SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA (izvjesnih) MOLITAVA (DOVA)

(u užem smislu, molitvi-molbi-dova upućenih Uzvišenom Allahu u raznim prilikama i slučajevima neovisno od propisanoga klanjanja)

Njegov govor: "..... zovite (molite) Mene, odgovoriću (uslišaću) vama, zaista (oni) koji se ohole od Moje pobožnosti (tj. od obožavanja Mene), unići će (oni u) pakao poniženi.".

I za svakoga (tj. u svakoga) vjerovijesnika je (bila jedna) molitva uslišana (molba-dova udovoljena).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Za svakoga (tj. U svakoga) vjerovijesnika je (bila jedna uslišana) molitva (što on) moli (što je molio) s njom. A hoću da sebi sakrijem (tj. pohranim ja tu) svoju molitvu (da je upotrebim kao jedno veliko) zagovaranje za svoju sljedbu u zadnjem (budućem) svijetu (životu na drugom svijetu - ahiretu)."

A rekao je Mu'temir: Čuo sam svoga oca od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svaki vjerovijesnik je pitao (tj. molio jedan) upit (molbu) - ili je rekao: "Za svakoga vjerovijesnika je (bila jedna) molitva (što) je već molio s njom - pa se je odgovorilo (udovoljilo) njemu. Pa sam učinio svoju molitvu zagovaranjem za svoju sljedbu (na) sudnjem danu."

GLAVA

najvrijednijega (izvjesnoga načina) traženja oprosta (za svoje grijehe) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "..... tražite oprost (od) vašega (svoga) Gospodara, zaista On je veliki opraštač. Poslaće nebo na vas obilnom kišom. I pomoći će vas sa imovinama i sinovima, i učiniće za vas vrtove, i učiniće za vas rijeke.", "I (bogobojažljivi su oni) koji kada su učinili (jednu) bestidnost, ili su nasilje učinili svojim dušama, spomenuli su (tj. sjetili su se, sjete se) Allaha, pa su tražili oprost za svoje grijehe - a ko oprašta (njihove) grijehe osim Allah?! - i nisu ustrajni bili na (onome ružnom činu) što su činili, a oni znaju (tj. znajući da to ne valja).".

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Husejn, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Bušejra, sina Ka'ba, Adevije rekao je: pričao mi je Seddad, sin Evsa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijenika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Gospodin (sviju načina, svih načina) traženja oprosta je (to) da govoriš (rekneš ovo):

"Moj Bože! Ti si moj Gospodar. Nema božanstva osim Ti. Stvorio si me, i ja sam Tvoj rob (sluga), i ja sam na Tvome ugovoru i Tvome obećanju što (tj. koliko) sam mogao (koliko mogu). Utječem se Tebi od zla (onoga) što sam napravio. Priznajem Tebi za Tvoju blagodat (dobročinstvo) na mene (meni), i priznajem za svoj grijeh (za svoje griješenje), pa oprosti mi, pa (jer) zaista ono neće oprostiti (tj. ne oprašta te) grijehe (niko) osim Ti."

Rekao je: "I ko je rekao nju (ovu dovu, molbu, molitvu za oprost grijeha na ovaj način) od (izvjesnoga) dana (tj. u izvjesnome danu) uvjerivši se u nju, pa je umro od svoga (tj. u vremenu toga svoga) dana prije (nego) da omrkne, pa on je od stanovnika raja. A ko je rekao nju od (izvjesne) noći, a on je uvjeren u nju, pa je umro (pa umre) prije (nego) da osvane, pa on je od stanovnika raja (pa on će biti od stanovnika raja - ući će u raj)."

GLAVA

traženja oprosta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnome) danu i (izvjesnoj) noći.

PRIČAO NAM JE Ebu Jeman (Ebul-Jeman), izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdur-Rahmana, rekao je: rekao je Ebu Hurejreta: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Tako mi Allaha zaista ja zaista tražim oprost (od) Allaha i pokajem se u (izvjesnom) danu više od sedamdeset puta."

(Izraz u tekstu "i pokajem se" može se shvatiti u smislu "i izvršim kajanje, pokajanje". Glagol u tekstu, koji će se sada i pojavljivati češće neko vrijeme u daljem tekstu, "tabe jetubu, tevbetun-tevbeten" znači vratiti se, pa onda od toga i vratiti se od grijeha ka dobrome poslu - a to će reći pokajati se, kajati se.)

GLAVA

(izvjesnoga) pokajanja.

Rekao je Katadete: "..... pokajte se ka Allahu pokajanjem čistim (bistrim)....." (to) je (značenja): istinitim, čistim (pravim pokajanjem, odanim, tj. nepokolebivim kajanjem pokajte se).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Aameša, od 'Umareta, sina 'Umejra, od Harisa, sina Suvejda, pričao nam je Abdullah, sin Mes'uda (nekakva) dva hadisa. Jedan (od) njih dva je od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a (onaj) drugi je od njegove osobe (od njega). Rekao je:

"Zaista (izvjesni) vjernik vidi (tj. smatra) svoje grijehe (da su kao brda, planine), kao da je on sjedač (tj. kao da on sjedi) pod (jednim) brdom (i) plaši se (tj. plašiće se) da padne na njega (to brdo). A zaista (izvjesni) griješnik (nevaljalac) vidi svoje grijehe kao muhe (mušice što) prolaze (sjedajući) na njegov nos", pa je rekao za njih ovako. Rekao je Ebu Šihab sa svojom rukom (tj. mahnuo je rukom) iznad svoga nosa. Zatim je rekao: "Zaista Allah (je) veseliji (radosniji) sa (tj. zbog) pokajanja Svoga roba od čovjeka (tj. veseliji je nego jedan čovjek koji) je odsjeo (na jedno) odsjedalište, a u njemu (u odsjedalištu) je (jedna) propast (tj. opasnost), a sa njim je njegova samarica (deva), na njoj je njegova hrana i njegovo piće. Pa je stavio (tj. spustio) svoju glavu, pa je zaspao (jedno) spavanje (jedan san). Pa se probudio, a već je otišla njegova samarica (deva), čak se je pojačala na njega (izvjesna) vrućina i žeđ, ili šta je htio Allah. Rekao je: "Vraćam se (tj. Vratiću se) ka svome mjestu (gdje sam spavao)." Pa se vratio, pa je zaspao (jedno) spavanje. Zatim je podigao svoju glavu, pa kada li njegova samarica (deva) kod njega! Slijedio je njega (Ebu Šihaba) Ebu 'Avanete i Džerir od Aameša. A rekao je Ebu Usamete: Pričao nam je Aameš, pričao nam je 'Umarete, rekao je: čuo sam Harisa, sina Suvejda. A rekao je Šubete i Ebu Muslim od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda. A rekao je Ebu Muavijete: Pričao nam je Aameš od 'Umareta, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga). A od Ibrahima Tejmije, od Harisa, sina Suvejda, od Abdullaha (Mes'udovoga).

