SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (izvjesnoga) ODIJELA (tj. odijevanja)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Ko je zabranjivao (tj. Ko može da zabrani) nakit Allaha koji je (On) izvadio (stvorio) za Svoje robove (sluge).....".

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedite, i pijte, i odjevajte se i milodarite (dajite milostinju) u (svakom drugom slučaju) osim pretjeranosti (rasipnosti), a ni oholosti (tj. i u svemu tome ne budite oholi, ne činite to iz oholosti)."

A rekao je Ibnu Abas: Jedi šta si htio (što hoćeš), i oblači šta si htio, dok su (god) pogriješila (tj. promašila) tebe dva (svojstva): pretjeranost (rasipnost) ili (tj. i) oholost.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi'-a, i Abdullaha, sina Dinara, i Zejda, sina Eslema, (da) izvještavaju njega od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće pogledati (Svojom milošću) Allah ka (onome) ko je tegljio (vukao) svoju odjeću ohološću (umišljenošću, tj. iz oholosti, zbog umišljenosti)."

GLAVA

(onoga) ko je tegljio (vukao) svoj pokrivač (tijela, tj. svoju odjeću) bez oholosti (bez umišljenosti).

(Izrazi "mehiletun" i "hujela'u" prevode se više sa izrazom: oholost, ali mogu da znače i: umišljenost. U stvari ti izrazi više označuju umišljenost u osnovi svoga značenja po korijenu riječi, ali pošto svaka umišljenost obično vodi ka oholosti, to su i ti izrazi - "mehiletun" i "hujela'u" - dobili značenje: oholost. U daljem tekstu ti izrazi će se ipak prevoditi sa našom riječi: umišljenost.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Musa, sin 'Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko je tegljio (vukao) svoju odjeću umišljenošću (zbog umišljenosti, oholosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Bekr: "O poslaniče Allaha! Zaista jedna (od) dvije polovine moga pokrivača (zastirača) spušta se (na tle, tlo i vuče se po tlu stalno), osim (u slučaju) da se obavežem tome (da se čuvam) od njega (tj. osim ako se naročito čuvam i mislim na to da se to ne dogodi meni)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nisi ti od (onih) ko pravi njega umišljenošću (tj. Ti to ne praviš iz umišljenosti i oholosti)."

PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdul-Aala' od Junusa, od Hasena, od Ebu Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pomrčalo je Sunce (Bilo je pomračenje Sunca), a mi smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (je) ustao (i) teglji (tj. tegljeći, vukući on) svoju odjeću žureći se dok je došao (ili: dok nije došao) Bogomolji. I povratili su se (prisutni) ljudi (u Bogomolju nakon što su bili izašli iz nje), pa je klanjao dva naklona (dva rekata), pa se pokazalo od njega (tj. pa se pokazalo ono - Sunce otišavši sjena od njega, sa njega - sa pravca Sunca). Zatim se okrenuo na nas (nama) i rekao je:

"Zaista Sunce i Mjesec su dva znaka od znakova Allaha (koji je postavio zakone kretanja u svemiru, kosmosu), pa kada ste vidjeli od njih (jednu, neku) stvar, pa klanjajte, i molite Allaha, dok otkrije njih (tj. dok otkloni te znakove, ili: dok otkrije opet pokrivene, pomrčale zvijezde, planete, pratioce i slična nebeska tijela)."

GLAVA

(izvjesnoga) zavraćanja (zavrćanja, tj. podizanja na više donjega dijela) u (izvjesnih) odjeća.

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ibnu Šumejl, izvijestio nas je 'Umer, sin Ebu Zaideta, izvijestio nas je 'Avn, sin Ebu Džuhajfeta, od svoga oca Ebu Džuhajfeta rekao je:

Pa vidio sam Bilala (da) je donio (jednu) toljagu, pa je zabo (usadio) nju, zatim je uspostavio (izvjesnu) molitvu (tj. izgovorio je ikamet - poziv na uspostavljanje i početak zajedničke molitve). Pa sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je izašao u (jednom) ogrtaču zavraćajući (tj. zavrnuvši, podigavši donji dio ogrtača), pa je klanjao dva naklona (dva rekata primaknuvši se) ka (toj) toljagi. I vidio sam (izvjesne) ljude i tovarne životinje (da) prolaze ispred njega iza (od iza te) toljage (tj. štapa).

GLAVA:

Što je niže od (čovjekovih) dvaju članaka (noge od odjeće), pa ono je u Vatru (osuđeno ako je napravljeno tako dugačko zbog umišljenosti i oholosti).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šu'bete, pričao nam je Seid, sin Ebu Seida, Makburija, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Što je niže od (nožnih) dvaju članaka od (čovjekovoga) pokrivača, pa u Vatru je (to osuđeno)."

(Pokrivač je zastirač, odjeća kojom se zastire, pokriva tijelo. To je obično jedna plahta, čaršaf.)

GLAVA

(onoga) ko je tegljio svoju odjeću iz (svoje) umišljenosti (oholosti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće pogledati Allah (na) sudnjem danu ka (onome) ko je tegljio svoj pokrivač (zastirač) osionošću (zbog osionosti, oholosti, što se je posilio)."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, ili: rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok (jedan) čovjek ide u (jednome) ogrtaču, (i) zadivljuje ga njegova osoba (divi se sam sebi), (i) počešljavač je (svoga) perčina (skupine kose na glavi spuštene na ramena), kadli dade propasti Allah s njim (u Zemlju, kroz Zemlju), pa on se skotrljava (skondrljava, tj. propada kroz Zemlju) do sudnjega dana."

PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, da je njegov otac pričao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok (jedan) čovjek teglji svoj pokrivač (zastirač), propalo se je sa njim (u Zemlju - dakle: propao je u zemlju taj čovjek), pa on se skotrljava (skondrljava, propada, tone) u Zemlju (u Zemlji) do sudnjega (Sudnjega) dana."

Slijedio je njega (tj. Abdurahmana Halidovoga) Junus od Zuhrije. A nije podigao njega (ovaj hadis do Muhameda a.s.) Šuajb od Ebu Hurejreta.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, izvijestio nas je moj otac od svoga strica (amidže) Džerira, sina Zejda, rekao je:

Bio sam sa Salimom, sinom Abdullaha sina Umera, na vratima njegove kuće, pa je rekao: Čuo sam Ebu Hurejreta (da) je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je rekao) slično njemu (prethodnom hadisu).

PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Šubete, rekao je:

Sreo sam Muhariba, sina Disara, na konju, a on dolazi svome mjestu koje je (to što) sudi u njemu, pa sam pitao njega o ovome hadisu, pa je pričao meni, pa je rekao: čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je tegljio (vukao) svoju odjeću umišljenošću (dakle: iza koga se je vukla odjeća, ko je imao predugu odjeću koja se vuče po tlu zbog oholosti, umišljenosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (na) sudnjem danu."

Pa sam rekao Muharibu: "Da li je spomenuo: "Svoj pokrivač (zastirač ko bude tegljio, za kojim se bude vukao iz umišljenosti)?" Rekao je: "Nije naglasio osobito (naročito) pokrivač, a ni košulju."

Slijedio je njega (Muhariba) Džebelete, sin Suhajma, i Zejd, sin Eslema, i Zejd, sin Abdullaha, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Lejs od Nafi'-a, od Ibnu Umera slično njemu. A slijedio je njega (Nafi-a) Musa, sin 'Ukbeta, i Umer, sin Muhameda, i Kudamete, sin Musa-a, od Salima, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je tegljio (vukao po tlu) svoju odjeću umišljenošću (iz umišljenosti)."

GLAVA

(izvjesnoga) pokrivača (zastirača) resanoga (tj. izrađenoga sa resama, izrađenoga tako da ima rese, kite, rojte na krajevima).

A spominje se od Zuhrije, i Ebu Bekra, sina Muhameda, i Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Muavijeta, sina Abdullaha sina Džafera, da su oni oblačili (neke) odjeće resane (izrađene sa resama).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Došla je žena Rifa'ata Kurezije poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam sjedačica (tj. a ja sjedim) i kod njega je Ebu Bekr, pa je rekla (Rifa'atova žena):

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bila pod Rifa'atom, pa je razveo mene, pa je odsjekao moj razvod (tj. pa me je odsječno, potpuno me on razveo). Pa sam sebi vjenčala poslije njega (dakle: udala sam se poslije za) Abdurahmana, sina Zubejra, i zaista je on tako mi Allaha (takav da) nema sa njim, o poslaniče Allaha, (ništa drukčije od spolnoga uda, organa) osim kao ova (izvjesna) resa." I uzela je (jednu) resu od svoga džilbaba (šala koji pokriva glavu i neki dio leđa, prsa i ramena). Pa je čuo Halid, sin Seida, njezin govor, a on je (čekao dozvolu za ulazak) u (tj. na Muhamedovim a.s.) vratima, (i) nije se dozvolilo njemu (još za ulazak). Rekla je: Pa je rekao Halid:

"O Ebu Bekre! Zar nećeš zabraniti ovoj (toj ženi to) što glasno izgovara njega (taj govor) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (tu bestidnost)?" Pa nije tako mi Allaha, nije povećao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa u svome ponašanju) nad (svoj) smiješak. Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Možda ti (da) hoćeš da se povratiš (Možda hoćeš da se vratiš) ka Rifa'atu? Ne (drukčije) do (da) okuša (Abdurahman) tvoga medića (meda maloga, tj. tvoga spolnoga odnošaja, odnosa - spolnoga organa) i (da ti) okušaš (probaš) njegovoga medića (spolnoga organa, uda - spolnoga odnosa s njim)." Pa je postao (spolni odnošaj-odnos u ovakvoj vrsti braka jedan) običaj poslije.

(Misli se na vrstu braka gdje se je žena neka udala za drugoga nakon što ju je prvi muž razveo trostrukim razvodom. Drugi čovjek mora imati spolni odnošaj-odnos sa njom, a ne samo pravno sklopiti brak, pa je onda razvjenčati kako bi se ona mogla opet ponovno udati za prvoga muža.)

GLAVA

(izvjesnih) ogrtača.

(Veli se da riječ "rida'un" pl. "erdijetun" označava takvu odjeću koja pokriva ramena i pleća.)

A rekao je Enes: Potegao (Povukao) je (jedan) Beduin ogrtač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoj ogrtač, pa se ogrnuo sa njim, zatim je otišao (da) ide (tj. idući pješačenjem). I slijedio sam ga ja i Zejd, sin Hariseta, dok je došao (izvjesnoj) kući koja je (ta što) je u njoj Hamzete (Hamza). Pa je tražio dozvolu (da uniđe), pa je dozvolio njima (Hamza da uđu).

GLAVA

oblačenja (izvjesne) košulje i govora Allaha, uzvišen je, pričanjem (u pripovijedanju) o Jusufu: "Odnesite ovu moju košulju, pa bacite nju na lice moga oca, doći će vidjelac (tj. postaće onaj koji vidi dobro, ima dobar vid).....".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Nafi'-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek rekao:

"O poslaniče Allaha! Šta oblači (izvjesni) hodočasnički obučen (odjeven čovjek) od (svojih) odjeća?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće oblačiti (izvjesni) hodočasnički obučeni (svoju) košulju, a ni (izvjesne) gaće (ili pantalone), a ni (izvjesnu) kukuljaču (kukuljicu, ogrtač sa kukuljicom za glavu), a ni (izvjesne) dvije obućene (tj. mestve, lake cipele), osim da neće naći (tj. da ne nađe izvjesne) dvije obuće (bez grlića koje imaju samo đon i kajiše), pa neka obuje (doslovno: obuče ono) što je ono (takva obuća da pokriva nogu) niže od (čovjekovih nožnih) dvaju članaka."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete od 'Amra, čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Abdullahu, sinu Ubejja, poslije što se je uveo (tj. stavio) u svoj grob, pa je zapovjedio za njega, pa se je izvadio, i stavio se je na njegova dva koljena, i puhnuo (pljucnuo) je na njega od svoje pljuvačke, i dao je obući njemu svoju košulju. A Allah je znaniji.

PRIČAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, od 'Ubejdulaha rekao je: izvijestio me je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je:

Pošto je preminuo (umro) Abdullah, sin Ubejja, došao je njegov sin ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Daj (Daruj) mi svoju košulju, (da) posmrtno obučem njega (oca svoga) u nju, i klanjaj na njega (tj. i izvrši posmrtnu molitvu za njega, klanjaj mu dženazu), i traži (moli) oprost za njega." Pa je dao njemu svoju košulju i rekao je njemu: "Kada si završio od njega (njegovo kupanje i posmrtno oblačenje), pa objavi nama (javi nam)." Pa pošto je završio (okončao), objavio (javio, rekao) je njemu za njega. Pa je došao zato (da) klanja na njega (za njega dženazu - posmrtnu molitvu), pa je potegnuo (povukao) njega Umer, pa je rekao:

"Zar nije već zabranio tebi Allah da klanjaš na (za sve te) dvoličnjake (licemjerce, hipokrite)? Pa je (čak) rekao:

"Traži oprost za njih, ili ne traži oprost za njih; ako tražiš oprost za njih sedamdeset puta, pa neće oprostiti Allah (nikada) njima.....". Pa je sišao (i ajet): "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani na njegov grob (tj. kraj njegovoga groba)....."." Pa je ostavio (posmrtnu) molitvu na njih (za njih, tj. prestao im je klanjati dženazu).

