SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnoga) TRAŽENJA DOZVOLE (radi ulaženja u nečiju
prostoriju)
GLAVA
početka (toga izvjesnoga)
pozdrava.
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od
Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Stvorio
je Allah Adema na njegovome obliku (liku), njegova duljina je šezdeset aršina. Pa
pošto je stvorio njega, rekao je: "Odi, pa pozdravi tu skupinu
(nekolicinu) od (izvjesnih) anđela, (koji) su sjedači (koji sjede),
pa slušaj šta (tj. kako oni) pozdravljaju tebe, pa ona (tj. pa ta riječ,
pa to) je tvoj pozdrav i pozdrav potomstva." Pa je rekao: "Pozdrav na
vas (Pozdrav vama)!" Pa su rekli: "Pozdrav na tebe (Pozdrav tebi) i
milost Allaha!" Pa su povećali (dodali) njemu "i milost
Allaha!". Pa svaki (onaj) ko uniđe (u) raj je na obliku Adema. Pa
nije prestalo (to) stvaranje (tj. stvoreno tijelo prvoga čovjeka Adema da)
se okrnjuje (smanjuje) poslije (njega u njegovoga potomstva) do sada (tj. do
danas)."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O (vi)
koji ste vjerovali, ne ulazite (ni u kakve) kuće osim vaših (svojih)
kuća do (da) tražite pripitomljenje (pitomost, najavljenje, tj. do sa
tražite dozvolu za ulazak) i (da) pozdravite porodicu nje (te kuće, tj. i
do da pozdravite njezine stanare, stanovnike), to vam je bolje za vas, možda vi
(da) se opomenete. Pa ako niste našli u njoj (ni) jedno (lice, nikoga), pa ne
ulazite (u) nju do (da) se dozvoli vama, a ako se je reklo vama: "Vratite
se!", pa vratite se, ono je (tj. to je) čišće vama, a Allah je
za (ono, tj. o onome) što radite znan (mnogo znan). Nije na vas grijeh da
uniđete (u nekakve) kuće nenastanjene, u njima je (nekakva) roba
vaša, a Allah zna (ono) što pokazujete i što skrivate.".
A
rekao je Seid, sin Ebul-Hasena, (ka) Hasenu (Basriji): "Zaista žene (tih)
Perzijanaca (ili: žene tih Nearapa) otkrivaju svoja prsa i svoje glave." Rekao
je: "Promijeni (tj. Otkloni, okreni na drugu stranu) tvoj (svoj) pogled
(vid) od njih."
Govor
Allaha, moćan je i veličajan je: "Reci (tim) vjernicima (da oni,
neka oni) spuštaju od svojih vidova (pogleda) i (da) čuvaju svoje pukotine
(tj. svoje spolne udove, organe).....".
(Veli se da je ovo dokaz da je ispravno
što je Hasen rekao Seidu da treba promijeniti i okrenuti svoj pogled na drugu
stranu od žena koje otkrivaju svoja prsa i glave.)
A
rekao je Katadete (o značenju rečenice: "..... i (da)
čuvaju svoje pukotine....." da to znači da čuvaju pukotine,
spolne udove-organe svoje) od (onoga) što se neće dozvoliti (tj. što se ne
dozvoljava, što nije dozvoljeno) njima.
"I
reci (tim) vjernicima (da) spuštaju od svojih vidova (pogleda) i (da)
čuvaju (one) svoje pukotine.....". "..... varalicu (od tih)
očiju....." (to) je (značenja: Allah zna sve) od (toga) pogleda
(gledanja) ka (onome) što se je zabranilo od njega (što se je zabranilo ono da
se gleda, što je zabranjeno da se gleda). A rekao je Zuhrija o (tome) ka (onoj)
koja nije bila u mjesečnici (tj. koja zbog malodobnosti nije imala
mjesečnice) od (tih) žena: Neće biti dobro (tj. Nije dobro taj)
pogled ka (nekoj) stvari od njih od (onoga) ko (je takav da) se želi pogled
(taj) k njemu iako je bila malena (ta ženska osoba, tj. makar bila i mlada,
malodobna). A mrzio je 'Ata' (taj) pogled ka (tim) robinjama (što) se prodaju u
Meki, osim da hoće da sebi kupi (jedino ako hoće sebi da kupi onaj
što ih pogleda, razgleda).
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me
je Sulejman, sin Jesara, izvijestio me je Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
Učinio
je sajahačem (sujahačem) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, Fadla, sina Abbasa (na) dan (toga) klanja (žrtava na
hodočašću - učinio ga je sajahačem) ozadi (iza) sebe na zadnji
dio svoje samarice (tj. na zadnji kraj svoje deve). A bio je Fadl (jedan)
čovjek čist (tj. lijep). Pa je stao (zaustavio se je) Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zbog (izvjesnih) ljudi (da) riješi njima (neka
pitanja). I došla je (jedna) žena iz (plemena) Has'ama, čista (tj. lijepa
da) traži rješenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
počeo Fadl (da) gleda k njoj (da gleda nju, da je gleda), i zadivila je
njega njezina ljepota. Pa se je obazro Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, a Fadl gleda k njoj (gleda nju). Pa je učinio ozadi (iza) sa
svojom rukom (a to će reći: Pa je pružio iza sebe svoju ruku), pa je
uzeo za bradu (tj. za vilice brade) Fadla, pa (je) skrenuo njegovo lice od
(toga) gledanja ka njoj (nje - dakle: skrenuo je njegovo gledanje od nje). Pa
je rekla:
"O
poslaniče Allaha! Zaista zakon (propis) Allaha o (tom) hodočašću
(koji je propisao Allah) na Svoje robove stigao (zatekao) je moga oca (jednim)
starcem starim (tj. velikim starcem, vrlo starim), (i) neće moći (tj.
ne može) da se izjednači (tj. da sjedi, da se drži) na (svojoj) samarici
(devi), pa da li izvršava od njega (za njega, tj. da li vrijedi njemu to) da
hodočastim od njega (tj. za njega ja)?" Rekao je: "Da."
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Muhammeda, izvijestio nas je Ebu 'Amir, pričao nam je
Zuhejr od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio
zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Čuvajte se (toga)
sjedenja u (tj. na tim) putevima (stazama, ulicama)!" Pa su rekli: "O
poslaniče Allaha! Nema nama od naših sijela bijega (tj. Ne možemo
izbjeći to sjedenje na putevima), (jer) pričamo u njima." Pa je
rekao: "Kada niste htjeli (ništa drugo) osim (to) sijelo (sjedenje), pa
dajte (tome, svakome) putu njegovo pravo." Rekli su: "A šta je pravo
(svakoga) puta, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Spuštanje
(svoga) vida (tj. pogleda), i ustezanje (sebe od svakoga) uznemirivanja, i
vraćanje (tj. uzvraćanje toga) pozdrava, i zapovijedanje za dobro i
zabranjivanje ružnoga (nevaljaloga djela svake vrste)."
GLAVA:
Selam je ime (jedno) od imena Allaha, uzvišen je.
(Riječ "selam, selamun" znači: spas;
pozdrav i još, po nekim tumačenjima, mir. "Selam-Spas" kao
Allahovo ime tumače neki i tako da to znači da je Allah spašen -
sačuvan od svih manjkavosti, slabosti i nedostataka u svakome pogledu.
Selam kao pozdrav u prevodu bi odgovarao našem: Zdravo! A kada malo promislimo
i o značenju "Zdravo!", onda možemo da to u opširnijem smislu
shvatimo, pa da ne mislimo samo na zdravost fizičku, tjelesnu, nego u
svakome pogledu na zdravost čovjekovu.)
