SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (izvjesnih) KRVARINA
(tj. otkupnina za umorstvo, ubijstvo, ubistvo, za ubijeno lice)
I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "I ko ubije (jednoga)
vjernika upravljajući se (usmjeravajući se na ubijanje,
hotimično, namjerno), pa njegova kazna je pakao.....".
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila,
od Amra, sina Šurahbila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao (Upitao)
je (jedan) čovjek:
"O
poslaniče Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je veći (tj. najveći)
kod Allaha?" Rekao je: "Da zoveš za Allaha (tj. Da moliš i vjeruješ
uz Allaha još neku) spodobu (tj. biće slično Allahu, biće ili
nešto drugo uz Allaha), a on (Allah) je stvorio tebe." Rekao je:
"Zatim (poslije) koji?" Rekao je: "Zatim da ubiješ tvoje (svoje)
dijete (iz bojazni) da se hrani (ono) sa tobom." Rekao je: "Zatim
koji?" Rekao je: "Zatim da međusobno bludničiš sa ženom
tvoga (svoga) susjeda." Pa je spustio Allah, moćan je i
veličajan je, njezino potvrđenje (tj. potvrđenje ove izreke
Muhameda a.s. objavivši ovaj ajet):
"I
koji neće zvati (tj. koji ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo
drugo, i neće ubijati (i ne ubijaju izvjesnu) osobu koju je zabranio Allah
(da se ubija drukčije) osim sa (izvjesnim) pravom, i neće
bludničiti (i ne bludniče oni), a ko čini to, susrešće
(jednu veliku) kaznu.".
PRIČAO
NAM JE Alija, pričao nam je Ishak, sin Seida sina Amra sina Seida sina
'Asa, od njegovoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće
(nikada) prestati (da bude svaki, ili izvjesni) vjernik u prostranosti svoje
vjere (sve) dok nije pogodio (dok ne pogodi jednu) krv zabranjenu (tj. dok ne
učini ubijstvo, ubistvo bez prava)."
PRIČAO
MI JE Ahmed, sin Jakuba, pričao nam je Ishak: Čuo sam svoga oca (da)
priča od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
Zaista
(jedna) od kaljuža (ili neprijatnosti i teških položaja izvjesnih) stvari (ili:
izvjesnih poslova) koje su (takve da iz njih) nema izlaza za (onoga) ko je dao
pasti svojoj osobi u njih - je prolijevanje (izvjesne) krvi zabranjene bez
njezine dozvole (tj. bez dozvoljenosti da se ta krv prolije na osnovu prava
zakona Božijega).
PRIČAO
NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha
(Mes'udovoga) rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Prvo
što (će da) se sudi među ljudima (svima na sudnjem danu) je u
(njihovim) krvima (tj. za njihove krvi, zbog njihovih krvi, ubijanja,
ubijstva, ubistva,
ubijstava-ubistava)."
PRIČAO
NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, pričao nam je Junus od Zuhrije,
pričao nam je 'Ata, sin Jezida, da je Ubejdulah, sin Adija, pričao
njemu da je Mikdad, sin Amra, Kindija, saveznik Zuhretovića (Zuhrovića),
pričao njemu - a bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao
ga Allah i spasio - da je on rekao:
"O
poslaniče Allaha! Ako sam susreo (tj. Ako susretnem jednoga) bezvjernika,
pa smo se pobili, pa je udario (on) moju ruku sa (svojom) sabljom, pa je
odsjekao nju, zatim je utekao (pobjegao) za (neko) stablo (tj. zatim je našao
utočište u jednome stablu, zaklonio se je za jedno stablo, sklonio se je u
jedno stablo) i rekao je (i rekne, i kaže): "Primio sam Islam radi Allaha
(tj. Primam Islam u ime Allaha)." Je li (tj. Da li ću da) ubijem
njega poslije da je (tj. nakon što je) rekao nju (tu riječ, izreku - nakon
što je to izgovorio)?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Ne
ubij ga." Rekao
je: "O poslaniče Allaha! Pa zaista on je odbacio (tj. odsjekao) jednu
(od) moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije što je odsjekao nju. Je li (tj.
Da li ću da) ubijem njega?" Rekao je: "Ne ubij (Ne ubijaj) njega
(Nemoj ga ubiti). Pa ako si ubio (ako ubiješ) njega, pa zaista on je sa tvojim
stepenom (na tvome stepenu, tj. u tvome stepenu u kojem si ti bio) prije (nego
ćeš) da ubiješ njega, a ti si sa njegovim stepenom (tj. u njegovom
stepenu, na njegovom stepenu na kojem je on bio) prije (nego će) da rekne
njegovu (svoju) riječ koju je rekao (tj. prije nego će da izgovori
kelimei šehadet)."
A rekao je
Habib, sin Ebu Amreta, od Seida, od Ibnu Abasa rekao je: Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mikdadu:
"Kada je
bio (jedan) čovjek vjernik (koji) sakriva svoje vjerovanje sa narodom (tj.
sa nekim ljudima) nevjernicima, pa je pokazao (pa pokaže) svoje vjerovanje, pa
si ubio njega (pa si ga ubio, pa ga ubiješ), pa takođe si ti bio (u
sličnoj prilici da) sakrivaš tvoje (svoje) vjerovanje u Meki prije."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... a ko je oživio
nju.....", rekao je Ibnu Abas (da to znači): Ko je zabranio njezino
ubijanje (tj. ubijanje jedne osobe) osim sa pravom, "..... pa kao da je
oživio (te) ljude sve.....".
PRIČAO
NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Abdullaha, sina
Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neće
se ubiti (tj. Ne ubije se ni jedna) osoba (pa da bude drukčije) osim (tako
da) je bio (tj. da bude) na prvoga sina Adema (Ademovoga jedan) udjel od
nje."
(Misli se na Ademovoga sina koji je prvi izvršio ubistvo,
ubijstvo.)
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je Vakid, sin Abdullaha,
izvijestio me je od svoga oca, čuo je Abdullaha, sina Umera, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ne
vraćajte se poslije mene (na postupke koje ste radili prije Islama kao)
bezvjernici (nevjernici), (i da) udara (tj. udarajući sabljom) neki (od)
vas vratove nekih (tj. ubijajući se međusobno)."
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je
Šubete od Alije, sina Mudrika, rekao je: Čuo sam Ebu Zur'ata, sina Amra
sina Džerira, od Džerira rekao je: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, u hodočašću (svoga) oproštaja (tj. u oproštajnom
hodočašću):
"Traži
šutnju (od prisutnih) ljudi (tj. Ućutkaj te ljude)! Ne vraćajte se
(Ne vratite se) poslije mene (da budete) nevjernici, (i da, pa da) udara neki
(od) vas vratove nekih." Predao je njega (tj. ovaj hadis) Ebu Bekrete i
Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO MI
JE Muhamed, sin Beššara (Bešara), pričao nam je Muhamed, sin Džafera,
pričao nam je Šubete od Firasa, od Šabije, od Abdullaha, sina Amra, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Veliki
grijesi su: Pridruživanje sa Allahom (nekoga, nečeka, nešto, tj.
Mnogoboštvo), i neposlušnost (svojim) dvama roditeljima", ili je rekao:
"i zakletva velika zamočivačica (u grijeh, tj. lažna zakletva)."
Sumnjao je Šubete. A rekao je Muaz: Pričao nam je Šubete, rekao je:
"Veliki grijesi su: Pridruživanje sa Allahom (još nekakvih božanstava i
sila), i zakletva velika zamočivačica i neposlušnost (svojim) dvama
roditeljima." Ili je rekao: "i ubijanje (nevine) osobe."
PRIČAO
NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je
Šubete, pričao nam je Ubejdulah, sin Ebu Bekra, čuo je Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je: "Veliki grijesi su." A pričao nam je Amr, pričao
nam je Šubete od Ibnu Ebu Bekra, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najveći
(od) velikih grijeha (tj. Najveći veliki grijesi) su: Pridruživanje sa
Allahom (Širk - Mnogoboštvo), i ubijanje (nevine) osobe, i neposlušnost
(svojim) dvama roditeljima i govor (izvjesne) laži." Ili je rekao: "i
svjedočenje (izvjesne) laži."
