SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

 

KNJIGA VRLINA KUR'ANA

 

GLAVA:

 

Kako je (bilo) silaženje (Allahove) objave i prvo što je sišlo.

 

         Rekao je Ibnu Abbas: "El-muhejminu", je: "el-eminu" (pouzdan, povjerljiv - a ova riječ ima još i drugih značenja). Kur'an je povjerljiv (povjerljivi čuvar) na svaku (tj. za svaku) knjigu prije njega (tj. prije sebe - a to će reći da Kur'an čuva vjerno sve ono što je objavljeno u prethodnim Božijim knjigama i odbija svaka izvrtanja i skretanja od originala Božijih knjiga do kojih je došlo iskrivljivanjem originala tih Božijih knjiga).

 

         PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Šejbana, od Jahja-a, od Ebu Selemeta rekao je: izvijestila je mene Aiša i Ibnu Abas, rekli su njih dvoje:

 

         Ostao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki deset godina spušta (spuštajući) se na njega (tj. njemu) Kur'an, a (i) u Medini deset."

 

         PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir: čuo sam svoga oca (Sulejmana da priča) od Ebu Usmana rekao je:

 

         Obavijestio sam se (tj. Obaviješten sam) da je Džibril došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega (kod Muhameda a.s.) je (njegova žena) Umu Selemeta, pa je počeo (da) priča (sa njim). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umu Selemi (Umu Selemeti):

 

         "Ko je ovo?" Ili kao što je rekao (tj. Ili nešto slično joj je rekao). Rekla je (ona): "Ovo je (To je) Dihjete."

 

(Dihjete je ime jednoga druga Muhamedovoga a.s. u čijem obliku se je pojavljivao melek - anđeo Džebrail - Džibril - koji je donosio Muhamedu a.s. objavu od Uzvišenoga Allaha.)

 

         Pa pošto je ustao, rekla je: "Tako mi Allaha nisam mislila (računala) njega osim njega (tj. nisam smatrala onoga što je došao da je to iko drugi osim on - Dihjete), dok sam čula govor (prediku) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem on) izvještava vijest Džibrila (tj. vijest o Džibrilu). Ili kao što je rekao (o tome pripovjedač). Rekao je moj otac (Sulejman): Rekao sam Ebu Usmanu: "Od koga si čuo (ti) ovo?" Rekao je: "Od Usameta, sina Zejda."

 

         PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Nema od (Božijih) vjerovijesnika (ni jedan) vjerovijesnik (da je bio drukčiji) osim (takav da) se je njemu darovalo (dalo nešto) što (je takvo da) je njegov primjer (ili: da je njemu slično djelo dovoljno i dostatno bilo da) je vjerovalo na njemu (tj. zbog njega izvjesno) ljudstvo (izvjesni ljudi). A bilo je (djelo) koje se je meni dalo samo objava (što) je objavio nju Allah k meni. Pa nadam se da budem najmnogobrojniji (od) njih sljedbenikom (tj. da ću imati najviše sljedbenika na) sudnjem danu.

 

         PRIČAO NAM JE Amr, sin Muhameda, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Allah, uzvisio se je (Uzvišeni Allah), slijedio (tj. nizao, produžavao neprekidno) na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (Svoju) objavu prije njegove smrti, čak je usmrtio njega najmnogobrojnija što (tj. kada) je bila (ta) objava. Zatim je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije.

 

         PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Esveda, sina Kajsa, rekao je: čuo sam Džunduba (da) govori:

 

         Razbolio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije ustao (da klanja jednu) noć, ili dvije noći. Pa je došla njemu (jedna) žena pa je rekla:

 

         "O Muhamede! Ne mislim (za) tvoga đavola (sotonu drukčije) osim (tako da) je već ostavio tebe." Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je:

 

         "Tako mi ručanice (prepodnevnoga doba dana). Tako mi noći kada se je izjednačila (ili: kada se je smirila, smračila). Nije ostavio tebe tvoj Gospodar i nije (te za-)mrzio.".

 

GLAVA:

 

Sišao je Kur'an u (tj. na) jeziku Kurejševića i Arapa.

 

         ".... Kur'an arapski....". "U (Na) jeziku arapskome jasnome.".

 

         PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A izvijestio je mene Enes, sin Malika, rekao je:

 

         Pa je zapovjedio Usman Zejdu, sinu Sabita, i Seidu, sinu Asa, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, da prenesu (tj. da prepišu u više primjeraka) nju (sadržinu Kur'ana, sure i ajete Kur'ana) u (te) zbirke (mushafe, musafe), i rekao je njima:

 

         "Kada ste se razišli (tj. Kada se raziđete, ne složite) vi i Zejd, sin Sabita, u arapskom jeziku (u arapštini) od arapskoga jezika Kur'ana, pa pišite nju (sadržinu, ajet, riječ) sa jezikom (tj. sa narječjem) Kurejševića, pa (tj. jer) zaista Kur'an se je spustio u (na) njihovom jeziku (narječju)." Pa su učinili (tako).

 

         PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Ata'. A rekao je Musedded: Pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža rekao je: izvijestio me je Ata' rekao je: izvijestio me je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejjeta, da je Ja'la bio (običaja da) govori:

 

         "Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se spušta na njega (Božija) objava!" Pa pošto je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Dži'ranetu (u mjestu Dži'rani), i na njemu je (ili: a nad njim je jedna) odjeća (koja) je već zasjenila (tj. napravila hlad) nad njim. I sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova kadli je došao (kadli dođe) njemu (jedan) čovjek zamazan (tj. namazan, namazao se je) sa mirisom pa je rekao:

 

         "O poslaniče Allaha! Kako vidiš (tj. misliš) o čovjeku (koji) se je hodočasnički obukao u džubu (u dugi kaput, mantil sa rukavima) poslije što se je zamazao (tj. namazao) sa mirisom?" Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čas. Pa je došla njemu (Božija) objava. Pa je dao znak (tj. Pa je pokazao) Umer ka Ja'lau, to jest:

 

         "Dođi!" Pa je došao Ja'la, pa je uveo (tj. uvukao, provukao) svoju glavu (pod šator od odjeće da vidi kako izgleda Muhamed a.s. kada mu dolazi objava), pa kada li je on zacrvenjenoga (zacrveniloga svoga) lica, (i) hrče takođe (jedan) čas, zatim se dalo otići (tj. rastupilo i otklonilo se je to stanje hrčanja, hrkanja) od njega. Pa je rekao (nakon prestanka crvenila u licu i hrčanja):

 

         "Gdje je (taj) koji pita mene o (svojoj) umri (malom hodočašću) maločas (malo prije)?" Pa se tražio (taj) čovjek, pa se došlo s njim (tj. pa je doveden) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (Muhamed a.s. njemu):

 

         "Što se tiče (toga) mirisa koji je s tobom (na tebi), pa operi ga tri puta. A što se tiče džube (dugoga kaputa, mantila), pa skini je, zatim napravi (tj. čini) u svojoj umri kao što napraviš (kao što činiš ti) u svome hodočašću."

 

GLAVA

 

sakupljanja Kur'ana.

 

(To jest: GLAVA sakupljanja svih listova i predmeta na kojima je bio Kur'an ispisan na jedno mjesto i prepisivanje Kur'ana u jednu cjelinu, u jednu zbirku, u jedan jedinstven i povezan primjerak sa tih nepovezanih listova i predmeta na kojima je bio ispisan Kur'an.)

