SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (izvjesnoga) LIJEČNIŠTVA (medicine izvjesne)

GLAVA:

Nije spustio Allah (ni jednu) bolest (drukčije) osim (tako da) je spustio za nju (jedan, neki) lijek.

(dakle: Nije Allah odredio (stvorio) ni jednu bolest (drukčije), a da nije odredio za nju i odgovarajući lijek.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Amr, sin Seida sina Ebu Husejna, pričao nam je Ata', sin Ebu Rebaha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije spustio Allah (ni jednu) bolest (drukčije) osim (tako da) je spustio za nju (jedan, neki) lijek."

GLAVA:

Da li (će da) liječi (izvjesni) čovjek (izvjesnu) ženu i (izvjesna) žena (izvjesnoga) čovjeka.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Bišr, sin Mufaddala, od Halida, sina Zekvana, od Rubejji'e, kćeri Muavviza sina Afra'e, rekla je:

Bile smo (običaja da) ratujemo (tj. Ratovasmo i mi žene u zajednici) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Napajamo (izvjesne) ljude i poslužujemo ih, i vraćamo (izvjesne) poginule i ranjene ka Medini.

GLAVA:

Lijek (izvjesni) je u tri (postupka).

PRIČAO MI JE Husejin, pričao nam je Ahmed, sin Meni'a, pričao nam je Mervan, sin Šudža'a, pričao nam je Salim Eftas od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

"Lijek (izvjesni) je u tri (postupka): pijenju meda, i zarezivanju (zasijecanju) roga (kupice za vađenje krvi) i prženju (spaljivanju) vatrom. A zabranjujem svojoj sljedbi (tj. svojim sljedbenicima to) prženje (spaljivanje vatrom, odnosno usijanim željezom."

(Usijanim željezom prženje i spaljivanje se može upotrebiti u krajnjoj nuždi kada ne postoji neki drugi lijek, jer se iz jednog prošlog hadisa već vidjelo da se tim načinom liječenja liječio Habbab, jedan od drugova Muhameda a.s. koji je sedam puta pržio i spaljivao neku bolest na svome stomaku.)

Podigao je (ovaj) hadis (Ibnu Abas do Muhameda a.s.). A predao je njega (tj. ovaj hadis) Kummija od Lejsa, od Mudžahida, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom) medu i (tom) vađenju krvi.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, izvijestio nas je Surejdž, sin Junusa, Ebu Haris, pričao nam je Mervan, sin Šudža-a, od Salima Eftasa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Lijek (izvjesni) je u tri (postupka): u zarezivanju roga, ili pijenju meda ili prženju (spaljivanju) sa vatrom. A zabranjujem svojoj sljedbi (to) prženje."

GLAVA

(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa (izvjesnim) medom i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... u njemu (tj. u medu) je (jedan, neki veliki) lijek za (izvjesne) ljude....".

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Usamete, izvijestio me je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) zadivljuje (zadivljivaše) njega (izvjesna napravljena) slatka (hrana) i (izvjesni) med.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Gasila, od Asima, sina Umera sina Katadeta, rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ako je bilo u (nekoj) stvari od vaših lijekova - ili (Ako) biva u (nekoj) stvari od vaših lijekova - (neko) dobro, pa u zarezivanju (kože radi vađenja krvi pomoću) roga (to je dobro i korist), ili pijenju meda ili lakom prženju (spaljivanju) sa vatrom (koje) odgovara (izvjesnoj) bolesti (slaže se sa izvjesnom bolešću, bolesti). A ne volim (ja) da se pržim (spaljujem usijanim željezom)."

PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-Aala', pričao nam je Seid od Katadeta, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Moj brat se tuži (na) svoj stomak." Pa je rekao: "Napoj (Napajaj) ga medom." Zatim je došao drugi puta. Pa je rekao: "Napoj ga medom." Zatim je došao njemu treći puta. Pa je rekao: "Napoj ga medom." Zatim je došao njemu pa je rekao: "Činio sam." Pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Allah, a lagao je (tj. a laže) stomak tvoga brata. Napoj ga medom." Pa je napojio (napajao) njega. Pa je ozdravio.

GLAVA

(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa (raznim vrstama) mlijeka (izvjesnih) deva (kamila).

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Sellam, sin Miskina, Ebu Revh Basrija, pričao nam je Sabit od Enesa da su (neki) ljudi (bili u takvom stanju da) je bila sa njima (nekakva) bolest. Rekli su:

"O poslaniče Allaha! Daj odsjesti nama (Daj nam neko boravište), i nahrani nas!" Pa pošto su ozdravili, rekli su: "Zaista Medina je nezdrava (za nas, ne odgovara nam svojom klimom)." Pa je dao odsjesti njima (u) Harru u stado (među jedno stado) svojih deva, pa je rekao:

"Pijte od njihovih mlijeka." Pa pošto su ozdravili, ubili su čobana (pastira) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sebi su potjerali njegovo stado deva. Pa je poslao u njihove tragove (tj. za njima potjeru koja ih je pohvatala). Pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i podvukao je (usijanim željeznim) klincima (čavlima) surmu njihovim očima (tj. i dao je iskopati njima oči željeznim čavlima - jer su i oni tako patili pastira Vjerovijesnikovoga dok su ga ubili). Pa sam vidio (veli Enes, izvjesnoga) čovjeka od njih (da) grize zemlju (tlo) sa svojim jezikom dok (tako) umre. Rekao je Sellam: Pa je doprlo meni da je Hadždžadž rekao Enesu: "Pričaj mi za najžešću kaznu (neku što) je kaznio nju (tj. njom nekoga) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pričao njemu za ovo. Pa je doprlo (to) Hasenu, pa je rekao: "Volio sam (tj. Volio bih) da on nije pričao njemu za ovo."

GLAVA

(izvjesnoga) lijeka (liječenja) sa mokračama (mokraćama izvjesnih) deva.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da su se (neki) ljudi razboljeli u Medini (jer nisu podnosili njezine klime), pa je zapovjedio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se priključe sa njegovim pastirom (čobaninom) - misli (na pastira koji čuva njegove) deve - pa (da) piju od njihovih mlijeka i njihovih mokraća (mokrača). Pa su se priključili sa njegovim pastirem (pastirom). Pa su pili od njihovih mlijeka i njihovih mokraća (tj. mlijeka i mokraća deva) dok su bila dobra (tj. dok su ozdravila) njihova tijela. Pa su ubili (toga) pastira i potjerali su (te) deve. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao u njihovo traženje (Pa je poslao potjeru za njima)." Pa su se doveli oni (Pa su pohvatani). Pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i podvukao je surmu (pomoću čavala po) njihovim očima. Rekao je Katadete: Pa je pričao meni Muhamed, sin Sirina, da je to bilo prije (nego) da siđu (izvjesne) kazne (tj. propisi o kaznama).