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao nam je Hudbete, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Allah je veseliji sa (zbog) pokajanja (s pokajanjem) Svoga roba od jednoga (od) vas (nego jedan od vas koji) je pao (tj. natrapao, naišao) na svoju devu, a već je bio izgubio nju u zemlji (neke) pustinje."

GLAVA

(izvjesnoga) lijeganja (ležanja) na (svojoj) polovini desnoj (tj. na desnoj strani tijela).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja od (izvjesne, ili: od svake) noći jedanaest naklona (rekata). Pa kada je (kada bi) izašla (pojavila se) zora, klanjao je (klanjao bi) dva naklona (rekata) laka, zatim se povalio (zatim bi legao on) na svoju polovinu desnu dok dođe (njegov) muezin (pozivač na molitvu-namaz), pa (da) pozove (da bi pozvao na molitvu) njega.

GLAVA:

Kada je zanoćio bivajući čist (okupan, ili očišćen za molitvu - pod abdestom).

PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam Mansura od Sa'da, sina 'Ubejdeta, pričao mi je Bera', sina 'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada si došao tvojoj (svojoj) ležnici (postelji na koju ćeš leći), pa očisti se tvojim (tj. svojim) čišćenjem za (svoju) molitvu (dakle: uzmi abdest ili sl.). Zatim se povali (tj. legni, lezi) na svoju polovinu desnu (na desnu stranu) i reci:

"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (svoju dušu) k Tebi, i prepustio sam svoju stvar (svoj posao) k Tebi, i utekao sam (tj. zatražio sam utočište za) svoja leđa k Tebi strahom i željom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam (tj. Ja vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."

Pa ako si umro (tj. ako umreš), umro si na (izvjesnome) načinu stvaranja (tj. na Islamu koji je vjera ta što su ljudi stvoreni da je vjeruju i da je mogu lako prihvatiti i shvatiti - a to će reći: umro si ti na prirodnoj vjeri Islamu). I učini njih (tj. te navedene riječi i rečenice) zadnje što govoriš (kada hoćeš da legneš)."

Pa sam rekao tražim spominjanje njih (tj. tražeći ja spominjanje tih riječi i podsjećanje na njih): "..... i u Tvoga poslanika kojega si poslao." Rekao je: "Ne (tako nego ovako): "i Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."

GLAVA

(onoga) šta govori kada je spavao (tj. kada je ustao nakon spavanja).

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Abdulmelika, od Rib'ije, sina Hiraša, od Huzejfeta rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) odsjeo (sišao bi, tj. prišao bi) k svojoj postelji, (bio bi on) rekao (ili: rekao bi):

"Sa Tvojim imenom umirem i živim (ili: U Tvoje ime umirem i živim)." A kada je (kada bi) ustao (nakon spavanja), rekao je (rekao bi):

"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije (onoga) što je usmrtio (umrtvio bio) nas, i k Njemu je (naše) rasprostiranje (tj. ponovno proživljenje i oživljavanje)."

"..... tunširuha....." je (što i) "tuhridžuha": vadiš nju (tj. njih - kosti).

(Time se misli na riječi Kur'ana koje po Asimovom čitanju glase: "nunšizuha": podižemo njih - kosti.)

PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Rebi'a, i Muhammed, sin 'Ar'areta, rekla su njih dvojica: pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, čuo je Bera'a, sina 'Aziba, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio (jednome) čovjeku. A pričao nam je Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Ishak Hemdanija od Bera'a, sina 'Aziba, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporučio (tj. preporučio jednome) čovjeku, pa je rekao:

"Kada si htio svoju ležnicu (dakle: kad ideš na spavanje), pa reci (prije spavanja):

"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (dušu) k Tebi, i prepuštam svoju stvar (svoj posao) k Tebi, i upravljam svoje lice k Tebi, i utječem svoja leđa k Tebi željom i strahom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao."

Pa ako si umro (ako umreš), umro si na (izvjesnome) načinu stvaranja (tj. Na vjeri, u vjeri Islamu, na kojoj je svaki čovjek prvobitno stvoren, i koja je prihvatljiva svakome)."

GLAVA

stavljanja (podmetanja svoje) desne ruke pod (svoj) desni obraz.

PRIČAO MI JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Abdulmelika, od Rib'ije, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je uzeo svoju ležnicu od (izvjesne) noći (dakle: kada bi noću legao) stavio (bi, tj. bio bi stavio, podmetnuo bi) svoju ruku pod svoj obraz, (i) zatim govori (zatim bi govorio):

"Moj Bože! Sa Tvojim imenom (U Tvoje ime) umirem i živim." A kada se je (tj. kada bi se) probudio, rekao je (rekao bi on):

"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije (onoga) što je usmrtio (tj. umrtvio bio) nas i k Njemu je (naše ponovno) rasprostiranje (tj. proživljenje)."

GLAVA

(izvjesnoga) spavanja na (svojoj) polovini desnoj.

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Abdulvahid, sin Zijada, pričao nam je 'Ala', sin Musejjeba, rekao je: pričao mi je moj otac od Bera-a, sina 'Aziba rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je odsjeo (tj. došao, prišao) k svojoj postelji, (da bi) spavao (tj. bio bi legao da spava) na svoju polovinu desnu (na desnu stranu), zatim je rekao (zatim bi rekao):

"Moj Bože! Predao sam (tj. Predajem) svoju osobu (dušu) k Tebi, i upravio sam svoje lice k Tebi, i prepustio sam svoju stvar (posao) k Tebi, i utekao sam svoja leđa k Tebi željom i strahom k Tebi. Nema utočišta, a ni spasa od Tebe osim k Tebi. Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio, i Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao.."

I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je rekao njih (te riječi), zatim je umro (zatim umre) pod svojom noći (tom - umre te noći, tu noć), umro je na (izvjesnome) načinu stvaranja (tj. na islamskoj vjeri)."

"..... isterhebuhum....." je od (riječi) "rehbetun" (strah, tj. "isterhebe" je proširena vrsta glagola od infinitiva ne izvedene vrste "rehebe jerhebu rehbeten, rehbetun": strahovati, bojati se). "Melekutun" je (što i) "mulkun": vlast. Primjer (takvih riječi) je (i izreka): "Rehebutun hajrun min rehamutin": Strah je bolji od milosti. Govoriš: Strahuješ (tj. Da strahuješ - to) je bolje od (toga) da budeš milostiv.

