoljan Allah
od njega (s njim). A povećao (dodao) je Nafi' od Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zaista Allah nije strogo
propisao (nije uzakonio) ničičenje osim (u slučaju) da
hoćemo (mi)."
GLAVA
(onoga) ko je pročitao (proučio) ničicu (tj. odlomak
ničice-sedžde) u molitvi pa je ničičio u njoj (tj. u molitvi, u
toku molitve za pročitani odlomak ničice; ili: pa je
ničičio za njega, zbog pročitanoga odlomka posebnu
ničicu-sedždu u molitvi).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam moga
(tj. svoga) oca, rekao je: pričao mi je Bekjr od Ebu Rafi'a, rekao je:
klanjao sam sa Ebu Hurejretom tminu (tj. molitvu tmine), pa je čitao
(učio) "Kada se nebo rascijepi.", pa je ničičio (u
molitvi posebnu ničicu zbog odlomka ničice koji se nalazi u tom
poglavlju); pa sam rekao:
"Šta je ova
(ničica, tj. Kakva je ovo ničica-sedžda)?" Rekao je:
"Ničičio sam za njega (za ovaj odlomak, tj. ničičio
sam ovu ničicu) ozadi (iza) Ebul-Kasima, pomilovao ga Allah i spasio, pa
ću neprestano (da) ničičim u njoj (u molitvi zbog ovoga odlomka
iz ovoga poglavlja) dok ga sretnem (na sudnjem danu, tj. dok ne umrem, sve do
smrti)."
(Veli se da je to bilo na jaciji uoči petka.)
GLAVA
(onoga) ko nije našao mjesta za ničičenje od stiske (zbog
tjeskobe, stiske).
PRIČAO NAM JE
Sadekate, rekao je: izvijestio nas je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) poglavlje
koje (je takvo da) u njemu (ima) ničica (sedžda), pa ničiči i
ničičimo (i mi sa njim tako) da ne nalazi jedan (od) nas (nikakvoga)
mjesta za stavljanje (na tle, tlo) svoga čela.
U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
GLAVE
skraćivanja.
(To jest: skraćivanja obaveznih molitava, fardova koji imaju
četiri rekjata, stajanja na dva rekjata u putovanju.)
GLAVA
(onoga) što je došlo o skraćivanju (o kraćem klanjanju
četverorekjatnih molitava), i koliko će ostati (putnik) da bi kratio?
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Asima i Husajna,
od 'Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima),
rekao je:
Ostao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (prilikom osvajanja Mekje)
devetnaest (dana), krati (tj. ostao je krateći, skraćujući
četiri rekjata na dva rekjata u fardova od četiri rekjata); pa mi
kada smo putovali (tj. kada putujemo) devetnaest (dana), kratili smo
(skraćujemo), a ako smo povećali, upotpunili smo (tj. a ako putujemo
više od devetnaest dana, ne skraćujemo nego klanjamo u cijelosti i fardove
od četiri rekjata).
PRIČAO NAM JE
Ebu Mamer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam
je Jahja, sin Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Enesa (da) govori:
Izašli smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine ka Mekji
(odlazeći), pa klanjavaše po dva naklona (rekjata, sve) dok smo se vratili
k Medini (iz Mekje). Rekao sam: "Ostali ste (boravili ste svakako) u Mekji
(jednu) stvar (tj. Ostali ste u Mekji nešto vremena)?" Rekao je:
"Ostali smo u njoj deset (dana)."
GLAVA
molitve u Mini (na Mini, mjestu nedaleko od Mekje).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: izvijestio
me Nafi' od Abdullaha (sina Umera), bio zadovoljan Allah od njega (s njim),
rekao je:
Klanjao sam sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Mini dva naklona (dva rekjata
fardove od četiri rekjata, i tako sam isto klanjao) i (sa) Ebu Bekjrom, i
Umerom i sa Usmanom početkom (tj. u prvom dijelu) njegova zapovjedništva
(hilafeta), zatim je upotpunio nju (molitvu, tj. zatim je Usman na kraju svoje
vladavine počeo na Mini da klanja bez skraćivanja i fardove od
četiri rekjata).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: obavijestio nas je
Ebu Ishak, rekao je: čuo sam Hariseta, sina Vehba, rekao je:
Klanjao (je) sa nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) najsigurnijem (tj.
najbezopasnijem vremenu) što je bilo (klanjao je) u Mini dva naklona-rekjata
(mjesto četiri).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid od Aameša, rekao je:
pričao nam je Ibrahim, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Jezida,
(da) govori: klanjao je sa nama Usman, sin Afana, bio zadovoljan Allah od njega
(s njim), u Mini četiri naklona (četiri rekjata), pa se reklo to
Abdullahu, sinu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), pa je
izgovorio "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun" - Mi smo za Allaha
(tj. Mi smo Allahovi) i mi smo k Njemu vraćači (i Njemu se
vraćamo).
(To izgovoriti označuje riječ "isterdže'a", i
to se izgovara pri svakoj neugodnosti i pri negodovanju.)
Zatim je (poslije
toga negodovanja na postupak Usmana Abdullah) rekao:
"Klanjao sam sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na) Mini dva naklona
(dva rekjata), i klanjao sam sa Ebu Bekjrom, bio zadovoljan Allah od njega (s
njim), u Mini dva naklona (dva rekjata), i klanjao sam sa Umerom, sinom Hataba,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u Mini dva naklona (dva rekjata), pa da
je moj udio od četiri naklona (rekjata, tj. mjesto ta četiri naklona
ona) dva primljena naklona."
GLAVA:
Koliko je ostao (ostajao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, u svome hodočašću.