 

         PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Ibrahima, sina Sada, pričao nam je Ibnu Šihab od Ubejdeta, sina Sebbaka, da je Zejd, sin Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

 

         Poslao je k meni Ebu Bekr (u vrijeme poslije) ubijanja stanovnika Jemame (tj. poslije rata, borbe protiv Musejlime Lažova u mjestu Jemami kada su i mnogi ashabi hafizi izginuli), pa kada li Umer, sin Hataba (sjedi) kod njega! Rekao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega:

 

         "Zaista je Umer došao meni pa je rekao: "Zaista ubijanje (tj. ovo ginjenje) već je zažestilo se (pojačalo se na) dan Jemame za čitače Kur'ana (koji su znali Kur'an napamet). I zaista ja se plašim da se zažesti (to) ubijanje za (te) čitače u (tim) mjestima (daljnjih ratova), pa (da tako) ode mnogo od Kur'ana. I zaista ja vidim (smatram, mislim) da zapovjediš za sakupljanje Kur'ana." Rekao sam Umeru: "Kako (da) činiš (jednu) stvar (nešto što) nije činio njega (nju - tu stvar) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je Umer: "Ovo je tako mi Allaha dobro (da se učini)." Pa neprestano je Umer (bio uporan da) odvraća (odgovara) meni (sve) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za to. I vidio sam u tome (dobro) koje je vidio (i) Umer.  (Ili: I mislio sam o tome ono što je mislio i Umer.) Rekao je Zejd: Rekao je Ebu Bekr:

 

         "Zaista ti si (jedan) čovjek mlad, pametan, ne sumnjičimo te (ne sumnjamo u tebe), a već si bio (takav da) pišeš (a već ti pisaše, a već si pisao Božiju) objavu za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi Kur'an (tj. u tančine ga ispitaj i istraži), pa sakupi njega (u jednu cjelinu, primjerak, zbirku)." Pa tako mi Allaha da su opteretili (zadužili, obavezali oni) mene prenošenjem (nekoga) brda od (tih) brda, ne bi bilo (to) teže na mene (meni) od (onoga) što je zapovjedio meni za njega od (dužnosti) sakupljanja Kur'ana. Rekao sam:

 

         "Kako (da vi) činite (jednu) stvar (što) nije činio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je on bio živ)?" Rekao je: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro (da se to učini)." Pa je neprestano Ebu Bekr (bio uporan da) odvraća (to) meni (da mi to predlaže) dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (ono) koje je (to što je) rasprostranio (otvorio) za njega prsa Ebu Bekra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa sam slijedio Kur'an (tj. istraživao sam ga u tančine) skupljam (ga, tj. sakupljajući ja) njega iz (sa) grana (palme na kojima je ispisivan Kur'an), i (sa tankih kamenih) ploča (pločica) i prsa (izvjesnih) ljudi, čak sam našao kraj (tj. zadnji dio) sure Et-tevbe sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (i) nisam našao nje (tj. kraja te sure ni) sa jednim (drugim) osim njega (dakle: samo sam kod njega našao kraj ove sure):

 

         "Zaista već je došao vama (jedan) poslanik od vaših osoba, častan (moćan, cijenjen), na njega je (na njega teško pada ono) što ste padali u teškoće (grijeha, tj. njemu je teško i mučno što činite grijehe)....", do završetka Beraeta (sure, tj. sure Et-tevbe - jer ova sura ima dva imena: Beraetu i Et-tevbetu).

 

         Pa su bili (ti) listovi (ili: te stranice na kojima je Zejd ispisao cijeli Kur'an u jednu cjelovitu zbirku, knjigu) kod Ebu Bekra (sve do časa) dok je usmrtio njega Allah. Zatim su (bili - ti listovi) kod Umera (za vrijeme) njegovoga života. Zatim su (ti listovi bili) kod Hafse, kćeri Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

 

         PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ibrahim, pričao nam je Ibnu Šihab da je Enes, sin Malika, pričao njemu da je Huzejfete, sin Jemana došao na Usmana (tj. došao Usmanu) - a bio je (Usman u tim danima u poslu da) priprema (pripremao je) za rat (borbu) stanovnike Sirije u (vezi) osvojenja Jermenije i Azerbejdžana (što je imalo da se učini zajedno) sa stanovnicima Iraka, pa je zaplašilo (zaprepastilo) Huzejfeta njihovo razilaženje (neslaganje) u čitanju (Kur'ana) - pa je rekao Huzejfe (Huzejfete) Usmanu:

 

         "O zapovjedniče (tih) vjernika! Stigni ovu (Muhamedovu) sljedbu (da složiš) prije (nego nastane slučaj) da se raziđu u Knjizi (tj. prije nego se počnu protiviti i izražavati neslaganje muslimani u vezi Kur'ana) razilaženjem Židova i kršćana (tj. kao što su u prošlosti došli u razdor i neslaganje Židovi i kršćani u vezi Tevrata-Tore i Indžila-Evanđelja)." Pa je poslao Usman (poruku) ka Hafsi, to jest: Pošalji k nama s (tim) listovima (tj. Pošalji nam te listove što je na njima ispisan cio Kur'an da) prenesemo (da prepišemo) njih u (te) zbirke (u te višebrojne primjerke), zatim (ćemo da) vratimo njih k tebi. Pa je poslala s njima (tj. Poslala je njih - te listove) Hafsa k Usmanu. Pa je zapovjedio Zejdu, sinu Sabitu, i Abdullahu, sinu Zubejra, i Seidu, sinu Asa i Abdurahmanu, sinu Harisa sina Hišama, pa su (oni) prenijeli (prepisali) njih u (te) zbirke. I rekao je Usman (tim) trima osobama Kurejševićima (tj. Abdullahu, i Seidu i Abdurahmanu):

 

         "Kada ste se razišli (Ako se ne slažete) vi i Zejd, sin Sabita u (jednoj, nekoj) stvari od Kur'ana, pa pišite nju sa jezikom (u jeziku) Kurejševića, pa (tj. jer) je sišao (Kur'an u većini) u (na) njihovom jeziku." Pa su (tako to i) činili. Te kada su prenijeli (prepisali te) listove u (te) zbirke (mushafe, musafe), vratio je Usman (te) listove) ka Hafsi. Pa je poslao ka svakom obzoru sa zbirkom (tj. poslao je na svaki kraj, u svaku pokrajinu po jedan primjerak cijeloga Kur'ana) od (onoga) što su prenijeli (napisali, prepisali, umnožili pisari). I zapovjedio je za (sve ono) što je osim (mimo) njega (osim toga primjerka) od Kur'ana u svakom (drugom) listu ili zbirci da se spali (dakle: svaki drugi primjerak osim ovih da se spali).

 

         Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, (da) je čuo Zejda, sina Sabita (da) je rekao:

 

         Izgubio sam (jedan) ajet iz (sure) El-Ahzaba kada smo prenosili (tj. pisali tu) zbirku, već sam bio (u sjećanju da je bivao slučaj da) slušam (slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita s njim (tj. čita njega - taj ajet). Pa smo tražili njega, pa smo našli njega sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (a to je ajet):

 

         "Od (tih) vjernika su (neki) ljudi (takvi da) su istiniti bili (u onome) što su se obavezali Allahu na njega....". Pa smo priključili (dali priključiti) njega u njegovu suru u (toj) zbirci (u tom mushafu).

 

GLAVA

 

pisara Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio.