"I kada
ste se pozdravili (kada budete pozdravljeni) sa (kakvim) pozdravom, pa
pozdravite se ljepšim od njega, ili uzvratite njega.....".
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Šekik od Abdullaha (Mesudovoga) rekao je:
Bili smo kada
smo klanjali (klanjavali) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
rekli (tj. Bili smo govorili, govorili bi):
"Pozdrav
Allahu (doslovno: na Allaha) prije Njegovih robova (tj. prije pozdrava Njegovim
robovima)! Pozdrav Džibrilu! Pozdrav Mikailu! Pozdrav omsici (tom-i-tom)!"
Pa pošto je otišao (sa molitve) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
okrenuo se na nas (tj. nama) sa svojim licem, pa je rekao:
"Zaista
Allah - On je Selam (Spas), pa kada je sjeo (kada sjedne) jedan (od) vas u
(svojoj) molitvi, pa neka rekne:
"Pozdravi
su za (tj. radi, ili zbog) Allaha, i molitve i lijepe (riječi, ili lijepe
milostinje od dozvoljeno i lijepo stečene i zarađene imovine)!
Pozdrav tebi, o Vjerovijesniče, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi!
Pozdrav (tj. Spas) nama i robovima Allaha dobrima!" Pa zaista ono kada je
to rekao (neki od vas), pogodio je (tj. obuhvatio je) svakoga roba dobroga u
(tj. na) nebu i Zemlji. "Svjedočim da nema božanstva osim Allah
(Allaha), i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik."
Zatim odabira (sebi) poslije od (svoga) govora šta je htio (tj. izgovara molbu
- dovu - kakvu hoće, koju hoće)."
GLAVA
pozdravljanja (izvjesne) male (skupine izvjesnu) mnogobrojnu
(tj. veliku skupinu).
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika,
pomolovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Pozdravlja
(Pozdravljaće izvjesni) mali (mladi izvjesnoga) staroga (velikoga), i
prolaznik sjedača, i malobrojni (mali skup) mnogobrojnoga (velikoga skupa
- dakle: mali skup pozdravljaće veliki, veći skup)."
GLAVA
pozdravljanja (izvjesnoga) jahača (koji treba da prvi
pozdravi izvjesnoga) pješaka.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž,
rekao je: izvijestio me je Zijad da je on čuo Sabita, slobodnjaka Abdurahmana,
sina Zejda (tj. Abdurahmanovoga) da je on čuo Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Pozdravlja
(Pozdravljaće, Neka pozdravlja izvjesni) jahač (izvjesnoga) pješaka,
a pješak sjedača, a malobrojni mnogobrojnoga (mnogobrojne)."
GLAVA
pozdravljanja pješaka (koji treba da pozdravi) sjedača
(tj. onoga koji sjedi).
PRIČAO
NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Revh, sin 'Ubadeta, pričao
nam je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Zijad da je Sabit izvijestio
njega, a on slobodnjak Abdurahmana, sina Zejda, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da
je on rekao:
"Pozdravlja
jahač pješaka, a pješak sjedača, a malobrojni mnogobrojnoga (tj. a
mala skupina veliku)."
GLAVA
pozdravljanja malenoga (tj. mladoga koji treba da pozdravi)
velikoga (tj. staroga).
A rekao je
Ibrahim, sin Tahmana, od Musa-a, sina 'Ukbeta, od Safvana, sina Sulejma, od
Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Pozdravlja
maleni (mladi) velikoga (staroga), a prolazač (prolaznik) sjedača, a
malobrojni mnogobrojnoga."
GLAVA
raširivanja (širenja toga izvjesnoga) pozdrava.
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Šejbanije, od Eš'asa, sina
Ebuš-Ša'sa-a, od Muavijeta, sina Suvejda sina Mukarrina, od Bera-a, sina
'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zapovjedio je
nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za sedam (radnji,
postupaka): za posjećivanje bolesnoga, i slijeđenje umrlih (tj.
nosila na kojima se nose umrli), i blagosiljanje kihača, i pomoć
slaboga (nemoćnoga), i potpomaganje (podršku) obespravljenoga, i raširivanje
(širenje toga) pozdrava i obistinjavanje zaklinjača. A zabranio je pijenje
u srebru (tj. iz srebrene posude). I zabranio je nama uzimanje sebi prstena
(pečata od) zlata, i jahanja (na izvjesnim) svilenim jastucima
(stavljenima po sedlu), i oblačenje svile, i brokata, i kassijske
(odjeće, tj. polusvilene odjeće izrađivane u mjestu Kassu) i
gruboga brokata (tj. i odjeće od gruboga brokata).
GLAVA
pozdrava za (tj. zbog, radi izvjesnoga) poznavanja (s nekim)
i bez (izvjesnoga) poznavanja.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Jezid
od Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra da je (jedan) čovjek pitao
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Koji je
Islam (tj. posao u Islamu) najbolji?" Rekao je: "Nahranjuješ (Da
nahranjuješ izvjesnom) hranom, i čitaš (taj) pozdrav (tj. upućuješ
pozdrav onome) koga si poznavao (prepoznavao, tj. koga znaš) i koga nisi
poznavao (i koga ne znaš)."
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ata-a,
sina Jezida, Lejsije, od Ebu Ejjuba, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neće
se dozvoliti za muslimana (tj. Nije dozvoljeno ni jednome muslimanu) da napusti
svoga brata iznad tri (dana da s njim ne govori), (i) susretnu (pa sretnu) se
njih dvojica, pa odvraća ovaj (svoju glavu) i odvraća ovaj (svoju
glavu na drugu stranu - dakle: odvraćaju jedan od drugoga glavu). A bolji
(od) njih dvojice je (onaj) koji (prvi) počne sa (svojim) pozdravom (tj.
koji prvi pozdravi, nazove selam)."
A spomenuo je
Sufjan da je on čuo njega (hadis) od njega (od Zuhrije) tri puta (a misli
se na ovaj, na prednji hadis da ga je čuo tri puta).
GLAVA
ajeta (izvjesnoga) zastora (tj. o ajetu u kojem se spominje
i naređuje izvjesni zastor za žene da iza njega razgovaraju sa drugim
muškarcima osim svojih muževa i vrlo bližnjih rođaka).
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je
Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da je on bio
sin deset godina (tj. da je on imao deset godina starosti u) vrijeme dolaska
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu. Pa sam posluživao
(veli dalje Enes) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset (godina
zadnjega dijela) njegovoga života. I bio sam najznaniji (od svih) ljudi o
stvari (povoda silaženja ajeta toga) zastora kada se spustio (kada je objavljen
taj ajet). I već je bio Ubejj, sin Kaba, (običaja da) pita mene o
njemu. A bio je prvo što je sišao u građenju sebi braka (tj. prvo,
najprije što je bilo, bilo je u vezi sklapanja braka u spratnji, zbog spratnje
i ulaženja, ulaska u bračne odnose) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, sa Zejnebom, kćerom (kćerkom) Džahša. Osvanuo je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, s njom mladoženja, pa je pozvao
(izvjesni) narod (tj. ljude na gozbu). Pa su pogodili (uzeli ti ljudi) od (te)
hrane, zatim su izašli, a ostala je od njih (jedna manja) skupina kod poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su oduljili (svoje) ostajanje (puno,
dugo, previše su zasjeli neki ljudi). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je izašao i izašao sam sa njim (i ja) zato (da) izađu
(tj. ne bi li i oni izašli i otišli). Pa je išao (pješačio, tj. hodao je)
poslanik, Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i išao sam sa njim dok je (tj.