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je: pričao
nam je Ejub od Ebul-Alijeta Berra-a, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice (s njima), rekao je:
Došao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi za jutro
četvrtoga (tj. ujutru četvrtoga dana mjeseca zul-hidžeta), izgovaraju
telbiju za hodočašće, pa im je zapovjedio da je (tj. da telbiju)
učinu (učine za) umru osim (onoga) ko je (takav da) je sa njim žrtva
(kurban). Slijedio ga (Ebul-Alijeta) je Ata' od Džabira.
(Prošlo je tumačenje izraza "telbija" i
"umra", a o njima će biti riječi opet u knjizi o hodočašću.)
GLAVA
o (tome) koliko (treba vremena da traje putovanje pa da
čovjek) krati molitvu.
A imenovao (nazvao)
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan i noć (hoda)
putovanjem. A bili su Ibnu Umer i Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih,
(običaja da) krate njih dvojica i (da) mrse njih dvojica u četiri
berida (dugom putovanju), a ona (tj. ta mjera od četiri
"berida") je šesnaest "ferseha".
(Napominje se o tim mjerama sljedeće: jedan "berid"
je četiri "ferseha", jedan "ferseh" je tri
"mila", jedan "mil" je četiri hiljade koraka. Množina
od "berid" je "burud", od "ferseh" je
"ferasih", od "mil" je "emjal". U daljem tekstu
se neće više davati ova objašnjenja za ove mjere.)
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: Pričao je
vama Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice
(s njima), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neka ne putuje
žena tri dana (drukčije) osim sa rođakom (s kojim joj je zabranjeno
stupiti u brak, sklopiti brak, a koji će se u daljem tekstu nazivati i
prevoditi sa izrazom: zabranjeni rođak)."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neka ne putuje
žena tri (dana hoda daleko drukčije) osim sa zabranjenim
rođakom." Slijedio ga (Ubejdulaha) je Ahmed od Ibnul-Mubarekja, od
Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO NAM JE
Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je
Seid Makburija, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega
(s njim), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće se
dozvoliti (tj. Nije dozvoljeno ni) za (jednu) ženu (ni jednoj ženi, koja)
vjeruje u Allaha i zadnji dan (tj. Sudnji dan) da putuje idenja (putovanje od)
dana i noći (a da) nije sa njom zabranjena (ličnost, tj. bliži,
zabranjeni rođak)." Slijedio je njega (Ibnu Ebu Zi'ba) Jahja, sin Ebu
Kjesira, i Suhejl i Malikj od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah
od njega (tj. s njim).
GLAVA:
Kratiće (odmah) kada je izašao iz svoga mjesta
(namjeravajući dugo da putuje).
A izašao je Alija,
bio zadovoljan Allah od njega, (iz Kjufe na dulje putovanje) pa je kratio, a on
vidi kuće (grada Kjufe). Pa pošto se vratio, reklo se njemu: "Ovo je
Kjufa (pa hoćeš li prestati da kratiš)?" Rekao je: "Ne (nego ću
kratiti tako) da uniđem (u) nju (tj. da uniđem u Kjufu, dok ne
uđem u Kjufu, pa ću onda prestati da kratim, i počeću da
klanjam u potpunosti)."
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkjedira, i
Ibrahima, sina Mejsereta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim),
rekao je:
Klanjao sam podne sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini četiri (rekjata,
naklona), a u Zul-Hulejfi dva naklona (dva rekjata sam klanjao sa njim
ikjindiju, popodnev).
(Mjesto Zul-Hulejfa je udaljeno od Medine šest milova. To nije
veliki put, dugo putovanje, ali se smatra da oni tom prilikom nisu putovali
samo do Zul-Hulejfe nego i dalje, pa čim su došli do u Zul-Hulejfu odmah
su kratili molitvu.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od
Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
"Molitva je,
prvo što (tj. prvo kad, prvo dok) se uzakonila (zapovjedila), (bila od) dva
naklona (dva rekjata), pa se ustalila (na tome) molitva putovanja, a upotpunila
se je molitva prisutnosti (kod kuće na četiri naklona -
rekjata)." Rekao je Zuhrija: pa sam rekao Urvetu: "Šta je umu Aiše
upotpunjuje?!" Rekao je: "Tumačila je što (tj. kako) je
tumačio Usman."
(To znači da se može molitva, u molitava, molitvi na putovanju
i kratiti, a i klanjati u potpunosti, bez kraćenja.)
GLAVA:
Klanjaće sutonsku molitvu (ahšam, akšam bez kraćenja, bez
skraćivanja) tri (rekjata i) u putovanju.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me je Salim od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), rekao je:
Vidio sam poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ga je požurio hod (tj. kada ga je
idenje, kretanje natjeralo da žuri) u putovanju, odgodi sutonsku molitvu
(akšam, tako) da sastavi između nje i između večernje molitve
(tj. sastavi ahšam i jaciju). Rekao je Salim: I bio je Abdullah (običaja
da) čini njega (taj postupak) kada ga je požurio hod (tj. kada ga je
idenje, kretanje natjeralo da žuri). A povećao je (tj. dodao je) Lejs,
rekao je: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je Salim: Bio je Ibnu
Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) sastavi
između sutonske (akšama) i večernje (jacije, molitve) u Muzdelifi.