PRIČAO
NAM JE Amr, sin Zurareta, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Husajn,
pričao nam je Ebu Zabjan, rekao je: Čuo sam Usameta, sina Zejda sina
Hariseta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča, rekao je:
Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu
(ogranku) od (plemena) Džuhejneta. Rekao je:
Pa smo došli
jutrom (tome) narodu (tj. navalili smo jutrom rano na taj narod), pa smo
porazili njih. Rekao je: I priključio sam se ja i (jedan) čovjek od
Pomagača (jednome) čovjeku od njih (tj. potjerali smo ga). Rekao je:
Pa pošto smo poklopili (pokrili, tj. uhvatili) njega, rekao je (taj
uhvaćeni): "Nema božanstva osim Allah!" Rekao je: Pa se je
ustegnuo od njega (taj) Pomagač. Pa sam udario njega sa svojim kopljem dok
sam ubio njega (dok ga nisam ubio). Rekao je: Pa pošto smo došli, doprlo je to
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je rekao meni:
"O
Usamete! Zar si ubio njega poslije što je rekao (nakon što je rekao):
"Nema božanstva osim Allah!" (Zar si to učinio)?" Rekao je:
Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Samo je bio utjecač (tj. On je
bio samo onaj koji sebi traži utočište, a to će reći: Rekao je
on kelimei šehadet samo da se spasi od smrti, a ne što je on, u stvari, postao
vjernik u tom času)." Rekao je (Muhammed a.s. opet na to): "Zar
si ubio njega poslije da je (tj. poslije što je, nakon što je) rekao:
"Nema božanstva osim Allah!" (zar)?" Rekao je: Pa nije prestao
(da) ponavlja nju (tu rečenicu) na mene, čak (da) sam želio da ja
nisam bio primio Islam prije toga dana.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Jezid
od Ebul-Hajra, od Sunabihije, od 'Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Zaista ja sam
(jedan) od (onih) starješina (tj. plemenskih poglavica) koji su se prisegnuli
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Prisegnuli smo se njemu na (to)
da nećemo pridruživati sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. ništa), i (da)
nećemo bludničiti, i nećemo krasti, i nećemo ubijati (ni
jednu) osobu koju je zabranio Allah, i nećemo pljačkati (samovoljno
uzimati ratni plijen) i nećemo biti neposlušni (u onome što je dobro) -
(prisegnuli smo mu se na to) za raj ako smo poklopili (tj. ako smo došli i
izvršili sve to). Pa ako smo poklopili (tj. ako smo došli, učinili) od
toga (neku) stvar (koja je zabranjena), bio je sud toga (tj. biće
suđenje zbog toga) ka Allahu (prepušteno).
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od
Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko je
nosio (ponio, tj. Ko nosi, ko ponese) na nas (tj. protiv nas svoje) oružje, pa
(taj) nije od nas." Predao je njega (taj hadis) Ebu Musa od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO
NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Hamad, sin Zejda,
pričao nam je Ejub i Junus od Hasena, od Ahnefa, sina Kajsa, rekao je:
Otišao sam
(tj. Pošao sam) zato (da) pomognem ovoga čovjeka (tj. Aliju r.a. u boju
zvanom Vak'atul-džemel), pa je susreo mene Ebu Bekrete pa je rekao: "Gdje
hoćeš (tj. Gdje ćeš)?" Rekao sam: "Pomoći ću
ovoga čovjeka." Rekao je: "Vrati se, pa (jer) zaista ja sam
čuo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Kada su
se susrela (izvjesna) dva muslimana sa dvjema sabljama (mačevima) njih
dvojice (tj. sa svojim sabljama u cilju međusobnoga sukoba, dakle: kada se
već sukobe dva muslimana sa svojim mačevima), pa (taj) ubica i (taj)
ubijeni je (osuđen da uniđe - oba su osuđena da uđu) u
Vatru (tj. obojica će u pakao na sudnjem danu)." Rekao sam: "O poslaniče
Allaha! Ovaj ubica neka ode (u pakao), pa šta je umu (ovoga) ubijenoga (tj. pa
što će ubijeni u paklu)?" Rekao je: "Zaista on je bio
(takođe) pohlepan (tj. odlučan) na ubijanje svoga druga (s kojim se
je sukobio, sudario)."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali
(tj. koji vjerujete), propisala se je na vas (tj. vama ta) odmazda u (vašim)
ubijenim (licima, tj. za ubijena lica): slobodni (čovjek) za slobodnoga, i
rob za roba i žensko za žensko, pa ko (imadne sreću da) se je oprostila
njemu od njegovoga brata (jedna) stvar, pa slijeđenje sa (izvjesnim)
dobrom (toga oprosta, tj. ubica treba da plati krvarinu za ubijenoga najbližem
rođaku ubijenoga koji je rođak i oprostio život ubici zamijenivši mu
smrt za krvarinu) i izvršenje k njemu sa dobročinstvom; to je olakšanje od
vašega Gospodara i milost, pa ko se je uzneprijateljio (tj. ko bude vodio
neprijateljstvo) poslije toga, pa za njega je kazna bolna.".
GLAVA
pitanja (tj. ispitivanja izvjesnoga) ubice dok prizna, i
(GLAVA) priznanja (priznavanja) u (tim tjelesnim) kaznama.
PRIČAO
NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa,
sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov stucao (tj.
razbio, razlupao, smrskao) glavu (jedne) djevojke između dva kamena, pa se
je reklo (govorilo) njoj:
"Koje
učinio s tobom ovo (Ko ti je to učinio)? Je li omsica (Je li taj),
ili je omsica (ili je taj)?" Dok se je imenovao (tj. spomenuo i taj)
Židov. Pa se doveo on Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije
prestao s njim (da razgovara i da ga ispituje) dok je priznao. Pa se je stucala
(smrskala) njegova glava sa (tim) kamenjem.
GLAVA:
Kada je (ubica) ubio sa kamenom ili sa štapom.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, rekao je: Izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, od Šubeta, od
Hišama, sina Zejda sina Enesa, od njegovoga djeda Enesa, sina Malika, rekao je:
Izašla je
(jedna) djevojka, na njoj su (neki) srebreni nakiti u Medini. Rekao je: Pa je
gađao nju (jedan) Židov sa kamenom. Rekao je: Pa je ona dovedena ka
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je (još samo neki)
ostatak života (tj. zadnje iskre života). Pa je rekao njoj poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Omsica
je (li) ubio tebe (Je li ubio tebe taj-i-taj)?" Pa je podigla svoju glavu.
Pa je povratio (tj. ponovio) na nju (tj. njoj), rekao je: "Omsica je (li)
ubio tebe?" Pa je podigla svoju glavu. Pa je rekao njoj u trećem
(pitanju i obraćanju k njoj): "Omsica (A taj-i-taj) je (li) ubio
tebe?" Pa je spustila svoju glavu (dajući ona tako znak da ju je ubio
taj treći što je spomenut). Pa je pozvao za njega (tj. da dovedu njega,
pozvao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ubio njega (tj.
zapovjedio je da se on ubije) između (ta) dva kamena.
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... da je (ta) osoba za
(tu) osobu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub i (sve te)
rane su odmazda (tj. podležne su odmazdi i rane); pa ko je milodario s njim
(tj. ko je milodario pravo odmazde, odmazdu), pa ono (tj. pa to) je iskupljenje
njemu (opraštaču za njegove grijehe); a ko nije sudio sa (onim, tj. ko ne
sudi prema onome) što je spustio Allah, pa ti (takvi), oni su (izvjesni, ili:
svaki) nasilnici (nepravednici).".
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš
od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je:
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće
se dozvoliti (tj. Ne dozvalja se) krv (ni jednoga) čovjeka muslimana
(koji) svjedoči da nema božanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha
(nije dozvoljeno proliti krv takvoga muslimana, tj. nije ga dozvoljeno ubiti)
osim sa jednom (od) tri (velike greške, tj. osim za jedan od ova tri grijeha i
slučaja): osoba za osobu (glava za glavu), i (izvjesna osoba) udavana
(ženjena - udova, udovica ili razvedena) bludnica (tj. koja izvrši preljub
pošto je već bila ta osoba u braku), i (izvjesni) izlazač iz
(islamske) vjere (tj. jeretik, renegat, otpadnik), ostavljač (te) skupine
(tj. napuštalac muslimanske zajednice)."
GLAVA
(onoga) ko je odmazdio (tj. ko je izvršio odmazdu, ko je
kažnjavao za ubojstvo) sa kamenom (tj. sa istim kamenom kojim je i ubica ubio).