(Ovo je istitrad. I u komentarima se kaže da nema nikakve veze navođenje ovih riječi i ove izreke sa redovnim tekstom.)

GLAVA

(izvjesne) molbe (dove, tj. molitve) kada se probudio (kada se probudi musliman) u (izvjesnoj) noći.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ibnu Mehdija, od Sufjana, od Selemeta, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Zanoćio sam (Prenoćio sam) kod Mejmune. Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao svojoj nuždi, oprao je svoje lice i svoje dvije ruke, zatim je zaspao. Zatim je ustao, pa je došao (izvjesnoj) mješini, pa je pustio (tj. odriješio) njezinu svezu (uzicu, svezu). Zatim se očistio (uzeo je abdest jednim umjerenim) čišćenjem između dva čišćenja: nije umnožio, a već je dao doprijeti (tj. dao je oprati ono što treba). Pa je klanjao. Pa sam ustao, pa sam se protezao (istezao kao da ja ustajem iza sna) mrzenjem (tj. zbog neprijatnosti) da vidi da sam ja bio (u stanju takvom da) pazim njega. Pa sam se očistio (abdestio sam). Pa je ustao (on da) klanja, pa sam ustao od (tj. sa) njegove ljevice (lijeve strane). Pa je uzeo za moje uho, pa je okrenuo (obrnuo) mene (na stranu) od svoje desnice (dakle: premjestio me je na desnu stranu). Pa je bila sva (u cijelosti) njeova molitva trinaest naklona (rekata). Zatim se povalio (tj. Zatim je legao), pa je spavao, čak je puhao. A bio je, kada je spavao, puhao (bi, tj. puhao bi kada spava). Pa je obznanio njemu (tj. Pa je pozvao sa ezanom njega) Bilal za (na jutarnju) molitvu (sabah). Pa je klanjao, a nije se čistio (ponovno). I bio je (običaja da) govori u svojoj molbi (dovi, molitvi Allahu):

"Moj Bože! Učini u mome srcu svjetlo, i u mome vidu svjetlo, i u mome sluhu svjetlo, i od (tj. i na) mojoj desnici (desnoj strani) svjetlo, i na mojoj ljevici (lijevoj strani) svjetlo, i iznad mene svjetlo, i ispod mene svjetlo, i ispred mene svjetlo i ozadi (iza) mene svjetlo, i učini mi svjetlo."

Rekao je Kurejb: I sedam (od tih riječi) su u (izvjesnome) sanduku (nosilima). Pa sam susreo (sreo jednoga) čovjeka od djece Abbasa, pa je pričao meni za njih (za ove riječi), pa je spomenuo (još i): "moj živac (nerv), i moje meso, i moju krv, i moju dlaku i moju kožu (učini punom svjetla)." I spomenuo je dva svojstva.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Sulejmana, sina Ebu Muslima, od Tavusa, od Ibnu Abbasa:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) ustao od (te) noći (da) noću klanja (da klanja molitvu zvanu tehedždžud namaz), (bio bi on) rekao (rekao bi):

"Moj Bože! Tebi (svaka) hvala! Ti si svjetlo nebesa, i Zemlje (i onoga svakoga) ko je u njima (u nebesima i Zemlji). I Tebi hvala, Ti si obdržavač (zbrinjavač) nebesa i Zemlje i (onoga) ko je u njima. I Tebi hvala, Ti si istinit, (istina), i Tvoje obećanje je istina, i Tvoj govor je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (pakao) je istina, i Čas je istina, i (Božiji) vjerovijesnici su istina i Muhammed je istina. Moj Bože! Tebi sam se predao, i na Tebe sam se oslonio, i u Tebe sam vjerovao (vjerujem), i k Tebi sam se zavraćao (tj. vratio - pokajao), i s Tobom sam se prepirao (protiv bezvjernika) i k Tebi se sudim (tužim), pa oprosti mi (ono) što sam proturio naprijed, i što sam izostavio (ostavio ozadi, ozada, iza), i što sam tajio i što sam javno činio. Ti si (pravi) proturivač naprijed, i Ti si (pravi) izostavljač (ostavljač ozadi, iza). Nema božanstva osim Ti!" Ili: "Nema božanstva (nikakvoga drugoga) osim Tebe!".

GLAVA

(izvjesnoga) veličanja i slavljenja (Allaha, tj. izgovaranja "Allahu ekber!" i "Subhanallah!") kod (svoga) spavanja (tj. kod lijeganja radi spavanja).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Alije da se Fatima - na nju pozdrav (njoj mir)! - tužila (na ono, ili zbog onoga) što susreće u svojoj ruci od (ručnoga) žrvnja (mlinskoga kamena), pa je došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) pita (tj. da traži od) njega (jednoga) slugu. Pa je našla njega (Muhammeda a.s. kod kuće), pa je spomenula to Aiši. Pa pošto je došao, izvijestila je njega (Aiša o tome). Rekao je (Alija):

Pa je došao nama, a već smo uzeli naše ležnice (već smo legli). Pa sam otišao (tj. počeo, krenuo da) ustanem (htio sam da ustanem), pa je rekao (meni):

"Tvoje (Svoje) mjesto (ne napuštaj)." Pa je sjeo među nas, čak (da) sam našao (tj. osjetio) hladnoću njegovih stopala (nogu) na svojim prsima, pa je rekao:

"Zar neću uputiti vas dvoje na (ono) što je bolje vama dvoma od sluge?! Kada ste odsjeli (tj. pristupili) vas dvoje ka postelji vas dvoga, ili ste uzeli vas dvoje ležnice vas dvoga (dakle: prije spavanja), pa veličajte vas dvoje (tj. izgovorite "Allahu ekber!") trideset i tri puta, i slavite vas dvoje (tj. izgovarajte "Subhanallah!") trideset i tri puta, i hvalite vas dvoje (tj. i izgovorite "Elhamdu lillah!") trideset i tri puta, pa to (ili: pa ovo) je bolje vama dvoma od sluge."

A od Šubeta, od Halida, od Ibnu Sirina rekao je: Slavljenje je trideset i četiri puta (tj. Izraz "Subhanallah!" treba reći trideset i četiri puta).

GLAVA

(izvjesnoga) utjecanja sebe (tj. traženja utočišta i zaštite sebi) i (izvjesnoga) čitanja (iz Kur'ana) kod (svoga) spavanja.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada je uzeo svoju ležnicu, puhao (je, bio bi punuo, puhnuo bi) u svoje dvije ruke i čitao je sa muavvizatom (tj. i čitao bi, učio bi sure zvane muavvizat) i potrao bi sa njima dvjema (sa rukama) svoje tijelo.

(Već je prošlo da su muavvizat ove sure: Kul Huvallahu, Kul euzu bi Rabbil-feleki i Kul euzu bi Rabbinnasi.)

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, pričao mi je Seid, sin Ebu Seida, Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

Kada je odsjeo (pristupio, prišao) jedan (od) vas ka svojoj postelji, pa neka otrese svoju postelju sa unutricom svoga zastirača (tj. sa unutrašnjom stranom svoje donje odjeće), pa (jer) zaista on neće znati (tj. ne zna čovjek) šta je zamijenilo njega na njemu (na ležaju, tj. šta je došlo iza čovjeka na postelju kada je čovjek zadnji puta ustao sa postelje). Zatim (će da) govori:

"Sa Tvojim imenom (ili: U Tvoje ime), moj Gospodaru, metnuo (stavio) sam svoju stranu (tijela na postelju), i s Tobom (ili: u ime Tebe) podižem nju. Ako si zadržao (tj. Ako zadržiš) moju dušu (tj. ako u ovom snu uzmeš moju dušu), pa pomiluj nju. A ako si poslao (ako pošalješ ponovno u život) nju, pa čuvaj nju sa (onim načinom) što čuvaš s njime (Svoje sluge, robove) dobre."

Slijedio je njega (Zuhejra) Ebu Damrete i Ismail, sin Zekerijja-a, od Ubejdullaha. A rekao je Jahja i Bišr od Ubejdullaha, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (ovaj hadis) Malik i Ibnu 'Adžlan od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

(izvjesne) molbe (dove, molitve u) polovini (izvjesne, ili: svake) noći.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Abdullaha Egarra i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Spušta (Spusti) se naš Gospodar, blagoslovljen je i uzvišen je, svake noći ka nebu (te) ovozemnosti (tj. na najbliže nebo) kada ostane zadnja trećina (te) noći (i) govori (tj. govoreći On):

"Ko moli Mene pa (da) odgovorim (uslišam) njemu? Ko pita (traži, moli od) Mene pa (da) dadnem njemu? Ko traži oprost (od) Mene pa (da) oprostim njemu?"

GLAVA

(izvjesne) molbe (dove) kod (izvjesnoga) osamljivanja (tj. kod osamljivanja radi vršenja prirodne nužde).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šubete od Abdulaziza, sina Suhejba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) unišao (u izvjesno) osamljivanje (tj. u nužnik, klozet), (bio bi) govorio (govorio bi pred ulazak u nužnik):

"Moj Bože! Zaista ja se utječem u Tebe (Tebi) od (izvjesnih muških) ružnih (nevaljalih, nečistih duhova) i (izvjesnih ženskih) ružnih (nevaljalih, nečistih bića, tj. utječem se Tebi od nevaljalaca i nevaljalica)."

GLAVA

(onoga) šta govori kada je osvanuo.

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Husejn, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Bušejra, sina Kaba, od Šeddada, sina Evsa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Gospodin (tj. Najbolji način izvjesnoga) traženja oprosta je:

"Moj Bože! Ti si moj Gospodar. Nema božanstva osim Ti. Stvorio si me, i ja sam Tvoj rob, i ja sam na Tvome ugovoru i Tvome obećanju što sam mogao (tj. koliko mogu). Priznajem Tebi za Tvoju blagodat, i priznajem Tebi za svoj grijeh (griješenje), pa oprosti meni, pa (tj. jer) zaista ono neće oprostiti (tj. ne oprašta moje) grijehe (niko) osim Ti. Utječem se u Tebe (tj. Utječem se Tebi) od zla (onoga) što sam napravio."

Kada je rekao (ovo) kada omrkne, pa je umro (pa tada umre), unišao je (tj. unići će u) raj, ili (je rekao): bio je od stanovnika raja. A kada je rekao (ovo) kada osvane, pa je umro od njegovoga dana (tj. u danu toga jutra), slično njemu (tj. isto tako - a to će reći: unići će u raj)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdulmelika, sina 'Umejra, od Rib'ije, sina Hiraša, od Huzejfeta rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da spava, rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi):

"Sa Tvojim imenom, moj Bože, umirem i živim." A kada se (kada bi se) probudio iz svoga spavanja, rekao je (rekao bi):

"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije što je (bio) umrtvio nas i k Njemu je (naše ponovno) rasprostiranje (tj. proživljenje)."

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraša, od Harešeta, sina Hurra, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (kada bi) uzeo svoju ležnicu od (izvjesne, ili: svake) noći, (bio bi) rekao (rekao bi):

"Moj Bože! Sa Tvojim imenom (ili: U Tvoje ime) umirem i živim." Pa (A) kada se probudio, rekao je:

"Hvala Allahu koji je oživio nas poslije što je umrtvio nas i k Njemu je (naše ponovno izvjesno) rasprostiranje (proživljenje)."

GLAVA

(izvjesne) molbe (dove) u (izvjesnoj) molitvi (u izvjesnome klanjanju).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Lejs, pričao mi je Jezid od Ebul-Hajra, od Abdullaha, sina Amra, od Ebu Bekra Siddika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pouči me (jednu) molbu (dovu, molitvu, molenje što ću da) molim s njime (s tim molenjem Allaha) u svojoj molitvi (u svome klanjanju - u namazu, na namazu)." Rekao je:

"Moj Bože! Zaista ja sam nasilje učinio svojoj osobi nasiljem mnogobrojnim, a neće oprostiti (a ne oprašta naše) grijehe (niko drugi) osim Ti, pa oprosti meni (jednim velikim) opraštanjem od (posebne strane, ili posebne milosti koja se nalazi) kod Tebe, i pomiluj me, zaista Ti, Ti si veliki opraštač, milostivi."

A rekao je Amr od Jezida, od Ebul-Hajra zaista on je čuo Abdullaha, sina Amra, rekao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Malik, sin Suajra, pričao nam je Hišam, sin 'Urveta, od svoga oca, od Aiše (da je ona rekla u vezi tumačenja riječi iz Kur'ana) "..... i ne govori povišenim glasom u svojoj molitvi (ne budi glasan mnogo u svojoj molitvi), i ne sakrivaj (ne spuštaj mnogo glas) u njoj (u molitvi).....":

Spustila se (ova objava, tj. ovaj ajet i ove riječi) o (izvjesnoj) molbi (dovi, molenju).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bili smo (običaja da) govorimo (tj. Govorasmo, govorili smo) u (svojoj) molitvi: "Pozdrav na Allaha (Pozdrav Allahu)! Pozdrav na omsicu (na tog-i-tog)!". Pa je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana:

"Zaista Allah, On je selam (pozdrav, tj. On daje zdravlje - ili: On je spas, On daje spas)."