 

         PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba da je Ibnu Sebbak rekao: Zaista je Zejd, sin Sabita rekao:

 

         Poslao je k meni (po mene) Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, (i) rekao je: "Zaista ti bijaše pisao (ti si pisao, ti pisaše Božiju) objavu za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi (tj. istraži cijeli) Kur'an." Pa sam slijedio (istraživao) dok sam našao kraj (zadnji dio) sure Et-Tevbe dva ajeta sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (a) nisam našao njih dva (ta dva ajeta ni) sa jednim (tj. ni kod koga drugoga) osim njega (a ta dva ajeta su):

 

         "Le kad džaekum resulun min enfusikum azizun alejhi ma anittum (Zaista već je došao vama poslanik od vaših osoba, moćan (častan), na njega je što ste pali u teškoću (grijeha)).....", ka njezinom kraju (tj. do njezinoga, njenoga kraja - do kraja tih ajeta, te sure).

 

         PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je:

 

         Pošto je sišla (objava, ajet): "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine vel-mudžahidune fi sebilil-lahi (Nisu jednaki sjedači od vjernika i borci u putu Allaha).....", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Zovni (Zovi, Pozovi) mi Zejda, i neka dođe sa (tom) pločom, i tintaricom i plećkom - i plećkom i tintaricom (tj. i neka donese ploču, tintaricu i plećku - a to će reći: i neka on donese pisaći pribor)." Zatim je rekao: "Piši (ovo):

 

         "Nisu jednaki sjedači (tj. oni koji sjede kod kuća, a neće da idu u borbu)....", a iza leđa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je) Amr, sin Umu Mektume, slijepac (koji) je rekao (reče): "O poslaniče Allaha! Pa šta zapovjedaš meni? Pa (tj. Jer) zaista ja sam (jedan) čovjek slijepoga vida." Pa je sišla (objava, ajet na) mjesto nje (mjesto navedene ova druga):

 

         "Nisu jednaki sjedači od vjernika u putu Allaha, osim posjednika štete (te, tj. sljepoće, oštećenja sposobnosti za borbu)....".

 

(U stvari ovdje ajet nije ispravno citiran, naveden, jer treba da stoji ovako: "La jestevil-ka'idune minel-mu'minine gajru ulid-dareri vel-mudžahidune fi sebilil-lahi....".)

 

GLAVA:

 

Spustio se je Kur'an na sedam harfova (načina čitanja, ili na sedam narječja i td., jer izraz "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo značenja).

 

         PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

         "Dao je čitati (tj. Pročitao, čitao je) meni Džibril (Kur'an) na harf (jedan, tj. na jedan način), pa sam odvraćao njemu. Pa sam neprestano tražio povećavanje njemu (tj. od njega) i povećava (i povećavaše) mi (on dotle) dok je završio (tj. stigao, dopro) ka (tj. do) sedam harfova (na sedam harfova - na sedam načina, narječja da mogu čitati Kur'an)."

 

(Kažu da ovaj hadis Ibnu Abas nije direktno čuo od Muhameda a.s. nego od Ubejja, sina Kaba. Navedeno je da "harfun" pl. "ahrufun" ima mnogo raznih značenja. Evo nekih značenja: slovo, riječ, obala, strana. Od ovoga zadnjega značenja se i izvodi zna

čenje oblik, pa onda dalje i narječje.)

 

         PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra da je Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Abdulkarijja, (da su) njih dvojica pričala njemu da su njih dvojica čula (čuli) Umera, sina Hataba (da) govori:

 

         Čuo sam Hišama, sina Hakima (da) čita suru Furkan u životu (za života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam sebi slušao za njegovo čitanje (tj. pa sam ja osluhivao, ili: napregnuo sluh za njegovo čitanje - slušao sam kako čita, uči), pa kada li on čita na (neke) oblike (načine) mnoge (što) nije dao čitati (što nije čitao) meni njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: učio je drukčije, drugačije nego što sam čuo od Muhameda a.s.). Pa sam skoro (blizu) bio (da) skočim (na) njega u (toj) molitvi (dok je nije ni završio, skončao). Pa sam se strpio dok je pozdravio (u znak završetka molitve, tj. dok je predao selam). Pa sam uzeo (zgrabio) njega (za odjeću na prsima) za njegov ogrtač pa sam rekao:

 

         "Ko je dao čitati ovu suru koju sam čuo tebe (da sada) čitaš?" Rekao je: "Dao je čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Slagao si, pa (jer) zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, već je dao čitati (učio je) meni nju na (drugi oblik, način) osim (toga, onoga) što si čitao (ti sada)." Pa sam otišao (krenuo) s njim vodim (ga, tj. vodeći ja) njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao:

 

         "Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita sa surom (tj. čita suru) Furkan na (neke) oblike (načine što) nisi dao čitati meni njih (koje ja nisam čuo od tebe)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Pusti ga. Čitaj, o Hišame!" Pa je čitao na njega (tj. čitao je njemu ono) čitanje koje sam čuo (od) njega (da) čita. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Tako (doslovno: Kao to) se je spustila (ta sura na taj oblik, način)." Zatim je rekao: "Čitaj, o Umere!" Pa sam čitao (onim) čitanjem koje je dao čitati meni (koje je čitao, izrekao meni). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Tako se je spustila (ova sura također). Zaista ovaj Kur'an se je spustio na sedam harfova (na sedam oblika, načina čitanja), pa čitajte (ono) što je lako od njega (tj. čitajte na onaj oblik i način koji vam je lak, koji nije težak za vas svakoga pojedinca da na taj način čita ili zapamti)."

 

 

 

 

 

GLAVA

 

slaganja Kur'ana.

 

(To jest: GLAVA sastavljanja ajeta u sure i sastavljanja i redanja sura u jednu cjelinu, zbirku u mushafu, musaf.)

 

         PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih: a izvijestio je mene Jusuf, sin Maheka rekao je:

 

         Zaista ja sam kod Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, kadli je došao (kadli dođe) njoj (neki) Iračanin (čovjek iz Iraka) pa je rekao:

 

         "Koji ćefini (Koje mrtvačke haljine) su najbolje?" Rekla je: "Teško tebi! A šta šteti tebi (da li su ovakvi ili onakvi ćefini, mrtvačke haljine)?!" Rekao je: "O majko vjernika! Pokaži mi tvoj mushaf (svoj musaf)." Rekla je: "Zašto?" Rekao je: "Možda ja (da) složim (sebi) Kur'an na njemu (po njemu), pa (tj. jer) zaista ono čita se osim složenoga (nesložen)." Rekla je: "A šta šteti tebi koji (dio od) njega si čitao prije (pre)?! Sišla je prvo što je sišlo od njega samo (jedna) sura od (dijela Kur'ana zvanoga) mufessala (mnogo izrastavljanoga), u njoj (u toj suri) je spominjanje raja i Vatre. Te kada su se vratili (tj. obratili od idolopoklonstva ti) ljudi ka Islamu, sišao je dozvoljeni i zabranjeni (dio, tj. sišle su sure u kojima se govori o onome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno muslimanima). A da je sišla (kao) prva stvar: "Ne pijte (to) vino!", zaista bi rekli: "Nećemo ostaviti (to) vino nikada!" I da je sišlo: "Ne bludničite!", zaista bi rekli: "Nećemo ostaviti (taj) blud nikada!" Zaista već je u Meki na Muhameda (Muhamedu objavljeno), pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam zaista djevojka, igram se:

 

         "Nego Čas je njihovo obećanje (obećano vrijeme), a Čas je nesrećniji i gorčiji (od svega).".  (A taj ajet je u suri zvanoj El-Kamer.) A nije sišla sura El-Bekare i En-Nisa (nikako drukčije) osim, a ja sam kod njega (kod Muhameda a.s. kao njegova žena - a u ovim dvjema surama govori se o mnogim propisima u kojima se zapovjeda i zabranjuje)."