čak je) došao pragu sobe Aiše (tj. sobe Aišine). Zatim je mislio
(pomislio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni izašli, pa
se vratio i vratio sam se (i ja) sa njim dok je unišao Zejnebi, pa kada li su
oni sjedači (tj. kada li oni još sjede), nisu se razišli! Pa se vratio
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vratio sam se (i ja) sa njim
dok je dopro pragu sobe Aiše. Pa je mislio da su već izašli, pa se vratio
i vratio sam se (i ja), pa kada li su oni već izašli (a u međuvremenu
su oni već izašli i otišli)! Pa se spustio ajet (toga izvjesnoga) zastora.
Pa je udario (postavio) između mene i između njega (tj. i između
sebe jedan) zastor (zavjesu).
PRIČAO
NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mu'temir: rekao je moj otac, pričao
nam je Ebu Midžlez od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pošto se
oženio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zejnebom, unišao je (ušao je
izvjesni) narod (ljudi), pa su se nahranili, zatim su sjedili (zasjeli i)
pričaju (tj. pričajući oni). Pa je uzeo (tj. počeo) kao da
se on priprema za (svoje) ustajanje, pa nisu ustali (oni - ti ljudi). Pa pošto
je to vidio, ustao je. Pa pošto je ustao, ustao je ko je ustao od (toga)
naroda, a sjedio je ostatak (toga) naroda. I da je (ili: I zaista je)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, došao zato (da) uniđe, pa kada
li (taj) narod sjedači (tj. pa kada li ti ljudi još sjede)! Zatim zaista
su oni ustali, pa su otišli. Pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio (o tome). Pa je došao dok je unišao (tj. te je najzad unišao,
ušao). Pa sam otišao (da) uniđem (htio sam da uđem), pa je bacio
(izvjesni) zastor (zavjesu) između mene i između njega (tj. i
između sebe). I spustio je Allah, uzvišen je:
"O (vi)
koji ste vjerovali, ne ulazite (u) kuće (ili sobe)
Vjerovijesnika.....", ajet (taj je spustio, ili: ajet taj vidjeti).
Rekao je Ebu
Abdullah: U njemu (tj. U ovome hadisu) je od prava (tj. od izvjesnoga
razumijevanja) da ono nije tražio dozvolu (on od) njih kada je ustao i izašao.
I u njemu je da se on pripravljao (pripremao) za (svoje) ustajanje, a on
hoće (s time da ih posjeti) da ustanu (i oni i da odu).
PRIČAO
NAM JE Ishak, izvijestio nas je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj
otac od Saliha, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra
da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), žena Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i
spasio, rekla:
Bio je Umer,
sin Hattaba (običaja da) govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Zastri (tj. Pokrij) tvoje (svoje) žene!" Rekla je: Pa nije
učinio (to). A bile su žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
(običaja da) izlaze noću do noći (tj. od noći do noći)
prema Menasi'u. Izašla je Sevda, kći Zem'ata, a bila je (jedna) žena
dugačka, pa je vidio nju Umer, sin Hattaba, a on je u (izvjesnome) sijelu,
pa je rekao:
"Već
sam prepoznao tebe, o Sevdo!" Pohlepom (tj. Zbog pohlepe i želje) na (to)
da se spusti (taj izvjesni) zastor (za žene to je Umer rekao). Rekla je: Pa je
spustio Allah, moćan je i veličajan je, ajet (toga) zastora (tj. ajet
u kojem je zapovjedio da žene razgovaraju iza zastora sa svakim muškarcem osim
svoga muža i najbližih svojih rođaka).
GLAVA:
Traženje dozvole je zbog (izvjesnoga) vida (tj. pogleda).
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija:
Zapamtio sam ga kao što si ti ovdje od Sehla, sina Sa'da rekao je:
Nadvirio se je
(tj. Provirio je jedan) čovjek iz (jedne) rupe (kroz jednu rupu) u sobe
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, je (jedna željezna) motka (ili kuka za uređivanje kose na
glavi), (i) češe s njom svoju glavu, pa je rekao:
"Da znam
da si ti pogledao (provirio, virio, gledao namjerno), zaista bih udario s njom
(tj. tom motkom) u tvoje oko. Učinilo se je (to izvjesno) traženje dozvole
samo zbog (toga) vida (tj. pogleda)."
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ubejdulaha, sina Ebu
Bekra, od Enesa, sina Malika da se je (jedan) čovjek nadvirio
(natkučio) od nekih soba Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je ustao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim)
širokim vrhom (strijele), ili sa (nekim) širokim vrhovima (strijela). Pa kao da
ja (sad) gledam k njemu (kako) se neopaženo prikučuje (približava se, tj.
prikrada se tome) čovjeku zato (da) udari njega.
GLAVA
bluda (preljuba izvjesnih čovjekovih) udova (dijelova
tijela) osim (te izvjesne) pukotine (tj. osim čovjekovoga spolnoga uda,
osim polnoga organa).
PRIČAO
NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca,
od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Nisam vidio
(ni jednu) stvar sličniju sa (izvjesnim) malim grijesima (ili:
sličniju sa izvjesnim približavanjem grijehu) od govora Ebu Hurejreta. A
pričao mi je Mahmud, izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je
Mamer od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abbasa rekao je:
Nisam vidio
(ni jednu) stvar sličniju sa (izvjesnim) malim grijasima (tj.
sličniju za male grijehe) od (onoga) što je rekao Ebu Hurejrete od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista
Allah je propisao (tj. odredio) na sina Ademovoga (tj. na čovjeka) njegov
udjel (dio) od (toga) bluda, stigao je to (tj. doživi to) svakako (neizbježno).
Pa blud (njegovoga) oka je (njegov) pogled, a blud jezika je govor, a duša (tj.
srce) želi i strastvuje, a pukotina (tj. spolni ud, organ) potvrđuje to,
cijelo njega, i (tj. ili) smatra lažnim njega (tj. tu želju za postizanjem
odnosa nezakonito ne potvrdi i uskrati)."
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja i traženja dozvole triput.
PRIČAO
NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdussamed, pričao nam je Abdullah, sin
Mesenna-a, pričao nam je Sumamete, sin Abdullaha, od Enesa, bio zadovoljan
Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada
je (kada bi) pozdravljao, pozdravljao (bi) triput, a kada je govorio za (kakvu)
riječ, povratio (tj. ponovio) bi nju triput.
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je
Jezid, sin Husajfeta, od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije rekao je:
Bio sam u
(jednom) sijelu od sijela Pomagača pošto je došao (tj. kadli dođe
iznenada) Ebu Musa kao da je on prestravit (prestravljen, uplašen), pa je rekao:
"Tražio
sam dozvolu (da ja uniđem) Umeru triput, pa se nije dozvolilo meni, pa sam
se vratio. Pa je rekao (kada sam mu došao kasnije): "Šta je
spriječilo tebe?" Rekao sam (njemu): "Tražio sam dozvolu (za
ulazak) triput, pa se nije dozvolilo meni, pa sam se vratio, a rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je
tražio (Kada traži) dozvolu jedan (od) vas triput, pa se nije dozvolilo (pa se
ne dozvoli) njemu, pa neka se vrati." Pa je rekao: "Tako mi Allaha
zaista uspravićeš (tj. podignućeš i uspostavićeš, reći
ćeš, donijećeš) svakako na njega (tj. za taj hadis jedan)
dokaz." (Pa je Ebu Musa rekao:) "Da li je ijedan (tj. iko) od vas
čuo njega od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ga je
rekao)?" Pa je rekao Ubejj, sin Ka'ba: "Tako mi Allaha neće
ustati sa tobom (niko drugi) osim najmlađi (od toga) naroda (a mislio je
na Ebu Seida Hudriju)." Pa sam bio najmlađi (od toga) naroda (veli
Ebu Seid Hudrija), pa sam ustao sa njim, pa sam izvijestio Umera da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to.