GLAVA

okrugloga proreza (izvjesne) košulje od (strane) kod (čovjekovih) prsa i (takvoga proreza u drugih odjeća) osim nje (osim košulje).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Amir, pričao nam je Ibrahim, sin Nafi-a, od Hasena, od Tavusa, od Ebu Hurejreta rekao je:

Udario (tj. Donio, naveo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, primjer (izvjesnoga) škrtoga i milodarioca (tj. i onoga koji daje milostinju i pomoć) kao primjer (neke) dvojice ljudi (koji su takvi da) su na njima dvojici dva džubeta (dugačka kaputa) od željeza (gvožđa, metala), (i) već je prisilila (džuba svakoga od njih dvojice) ruke (da se podignu i uprave) ka sisama (grudima, prsima) njih dvojice i ključnjačama njih dvojice. Pa je učinio (taj) milodarivalac kada god je milodario sa (nekom) milostinjom, (da osjeća da mu) se je rasprostrla (rasprostranila, raskomotila, tj. raširila njegova džuba) od njega čak (da ona) pokriva njegove jagodice (od prsta) i (da) briše njegov trag (vukući se za njim po tlu jer je toliko postala prostrana). A učinio je (taj) škrti kada god je odlučio (pomislio) za (neku) milostinju, (učinio je to tako da je osjetio da) se je skupila (stisnula njegova džuba) i uzeo je svaki kolut za svoje mjesto.

Rekao je Ebu Hurejrete: Pa ja sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (tj. da pokazuje) sa svojim prstom ovako u svoj okrugli razrez (na košulji govoreći):

"Pa da si vidio njega (tj. toga škrtoga)! Rasprostranjuje nju (svoju džubu), a (ona) neće (da) se rasprostrani."

Slijedio je njega (Hasena) Ibnu Tavus od svoga oca, i Ebu Zinad od Aaredža u (izrazu izvjesne) dvije džube (tj. da se je u hadisu reklo "dvije džube"). A rekao je Hanzalete: Čuo sam Tavusa, čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: dvije džube. A rekao je Džafer od Aaredža: Dva štita (od željeza).

GLAVA

(onoga) ko je obukao (jednu) džubu tijesnih (njezinih, njenih) dvaju rukava u (izvjesnom) putovanju.

(Već je rečeno da je "džubba" izraz koji znači kaftan posebni dugački kaput sa širokim rukavima i prostran, a nekad može imati i tijesne rukave.)

PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Ebu Duha', rekao je: pričao mi je Mesruk, rekao je: pričao mi je Mugirete, sin Šu'beta, rekao je:

Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog svoje potrebe, zatim je došao. Pa sam susreo njega sa vodom, pa se je očistio (čistio za molitvu), a na njemu je (jedna) sirijska džuba. Pa je mućkao (usta, vodom ih je prao mućkajući u njima vodu), i isprao je nos, i oprao je svoje lice. Pa je otišao (tj. počeo je da) izvadi (da vadi) svoje dvije ruke iz svoja dva rukava, pa su bila tijesna njih dva, pa je izvadio svoje dvije ruke od ispod (ispod svoje) džube, pa je oprao njih dvije. I potrao je svoju glavu i svoje dvije mestve (lake cipele).

GLAVA

oblačenja džube (od izvjesne) vune u (izvjesnome) ratu (borbi).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od Amira, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, jedne noći u (jednom, nekom) putovanju, pa je rekao:

"Da li je sa tobom voda?" Rekao sam: "Da." Pa je sišao od (tj. sa) svoje samarice (deve), pa je išao dok se je sakrio od mene u crninu (te) noći, zatim je došao. Pa sam lijevao na njega (manju kožnu) posudu (tj. polijevao sam mu iz posude), pa je oprao svoje lice i svoje dvije ruke. A na njemu je (jedna) džuba od vune, pa nije mogao da izvadi svoje dvije podlaktice iz nje, čak (tako da) je izvadio njih dvije iz donjega (dijela te) džube, pa je oprao svoje dvije podlaktice. Zatim je potrao svoju glavu. Zatim sam pao (tj. sagnuo se) zato (da) iščupam (tj. skinem ja) njegove dvije mestve (cipele), pa je rekao:

"Pusti (Ostavi) njih dvije, pa (tj. jer) zaista ja sam uveo (obukao, tj. obuo, nazuo) njih dvije (bivši) čiste njih dvije." Pa je potrao na njih dvije (tj. po njima dvjema - po mestvama, cipelama).

GLAVA

(izvjesnoga) kaftana i odežde (feredže od) svile.

A ono je kaftan (tj. A "ferrudž" odežda je što i "el-kaba'u" kaftan). A govori se "Ono je (takav kaftan) koji ima rascjep (razrez, prorez) ozadi (iza) sebe (ozadi, iza svoje zadnje strane)."

(Veli se da i "el-kaba'u" i "ferrudžun" znači izraze za gornju odjeću koja ima tijesne rukavice i tijesnu sredinu, ferrudž je još razrezan ozad.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, da je on rekao:

Razdjeljivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) kaftane, a nije dao Mahremetu (ni jednu) stvar (ništa), pa je rekao Mahremete: "O moj sinčiću! Odvedi nas ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim, pa je rekao: "Uniđi (Uđi), pa pozovi (zovni) ga meni." Rekao je: Pa sam pozvao njega njemu. Pa je izašao k njemu, a na njemu je (jedan) kaftan od njih (od onih kaftana), pa je rekao:

"Sakrio sam ovaj za tebe (tebi)." Rekao je: Pa je pogledao k njemu, pa je rekao: "Zadovoljio se je Mahremete!"

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:

Poklonila se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odežda (od) svile, pa je obukao nju, zatim je klanjao u njoj. Zatim je otišao, pa iščupao (tj. skinuo je) nju žestokim iščupavanjem (skidanjem) kao (izvjesni) mrzilac nje, zatim je rekao:

"Neće trebati (tj. Ne treba) ovo za (izvjesne) bogobojazne." Slijedio je njega (Kutejbeta, Kutejbu) Abdullah, sin Jusufa, od Lejsa. A rekao je (drugi) osim njega (Abdullaha Jusufovoga): odežda svile (tj. svilena odežda).

GLAVA

(izvjesnih dugačkih) kapa (ili kukuljača, kukuljica, tj. odjeće sa kukuljicama).