GLAVA

(izvjesne) crne bobice (bobe, tj. crnoga zrna - a to je crni kim, kumin).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ubejdulah, pričao nam je Israil od Mansura, od Halida, sina Sa'da, rekao je:

Izašli smo i sa nama je Galib, sin Ebdžera, pa se razbolio (Galib) u (tom, na tom) putu. Pa smo došli (u) Medinu, a on je bolestan. Pa je posjetio njega Ibnu Ebu Atik, pa je rekao nama: "Na vas je (da se liječite) sa ovom bobicom crnom (ovim crnim zrncetom), pa uzmite od nje pet ili sedam (zrna), pa satarite (u prah) njih, zatim nakapajte (naspite) njih u njegov nos sa (nekoliko) kapi ulja (zejtina) u ovu (njegovu) stranu i u ovu njegovu stranu, pa (tj. jer) zaista Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala je meni da je ona čula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista ova boba crna (ovo crno zrno) je lijek od svake bolesti osim od "sama"." Rekla sam (Upitala sam): "A šta je "sam"?" Rekao je: "Smrt."

(Ili: Rekao sam "A šta je "sam"?" Rekao je "Smrt.")

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestili su mene Ebu Selemete i Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njih dvojicu da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"U (toj) bobi crnoj je lijek od svake bolesti osim "sama"."

Rekao je Ibnu Šihab: A "sam" je (što i) "el-mevtu" - smrt. A "crna boba" je (što i) "eš-šunizu" - kim, kumin.

(Neki kažu da je "crno zrno" isto što i "hardelun" - slačica, crno slačice. Drugi opet kažu da je "crno zrno" isto što i "semetul-butmi" - plod terpentinovoga drveta. Većina kaže da je to kim.)

GLAVA

(izvjesne supe, čorbe zvane) telbine za (izvjesnoga) bolesnika.

("Telbine" je supa, čorba, napitak koji se spravljao od prosijanoga brašna, i meda i mlijeka. A neki vele od čistoga brašna i vode. U oba slučaja bude bijela ta čorba, taj napitak kao mlijeko pa se zbog toga i nazvala "telbine".)

PRIČAO NAM JE Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus, sin Jezida, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona bila (običaja da) zapovijeda (da se posluži) sa telbinom (tj. sa pravljenjem telbine) za (izvjesnoga) bolesnika i za (izvjesnoga) ožalošćenoga nad (izvjesnim) propalim (tj. ožalošćenoga za umrlim). I bila je (običaja da ona) govori:

Zaista ja sam čula poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista (ta) telbina odmara srce (izvjesnoga) bolesnika, i odvodi neki (dio izvjesne) žalosti."

PRIČAO NAM JE Fervete, sin Ebul-Magra-a, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše da ona zapovjedaše za (tu) telbinu, i govoraše:

Ona je mrska (piti bolesniku), (a) korisna (za njegovu bolest).

GLAVA

(izvjesnoga) lijeka kroz nos (koji se daje i stavlja u nos, kroz nos).

PRIČAO NAM JE Mualla', sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je (on) sebi vadio krv (tj. tražio da mu se izvadi krv pomoću roga, kupice), i dao je (tom izvjesnom) vadiocu krvi njegovu nagradu (platu), i stavljao je sebi lijek u nos (tj. i dao je da mu se stavi lijek u nos, kroz nos).

GLAVA

stavljanja lijeka kroz nos (u nos prilikom liječenja) sa (izvjesnim) ljekovitim drvetom indijskim i morskim (ili ljekovitom biljkom indijskom i morskom - a to drvo ili biljku u nekim turskim rječnicima nazivaju halan, havlidžan, i "okrugla trava").

A on (tj. taj izraz "qust") je (isto što i izraz) "kust" (el-kustu), slično (izrazima za riječ kamfor) "el-kafuru" i "el-qafuru", slično je (tome isto tako i) "kušitat" i "qušitat" (a oba oblika toga glagola znače što i): "nuziat" (iščupala se je, zgulila se je). A čitao je Abdullah (Mes'udov ajet u Kur'anu "Ve izessema'u kušitat - I kada se nebo zguli.", čitao je tako da je umjesto ".... kušitat" čitao): "..... qušitat.".

(Već je rečeno da obje riječi imaju isto značenje: i "kušitat" i "qušitat".)

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, rekao je: čuo sam Zuhriju od Ubejdulaha, od Umu Kajse, kćeri Mihsana, rekla je: čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Na vas je (da se liječite) sa ovim (izvjesnim ljekovitim) indijskim drvetom, pa (tj. jer) zaista u njemu je sedam lijekova. Uzima se (kao lijek) kroz nos (liječeći se) sa njim od (izvjesne) bolesti u grlu (a neki vele da "el-'uzretu" znači: rana između nosa i grla), i sipa se u jedan kraj usta (na jednu stranu ustao to drvo indijsko kao lijek liječeći se) s njim od (bolesti) posjednice (izvjesne) strane (a to je bolest pleuritis - upala porebrice, plućne maramice)." I unišla sam (kaže dalje Umu Kajsa) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) svojim sinom (koji još) nije jeo (tj. nije bio počeo jesti tu običnu) hranu (jer je on još samo sisao), pa se pomokrio na njega (tj. na krilo Muhameda a.s.). Pa je (Muhamed a.s.) pozvao za vodu, pa je poprskao (polio) na njega (na krilo, a nije, dakle, prao odjeću cijedeći je).

GLAVA:

Kojim časom (tj. U koji čas će da) vadi sebi krv?

A vadio je sebi krv Ebu Musa noću (po noći).

(U svim slučajevima i u prošlom i u daljem tekstu gdje se spominje vađenje krvi, uvijek se misli na vađenje krvi pomoću roga i kupica, a to je klasični način vađenja krvi. To neka se ima u vidu, i to se više neće napominjati.)

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je:

Izvadio je sebi (tj. Dao je izvaditi sebi) krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je postač (a on posti).

GLAVA

(izvjesnoga) vađenja krvi u (na izvjesnom) putovanju i (u izvjesnom) hodočasničkom oblačenju (tj. i za vrijeme dok je hodočasnički obučen, odjeven).

Rekao je njega (tj. Rekao je to) Ibnu Buhajnete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan od Amra, od Tavusa i 'Ata-a, od Ibnu Abasa rekao je:

Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je hodočasnički obučen (odjeven).

GLAVA

(izvjesnoga) vađenja krvi od (tj. zbog izvjesne) bolesti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da se on pitao (pitan je) o nagradi (plati izvjesnoga) vadioca krvi, pa je rekao:

Izvadio je sebi krv poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Vadio je krv njemu Ebu Tajbete, i dao je njemu (Muhamed a.s.) dva sa'a od (neke) hrane, i govorio je njegovim zaštitnicima (pokroviteljima Muhamed a.s. da olakšaju Ebu Tajbetu porez), pa su olakšali njemu. I rekao je (Muhamed a.s.):

"Zaista najpriličnije (ili: Najprimjernije) što ste se liječili međusobno s njime je (to izvjesno) vađenje krvi i (to izvjesno) ljekovito morsko drvo." I rekao je: "Ne kažnjavajte (tj. Ne mučite) svoju djecu sa (tim izvjesnim) stiskanjem (rukom i prstima da bi istisnuli i iscijedili gnoj) iz (te izvjesne) rane (u grlu, ili u predjelu između nosa i grla zavlačeći tamo svoju ruku)! I na vas je (da tu ranu liječite) sa (tim izvjesnim) ljekovitim drvetom."