A rekao je
Ibnul-Mubarek: Izvijestio me je Ibnu Ujejnete, pričao mi je Jezid, sin
Husajfeta, od Busra: čuo sam Ebu Seida za ovo (tj. o ovome da je
pričao).
GLAVA:
Kada se pozvao (izvjesni) čovjek, pa je došao, da li (će
on da) traži dozvolu?
Rekao je Seid
od Katadeta, od Ebu Rafi'a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je: "On (tj. poziv) je njegova dozvola."
PRIČAO
NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Umer, sin Zerra. A pričao nam je
Muhammed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer, sin
Zerra, izvijestio nas je Mudžahid od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Unišao sam sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u njegov stan) pa je našao
(nekakvo) mlijeko u (jednoj) čaši (peharu), pa je rekao:
"O Ebu
Hirre! Stigni (Pozovi) stanovnike (ljude te) nastrešnice, pa pozovi njih k
meni." Rekao je: Pa sam došao njima, pa sam pozvao njih. Pa su došli, pa
su tražili dozvolu. Pa se dozvolilo njima, pa su unišli.
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja (koje se uputi) na (izvjesnu)
djecu.
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šu'bete od Sejjara, od Sabita
Bunanije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on prošao
pokraj (nekakve) djece, pa je pozdravio njih i rekao je:
Bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čini njega
(taj postupak, tj. da pozdravlja djecu).
GLAVA
pozdravljanja (izvjesnih) ljudi (izvjesne) žene i žena
ljude.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca,
od Sehla rekao je:
Bili smo
(običaja da) se radujemo petku (Radovasmo se petku). Rekao sam Sehlu:
"A zašto?" Rekao je: "Bila je za nas (tj. u nas jedna) starica
(običaja da ona) pošalje ka Buda'atu - rekao je Ibnu Meslemete: (Buda'at
su jedne) palme u Medini - pa (ta starica) uzme od korijenja (uzme korjenje
izvjesne) repe (ili: divlje blitve, pazije, mekoga zelja), pa baci nju u
(jedan) lonac, i samelje (ili: stuca nekoliko) zrna od (nekoga) ječma. Pa
kada smo klanjali (tj. kada bismo mi klanjali) džum'u (tj. molitvu koja se
obavlja petkom), odlazili smo i (pa) pozdravimo nju, pa ga ponudi (to jelo) k
nama (tj. pa ona stavi pred nas njega - to jelo). Pa se radujemo zbog njega. A nismo
bili (običaja da) spavamo dnevni san (dnevno spavanje), a niti (da)
ručamo (tj. da objedujemo petkom drukčije) osim poslije (molitve
zvane) džum'e."
PRIČAO
NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od
Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, bio zadovoljan Allah od
nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Aišo!
Ovo je Džibril čita (tj. upućuje) tebi (svoj) pozdrav." Rekla
je: Rekla sam: "I njemu (moj) pozdrav i milost Allaha! Vidiš (ti ono) što
nećemo vidjeti (tj. Ti vidiš ono što mi ne vidimo)."
Hoće (tj.
Misli ona s tim na) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je
njega (Mamera) Šuajb. A rekli su Junus i Nu'man od Zuhrije: "I Njegovi
blagoslovi (tj. da je Aiša rekla: "I njemu pozdrav, i milost Allaha i
Njegovi blagoslovi!")."
GLAVA:
Kada je rekao: "Ko je to?" Pa je rekao:
"Ja."
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Šubete (Šu'bete)
od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: čuo sam Džabira, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) govori:
Došao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u dugu (tj. zbog nekoga duga što)
je bio na mome ocu, pa sam zakucao (lupao na njegova) vrata. Pa je rekao:
"Ko je to?" Pa sam rekao: "Ja." Pa je rekao: "Ja,
ja." Kao da je on mrzio nju (tu riječ, tj. takav odgovor jer je
potpuno nejasan i neodređen).
GLAVA
(onoga) ko je vratio (tj. uzvratio pozdrav, otpozdravio) pa
je rekao: "Tebi (moj) pozdrav (doslovno: Na tebe (moj) pozdrav)!".
A rekla je
Aiša: "I njemu (moj) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi!"
A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vratili
(tj. Uzvratili) su (izvjesni) anđeli (pozdrav) Ademu (ovako):
"Pozdrav (naš) tebi i milost Allaha!"
PRIČAO
NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdullah, sin Numejra, pričao
nam je Ubejdulah od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek unišao (u) Bogomolju, a
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjedač je (tj. sjedi) u
strani (kraju) Bogomolje, pa je klanjao. Zatim je došao, pa je pozdravio njega
(Muhammeda a.s.). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"I tebi
(moj) pozdrav! Vrati se, pa klanjaj, pa (jer) zaista ti nisi klanjao." Pa
se vratio, pa je klanjao. Zatim je došao, pa (ga) je pozdravio. Pa je rekao:
"I tebi pozdrav! Pa vrati se, pa klanjaj, pa zaista ti nisi klanjao."
Pa je rekao u drugome (ponovnome obnavljanju klanjanja) ili u (onome) koje je
poslije njega: "Pouči me, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:
"Kada si
ustao (Kada ustaneš) ka (izvjesnoj) molitvi, pa raširi (tj. upotpuni svoje)
čišćenje. Zatim se okreni (prema) Strani (prema kibli, Kabi), pa
veličaj (tj. izgovori: "Allahu ekber!"). Zatim čitaj
(uči ono) što se je olakšalo s tobom od Kur'ana (što ti je lahko iz
Kur'ana). Zatim se nakloni (učini pregib, ruku'), čak (tako da) se
smiriš naklonjajući se (na ruku'u). Zatim se podigni (sa ruku'a), čak
(tako da) se ujednačiš (izravnaš, ispraviš) stojeći. Zatim
ničiči (tj. padni ničice, spusti lice na tlo, učini
sedždu), čak (tako da) se smiriš ničičeći (na sedždi).
Zatim se podigni (sa sedžde), čak (tako da) se smiriš sjedeći (na
sjedenju između dvije sedžde). Zatim ničiči (ponovo učini
drugu sedždu), čak (tako da) se smiriš ničičeći (da se
smiriš i na toj drugoj sedždi). Zatim se podigni, čak (tako da) se smiriš
sjedeći. Zatim čini to u tvojoj (svojoj) molitvi, cijeloj (svoj)
njoj."
A rekao je Ebu
Usamete u (tom dijelu) zadnjem (tj. na kraju ovoga hadisa): ".... čak
(da) se ujednačiš (izravnaš, uspraviš) stojeći."
PRIČAO
NAM JE Ibnu Beššar, pričao mi je Jahja od Ubejdulaha, pričao mi je
Seid od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Zatim se
podigni, čak (da) se smiriš sjedeći."
GLAVA:
Kada je rekao (jedan čovjek nekome drugome):
"Omsica (Taj-i-taj) daje čitati (tj. upućuje) tebi (izvjesni,
ili: svoj) pozdrav.".