("Selam" znači i pozdrav, i spas i mir - a to sve daje Allah.)

"Pa kada je sjeo (kada sjedne) jedan (od) vas u (svojoj) molitvi (tj. u svome klanjanju, u namazu), pa neka rekne:

"Pozdravi su za Allaha (radi Allaha, zbog Allaha - ili: pripadaju Allahu)....." do njegovoga govora "..... dobre (dobrima).". Pa kada je rekao nju (tj. tu skupinu riječi i rečenica), pogodio je (tj. obuhvatio je) svakoga roba (koji je pokoran i odan) Allahu u (na) nebu i Zemlji, dobroga (roba). Svjedočim da nema božanstva osim Allah, i svjedočim da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik. Zatim odabire sebi od (izvjesne) pohvale (zahvale Allahu i molbe-dove Njemu) šta je htio (po želji svaki klanjač)."

GLAVA

(izvjesne) molbe (dove upućene Allahu) poslije (izvjesne) molitve (namaza, tj. poslije klanjanja kao obredne molitve svakoga vjernika).

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Verka' od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta: Rekli su:

"O poslaniče Allaha! Otišli su stanovnici (izvjesnih) mnogoća (tj. mnogih imanja - a to će reći: imućni, bogati ljudi) sa (izvjesnim) stupnjevima (stepenima) i (izvjesnim) uživanjem (izvjesnom blagodati) postojanim (trajnim)." Rekao je: "Kako to?" Rekao je: "Klanjali su kao što smo klanjali (i mi - dakle: Klanjaju, kao što i mi klanjamo), i borili su se kao što smo se (i mi) borili, a (uz to) trošili su od viška svojih imanja, a nisu za nas (tj. a u nas nema nikakvih) imanja." Rekao je:

"Pa zar neću izvijestiti vas za (jednu) stvar (s kojom ima da) stignete (onoga) ko je bio prije vas i (da) preteknete (onoga) ko je došao poslije vas, i neće doći (ni) jedan sa sličnim (onome) što ste došli (tj. i neće donijeti niko slično onome što ste vi donijeli), osim (onoga) ko je došao sa sličnim njemu (tj. njoj - toj stvari)?! Slavite (tj. Izgovarate, izgovarajte "Subhanallah!") u zadnjem dijelu (na kraju) svake molitve deset (puta), i hvalite (izgovarate, izgovarajte "Elhamdu lillah!") deset (puta) i veličate (i veličajte, tj. i izgovarate, izgovarajte "Allahu ekber!") deset (puta)."

Slijedio je njega (Verka-a) 'Ubejdulah, sin Umera, od Sumejja. A predao je njega (ovaj hadis) Ibnu 'Adžlan od Sumejja i Redža-a, sina Hajveta. A predao je njega (takođe) Džerir od Abdulaziza, sina Rufej'a, od Ebu Saliha, od Ebu Derda-a. I predao je njega Suhejl od svoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Musejjeba, sina Rafi'a, od Verrada, slobodnjaka Mugireta, sina Šubeta, rekao je:

Pisao je Mugirete ka Muaviji, sinu Ebu Sufjana, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) govori u zadnjem dijelu svake molitve kada je pozdravio (kada je dao selam, predao selam u znak da je obredna molitva završena):

"Nema božanstva osim Allah, sam On, nema druga Njemu. Njemu je (sva, svaka) vlast, i Njemu je (sva) hvala, i On je na svaku stvar moćan. Moj Bože! Nema spriječioca (spriječitelja) za (ono) što si darovao (dao Ti). I nema darovaoca za (ono) što si spriječio (Ti). I neće koristiti vlasniku (izvjesnoga) udjela (tj. bogatstva) od Tebe (da ga spasi njegov) udjel (njegovo bogatstvo)." A rekao je Šubete od Mansura rekao je: Čuo sam Musejjeba.

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... i klanjaj na njih (tj. i moli za njih, blagoslovi ih)....." i (GLAVA onoga) ko je bio naročit (osobit) svome bratu sa (izvjesnom) molbom osim (bez) svoje osobe (tj. ko se molio Allahu naročito za svoga brata osim sebe, ili bez da se molio za sebe).

A rekao je Ebu Musa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Oprosti 'Ubejdu Ebu 'Amiru! Moj Bože! Oprosti Abdullahu, sinu Kajsa, njegov grijeh!".

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu 'Ubejda, slobodnjaka Selemeta (Selemetovoga slobodnjaka), pričao nam je Selemete, sin Ekvea (Ekve'a), rekao je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu. Rekao je (jedan) čovjek: "O Amire! Da si dao čuti nama od tvojih stvarčica!" Pa je sišao (tj. počeo je da) pjeva tjeralicu sa njima (tj. za njih i) opominje (tj. opominjući on i podsjećajući on ove stihove - dakle: spominjući, govoreći on ove stihove):

"Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili....".

I spomenuo je (još jednu) pjesmu osim ove, ali ja nisam zapamtio nju. Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ovaj tjerač?" Rekli su: "'Amir, sin Ekve'a." Rekao je: "Pomilovao ga Allah!" I rekao je (jedan) čovjek iz (toga) naroda: "O poslaniče Allaha! Da nisi (tj. Zašto nisi) dao uživati nama s njime?" Pa pošto se je međusobno poredao (u bojne redove taj) narod (ti ljudi), borili su se (sa) njima (tj. protiv njih - protiv stanovnika Hajbera) međusobno, pa se pogodio'Amir sa drškom svoje sablje (svoga mača), pa je umro. Pa pošto su omrknuli, naložili su mnogu vatru. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta je ova vatra (Kakva je ovo vatra)? Na kojoj (tj. Zbog koje) stvari (je) lože (Zašto lože vatru)?" Rekli: "Na magarcima ljudskima (tj. Zbog pitomih, domaćih magaraca)." Pa je rekao: "Prolijte (ono) što je u njima (u loncima), i porazbijajte ih (lonce)." Rekao je (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Zar nećemo proliti (ono) što je u njima, i oprati ih (lonce, a da ih ne razbijamo)?" Rekao je: "Ili (tako možete učiniti) to."

PRIČAO NAM JE Muslim, rekao je: pričao nam je Šubete od 'Amra rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je došao njemu čovjek sa milostinjom (tj. kada bi mu donio neko milostinju da je on uruči bijedniku), (bio bi) rekao (rekao bi):

"Moj Bože! Blagoslovi na rod (obitelj) omsice (tog-i-tog)!" Pa je došao njemu moj otac, pa je rekao (tj. blagoslovio je i molio je i za moga oca): "Moj Bože! Blagoslovi na rod (obitelj) Ebu Evfa-a."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa rekao je: čuo sam Džerira rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar nećeš odmoriti mene (Zar nećeš dati odmora meni) od Zul-Halese (Zul-Halesata)?" A on je (tj. A Zul-Halesate je jedan uspravljeni) kip (idol, ili kamen što) su bili (običaja da) obožavaju njega, naziva se (tj. zvahu ga, zavli su ga) jemenska Ka'ba. Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam (jedan) čovjek (takav da) neću biti (tj. da ne bivam, nisam ja) čvrst na (svome) konjaništvu (tj. na konju u jahanju)." Pa je lupio (jako udario) u moja prsa i rekao je:

"Moj Bože! Učvrsti ga, i učini ga napućivačem, napućenim." Rekao je: Pa sam izašao u (tj. među) pedeset (konjanika) od (plemena) Ahmesa, od moga naroda. A ponekad je rekao (govorio) Sufjan: Pa sam otišao u (jednoj) skupini od (sa jednom skupinom) moga naroda. Pa sam došao njoj (toj obožavanoj figuri, kipu - ili zgradi u kojoj je bio taj kip), pa sam spalio nju. Zatim sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha nisam došao tebi (nazad) dok (nisam napravio to da) sam ostavio nju (tu zgradu u kojoj je taj kip) kao (izvjesnoga) devca šugavoga." Pa je molio (Muhammed a.s.) za (pleme) Ahmes i njegovo konjaništvo.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, pričao nam je Šubete od Katadeta rekao je: čuo sam Enesa rekao je: Rekla je Ummu Sulejma Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Enes je tvoj sluga." Rekao je: "Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovo dijete (tj. i njegov porod, njegovu djecu), i blagoslovi njemu u (onome) što si darovao (tj. što daruješ, dadneš, daš) njemu."

PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka (da) čita u Bogomolji, pa je rekao:

"Pomilovao ga Allah! Zaista već je opomenuo (napomenuo, podsjetio) mene toliko i toliko ajeta (što) sam oborio njih (tj. što sam bio zaboravio na momenat njih) u suri ovakoj i ovakoj (tj. u toj i toj suri)."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, izvijestio me je Sulejman od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je:

Razdjeljivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) razdiobu, pa je rekao (jedan) čovjek:

"Zaista ovo je zaista (jedna) razdioba (raspodjela takva) što se nije htjelo s njom lice Allaha." Pa sam izvijestio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se rasrdio, čak (tako da) sam vidio (njegovu) srdžbu u (na) njegovome licu, i rekao je:

"Pomilovao Allah Musa-a! Zaista već se je uznemirivao (uznemiravao) sa više (tj. sa većim uznemirivanjem) od ovoga, pa se je strpio (pa je trpio)."

GLAVA

(onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) slika (sroka, rime) u (izvjesnoj) molbi (dovi upućenoj Uzvišenome Allahu).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Muhameda sina Sekena, pričao nam je Habban, sin Hilala, Ebu Habib, pričao nam je Harun El-Mukri', pričao nam je Zubejr, sin Hirrita, od 'Ikrimeta, od Ibnu 'Abbasa rekao je:

"Pričaj (svojim, ili: izvjesnim) ljudima svakoga petka jedanput. Pa ako nisi htio (samo jedanput), pa (onda) dva puta (dvaput). Pa ako si umnožio (tj. A ako hoćeš više puta), pa tri puta. I ne dosađuj (izvjesnim) ljudima ovaj Kur'an. I neću naći (tj. I neka ne nađem) nikako (nipošto) tebe (da) dođeš (izvjesnome) narodu, a oni su u (nekome) razgovoru od svoga razgovora, pa (da) pričaš na njih (njima), pa (da) presiječeš na njih (tj. njima) njihov razgovor, pa (da) dosadiš njima, ali (tj. nego ti) šuti. Pa kada su zapovjedili tebi, pa (onda) im pričaj, a oni žele (strastveno priželjkuju) njega (tvoje pričanje). Pa gledaj (izvjesni) slik (srok, rimovanu prozu) od (izvjesne) molbe (dove, molitve), pa odstrani se njega (slika, sroka, rime), pa (jer) zaista ja sam poznavao (ili susreo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove drugove (tako da oni) neće činiti (tj. da ne čine) osim to." Misli (na to da) neće činiti (tj. da ne čine ništa drugo) osim to (izvjesno) odstranjivanje (ne korištenje, čuvanje, klonjenje od slika, sroka, rime u molbi-dovi upućivanoj Allahu Uzvišenome).

GLAVA:

Neka odlučno iskazuje (svoje) pitanje (tj. svoju molbu, dovu, molitvu), pa zaista ono nema prisiljivača Njemu.

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Ismail, izvijestio nas je Abdulaziz od Enesa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je molio (Kada moli, kada upućuje dovu) jedan (od) vas, pa neka odlučno (jasno) iskaže (svoje) pitanje (molbu Uzvišenome Allahu), a neka ne govori nipošto (nikako ovim izrazom): "Moj Bože! Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pa daruj (dadni) mi", pa (jer) zaista ono nema (nikakvoga) prisiljivača (ili: tražioca prisiljavanja) Njemu."

(Dakle: Niko ne može prisiliti Allaha na nešto, pa ni na, ni za neku molbu-dovu s kojom se na ovaj način moli Uzvišeni Allah.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neka ne govori nipošto (nikako) jedan (od) vas: "Moj Bože! Oprosti mi ako si htio (ako hoćeš), moj Bože, pomiluj me ako si htio (ako hoćeš)." Neka odlučno iskaže (moli za svoje) pitanje (tj. svoju molbu), pa (jer) zaista ono nema prisiljivača Njemu."

GLAVA:

Odgovara se (tj. Odgovoriće se na molbu, uslišaće se molba-dova izvjesnome) robu dok (rob) nije žurio (dok ne žuri da mu se usliša).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu 'Ubejda, slobodnjaka Ibnu Ezhera (Ibnu Ezherovoga), od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Odgovara se (tj. Uslišaće se molba-dova) jednome (tj. svakome od) vas dok nije žurio (i) govori (tj. govoreći on): "Molio sam, pa se nije odgovorilo (uslišalo) meni."

GLAVA

podizanja (svojih) ruku u (svojoj) molbi.

A rekao je Ebu Musa Eš'arija: Molio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je podigao svoje dvije ruke, i vidio sam bjelinu njegova dva pazuha (bjelinu njegovih pazuha). A rekao je Ibnu Umer: Podigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Zaista ja se čistim (oglašavam se nevin, tj. ograđujem se) k Tebi od (onoga) šta je napravio Halid."

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Uvejsija: Pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Jahja-a, sina Seida, i Šerika, njih dvojica su čula Enesa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: Podigao je svoje dvije ruke čak (da) sam vidio bjelinu njegova dva pazuha.

GLAVA

(izvjesne) molbe bez (da je) okrenut prema Strani (onaj ko upućuje molbu Uzvišenome Allahu, tj. ne okrećući se prema Strani - kibli).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predikuje (u) petak (petkom), pa je ustao (kad ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): "O poslaniče Allaha! Moli Allaha, da napoji (kišom) nas." Pa se je naoblačilo nebo, i dala nam se kiša čak (da) nije bio skoro (blizu izvjesni) čovjek (u stanju da) dopre ka svome stanu. Pa nismo prestali da dobivamo kišu (nije nam se prestala davati kiša) do iduće džum'e (tj. do idućega petka). Pa je ustao (taj isti) čovjek, ili (neki drugi) osim njega pa je rekao:

"Moli Allaha, da promijeni nju (kišu u nekom drugom pravcu) od nas, pa već smo se potopili (tj. pa već se pogušismo)." Pa je rekao:

"Moj Bože! Okolo dviju strana nas (tj. Okolo, oko nas neka pada), a ne (više) na nas!" Pa je počeo (izvjesni) oblak (da) se siječe okolo Medine, a neće kišiti (tj. a ne kiši, ne daje kišu) stanovnicima Medine (više).

GLAVA

(izvjesne) molbe okrećući se prema Strani (onaj koji moli Uzvišenoga Allaha).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od 'Abbada, sina Temima, od 'Abdullaha, sina Zejda, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka ovome klanjalištu (da) traži napajanje (tj. kišu), pa je molio i tražio je napajanje (tj. i molio je za kišu), zatim se okrenuo prema Strani (kibli, Ka'bi) i izvrnuo je svoj ogrtač (ili: prevrnuo je svoj ogrtač).

GLAVA

molbe (dove, molitve) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koju molbu, molitvu je činio) svome slugi za dužinu (njegovoga) života i mnogoću (množinu) njegovoga imanja.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Haremija, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekla je moja majka:

"O poslaniče Allaha! Tvoj sluga (poslužitelj) je Enes. Moli Allaha za njega." Rekao je: "Moj Bože! Umnoži njegovo imanje i njegovo dijete (tj. i njegovu djecu), i blagoslovi njemu u (onome) što si dao (darovao) njemu."

GLAVA

(izvjesne) molbe kod (izvjesne) tuge (jada, žalosti).

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Ebul-'Alijeta, od Ibnu Abasa rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) moli kod (izvjesne) tuge (muke, jada i) govori (tj. govoreći on ovo, ovako):

"Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa i Zemlje i Gospodar (izvjesnoga) prijestolja velikoga."

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Hišama, sina Ebu Abdullaha, od Katadeta, od Ebul-'Alijeta, od Ibnu Abbasa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) govori (tj. govoraše) kod (izvjesne) tuge:

"Nema božanstva osim Allah veliki, blagi. Nema božanstva osim Allah, Gospodar (izvjesnoga) prijestolja velikoga. Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa, i Gospodar Zemlje i Gospodar (izvjesnoga) prijestolja plemenitoga (,jer sa toga prijestolja dolazi stvorenjima milost koja je odraz plemenitosti)."

A rekao je Vehb: Pričao nam je Šubete od Katadeta slično njemu (navedenome hadisu).

GLAVA

(izvjesnoga) utjecanja (traženja utočišta i zaštite sebi) od truda (izvjesne, ili: svake) kušnje (nesreće).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Sumejj od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se utječe (tj. da traži utočišta i zaštite sebi) od truda (izvjesne) kušnje (nesreće), i stizanja (izvjesne) nesretnosti, i zla (izvjesne) sudbine i zluradosti (izvjesnih, ili: sviju) neprijatelja. Rekao je Sufjan: Hadis (navedeni sadrži, spomenuo) je tri (od navedene četiri stvari u njemu), povećao (dodao) sam ja jednu (od te četiri nabrojane stvari), neću znati (tj. ne znam) koja (od) njih je ona (ta što sam je ja dodao).

(Neki kažu da je to: i zluradost neprijatelja.)

GLAVA

molbe (molitve) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Druga najvišega (hoću, ili odabirem sebi)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, i Urveta, sin Zubejra, u (tj. među) ljudima od stanovnika nauke (tj. među nekim ljudima od učenih ljudi) da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori, a on je zdrav:

"Neće se uzeti (tj. Neće se usmrtiti ni jedan) vjerovijesnik nikada do (da) vidi svoje sjedište od raja (tj. u raju), zatim se dadne izabrati njemu." Pa pošto je odsjeo s njim (tj. kod njega čas njegove smrti), a njegova glava je na mome stegnu, zanesvijestilo se je njemu (jedan) čas, zatim se je osvijestio (došao je k sebi), pa je podigao svoj pogled ka (tome) stropu (plafonu), zatim je rekao:

"Moj Bože! Druga najvišega (hoću, odabirem sebi)!" Rekla sam: Tada neće sebi izabrati nas. I znala sam da je ono (to taj izvjesni) hadis koji pričaše nama, a on je zdrav (tj. kada je on bio zdrav). Rekla je: Pa je to bila zadnja riječ (što) je govorio s njom (tj. koju je izgovorio): "Moj Bože! Druga najvišega!".

GLAVA

(izvjesne) molbe za (svoju) smrt i (svoj) život.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, od Kajsa rekao je:

Došao sam Habbabu, a već se je spaljivao (usijanim željezom) sedam (puta), (i) rekao je: "Da nije (to) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju."

(Dakle: Zaista da nam nije Muhammed a.s. zabranio da molimo za smrt, zaista bih molio za nju.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Ismaila rekao je: pričao mi je Kajs, rekao je:

Došao sam Habbabu, a već se spaljivao (tj. pržio se usijanim željezom) sedam (puta) u svome stomaku (tj. zbog bolesti neke u stomaku, ili zbog neke rane u stomaku, na stomaku). Pa sam čuo njega (tj. Habbaba da) govori:

"Da nije (to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju (tj. molio bih da umrem)."

PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Ismail, sin 'Ulejjeta, od Abdulaziza, sina Suhejba, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neka ne želi nikako (nipošto) jedan (tj. ni jedan) od vas (svoju) smrt zbog (neke) štete (teškoće što) je odsjela s njim (tj. koja je zadesila njega). Pa ako je bio (u takvoj prilici i muci da) nema mimoilaženja (od toga da bude neki) želilac (svoje) smrti (ako to već ne može izbjeći da ne kaže to - tu molbu za smrt), pa neka govori (tj. neka rekne ovako):

"Moj Bože! Oživi me (tj. Daj mi da živim dotle) dok je bio (dok bude moj) život bolji meni (od moje smrti), a usmrti me, kada je bila (tj. kada bude moja) smrt bolja meni (od života)."

GLAVA

(izvjesne) molbe za (izvjesnu) djecu sa blagoslovom (Svojim da ih Uzvišeni Allah obdari i obaspe) i (GLAVA) potiranja (tj. milovanja) njihovih glava (tj. dječijih glava).

A rekao je Ebu Musa: Rodio se meni (jedan) dječak, i molio je za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (izvjesnim) blagoslovom (da ga obdari i obaspe Uzvišeni Allah, tj. i molio je njemu Muhammed a.s. za Božiji blagoslov).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Dža'da, sina Abdurahmana, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori:

Odvela je mene moja tetka ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista sin moje sestre je bolan (bolestan)." Pa je potrao moju glavu i molio je za mene (tj. meni) sa blagoslovom (tj. za blagoslov). Zatim se očistio (uzeo abdest za molitvu, namaz, klanjanje). Pa sam pio od njegove vode za čišćenje (koja je preostala). Zatim sam ustao iza (ozadi) njegovih leđa, pa sam pogledao ka njegovom pečatu (prstenu vjerovijesništva, tj. mladežu kao znaku vjerovijesništva koji je stajao, koji se nalazio) između njegove dvije plećke (između njegova dva pleća) kao dugme (poput dugmeta, puce izvjesne) mladoženjine sobe (koja je napravljena slično šatoru od komada platna koje je povezano sistemom dugmadi ilika, rupica za dugmad).

(Neki opet kažu da izraz "misle zirril-hadželeti" znači: kao jaje prepelice, jer izraz "el-hadželetu" znači i ptica prepelica, a znači i maldina, mladoženjina soba. Prema ovome drugome tumačenju, mladež je bio kao jaje prepelice.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Seid, sin Ebu Ejuba, od Ebu 'Akila da je on bio (u prilici da) izađe s njim (ponekad) njegov djed Abdullah, sin Hišama, od (izvjesne) pijace, ili ka (izvjesnoj) pijaci (trgu, čaršiji), pa (sebi) kupi (izvjesnu) hranu. Pa susretne njega Ibnuz-Zubejr i Ibnu Umer, pa govore (reknu) njih dvojica:

"Udruži nas (sa sobom u tu hranu što si je kupio), pa (jer) zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već molio za tebe sa (izvjesnim) blagoslovom (tj. molio je tebi za blagoslov od Allaha)." Pa (je) udružio (on) njih. Pa ponekad je pogodio (tj. ćario, zaradio izvjesnu) samaricu (devu) kao što je ona (tj. cijelu nju, zaradio bi devu), pa pošalje nju ka (svome) stanu.

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, a on je (onaj) koji je (taj što je iz usta svojih vodu) štrcnuo (u mlazu polio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovo lice, a on je (bio) dječak, (stavivši vodu u svoja usta) iz njihovoga bunara.

PRIČAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin 'Urveta, od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvim prilikama da) se donesu (izvjesna) djeca (njemu), pa (on) moli za njih. Pa se donijelo njemu (neko, jedno) dijete, pa se (ono) upišalo (pomokrilo) na njegovu odjeću. Pa je pozvao za vodu (da mu se donese voda), pa je proslijedio (polio) nju na nju (na odjeću, tj. polio je tu vodu na onu odjeću), a nije prao nju.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Abdullah, sin Sa'lebeta sina Su'ajra, a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već potrao od njega (tj. potrao njega, potrao ga je, pomilovao ga po licu, ili po očima), (taj je Abdullah pričao) da je on vidio Sa'da, sina Ebu Vakkasa, (da) nepari sa (jednim) naklonom (tj. da obavlja neparnu molitvu - vitr namaz samo jedan rekat).

GLAVA

(izvjesnoga) molenja milosti (blagoslova od Uzvišenoga Allaha) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Hakem, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Lejla-a, rekao je: Susreo je mene Ka'b, sin 'Udžreta, pa je rekao:

"Zar neću pokloniti tebi (jedan) poklon?! (To jest: Daj da ti poklonim jedan poklon u znanju, da te poučim nešto!) Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao nama, pa smo rekli: "O poslaniče Allaha! Već smo znali (tj. Već znamo to) kako (da) pozdravljamo tebe. Pa kako (da mi) molimo milost (pomilovanje, blagoslov) na tebe?" Rekao je: "Pa recite (govorite ovako):

"Moj Bože! Blagoslovi na Muhameda (Pomiluj Muhameda) i na rod (obitelj) Muhameda kao što si blagoslovio na rod Ibrahima, zaista Ti si mnogo hvaljen i slavan. Moj Bože! Blagosiljaj na Muhameda i na rod Muhameda kao što si blagosiljao na rod Ibrahima, zaista Ti si mnogo hvaljen i slavljen (ili: slavan)."

(Riječ "salli" i "barik" su približnoga značenja. U daljem tekstu upotrebljavaće se za "salli" prevod: pomiluj. Za "barik" će se upotrebljavati prevod "blagosiljaj". Takav prevod je trebao da bude i u navedenom tekstu. Ipak i u navedenome tekstu je napravljena neznatna razlika pomoću izraza "blagoslovi" i "blagosiljaj".)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija, od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekli smo:

"O poslaniče Allaha! Ovo je pozdrav na tebe (kako već znamo i činimo sa izrazom: "Esselamu alejke!"), pa kako (da) salat (salavat) činimo na tebe (tj. kako da molimo milost, pomilovanje na tebe)?"

(Po nekima izraz "salla ala", odnosno "salat" od Allaha na Svoga nekoga vjerovijesnika i poslanika znači "pohvala, pohvaljivanje" na toga vjerovijesnika i poslanika od Allaha Uzvišenoga, pa bi onda moglo da se prevede ovdje i u sličnim tekstovima "fe kejfe nusalli: pa kako da molimo pohvalu na tebe, za tebe?".)