A rekao je meni Museded: Pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca rekao je: vidio sam na Enesu (jednu) kapu (kukuljicu) žutu od polusvile (ili: od svile).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, da je (jedan) čovjek rekao:

"O poslaniče Allaha! Šta oblači (izvjesni) hodočasnički odjeveni (čovjek) od (svojih) odjeća?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne oblačite (svojih) košulja, a ni čalmi (omotača za glavu), a ni šalvara (gaća, pantalona), a ni kukuljica (kapa), a ni mestava (mestvi, lakih-lahkih cipela dubokih), osim jedan (čovjek, neko ko) neće naći (ako ne nalazi, ako ne nađe, ako nema svojih) dviju obuća plitkih, pa neka obuče dvije duboke cipele (lake, lahke, tj. dvije mestve), i neka odsiječe njih dvije (tj. neka im odsiječe grliće tako da mu pokrivaju samo dio noge) niže (njegovih) dvaju članaka (nožnih). I ne oblačite od (svojih) odjeća (ni jednu) stvar (tj. ništa što) je dotakao (dotaknuo) nju šafran, a ni (jedno mirisno) žuto drvo (koje raste u Jemenu)."

GLAVA

(izvjesnih) šalvara (dugih širokih gaća ili pantalona, hlača).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ko nije našao (nikakvoga) pokrivača (zastirača), pa neka obuče (kakve) šalvare (gaće, pantalone). I ko nije našao (kakve) dvije plitke obuće, pa neka obuče (obuje kakve) dvije duboke obuće (cipele lake, lahke)."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Ustao je (jedan) čovjek pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Šta zapovjedaš nama da oblačimo kada smo se hodočasnički oblačili (tj. kada se budemo oblačili u hodočasničku odjeću)?" Rekao je:

"Ne oblačite (svoju) košulju, a ni (svoje) šalvare, a ni čalme (na glavu), a ni kukuljice (kape), a ni lake (lahke) duboke cipele (obuće, mestve), osim da bude čovjek (neki u takvoj prilici da se) nije za njega (našla mogućnost da ima neke) dvije plitke obuće, pa neka obuče (obuje svoje) dvije duboke obuće (cipele lake, mestve), niže od (nožnih) dvaju članaka. I ne oblačite (ni jednu) stvar od (svojih) odjeća (što) je dotaknuo nju šafran, a ni (neko) žuto drvo (iz Jemena)."

GLAVA

(izvjesnih) čalmi (omotača za glavu, omotača okolo glave, oko glave).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju rekao je: izvijestio me je Salim od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće obuči (Neka ne oblači izvjesni) hodočasnički obučeni (čovjek svoju) košulju, a ni čalmu (ahmediju, saruk, turban), a ni šalvare, a ni kukuljicu (kapu), a ni (nikakvu, a ni ikakvu) odjeću (što) je dotaknuo nju šafran, a ni žuto drvo (tj. šafran i žuto drvo), a ni (svoje) dvije duboke (lake, lahke) obuće (cipele, mestve neće oblačiti, obuvati), osim za (onoga) ko nije našao (svoje) dvije plitke obuće. Pa ako nije našao njih dvije, pa neka odsiječe (podreže grliće njihove tako da mu budu) niže od (njegovih nožnih) dvaju članaka."

GLAVA

(izvjesnoga) pokrivanja glave i većine lica (sa dijelom ogrtača ili nečim drugim).

(Izraz "etteqannu'u" znači pokrivanje lica žene valom, pečom. Ovdje u hadisu to pokrivanje lica i glave nije vezano za ženu, nego više za ljude koji se jednim dijelom, odjeće, ogrtača pokriju po glavi i većem dijelu lica tako da mu se vide oči i neki manji dio lica okolo očiju.)

A rekao je Ibnu Abas: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a na njemu je (jedna) zavojnica masna (tj. crna, crn zavoj, omotač kojim je omotao glavu i lice, neki dio lica). A rekao je Enes: Zavio (Zamotao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na svoju glavu stranu (kraj jednoga) ogrtača (kaputa, mantila).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Iselili su ka Abesiniji (neki) ljudi od (prvih) muslimana, i pripremao se je Ebu Bekr isiljajući (i on, tj. da i on tamo iseli, ode), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Na tvojoj (svojoj) polaganosti (tj. Polagano, Polako)! Jer zaista ja se nadam da se dozvoli meni (da se i ja iselim, pa ćemo ići zajedno)."

(Treba napomenuti da vezink "fe: pa" često ima značenje uzročnoga veznika "jer", pa se takvo "fe" zove u arapskome jeziku "fa'ussebebijetu: uzročno fe". U daljem tekstu će se odmah i pevoditi sa "jer", a ne kao do dosad "pa (tj. jer)". To je već učinjeno u gornjoj rečenici.)

Pa je rekao Ebu Bekr: "A zar se nadaš njega (tome), sa mojim ocem si ti (otkupljen, tj. dao bih, žrtvovao bih oca za tebe)!" Rekao je: "Da." Pa je zadržao Ebu Bekr svoju osobu (sebe) na (tj. zbog) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog njegovoga društva. I hranio je (neke) dvije samarice (dvije deve što) su bile njih dvije kod njega lišćem (izvjesnoga) trna četiri mjeseca. Rekao je Urvete: Rekla je Aiša:

Pa dok smo mi (jedan) dan sjedači (tj. dok sjedimo) u našoj kući u prsima (podnevne) žege, pa je rekao (pa reče jedan) govornik Ebu Bekru: "Ovo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazeći (dolazi) pokrivajući glavu i dio lica u času (što) nije bio (običaja da) dolazi nama u njemu (u neuobičajeno vrijeme)." Rekao je Ebu Bekr: "Otkup za njega sa mojim ocem i mojom majkom, nije dovelo njega u ovaj čas (ništa drugo) osim (to da dolazi) zbog posla (ili stvari neke važne)." Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je tražio dozvolu (za ulazak), pa je dozvolio njemu (Ebu Bekr). Pa je unišao. Pa je rekao kada je unišao Ebu Bekru:

"Daj izaći (svima - Neka izađe svako) ko je kod tebe!" Rekao je: "Oni su (To je) samo tvoja porodica, sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa zaista ja sam (u takvoj prilici da) se već dozvolilo meni u (tj. za) izlaženje (tj. iseljenje iz Meke)." Rekao je: "Pa društvo (tvoje želim), sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha." Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa uzmi, sa mojim ocem si ti (otkupljen), o poslaniče Allaha, jednu (od) ove moje dvije samarice (deve)!" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za (izvjesnu) cijenu (uzimam)." Rekla je (Aiša): Pa su pripremili (opremili) njih dvije najbržim pripremanjem (opremanjem). I stavili smo za njih dvojicu (putničku) hranu u (jednu kožnu) vreću (posudu). Pa je odsjekla Esma, kći Ebu Bekra, (jedan) komad od svoga pasa (pojasa), pa je zavezala s njime (tu kožnu) vreću. I zbog toga se imenuje (naziva se ona) posjednica (izvjesnoga) pasa. Zatim su se priključili (sklonili) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr u (jednu) pećinu (špilju) u (jednom) brdu, govori se njoj (ime joj je) Sevr (Bik). Pa je ostao u njoj tri noći (tri dana i) zanoćiva (tj. zanoćivajući, noćivajući u toj pećini) kod njih dvojice Abdullah, sin Ebu Bekra, a on je (jedan) dječak mlad, dosjetljiv, oštrouman. Pa (on) otputuje (tj. ode) od kod njih (tj. od njih) dvojice zorom, pa osvane sa Kurejševićima u Meki kao zanoćivač (tj. kao da je i on noć proveo, noćio u Meki). Pa neće čuti (nikakvu) stvar (što) se njima dvojici pravi varka s njom (pa da prođe drukčije) osim (tako da) je zapamtio nju (on tako) čak (da) donese njima dvojici vijest toga (dakle: sve što čuje i sazna da se priča o njima dvojici on prenese njima vijest o tome) kada se pomiješa (noćna) tama (tmina). I napasa (čuva) na (tj. za) njih dvojicu Amir, sin Fuhejreta, slobodnjak Ebu Bekra, darovanu na mužu (neku glavu) od ovaca, pa dotjera naveče nju (tu ovcu) njima dvojici kada ode (prođe jedan) čas od (te) noći, pa zanoće (noće) njih dvojica na njezinom (ovčijem) mlijeku (doslovno: u njezinom mlijeku) dok povikne nju (doslovno: s njom - ovcom opet) Amir, sin Fuhejreta, u pomrčini (noći pred zoru). Čini to (Amir) svake noći od te tri noći (koliko su bili njih dvojica u toj pećini).

GLAVA

(izvjesnoga) šljema (kacige, oklopa za glavu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Malik od Zuhrije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u) godini Pobjede (u Meku), a na njegovoj glavi je (izvjesni) šljem.

GLAVA

(izvjesnih prošivenih crnih) ogrtača, i (jemenskog zelenog) ogrtača i (izvjesnoga) ogrtača (koji obuhvata tijelo, s kojim se obuhvata, s kojim se pokriva tijelo).

(To su sve razne vrste ogrtača, kaputa, mantila. Sva tri izraza imaju isto ili približno značenje: ogrtač. Samo izraz "el-burud" je množina, a jednina je "burdun, burdetun". Izrazi "el-hiberetu" i "eš-šemletu" upotrebljeni su u tekstu u jednini.)

A rekao je Habbab: Tužili smo se (na poteškoće i uznemirenje koje podnosimo od idolopoklonika - tužili smo se na to) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je stavljač jastuka (tj. stavio je sebi kao jastuk, uzglavlje jedan) svoj ogrtač.

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:

Bio sam (jedanput u prilici da) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a na njemu je (jedan) ogrtač nedžranski, gruboga poruba (opšiva, ivice). Pa je stigao njega (jedan) Beduin, pa je potegao njega za njegov ogrtač žestokim tegljenjem, čak (tako da) sam pogledao ka strani ramena poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) već je ostavio trag u njoj (u toj strani) porub (ivica toga) ogrtača od (tj. zbog) žestine njegovoga tegljenja, zatim je rekao:

"O Muhamede! Zapovjedi (da se dadne) meni od imanja Allaha koje je kod tebe." Pa se okrenuo (doslovno: obazreo) k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se je nasmijao, zatim je zapovjedio njemu (za njega) sa (jednim) darom (da se on daruje - dakle: da mu se da neki dar).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

Donijela je (jedna) žena burdu. Rekao je Sehl: "Da li znaš šta je burda?" Rekao je: "Da. Ona je (To je) šemla (ogrtač takav što) je otkan (posebno jedan dio) u njegovom porubu." Rekla je:

"O poslaniče Allaha! Zaista ja sam otkala ovu (burdu, tj. ovaj ogrtač) sa svojom rukom (da) obučem tebi nju (tu burdu)." Pa je uzeo nju (burdu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bivši on) potreban k njoj. Pa je izašao k nama, a zaista ona (burda) je zaista njegov pokrivač (zastirač, donja haljina). Pa je opipao nju (tu burdu jedan) čovjek od (prisutnoga) naroda pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Obuci meni nju." Rekao je: "Da." Pa je sjedio (onoliko vremena) što je (koliko je) htio Allah u (tome) sijelu, zatim se vratio, pa je savio (u kući) nju, zatim je poslao nju k njemu. Pa je rekao njemu (taj) narod (ti ljudi):

"Nisi lijepo učinio. Pitao (tj. Tražio) si nju njemu, a već si znao da on neće odbiti (vratiti ni jednoga) pitaoca (tražioca, prosjaka, prosijaka)." Pa je rekao (taj) čovjek: "Tako mi Allaha nisam pitao (tražio) nju (ni zbog čegaga drugoga) osim zato (da ova burda) bude moj ćefin (moja posmrtna odjeća na) dan (kada) umrem." Rekao je Sehl: Pa je (i) bila njegov ćefin.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ulazi (tj. Unići će u) raj od moje sljedbe (jedna) skupina, ona je sedamdeset hiljada (brojne vrijednosti - dakle: biće ih sedamdest hiljada), (i) sjaje (sjaće) njihova lica sjajenjem Mjeseca (blistaće, sijaće, sjaće sjajem poput Mjeseca)." Pa je ustao 'Ukkašete, sin Mihsana, Esedija (i) podiže (tj. podižući on jedan) ogrtač na njemu (tj. na sebi - "nemiretun" je ogrtač šaren sa prugama kao u tigrove kože), rekao je ('Ukkašete):

"Moli Allaha za mene, o poslaniče Allaha, da učini mene od njih." Pa je rekao: "Moj Bože! Učini ga od njih!" Zatim je ustao (jedan) čovjek od Pomagača pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha, da učini mene od njih." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pretekao je tebe 'Ukkašete."

PRIČAO NAM JE Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, rekao je (Katadete): Rekao sam (Enesu):

"Koja (od njegovih) odjeća je bila najmilija ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (od njegovih odjeća)?" Rekao je: "Jemenski ogrtač (za koje se kaže da je bio od pamuka i zelene boje)."

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Muaz, rekao je: pričao mi je moj otac od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bila je najmilija (od) odjeća ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da oblači nju jemenski ogrtač.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminuo, pokrio (tj. pokriven je) sa (jednim) ogrtačem, jemenskim ogrtačem.

GLAVA

(izvjesnih) odjeća i (izvjesnih) prugastih četvrtastih odjeća.

PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aiša i Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), rekli njih dvoje:

Pošto je sišao (samrtni bol) u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je (da) baca (jednu) prugastu četvrtastu odjeću svoju na svoje lice. Pa kada se je ožalostio (kada mu bude teško, tj. kada se smuči zbog otežanoga disanja), otkrio bi nju od (sa) svoga lica, pa je (pa bi) rekao, a on je tako (u tom stanju):

"Prokletstvo Allaha na (izvjesne) Židove i kršćanine (kršćane koji) su uzeli sebi grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama." Upozorava (na zabranjenost onoga) što su napravili.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Šihab od Urveta, od Aiše rekla je:

Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) prugastoj četvrtastoj svojoj odjeći, (a) u nje su (a na njoj, a po njoj su neke) pruge (tj. šare, ukrasi), pa je pogledao ka njezinim prugama (jednim) pogledanjem (pogledom, gledanjem). Pa pošto je pozdravio (u znak da je završio molitvu, namaz - pošto je predao selam), rekao je:

"Odnesite ovu moju prugastu odjeću ka Ebu Džehmu, jer zaista ona je zabavila (omela, pomela, tj. zanijela) mene maloprije od moje molitve, i donesite mi grubu jednobojnu (tj. neukrašenu prugama) odjeću Ebu Džehma, sina Huzejfeta sina Ganima, od Adijjevića Ka'bovih."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ejub od Humejda, sina Hilala, od Ebu Burdeta rekao je:

Izvadila je k nama Aiša (jednu) odjeću i (jedan) pokrivač (zastirač) grub. Rekla je:

"Zgrabila (Uzela) se je duša Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bivši on) u ovim dvjema (odjećama)."

GLAVA

zamotavanja sebe (izvjesnom vrstom zamotavanja zvanom) gluhom (ili čvrstom vrstom).

(Na razne se načine tumači izraz "ištimalus-samma'i". Jedni kažu da to znači: nabaciti na sebe neku odjeću, a ne podignuti joj jednu stranu i omotati se tako da nema kuda promoliti, provući ruke, a da odjeća nema posebnoga proreza za ruke. Drugi kažu da to znači presvratiti odjeću s desne ruke na lijevu ruku i lijevo rame, pa onda provući ispod lijeve ruke i po drugi puta prebaciti preko desne ruke i desnoga ramena. Treći kažu da to znači zamotati se jednom jedinom odjećom, pa njezinu jednu stranu zadignuti na rame tako da mu se vidi sramotni dio tijela. Bez obzira šta je tačno, u tekstu će se taj izraz prevoditi sa izrazom "gluho zamotavanje".)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ubejdulah od Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je:

Zabranio je Vjerovijesni, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) međusobno doticanje (robe u trgovini koje obavezuje kupoprodaju), i međusobno bacanje (robe da je kupi bez prava na razgledanje i pogađanje), i (zabranio je izvjesne) dvije molitve: poslije (svake) zore do (vremena da) se podigne Sunce, i poslije popodneva do (časa da Sunce) zađe; i (zabranio je) da se zaogrne (sjedeći uspravljenih golijeni) sa (izvjesnom) jednom odjećom (tako da) nije na njegovoj pukotini (tj. na sramnom udu, organu) od nje (od odjeće ni jedna) stvar između njega i između neba; i (zabranio je) da se zamotava (izvjesnim) gluhim (zamotavanjem).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Amir, sin Sa'da, da je Ebu Seid Hudrija rekao:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina oblačenja i dvije prodaje. Zabranio je (izvjesno) međusobno doticanje i (izvjesno) međusobno bacanje u (svakoj) prodaji (kupoprodaji, trgovini). A (izvjesno) međusobno doticanje je doticanje (izvjesnoga) čovjeka odjeće drugoga sa svojom rukom u noći ili u danu, a neće prevrnuti (tj. a ne prevrne on) nju (ne upoznavši je drukčije nikako) osim s tim (doticanjem). A (izvjesno) međusobno bacanje je da baci (izvjesni) čovjek ka (izvjesnom) čovjeku sa svojom odjećom (svoju odjeću), i (da) baci (taj) drugi svoju odjeću i da bude to prodaja njih dvojice (ili njih dvije - dvije odjeće) bez gledanja (razgledanja), a ni (tj. a i bez ikakvoga) međusobnoga zadovoljstva (zadovoljavanja, tj. bez izjavljivanja pristanka i zadovoljstva). A (izvjesna) dva načina oblačenja su zamotavanje (izvjesne) gluhe (vrste). A "gluha (vrsta, način)" je da učini svoju odjeću na jedno (od) svoja dva ramena, pa (da) se pokaže jedna (od) njegove dvije polovine (tako da) nije na njoj (nikakva) odjeća. A (izvjesni zabranjeni) drugi način oblačenja je njegovo zaogrtanje (ogrtanje) sa svojom odjećom, a on je sjedač (tj. a on sjedi, pa da se ogrne tako odjećom da) nije na njegovoj pukotini (sramnom udu, organu) od nje (ni jedna) stvar (ništa).

GLAVA

(izvjesnoga) zaogrtanja u jednu odjeću.

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva načina oblačenja (odijevanja). Da se zaogrne (izvjesni) čovjek u (svoju) jednu odjeću (tako da) nije na njegovoj pukotini (sramnom udu) od nje (od te odjeće ni jedna) stvar (ništa, nimalo). I da se zamota sa (svojom) jednom odjećom (tako da) nije na jednoj (od) njegovih dviju polovina (ništa, nimalo od odjeće). I (zabranio je izvjesno) međusobno doticanje i bacanje (u prodaji, u kupoprodaji).

PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: izvijestio me je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Seida Hudrije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio zabranio zamotavanje (izvjesne vrste) gluhe, i da se zaogrne (izvjesni) čovjek u (svoju) jednu odjeću (tako da) nije na njegovoj pukotini (sramnom udu) od nje (ni jedna) stvar (od odjeće).

GLAVA

(izvjesne) prugaste četvrtaste crne odjeće.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ishak, sin Seida, od svoga oca Seida, sina omsice (iksa) sina Seida sina Asa, od Umu Halide (od majke Halida), kćeri Halida, rekla je:

Donijele su se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve) odjeće, (a) u njima je (bila jedna) prugasta četvrtasta odjeća crna, malena. Pa je rekao:

"Kome mislite (da) obučemo ovu (odjeću)?" Pa je šutio (prisutni) narod. Rekao je: "Dovedite mi Umu Halidu." Pa se dovela (Pa je dovedena) ona (i) nosi se (noseći nju, bivši ona nošena). Pa je uzeo (tu) prugastu odjeću sa svojom rukom, pa je obukao njoj (nju) i rekao (je):

"Ovehti (Oveščaj), i izderi se (o ti odjećo)!" (Ili: "Ovehti, i izderi, tu odjeću, o Umu Halido!") A bila je u nje (u te odjeće jedna) pruga (tj. šara, ukras) zelena, ili žuta, pa je rekao: "O Umu Halido! Ovo je lijepo!"

A "senah" je u (na) abesinskom jeziku (značenja onoga što) je (u arapskom jeziku) "hasenun" (lijep).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Adijj od Ibnu Avna, od Muhameda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je rodila Umu Sulejma, rekla je meni:

"O Enese! Gledaj ovoga dječaka, pa neka ne pogodi (neka ne proba, tj. neka ne okusi) nipošto (ni jednu) stvar (ništa), do (da) jutrom odeš s njim ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) protrlja nepce njemu." Pa sam jutrom otišao s njim, pa kada li on u zidu (bašči, tj. u vrtu ograđenom zidom), i na njemu je (jedna) prugasta četvrtasta odjeća hurejsijska (tj. koju je pravio majstor Hurejs), i on (Muhammed a.s.) obilježava leđa (deve) koja je (ta što) je došao na njoj u Pobjedi (tj. za vrijeme oslobođenja Meke, obilježava usijanim željezom leđa deve svojom rukom).

GLAVA

odjeća (izvjesnih boja) zelenih.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdulvehhab, izvijestio nas je Ejub od Ikrimeta da je Rifa'ate razvjenčao svoju ženu, pa je sebi vjenčao nju Abdurahman, sin Zubejra, Kurezija. Rekla je Aiša:

A na njoj (na toj ženi) je (jedan) zavijač zelen (za pokrivanje glave). Pa se potužila k njoj (ka Aiši), i pokazala je njoj (jedno) zelenilo (tj. jednu modricu od udaranja muževoga) u svojoj koži (tj. na koži). Pa pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - a (izvjesne) žene pomažu (tj. podupiru, podržavaju) neka (od) njih neku - rekla je Aiša:

"Nisam vidjela (nešto) slično (onome) što sretaju (sreću izvjesne) vjernice. Zaista njezina koža je žešća zelenilom (tj. modrija je) od njezine odjeće."

Rekao je: A čuo je (muž te žene) da je ona već došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao (i on) i sa njim su (neka) dva sina njegova od (njegove druge žene) osim nje. Rekla je: "Tako mi Allaha nema za mene k njemu (tj. nema u mene prema njemu ništa) od grijeha osim (jedino što je slučaj) da (ono) što je sa njim (od spolnoga uda, organa), nije bogatije od mene (tj. nije korisnije meni) od ove (stvari)." I uzela je (jednu) resu (kitu, rojtu) od svoje odjeće. Pa je rekao:

"Slagala je (tj. Ona laže) tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Zaista ja zaista otresam nju otresanjem (izvjesne) kože (učinjene), a ali (tj. nego) ona je uzdizavačica (tj. nepokorna, žestoko se opire meni i ljuti me), hoće Rifa'ata (ponovno za muža)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa ako je bilo to (razlog - ako je to bio razlog), (pa) nije bila (tj. nije ona) dozvoljena njemu, ili nije bila dobra (tj. nije ispravno da ona bude opet žena) njemu (drukčije) do (da Abdurahman, sadašnji tvoj muž) okusi od tvoga medića (maloga meda, tj. tvoga spolnoga snošaja, odnošaja, spolnoga odnosa, spolnoga organa)." Rekao je: I vidio je sa njim (njegova) dva sina, pa je rekao:

"Tvoji sinovi su (tj. jesu li) ovo (ili: Jesu li ovo tvoji sinovi)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Ovo (tvrđenje) koje tvrdiš što tvrdiš (sumnjivo je). Pa tako mi Allaha zaista oni su sličniji sa njim od (izvjesnoga) gavrana sa (izvjesnim) gavranom."

GLAVA

(izvjesnih) odjeća bijelih.

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Mis'ar od Sa'da, sina Ibrahima, od njegovoga oca, od Sa'da rekao je:

Vidio sam u (na) lijevoj strani Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoj desnoj strani (nekakva) dva čovjeka, (a) na njima dvojici su (nekakve) bijele odjeće (na) dan Uhuda, (i) nisam vidio njih dvojicu prije, a ni poslije.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris od Husejna, od Abdullaha, sina Burejdeta, od Jahja-a, sina Ja'mura, pričao je njemu da je Ebul-Esved Dilija pričao njemu da je Ebu Zerr pričao njemu, rekao je:

Došao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a na njemu je (neka) odjeća bijela i on je spavač (tj. a on spava). Zatim sam došao njemu, a već se probudio, pa je rekao:

"Nema (ni jednoga) od roba (koji) je rekao: "Nema božanstva osim Allah!", zatim je umro na tome (rob, sluga Božiji, pa da je bilo s njim drukčije) osim (tako da) je unišao (tj. da će on unići u) raj." Rekao sam: "I ako (tj. Iako) je bludničio, i ako je krao?" Rekao je: "I ako (Iako) je bludničio, i ako je krao." Rekao sam: "Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je: "Iako je bludničio, iako je krao." Rekao sam: "Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je: "Iako je bludničio, iako je krao, na poniženje nosa Ebu Zerra (ili: na mržnju nosa Ebu Zerra, tj. uprkos Ebu Zerru)!"

I bio bi Ebu Zerr, kada bi pričao za ovo, rekao (rekao bi): "Iako se je ponizio nos Ebu Zerra!"

Rekao je Ebu Abdullah: Ovo je kod (čovjekove) smrti, ili prije nje kada se je povratio (tj. odustao čovjek od grijeha), i pokajao se je i rekao je: "Nema božanstva osim Allah!", oprostilo se je (tj. oprostiće se) njemu.

GLAVA

oblačenja (svake) svile i njezinoga prostiranja (kao postelju, dušek) za (izvjesne) ljude i količine (onoga) što je dozvoljeno od nje (da se upotrebi).

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete, rekao je: čuo sam Ebu Usmana Nehdiju (da) je rekao:

Došlo nam je pismo Umera, a mi smo sa 'Utbetom, sinom Ferkada u Azerbejdžanu (Ezrebidžanu, Ezerbidžanu), da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (svaku) svilu osim ovako (tj. osim ovoliko). I dao je znak (pokazao je) sa svoja dva prsta koja slijede (njegov) palac.

Rekao je: U (onome, tj. Prema onome) što smo znali zaista on misli (na izvjesne) pruge (tj. ukrase i šare na odjećama, da se odjeće mogu ukrašavati samo sa dva prsta širokim prugama, trakama od svile).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je 'Asim od Ebu Usmana rekao je:

Pisao je k nama Umer, a mi smo u Azerbejdžanu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio oblačenje (svake) svile osim ovako (tj. ovoliko). I uredao (poredao, tj. uporedio) je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoja dva prsta. I podigao je Zuhejr (svoj) srednji prst i kažiprst.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Tejmije, od Ebu Usmana rekao je:

Bili smo sa Utbetom, pa je pisao k njemu Umer, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće se obući svila u (toj) ovozemnosti (nikako drukčije) osim (tako da) se nije obuklo (tj. da se neće obući) od nje (ni jedna) stvar u zadnjem (tj. na drugome) svijetu (na onome svijetu)."

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Umera, pričao nam je Mu'temir, pričao nam je moj otac, pričao nam je Ebu Usman i dao je znak (tj. i pokazao je) Ebu Usman sa svoja dva prsta: kažiprstom i srednjim prstom.

(Vidi se da za kažiprst ima više izraza: "essebbabetu", "el-musebbihatu" itd.)

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibnu Ebu Lejla-a rekao je:

Bio je Huzejfete u Medainu, pa je tražio napajanje (tj. da se napije vode). Pa je donio njemu (jedan) seoski plemić vodu u (jednoj) posudi od srebra. Pa je gađao njega s njom (tom posudom) i rekao je: Zaista ja nisam gađao njega (ni zbog čega drugoga) osim (zbog toga što je slučaj) da sam ja zabranjivao njemu, pa se nije zabranio (tj. pa se nije okanuo, nije odustao da upotrebljava to takvo posuđe - dakle: nije me poslušao). Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zlato, i srebro, i svila i brokat su za njih (za nemuslimane) u ovozemnosti, a za vas u zadnjem (onome drugom) svijetu."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika. Rekao je Šubete: Pa sam rekao (Abdulazizu):

"Je li od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (to pričao Enes što si čuo ti od njega)?" Pa je rekao (rasrdivši se) žestoko: "Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oblačio (tu) svilu (u toj) ovozemnosti (u ovozemaljskom životu, na ovom svijetu), pa neće oblačiti nju (svilu) u zadnjem (u drugom) svijetu."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita rekao je: čuo sam Ibnu Zubejra (da) predikuje govori (tj. govoreći): Rekao je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oblačio (Ko oblači tu) svilu u (toj) ovozemnosti (na ovome svijetu), nije oblačio (tj. neće oblačiti) nju u (tom) zadnjem (tj. drugom) svijetu (na ahiretu)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete od Ebu Zubjana Halifeta, sina Ka'ba, rekao je: čuo sam Ibnu Zubejra (da) govori: čuo sam Umera (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je oblačio (Ko oblači tu) svilu u (toj) ovozemnosti (tj. na ovome svijetu), nije oblačio (tj. neće oblačiti) nju u (tom) zadnjem (drugom) svijetu."

A rekao je nama Ebu Mamer: Pričao nam je Abdulvaris od Jezida, rekla je Muazeta: izvijestila me je Umu Amra, kći Abdullaha: čula sam Abdullaha, sina Zubejra, čuo je Umera, čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnome hadisu).

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Usman, sin Umera, pričao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od 'Imrana, sina Hittana, rekao je: pitao sam Aišu o (toj) svili, pa je rekla:

"Dođi (tj. Idi) Ibnu Abasu, pa pitaj njega." Rekao je: Pa sam pitao njega, pa je rekao: "Pitaj Ibnu Umera." Rekao je: Pa sam pitao Ibnu Umera, pa je rekao: Izvijestio me je Ebu Hafs - misli (na) Umera, sina Hattaba - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Oblači (tu) svilu u (toj) ovozemnosti samo (onaj) ko (je takav da) nema udjela (da neće imati udjela) za njega u (tom) zadnjem (drugom) svijetu." Pa sam rekao: "Istinit je bio (Istinu je rekao) i nije slagao Ebu Hafs na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A rekao je Abdullah, sin Redža-a: Pričao nam je Džerir od Jahja-a, pričao mi je 'Imran, i ispričao je (prednji) hadis.

GLAVA

doticanja (te) svile bez oblačenja.

A predaje se o njemu (tj. o tome) od Zubejdije, od Zuhrije, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE 'Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poklonila se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, odjeća (od) svile, pa smo počeli (da) dotaknjivamo (dotičemo) nju i (da) se čudimo od (zbog) nje (da se čudimo, divimo njoj - toj odjeći od svile), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li se čudite od (zbog) ovoga?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Maramice (džepne) Sa'da, sina Muaza, u raju su bolje od ovoga."

GLAVA

prostiranja (te) svile (ili: uzimanja za postelju, za posteljinu, dušek, dušekluk te svile).

A rekao je 'Abidete: Ono je (tj. To je) kao (i) njezino oblačenje.

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je moj otac, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Nedžiha od Mudžahida, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Zabranio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pijemo u posudama (tj. iz posuda od toga) zlata i srebra, i da jedemo u njima (iz njih), i (zabranio nam je) oblačenje (te) svile i brokata i da sjedimo na njoj (na svili).

GLAVA

oblačenja (te odjeće) kassijske.

(Kassijska znači iz mjesta ili grada Kassa, koji danas ne postoji, a koji se nalazio na morskoj obali u blizini današnjega grada Dimjata u Egiptu. Ima i drugih mišljenja o tome mjestu Kassu. Ima i drugih tumačenja o izrazu "el-kassijju" i "el-kassijjetu", a to će se iz daljega teksta i vidjeti.)

A rekao je Asim od Ebu Burdeta rekao je: Rekao sam Aliji: "Šta je (to) el-kassijjetu?" Rekao je: "Odjeće (neke što) su dolazile nama iz Sirije ili iz Egipta, rebraste (tj. po tim odjećama su crte, pruge kao rebra, široke kao rebra, ili krive kao rebra), u njima je svila, u njima su primjeri (izvjesnoga) limuna. A el-miseretu je mala posteljica (što se je stavljala po sedlu ili devećem samaru), a koju su bile (običaja izvjesne) žene (da) prave nju za svoje muževe kao (izvjesne) kadife (somote, ili pliševe š