 

         Rekao je: Pa je izvadila njemu (svoj) mushaf, pa je diktirala na njega (tj. njemu) ajete (izvjesne) sure.

 

(Veli se da je povod ovome slučaju bio to što Ibnu Mes'ud nije htio da odustane od svoga čitanja i nije htio ni dao uništiti svoga mushafa koji je bio drukčije složen nego mushaf koji je poslao halifa Usman u Kufu. Zbog toga je ovaj Iračanin, koji je čitao prema čitanju Ibnu Mes'uda, došao da sravni svoj mushaf prema mushafu Aiše r.a..)

 

         PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Jezida, rekao je: čuo sam Ibnu Mes'uda (da) govori o (surama) Benu Israilu (Subhanellezi esra bi abdihi), i Kehfu, i Merjemu, i Taha-u i Enbijau:

 

         Zaista one su od najizvrsnijih najprvih (prvih po vremenu objavljivanja, ili prve su poučavane i naučavane napamet), i one su od moga rođenoga imanja (od starine moje, tj. one su od davnašnjega moga imanja - a to će reći da su i ove sure vrlo rano objavljene - jer je "tiladun" imovina u živoj stoci, marvi koja se je kod nekoga isplodila i narodila još od staroga vremena, a nije kupljena od nekoga drugoga u skorije vrijeme).

 

         PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, obavijestio nas je Ebu Ishak, čuo je Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

 

         Poučio sam se (tj. Naučio sam napamet suru) "Sebbihisme Rabbike....", prije (nego) da dođe (tj. prije nego što je doselio u Medinu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

 

(Hoće s time da se rekne da je i ta sura vrlo rano bila objavljena, ali se i ona nalazi pri kraju mushafa, te se, prema tome, nije slagao Kur'an hronološki, po redu objavljivanja.)

 

         PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šekika rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

 

         Već sam znao slične (te) sure koje je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita njih po dvije u (na) svakom naklonu (rekatu u klanjanju). Pa je ustao Abdullah (iz, sa toga sijela i otišao je u svoj stan) i unišao je sa njim Alkamete. I izašao je Alkamete (poslije kraćega vremena), pa smo pitali njega, pa je rekao:

 

         "Dvadeset sura od početka el-mufessala (dijela Kur'ana koji je mnogo izrastavljan jer su u tom dijelu već kraće sure - u tom dijelu dvadeset sura) je na slaganju (tj. prema slaganju i rasporedu) Ibnu Mes'uda, njihov kraj su el-havamim (tj. zadnji dio tih dvadeset sura su sure koje počinju sa riječima, izrazima, slovima Ha Mim)."

 

GLAVA:

 

Bio je (običaja) Džibril (da) izlaže (pokazuje) Kur'an na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio.

 

(To neki komentatori tumače da je Džibril tražio od Muhameda a.s. da mu izloži i pokaže Kur'an, tj. da mu čita, pročita napamet, da mu recituje Kur'an - a to će reći da je Džibril preslišavao, preslušavao Muhameda a.s. Kur'an.)

 

         A rekao je Mesruk od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Fatime - na nju pozdrav (ili: mir joj)! -: Tajnim načinom je rekao k meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da Džibril se suprotstavlja meni sa Kur'anom (tj. izlažemo jedan drugome Kur'an) svake godine (po jednom), i zaista on se je suprotstavljao meni (one) godine dva puta (dvaput), i ne mislim ga (ovaj slučaj drukčije) osim (tako da) je prisustvovao (tj. da je došao) moj rok (tj. moja smrt).

 

         PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

 

         Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od svih) ljudi sa (tim) dobrom. A najdarežljivije što biva je (A najdarežljiviji je bio) u mjesecu ramazanu, jer (je bio slučaj) da Džibril sretaše njega u svakoj noći u mjesecu ramazanu dok se zguli (tj. dok prođe ramazan), izlaže (izlažući) na njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an. Pa kada je (kada bi) sreo njega Džibril, bio je (bio bi) darežljiviji sa dobrom od poslanoga vjetra (koji prethodi kiši).

 

         PRIČAO NAM JE Halid, sin Jezida, pričao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je:

 

         Izlagaše na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an svake godine jedanputa (misli se na Džibrila da on izlagaše), pa je izložio na njega (njemu - Muhamedu a.s.) dva puta (dvaput) u (onoj) godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo u njoj, tj. što je u njoj umro). I boravljaše svake godine deset (dana u džamiji na kraju ramazana), pa je boravio dvadeset (20) u godini koja (je ta što) se je zgrabio (uzeo, tj. umro u njoj).

 

("Iatekefe" doslovno znači: zadržavao se je, uhapsio se je, ostajao je - a to znači boravio je.)

 

GLAVA

 

(izvjesnih, tj. osobito poznatih) čitača (Kur'ana) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

         PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Amra, od Ibrahima, od Mesruka: Spomenuo je Abdullah, sin Amra, (spomenuo je) Abdullaha, sina Mes'uda pa je rekao:

 

         Neću prestati (da) volim njega (tj. Neprestano volim njega, jer) sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

         "Uzmite Kur'an od četvorice: od Abdullaha, sina Mes'uda, i Salima, i Muaza i Ubejja, sina Ka'ba."

 

         PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šekik, sin Selemeta rekao je:

 

         Predikovao je (Držao je govor) nama Abdullah, sin Mes'uda pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista već sam uzeo iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset i nekoliko sura. Tako mi Allaha zaista već su znali (tj. već znaju) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da sam ja od znaniji (između) njih za knjigu Allaha (o knjizi Allahovoj Kur'anu), a nisam ja sa najboljim (tj. a nisam ja najbolji između) njih." Rekao je Šekik: Pa sam sjedio u (tim) krugovima (i) slušam (tj. slušajući ja ono) što govore, pa nisam čuo vraćača (tj. odbijača, učenoga odbijača da) govori osim to (tj. nisam čuo nikoga pozvanoga kritičara da nije prihvatio tu izjavu Abdullahovu o sebi kao tačnu).

 

         PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta rekao je:

 

         Bili smo u Himsu. Pa je čitao Ibnu Mesud suru Jusuf. Pa je rekao (jedan) čovjek: "Nije evo kao ovo (tj. Nije) se (ovako) spustila (ova sura)." Rekao je: "Čitao sam na poslanika (tj. pred poslanikom) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

         "Lijepo si učinio (tj. Lijepo si recitovao, čitao)." I našao (tj. osjetio) je od njega (od toga čovjeka Ibnu Mes'ud da dolazi) vjetar (miris) vina, pa je rekao (Ibnu Mes'ud): "Zar sakupljaš (sastavljaš dva grijeha): da oglašavaš lažnim za knjigu Allaha i (da) piješ (to) vino?" Pa je udario njemu (određenu) kaznu.

 

(To jest: Tužio ga je, pa je sud osudio onoga čovjeka i udario mu propisanu tjelesnu kaznu.)

 

         PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka rekao je: rekao je Abdullah (Mes'udov), bio zadovoljan Allah od njega:

 

         "Tako mi Allaha koji je (Taj što) nema božanstva (drugoga) osim Njega (osim On) nije se spustila (ni jedna) sura od knjige Allaha (drukčije) osim (tako da) ja znam gdje se je spustila. I nije se spustio (ni jedan) ajet od knjige Allaha (drukčije) osim (tako da) ja znam o čemu (ili o kome) se je spustio. I da znam jednoga (tj. ikoga, nekoga čovjeka) znanijega od mene za knjigu (o knjizi) Allaha (što) dopire njemu (ta) deva (tj. do kojega se čovjeka može doprijeti na devi), zaista bih pojahao (pojašio) k njemu."