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera,
pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah
od njega, da je (jedan) Židov ubio (jednu) djevojku na (tj. za neke) srebrene
nakite njezine, pa je ubio nju sa (nekakvim) kamenom. Pa se je dovelo nju (tj.
Pa se je dovela ona) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je
(neki) ostatak života, pa je rekao:
"Je li
ubio tebe (taj iks - taj-i-taj)?" Pa je dala znak (tj. pokazala je) sa
svojom glavom da nije (da ne, ili: to jest: Ne). Zatim je rekao drugi puta (Pa
je ponovo upitao). Pa je dala znak sa svojom glavom da nije (da ne - dala je
znak glavom da nije ni taj jer nije mogla govoriti). Zatim je pitao nju
treći puta. Pa je dala znak sa svojom glavom da jest (doslovno: da: da;
ili: to jest: da). Pa je ubio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
sa (nekakva) dva kamena.
(U jednom od navedenih kazivanja ovoga slučaja stoji u
tekstu ovako: "bejnel-hadžerejni", a to znači: između
izvjesna dva kamena, što može da se protumači da ga je ubio sa ista ona
dva kamena kojima je on - onaj Židov - ubio onu djevojku.)
GLAVA:
Ko (se nađe u prilici da) se je ubio njemu (neki)
ubijeni (rođak), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (tj. on može
da zahtijeva i da bira od dvoje jedno koje se njemu čini da je bolje, a to
je ili se ubica ubije takođe, ili da plati krv, krvarinu, otkupninu za
ubojstvo, da mu plati ubica ili njegovo pleme i porodica).
PRIČAO
NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu
Hurejreta da su (ljudi iz plemena) Huza'ata ubili (jednoga) čovjeka. A
rekao je Abdullah, sin Redža-a: Pričao nam je Harb od Jahja-a, pričao
nam je Ebu Selemete, pričao nam je Ebu Hurejrete da je ono godine (tj. u
godini) osvojenja Meke ubilo (pleme) Huza'ate (jednoga) čovjeka iz
(plemena) Lejsovića za (jednoga) ubijenoga svoga u predislamlju. Pa je
ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Zaista
Allah je zadržao (zastavio, zaustavio) od Meke (izvjesnoga) slona, a dao je
vlast nad njima (nad stanovnicima Meke) Svome poslaniku i (tim) vjernicima. Zar
ne (tj. Pažnja, Pozor)! I zaista ona (Meka) nije se dozvolila (ni) za jednoga
(čovjeka, tj. nikome) prije mene (da u njoj prolijeva krv), a neće se
dozvoliti (nije dozvoljena ni) za jednoga (čovjeka) od poslije mene (ni
jednom čovjeku poslije mene). Zar ne (Pazite)! I dozvolila se je meni samo
(jedan) čas od (jednoga) dana. Zar ne! I zaista ona je (u) ovaj moj
čas zabranjena (tj. sveta, svetinja takva da) neće se kresati njezino
trnje, i neće se sjeći njezina stabla, i neće se brati (uzimati
sa tla) njezina pala (tj. izgubljena stvar i imovina), osim (jedino) za
upoznavača (pokazivača je dozvoljeno da uzme i podigne sa tla
nađenu stvar koji će istraživati, oglasiti čija je i upoznati,
nastojati da upozna pravoga vlasnika i da mu je uruči - to je "munšid").
A ko (dođe u priliku da) se je ubio njemu ubijeni (rođak, tj. da mu
neko ubije rođaka), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (on ima
dva izbora): ili se daje krvarina njemu (za ubijenoga rođaka), ili se
njemu vrši odmazda (tj. ili da se ubica ubije)." Pa je ustao (jedan)
čovjek od stanovnika Jemena, govori se njemu Ebu Šah, pa je rekao:
"Napiši
mi (to), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio: "Napišite Ebu Šahu (doslovno: za Ebu Šaha)." Zatim
je ustao (jedan) čovjek od Kurejša (Kurejševića) pa je rekao: "O
poslaniče Allaha! Osim izhira (pirike, ili mirisne trstike, tj. Dozvoli
nam da možemo sjeći travu izhir), pa (jer) samo činimo nju (tj.
stavljamo nju samo) u naše kuće i naše grobove." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim izhira (sve je ostalo
zabranjeno sjeći i trgati u Meki)."
A slijedio je
njega (Harba) Ubejdulah od Šejbana u (izvjesnome) slonu (tj. u spominjanju
slona). Rekao je neki (od) njih od Ebu Nuajma: "ubijanje (izvjesno, tj.
Allah je zadržao, zaustavio od Meke to ubijanje, a dao je vlast....",
tako, dakle, po jednom kazivanju treba da stoji u navedenom hadisu tekst
umjesto što stoji: "Zaista Allah je zadržao od Meke izvjesnoga slona, a
dao je vlast....", a s time se misli na slona koji je išao pred vojskom
Ebrehe koji je bio pošao da uništi Kabu u Meki u vrijeme prije Islama.). A
rekao je Ubejdulah: "...... ili da se odmazda izvrši porodici (toga)
ubijenoga (ubijanjem ubice)."
(To znači da po tome kazivanju i pričanju treba u
tekstu da stoji još i izraz "ehlul-katili porodica ubijenoga".)
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Mudžahida,
od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bila je u
Israelićana odmazda, a nije bila u njih (ta) krvarina, pa je rekao Allah
za ovu sljedbu (tj. ovoj sljedbi):
"Propisala
se je na vas (ta) odmazda u (vašim) ubijenima (tj. za vaše ubijene)....."
do ovoga ajeta: "Pa ko (se nađe u prilici da) se je oprostila njemu
od njegovoga brata (neka) stvar.....", rekao je Ibnu Abas: Pa to
opraštanje je da primi (tu) krvarinu u (izvjesnom) namjeravanju (u namjernom
ubijstvu, ubistvu, tj. da zastupnik ubijenoga poštedi život ubici i umjesto da
traži da se ubica takođe ubije, on primi krvarinu, otkupninu za ubijenoga
od samoga ubice ili njegove porodice, dok u Izraelićana to nije moglo da
bude, nego je ubica u svakom slučaju morao da se ubije, da bude ubijen).
Rekao je: "..... pa slijeđenje sa (izvjesnim) dobrom....." je
(značenja) da traži sa dobrom (tj. da zastupnik ubijenoga traži neko dobro
od ubice) i (da ubica to dobro) izvrši sa dobročinstvom (tj. na što ljepši
način da plati krvarinu ne odugovlačeći isplatu krvarine).
GLAVA
(onoga) ko je tražio krv (jednoga) čovjeka bez prava
(tj. ko bespravno i neosnovano traži da se jedan čovjek ubije).
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna,
pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Najmrži
(od svih) ljudi k Allahu su trojica: Naginjač (Odstupljivač od
istine, istinskoga puta, od vjere) u Svetome tlu (tj. u Meki i njezinoj
okolici), i tražilac u Islamu običaja (postupka iz toga) predislamlja, i
(usiljeni) potraživalac krvi (nekoga, jednoga) čovjeka bez prava (samo)
zato (da) prolije njegovu krv."
GLAVA
(izvjesnoga) opraštanja (zastupnika ubijenoga lica koji
oprosti ubici ili ubicama koji su ubili) u (izvjesnoj) greški (tj. nenamjerno,
nehotice) poslije smrti (tj. kada oprosti zastupnik ubijenoga poslije smrti
toga ubijenoga).
PRIČAO
NAM JE Fervete, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga
oca, od Aiše:
Porazili su se
(tj. Poraženi su mekanski) idolopoklonici (na) dan Uhuda. A pričao mi je
Muhamed, sin Harba, pričao nam je Ebu Mervan Jahja, sin Ebu Zekerija-a, od
Hišama, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Proderao se
je (Zaurlikao je) sotona (đavo, zloduh, ili kolovođa sotona -
Zaurlikao je na) dan Uhuda u (tj. među izvjesnim) ljudima: "O robovi
Allaha! Zadnju vašu (stranu pazite, tj. Napadnuti ste s leđa)!" Pa se
je povratila njihova (tj. muslimanska borbena linija) prva na njihovu zadnju,
čak su ubili Jemana (tj. počeli su da ubijaju Jemana). Pa je rekao
Huzejfete:
"Moj
otac, moj otac!" Pa su ubili njega (u zabuni). Pa je rekao Huzejfete:
"Oprostio Allah (vama)!" Rekao je: A već se bio porazio od njih
(tj. od idolopoklonika jedan) narod (tj. neki njihovi ljudi), čak su se
priključili (tj. pobjegli) u Taif.
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "I nije bilo (ni) za
(jednoga) vjernika da (on) ubije (jednoga) vjernika (drukčije) osim
greškom (nehotimično), a ko je ubio (jednoga) vjernika greškom, pa
oslobađanje vrata vjerničkoga (tj. to nehotimično ubijstvo ima
za posljedicu da ubica mora osloboditi ropstva jednoga muslimana roba) i
krvarina predata (uručena) ka njegovoj porodici (porodici ubijenoga je
zapovjed Allahova), osim da (oni - nasljednici ubijenoga) milodare (tj. da
oproste ubici); pa ako je bio od naroda neprijatelja (tj. neprijateljskoga)
vama, a on je vjernik, pa oslobođenje (od ropstva jednoga) vrata
vjerničkoga; a ako je bio od naroda (što ima i postoji) između vas i
između njih (neka) obaveza (tj. ugovor, savez), pa (jedna) krvarina
predata ka njegovoj porodici i oslobađanje (jednoga) vrata
vjerničkoga (od ropstva), pa ko nije našao (tj. ko nema to), pa post
(postenje u trajanju od) dva mjeseca uzastopna (tražeći i moleći)
pokajanje od Allaha (tj. da Allah primi kajanje, ili: post dva mjeseca
uzastopna radi pokajanja i strahovanja od kazne Allaha), a Allah je bio (oduvjek)
sveznajući (i) mudar.".
GLAVA:
Kada je priznao (jedan čovjek) za (izvjesno) ubojstvo
(samo) jedanput, ubio se je s njim (tj. ubiće se za njega, zbog toga
ubojstva, ubistva).
PRIČAO MI
JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemam, pričao nam
je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika da je (jedan) Židov stucao
(smrskao, slupao) glavu (jedne) djevojke između (nekakva) dva kamena. Pa
se je reklo njoj:
"Ko je
učinio ovo s tobom (Ko ti je to uradio, učinio)? Je li omsica (Je li
taj-i-taj to učinio)? Je li omsica?" Dok se imenovao (spomenuo onaj)
Židov. Pa je dala znak (klimnula je ona) sa svojom glavom. Pa se doveo (onaj)
Židov, pa je (on i) priznao. Pa je zapovjedio za njega Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, pa se je stucala (razbila, smrvila, slupala i) njegova glava
sa (izvjesnim, ili: sa istim onim) kamenjem. A već je rekao Hemam: .....
sa (nekakva) dva kamena.
GLAVA
ubijanja (izvjesnoga) čovjeka za (izvjesnu) ženu (tj.
zbog izvjesne žene).
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid
od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ubio (jednoga) Židova za (jednu)
djevojku (tj. zbog jedne djevojke što) je ubio nju na (za nekakve) srebrene
nakite njezine.
GLAVA
(izvjesne) odmazde između (izvjesnih) ljudi i
(izvjesnih) žena u (njihovim) ranama (tj. zbog njihovih rana).
A rekli su
stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. rekli su učeni, znani ljudi): Ubija se
(tj. Ubiće se izvjesni) čovjek za (izvjesnu) ženu (tj. zbog ubijanja
žene). A spominje se od Umera: Izvršava se (tj. Izvršiće se) odmazda
(izvjesnoj) ženi (tj. nad izvjesnom ženom) od (tj. zbog izvjesnoga)
čovjeka u svakom namjeravanju (tj. namjernome pokušaju ubistva koje) dopre
njegovoj ličnosti (duši, tj. koje dopre dotle da uništi njegovu osobu,
dušu, život), pa što je ispod nje od (izvjesne) rane (tj. Izvršiće se
odmazda nad ženom koja ubije ili pokuša ubiti čovjeka, pa bilo da ga
ubije, ili ga rani, ozlijedi, i odmazda će se izvršiti prema tome: ako je
ubila, i ona se ima ubiti, a ako je ranila, i ona će se raniti). I s njime
je rekao (tj. I s ovim mišljenjem se je složio i) Umer, sin Abdulaziza, i
Ibrahim, i Ebu Zinad (koji je prenio to mišljenje) od svojih drugova. A ranila
je sestra Rubejjie (tj. Rubejji'ina sestra ranila je jednoga) čovjeka, pa
je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Odmazda
je (to što treba da se učini; ili: Odmazdu izvršite nad njom)."
PRIČAO
NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan,
pričao nam je Musa, sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Stavili
(Salili) smo lijek u polovinu usta Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
(protiv njegove volje, a to je bilo) u njegovoj bolesti, pa je rekao:
"Ne
stavljajte (Ne salijevajte) meni lijek u (jednu) polovinu (u jedan kraj, u
jedan dio mojih) usta (protiv moje volje)." Pa smo rekli: "Odvratnost
(Mržnja svakoga) bolesnika za (taj) lijek (je uzrok što nam se on protivi, a
on, možda, stvarno ne brani da mu ga dajemo)." Pa pošto se je osvijestio
(došao k svijesti), rekao je:
"Neće
ostati (tj. Neka ne ostane ni) jedan od vas osim (da) se je stavio (salio)
njemu lijek u (jednu) polovinu usta, osim (tj. izuzev) Abbasa, pa (tj. jer)
zaista on nije prisustvovao vama (kada ste mi stavljali lijek u jednu polovinu
usta)."
(To je njima bila kao odmazda na isti način zbog
stavljanja lijeka protiv njegove volje.)
GLAVA
(onoga) ko je uzeo svoje pravo ili je uzeo sebi odmazdu (tj.
ili je izvršio odmazdu sam sobom nad nekim) bez (izvjesnoga) vladara.
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je
Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori: Zaista on
je čuo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Mi smo
zadnji (a) pretjecači (tj. Mi smo zadnji u ovozemnosti, a pretjecači,
a to će reći: a najprvi, a prvi smo na sudnjem danu)." I sa
njegovim senedom (tj. sa lancem pripovjedača toga istoga hadisa kaže se da
je Muhamed a.s. rekao još i ovo):
"Da se je
natkučio u tvoju kuću (sobu) jedan (čovjek, tj. neko), a nisi
dozvolio njemu, (i) gađao si (tj. pa si gađao) njega sa (jednim)
kamenčićem, pa si izbio (iskopao, ili oštetio) njegovo oko, nije bilo
(tj. ne bi bilo) na tebe (ništa) od grijeha (tj. ne bi to bio tebi nimalo,
nikako grijeh)."
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Humejda da se je (jedan)
čovjek natkučio (nadvirio, provirio, pogledao) u kuću (u sobu)
Vjerovijenika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je upravio k njemu (jednu široku
željeznu) oštricu. Pa sam rekao:
"Ko je
pričao tebi za ovo?" Rekao je: "Enes, sin Malika."
GLAVA:
Kada je umro u (izvjesnoj) stiski (tjeskobi) ili se je ubio
(tj. ili je ubijen u stiski, tiski, tiskanju).
PRIČAO MI
JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Hišam je
izvijestio nas od svoga oca, od Aiše rekla je:
Pošto je bio
dan Uhuda, porazila su se (tj. u početku borbe bili su poraženi mekanski)
idolopoklonici, pa je zavikao (zajaukao) sotona (đavo, šejtan): "O
robovi Allaha! Zadnju vašu (liniju, stranu pazite jer je tamo vaš
neprijatelj)!" Pa se vratila prva njihova (linija), pa se bičevala
(tj. pobila se) ona (ta prva linija) i zadnja njihova (linija, redovi). Pa je
pogledao Huzejfete, pa kada li on sa svojim ocem Jemanom! Pa je rekao:
"O robovi
Allaha! Moj otac, moj otac!" Rekla je: Pa tako mi Allaha nisu se
prepriječili (nisu se spriječili, okanili, sustegli, zaustavili),
čak su ga (i) ubili (u toj tiski i zabuni). Pa je rekao Huzejfete:
"Oprostio Allah vama!" Rekao je Urvete: Pa nije prestao u Huzejfetu
od njega (tj. od ovoga slučaja jedan) ostatak, čak se je
priključio Allahu (tj. čak je i umro).
GLAVA:
Kada je ubio svoju osobu (tj. sam sebe nekom) greškom (tj.
nehotimično, nehotice, nenamjerno), pa nema krvarine njemu (tj. za njega,
ili zbog toga).
PRIČAO
NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od
Selemeta rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
k Hajberu. Pa je rekao (jedan) čovjek od njih:
"Daj
čuti nama, o Amire, od tvojih stvarčica (tj. od tvojih
pjesničkih sastava)." Pa je gonio s njima (tj. gonio je njih svojim
pjesmama). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je
(taj) tjerač?" Rekli su: "Amir." Pa je rekao:
"Pomilovao ga Allah!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Da li
(tj. Zašto) nisi dao uživati (i) nama s njim?" Pa se je pogodio (u) rano
jutro (te) svoje noći (tog dana). Pa je (govorio taj izvjesni) narod:
"Pokvario (Upropastio) se je njegov posao (rad). Ubio je svoju osobu (tj.
sam sebe i umro je kao bezvjerac pa mu je pokvaren, propao rad)." Pa pošto
sam se povratio, a oni pričaju (sebi) da je Amir (tako završio da) se
pokvario njegov posao (njegova dobra djela), pa sam došao ka Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:
"O
vjerovijesniče Allaha! Tvoj otkup je moj otac i moja mati! Tvrde
(doslovno: Tvrdili su neki) da je Amir (tako završio da) se je pokvario njegov
posao (njegova djela)." Pa je rekao: "Lagao (Slagao) je ko je rekao
nju (tu tvrdnju). Zaista su za njega zaista dvije nagrade, dvije! Zaista on je
zaista trudbenik borac. I koje ubijstvo (tj. koja pogibija) povećava njega
(nagrađivanje, nagradu) nad njegovo (nagrađivanje)?!"
GLAVA:
Kada je ujeo (ugrizao nekoga) čovjeka pa su pali
njegovi sjekutići (pa su mu poispadali prednji zubi).
PRIČAO
NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete, rekao je:
Čuo sam Zurareta, sina Evfa-a, od Imrana, sina Husajna, da je (jedan)
čovjek ujeo (ugrizao) ruku (nekoga) čovjeka, pa je istrgnuo
(iščupao ujedeni) svoju ruku iz njegovih usta, pa su pali (ispali,
poispadali) njegovi sjekutići (zubi). Pa su se prepirali (tj.
parničili obrativši se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je rekao:
"Ujeda
jedan (od) vas svoga brata kao što ujeda (izvjesni) pastuh (ždrijebac,
ždrijebak). Nema krvarine tebi (za tvoje poispadale zube)."
PRIČAO
NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od
njegovoga oca rekao je:
Izašao sam u
jednu vojnu. Pa je ujeo (jedan) čovjek (drugoga čovjeka), pa je
istrgnuo (iščupao) njegov sjekutić (prednji zub), pa je pokvario nju
(krvarinu za taj zub) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
"..... zub za zub.....".
PRIČAO
NAM JE Ensarija, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od
njega, da je kći Nadra ošamarila (jednu) djevojku, pa je razbila njezin
sjekutić (prednji zub). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je zapovjedio za (tu) odmazdu.
GLAVA
krvarine (izvjesnih) prsta (prstiju).
PRIČAO
NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ovaj i
ovaj je jednak (jednaki su, ravni su)." Misli (na) mali prst i palac.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od
Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je:
Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i sapasio, slično njemu (prethodnom
hadisu).
GLAVA:
Kada je pogodio (jedan) narod (jednoga) čovjeka (tj.
Kada mu nanesu povrede ili ga čak ubiju ljudi jednoga naroda) da li (da)
se kazni, ili (da) se uzme (tj. izvrši) odmazda od njih, svakoga (od) njih
(pojedinačno)?
A rekao je
Mutarrif od Šabije o (nekoj) dvojici ljudi (koji) su svjedočili (doslovno:
svjedočila su njih dvojica) na (jednoga) čovjeka da je on ukrao, pa
je odsjekao njemu (ruku) Alija. Zatim su dovela njih dvojica (jednoga
čovjeka) drugoga i rekla su njih dvojica: "Pogriješili smo (tj. Ovaj
je ukrao, a ne onaj prvi što si mu odsjekao ruku)." Pa je pokvario (tj.
odbio je Alija) svjedočenje njih dvojice, i uzela (tj. i kaznila) su se
njih dvojica sa krvarinom (onome) prvome (za odsječenu ruku da mu plate),
i rekao je (Alija r.a.): "Da sam znao (tj. Da znam) da ste vas dvojica
upravila se (tome postupku, tj. da ste to namjerno učinili tako), zaista
bih odsjekao vama dvojici (ruke)."
A rekao je
meni Ibnu Bešar: Pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se (jedan) dječak ubio
(tj. da je ubijen) podmuklo (na prevaru, izdajnički), pa je rekao Umer:
"Da su se udružili stanovnici San'e u njoj (u toj raboti, u tom
ubijstvu-ubistvu), zaista bih ubio (pobio) njih." A rekao je Mugirete, sin
Hakima, od svoga oca: Zaista četvorica su ubila (jedno) dijete, pa je
rekao Umer slično njemu (tj. slično tome što je već navedeno). A
izvršavali su odmazdu Ebu Bekr, i Ibnu Zubejr, i Alija i Suvejd, sin Mukarrina
od (tj. zbog jednoga) šamaranja (šamara). A izvršio je odmazdu Umer od (tj. zbog
jednoga) udaranja (udarca) sa (izvjesnom) kandžijom (kamdžijom, bičem). A
izvršio je odmazdu Alija od (zbog) tri krbača (korbača, tj. udarca
bičem). I izvršio (ili: uzeo) je odmazdu Šurejh od (zbog jednoga)
korbača i (jednoga) ogrebanja (ogrebotine po licu).
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao nam je Musa,
sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, rekao je: Rekla je Aiša:
Stavili
(Lijevali) smo lijek (u jednu polovinu, u jedan kraj usta) poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj bolesti. I počeo je (da) daje znak
k nama: Ne stavljajte lijek meni. Rekao je: Pa smo rekli:
"Odvratnošću (tj. To on govori zbog odvratnosti izvjesnoga, ili
svakoga) bolesnika za (taj) lijek." Pa pošto se osvijestio, rekao je:
"Zar
nisam zabranio vama da stavljate lijek meni (u polovinu usta)?" Rekao je:
Rekli smo: "Odvratnošću (nekom) za (taj) lijek (to, možda, da
govori)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće
ostati od vas (ni) jedan (tj. niko) osim (da) se je stavio njemu (tj. Neće
niko ostati od vas, a da se i njemu ne stavi) lijek (u polovinu usta), a ja
(da) gledam (sad odmah), osim (izuzev) Abbasa, pa (jer) zaista on nije
prisustvovao vama (u času kada ste mi stavljali lijek)."
GLAVA
(izvjesnih) zakletvi (skupine od pedeset ljudi da u njihovoj
blizini nađeni mrtvac, mrtvi nije ubijen od stanovnika njihovoga plemena
ili njihovoga naselja, naseobine).
(Neki izraz "el-kasametu" prevode sa: skupina koja
se zaklinje na nešto, za nešto, pa bi, prema tome, moglo da se kaže u prevodu
ovoga teksta i ovako: GLAVA izvjesne skupine koja se zaklinje da nije ubila
mrtvaca, mrtvoga koji je pronađen u blizini njihovoga naselja, naseobine.)
A rekao je
Eš'as, sin Kajsa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva (može vrijediti da se donese
presuda za vaš spor)." A rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Nije vršio odmazdu s
njom (tj. pomoću nje, takve vrste suđenja zvane
"el-kasametu", nije to praktivao) Muavija. A pisao je Umer, sin
Abdulaziza, ka Adijju, sinu Ertata - a bio je postavio zapovjednikom njega nad
Basrom - u (vezi nekoga) ubijenoga (koji) se našao (pronašao - koji je
nađen) kod (jedne) kuće od kuća (izvjesnih) prodavača
masla:
"Ako su
našli njegovi drugovi (tj. drugovi, rođaci toga ubijenoga lica kakav)
dokaz (jasan, pa i presudi prema tome dokazu), a ako ne, pa ne čini
nasilje (tim izvjesnim) ljudima, pa (jer) zaista ovaj (slučaj je takav da)
se neće suditi o njemu do sudnjega dana (tj. neće se moći sa sigurnošću
izreći pravna presuda do sudnjega dana)."
(U vezi toga da li se je Muavija i Umer, sin Abdulaziza
služio sa načinom suđenja zvanim "el-kasametu" neki drugi
tvrde suprotno Buhariji, i kažu da su se i Muavija i Umer, sin Abdulaziza
služili sa tim načinom suđenja.)
PRIČAO
NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Seid, sin Ubejda, od Bušejra, sina Jesara,
tvrdio je da je (jedan) čovjek od Pomagača, govori se njemu (zove se)
Sehl, sin Ebu Hasmeta, izvijestio njega da je (jedna) nekolicina (ljudi) od
njegovoga naroda otišla (tj. da su otišli) ka Hajberu (tj. do Hajbera), pa su
se rastavili u njemu i našli su jednoga (od) njih ubijena (da je ubijen). I
rekli su za (onoga, tj. rekli su dijelu u Hajberu) koji je (taj što) se našao u
njima (tj. među njima, među stanovnicima toga dijela Hajbera):
"Ubili
ste našega druga." Rekli su: "Nismo ubili njega, a niti znamo ubicu
(doslovno: a niti smo znali ubicu)." Pa su otišli ka Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Otišli
smo ka Hajberu (do Hajbera), pa smo našli jednoga (od) nas ubijenoga." Pa
je rekao:
"Najstarije,
najstarije (pustite da govore)!" Pa je (na kraju) rekao njima (Muhamed
a.s.): "Donosite (li izvjesni) dokaz na (onoga) ko je ubio njega?"
Rekli su: "Nema za (tj. u) nas (nikakav) dokaz." Rekao je: "Pa
zaklinju se (tj. Pa daće oni zakletvu, odnosno: Treba oni da dadnu
zakletvu, da se zakunu da ga oni nisu ubili)." Rekli su: "Nećemo
se zadovoljiti (Ne zadovoljavamo se) sa zakletvom (tih) Židova." Pa je
mrzio (tj. Pa nije želio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da
pokvari njegovu krv (krv ubijenoga, tj. nije želio da život ubijenoga ode
uzalud, da ostane bez otkupnine i naknade), pa je otkupio njega (tj. dao je
krvarinu za njega) stotinu (komada) od deva (izvjesne, tj. obavezne)
milostinje.
(To jest: Dao je krvarinu njegovim rođacima u iznosu od
stotinu kamila iz kamila koje su se zadesile, a koje su date kao zekat od
imovine muslimana dobro stojećih, imućnih, bogatih muslimana te
godine.)
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Bišr Ismail, sin Ibrahima,
Esedija, pričao nam je Hadžadž, sin Ebu Usmana, pričao mi je Ebu
Redža' (a on je) od obitelji Ebu Kilabeta, pričao mi je Ebu Kilabete da je
Umer, sin Abdulaziza pokazao svoje prijestolje (postavivši ga iza svoje
kuće jedan) dan za (izvjesne) ljude, zatim je dozvolio njima, pa su
unišli. Pa je rekao:
"Šta
govorite (tj. Šta mislite) o "kasami" (tj. o postupku u suđenju
zvanom "el-kasamete)?" Rekao je: Govorimo: "Kasama, odmazda s
njom (tj. pomoću nje) je istina (tj. to je pravno valjan postupak). I
već su vršili odmazdu s njom (izvjesne) halife." Rekao je meni:
"Šta govoriš (ti), o Ebu Kilabete?" I postavio je mene (tj. pokazao
me je tim) ljudima. Pa sam rekao: "O zapovjedniče (svih) vjernika!
Kod tebe su glave (tj. poglavari, zapovjednici tih) vojski i časnici
(uglednici, poglavice svih) Arapa. Je si li vidio (mislio, tj. Šta misliš) da
(je slučaj) da pedeset (osoba) od njih (da) su svjedočili (tj. da
pedeset njih svjedoče) na (jednoga) čovjeka ženjenoga u Damasku da je
on već bludničio (a) nisu vidjeli njega, je li (tj. da li) bi bio (ti
voljan da) kamenuješ njega (tj. da ga osudiš na kamenovanje)?" Rekao je:
"Ne." Rekao sam: "Je li (Da li) si vidio da (je slučaj) da
je pedeset od njih svjedočilo na čovjeka u Himsu (Homsu) da je on
ukrao, je li (zar) bi bio (voljan da) odsiječeš njemu (ruku), a nisu
vidjeli njega?" Rekao je: "Ne." Rekao sam:
"Pa tako
mi Allaha nije ubio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jednoga
(čovjeka, tj. nikoga) nikada osim u jednom (tj. osim zbog jednoga od) tri
svojstva (zbog tri vrste slučaja, slučajeva): čovjek (koji) je
ubio sa grijehom svoje osobe (tj. čovjek koji je ubio nepravedno) pa se
ubio (tj. pa je i on ubijen); ili čovjek (koji) je bludničio poslije
ženjenosti; ili čovjek (koji) je ratovao protiv Allaha i Njegovoga
poslanika i odmetnuo se je od Islama." Pa je rekao (taj prisutni) narod:
"A zar nije već pričao Enes, sin Malika da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao u (izvjesnih) kradljivaca (ruke), i
ukrašavao (mazao, tj. spržio usijanim klincima njihove) oči, zatim je
bacio njih u (na) sunce?" Pa sam rekao:
"Ja
(ću da) ispričam vama hadis Enesa. Pričao mi je Enes da je
(jedna) nekolicina od (plemena) Ukla, osam (njih) došli su na poslanika
(poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se prisegnuli njemu na
Islam. Pa su našli nezdravom (medinensku, medinsku) zemlju (za sebe), pa su se
oboljela njihova tijela (dakle: nije im odgovaralo medinsko područje iz zdravstvenih
razloga pa su se zato i razboljeli). Pa su se potužili (na) to (zbog toga)
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:
"Pa zar
nećete izaći (tj. Dajte izađite, Onda izađite) sa našim
pastirom u njegovim devama (među njegove deve), pa (da) pogodite (tj. da
dobijete i pijete) od njihovih mlijeka i njihovih mokraća." Rekli su:
"Da." Pa su izašli. Pa su pili (oni) od njihovih mlijeka (tj. mlijeko
od kamila, deva) i njihovih mokraća, pa su ozdravili. Pa su ubili pastira
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i potjerali su (sebi te) deve.
Pa je doprlo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao u
njihove tragove (poslao je potjeru za njima da ih uhvate). Pa su se stigli oni,
pa su se doveli oni. Pa je zapovjedio za njih pa su se odsjekle njihove ruke i
njihove noge, i ukrasio je (tj. namazao je, spržio je usijanim klincima)
njihove oči, zatim je bacio njih u (tj. na) Sunce (a ne u hlad i kakvu
sjenu) dok su umrli (dok nisu umrli)."
Rekao sam:
"A koja stvar je žešća (gora) od (onoga) šta su napravili ovi?
Odmetnuli su se od Islama, i ubili su i ukrali su." Pa je rekao Anbesete,
sin Seida: "Tako mi Allaha, nisam nikada čuo (to) kao danas." Pa
sam rekao (njemu): "Je li odvraćaš (odbijaš, ne priznaješ li ti) meni
moj hadis, o Anbesete?" Rekao je: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) donio si
hadis na njegovo lice (tj. u njegovom obliku pravome). Tako mi Allaha neće
prestati ova vojska sa dobrom dok je živio (tj. dok živi) ovaj starac (tj. Ebu
Kilabete) među njihovim leđima (tj. među njima)." Rekao
sam:
"A
već je bio u ovome (jedan) postupak (uobičajenost) od poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Unišla je na njega (tj. njemu jedna)
nekolicina od Pomagača, pa su pričali (razgovarali su) kod njega. Pa
je izašao (tj. otišao u Hajber jedan) čovjek od njih između njihovih
ruku (tj. pred njima), pa se ubio (ubijen je). Pa su izašli poslije njega, pa
kada li oni sa svojim drugom (koji) se giba (koprca se) u (svojoj) krvi! Pa su
se vratili ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli:
"O
poslaniče Allaha! Naš drug (koji) je bio (običaja da) priča sa
nama, izašao je između naših ruku (tj. pred nama u Hajber), pa kada li mi
s njim (za njim, a on) se giba (a to znači: miče se, koprca se) u
(svojoj) krvi." Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je rekao:
"Za koga
mislite ili vidite (tj. smatrate da je izvršio) njegovo ubijanje?" Rekli
su: "Vidimo (tj. Smatramo) da su (izvjesni) Židovi ubili njega." Pa
je poslao (poruku) ka (tim) Židovima, pa je pozvao njih pa je rekao:
"Jeste li vi (doslovno: Je li vi ste) ubili ovoga?" Rekli su:
"Ne." Rekao je: "Je li se zadovoljavate zakletvom (zakletvi)
pedesetorice od (tih) Židova (da se zakunu da) nisu ubili (oni) njega?" Pa
su rekli: "Ne umuju (tj. Ne brinu oni, Nije ih briga) da pobiju nas sve,
zatim (da) se zakunu (da to nisu učinili)." Rekao je: "Pa je li
(da li vi) tražite pravo (da li zahtijevate pravo na tu) krvarinu sa zakletvama
pedesetorice od vas?" Rekli su: "Nismo bili zato (da) se
zaklinjemo." Pa je otkupio njega (tj. dao je krvarinu za njega) od kod
sebe (tj. od sebe).
Rekao sam: A
bilo je (pleme) Huzejl (u jednoj takvoj prilici da) su izgnali (njegovi ljudi
jednog) izgnanika svoga u predislamlju, pa je došao noću porodici (jedne)
kuće iz Jemena (koja je stanovala) u mekanskoj dolini (došao je taj
izgnanik toj kući da ukrade štogod). Pa se probudio zbog njega (zbog
izgnanika jedan) čovjek od njih (tj. od stanovnika te kuće), pa je
gađao njega sa (svojom) sabljom (tj. svojom sabljom), pa je ubio njega. Pa
je došlo (pleme) Huzejl, pa su uzeli (toga) Jemenca, pa su podigli (tj.
optužili) njega ka Umeru u (izvjesno) vrijeme godišnjega skupa (ljudi na
hodočašću), i rekli su:
"Ubio je
našega druga." Pa je rekao (ubica): "Zaista oni su već izgnali (izagnali,
protjerali) njega." Pa je rekao (Umer): "Zaklinje (li) se pedeset
(ljudi) od Huzejla (da oni) nisu izgnali njega?" Rekao je: Pa se zaklelo
od njih četrdeset i devet ljudi. I došao je (jedan) čovjek od njih iz
Sirije, pa su pitali (tj. molili oni) njega da se zakune (i on takođe). Pa
je sebi otkupio svoju zakletvu od njih za hiljadu srebrenjaka. Pa su uveli (oni
na) mjesto njega (jednoga) drugoga čovjeka, pa je odbio (tj. pa je dao)
njega ka bratu (toga) ubijenoga, pa se je združila (udružila) njegova ruka sa
njegovom rukom. Rekli su: Pa smo otišli (mi) i (ta) pedesetorica koji su se
zakleli. Te kada su bili u (mjestu) Nahli, uzelo je njih nebo (tj. kiša,
zatekla ih je kiša). Pa su unišli (oni) u (jednu) špilju u (tome) brdu. Pa se
navalila (srušila ta) špilja (pećina) na (tu) pedesetoricu koji su se
zakleli, pa su umrli svi. I spasila su se (iznenada ona) dva druga (brat onoga
ubijenoga i čovjek čija se je ruka udružila s njegovom rukom), pa je
slijedio njih dvojicu (tj. otisnuo se je na njih dvojicu jedan) kamen, pa je
razbio nogu brata ubijenoga (izgnanika), pa je živio (jednu) godinu (dana),
zatim je umro.
Rekao sam: I
već je bio Abdulmelik, sin Mervana izvršio odmazdu (jednome) čovjeku
sa (postupkom) "kasamom", zatim se je pokajao poslije što je (to)
napravio (tj. kad je već to napravio), pa je zapovjedio za (tu)
pedesetoricu koji su se zakleli, pa su se izbrisali (tj. pa su brisani) iz
(vojničkoga) spiska, i dao je ići njima ka Siriji (tj. i protjerao ih
je do Sirije, ili do Damaska).
GLAVA
(onoga) ko se je natkučio (tj. provirio) u kuću
(jednoga) naroda (tj. nekih ljudi), pa su iskopali (oni) njegovo oko, pa nema
(nikakve) krvarine za njega (tj. njemu za oko).
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ubejdulaha, sina Ebu
Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da se je (jedan)
čovjek natkučio (tj. da je provirio) iz (neke) rupe (kroz neku rupu)
u sobe Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao ka njemu sa
(jednim) vrhom (širokoga oštraca koplja), ili sa (nekim) vrhovima, i počeo
je (Muhamed a.s. da) se šunja (da se prikrada) njemu (zato da) udari njega.
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba da je Sehl,
sin Sa'da, Saidija izvijestio njega da se je (jedan) čovjek natkučio
u (neku) rupu u vratima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je (jedna željezna)
motka (šipka za uređivanje kose na glavi; a neki vele da
"midren" znači češalj), (pa) češe s njim (s tim
predmetom) svoju glavu. Pa pošto je vidio (tj. opazio) njega poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Da znam
da iščekuješ mene (tj. promatraš i gledaš mene), zaista bih udario s njim
(s ovim predmetom) u tvoja dva oka." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio: "Samo se je učinila (ta) dozvola (tj. Učinilo
se je i zapovjedilo se je to traženje dozvole za ulazak u nečiju
prostoriju samo) od strane (toga) vida (tj. zbog strane vida, zbog vida i oka
treba tražiti dozvolu za ulazak)."
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu
Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Da je
(slučaj, tj. Ako bude slučaj) da se (jedan) čovjek natkučio
na tebe (tebi) bez dozvole, pa si gađao njega sa kamenčićem, pa
si iskopao njegovo oko, (pa) nije bio na tebe (tebi nikakav) grijeh (tj. ne bi
ti bio nimalo to grijeh)."
GLAVA
(izvjesnih) davalaca krvarine (tj. onih koji daju i
isplaćuju krvarinu za ubicu zastupnicima ubijenoga lica ili osobe).
(Ko se smatra za davaoce krvarine, postoje razna mišljenja i
rješenja: najbliži rođaci po ocu; rod, pleme; vojna jedinica u čijem
se spisku vodi ubica; esnaf, zanatski ceh kojem pripada ubica ako nema niko preči
ni bliži, i najzad oni koji su bili u nekom savezu sa ubicom.)
PRIČAO
NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je
Mutarrif, rekao je: Čuo sam Šabiju rekao je: Čuo sam Ebu Džuhajfeta
rekao je: Pitao sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega:
"Da li je
kod vas (neka) stvar što nije u Kur'anu (tj. Imate li vi nešto što nije u
Kur'anu)?" A rekao je jedanput: "..... što nije kod (tih) ljudi (tj.
Imate li nešto što nemaju ti ljudi)?" Pa je rekao: "Tako mi (Onoga)
koji je rascijepio (raspolovio to, svako) zrno i stvorio (svaku) dušu nema kod
nas (tj. nemamo mi ništa drugo) osim što je u Kur'anu, osim (tj. izuzev)
razumijevanja (koje) se dadne (jednom) čovjeku u Njegovoj knjizi, i što je
u (na ovoj) stranici (tj. u ovom listu)." Rekao sam: "A šta je u
(toj) stranici (u tom tvome listu)?" Rekao je: "Krvarina (za
ubijenoga da se dadne u ime otkupnine za ubicu), i odriješenje (tj.
oslobađanje izvjesnoga, ili svakoga) zarobljenika i da se neće ubiti (tj.
da se ne ubija ni jedan) musliman za nevjernika."
(Po hanefijskom mezhebu to se odnosi na nevjernika koji nije
lojalan muslimanskoj vlasti ili s kojim nije sklopljen ugovor o sigurnosti,
bezbjednosti.)
GLAVA
djeteta u utrobi (ili: GLAVA zametka u utrobi izvjesne)
žene.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik. I pričao nam je
Ismail, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina
Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da su dvije žene
iz (plemena) Huzejla (potukle se, ili posvađale su se i) gađala je
jedna (od) njih dviju (onu) drugu, pa je bacila (pobacila, abortirala) svoje
dijete (zametak) u utrobi. Pa je sudio (presudio) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, o njoj (da joj se plati krvarina) sa (jednim) licem: robom ili
robinjom.
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Hišam
od svoga oca, od Mugireta, sina Šubeta, od Umera, bio zadovoljan Allah od
njega, da se je on zdogovarao (dogovarao, savjetovao) s njima o pobacivanju
(izvjesne, tj. trudne) žene (mrtvo dijete, mrtvoga djeteta), pa je rekao
Mugirete:
Sudio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se i za pobačeno dijete
treba platiti krvarina) sa (izvjesnim) licem: robom ili robinjom. Rekao je:
"Dođi (tj. Dovedi nekoga) ko svjedoči s tobom." Pa je
svjedočio Muhamed, sin Meslemeta da je on svjedočio (tj.
prisustvovao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kada) je sudio s
njim (tj. kada je sudio ovo ovako).
PRIČAO
NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hišama, od njegovoga oca da je Umer zaklinjao
(preklinjao izvjesne) ljude (da kažu) ko je čuo Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) je sudio o (izvjesnom, o tom) mrtvorođenčetu
(nedonoščetu), i rekao je Mugirete:
"Ja sam
čuo njega (kada) je sudio o njemu (da se plati za njega krvarina) sa
(jednim) licem: robom ili robinjom." Rekao je: "Dođi (onome) ko
svjedoči (tj. Dovedi onoga ko će da posvjedoči) s tobom na ovo
(tj. za to)." Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Ja svjedočim
na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za slično ovome
(slično ovome što je svjedočio i Mugirete)."
PRIČAO MI
JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao
nam je Zaidete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da je on
čuo Mugireta, sina Šubeta (da) priča od Umera (tj. o Umeru) da se on
zdogovarao (s) njima o pobacivanju (izvjesne) žene (i dalje) slično njemu
(prethodnome hadisu).
GLAVA
zametka (djeteta u utrobi izvjesne) žene i da je (izvjesna)
krvarina na roditelja (oca žene koja je ubila) i srodnike roditelja (oca, i to
srodnike po jakoj, debeloj krvi), (a) ne na (njezino) dijete.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Seida,
sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, sudio o zametku (tj. o djetetu u utrobi jedne) žene iz Lahjanovića
(ili Lihjanovića da se dadne, plati krvarina) sa (jednim) licem: robom,
ili robinjom. Zatim zaista (ta) žena koja (je ta što) je sudio na nju sa (tim)
licem (da plati krvarinu) preminula je (umrla je). Pa je sudio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio da je njezino nasljeđivanje (tj. njezina
ostavština) za njezine sinove i njezinoga muža, a da je (ta) krvarina na
njezine srodnike (jake srodnike, srodnike po debeloj krvi).
PRIČAO NAM
JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Junus od
Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Ebu
Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pobile su se
dvije žene iz (plemena) Huzejla, pa je pogodila jedna (od) njih dviju (onu)
drugu sa (nekim) kamenom (i) ubila je nju i (ono) što je u njezinom stomaku. Pa
su se parničili (obrativši se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa je sudio da je krvarina njezinoga zametka (djeteta u utrobi, u
stomaku jedno) lice: rob, ili robinja. I sudio je (da) krvarina (te ubijene)
žene (tj. za tu ženu) je na njezine davaoce krvarine (tj. na jake srodnike, na
srodnike po debeloj krvi žene koja je ubila onu drugu ženu).
(Izraz "aklun, el-aklu" znači krvarina. Od
toga je i izraz "akiletun, el-akiletu" srodnici po debeloj krvi ubice
koji daju i nose tu propisanu krvarinu da bi otkupili život ubice. Taj izraz
"aklun, el-aklu" ima još značenja: pamet; vezanje užetom.)
GLAVA
(onoga) ko je tražio pomoć (u pomoć nekoga) roba
ili dijete.
A spominje se
da je Umu Sulejma poslala ka učitelju (izvjesnih) pisara (ili: ka
učitelju izvjesne škole ovakvu poruku):
"Pošalji
k meni (kakve) dječake, (da) češljaju vunu, i ne šalji k meni
slobodnoga (čovjeka, nego roba)."
PRIČAO MI
JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail, sin Ibrahima, od Abdulaziza, od
Enesa rekao je:
Pošto je došao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, uzeo je Ebu Talhate
za moju ruku, pa je otišao sa mnom (tj. pa je odveo mene) ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha! Zaista Enes je (jedan) dječak pametan (oštrouman),
pa neka poslužuje tebe." Rekao je: Pa sam posluživao njega u (njegovoj)
prisutnosti (kod kuće u Medini) i (njegovom) putovanju. Pa tako mi Allaha
nije rekao meni (ni) za (jednu) stvar (što) sam napravio nju: "Zašto si
napravio ovo ovako (Zašto si to tako učinio, uradio)?" A (ni) za
(jednu) stvar (što) nisam napravio nju (tj. koju nisam učinio):
"Zašto nisi napravio (uradio, učinio) ovo ovako?"
GLAVA:
Rudnik je ništavnost i bunar je ništavnost.
(To ima sljedeće značenje: Ako neko upadne, pane,
padne u jamu nečijega privatnoga rudnika ili iskopanoga bunara pa
nastrada, ništavno je i neosnovano je tražiti krvarinu i naknadu za
nastradaloga, takav zahtjev je ništavan, uzaludno ga je postavljati. To isto
vrijedi i za slučaj ako nekoga životinja usmrti, kao što će se iz
daljega teksta i vidjeti.)
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ibnu
Šihab od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu
Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Životinja,
njezino ranjavanje (ili njezina rana) je ništavnost (tj. Ranjavanje životinje
koja rani, ozlijedi nekoga, je ništavno, nenaplativo), i bunar je ništavnost, i
rudnik je ništavnost. A u (izvjesnom) zakopanom blagu (u zemlji) je (ta)
petina."
(To jest: Na ime obavezne milostinje - zekata - treba dati
petinu od blaga zakopanoga u zemlju, u zemlji. Pod izrazom "rikaz",
što doslovno znači: zabodeno, zakopano u zemlju, misli se na rudu i
rudnike zlata i srebra prema jednom pravnom tumačenju u šeriatskom pravu,
a prema drugom tumačenju pod tim se misli na zlato i srebro koje je neko
zakopao u zemlju, još u davna vremena u predislamlju, pa je to pronađeno i
izvađeno iz zemlje. U oba slučaja treba dati petinu na ime zekata.)
GLAVA:
Životinja je ništavnost.
A rekao je
Ibnu Sirin: Bili su (običaja i takvoga postupka da) neće odgovarati
od (tj. zbog izvjesnoga) udaranja kopitom, a odgovaraju od (zbog) vraćanja
(konjske) uzde (kajasa od uzde).
(To jest: Učenjaci ashaba i tabiina ne odgovarahu ako
im konj udari nekoga kopitom, a odgovarahu ako jašući ili sjedeći na
konju potegnu uzdu konja pa u tom slučaju konj udari nekoga. Tada
odgovarahu i plaćahu odštetu udarenom licu.)
A rekao je
Hammad: Neće se odgovarati (za konjski) udarac (udaranje) kopitom osim da
podbode (ozadi, pozadi, iza drvetom, ili čime drugim - da podbode neki)
čovjek (tu) jahaću životinju. A rekao je Šurejh: Neće se
odgovarati dok se je kažnjavala (životinja na taj način) da udara nju
(neko), pa (da onda) udari (ona - životinja) sa svojom nogom. A rekao je Hakem
i Hammad: Kada je tjerao (izvjesni) iznajmljivač (davalac u zakup, pod
kiriju - kada je tjerao jednoga) magarca, (a) na njemu je (neka) žena, pa (ona)
padne, nema (nikakve) stvari na njemu (tj. nema ništa njemu da plati za pad sa
magarca). A rekao je Šabija: Kada je tjerao jahaću životinju (ili tovarnu
životinju), pa je zamorio nju, pa on je jamac (tj. odgovoran je) za (ono) što
je pogodila (ona usljed zamorenosti - odgovoran je za ono što se desi životinji
usljed zamorenosti). A ako je bio iza nje idući lagano (ne tjerajući
je i ne zamarajući je), nije bio odgovoran (tj. neće odgovarati, ne
odgovara za ono što je ona pogodila - što joj se desi).
PRIČAO
NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Zijada, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Životinja,
njezina krvarina je ništavnost (ništavna), i bunar je ništavnost, i rudnik je
ništavnost. A u (izvjesnome) zakopanom blagu (u zemlji zakopanom blagu) je
petina (za zekat obavezna da se dadne)."