(Vjerovatno se u svima ovim hadisima misli na to da se drvo ili biljka isitni, stuca u prah, pa da se taj prah stavlja kroz nos, u nos.)

PRIČAO NAM JE Seid, sin Telida, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr i (drugi) osim njega da je Bukejr pričao njemu da je Asim, sin Umera sina Katadeta, pričao njemu da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, posjetio Mukanne'a, zatim je rekao:

"Neprestano ću biti dok sebi izvadiš krv (tj. Neću izaći od tebe dok sebi ne izvadiš krv), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista u njemu (u vađenju krvi) je (jedan) lijek."

GLAVA

(izvjesnoga) vađenja krvi na (bolesnikovoj) glavi (tj. iz glave, iz površine glave, sa površine glave).

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Sulejman od Alkameta da je on čuo Abdurahmana Aaredža da je on čuo Abdullaha, sina Buhajnete (doslovno: sin je Buhajnete), (da) priča da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvadio sebi krv u (mjestu) Lahju Džemelu od puta Meke, a on je hodočasnički obučen (odjeven, izvadio je krv) u (sa) sredine svoje glave.

A rekao je Ensarija: Izvijestio nas je Hišam, sin Hassana, pričao nam je Ikrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvadio sebi krv u svojoj glavi (sa svoje glave, tj. dozvolivši da mu se sa površine glave vadi krv).

GLAVA

(izvjesnoga) vađenja krvi od (tj. zbog) bolesti polovine glave i (zbog izvjesne) glavobolje.

("Šekikatun" je migrena, a "suda'un" je glavobolja uopće, općenito.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Hišama, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je:

Izvadio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj glavi (sa svoje glave), a on je hodočasnički obučen od (zbog nekoga) bola (što) je bio u njega u vodi (tj. kod jedne vode, vrela što) se govori njoj (ime je toj vodi, vrelu) Lahju Džemel. A rekao je Muhamed, sin Seva-a: Izvijestio nas je Hišam od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvadio sebi krv, a on je hodočasnički obučen u svojoj glavi (na svojoj glavi, iz svoje glave, sa svoje glave, tj. iz površine kože na svojoj glavi) od migrene (koja) je bila u njega (tj. zbog bola polovine njegove glave).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, pričao nam je Ibnul-Gasil, pričao mi je Asim, sin Umera, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ako je bilo (Ako ima) u (nekoj) stvari od vaših lijekova (ikakvo) dobro, pa (to) je (pa onda je to) u pijenju meda, ili zarezivanju roga (za vađenje krvi) ili lakom prženju (spaljivanju) od vatre. A ne volim da se pržim (spaljujem usijanim željezom)."

GLAVA

(izvjesnoga) brijanja od (tj. zbog izvjesnoga) uznemirivanja (uznemiravanja).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Ejuba rekao je: čuo sam Mudžahida od Ibnu Ebu Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udžreta, rekao je:

Došao je na mene (nada me, meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Hudejbije, a ja ložim pod (jedan) lonac, a (izvjesne) uši (vaši) prosipaju se od (tj. sa) moje glave, pa je rekao:

"Da li uznemiruju tebe tvoji insekti (vaši)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa obrij (se), i posti tri dana, ili nahrani šestoricu (siromaha) ili žrtvuj (jednu) žrtvu (tj. zakolji žrtvu, kurban)." Rekao je Ejjub: "Neću znati (tj. Ne znam) sa kojom (od) njih (tj. od ove tri stvari) je počeo.

(To jest: Ne znam koju je prvo spomenuo.)

GLAVA

(onoga) ko se pržio (ko je spaljivao sebi neku ranu usijanim željezom), ili je pržio (drugoga) osim sebe i (GLAVA) vrijednosti (vrline onoga) ko se nije pržio (usijanim željezom u cilju liječenja neke bolesti).

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid Hišam, sin Abdulmelika, pričao nam je Abdurahman, sin Sulejmana sina Gasila, pričao nam je Asim, sin Umera sina Katadeta, rekao je: čuo sam Džabira (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ako je bio u (nekoj) stvari od vaših lijekova (neki) lijek, pa (to) je u zarezivanju roga (za vađenje krvi), ili (u) lakom (lahkom) prženju sa vatrom. A ne volim da se pržim (usijanim željezom)."

PRIČAO NAM JE 'Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Ibnu Fudajl, pričao nam je Husajn od 'Amira, od 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Nema bajanja (vračanja, odučavanja ni od čega) osim od oka (tj. od uroka očiju), ili žalca (tj. ujeda zmije ili škorpije). Pa sam spomenuo njega (tj. to) Seidu, sinu Džubejra, pa je rekao: Pričao nam je Ibnu Abas: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Izložili su se meni (pokazivali su mi se, prikazali su mi se svi) narodi. Pa je počeo (izvjesni) vjerovijesnik i (izvjesna) dva vjerovijesnika (da) prolaze sa njima (njihovi sljedbenici samo kao izvjesna manja) skupina (grupa). A (izvjesni) vjerovijesnik (je u takvome stanju da) nije sa njim (ni) jedan (čovjek). Dok se je podigla meni (jedna) crnina velika. Rekao sam: "Šta je ovo? Moja sljedba je ovo." Reklo se je: "Ovo je Musa i njegov narod." Reklo se je: "Pogledaj ka (tom) obzoru." Pa kada li crnina (takva koja) ispunjava (puni taj) obzor! Zatim se reklo meni: "Pogledaj ovdje i ovdje (tj. ovamo i ovamo) u obzore (toga) neba." Pa kada li crnina (neka koja) je već ispunila (napunila taj) obzor! Reklo se je:

"Ovo je tvoja sljedba. I unići će (u) raj od ovih (tj. od njih) sedamdeset hiljada bez obračuna (bez polaganja računa)." Zatim je unišao (Muhamed a.s. u svoju kuću), a nije objasnio njima (ko će unići u raj bez polaganja računa). Pa je prolio (svoje riječi, tj. Požurio je da raspravlja taj) narod (ti prisutni ljudi o tome) i rekli su: "Mi smo (oni) koji su vjerovali u Allaha i slijedili smo Njegovoga poslanika, pa mi smo oni (tj. mi smo ti koji će unići u raj bez polaganja računa). Ili su (to) naša djeca koja su se rodila u Islamu, pa (tj. jer) zaista mi smo se rodili u predislamlju." Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izašao, pa je rekao:

"Oni su (tj. To su oni) koji neće tražiti (tj. ne traže) bajanje (vračanje), i neće zloslutiti (po letu ptica) i neće sebe pržiti (spaljivati usijanim željezom u cilju liječenja), a na svoga Gospodara se oslanjaju."