 

         PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

 

         "Ko je sakupio (cio) Kur'an na vremenu (za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Ko je znao napamet Kur'an - ili: Ko je sebi napisao, ispisao cijeli Kur'an)?" Rekao je: "Četvorica. Svaki (od) njih (tj. Sva četvorica ta bila su) od Pomagača: Ubejj, sin Ka'ba, i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd."

 

         Slijedio je njega (Hafsa, sina Umera) Fadl od Husejna, sina Vakida, od Sumameta, od Enesa. 

 

(Ova izjava Enesova tumači se na razne načine.)

 

         PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdullah, sin Musena-a, pričao mi je Sabit El-Bunanija i Sumamete od Enesa rekao je:

 

         Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nije sakupio Kur'an (niko drugi) osim četvorice: Ebu Derda', i Muaz, sin Džebela, i Zejd, sin Sabita i Ebu Zejd. Rekao je: I mi smo naslijedili njega (Ebu Zejda jer on nije imao potomstva).

 

         PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa rekao je: rekao je Umer:

 

         Ubejj je najbolji čitač (Kur'ana između) nas. I zaista mi zaista ostavimo (tj. izostavljamo) od sadržaja (značenja, govora, tj. od čitanja) Ubejja, a Ubejj govori: "Uzeo sam njega (ovo što vi izostavljate) iz usta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa neću ostaviti njega (ni) zbog (jedne) stvari (tj. ni zbog čega)."

 

(To znači da on-Ubejj nije priznavao da je dokinut, ukinut neki ajet. Međutim, drugi ashabi, među njima i sami Umer, smatrali su da su neki ajeti dokinuti, ukinuti, i to su svoje shvatanje zasnivali na ajetu koji se sada dalje u tekstu i navodi kao dokaz.)

 

         Rekao je Allah, uzvišen je: "Što Smo dokinuli od ajeta ili odgodili njega, donijeli Smo bolji od njega ili sličan njemu....".

 

 

 

GLAVA

 

(vrijednosti sure zvane) Fatihatul-Kitabi (Otvaračice Božije Knjige, tj. GLAVA Fatihe, GLAVA o Fatihi).

 

         PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Šubete rekao je: pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Mualla-a, rekao je:

 

         Bio sam (u prilici jednoj takvoj da) klanjam (tj. Klanjao sam bio, Klanjao sam), pa je pozvao mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam odgovorio njemu (pa mu se nisam odazvao odmah). Rekao sam (poslije):

 

         "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bio (u takvom stanju da) klanjam." Rekao je (Muhamed a.s.): "Zar nije rekao (u suri El-Enfalu) Allah:

 

         "..... odgovorite za Allaha i za Poslanika (tj. odazovite se Allahu i Njegovom poslaniku) kada je pozvao vas (kada poziva vas)....", (zar to nije rekao Allah)?" Zatim je rekao: "Zar ne (tj. Pazi)! Poučiću te najveću suru u Kur'anu prije (nego) da izađeš iz Bogomolje." Pa je uzeo za moju ruku. Pa pošto smo htjeli da izađemo, rekao sam: "O poslaniče Allaha! Zaista (si) ti rekao: "Zar ne (Pazi)! Poučiću te najveću suru od (iz) Kur'ana." Rekao je:

 

         "El-hamdu lillahi Rabbil-alemine (Hvala Allahu Gospodaru svjetova). Ona je (to izvjesnih) sedam podvostručenih (tj. sedam ajeta) i veliki Kur'an koji (je taj što) se meni dalo njega (što se je meni dao on)."

 

(Ili: "Ona je (izvjesnih) sedam ponavljanih ajeta i veliki Kur'an koji mi se je dao on.".)

 

         PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Vehb, pričao nam je Hišam od Muhameda, od Ma'beda, od Ebu Seida Hudrije rekao je:

 

         Bili smo u (jednom) iđenju (idenju, tj. pohodu, putovanju) našem, pa smo odsjeli. Pa je došla (jedna) djevojka pa je rekla:

 

         "Zaista gospodin (tj. gospodar, poglavica našega) plemena je ujeden (od zmije)."

 

(Doslovno riječ "selimun" znači zdrav, ali iz želje i slutnje na dobro - na ozdravljenje, upotrebljava se taj izraz za osobu ujedenu od zmije. U ovom slučaju množina od "selimun" je "selma". A u slučaju kada "selimun" znači zdrav, onda je množina "sulemau".)

 

         A zaista naši ljudi su odsutni, pa da li je od vas bajač (vračalac neko ko zna bajati, vračati protiv ujeda zmije)?" Pa je ustao sa njom (jedan) čovjek (od nas) što nismo bili (običaja da) sumnjičimo njega sa bajanja (zbog bajanja, vračanja), pa je bajao njemu (tom poglavici). Pa je ozdravio (poglavica). Pa je zapovjedio za njega (njemu) sa trideset ovaca (tj. tome bajaču da se dadne trideset ovaca), i napojio je nas (poglavica) mlijekom. Pa pošto se je vratio (bajač), rekli smo njemu:

 

         "Da li si bio (običaja da) lijepo izvodiš bajanje (odučavanje, odbrajanje protiv ujeda zmije) ili si bio (običaja da) baješ?" Rekao je: "Nisam bajao (ni sa čim drugim) osim sa (surom) Ummul-Kitabom."

 

(A Ummul-kitabi je također naziv, ime sure Fatihe, prve sure u Kur'anu. Htio je da kaže ovo: Nisam ovome poglavici bajao na način kako to čine pagani i primitivni idolopoklonički bajači i vračevi, nego sam mu proučio Fatihu, molio sam se za njega Uzvišenom Allahu učeći Fatihu u kojoj se nalaze riječi: "..... ve Ijjake nesteinu - i Tebe, Bože, molimo za pomoć.".)

 

         Rekli smo: "Ne proizvodite (tj. Ne činite sa tim tako dobijenim ovcama ni jednu) stvar do (da) dođemo ili (da) pitamo (dok ne dođemo i ne pitamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa pošto smo došli Medini (u Medinu), spomenuli smo ga Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

 

         "A šta je bio (to što) dade znati njemu (što ga upozna) da je ona (ta sura) bajanje (tj. jedna molitva koja se može upotrebiti ondje gdje su pagani i idolopoklonici upotrebljavali bajanje i vračanje). Razdijelite (te ovce), i udarite za mene sa dijelom (tj. i odredite i meni jedan dio)."

 

(S time je Muhamed a.s. htio da ih uvjeri da im nije haram, grijeh jesti meso od tih tako dobijenih ovaca, pa je rekao da i njemu odrede dio.)

 

         A rekao je Ebu Mamer: Pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Hišam, pričao nam je Muhamed, sin Sirina, pričao mi je Ma'bed, sin Sirina, od Ebu Seida Hudrije za ovo (tj. za ovaj hadis).

 

VRIJEDNOST EL-BEKARETA (SURE BEKARE)

 

         PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Šubete od Sulejmana, od Ibrahima, od Abdurahmana, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

         "Ko je čitao sa (izvjesna) dva ajeta."