PRIČAO
NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo sam Amira
(da) govori: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje, pričala njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao njoj:
"Zaista
Džibril daje čitati (tj. upućuje) tebi pozdrav!" Rekla je:
"I njemu pozdrav i milost Allaha!"
GLAVA
(izvjesnoga) pozdravljanja u (jednom) sijelu (takvome što)
su u njemu (neke ličnosti) pomiješane (tj. neke mješavine) od (izvjesnih)
muslimana i (izvjesnih) idolopoklonika.
PRIČAO
NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od
'Urveta, sina Zubejra, rekao je (on): izvijestio me je Usamete, sin Zejda da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uzjašio (uzjahao jednoga) magarca,
na njemu je (jedan) samar, pod njim je (jedna čupava) odjeća fedekijska.
I učinio je sujahačem iza sebe Usameta, sina Zejda, i on
posjećuje (tj. hoće da posjeti) Sa'da, sina 'Ubadeta, u
Harisovićima Hazredžovim, a to je prije događaja (tj. prije borbe)
Bedra, dok je prošao u sijelo (jedno takvo da) su u njemu mješavine (ljudi) od muslimana
i idolopoklonika, obožavalaca (obožavaoca) kipova i Židova. I u (među)
njima je Abdullah, sin Ubejja, (to) je sin Selule. A u (tome) sijelu je
Abdullah, sin Revahata. Pa pošto je pokrila (zaprašila to) sijelo prašina (od
te) životinje (tj. koju je podigao svojim hodom magarac), pokrio je Abdullah,
sin Ubejja svoj nos sa svojim ogrtačem, zatim je rekao:
"Ne
prašite (tj. Ne uzdižite prašinu) na nas." Pa je pozdravio njih
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je zastao, pa je sišao (tj.
odjahao, sjahao). Pa je pozivao njih ka Allahu i čitao je njima Kur'an. Pa
je rekao Abdullah, sin Ubejja, (to) je sin Selule: "O čovječe!
Nema (ništa) ljepše od ovoga ako je bilo (ono) što govoriš istina (ako je
istinito). Pa ne uznemiruj (ne
uznemiravaj) nas u našim sijelima, i vrati se ka svome stanu, pa ko je došao
(tj. ko dođe) tebi od nas, pa pričaj njemu."
Rekao je Ibnu
Revahate: "Pokrij nas (tj. Dotakni nas sa tim, pričaj nam to) u našim
sijelima, pa (jer) zaista mi to volimo." Pa su se psovali (grdili
prisutni) muslimani, i idolopoklonici i Židovi, čak su težili (tj.
čak su htjeli) da međusobno skoče (jedni na druge). Pa nije
prestao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje spuštati (tj. da
ublažava, smiriva) njih dok su ušutjeli. Zatim je uzajašio svoju životinju (i
jašio je nju) dok je unišao Sa'du, sinu 'Ubadeta, pa je rekao:
"O Sa'de!
Zar nisi čuo šta je rekao Ebu Hubab?" Hoće (tj. Misli na)
Abdullaha, sina Ubejja. "Rekao je tako i tako (to i to)." Rekao je:
"Zbriši mu (tu gešku), o poslaniče Allaha, i okreni (glavu od toga
njegovoga ispada). Pa tako mi Allaha zaista već je darovao tebi Allah (taj
dar) koji je darovao tebi. A zaista već su se izmirili (tj. bili su sebi
sklopili mir) stanovnici ovoga sela (tj. naselja, grada - a to će
reći: stanovnici Medine) na (to) da okrune njega, pa (da) zaviju njega sa
(izvjesnim, vladarskim) zavojem. Pa pošto je vratio (tj. odbio, spriječio)
Allah to sa (Svojom) istinom koju je darovao tebi, udavio se je s time (on -
Abdullah Selulin). Pa to je učinilo s njime (ono) što si vidio." Pa
je zbrisao njemu (tj. oprostio je njemu to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio.
GLAVA
(onoga) ko nije pozdravljao (onoga) ko je stekao (tj. ko je
učinio jedan, neki) grijeh, i ko nije uzvraćao njegovome pozdravu
(tj. nije odgovarao na njegov pozdrav sve do časa) dok se je razjasnilo
njegovo pokajanje. I do kada se (tj. dokle se, koliko se) razjašnjava pokajanje
(izvjesnoga) griješnika (nepokornika)?.
A rekao je
Abdullah, sin Amra: "Ne pozdravljajte pijače (toga) vina (tj. one
koji piju vino ili neko opojno piće)."
PRIČAO
NAM JE Ibnu Bukejr, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Abdurahmana, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Ka'ba rekao:
Čuo sam
Ka'ba, sina Malika (da) priča (o svome slučaju) kada je izostao od
Tebuka (tj. kada je ostao iza muslimana kod kuće od borbe i pohoda na
Tebuk):
I zabranio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, naš govor (tj. govor sa nama koji
smo izostali). I (tako kad) dođem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa pozdravim njega, pa govorim u svojoj duši (tj. sam u sebi): Da li je
micao (pomicao, pomaknuo) svoje dvije usne za vraćanje (tj. za
uzvraćanje) pozdrava (moga), ili ne? Čak (tj. Te) se je upotpunilo
pedeset noći (tj. dana tako). I oglasio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, za vraćanje Allaha na nas (tj. za Allahovo primanje našega
pokajanja) kada je klanjao (u tu) zoru (tj. oglasio je kada je klanjao jutarnju
molitvu).
GLAVA:
Kako se vraća (uzvraća) stanovnicima (muslimanske)
zaštite (tj. pokornim nemuslimanima na njihov) pozdrav?
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete
da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:
Unišla je
(manja) skupina od (izvjesnih) Židova poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa su rekli:
"Essamu
(Smrt) tebi!" (Umjesto
"Esselamu". To je igra riječi kada se brzo izgovaraju.) Pa sam
razumjela nju (tu riječ i igru s njom), pa sam rekla: "Vama sama
(smrt) i prokletstvo (Božije)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio: "Polagano (Polako), o Aišo! Pa (tj. Jer) zaista Allah voli
(izvjesnu) blagost u (izvjesnom) poslu, svakom njemu (tj. svakom poslu, ili:
svakom dijelu posla)." Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! A zar
nisi čuo šta su rekli?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio: "Pa već sam rekao: "I vama!"."
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Dinara,
od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada su
pozdravili vas (izvjesni) Židovi, pa govori (u pozdravu) jedan (od) njih samo:
"Smrt tebi!", pa reci: "I tebi!"
PRIČAO
NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je
Ubejdulah, sin Ebu Bekra sina Enesa, pričao nam je Enes, sin Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Kada su
pozdravili (tj. Kada pozdrave) vas stanovnici (tj. sljedbenici Božije) knjige,
pa govorite (prilikom uzvraćanja pozdrava njima): "I vama (doslovno:
I na vas)!"."
GLAVA
(onoga) ko je pogledao u knjigu (tj. u pismo onoga) ko (je
takav da) se biva oprezno muslimanima (od njega - a da u njegovo pismo pogleda)
zato (da) se razjasni (jasno pokaže) njegova stvar.
PRIČAO
NAM JE Jusuf, sin Buhlula, pričao nam je Ibnu Idris, pričao mi je
Husajn, sin Abdurahmana, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije,
od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poslao je mene
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zubejra, sina Avvama, i Ebu
Merseda Ganeviju, a svaki (od) nas je konjanik, pa je rekao:
"Odite
(tj. Idite), dok dođete (u mjesto) Revdatu Hah, pa (jer) zaista u njemu je
(jedna) žena od (izvjesnih) idolopoklonika, sa njom je (jedna - kod nje ima
jedna) stranica (tj. list, pismo) od Hatiba, sina Ebu Belteata, ka (izvjesnim)
idolopoklonicima." Rekao je: Pa smo stigli nju, (a ona) ide na (jednoj)
svojoj devi, gdje je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je: Rekli smo: "Gdje je (izvjesno) pismo koje je sa tobom?"
Rekla je: "Nema sa mnom (nikakvo) pismo." Pa smo dali kleknuti s njom
(na koljena njezinoj devi), pa smo (sami) sebi tražili (to pismo) u njezinom
(devećem) samaru, pa nismo našli (ni jednu) stvar (ništa). Rekla su moja
dva druga: "Ne vidimo (nikakvo) pismo." Rekao je: Rekao sam:
"Zaista
već sam znao (tj. već znam da) nije slagao (da ne laže) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi (Onoga) koji je (Taj što) se
zaklinjem s Njim zaista izvadićeš svakako (ti, ženo, to izvjesno) pismo,
ili zaista ogoliću (tj. skinuću) svakako tebe." Rekao je: Pa
pošto je vidjela (izvjesnu) marljivost (tj. revnost, ozbiljnost) od mene (pošto
je vidjela da se ne šalim), dala je pasti (tj. pružila je) sa svojom rukom
(pružila je svoju ruku) ka svome pojasu, a ona je opasana sa (nekakvom)
odjećom, pa je izvadila (to) pismo. Rekao je: Pa smo otišli s njime (sa
pismom, tj. Pa smo odnijeli njega) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
Pa je rekao:
"Šta je
nosilo (tj. navelo) tebe, o Hatibe, na (ono, tj. na ovo) što si napravio?"
Rekao je: "Nema sa mnom (ništa drugo) osim da budem (osim to da sam)
vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, i nisam promijenio, a niti sam
zamijenio. Htio sam da bude meni kod (toga) naroda ruka (tj. zasluga nekakva
da) odbije Allah s njom (opasnost) od moje porodice i moje imovine. A nije od
tvojih drugova ovdje (niko u drukčijem položaju) osim (takvom), a za njega
(tj. a u njega je tamo onaj) ko (je takav da) odbije Allah s njime (opasnost)
od njegove porodice i njegove imovine." Rekao je: "Bio je istinit
(Istinu govori), pa ne govorite za nj (za njega, njemu, o njemu ništa drugo)
osim dobro." Rekao je: Pa je rekao Umer, sin Hattaba: "Zaista on je
već prevario (tj. iznevjerio, izdao) Allaha, i Njegovoga poslanika i (sve)
vjernike, pa pusti me, pa (da) udarim njegov vrat (mačem, sabljom)!"
Rekao je: Pa je rekao: "O Umere! A šta upoznaje tebe (tj. A šta ti znaš)?
Možda Allah (da) se je već (možda se Allah već) nadnio (nadvirio sa
Svojom milošću) nad stanovnike Bedra (tj. nad učesnike borbe na
Bedru), pa je rekao: "Radite, šta ste htjeli (tj. šta hoćete), pa
već je potreban (tj. obavezan) za vas (taj) raj." Rekao je: Pa su
zasuzila dva oka Umera (Umerova), i rekao je: "Allah i Njegov poslanik su
znaniji."
GLAVA:
Kako se piše (izvjesno) pismo ka stanovnicima (tj.
sljedbenicima svake Božije) knjige?
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah,
izvijestio nas je Junus od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin
Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abas izvijestio njega da je Ebu Sufjan, sin
Harba izvijestio njega da je Iraklije poslao k njemu u nekolicini od
Kurejševića, a bili su trgovci u Siriji, pa su došli njemu. Pa je spomenuo
(taj) hadis (ili: taj svoj razgovor sa Iraklijem). Zatim je pozvao za pismo
(poslanicu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se čitalo
(pročitalo), pa kada li (je ovo) u njemu (pisalo):
"Sa
imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga! Od Muhammeda, roba (sluge)
Allaha i Njegovoga poslanika ka Irakliju, velikanu Vizantinaca. Pozdrav (onome)
ko je slijedio (ko slijedi izvjesno) pravopuće (tj. Božiji pravi put)! Što
se tiče poslije."
GLAVA:
Sa kim se počinje u (izvjesnome) pismu?.
A rekao je
Lejs: Pričao mi je Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka od Israelićana
(koji) je uzeo (jedno) drvo, pa je kljuvao (tj. izdubio je) njega, pa je uveo
(tj. stavio) u njega hiljadu zlatnika i (jednu) stranicu (tj. list, pismo) od
njega ka njegovom drugu (tj. od sebe ka svome drugu).
A rekao je
Umer, sin Ebu Selemeta, od svoga oca, čuo je Ebu Hurejreta: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ostrugao
(tj. Iskopao, Izdubio) je (jedan čovjek jedno) drvo, pa je učinio
(stavio svoju izvjesnu) imovinu u njegovu utrobu, i napisao je k njemu (ka
svome drugu jednu) stranicu (tj. pismo): Od omsice ka omsici (Od iksa ka
ipsilonu - Od tog ka tom - Od toga-i-toga ka tom-i-tom)."
(Prema tome počinje se sa imenom onoga ko šalje
pošiljku.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ustanite ka vašem (ka svome) gospodinu!".
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu
Umameta, sina Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida da su stanovnici Kurejzata
(plemena) sišli (iz svoje tvrđave) na sud (suđenje) Sa'da (tj.
predali su se uz uslov da im sudi Sa'd, a ne Muhammed a.s.). Pa je poslao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njemu (po njega). Pa je došao. Pa
je rekao (Muhammed a.s.):
"Ustanite
ka vašem (svome) gospodinu!" Ili je rekao: "najboljem (od) vas!"
Pa je sjeo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:
"Ovi su sišli na tvoj sud (tj. na taj uvjet da im ti sudiš)." Rekao
je: "Pa zaista ja sudim (donosim presudu) da se ubiju njihovi ubijači
(tj. njihovi borci), i (da) se zarobe (tj. uzmu kao roblje) njihova potomstva
(tj. žene i djeca)." Pa je rekao: "Zaista već si sudio sa (onim)
što je sudio s njim (izvjesni, ili: svaki) vladar."
Rekao je Ebu
Abdullah: Dao je razumjeti meni neki (od) mojih drugova od Ebul-Velida od
govora Ebu Seida: ".... ka tvome sudu (umjesto: na tvoj sud)."
(To je mala razlika u tekstu.)
GLAVA
(izvjesnoga međusobnoga) rukovanja (dvojice).
A rekao je
Ibnu Mes'ud: Poučavao (Učio) je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (izvjesno) osvjedočavanje (sebe, tj. pobožne rečenice
zvane "ettehijjatu"), a moj dlan je između njegova dva dlana. A
rekao je Ka'b, sin Malika: Unišao (Ušao) sam (u) Bogomolju, pa kada li sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (susretnem, susretoh, se ja)!
Pa je ustao k meni Talhate, sin Ubejdulaha, (i) žuri (tj. žureći u hodu)
dok se je rukovao (sa) mnom i čestitao je meni.
PRIČAO
NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta rekao je: Rekao
sam Enesu:
"Je li
bilo (Da li je bilo to izvjesno) rukovanje u drugova Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, (u običaju)?" Rekao je: "Da."
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je:
izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu 'Akil Zuhrete, sin
Ma'beda, čuo je svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je:
Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. a on je
uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba.
GLAVA
(izvjesnoga) uzimanja sa (svoje) dvije ruke.
A rukovao se
je Hammad, sin Zejda, (sa) Ibnul-Mubarekom sa svoje dvije ruke.
PRIČAO NAM
JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sejf, rekao je: čuo sam Mudžahida (da)
govori: pričao mi je Abdullah, sin Sahbereta, Ebu Ma'mer, rekao je:
čuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori:
Poučavao
(Učio) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moj dlan je
između njegova dva dlana (poučavao me je izvjesno)
zasvjedočavanje (tj. "Ettehijjatu") kao što poučava
(uči) mene (izvjesnu) suru od (ili: iz) Kur'ana (a to zasvjedočavanje
je):
"Pozdravi
(svi) su za (tj. radi) Allaha, i (sve) molitve i (sve) lijepe (riječi,
ili: lijepa djela koja se čine lijepo stečenim imovinama); pozdrav
tebi, o Vjerovijesniče, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi; pozdrav (tj.
spas) nama i robovima (tj. slugama) Allaha dobrima. Svjedočim da nema
(nikakvoga) božanstva osim Allah, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i
Njegov poslanik."
I on
između dvojih naših leđa (tj. dok je među nama bio živ, tako smo
učili i izgovarali "Ettehijjatu"). Pa pošto se zgrabio (uzeo,
pošto je umro, kad je umro), rekli smo: "....; pozdrav". Misli (na to
da su izgovarali: pozdrav) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
(To hoće da kaže da su poslije njegove smrti izgovarali
umjesto: ".....; pozdrav tebi, o Vjerovijesniče,....." -
".....; pozdrav Vjerovijesniku, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi;".
Ili u arapskom tekstu umjesto "esselamu alejke ejjuhennebijju.....",
izgovarali su: "esselamu alennebijji.....".)
GLAVA
(izvjesnoga) grlenja (stavljanja ruke oko vrata nekome) i
(GLAVA) govora (izvjesnoga) čovjeka (drugome čovjeku): "Kako si
osvanuo?"
PRIČAO
NAM JE Ishak, izvijestio nas je Bišr, sin Šuajba, pričao mi je moj otac od
Zuhrije, izvijestio me je Abdullah, sin Ka'ba da je Abdullah, sin Abbasa
izvijestio njega da je Alija - misli (na) sina Ebu Taliba (Ebu Talibovoga) -
izašao od (tj. iz sijela) kod (ili: sa sijela od) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio. - H - A pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam
je 'Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me
je Abdullah, sin Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio
njega da je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah o njega, izašao od (iz,
sa sijela) kod (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovome
bolu koji je (taj što) je preminuo u njemu, pa su rekli (prisutni) ljudi:
"O Ebul-Hasene
(Ebu Hasene - tj. O Alija)! Kako je osvanuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (u zdravlju)?" Rekao je: "Osvanuo je sa zahvalom Allahu
ozdravljen (ozdravio je)." Pa je uzeo za njegovu ruku Abbas pa je rekao:
"Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš) njega (mrtvoga ubrzo)? Ti si
tako mi Allaha poslije (izvjesna) tri (dana) rob (izvjesnoga) štapa
(vladarskoga štapa, jer će neko odmah preuzeti vlast). Tako mi Allaha
zaista ja zaista mislim (smatram) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) će preminuti (da će umrijeti) u (ovome) svome bolu. I
zaista ja zaista prepoznajem u licima Abdulmutalibovića (njihovu) smrt, pa
odi s nama (tj. pa odvedi nas) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa (da mi) pitamo njega u koga (će da) bude (taj) posao (hilafeta,
upravljanja i rukovođenja muslimanima). Pa ako je bio (tj. ako bude) u nas
(među nama), znali smo (tj. znaćemo) to. A ako je bio u (nekoga
drugoga) osim nas (tj. ako će biti u nekoga drugoga), zdogovorićemo
se (sa) njim pa (da) je oporučio (tj. da oporuči on) za nas."
Rekao je Alija:
"Tako mi
Allaha zaista ako smo (ako bi) pitali (tj. molili, tražili) nju (upravu i vlast
u ruke od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa spriječi
(odbije) nas, neće dati nama nju (vlast, upravu izvjesni) ljudi nikada. I
zaista ja neću pitati (tražiti) nju (od) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, nikada."
GLAVA
(onoga) ko je odgovorio sa (izrazom): "Lebbejke ve
sa'dejke - Dvoodazov tebi (na pokornost) i dvije sreće (dva
usrećavanja, dva potpomaganja) tebi!".
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, od
Muaza rekao je: Ja sam (bio) sujahač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
"O Muaze!"
Rekao sam: "Dvoodazov tebi i dvije sreće (ili: dva usrećenja;
dva potpomaganja) tebi!" Zatim je rekao slično njemu (tj. slično
tome dozivanju) triput. (A onda je rekao:) "Da li znaš šta je pravo Allaha
na (Njegovim) robovima?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pravo
Allaha na (Njegovim) robovima je da obožavaju Njega i (da) ne udružuju s Njim
(ni jednu) stvar (ništa)." Zatim je išao (jedan) čas, pa je rekao:
"O Muaze!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi i dvije sreće
tebi!" Rekao je: "Da li znaš šta je pravo (tih Božijih) robova na
Allahu kada su činili (učinili) to? Da neće kažnjavati (tj. Da
ne kažnjava) njih (On)."
PRIČAO
NAM JE Hudbete, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete od
Enesa, od Muaza za ovo.
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
pričao nam je Zejd, sin Vehba, pričao nam je tako mi Allaha Ebu Zerr
u (selu) Rebezi, rekao je:
Bio sam (u
takvoj jednoj prilici da) idem (ili: Iđah, išao sam, šetah) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u kamenjaru (tj. po kamenitom
predjelu) Medine večerom (naveče). Izašao je pred nas (tj. Ukazao se
je pred nama planinski masiv) Uhud, pa je rekao (Muhammed a.s.):
"O Ebu
Zerre! Ne volim da je Uhud meni zlato (tj. Ne želim da imam zlata koliko ovo
brdo Uhud, pa da) dođe na mene noć ili tri (noći, tj. pa da
prođu jedan ili tri dana, a da) je kod mene od njega (od zlata ostao
jedan) zlatnik, osim (jednoga zlatnika što) zasjednem (tj. pripravim) njega za
(kakav) dug (dugovanje), (a sve to ostalo zlato ne bih želio drukčije
okrenuti) osim (tako) da reknem s njim u robovima Allaha ovako, i ovako i ovako
(tj. osim tako da ga razdijelim među ljude na sve strane)." I pokazao
je (to) nama sa svojom rukom. Zatim je rekao:
"O Ebu
Zerre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi i dvije sreće tebi, o
poslaniče Allaha!" Rekao je: "Najmnogobrojniji su
najmalobrojniji (doslovno: Najmnogobrojniji, oni su najmalobrojniji! - a to
će reći: Oni koji imaju najviše imanja, oni će imati najmanje
nagrade), osim (onoga) ko je rekao ovako i ovako." Zatim je rekao meni:
"Svoje mjesto ne prelazi (tj. Ne miči sa svoga mjesta), o Ebu Zerre,
dok se vratim (dok se ne vratim)." Pa je otišao, čak se izgubio od
mene. Pa sam čuo (jedan) glas. Pa sam se plašio da se bude pojavilo
(uplašio sam se da se nije nešto dogodilo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio. Pa sam htio da odem. Zatim sam se sjetio govora (tj. riječi)
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne prelazi (tj. Ne
miči nikud)!", pa sam ostao (na svome mjestu). Rekao sam (kada se
vratio):
"O
poslaniče Allaha! Čuo sam (nekakav) glas. Plašio sam se da se bude
pojavilo (dogodilo) tebi (što neugodno). Zatim sam se sjetio tvoga govora, pa
sam stajao (pa sam ostao na svome mjestu)." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "To je Džibril (bio) došao meni, pa je
izvijestio mene da ono ko je umro od moje sljedbe (tako da) neće
pridruživati (tj. da ne pridružuje) sa Allahom (ni jedne) stvari, unišao je
(tj. on će unići u) raj." Rekao sam: "O poslaniče Allaha!
I ako (ili: Iako) je bludničio, i ako je krao?" Rekao je: "I ako
(ili: Iako) je bludničio, i ako je krao."
Rekao sam
Zejdu: "Zaista ono doprlo je meni (to) da je on (tj. pripovjedač toga
hadisa) Ebu Derda'." Pa je rekao: "Svjedočim (da) je zaista
pričao meni njega (ovaj hadis) Ebu Zerr u Rebezi." Rekao je Aameš: A
pričao mi je Ebu Salih od Ebu Derda-a slično njemu (doslovno: poput
njega, tj. poput ovoga hadisa). A rekao je Ebu Šihab od Aameša: "..... (da od toga zlata) ostane kod
mene više (od) tri (dana)."
GLAVA:
Neće podizati (izvjesni) čovjek (izvjesnoga)
čovjeka iz (sa) njegovoga mjesta sjedenja.
PRIČAO
NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'a, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Neće
podizati (tj. Neka ne podiže izvjesni) čovjek (izvjesnoga) čovjeka iz
(tj. sa) njegovoga mjesta sjedenja, (da) zatim sjedne (on) u njega (tj. na
njega - na to mjesto)."
(Neki te riječi Muhameda a.s. shvataju kao zabranu, a
neki kao savjet.)
GLAVA:
"..... kada se je reklo vama: Rasprostranite se u (tome
svome) mjestu sjedenja, pa rasprostranite, rasprostraniće Allah vama; a
kada se je reklo: Podignite se (ustanite)!, pa podignite se.....". Ajet
(taj vidjeti).
PRIČAO
NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan od Ubejdulaha, od Nafi'a,
od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on
zabranio da se podigne (izvjesni) čovjek iz (sa) svoga mjesta sjedenja i
(da) sjedne u njega (tj. na njega - na to mjesto jedan) drugi, a ali (tj. nego)
rasprostranite se, i rasprostranjujte se (razmaknite se međusobno da
među vas sjede, sjedne i onaj neko drugi).
A bio je Ibnu
Umer (običaja da) mrzi (i to) da ustane (izvjesni) čovjek iz (sa)
svoga mjesta sjedenja, zatim (da on) posadi (u) svoje mjesto (nekoga drugoga).
GLAVA
(onoga) ko je ustao iz svoga mjesta sjedenja ili svoje sobe,
a nije tražio dozvolu (od) svojih drugova, ili se je pripravljao za (svoje)
ustajanje zato (da) ustanu (odu izvjesni) ljudi.
PRIČAO
NAM JE Hasen, sin Umera, pričao nam je Mu'temir: čuo sam svoga oca
(da) spominje od Ebu Midžleza, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Pošto se
oženio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejnebom, kćerom
Džahša, pozvao je (izvjesne) ljude (koji) su se nahranili, zatim su sjedili (i)
pričaju (tj. pričajući oni). Rekao je: Pa je uzeo (tj.
počeo da pravi pokrete) kao da se on pripravljao (pripremao) za (svoje)
ustajanje. Pa nisu ustali. Pa pošto je to vidio, ustao je (on), ustao je ko je
ustao sa njim od (tih) ljudi, a ostala su trojica. I zaista je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, došao zato (da) uniđe, pa kada li (ti) ljudi
sjedači (tj. sjede još)! Zatim zaista oni su ustali, pa su otišli. Rekao
je: Pa sam došao, pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, da su oni već otišli. Pa je došao, čak je unišao. Pa sam
otišao (tj. krenuo, počeo, htio da i ja) uniđem (u njegovu sobu), pa
je spustio (izvjesni) zastor između mene i između sebe. I spustio
(objavio) je Allah, uzvišen je:
"O (vi)
koji ste vjerovali, ne ulazite (u) sobe (ili: kuće) Vjerovijesnika
(drukčije nikako) osim da se dozvoli vama....." do Njegovoga govora
"..... zaista to vam je bilo kod Allaha veliko (velika stvar).".
GLAVA:
(izvjesnoga) obmotavanja (omotavanja, ogrtanja sebe) sa
(svojom) rukom, a ono je (tj. a to je - a to se naziva)
"el-kurfusa'u".
(Izraz "el-kurfusa'u" označava poseban
način sjedenja na tlu koji se sastoji u tom da čovjek sjedne butovima
na tlo, a da stegna prisloni uz stomak, i da se onda obuhvati rukama stavivši
ih na golijeni, cjevanice nogu. Ima još i drugih tumačenja koja su donekle
slična ovome.)
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Ebu Galiba, izvijestio nas je Ibrahim, sin Munzira,
Hizamija, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, od svoga oca, od Nafi'a, od
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Vidio sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u dvorištu Ka'be (da sjedi)
obmotavajući se (tj. obuhvatajući se on) sa svojom rukom ovako.
GLAVA
(onoga) ko se je oslonio (naslonio) pred svojim drugovima
(za vrijeme sjedenja i razgovora).
A rekao je
Habbab: Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je
uzimač uzglavlja (sebi jedan) ogrtač (tj. a on je stavio sebi kao
uzglavlje, kao jastuk jedan ogrtač). Rekao sam: "Zar nećeš
moliti Allaha?" Pa je sjeo.
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala,
pričao nam je Džurejrija od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga
oca rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar
neću izvijestiti vas za najveći (od) velikih grijeha?" Rekli su:
"Da, o poslaniče Allaha! Rekao je: "Udruživanje (izvjesno) sa
Allahom (ikoga i ičega), i nepokornost (svojim) dvama roditeljima."
PRIČAO
NAM JE Musedded, pričao nam je Bišr slično njemu (tj. slično
prednjem hadisu, ali sa proširenim tekstom koji će se sada prikazati,
navesti kako slijedi).
A bio je
(Muhammed a.s.) naslonjen, pa je sjeo, pa je rekao: "Zar ne (Pazite)?! I
govor (izvjesne) iskrivljenosti (tj. govor laži)." Pa nije prestao (dugo
da) ponavlja nju (tu rečenicu, riječ), čak smo rekli: "Da
je on šutio (tj. ušutio već jednom)!"
GLAVA
(onoga) ko je žurio u svome hodu zbog (kakve) potrebe, ili
namjere (nekakve).
PRIČAO
NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je 'Ukbete, sin
Harisa pričao njemu, rekao je:
Klanjao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) popodnevnu molitvu, pa
je požurio (tj. žurno ustao i otišao), zatim je unišao (u svoju) kuću.
GLAVA
(izvjesnoga) kreveta (ili stolice, sećije, prijestolja,
kauča, otomana).
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Duha-a, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja usred (svoga) kreveta (ili sećije), a ja sam ležačica (tj. a ja ležim) između njega i između Strane (kible). Bude meni (izvjesna) potreba (nužda), pa mrzim da ustanem (tj. da se uspravim), pa (da) se okrenem prema njem