Pa je rekao 'Ukkašete, sin Mihsana: "Da li sam od njih ja, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da." Pa je ustao (jedan) drugi pa je rekao: "Da li sam od njih ja (Da li sam ja od njih)?" Rekao je: "Pretekao te je s njom (s tom riječi, ili s tom molbom da budeš od njih, ili s tom željom, u toj želji, u tome te je pretekao) 'Ukkašete."

GLAVA

(izvjesnoga) surminoga kamena i (izvjesne) surme od (tj. zbog izvjesne) krmeljivosti (tj. zbog izvjesne bolesti očiju od koje oči krmelje).

O njemu (tj. O tome) je Umu Atijja (pričala hadis).

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Šubeta, pričao mi je Humejd, sin Nafi-a, od Zejnebe, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jednoj) ženi preminuo njezin muž, pa se tužila (na) svoje oko (tj. pa je nju zaboljelo njezino oko). Pa su spomenuli nju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i spomenuli su njemu (izvjesnu) surmu i da je ono plašiti se na (tj. za) njezino oko, pa je rekao:

"Zaista već je bila jedna (od) vas (običaja da) ostaje u najgoroj (od) svojih pokrovaca (tj. odjeća - u najgoroj svojoj odjeći) - ili (je rekao): u svojim pokrovcima (tj. u svojim odjećama) u najgoroj svojoj sobi (godinu dana), pa kada bi prošao pas, bacila bi brabonjak (na psa). Pa ne (dozvoljavam da podvlači surmu ni u cilju liječenja prije nego prođu) četiri mjeseca i deset (dana)."

GLAVA

(izvjesne) gube.

A rekao je Affan: PRIČAO NAM JE Selim, sin Hajjana, pričao nam je Seid, sin Mina-a, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema trčanja (hodanja bolesti), i nema zloslutnje (od leta ptica), i nema ptice iz glave (ubijenoga lica da izlazi), i nema (nesrećnosti) safera (mjeseca, tj. safer nije nesrećni mjesec)."

(Neki kažu da "ve la safere" znači: i nema zmije u stomaku čovjeka koja ubija čovjeka kada čovjek izgladni.)

"I bježi od (izvjesnoga) pogođenoga kugom (okuženoga) kao što bježiš od (izvjesnoga) lava."

GLAVA:

Mana ("nebeski kruh", medna rosa) je (jedan) lijek za (izvjesnu bolest) oka.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Abdulmelika rekao je: čuo sam Amra, sina Hurejsa, rekao je: čuo sam Seida, sina Zejda, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Gomoljika je od (te izvjesne) mane, i njezina voda je lijek za (izvjesno bolesno) oko."

Rekao je Šubete: A izvijestio me je Hakem, sin 'Utejbeta, od Hasena, sina 'Urenije, od Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Šubete: Pošto je pričao meni za njega (za ovo) Hakem, nisam nijekao njega od hadisa Abdulmelika.

(To znači da mu Abdulmelik nije bio pouzdan jer je bio ostario i promijenilo mu se pamćenje, ali pošto mu je o ovome pričao i Hakem, nije odbacivao tada ni hadis Abdulmelika.)

GLAVA

(izvjesnoga) lijeka koji se lijeva (daje, sipa) u jedan kraj kraj usta (na jednu stranu usta).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Musa, sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa i Aiše da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, poljubio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je mrtav.

Rekao je (Ubejdulah): Rekla je Aiša: Lijevali (Sipali) smo lijek u jednu stranu usta njemu u njegovoj bolesti, pa je počeo (da) daje znak k nama, to jest (kao): Ne lijevajte meni (taj) lijek u jednu stranu usta. Pa smo rekli (tj. mislili smo da on to zabranjuje): Odvratnošću (tj. zbog odvratnosti izvjesnoga) bolesnika za (na izvjesni) lijek. Pa pošto se osvijestio, rekao je:

"Zar nisam zabranio vama da lijevate lijek u jednu stranu usta meni?" Rekli smo: "Odvratnost bolesnika za lijek (prema lijeku je to)." Pa je rekao: "Neće ostati u (mojoj) sobi ni jedan (ni jedno lice drukčije) osim (tako da) se je lijevao (da se ulije) lijek u jednu stranu usta njemu, a ja (ću to da) gledam, osim Abbasa, pa (tj. jer) zaista on nije prisustvovao vama (tj. nije bio prisutan među vama kada sam vam zabranio da mi stavljate lijek u jednu stranu usta)."

(Glagol "ledde jeluddu" znači izlijevati, stavljati lijek u jednu stranu usta nekoga bolesnika. Lijek koji se tako daje i stavlja zove se izrazom "ledudun, ledud". Inače "ledde jeluddu" ima i drugih značenja.)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, od Umu Kajse rekla je:

Unišla sam sa (jednim) svojim sinom poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već sam liječila njega od (izvjesne) rane u grlu (ili između nosa i grla stiskanjem te rane prstima), pa je rekao:

"Na čemu (tj. Zašto vi žene) podižete resice svojoj djeci sa ovim (izvjesnim) liječenjem (stiskanjem prstima rane pateći vi tako djecu)? Na vas je (da se poslužite u liječenju te rane) sa ovim (izvjesnim) ljekovitim indijskim drvetom, pa (tj. jer) zaista u njemu je sedam lijekova. Od njih je pleuritis. Daje se kroz nos od (tj. zbog izvjesne) rane u grlu, i lijeva se (stavlja se) u jednu stranu usta od (tj. zbog) pleuritisa. Pa sam čuo Zuhriju (da) govori: Razjasnio je nama dva (lijeka, liječenja - dakle: dvije bolesti koje se liječe ovim lijekom-ljekovitim indijskim drvetom), a nije razjasnio nama pet (ostalih liječenja-bolesti tim drvetom). Rekao sam Sufjanu: Pa zaista Mamer govori: Aalaktu alejhi. Rekao je: Nije zapamtio (takav izražaj - izraz "Aalaktu alejhi...."). Rekao je samo: Aalaktu anhu. Zapamtio sam ga (taj izražaj "Aalaktu anhu.....") iz usta Zuhrije.

(Oba izraza-izražaja u ovom slučaju imaju isto značenje. Jedino što izražaj "Aalaktu anhu...." jasnije pokazuje da se ovdje radi o značenju: liječiti ranu prokidajući je, probadajući je i pritiskajući je prstima ruke da se odbije, digne, odstrani ona. Jer izraz, odnosno glagol "Aalaka, aaleka" ima još i drugih značenja: dati objesiti, objesiti nešto za nešto, zabosti prste u nešto, pustiti pijavicu da sisa krv na bolesnom mjestu čovjekovoga tijela, uhvatiti u mrežu ulovljenu, tj. lovljenu životinju itd. Izraz, tj. glagol "degare jedgaru" znači: odbiti. Ali taj glagol znači i: stisnuti prstima grlo djeteta, podignuti palu resicu u grlu djeteta prstima, podignuti prstima nepce u ustima djeteta.)

I opisivao je Sufjan (toga) dječaka (da) se podiže nepce njemu sa (izvjesnim) prstom, i uveo je (tj. i stavio je) Sufjan u svoje nepce (prst) misli (tj. misleći pri tome) sam (na) podizanje njegovoga nepca sa njegovim prstom, a nije rekao: Dajte objesiti od njega (tj. Dajte objesiti njemu neku, jednu) stvar.

(To jest: Dajte objesiti njemu nešto. Ili: Liječite ga stiskanjem prstima rane. Ovdje se može naslutiti da je Sufjan htio da kaže da u ovome tekstu izraz "Aalaktu anhu...." znači samo: podignuti nepce prstom. Prema tome, taj izraz ovdje više ništa i ne znači. Prema tome Sufjanovom tumačenju i upozorenju, gornji tekst bi mogao da se prevede i ovako: Unišla sam sa (jednim) sinom svojim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već sam podigla nepce prstom njemu od (tj. zbog izvjesne) rane u grlu (ili između nosa i grla). Pa je rekao.... .)

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestili su nas Mamer i Junus: rekao je Zuhrija: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:

Pošto je bio težak (tj. Pošto je otežao u svojoj smrtnoj bolesti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i pojačao se je u njega njegov bol, tražio je dozvolu (od) svojih žena u (vezi toga) da se (on u bolesti) njeguje u mojoj sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izašao između dvojice ljudi (idući on tako da) crtaju (ostavljaju trag) njegove dvije noge u (tj. po) zemlji: između Abbasa i (još jednoga, nekoga) drugoga. Pa sam izvijestio Ibnu Abbasa, pa je rekao: "Da li znaš ko je (taj) čovjek drugi kojega nije imenovala Aiša?" Rekao sam (ja - veli Ubejdulah): "Ne." Rekao je: "On je Alija (sin Ebu Taliba). Rekla je Aiša: Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije što je unišao (u) njezinu sobu i pojačao se u njega njegov bol:

"Izlijte na mene iz sedam mješina (vodu, i to punih tako da) se nisu odriješile (da se ne odriješe) njihove uzice (svezice nikako još). Možda ja (da) ugovorim (tj. oporučim) ka (prisutnim) ljudima." Rekla je: Pa smo posadili njega (Pa smo ga stavili) u (jednu) kadu (korito za pranje koje je bilo vlasništvo) Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim smo počeli (da) lijevamo na njega iz (tih takvih) mješina (sve dotle) dok je počeo da daje znak ka nama, to jest (kao): Već ste učinile. Rekla je: I izašao je k (tim) ljudima, pa je klanjao njima i predikovao im je.

GLAVA

(izvjesne) bolesti grla (bola u grlu koji se u narodu naziva još i "padanje resice - a taj izraz se još naziva i "rana u grlu", a neki kažu da je to nekakva "rana u predjelu između nosa i grla").

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Umu Kajsa, kći Mihsana, Esedovićka, Eseda Huzejmeta (tj. iz plemena Eseda Huzejmetovih, Huzejmetovih Esedovića) - a bila je (ona) od najprvih Iseljenica koje su se prisegnule Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ona je sestra 'Ukkašeta (sina Mihsana) - (da je ona) izvijestila njega da je ona donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) sina svoga (što) je već liječila njega (prstima stiskajući njemu grlo - ili: što je već podizala prstom nepce njemu) od (tj. zbog izvjesne) bolesti grla, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Na čemu (tj. Zašto vi) podižete resicu (ili: Zašto vi stiskate prstima grla) svojoj djeci sa ovim liječenjem (stiskajući prstima grlo - ili: sa ovim podizanjem nepca)? Na vas je (da se služite) sa ovim ljekovitim indijskim drvetom, pa (tj. jer) zaista u njemu je sedam lijekova. Od nje (tj. Od njih - od tih bolesti koje liječi to drvo) je pleuritis."

Hoće (da kaže) "kust", a on (kust) je (to ljekovito) drvo indijsko. A rekao je Junus i Ishak, sin Rašida, od Zuhrije: "'Allekat alejhi" (umjesto izraza "'aalekat alejhi").

(Značenje je isto i u izraza "'allekat alejhi" i u "'aalekat alejhi".)

GLAVA

lijeka (izvjesnoga) oboljeloga stomaka.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Muhamed, sin Dža'fera, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida rekao je:

Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista moj brat (je u takvom stanju da) se našao puštenim njegov stomak (ide njegov stomak, tj. ima neprestano proljev)." Pa je rekao: "Napoj ga medom." Pa je napojio njega (Pa ga je napojio). Pa je rekao: "Zaista ja sam napojio njega, pa nije povećao njemu (ništa drugo) osim nalaženje puštenim (tj. osim stalni proljev - dakle: a on opet ima stalno proljev)." Pa je rekao:

"Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Allah, a slagao je (tj. a laže) stomak tvoga brata." Slijedio je njega (Muhameda Džaferovoga) Nadr od Šubeta.

GLAVA:

Nema "safera"! A on je (tj. A to je jedna) bolest (što) uzima (izvjesni) stomak.

(Već je prošlo da "safer" ima još nekih značenja. Ovdje se vidi da Buharija od svih tih značenja izabire to da "safer" znači bolest stomaka, neku unutrašnju bolest. Neki kažu da to znači neku unutrašnju bolest od koje požuti lice i koja je prelazna. Sa ovim se hadisom negira, odriče postojanje neke bolesti koju su smatrali paganski Arapi da postoji u svakome čovjeku i da se ona ne može izbjeći.)

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, i (drugi) osim njega da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nema trčanja (hodanja bolesti), i nema "safera-bolesti koja uzima stomak", i nema ptice koja izađe iz glave ubijenoga (koji nije osvećen)." Pa je rekao (jedan) Beduin: "O poslaniče Allaha! Pa šta je umu mojih deva (tj. Šta je mojim devama, kamilama koje) bivaju u (izvjesnom) pijesku kao da su one (izvjesne) srne (košute), pa dođe (izvjesna) šugava deva, pa uniđe među njih, pa ošuga njih." Pa je rekao:

"Pa ko je dao trčati (šugi na tu) prvu (tj. Odakle je došla šuga na prvu devu koja se ošugala i koja je zarazila, ošugala ostale deve, kamile)?"

Predao je njega (spomenuti hadis) Zuhrija od Ebu Selemeta i (od) Sinana, sina Ebu Sinana.

GLAVA

pleuritisa.

PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je 'Attab, sin Bešira, od Ishaka, od Zuhrije rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullah, da je Umu Kajsa, kći Mihsana - a bila je od najprvih (prvih) Iseljenica koje su se prisegnule poslaniku Allahu, pomilovao ga Allah i spasio, i ona je sestra 'Ukkašeta, sina Mihsana - izvijestila njega da je ona dovela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) sina svoga, a već je liječila njega od (izvjesne) bolesti u grlu (pritiskivanjem grla prstima; ili: a već je podigla prstom nepce njemu zbog bolesti u grlu), pa je rekao:

"Čuvajte se Allaha! Na čemu (tj. Zbog čega vi) podižete resicu (ili: Zbog čega stiskate prstima grlo) vašoj djeci sa ovim liječenjem (stiskajući prstima grlo da bi istisnuli krv; ili: sa ovim podizanjem nepca prstom)? Na vas je (da se poslužite) sa ovim (izvjesnim ljekovitim) drvetom indijskim, pa (tj. jer), zaista u njemu je sedam lijekova. Od njih je (jedan i za bolest) pleuritis."

Hoće (da kaže) "kust", misli (na) "qust". Rekao je: A ona (ta riječ "qust") je (jedan) jezik (tj. jedno narječje, po jednom narječju se ta riječ izgovara tako, na takav način).

(I glagol koji se je dosada pojavljivao u tekstu u svoje dvije vrste "aaleka" i "alleka" mogao bi se u svim mjestima prevoditi sa: istiskivati krv prstima iz bolesnoga mjesta. To je jedno tumačenje koje se osniva, zasniva na tome da je glagol u ovome slučaju uzet, odnosno napravljen od riječi "el-'aleku: krv, usirena krv".)

PRIČAO NAM JE 'Arim, pričao nam je Hammad, rekao je:

Čitalo se je Ejjubu iz knjiga Ebu Kilabeta. Od njega (Od toga pročitanoga) je (neki dio) što je pričao za njega (Ejjub od Ebu Kilabeta), a od njega je (jedan dio) što se je čitao njemu. I bilo je ovo u (toj) knjizi od Enesa (koji je pričao) da su Ebu Talhate i Enes, sin Nadra, pržili njih dvojica njega (Enesa, sina Malikovoga, usijanim željezom radi liječenja od pleuritisa). I pržio je njega Ebu Talhate sa svojom rukom. A rekao je 'Abbad, sin Mansura, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika, rekao je (on):

Dozvolio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, porodici (jedne) kuće od Pomagača da baju (odučavaju) od (izvjesnoga ujeda) žalca i (bolesti izvjesnoga) uha.

(Pod ujedom žalca misli se na ujed zmije i škorpije.)

Rekao je Enes: Pržio sam se (tj. Pržen sam usijanim željezom u svrhu liječenja) od pleuritisa, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je živ. I prisustvovali su mi (tj. I bili su prisutni kod mene) Ebu Talhate, i Enes, sin Nadra, i Zejd, sin Sabita, a Ebu Talhate je pržio mene (usijanim željezom).

GLAVA

spaljivanja hasure (prostirke od rogozine) zato (da) se zatvori (tj. zato da se zaustavi) s njom (tj. lugom od nje izvjesna) krv.

PRIČAO MI JE Seid, sin 'Ufejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, Karija (Karijević), od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, Sa'idije rekao je:

Pošto se je razbila na glavi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (njegova) kaciga, i okrvarilo se je njegovo lice i razbio se je njegov sjekutić (zub), i bio je Alija (da) se izmjenjuje (izmjenjivač, tj. izmjenjivaše se - odlazaše i dolazaše Alija) sa (izvjesnom) vodom u (svome) štitu (donoseći vodu), a došla je Fatima (da) pere od (tj. sa) njegovoga lica (tu) krv. Pa pošto je vidjela Fatima - na nju (naš) pozdrav (njoj mir)! - (tu) krv (da) se povećava nad (tu) vodu mnoštvom, upravila se je ka (nekoj) hasuri, pa je spalila nju i prilijepila je nju na ranu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je odsjekla (pa se zaustavila ta) krv.

GLAVA:

Vrućica (groznica, malarija) je (od) ključanja (zadaha, daha, mirisa) pakla.

PRIČAO MI JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je Malik od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vrućica je od ključanja (zadaha, mirisa) pakla, pa pogasite (utrnite) je sa (tom) vodom."

Rekao je Nafi': A bio je Abdullah (običaja da) govori (u vrućici): "Otkrij (tj. Odstrani, moj Bože,) od nas (ovu) prljavštinu (tj. ovu kaznu kojom skidaš i opraštaš nam grijehe koji su prljavština.)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, od Fatime, kćeri Munzira, da bi Esma, kći Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, bila, kada se dovela njoj (izvjesna) žena (koja) se već zagrijala (tj. koja je dobila groznicu - a dovela joj se je da) moli (ona) za nju - (bila bi) uzela (Esma te) vode, pa je izlila nju između nje (te žene) i njezinoga razreza (na odjeći, tj. salila bi vode toj ženi kroz razrezani dio njezine odjeće, pa bilo to ispod vrata ili kroz rukave, doslovno: između nje i između njezinoga džepa - razreza). Rekla je (tj. Rekla bi tom prilikom Esma):

I bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) zapovjeda nama da rashlađujemo nju (groznicu, vrućicu) sa (tom) vodom.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao mi je Jahja, pričao nam je Hišam: izvijestio me je moj otac od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vručica (groznica) je od ključanja (zadaha, mirisa) pakla, pa rashladite je sa (tom) vodom."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Seid, sin Mesruka, od 'Abajeta, sina Rifa'ata, od njegovoga djeda Rafi'a, sina Hadidža, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Vručica je od vrijenja (tj. od ključanja, od žestine) pakla, pa rashladite je sa (tom) vodom."

GLAVA

(onoga) ko je izašao iz (neke) zemlje (koja) se neće slagati (sa) njim (tj. koja ne odgovara njemu svojom klimom, svojim zrakom).

PRIČAO NAM JE Abdul-Aala, sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid, pričao nam je Katadete da je Enes, sin Malika, pričao njima da je (neki) narod, ili (neki) ljudi od (plemena) 'Ukla i 'Urejneta (da) su došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govorili su za Islam (da primaju Islam). I rekli su:

"O vjerovijesniče Allaha! Zaista mi smo bili stanovnici vimena (tj. stočari), a nismo bili stanovnici sela (seljaci, poljodjelci, ratari)." I našli su (držali su, smatrali su) nezdravom Medinu (sebi). Pa je zapovjedio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (jedno) stado deva i za (jednoga) pastira, i zapovjedio je njima da izađu u njemu (u tom stadu, tj. sa tim stadom), pa (da) piju od njihovih (tj. od devećih) mlijeka i njihovih mokraća (mokrača). Pa su otišli (i išli sve dotle) dok su bili (u) kraju Harre, (a onda) su bili (tj. postali) bezvjernici poslije njihovoga (primanja) Islama, i ubili su pastira poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sebi su potjerali (to) stado deva. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao (svoju) potjeru u njihove tragove (za njima). I zapovjedio je za njih, pa su klincima iskopali njihove oči, i odsjekli su njihove ruke, i ostavili su se u kraju Harre dok su umrli (tj. tako da su umrli) na (tome) svome stanju.

GLAVA:

Šta se spominje o (toj, izvjesnoj) kugi.

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ibrahima, sina Sa'da, rekao je: čuo sam Usameta, sina Zejda, (da) priča Sa'du od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Kada ste čuli za (tu) kugu (da se pojavila) u (jednoj, nekoj) zemlji, pa ne ulazite njoj (tj. u nju - u tu zemlju). A kada se dogodila u (jednoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa (vi) ne izlazite iz nje."

Pa sam rekao: "Ti si čuo njega (da) priča Sa'du, a (on) ne niječe njemu?" Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda sina Hattaba, od Abdullaha, sina Abdullaha sina Harisa sina Nevfela, od Abdullaha, sina Abasa, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, izašao ka Siriji. Te kada je bio u Sergu, sreli su ga zapovjednici (izvjesnih) vojski, Ebu Ubejdete i njegovi drugovi, pa su izvijestili njega da se je (izvjesna) epidemija (tj. kuga) već dogodila u Siriji (doslovno: u zemlji Sirije). Rekao je Ibnu Abas: Pa je rekao Umer:

"Pozovi mi najprve (prve) Iseljenike." Pa je pozvao njih. Pa se zdogovarao s njima i izvijestio ih je da se (izvjesna) epidemija (tj. kuga; ili, možda, kolera) već dogodila u Siriji. Pa su se protivili (jedni drugima u mišljenju o tome šta da se radi), pa su rekli neki (od) njih: "Već smo izašli zbog (jedne) stvari (tj. važnoga posla) i ne vidimo (razloga) da se vratimo od nje (da odustanemo od njega)." A rekli su neki (od) njih (tj. A neki drugi su rekli): "S tobom je ostatak (tih) ljudi i drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ne vidimo (tj. ne smatramo) da dadneš (ići) naprijed njima na ovu (izvjesnu) epidemiju (kugu)." Pa je rekao: "Podignite se (tj. Odlazite) od mene." Zatim je rekao: "Pozovi mi Pomagače." Pa sam pozvao njih. Pa se je zdogovarao (tj. savjetovao, konsultovao s) njima. Pa su krenuli putem Iseljenika, i protivili su se (isto) kao (što je bilo) njihovo protivljenje. Pa je rekao: "Podignite se (tj. Odlazite) od mene." Zatim je rekao:

"Pozovi mi (onoga) ko je bio ovdje od staraca Kurejša od Iseljenika (poslije, ili u vrijeme) Pobjede." Pa sam pozvao njih. Pa se nisu protivili od njih njemu dva čovjeka (tj. ni dva čovjeka), pa su rekli (tj. nego su rekli):

"Vidimo (tj. Smatramo) da se vratiš sa (tim) ljudima, i da dadneš naprijed (ići) njima na ovu (izvjesnu) epidemiju." Pa je dozivao (tj. povikao) Umer u (među tim) ljudima: "Zaista ja sam osvanjivač jutrom na leđima (jahaće životinje u cilju vraćanja u Medinu nazad, tj. Ja se sutra vraćam)." Pa su osvanuli na njemu (na jahaćem grlu svi, tj. Pa su se sutradan svi vratili nazad).

Rekao je Ebu 'Ubejdete, sin Džerraha: "Zar (da to učinite) bježanjem (tj. Zar da pobjegnete) od sudbine Allaha?" Pa je rekao Umer: "Da je osim tebe (neko drugi) rekao nju (tu riječ), o Ebu 'Ubejdete! Da, bježimo (mi) od sudbine Allaha ka sudbini Allaha. Da li si vidio (tj. Šta misliš) da su bile tebi deve sišle (spustile se, našle se u jednoj) dolini, za nju su (tj. u nje - u te doline su) dvije strane (obale), jedna (od) njih dviju je obilna (pašom i travom), a druga je neplodna, zar nije ako si pasao (tu) obilnu (plodnu obalu), pasao si nju sa sudbinom Allaha, a ako si pasao (tu) neplodnu, pasao si je sa sudbinom Allaha?!" Rekao je: Pa je došao Abdurahman, sin 'Avfa - a bio je odsutan u nekoj svojoj potrebi (zbog neke svoje potrebe) - pa je rekao:

"Zaista kod mene je o ovome (jedno) znanje. Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Kada ste čuli za njega (tj. za slučaj kuge, ili neke epidemije) u (nekoj) zemlji, pa ne dolazite na njega (njemu - tom slučaju - ne dolazite u tu zemlju). A kada se dogodio (taj slučaj - kuga i sl.) u (nekoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa ne izlazite bježanjem od njega (od toga slučaja)." Pa je zahvalio Allahu Umer, zatim je otišao.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Abdullaha, sina 'Amira, da je Umer izašao ka Siriji. Pa pošto je bio u Sergu (Serg je jedno selo u dolini Tebuka), doprlo je njemu (Umeru) da se (izvjesna) epidemija (tj. kuga) već dogodila u Siriji. Pa je izvijestio njega 'Abdurahman, sin 'Avfa, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kada ste čuli za njega (za taj slučaj) u (jednoj, nekoj) zemlji, pa ne dolazite na njega (na taj slučaj - u tu zemlju). A kada se (taj slučaj) dogodio u (jednoj) zemlji, a vi ste u njoj, pa ne izlazite bježanjem (tj. bježeći vi) od njega (od tog slučaja - iz te zemlje)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nuajma Mudžmira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće unići (u) Medinu Pomazanik (tj. Dedžal - Antihrist), a niti (ta, izvjesna) kuga."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je 'Asim, pričala mi je Hafsa, kći Sirina, rekla je: rekao je meni Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

"Jahja sa čime je umro (tj. Od koje bolesti je umro tvoj brat Jahja)?" Rekla sam: "Od (te) kuge." Rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kuga je mučeništvo za svakoga muslimana (tj. Šehit, šehid - mučenik je svaki musliman koji umre od te kuge)."

PRIČAO NAM JE Ebu 'Asim od Malika, od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Umrli od bolesti stomaka je mučenik (šehit-šehid), i umrli od kuge je mučenik (šehit-šehid, tj. imaće nagradu za pretrpljene patnje kao i onaj koji je poginuo u borbi za Islam kao mučenik)."

GLAVA

nagrade (izvjesnoga) strpljenoga u (toj) kugi.

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Davud, sin Ebul-Furata, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Jahja-a, sina Ja'mura, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona izvijestila nas da je ona pitala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (toj) kugi. Pa je izvijestio nju vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona (ta kuga) bila (jedna) kazna (što) pošalje nju Allah na koga hoće, pa je učinio nju Allah (jednom) milosti (milošću) za (te, izvjesne) vjernike. Pa nije od roba (tj. Nije ni jedan rob koji postupi tako kada) se dogodi (ta, izvjesna) kuga, pa ostane u svome gradu strpljiv (tj. trpeći), zna da ono neće pogoditi njega (ništa drugo) osim što je propisao Allah njemu, (nije takav rob u drukčijem položaju) osim (u takvom da) je bilo njemu kao nagrada (izvjesnoga) mučenika (šehita, šehida). Slijedio je njega (Habbana) Nadr od Davuda.

GLAVA

(izvjesnih) odučavanja sa Kur'anom i el-muavvizatom.

(Tj. i posebno sa surama iz Kur'ana koje se zovu "el-muavvizatu", a to su sure: Kul Huvel-Lahu (Kul Huvallahu), i Kul euzu bi Rabbil-feleki, i Kul euzu bi Rabbin-nasi i, možda bi se tu mogla ubrojiti i, sura El-Fatihatu, koja će se, u stvari, poslije posebno spomenuti u tekstu. Tri prve su "el-muavvizatu". Riječ i izraz "ruqjetun" plural "ruqan" i "er-ruqa" je traženje pomoći od snage koje nadmašuju prirodne snage i sile, pa bilo traženje pomoći u svrhu koristi sebi ili drugome, ili traženje pomoći u cilju nanošenja štete drugome. To je pojava kod paganskih, idolopokloničkih naroda koji tu pomoć traže od duhova ili od svojih kipova i božanstava. U Arapskoj terminologiji u vrijeme prije Islama taj izraz je poslije prerastao u traženje pomoći protiv ujeda zmije i ujeda škorpije i protiv uroka od oka, od očiju, od zlih očiju. To se je činilo nekim magičnim - čarobnim riječima i formulama. U takvom slučaju izraz "ruqjetun" se prevodi sa našom riječi: bajanje, vračanje. Negdje se to rekne i odbrojavanje. Međutim, muslimani traže pomoć u svim nezgodama i neprilikama samo od Jedinoga Allaha - Tvorca svega što postoji i svega ugodnoga i štetnoga, traže pomoć samo od Njega kada obični način liječenja - koji je takođe dao i stvorio Jedini Tvorac - i ljudska pomoć ne može da pruži zadovoljavajući način ozdravljenja ili umanjenost bolova. U takvu svrhu muslimani i čitaju i uče neka poglavlja iz Kur'ana koja ih podsjećaju na to da je Uzvišeni Allah, Tvorac svega Jedini taj kome se svaki vjernik upravlja i okreće u svakoj prilici - On, Allah je "essamed - Onaj kome se upravlja". Zato čitanje i učenje - čitanje Kur'ana muslimani iz poštovanja nazivaju izrazom učenje - tih poglavlja, sura iz Kur'ana se ne može mjeriti sa čarobnim riječima vračara, pa se ne može ni prevoditi sa izrazom "bajanje, vračanje", nego će se u ovakvim slučajevima izraz "ruqjetun" prevoditi sa izrazom "odučavanje" i "odučiti". Takav izraz je sličan izrazu "odbrojiti, odbrojavanje" protiv ujeda zmije, ali učenje Kur'ana nije nikakvo čarobnjačko odbrojavanje, zato ga i ne možemo prevoditi sa izrazom "odbrojavanje", te će nas sličnost izraza samo podsjećati na to da se radi o učenju Kur'ana i njegovih sura u cilju traženja lijeka i snage, a ne u cilju običnoga proučavanja Kur'ana. Izraz "ruqjetun" nije se mogao prevesti ni sa običnim izrazom "učenje", jer bi nam misao pri tom izrazu letjela na obično učenje i čitanje u cilju proučavanja i upoznavanja, a to se ne misli pod izrazom "ruqjetun". Istina i tom izrazu "odučavanje" može se staviti prigovor, ali prevodilac nije mogao naći ni skovati neki bolji izraz.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od 'Urveta, od 'Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) puše (tj. puhaše tako da bi mu izlazilo u vazduhu iz usta malo pljuvačke, neka kap pljuvačke) na svoju osobu (puhaše po sebi, na sebe) u (svojoj) bolesti koja je (ta što je) umro u njoj (odučavajući sebi) sa muavvizatom. Pa pošto je bio (tj. postao) težak (jako bolestan), bila sam (običaja da) pušem na njega (odučavajući) sa njima (sa tim surama iz Kur'ana) i potarem (potirući) sa rukom njegove osobe (njega, tj. i potarem ga sa njegovom rukom) zbog njezine blagoslovenosti.

Pa sam pitao Zuhriju (kaže Mamer): "Kako puše (tj. Kako puhaše, pljucaše)?" Rekao je: "Bio je (običaja da) puhne (tj. Puhaše on) na svoje dvije ruke, zatim potare s njima dvjema svoje lice."

GLAVA

(izvjesnih) odučavanja sa Fatihatul - Kitabom (tj. sa surom koja se zove Fatihatul - Kitabi, a to je prva sura Kur'ana koja počinje sa ajetom: "El-hamdu lillahi Rabbil-'alemine.").

A spominje se od Ibnu Abasa (odobrenje odučavanja sa Fatihom) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(I to više prećutno odobrenje, a ne izrično.)

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Bišra, od Ebul-Mutevekkila, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, došli (nekom) plemenu od plemena Arapa, pa nisu ugostili njih (ljudi toga plemena). Pa dok su oni tako (stajali neugošćeni), kadli se je pecnuo (tj. ujeo od zmije) gospodin (tj. zapovjednik od) tih (ljudi u tom plemenu), pa su rekli:

"Da li je sa vama (išta) od lijeka ili od odučavača (tj. ili ima li ko od vas da zna odučiti od ujeda zmije)?" Pa su rekli: "Zaista vi niste ugostili nas (niste nam ukazali gostoprimstvo), i nećemo učiniti do (da) učinite (tj. do da dadnete vi) nama (jedan) učinak (tj. jednu nagradu, platu)." Pa su učinili njima (jedan) odsječak (tj. jednu skupinu) od (njihovih) ovaca (kao nagradu za odučavanje). Pa je počeo (da) čita (uči suru) Umul-Kur'an (a to je drugi naziv sure Fatihe), i (da pri tom) skuplja svoju pljuvačku i pljuje (lakim pljucanjem iz usta). Pa je ozdravio. Pa su doveli (te) ovce. Pa su rekli: "Nećemo uzeti njega (tj. ovaj dobitak, nagradu) do (da) pitamo (dok ne pitamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su pitali njega. Pa se je nasmijao i rekao je:

"A šta je upoznalo tebe (A kako znaš) da je ona (tj. ta sura takva da može da posluži kao neko) odučavanje? Uzmite nju (tu nagradu), i udarite meni za (jedan) dio (od te nagrade, tj. od mesa tih ovaca - dakle: dajte i meni jedan dio mesa tih ovaca)."

GLAVA

(izvjesnoga) uslova (uvjeta) u (izvjesnom) odučavanju za odsječak (tj. za skupinu) od (izvjesnih) ovaca (da će se odučavati).

PRIČAO MI JE Sidan, sin Mudariba, Ebu Muhamed Bahilija, pričao nam je Ebu Mašer Jusuf, sin Jezida, Berra', pričao mi je Ubejdulah, sin Ahnesa, Ebu Malik od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abasa da je nekolicina od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) su prošli pokraj (jedne) vode (nekih ljudi) u njima (tj. među njima) je (bio jedan čovjek) ujeden, ili zdrav (će biti od ujeda).

(Već je rečeno da Arapi često puta, više puta nazivaju ujedenoga od zmije sa atributom "selimun" u cilju slutnje na dobro, na ozdravljenje, jer "selimun" znači, inače, zdrav.)