 

         PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Abdurahmana, sina Jezida, od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Ko je čitao (tj. Ko je izvršio čitanje) sa (izvjesna) dva ajeta od kraja sure El-Bekarete (sure Bekare) u (jednoj, nekoj) noći, dostatna su njih dva bila njemu (tj. Ko pročita zadnja dva ajeta sure Bekare u jednoj noći, dosta su mu ta dva ajeta)."

 

         A rekao je Usman, sin Hejsema: Pričao nam je Avf od Muhameda, sina Sirina, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

 

         Opunomoćio (tj. Postavio) je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za čuvanje zekata ramazana (ramazanske milostinje, tj. sadakatul-fitra - milostinje mršenja), pa je došao meni (jedan) dolazač (došljak) pa je počeo (da) grabi (da uzima) od (te) hrane. Pa sam uzeo (tj. uhvatio) njega pa sam rekao: "Zaista podignuću svakako (tj. odvešću) tebe ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pričao (taj) hadis (ili: taj događaj). Pa je rekao: "Kada si odsjeo (tj. prišao) ka svojoj postelji, pa čitaj (tj. prouči, izgovori) ajet stolice (Njegove, tj. ajet u kojem se spominje Njegova stolica - a to će reći Božije prijestolje), neprestano će biti s tobom od Allaha (određen jedan) čuvar, i neće se približiti tebi (ni jedan) sotona (đavo) do (da) osvaneš (dok ne osvaneš)." I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Istinit je bio tebi (Istinu ti je rekao), a on je (inače) lažov (veliki), to je (bio lično jedan) sotona (đavo što ti je to rekao)."

 

(A ajet zvani "ajeti kursija" je ajet u suri Bekare, pa je i spomenuto ovo ovdje da se i na osnovu toga pokaže i dokaže vrijednost te sure. A ovaj hadis je već spomenut u opširnijoj verziji u prethodnom tekstu u drugoj knjizi.)

 

GLAVA

 

vrijednosti (sure) El-Kehfa.

 

         PRIČAO NAM JE Amr, sin Halida, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Ebu Ishak od Bera-a rekao je:

 

         Bio je (jedan) čovjek (u takvom stanju jedanput da) čita suru El-Kehf, a ka njegovoj strani (tj. a do njega) je ždrijebac (pastuh) svezan sa dva konopca (sa dva užeta). Pa je poklopila (obuhvatila) njega naoblaka (oblak jedan), pa je počela (da) se približava i približava (ona - naoblaka tome čovjeku). I počeo je njegov konj (da) bježi. Pa pošto je osvanuo (osvanulo - sutradan), došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu. Pa je rekao (Muhamed a.s.):

 

         "To je (izvjesna) spokojstvenost (spokojstvo, smirenost što) se je spustila sa Kur'anom (zbog Kur'ana)."

 

GLAVA

 

vrijednosti sure El-Feth.

 

         PRIČAO NAM JE Ismail rekao je: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), od njegovoga oca (koji je bio oslobođeni rob Umera r.a.) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iđaše u nekom (od) svojih putovanja, a Umer, sin Hataba ide sa njim noću. Pa je pitao njega Umer o (nekoj) stvari (o nečemu), pa nije odgovorio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio njemu (pa mu nije odgovorio). Zatim je (opet) pitao njega, pa nije odgovorio njemu. Pa je rekao Umer:

 

         "Izgubila te tvoja majka (Umere)!"  (Umer to kaže sam sebi.) "Navaljivao si (Dosađivao si pitanjem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (pitajući ga i u) svemu tome neće odgovoriti (ne odgovara) tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju devu, čak sam bio ispred (tih) ljudi (toliko sam pobjegao daleko). I plašio sam se da siđe o meni (neki) Kur'an (tj. nešto što će se čitati u Kur'anu o meni). Pa nisam ostao (dugo, a već se je desilo) da sam čuo (nekakvoga) vikača (da) viče. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista već sam se plašio da bude sišao o meni (neki) Kur'an (ajet u vezi mene). Rekao je: Pa sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega. Pa je (Muhamed a.s.) rekao:

 

         "Zaista već se spustilo na mene (objavilo se meni) noćas (sinoć jedna) sura, zaista ona je draža (milija) k meni od (onoga svega prostora) što se je pojavilo (što se pojavljuje) na njemu (nad njim to) Sunce." Zatim je čitao (tu suru koja počinje sa riječima):

 

         "Inna fetahna leke fethan mubinen (Zaista Mi smo osvojili za tebe osvajanje jasno, tj. Već smo odredili da ti damo jasnu pobjedu veliku).".

 

GLAVA

 

vrijednosti (sure) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun (Reci: On - Allah je jedan).".

 

         O njemu (tj. O tome) je (pričala jedan hadis) Amreta (Amra) od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

 

         PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdu-Rahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) čovjek čuo (jednoga drugoga) čovjeka (da) čita (uči suru) "Kul Huvellahu (Huvallahu) ehadun.", (i) ponavlja nju (tj. ponavljajući on nju mnogo puta). Pa pošto je osvanuo (dakle: sutradan), došao je ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, i kao da je (taj) čovjek brojio (tj. smatrao) malenom nju (tu suru), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ona (ta sura) zaista se izjednačuje (sa) trećinom Kur'ana (tj. ravna je trećini Kur'ana)."

 

         A povećao (dodao) je Ebu Mamer: Pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Malika, sina Enesa, od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije: izvijestio je mene moj brat (po majci) Katadete, sin Nu'mana, da je (jedan) čovjek ustao u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita od (te) zore (tj. u zoru, ili: u časovima od zore suru) "kul huvellahu ehadun.", (i ili a) ne povećava na nju (ništa više i ništa drugo). Pa pošto smo osvanuli, došao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i ispričao Muhamedu a.s.) slično njemu (tj. slično onome u prethodnom hadisu).

 

         PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ibrahim i Dahhak Mešrikija od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoje drugove (tj. svojim drugovima):

 

         "Zar nemoćnim biva (tj. Zar ne može) jedan (od) vas da čita (da pročita) trećinu Kur'ana u (jednoj) noći?" Pa je teško bilo to (palo) na njih i rekli su: "Koji (od) nas to može, o poslaniče Allaha?" Pa je rekao: "Allahul-Vahidus-Samedu je trećina Kur'ana."

 

(A sve te tri riječi nalaze se u suri "Kul Huvellahu ehadun.". Allah je Uzvišeni Bog, a El-Vahidu je Jedini, a Es-Samedu je Namjeravani, tj. Onaj kome svako namjerava, kome se svako upravlja i obraća i bez koga se ne mogu zadovoljiti potrebe i postići želje.)

 

         Rekao je Firebrija: Čuo sam Ebu Džafera Muhameda, sina Ebu Hatima, pisara Ebu Abdullaha (Buharije), rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Od Ibrahima je (ovaj hadis) mursel (poslan, tj. "munkati'": prekinutoga lanca ljudi koji ga prenose jer nije spomenuto ime ashaba), a od Dahhaka Mešrikije (hadis ovaj) je musned (povjeren, poduprt, tj. on je "muttesil": spojenoga lanca do samoga Muhameda a.s.).

 

(Ovdje Buharija upotrebljava izraz "mursel" za pojam "munkati'", a "musned" za pojam "muttesil, muttasil". "Verrakun" je onaj koji prodaje listove, tj. knjige, ali taj izraz ovdje znači onaj ko se bavi listovima - "verekatun" je list - a to znači ko ih piše, prepisuje, a to je pisar.)

GLAVA

 

vrijednosti (sura koje imaju naziv) "el-muavvizata (el-muavvizat, a to su sure "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.".