Rekao je Salim: A odgodio je Ibnu Umer sutonsku molitvu - akšam (do pred
jaciju, večernju molitvu), a bio se je povikao na svoju ženu Safiju,
kćer Ebu Ubejda (tj. a bio je obavješten o njezinoj smrti), pa sam rekao
njemu (u tome putovanju): "Molitvu (klanjaj)!" Pa je rekao: "Idi
(tj. putuj još, produži još)!" Pa sam rekao (poslije nekoliko
pređenoga puta): "Molitvu (klanjaj)!" Pa je rekao: "Idi
(još)!" Čak je išao dva mila ili tri, zatim je sišao (sa jahaće
životinje) pa je klanjao (ahšam, akšam pa odmah i jaciju), zatim je rekao:
"Ovako sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja
kada ga je požurilo idenje (tj. kada je putovanje zahtjevalo da se žuri, kada
je morao hitno da negdje stigne)." I rekao je Abdullah: "Vidio sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada ga je požurio hod (put),
odgodi sutonsku molitvu (akšam, do pred večernju molitvu, jaciju) pa je
klanja tri (rekjata), zatim pozdravi (preda selam). Zatim je malo (vremena) što
ostane da se uspostavi večernja molitva (jacija) pa je klanja dva naklona
(rekjata), zatim pozdravi (preda selam). A neće slaviti (tj. a ne klanja
dobrovoljne molitve) poslije večernje molitve - jacije (odmah nego) dok
ustane iz utrobe noći (tj. nego kada ustane u pola noći)."
GLAVA
molitve dobrovoljnosti (dobrovoljne molitve koja se može klanjati)
na jahalicama (jahaćim životinjama) i gdje (god) se okrenula (ona,
jahaća životinja, jahalica - a to znači i kada se okrene na drugu
stranu od Kible, opet je valjana dobrovoljna molitva).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao je nama Abdul-Aala, rekao je:
pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Abdullaha, sina Amira, od njegova oca
(Amira, sina Rebi'-ata), rekao je:
Vidio sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja na svojoj jahalici
(jahaćoj životinji) gdje (god) se je okrenula (ona) s njime.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Muhameda, sina
Abdurahmana, da je Džabir, sin Abdullaha, izvijestio njega da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše dobrovoljnu molitvu, a on je jahač
(i okrenut je) u (tj. na drugu stranu) osim Strane (osim ili mimo kible).
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aala, sin Hamada, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je:
pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, rekao je:
Bio je Ibnu Umer, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da dobrovoljnu molitvu) klanja
na svojoj jahalici, i (da) klanja neparnu molitvu (vitr) na njoj (jahalici,
jahaćoj životinji) i (da) izvještava da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, činjaše ga (ovaj postupak).
GLAVA
davanja znaka na jahalici (tj. klanjanja na jahaćoj životinji,
jahalici migom, mimikom, pokretom glave za naklon, pregib i ničicu, sedždu
u molitvi mjesto pravoga naklona-rukju'a i ničice-sedžde).
PRIČAO NAM JE
Musa, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, rekao je:
pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je:
Bio je Abdullah, sin
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) klanja u
putovanju na svojoj jahalici (jahaćoj životinji) gdje god se je okrenula
(upravila ona), daje znak (tj. klanjajući migom, mimikom), i spomenuo je
Abdullah da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, činjaše ga (tj.
činjaše, činio je, taj postupak).
GLAVA:
Sići će (tj. Sjahaće sa jahalice - jahaće životinje)
zbog propisane (tj. obavezne molitve, zbog farda da ga klanja, a neće ga
klanjati na jahalici - jahaćoj životinji kao što može klanjati dobrovoljnu
molitvu na jahalici - jahaćoj životinji).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, od Abdullaha, sina Amira sina Rebi'ata, da je Amir, sin Rebi'ata,
izvijestio njega, rekao je:
Vidio sam poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je na jahalici (jahaćoj
životinji), slavi (tj. klanja dobrovoljnu molitvu), daje znak sa svojom glavom
prema kojem god pravcu (prema kojoj god strani) se je upravio (okrenuo, klanjao
je). A nije poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da)
pravi to u propisanoj molitvi (tj. ne činjaše, nije činio to kada je
u pitanju propisana molitva). A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu
Šihaba, rekao je: rekao je Salim: Bio je Abdullah (običaja da) klanja na
svojoj jahaćoj životinji (neobaveznu molitvu) od noći, a on je putnik
(tj. putujući), ne umuje (tj. ne vodi računa, ne brine se) gdje je
bilo njegovo lice (pri klanjanju), (i) rekao je Ibnu Umer: I bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) slavi (tj. klanja) na
jahalici (jahaćoj životinji) prema kojoj (god) strani (pravcu) se upravio
(okrenuo jašući), i klanjaše (i klanjao je) nepar (vitr) na njoj (na
jahalici - jahaćoj životinji) osim (jedino što) zaista on neće
klanjati (ne klanjavaše, nije klanjao) na njoj propisanu (molitvu).
PRIČAO NAM JE
Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Muhameda,
sina Abdurahmana sina Sevbana, rekao je: pričao mi je Džabir, sin
Abdullaha, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše na svojoj
jahalici (jahaćoj životinji) prema istoku (putujući), pa kada je htio
da klanja propisanu (molitvu), sišao je (sišao bi na tle, na tlo sa jahalice -
jahaće životinje) pa se je (pa bi se) okrenuo prema Strani (kibli -
Kjabi).
GLAVA
molitve dobrovoljnosti (dobrovoljne molitve) na magarcu.
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Seida, rekao je: pričao nam je Habban, rekao je: pričao
nam je Hemmam, pričao nam je Enes, sin Sirina, rekao je:
Izašli smo pred Enesa
(tj. Izašli smo u susret Enesu, drugu Muhameda a.s.) kada je dolazio (stizao)
iz Sirije, pa smo ga sreli u (mjestu zvanom) Ajnu Temretu, pa sam ga vidio (da)
klanja na magarcu, a njegovo lice je od ove strane (tj. na ovoj strani), misli
(na stranu) od lijeve strane Srrane (tj. misli na pravac nalijevo od Kible,
strane kojoj se treba okrenuti jer se na njoj nalazi Kja'ba). Pa (je) rekao:
"Vidio sam te (da) klanjaš za (drugi pravac, tj. okrenut na drugi pravac)
osim Strane (Kible)?" Pa je rekao: "Da nije (toga što) sam zaista ja
vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je učinio njega
(taj postupak), ne bih ga učinio." A predao (tj. pričao) je
njega (ovaj hadis) Ibnu Tahman od Hadžadža, od Enesa, sina Sirina, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
(Ovo je drugi sened.)
GLAVA
(onoga) ko nije klanjao dobrovoljne molitve ostraga (tj. poslije
obavezne) molitve.
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je:
pričao mi je Umer, sin Muhameda da je Hafs, sin Asima pričao njemu,
rekao je: putovao je Ibnu Umer pa je rekao:
Družio sam se sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam ga vidio (da) slavi
(klanja) u putovanju, a rekao je Allah - veličajno je spominjanje Njega:
"Zaista već je bio za vas (vama) u poslaniku Allaha lijep
uzor.....".
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od 'Isa-a, sina Hafsa sina Asima,
rekao je: pričao mi je moj otac da je on čuo Ibnu Umera (da) govori:
Družio sam se sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne povećavaše u
putovanju na dva naklona - rekjata (obavezne molitve nikakve druge molitve), i
(družio sam se sa) Ebu Bekjrom, i Umerom i Usmanom takođe (pa ne klanjavaše,
pa nisu klanjali ni oni više od dva naklona - rekjata), bio zadovoljan Allah od
njih (s njima).
GLAVA
(onoga) ko je klanjao dobrovoljnu molitvu u (drugome vremenu) osim
ostraga (iza obavezne) molitve i prije nje.
A naklonio se je (tj.
klanjao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva naklona - rekjata
(sunneta, neobavezne molitve) zore (sabaha) u (ili na) putovanju.
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Amra, od Ibnu Ebu
Lejla-a, rekao je:
Nije nas obavjestilo
(ni) jedno (lice) da je ono vidjelo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) je klanjao ručanicu (neobaveznu prepodnevnu molitvu - duha
namaz) osim Umu Hani'e (Umu Hane). Spomenula je (Umu Hani'a) da se je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja Mekje okupao u
njezinoj kući pa je klanjao osam naklona (osam rekjata), pa nisam ga
vidjela (da) je klanjao (ikakvu) molitvu lakšu od nje (od te molitve) osim
(što) je on (i pored lakog, tj. brzoga obavljanja te molitve, ipak klanjao tako
da) upotpunjava naklonjanje (rukju') i ničičenje (sedždu). A rekao je
Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je
Abdullah, sin Amira, da je njegov otac izvijestio njega da je on vidio
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je klanjao brojanice (tj.
neobaveznu, dobrovoljnu molitvu) u noći u putovanju na leđima svoje
jahalice (jahaće životinje) gdje se (god, tj. bez obzira kuda se god ona)
upravila sa njim (tj. kuda god bi ga ona okrenula).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Salim, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, slavljaše (tj.
klanjavaše dobrovoljno) na leđima svoje jahalice - jahaće životinje
(bez obzira) gdje je bilo njegovo lice (okrenuto kada klanja), daje znak sa
svojom glavom (tj. klanja migom, mimikom). I bio je Ibnu Umer (običaja da)
čini njega (taj postupak).
GLAVA
sastavljanja u putovanju između sutonske i večernje
molitve (akšama i jacije).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo
sam Zuhriju (priča) od Salima, od njegova oca, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sastavi između sutonske i
večernje molitve (akšama i jacije) kada je bio trudan sa njim hod (idenje,
tj. kada je morao da žuri u putovanju). A rekao je Ibrahim, sin Tahmana, od
Huseina Mualima, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Bio je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sastavi između molitve podne
i popodneva (ikjindije) kada je bio na leđima puta (tj. na putovanju), i
sastavljaše između sutonske i večernje molitve (ahšama i jacije). A
(pričao je Ibrahim, sin Tahmana) od Huseina, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira,
od Hafsa, sina Ubejdulaha sina Enesa, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(običaja da) sastavi između molitve zalaženja (Sunca, tj. molitve
prvoga sutona) i večeri (i molitve večeri, kasnoga sutona) u
putovanju. A slijedio je njega (Huseina Mualima) Alija, sin Mubarekja, i Harb
od Jahja-a, od Hafsa, od Enesa: Sastavio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio.
GLAVA:
Da li poziva ili podiže (tj. Da li vrši poziv na molitvu i da li
vrši poziv za podizanje na molitvu, za uspostavljanje molitve - a to
znači: Da li uči ezan ili ikamet) kada je sastavio između
sutonske i večernje molitve (između akšama i jacije).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Salim od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s
njima), rekao je:
Vidio sam poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ga je požurio hod (idenje, kada je
žurio) u putovanju, (da) odgodi molitvu zalaženja (Sunčanoga) da sastavi
između nje i između večernje molitve. Rekao je Salim: I bio je
Abdullah (običaja da) čini njega (taj postupak) kada ga je požurio
hod (idenje, putovanje, tj. kada bi žurio), i uspostavi sutonsku molitvu
(akšam) pa je klanja tri (naklona - rekjata), zatim pozdravi (preda
selam). (Veli se da izraz
"jukimu"-uspostavi znači: prouči ezan i ikamet, a veli se:
samo ikamet.) Zatim malo je (vremena) što ostane (pa odmah) da uspostavi
večernju molitvu (jaciju) pa je klanja dva (naklona - rekjata), zatim
pozdravi (preda selam). A neće slaviti (tj. neće klanjati)
između nje (nijedan) naklon, a ni poslije večernje molitve (nijednu)
ničicu (tj. nijedan naklon) da ustane iz utrobe noći (pa da onda
klanja dobrovoljnu molitvu).
PRIČAO NAM JE
Ishak, rekao je: pričao nam je Abdusamed, rekao je: pričao nam je
Harb, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao mi je Hafs, sin
Ubejdulaha sina Enesa, da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega (s njim),
pričao njemu da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sastavljaše
između ove dvije molitve u putovanju. Misli (na) sutonsku i večernju
molitvu (akšam i jaciju).
GLAVA:
Odgodiće podne do popodneva (do ikjindije) kada je poprtljao
(tj. kada je pošao na putovanje) prije (nego) da se nagne Sunce (zapadu sa
kulminacione tačke). O njemu (tj. O tome) je Ibnu Abas (pričao) od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Hassan Vasitija, rekao je: pričao nam je Mufadal, sin Fedaleta, od Ukajla,
od Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je poprtljao prije (nego) da se nagne
Sunce (sa kulminacione tačke), (bio bi) odgodio podne do vremena popodneva
(ikjindije), zatim sastavi između njih dvije (tj. sastavi te dvije
molitve); a kada se je nagnulo (Sunce zapadu sa kulminacione tačke),
klanjao je podne, zatim je uzjahao (tj. zatim je krećao na putovanje).
GLAVA:
Kada je poprtljavao poslije što se Sunce nagnulo (zapadu), klanjao
je podne, zatim je uzjahao (tj. zatim bi krenuo na putovanje).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, rekao je: pričao nam je Mufadal, sin Fedaleta, od Ukajla, od
Ibnu Šihaba, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) poprtljao prije (nego)
da se nagne Sunce (zapadu), (bio je, tj. bio bi) odgodio podne do vremena
popodneva (ikjindije), zatim je sišao (sjahao) pa je sastavio između njih
dvije (molitve, tj. sastavio bi molitve). Pa ako se nagnulo Sunce (zapadu)
prije (nego nastupi čas) da poprtlja (otprtlja, krene), klanjao je
(klanjao bi) podne, zatim je uzjahao (tj. krećao).
GLAVA
molitve sjedača (sjedioca, onoga koji sjedi, tj. GLAVA o
klanjanju sjedeći bez uzroka dobrovoljne molitve, a s uzrokom obavezne
molitve).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, od Malikja, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona rekla:
Klanjao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj kući, a on je tužitelj (tj.
tuži se na slabo zdravlje, a to će reći: a on je bolestan), pa je
klanjao sjedeći, a klanjao je iza njega narod stojeći. Pa je pokazao
(dao) znak k njima, to jest: Sjednite! (dao im je znak da sjednu) Pa pošto je
otišao (sa molitve), rekao je: "Učinio se vođa samo zato (da) se
povodi za njim, pa kada se naklonio, pa naklonite se (i vi), a kada se
podignuo, pa podignite se (i vi)."
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
Pao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa jednog) konja, pa se ogrebala,
ili sadrla se njegova desna polovina (ili strana tijela), pa smo unišli (ušli)
njemu (da) ga posjetimo, pa je prispjela molitva, pa je klanjao sjedeći,
pa smo (i mi) klanjali sjedeći, i rekao (je): "Učinio se
vođa samo zato (da) se povodi za njim, pa kada je veličao, pa
veličajte (i vi, tj. kada kaže "Allahu ekjber" i vi to isto
izgovorite), i kada se naklonio (učinio rukju'), pa naklonite se (i vi), i
kada se podignuo (podigao, tj. vratio se sa rukju'a), pa podignite se (i vi), i
kada je rekao - : "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa
(vi) recite: "Naš Gospode, i Tebi hvala!"
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Mensura, rekao je: izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, rekao je:
izvijestio nas je Husein od Abdullaha, sina Burejdeta, od Imrana, sina Husajna,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je on pitao vjerovijesnika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, - H - a izvijestio nas je Ishak, rekao je:
izvijestio nas je Abdussamed, rekao je: čuo sam svoga oca, rekao je:
pričao nam je Husein od Ibnu Burejdeta, rekao je: pričao mi je Imran,
sin Husajna, a bio je (Imran) hemoroidičan (tj. imao je bolest hemoroida),
rekao je: pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o molitvi
čovjeka sjedeći (kad sjedi), pa je rekao:
"Ako je klanjao
stojeći, pa ono je vrijednije, a ako je klanjao sjedeći, pa njemu je
polovina nagrade stajača (tj. od onog ko je klanjao stojeći), a ko je
klanjao spavajući (tj. u stavu u kojem se spava, a to znači: ležeći),
pa njemu je polovina nagrade sjedača (tj. od onog ko je klanjao
sjedeći)."
GLAVA
molitve sjedača sa davanjem znaka (sa migom, mimikom).
PRIČAO NAM JE
Ebu Mamer, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam
je Husein Mualim od Abdullaha, sina Burejdeta, da je Imran, sin Husajna, a bio
je čovjek hemoroidičan: a rekao je Ebu Mamer jedanput: od Imrana
(dakle jedanput je samo tako rekao, a nije spomenuo da je Imran imao
hemoroide), rekao je (Imran): pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, o molitvi čovjeka, a on je sjedač (sjedeći obavlja
molitvu), pa je rekao:
"Ko je klanjao
(tj. Ko klanja) stojeći, pa ono je vrijednije, a ko je klanjao
sjedeći, pa njemu je polovina (pola) nagrade stajača (od onog koji
obavlja molitvu stojeći), a ko je klanjao spavajući (tj.
ležeći), pa njemu je polovina nagrade sjedača (tj. od onoga ko je
klanjao sjedeći)."
GLAVA:
Kada nije mogao (tj. Kada ne može da klanja) sjedeći, klanjao
je (tj. klanjaće) na strani (ležeći).
A rekao je Ata': Ako
nije mogao (tj. Ako on ne može) da se okrene k Strani (prema kibli - Kjabi),
klanjao je (tj. klanjaće) gdje (god) je bilo njegovo lice (tj. gdje god
bude njegovo lice okrenuto).
PRIČAO NAM JE
Abdan od Abdullaha, od Ibrahima, sina Tahmana, rekao je: pričao mi je
Husein Mukjtib (Mukjtib je onaj koji poučava djecu pismu, slovima), od
Ibnu Burejdeta, od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:
Bili su u mene
(doslovno: sa mnom, tj. u mene) hemoroidi (šuljevi, šunjevi, krvavnica, bolest
izlaznoga crijeva), pa sam pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o
molitvi, pa je rekao: "Klanjaj stojeći, pa ako nisi mogao (tj. pa ako
ne možeš), pa (klanjaj) sjedeći, pa ako nisi (ni tako) mogao (klanjati),
pa (klanjaj) na strani (ležeći)."
GLAVA:
Kada je klanjao sjedeći, zatim je ozdravio, ili je našao (tj.
osjetio) lakoću, upotpunjavaće (ono) što je ostalo (doslovno:
upotpunjavao je što je ostalo).
A rekao je Hasen: Ako
je htio (tj. Ako hoće) bolesnik, klanjao je (tj. klanjaće) dva
naklona (rekjata) stojeći, a dva naklona (rekjata) sjedeći.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina
Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), majke
vjernika da je ona izvijestila njega da ona nije vidjela poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da on) klanja molitvu noći sjedeći
nikad (sve do vremena) dok je ostario (dok je unišao, ušao u godine), pa (kada
je ostario) čitaše (učio je) sjedeći, te kada je htio da se
nakloni, ustao je pa je pročitao (proučio jednu) količinu od
trideset odlomaka, ili četrdeset odlomaka (stojeći), zatim se
naklonio (učinio rukju').
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Abdullaha, sina
Jezida, i Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina
Abdurahmana, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše sjedeći, pa
čita (uči), a on je sjedač (kad sjedi), pa kada je ostala od
njegova čitanja količina od trideset ili četrdeset odlomaka,
ustao je pa ju je pročitao (proučio), a on je stajač
(stojeći), zatim se nakloni (učini rukju'), zatim je
ničičio (pao bi na sedždu, učinio bi sedždu). Čini u drugom
naklonu (rekjatu) kao to (tj. isto tako), pa kada je izvršio svoju molitvu,
pogledao je, pa ako sam bila budna, pričao je sa mnom, a ako sam bila
spavačica (tj. a ako sam spavala), legao je (legao bi na postelju).
U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
GLAVA
molitve (ili: bdijenja) u noći, i (GLAVA) Njegova govora, moćan je i veličajan je (On):
"I od noći (jedan dio) pa klanjaj (ili: bdij) u njemu, (zapovjedam tu
molitvu kao) višak tebi (Muhamede)....".
(Riječ "tehedždžud" i "tehedždžede"
znači tri značenja: prvo je spavati noću, drugo bditi, ne spavati
noću, treće klanjati noću poslije odspavanoga jednog dijela
noći pa pošto je klanjao dobrovoljno, opet zaspati.)
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je:
pričao nam je Sulejman, sin Ebu Muslima, od Tavusa, čuo je Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, kada je ustao (kada bi ustajao u jednom dijelu) od
noći (da) klanja, (bio je, tj. bio bi) govorio (govorio bi): "Bože
moj, Tebi hvala, Ti si držalac (obdržavalac) nebesa i zemlje i ko je u njima, i
Tebi hvala, Tebi je (Tebi pripada) vlast nebesa i zemlje i ko je u njima, i
Tebi hvala (Ti si) svjetlo nebesa i zemlje, i Tebi hvala, Ti si istina (ili: Ti
si istinit), i Tvoje obećanje je istina, i Tvoje sretanje (sretanje s
Tobom) je istina, i Tvoj govor je istina, i raj je istina, i Vatra (pakao) je
istina, i vjerovijesnici su istina, i Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, je
istina, i Čas (propasti, smaka, ili: sudnjega dana) je istina. Bože moj,
Tebi sam se predao (tj. Tebi se predajem), i u Tebe sam vjerovao (tj. i u Tebe
vjerujem), i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se povratio, i s Tobom (tj. s
onim što si mi Ti dao) prepirao sam se (sa nevjernicima) i k Tebi se sudim
(Doslovno: i k Tebi sam se sudio, tj. tražim da Ti budeš sudija između
mene i njih, da nam Ti presudiš), pa oprosti meni što sam proturio (naprijed,
to jest što sam učinio, a nisam trebao da učinim), i što sam odgodio
(izostavio), i što sam učinio tajno i što sam učinio javno, Ti si
proturač (naprijed) i Ti si izostavljač (ili: ostavljač ozadi,
iza). Nema božanstva osim Ti; ili: Nema božanstva (drugoga) osim Tebe."
Rekao je Sufjan: a povećao (dodao) je Abdul-Kjerim Ebu Umejete (u
pričanju još i ovo): "I nema moći i nema snage osim sa
Allahom." Rekao je Sufjan: rekao je Sulejman, sin Ebu Muslima, čuo ga
je od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
vrijednosti stajanja (u molitvi) noći.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je:
izvijestio nas je Mamer, - H - a pričao mi je Mahmud, rekao je:
pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od
Salima, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je:
Bio je čovjek u
životu (tj. za vrijeme života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
kada je vidio (tj. usnio) san, (bio bi) pričao ga na poslanika (tj.
pričao bi san poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se
zaželio (pa sam želio) da vidim (da usnijem kakav) san pa (da) ga ispričam
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A bio sam mlad dječak i
spavah u bogomolji na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio. Pa sam vidio (usnio, sanjao) u spavanju (u snu) kao da su dva
anđela (melekja) uzeli (tj. uzeše njih dva) mene pa su odveli njih dva
mene k Vatri, pa kadli je ona savijena kao savijanje bunara, i kadli ona (ima)
dva roga, i kadli u njoj ljudi, već sam ih prepoznao. Pa sam počeo
(da) govorim: "Utječem se Allahu od Vatre." Rekao je (Abdullah
dalje): Pa nas je sreo (jedan) drugi anđeo pa je rekao meni: "Nisi se
zaplašio (tj. Ne plaši se, ne boj se)!" Pa sam ga (taj san) ispričao
Hafsi, pa ga je ispričala Hafsa poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao: "Divan li je čovjek Abdullah, da klanjavaše (u
jednom dijelu) od noći!" Pa je bio (Abdullah) poslije (toga takvoga
običaja da) neće spavati od noći osim malo.
GLAVA
duljine ničičenja (sedžde) u stajanju (tj. u klanjanju)
noći.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), izvijestila njega
da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjavaše jedanaest naklona
(rekjata dobrovoljno po noći). Bila je to njegova molitva.
Ničiči ničicu (čini sedždu) od toga (tako dugo) koliko što
pročita (kao kad bi pročitao) jedan (od) vas pedeset odlomaka prije
(nego) da (on) podigne svoju glavu. I nakloni se dva naklona (I klanja dva
rekjata) prije (obavezne) molitve zore (sabaha), zatim legne (zatim se postavi)
na svoju desnu polovinu (stranu tijela čekajući) da mu dođe
dozivač za molitvu (zore - sabaha).
GLAVA
ostavljanja stajanja (tj. noćnog klanjanja) za bolesnika (tj.
bolesnik će izostaviti noćno dobrovoljno klanjanje).
PRIČAO NAM Ebu
Nuajm, rekao je: pričao nam je Sufjan od Esveda, rekao je: čuo sam
Džundeba (da) govori:
Tužio se (na bolest,
tj. Razbolio se) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije ustao (tj.
nije dobrovoljno klanjao jednu) noć, ili dvije noći.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Esveda, sina Kajsa,
od Džundeba, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je:
Zatvorio (tj.
Zadržao) se Džibril (anđel, anđeo), pomilovao ga Allah i spasio, (u
odnosu) na (dolaženje, dolazak, javljanje) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekla (jedna) žena od Kurejša (plemena): "Usporio je njemu
njegov sotona (đavo, zloduh). Pa je sišla (sura, poglavlje koje
počinje ovim riječima Uzvišenoga Boga:) "Tako mi ručanice
(tj. prepodnevnog vremena). Tako mi noći kada se smirila (ili: kada se
smračila; ili: kada je došla; a veli se i: kada je otišla). Nije ostavio
(tj. napustio) tebe Tvoj Gospod i niti (te) je zamrzio (Muhamede)."
GLAVA
poticanja (podstrekavanja, podstrekivanja) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, na molitvu noći i viškove (molitava) bez
zahtjevanja (bez obavezivanja).
(On je poticao svoje sljedbenike.)
A došao je (iznenada
noću, hrupio je) noću Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
Fatimi i Aliji, na njih dvoje mir, (jednu) noć (ili jedne noći) zbog
molitve (tj. došao im je noću, jedne noći zbog toga da ih
potiče, podstrekava - podstrekiva na noćnu molitvu.)
PRIČAO NAM JE
Ibnu Mukatil, rekao je: pričao nam je Abdullah, rekao je: izvijestio nas
je Mamer od Zuhrije, od Hinde, kćeri Harisa, od Umu Seleme, bio zadovoljan
Allah od nje (s njom), da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, probudio
(jednu) noć pa je rekao:
"Slava Allahu!
Šta (tj. Koliko li) se to spustilo noćas od iskušenja! Šta (tj. Koliko li)
se to spustilo od blagajni! (To jest: Koliko li se spustilo iskušenja koje
će dovesti do pobuna; i koliko li se je spustilo raznih bogatstava!) Ko
će probuditi vlasnice soba (da klanjaju noćnu molitvu)? O (ljudi!)
mnoga (ili: poneka osoba koja je) obučena u ovome svijetu je (takva da
će biti) gola u (tj. na) drugom svijetu (na Sudnjem danu)."
(Pod vlasnicama soba mislio je na svoje žene.)
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas (je) Šuajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Alija, sin Huseina, da je Husein, sin Alije, izvijestio njega da
je Alija, sin Ebu Taliba, izvijestio njega da je poslanik, Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, došao noću njemu i Fatimi, kćeri Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći pa je rekao:
"Zar nećete
klanjati vas dvoje (tj. Zar ne klanjate vas dvoje)?" Pa sam rekao: "O
poslaniče Allaha, naše duše su u ruci Allaha, pa kada je htio da nas
proživi, proživio nas je (tj. pa kada hoće da nas probudi, probudi nas; a
mi se ne možemo sami da probudimo da bi klanjali po noći)." Pa je
otišao kada smo to rekli, i nije vratio (odvratio, tj. odgovorio) k meni
(nijednu) stvar (ništa). Zatim sam ga čuo, a on je okretač leđa
(a on je okrenuo leđa), udara svoje stegno i on govori (tj. i govori):
"..... i bio je čovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem (tj. i
čovjek je biće koje se najviše prepire, čovjek je najveća
svađalica, najveći polemičar)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od
Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Zaista je bio
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svakako (takav da) ostavi (jedan
dobar) posao (djelo), a on voli da radi njega, (ali ga ostavi, napusti iz)
bojazni da ga (počnu stalno da) rade ljudi pa (da) se uzakoni (taj posao)
na njih (njima). I nije slavio (tj. nije klanjao) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, brojanicu ručanice (tj. molitvu dobrovoljnosti
prepodnevnoga vremena - duha namaz) nikad, a zaista ja svakako je slavim (tj.
ja je klanjam).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od
Urveta, sina Zubejra, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao jedne noći u
bogomolji (dobrovoljnu noćnu molitvu), pa su klanjali sa (za) njegovom
molitvom (neki) ljudi. Zatim je klanjao (u jednom dijelu) od iduće
(noći), pa je bilo mnogo ljudi (tj. pa su se umnožili ljudi). Zatim su se
skupili (u jednom dijelu) od treće noći, ili četvrte
(noći), pa nije izašao k njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa pošto je osvanuo, rekao je:
"Već sam
vidio (djelo) koje ste napravili, a nije me sprečilo od izlaženja k vama
(ništa drugo) osim (to) da sam se ja pobojao da se uzakoni (ili da se ne
uzakoni, to djelo) na vas (vama)." A to je (bilo) u ramadanu (mjesecu).
GLAVA
stajanja (u molitvi, tj. klanjanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (tako dugo) da oteknu njegove dvije noge (stopala).
A rekla je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje (s njom): da se raspuknu (tj. da ispucaju) njegove
dvije noge (njegova dva stopala). A futur je (isto što i) šukuk (obje
riječi znače: raspuknuće, cijepanje, deranje - a ovdje: pucanje
kože). Infetaret je (isto što i) inšekkat (a to znači: raspukla se je,
rascijepila se je vasiona, nebo).
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Mis'ar od Zijada, rekao je: čuo
sam Mugireta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Zaista je bio
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svakako (običaja da) stoji
zbog (toga da) se klanja (kad klanja, tako dugo) da oteknu njegove dvije noge
(stopala), ili njegove dvije golijeni (potkoljenice), pa se govori njemu (tj.
pa se prigovori njemu što se toliko trudi, a oprošteno mu je sve), pa (on na te
prigovore ovako) govori: "Pa zar neću biti zahvalan rob?!"
GLAVA
(onoga) ko je spavao kod zore (pred zoru).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je:
pričao nam je Amr, sin Dinara, da je Amr, sin Evsa, izvijestio njega da je
Abdullah, sin Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio
njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njemu:
"Najdraža
molitva k Allahu je molitva Davuda (Davida), na njeg mir (mir mu)! I najdraži
post k Allahu je post Davuda. A spavaše (on, Davud) pola noći, i stoji
(tj. klanja) njezinu trećinu i (opet) spava njezinu šestinu, i posti
(jedan) dan i mrsi (jedan) dan."
PRIČAO MI JE
Abdan, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, od Eš'asa, rekao je:
čuo sam svoga oca, rekao je: čuo sam Mesruka, rekao je: pitao sam
Aišu, bio zadovoljan Allah od nje (s njom):
"Koji posao
(Koje djelo) je bio najdraži k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio." Rekla je: "Trajni." Rekao sam: "Kada ustajaše
(Kada ustaje, kada je ustajao)?" Rekla je: "Ustaje kada je čuo
vikača (vele da to znači: pijetla, horoza - a on počne da
viče, da pjeva u zadnjoj trećini noći)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Selama, rekao je: izvijestio nas je Ebul-Ahvas od Eš'asa, rekao
je:
Kada je čuo
vikača, ustao je pa je klanjao.
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je:
spominjao je moj otac od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s
njom), rekla je:
Nije ga našla zora
kod mene (drukčije) osim spavača (tj. osim spavajući). Misli
(ona na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(onoga) ko je jeo zorom pa nije (više) spavao dok (nije nastupilo
vrijeme da) je klanjao jutarnju molitvu.
PRIČAO NAM JE
Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Revh, rekao je: pričao
nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega,
da su vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zejd, sin Sabita,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim), jeli zorom njih dva, pa pošto su
završili njih dva svoje jedenje zorom (zajutrak, ručak pred samu zoru),
ustao je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k molitvi
(obaveznoj jutarnjoj molitvi - sabahu), pa je klanjao. Rekli smo Enesu:
"Koliko je bilo
(vremenskog razmaka) između završavanja jedenja (svršetka svoga jela) njih
dvojice zorom i ulaženja (ulaska) njih dvojice u molitvu (tj. i stupanja u
molitvu)?" Rekao je: "Kao koliko (Kao toliko) što pročita
čovjek pedeset odlomaka (iz Kur'ana)."
GLAVA
duljine stajanja u molitvi noći (noćnoj molitvi).
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šubete od Aameša, od Ebu
Vaila, od Abdullaha (sina Mes'uda), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Klanjao sam sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) noć, pa je
neprestano (bio) stajač (tj. neprestano je stajao) dok sam (tj. tako da
sam) pomišljao za stvar nevaljalosti (tj. da sam pomišljao na ružnu stvar).
Rekli smo: "A šta si pomišljao (šta si htio)?" Rekao je:
"Pomišljao (Razmišljao) sam da sjednem i (da) ostavim Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da sam on stojeći klanja, jer ja nisam više
mogao tako dugo stajati)."
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Halid, sin Abdullaha, od Husajna,
od Ebu Vaila, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja), kada je ustajao zbog noćnog
klanjanja (u jednom dijelu) od noći, (da) čisti svoja usta sa
zubočistkom (misvakjom).