 

("El-muavvizatu" znači one koje daju utočišta, tj. sure u kojima se zapovjeda da se traži i moli Uzvišeni Allah za utočište i zaštitu od svakoga zla općenito i od nekih vrsta zla posebno.)

 

         PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada se je razbolio, (bio je, bio bi običaja da) čita na svoju osobu sa "el-muavvizatom" i (da) puše.

 

(To jest: čitaše na sebe, nad sobom, sebi muavvizat i puhaše u svoje dlanove i onda dlanovima trljaše svoje tijelo. U muavvizat komentatori ubrajaju i suru "Kul Huvellahu ehadun.", pa muavvizat onda čine tri sure: "Kul Huvellahu....", "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.". U tome hadisu Aiša r.a. dalje veli:)

 

         Pa pošto se je pojačao njegov bol, bila sam (običaja da ja) čitam (učim) na njega (nad njim), i (da) potirem (da trljam njega) sa njegovom rukom nadanjem njezinoga blagoslova (tj. zbog nade u njezin blagoslov).

 

         PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Mufaddal, sin Fedaleta, od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je (da bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio kada je odsjeo (tj. pristupio) ka svojoj postelji, (bio bi) skupio (sastavio) svoja dva dlana (svoje dvije šake), zatim je puhnuo u njih dva, pa je čitao (učio) u njih dva (sure) "Kul Huvellahu ehadun.", i "Kul euzu bi Rabbil-feleki." i "Kul euzu bi Rabbin-nasi.", zatim potare sa njima dvama (sa dvije šake) što je (tj. koliko je on) mogao (dohvatiti) od svoga tijela, (a) počinje (tj. počinjući on potiranje) sa njima dvama na svoju glavu, i svoje lice i što je bilo naprijed od njegovoga tijela, (i) čini (čineći on) to tri puta.

 

GLAVA

 

silaženja (izvjesnoga) spokojstva (spokojstvenosti, smirenosti) i (izvjesnih) anđela kod (tj. prilikom) čitanja Kur'ana

 

         A rekao je Lejs: Pričao mi je Jezid, sin Hada, od Muhameda, sina Ibrahima, od Usejda, sina Hudajra, rekao je:

 

         Dok on čita (u nekom dijelu) od (izvjesne) noći suru Bekarete, a njegov konj je svezan kod njega, kadli je kružila (ta) kobila (tj. kadli poče kružiti taj konj, odnosno kobila, jer je konj bio ženski konj, pa je zbog toga glagol "džalet" ženskoga roda - kadli iznenada kobila poče da kruži, trči)! Pa je ušutio (on Usejd, tj. prestao je učiti, čitati Kur'an), pa se umirila (smirila kobila). Pa je čitao, pa je kružila (ona njegova) kobila. Pa je ušutio, i umirila (smirila) se je (ona) kobila. Zatim je (opet, ponovo) čitao, pa je (ponovo) kružila (trčala ona) kobila. Pa je otišao. A bio je njegov sin Jahja blizu nje (tj. blizu one kobile), pa se uplašio da (ona) pogodi njega. Pa pošto je sebi povukao njega (sina), podigao je svoju glavu ka nebu (koje je bilo takvo da) čak ne vidi njega (neba). Pa pošto je osvanuo, pričao je (ispričao je to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Muhamed a.s. na to):

 

         "Čitaj, o sine Hudajra! Čitaj, o sine Hudajra!" Rekao je: "Pa sam se uplašio, o poslaniče Allaha, da (ona-kobila) satare (zgazi) Jahja-a, a bio je (na prostoru) od nje blizu (a bio je blizu nje). Pa sam podigao svoju glavu, pa sam otišao k njemu. Pa sam podigao svoju glavu ka nebu, pa kada li kao (izvjesni) hladnjak, u njemu su primjeri (izvjesnih) svjetiljki (tj. u njemu su kao izvjesne svjetiljke)! Pa sam izašao (s toga mjesta tako) čak (da) ne vidim njega (toga hladnjaka - riječ "zulletun" je u jeziku arapskom ženskoga roda, pa je zato i zamjenica koja se u originalnom tekstu odnosi na tu riječ, upotrebljena u ženskom rodu)." Rekao je (Muhamed a.s.):

 

         "A znaš (li ti, sine Hudajrov) šta je to?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "To su (izvjesni) anđeli (koji) su se približili zbog tvoga glasa. I da si čitao (bez prekidanja do jutra), zaista bi osvanuli (ti anđeli tako da) gledaju (izvjesni) ljudi k njima, ne sakrivaju se od njih (ne bi se ti anđeli sakrivali od tih izvjesnih ljudi, ili od svih ljudi)."

 

         Rekao je Ibnul-Had: A pričao mi je ovaj hadis Abdullah, sin Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, od Usejda, sina Hudajra.

 

GLAVA

 

(onoga) ko je rekao: Nije ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim (ono) što je između dvije strane (tj. korice njegove njegove - između prve i zadnje korice Mushafa, između prve i zadnje tvrde kože u koju je povezan Mushaf, zbirka, primjerak u kojoj, u kojem je ispisan Kur'an).

 

(Ovo se tumači na više načina, a jedan od tih načina je i ovo: Nije ništa od Kur'ana ispušteno ni izostavljeno, i sav Kur'an u potpunosti je ono što se nalazi ispisano među koricama mushafa - knjige u kojoj je Kur'an u cijelosti ispisan, pa je laž ono što sekta rafidija tvrdi da je sakriveno od Kur'ana ono, onaj dio gdje je izričito pisalo da Alija r.a. treba biti imam poslije Muhameda a.s. i laž je to što oni tvrde da je to pisalo u vrijeme Muhamedove a.s. smrti u Kur'anu.)

 

         PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Abdulaziza, sina Rufej'a, rekao je:

 

         Unišao sam ja i Šeddad, sin Makila na (ime posjete) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. Pa je rekao njemu (Ibnu Abbasu) Šeddad, sin Makila:

 

         "Da li je ostavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od stvari (neke, tj. Je li ostavio išta)?" Rekao je: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je između (kur'anske, mushafske, musafove) dvije strane." Rekao je: I unišli smo na (ime posjete, tj. da posjetimo) Muhameda, sina Hanefijjete, pa smo pitali njega, pa je rekao: "Nije ostavio (ništa drugo) osim (ono) što je između (musafove) dvije strane."

 

(Ibnu Abbas je stričević Alijin, i kao takav ne bi zatajio i sakrio nešto što daje prednost i pravo na hilafet Aliji. Muhamed, sin Hanefijete je rođeni sin Alije od druge žene Alijine koju je vjenčao Alija poslije smrti Fatime r.a., a ta druga žena bila je iz plemena Benu Hanifete i zbog toga se naziva Hanefijja - Hanifović, Hanifovićka, a ime joj je Havleta - Havla, kći Džafera. Za ovoga Alijinoga sina Muhameda upravo sekta rafidija tvrdi da njemu pripada hilafet - imamet - poslije Alije r.a. Da je išta postojalo od onoga što oni tvrde, znao bi, valjda, to ovaj Alijin sin i rekao bi to. I baš upravo što taj Alijin sin Muhamed i Ibnu Abbas kažu da nije Muhamed a.s. ništa drugo ostavio osim ono što se nalazi u mushafu, u zbirci koju je Usman poslao, to je najbolji dokaz da je laž ono što tvrde rafidije i njima slični. Lamut-ta'rif - određeni član "el" na riječi "deffetejni" znači dvije strane njega - izvjesnoga mushafa, a to znači mushafa koji je ispisan pod nadzorom i rukovođenjem Usmana r.a. i umnožen pa poslan u razne krajeve islamske države koja je u to vrijeme postojala.)

 

GLAVA

 

vrijednosti Kur'ana nad ostali (svaki) govor.

 

         PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, Ebu Halid, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Ebu Musa Eš'arije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

         "Primjer (onoga) koji čita Kur'an je kao (primjer izvjesnoga) limuna (ili, možda, narandže), njegov okus je lijep i njegov miris je lijep. A (onaj) koji ne čita (neće da čita) Kur'an je kao (primjer izvjesne) datule (hurme), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa za nju (tj. u nje). A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka (griješnika) koji čita Kur'an je kao primjer (izvjesnoga) šipa (šipka), njegov miris je lijep, a njegov okus (ukus) je gorak. A primjer (izvjesnoga) pokvarenjaka koji ne čita Kur'an je kao primjer kolokvinte, njezin okus (ukus) je gorak (i otrovan), i nema mirisa za nju (u nje nikakvoga)."

 

         PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Sufjana, pričao mi je Abdullah, sin Dinara rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

         "Vaš rok u roku (onih) ko je prošao (koji su prošli) od (tih) naroda je samo kao što je (vrijeme) između molitve (toga) popodneva i zalaženja Sunca (između ikindije i akšama). I primjer vas i primjer Židova i kršćana je kao primjer (jednoga) čovjeka (što) je uzeo u rad (na rad neke) radnike, pa je rekao (njima tražeći ih da mu rade): "Ko će raditi meni ka polovini (tj. do polovine ovoga) dana na (tj. za) kirat (za karat) kirat (tj. po karat)?" Pa su radili Židovi. Pa je rekao: "Ko će raditi meni od polovine (ovoga) dana ka popodnevu (do popodneva)?" Pa su radili (ti) kršćani. Zatim vi radite od (toga) popodneva ka zalaženju (tj. do toga zalaženja Sunca) sa (tj. za) dva kirata dva kirata (tj. po dva karata). Rekli su: "Mi smo mnogobrojniji poslom (radom), a manji davanjem (a malobrojniji darom, tj. Zašto smo mi više radili, a manje dobili)?" Rekao je:

 

         "Da li sam nasilje (nepravdu, oštećenje) učinio vama od vašega prava (obećanoga, ugovorenoga)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa to je Moja dobrota (što) dajem nju kome sam htio (kome hoću, dajem veću nagradu za manji rad)."

 

GLAVA

 

(Muhamedove a.s.) oporuke sa knjigom (ili: za knjigu) Allaha, moćan je i veličajan je.

 

         PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Malik, sin Migvela, pričao nam je Talhate rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a:

 

         "Da li je oporučio (tj. Da li je ostavio testament, pismenu oporuku) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u odnosu na svoje nasljedstvo)?" Pa je rekao (Abdullah): "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na (te) ljude (ta) oporuka (što) se je njima zapovjedilo za nju, a nije oporučio (on-Muhamed a.s.)?" Rekao je: "Oporučio je sa knjigom Allaha (za knjigu Allaha da se nje držimo i da se po njoj ravnamo)."

 

GLAVA

 

(onoga) ko se nije obogatio (psihički, duševno) sa Kur'anom (ili: ko nije pjevao sa Kur'anom - a to će reći ko nije učio, čitao melodično, blagozvučno Kur'an) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "I zar nije dosta bilo njima da smo Mi spustili na tebe (tj. tebi ovu) knjigu (koja) se čita na njih (čita se njima)....".

 

         PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra rekao je: pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da on govoraše (doslovno: da je bio-da-govori): rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

 

         "Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika (tj. Nije slušao Allah ništa kao Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio, (u stanju, u vremenu kada) pjeva (uči) sa Kur'anom."

 

         A rekao je (jedan) drug njemu (njegov, tj. drug Ebu Selemetov): Hoće (da rekne sa izrazom "jeteganna" značenje koje ima izraz) "jedžheru bihi" - oglašava se s njim (tj. glasno čita, uči njega - Kur'an lijepim glasom).

 

(Ezine je'zenu ezenen znači slušati, a ezine je'zenu iznen znači dozvoliti. Značenje "Allahovoga slušanja" je obilna nagrada Allahova za učenje Kur'ana.)

 

         PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

 

         "Nije slušao Allah (ni) za (jednu) stvar što je slušao za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da pjeva sa Kur'anom (ili: da se obogati sa Kur'anom)."

 

         Rekao je Sufjan: Tumačenje njegovo je: "jestagni bihi" - obogati se sa njim (sa Kur'anom duhovno, duševno).

 

(To znači: Tumačenje izraza "jeteganna" je izraz: "jestagni bihi" - obogati se sa njim. Upravo na osnovu tumačenja ovoga izraza "jeteganna" jedni odobravaju, a jedni zabranjuju učenje, čitanje, recitovanje Kur'ana na način napjeva i melodija raznih vrsta. Samo i oni koji to odobravaju, vele da čitanje Kur'ana na razne melodije ne smije dovesti do iskrivljenja riječi u tekstu Kur'ana, jer to povlači i promjenu značenja.)

 

GLAVA

 

(bezazlene) zavidnosti vlasniku Kur'ana.

 

("Hasedun" je zavidnost kada se želi da od nekoga ode neko dobro, a "gibtatun" i "eligtibatu" je takva zavidnost kada se ne želi da od posjednika i vlasnika nekoga dobra ode i prestane njegovo dobro, nego se samo želi da i ti, ili i mi imamo i dobijemo onakvo dobro kao i on što ima i posjeduje. To će se tako prevoditi sa izrazom bezazlena zavidnost.)

 

 

         PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

 

         "Nema zavidnosti osim na dvojicu: čovjek (što) je dao njemu Allah (Svoju) knjigu i (taj čovjek) je stajao s njom (s Božijom knjigom - Kur'anom u) časovima (te) noći, - i (drugo) čovjek (što) je dao njemu Allah imovinu, pa on milodari s njom (u) časovima noći i časovima dana." 

 

("Eata" znači i dati, i darivati.)

 

         PRIČAO NAM JE Alija, sin Ibrahima, pričao nam je Revh, pričao nam je Šubete od Sulejmana: čuo sam Zekvana (da priča) od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

 

         "Nema zavidnosti osim u (pogledu stanja) dvojice: (prvo) čovjek (čovjeku što) je poučio njega Allah Kur'anu, pa on čita njega (u) časovima (dijelovima te) noći i časovima (toga) dana (dakle: u vrijeme, u časovima noći i dana), pa je čuo (pa ga čuje, pa čudne) njega susjed njegov pa je rekao (pa rekne): "Da sam ja (takav pa da) se meni dalo kao što se je dalo omsici (iksu ili tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što radi (on), i (drugo) čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah imovinu, pa on uništava nju u pravo (izvjesno, tj. pa on troši tu imovinu u pravu svrhu), pa je rekao (jedan drugi) čovjek: "Da sam ja (takav da) se meni dalo kao što se dalo omsici (iksu, tom-i-tom), pa (da) sam radio kao što (on) radi."

 

GLAVA:

 

Najbolji (od) vas je (onaj) ko se naučio (poučio sebe) Kur'anu i poučavao je njega (njemu - tj. i drugo lice je poučavao Kur'anu, da i ono upozna Kur'an).

 

         PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete rekao je: izvijestio me je Alkamete, sin Merseda, čuo sam Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: