U IME ALLAHA
SVEMILOSNOG (MILOSRDNOG) MILOSTIVOG
KNJIGA (ODREĐENIH) VREMENA MOLITVE
i Njegovoga govora (tj. KNJIGA vremena molitve i KNJIGA u kojoj se
navode i iznose hadisi koji daju razjašnjenja u vezi Njegovog, Allahovog
uzvišenog govora): ".... zaista molitva je na vjernicima propis
povremen." Odredio je vrijeme (za) njega na njih (tj. "propis
povremen" znači: odredio je Allah dž.š. tačno označeno i
propisano vrijeme za taj propis njima, vjernicima, pa ga u određeno
vrijeme treba i obavljati).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: pročitao sam na (sijelu, tj. u
prisustvu) Malikja od Ibnu Šihaba da je Umer, sin Abdul-Aziza odgodio
(popodnevnu, ikindijsku) molitvu (jednoga) dana, pa je unišao njemu Urvete, sin
Zubejra, pa ga je izvijestio da je Mugirete, sin Šubeta, odgodio molitvu
(jednoga) dana, a on je (tada bio) u Iraku, pa je unišao njemu Ebu Mes'ud
El-Ensarija pa je rekao:
"Šta je ovo, o
Mugirete? Zar nije (stanje takvo da) si već znao (tj. Zar već nisi
znao, Zar već ne znaš) da je Džibril, blagoslovi Allaha i Njegov spas na
njega (tj. neka su njemu, Džibrilu), sišao pa je klanjao, pa je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je klanjao pa je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; zatim je rekao: "Sa ovim
(ili: U ovim, U ovome) se meni zapovjedilo (ili: Sa ovim, U ovim, U ovom se
tebi, Muhamede, zapovjedilo. A to znači meni se zapovjedilo da ti
objasnim, ili tebi se zapovjedilo da vršiš molitvu u tačno određene
časove dana i noći onako kako sam ja klanjao u toku proteklog dana i
noći)." Pa je rekao Umer (Abdul-Aziza, u lice) Urvetu: "Znaj,
šta pričaš ga (nama, tj. Čuj, šta ti to nama pričaš)?! I zar je
zaista Džibril, on (sobom, lično) uspostavio poslaniku Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, vrijeme molitve?" Rekao je Urvete: Tako je bio Bešir,
sin Ebu Mes'uda, (običaja da) priča od svoga oca. Rekao je Urvete: A
zaista već je pričala meni Aiša da poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, klanjavaše popodnevnu molitvu (ikindiju), a sunce je u njezinoj
sobi prije (nego je došlo u takav položaj) da se pokaže (navrh zidova sobe, tj.
a sunce grije u unutrašnjosti njezine sobe prije nego nadvisi zidove sobe zbog
spuštanja na zalaženje).
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je (On),: "Obraćajući se (vi)
k Njemu, i čuvajte se Njega, i obavljajte molitvu, a ne budite od
idolopoklonika (višebožaca)."
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Se'ida, rekao je: pričao nam je 'Abad, on je sin 'Abada
(dakle Abad, sin Abada), od Ebu Džemreta, od Ibnu Abasa, rekao je:
"Doputovalo je
poslanstvo (grupa ljudi iz plemena) Abdul-Kajsa na (razgovore) poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista mi, ovaj ogranak
od (plemena) Rebi'ata (u nezgodnom smo položaju jer između nas i Medine su
nastanjena plemena nevjernika iz velikoga plemena Mudara) i nismo (u
mogućnosti da) dopiremo k tebi (Muhamede, ni u kojem drugom vremenu) osim
u svetom mjesecu, pa zapovjedi nam (jednu) stvar (što) ćemo je uzeti od
tebe i pozivati ćemo k njoj ko je (god) iza nas (ostao u našem
plemenu):" Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zapovjedam vam četiri
(postupka), a zabranjujem vam četiri (postupka, zapovjedam vam):
vjerovanje u Allaha, " - zatim ga je protumačio njima (da je to) -
" svjedočenje da nema božanstva osim Allah, i obavljanje molitve, i
davanje (obavezne) milostinje, i da izručite (predate) k meni petinu
(onoga) što ste zaplijenili (od neprijatelja). A zabranjujem (sve vrste posuda
u kojima su se držala opojna pića, pa bile one) od tikve, i krčaga
(testije obojene zeleno), i zasmoljene (posude namazane smolom) i izdubljeni
panj (ili nešto drugo osim tih nabrojanih četiriju vrsta posuda koje su
tada bile u upotrebi)."
GLAVA
prisege (zakletve) na obavljanje molitve.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je:
pričao nam je Ismail, rekao je: pričao nam je Kajs od Džerira, sina
Abdullaha, rekao je:
"Prisegao sam se
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na obavljanje molitve, i davanje
(obavezne) milostinje i iskrenost (u ljubavi i odanosti, a to u sebi sadrži i
iskreno savjetovanje i preporučivanje najboljega) za svakoga muslimana
(tj. iskrenost prema svakome muslimanu)."
GLAVA:
Molitva je pokrivačica (grijeha,
iskupljivačica grijeha, iskupljenje grijeha).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od 'Ameša, rekao je: pričao mi
je Šekik, rekao je: čuo sam Huzejfeta, rekao je:
"Bili smo
sjedači (tj. Sjedili smo) kod Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s
njim), pa je rekao: Koji (od) vas pamti (čuva u sjećanju) govor (ili:
riječi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o iskušenju
(isprobavanju, to je prvobitno značenje riječi "fitnetun",
a ta riječ još ima značenje: grijeh, bezvjerstvo, pobuna, nered,
ustanak)? Rekao sam: Ja (pamtim, to kaže Huzejfete, govor Božijeg poslanika
a.s. i to onako) kao što ga je rekao. Rekao je (Umer Huzejfi): Zaista ti si na
njega (na Božijeg poslanika a.s.) - ili na nju (tj. na izreku Božijeg poslanika
a.s.) - zaista odvažan (smion, smio). Rekao sam: Iskušenje čovjeka (tj.
pogreška čovjeka) u (slučaju kad se radi o) njegovoj porodici, i
njegovom imetku (imanju, vlasništvu), i njegovom djetetu i njegovom susjedu -
pokriva (iskupljuje) nju (tu kušnju, iskušenje, pogrešku) molitva, i post, i
milostinja i zapovjedanje (tj. upućivanje na dobra djela) i zabranjivanje
(tj. odvraćanje od loših djela). Rekao je (Umer r.a.): Nije ovo (što ja)
hoću (tj. ne mislim na ovo značenje riječi "fitnetun",
to jest ne mislim na govor i hadis Božijeg poslanika a.s. u kojem se spominje
riječ "fitnetun" u značenju "pogreška"), ali
(hoću da mi kažeš, tj. nego hoću da mi kažeš izreku Božijeg poslanika
a.s. u kojoj je spomenuo) iskušenje koje će se talasati (bjesniti) kao što
se talasa (bjesni) more (tj. hadis u kojem je riječ "fitnetun -
iskušenje" spomenuta u značenju "nered, ustanak, pobuna").
Rekao je (Huzejfete Umeru): Nije (tj. Nema, Neće biti) tebi od nje (od te
kušnje, od toga najvećega iskušenja nikakve) štete, o zapovjedniče
vjernika (tj. o halifo, jer je Umer bio halifa kada je vodio ovaj razgovor sa
Huzejfetom). Zaista između tebe i između nje (te takve kušnje) su
zatvorena (zaključana) vrata. Rekao je (Umer): Da li će se razbiti
(razlupati ta vrata) ili će se otvoriti (običnim načinom). Rekao
je (Huzejfete): Razbiti (Razbi) će se. Rekao je (Umer): Tada se neće
zaključati nikada. Rekli smo (Huzejfi, to kaže Šekik): Da li je bio Umer
(u predosjećaju da) zna (tj. Da li Umer znadijaše, da li je znao ko su i
šta su ta) vrata? Rekao je: Da, kao što (je znao) da je pred sutra večeras
(tj. kao što je znao da je večeras bliže nego sutra, da će prije
doći "večeras" nego "sutra"). Ja sam zaista
pričao njemu (jedan) hadis (ili: jedno pričanje koje) nije sa
pogreškama (izmješan, u njemu nema pogrešaka, ispravan je, ispravno je
zapamćen i prepričan od Muhameda a.s.). Pa smo se bojali (strašili,
kaže Šekik) da pitamo Huzejfeta (ko su bila i šta su bila ta vrata), pa smo
zapovjedili Mesruku (da ga on upita), pa ga je pitao, pa je rekao (Huzejfete):
Vrata su Umer."
(Poznato je da je Umer r.a. ubijen od atentatora, a nije umro
običnom smrću, dakle vrata su razbijena, a ne običnim
načinom otvorena.)
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Sulejmana
Tejmije, od Ebu 'Usmana Nehdije, od Ibnu Mes'uda da je (jedan) čovjek
pogodio (tj. dobio) od (jedne) žene poljubac (tj. poljubio je jednu ženu, ali
se zatim pokajao) pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa
ga je izvijestio, pa je spustio (tj. objavio tim povodom) Allah, On je
moćan i veličajan je, (ovaj odlomak Kur'ana):
"Obavljaj
molitvu (u časovima) dva kraja dana i blizinama od noći (tj. i u
časovima noći koji su blizu dana), zaista lijepa djela (dobra djela)
odvode (tj. pokrivaju, iskupljuju) ružna djela (loša, nevaljala
djela)....", pa je rekao (taj) čovjek: "
O poslaniče Allaha, da li je za mene (samoga) ovo (tj. da li
ovo važi samo za me)?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Za svu moju sljedbu,
sve njih."
GLAVA
vrijednosti molitve (obavljene) za njezino vrijeme (tj. u njezino
pravo vrijeme).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao
je Velid, sin Ajraza, izvijestio me, rekao je: čuo sam Ebu Amra Šejbaniju
(gdje) govori: pričao nam je drug (tj. vlasnik) ove kuće, i pokazao
je ka kući Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je: pitao sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, koji je posao najmiliji k Allahu? Rekao je:
"Molitva na (u)
njezino vrijeme." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Dobročinstvo
roditeljima." Rekao je: Zatim koji? Rekao je: "Borba u (tj. na) putu
Allaha." Rekao je: Pričao mi je njih poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, a da sam tražio više (od) njega, povećao bi mi (tj. kazao
bi mi još više poslova koji su Allahu najmiliji).
GLAVA:
Pet molitava, molitvi (dnevnih) su
iskupljenje (pokriće za manje grijehe).
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Hamze, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebi Hazim i Deraverdija od
Jezida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu
Hurejreta da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(gdje) govori:
"Da li vidite
(tj. Mislite li; Šta mislite) da je zaista (jedna) rijeka u (tj. na) vratima
jednoga (od) vas (pa da) se kupa u njoj svaki dan pet (puta), šta kažeš, šta
misliš (da li bi) to (kupanje) ostavilo od njegovoga plijesna (prljavštine
imalo, išta)?" Rekli su "Ne bi ostavilo od njegova plijesna
ništa." Rekao je: "Pa također je (tj. takav ti je) primjer pet
(dnevnih) molitava, molitvi, briše Allah s njim (vršenjem molitava, molitvi)
pogreške."
GLAVA
upropaštavanja molitve od njezinog vremena.
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Mehdija od Gajlana, od Enesa,
rekao je:
"Ne poznajem
(nijedne) stvari (tj. Ne prepoznajem ništa) od (onoga) što je bilo na vremenu
(tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se:
Molitva. Rekao je: "Zar nije (stanje i u tom pogledu takvo da) ste
upropastili (ono) što ste upropastili u (pogledu) nje."
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Zurareta, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vahid, sin Vasila, Ebu
'Ubejdete Hadad (Kovač), od 'Usmana, sina Ebu Revada, (a on) je brat Abdul-Aziza,
rekao je: čuo sam Zuhriju (gdje) govori (ovo):
Unišao, ušao sam na
(razgovor) Enesu, sinu Malikja, u Damasku, a on plače, pa sam rekao njemu:
"Šta je tebe rasplakalo?", pa je rekao: "Ne poznam (Ne
prepoznajem nijednu) stvar od (onoga) što sam stigao (tj. zapamtio da je
postojala) osim ove molitve, a (i) ova molitva već se je
upropastila." A rekao je Bekjr: pričao nam je Muhamed, sin Bekjra,
Bursanija, rekao je: izvijestio nas je 'Usman, sin Ebu Revada, slično
njemu.
GLAVA:
Klanjač se sašaptava (tj. tajno
razgovara) sa Allahom, moćan je (On) i veličajan je.
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa,
rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista jedan
(od) vas kada klanja, sašaptava se sa svojim Gospodom, pa neka ne pljuje
nipošto (na prostor) od svoje desne (strane), ali (tj. nego neka pljuje) pod
svoju lijevu nogu (stopalo)." A rekao je Se'id od Katadeta: "Neka ne
pljuje ispred sebe (naprijed) ili između svoje dvije ruke (tj. preda se),
ali (tj. nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoje dvije noge." A rekao
je Šu'bete: "Neka ne pljuje preda se i ni na svoju desnu (stranu), ali
(nego) na svoju lijevu (stranu) ili pod svoju nogu." A rekao je Humejd od
Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne pljuje u
Stranu (tj. u pravcu Kja'be) i ni na svoju desnu (stranu), ali (nego) na svoju
lijevu (stranu) ili pod svoju nogu."
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, rekao je:
pričao nam je Katadete od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Upravite se
(tj. postavite se pravilno) u padanju ničice (tj. kada ste u položaju
ničice, na sedždi), a neka ne prostre (jedan od vas) svoje podlaktice kao pas;
i kada pljuje, pa neka nipošto ne pljuje preda se, a ni na svoju desnu
(stranu), pa zaista on se sašaptava sa svojim Gospodom."
GLAVA
ulaženja u studen (zahlađenje) sa podnevnom molitvom u (danu)
žestine vrućine (tj. u danu velike podnevne vrućine, a to znači
da se podnevna molitva može obaviti kada popusti najveća podnevna žega,
kada malo zahladni).
PRIČAO NAM JE
Ejub, sin Sulejmana, rekao je: pričao nam je Ebu Bekjr od Sulejmana, sina
Bilala, rekao je Salih, sin Kjejsana: pričao nam je El-'Aredž Abdurahman i
(drugi ljudi) osim njega od Ebu Hurejreta, i Nafi', slobodnjak Abdullaha, sina
'Umera, od Abdullaha, sina Umera, da su njih dva pričala njemu od
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
"Kada se
prižestila vrućina (tj. Kada u podne bude ona najžešća vrućina),
pa uniđite u studen (tj. očekajte zahlađenje, popuštanje
vrućine) sa molitvom (tj. obavite molitvu kada popusti vrućina), pa
zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (širenja zadaha, daha)
pakla."
(Neki kažu da se zadnja rečenica treba ovako shvatiti: jer
zaista žestina vrućine je od širenja, ili kao širenje daha pakla.)
PRIČAO NAM JE
Ibnu Bešar, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao nam je
Šu'bete od Muhadžira Ebul-Hasana, čuo je Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera,
rekao je:
Oglasio je (vrijeme
molitve) oglasivač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a to je
bilo vrijeme) podnevne molitve, pa je rekao (Muhamed a.s. svome muezinu,
mujezinu - oglasivaču molitve Bilalu): "Ohladi, ohladi (ili: Zastudi,
zastudi; ili: Rashladi, rashladi)!", ili je rekao: "Pričekaj,
pričekaj!" I rekao je: "Žestina vrućine je od zadahnjivanja
(zapahnjivanja, od rasprostiranja daha) pakla, pa kada se zažesti vrućina,
pa ohladite od molitve (tj. pričekajte dok malo popusti vrućina pa
onda obavite podnevnu molitvu).", (pa smo odgađali molitvu, kaže Ebu
Zer, sve dotle) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu brežuljaka.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: zapamtili
smo ga od Zuhrije, od Se'ida, sina Musejeba, od Ebu Hurejrete, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada se zažesti
vrućina, ohladite (uniđite, uđite u studen, zahlađenje) sa
molitvom, pa (ili: jer) zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha,
zapahnjivanja) pakla. I tužila se Vatra (vatra pakla) k svome Gospodu, pa je
rekla: O moj Gospode, pojeo je (tj. jede) neki moj (dio) neki (dio, tj. ja se
pojede, ja pojede sama sebe usljed velike žestine). Pa je dozvolio njoj
(Uzvišeni Allah da odihne, odahne) sa dva daha: (jednim) dahom u zimi (u zimu),
a (jednim) dahom u ljeti, (u ljeto) (da bi ona sa ta dva daha, uzdaha,
odhukivanja ublažila sama sebi svoju žestinu), najžešće što nađete
(tj. što osjetite) od vrućine (ljeti je od toga daha ili odhukivanja - ili
othukivanja - pakla), a najžešće što nađete (osjetite) od ciče
(tj. od velike studeni u zimi je od toga daha, othukivanja pakla)."
PRIČAO NAM JE
'Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao
nam je 'Ameš, rekao je: pričao nam je Ebu Salih od Ebu Se'ida, rekao je:
rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ohladite (tj.
Uniđite, uđite u studen, zahlađenje) sa podnevnom molitvom, pa
(ili: jer) zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha) pakla."
Slijedili su ga (Hafsa, oca Umerova) Sufjan, i Jahja i Ebu 'Avanete
(pričajući svi oni) od 'Ameša.
GLAVA
ohlađenja (ulaženja u zahlađenje) sa podnevnom molitvom u
putovanju.
PRIČAO NAM JE
Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je
Muhadžir Ebul-Hasen, slobodnjak Tejmulahovića, rekao je: čuo sam
Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera Gifarovića, rekao je:
Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio
oglasivač - mujezin - (molitve) da oglasi za podne pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ohladi!" Zatim je htio
(ponovo) da oglasi pa je rekao njemu: "Ohladi!" (i čekao je i
odgađao) dok smo vidjeli (ugledali) sjenu brežuljaka (malih pješčanih
uzvišenja), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista žestina vrućine je od rasprostiranja (daha, zapahnjivanja)
pakla, pa kada se zažesti vrućina, pa ohladite molitvu (tj. očekajte,
pričekajte, sačekajte zahlađenje, pa onda obavite
molitvu)!". A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njega (s njim):
"Tetefejje'u-prevrće se" je (značenja, tj. ta riječ iz
Kur'ana, čiji je korijen "fej' - popodnevna sjena", ima
značenje) "Tetemejjelu - naginje se".
GLAVA
vremena podne (tj. podnevne molitve) je kod nestanka
(isčeznuća sjene, a to biva u podne na ekvatoru i u predjelima bliže
ekvatora kada je Sunce u kulminacionoj tačci, tački na nebu u podne,
kada prolazi kroz meridijan dolazeći iznad tjemena ljudi i stvari - svega
uopće, tada se za trenutak gubi sjena, isčezava, nestaje je, pa se
zbog toga taj trenutak i zove "zeval - isčeznuće").
A rekao je Džabir:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja u
žegi (tj. u vrijeme podnevne pripeke).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Enes, sin Malikja, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
izašao kada se nagnulo (zapadu, tj. sa sredine neba skrenulo k zapadu) Sunce,
pa je klanjao podne, pa je stao na govornicu, pa (je) spomenuo Čas (tj.
čas smaka ovoga svijeta, ili čas ponovnoga proživljenja -
vaskrsnuća poslije smaka svijeta), pa je spomenuo da u njemu (u tome
času) imaju velike stvari, zatim je rekao:
"Ko voli (želi)
da pita o (nekoj) stvari, pa neka pita, pa neće me upitati (ni) o (jednoj)
stvari (a da će biti drukčije) osim (tako da) ću vas izvijestiti
dok trajem (tj. dok stojim) u (ili na) ovome mome mjestu." Pa su ljudi
mnogo učinili u plaču (tj. mnogo su ljudi plakali, a) (on) je mnogo
činio da govori (tj. a on je mnogo govorio, navaljivao da ga pitaju
vičući): "Pitajte me!" Pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta,
Sehmija pa je rekao: "Ko je moj otac?" (Bilo je sporno ko mu je otac.) Rekao je:
"Tvoj otac je Huzafete." Zatim je umnožio da govori: "Pitajte
me!" Pa je kleknuo Umer na svoja dva koljena pa je rekao:
"Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem, i sa islamom (kao) vjerom
i sa Muhamedom (kao) vjerovijesnikom." Pa je zašutio (prestao da govori:
"Pitajte me!"). Zatim je rekao: "Izložili (pokazali, prikazali)
su se meni raj i pakao maloprije (maločas) u strani ovoga zida, pa nisam
vidio (dosada) kao dobra i zla (što sam sada vidio)."
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Ebul-Minhala, od Ebu
Berzeta:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja jutarnju molitvu (sabah,
tako da ju je završio), a jedan (od) nas prepoznaje svoga druga (koji sjedi do
njega iako nema osvjetljenja u džamiji, jer se dobro providjelo i rasvanulo). I
(imao je običaj da) uči u njoj (u jutarnjoj molitvi) koliko
između šezdeset do stotine (ajeta - odlomaka iz Kur'ana). I klanjavaše (I
klanjao je) podne kada je isčeznulo Sunce (tj. došlo u kulminacionu
tačku i isčezla je zbog toga sjena, pa zbog toga što nema sjene od
predmeta kao da nema ni Sunca kao uzroka sjene), a popodnevnu (ikindiju)
molitvu (klanjaše), a jedan (od) nas ode k najudaljenijem (dijelu) Medine,
vrati se, a Sunce je živo (još, tj. još jako grije). A zaboravio sam (to kaže
Ebul-Minhal) šta je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahšama, akšama).
A neće se brinuti (tj. A nije se brinuo, a to će reći da se nije
sustezao) sa odgađanjem večernje molitve (jacije) do trećine
noći, zatim je rekao: do polovine noći. A rekao je Muaz: rekao je
Šu'bete: Zatim sam ga (Ebul-Minhala) sreo jedanput pa je rekao: .... ili
trećine noći.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, misli (na) sina Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah
(Mubarekjov), rekao je: izvijestio nas je Halid, sin Abdurahmana, rekao je:
pričao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, Muzenije, od Enesa,
sina Malikja, rekao je:
"Bili smo
(običaja) kada smo klanjali iza poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u podnevne vrućine (tj. za vrijeme podnevnih žega), pa padali
bismo ničice (na sedždu) na naše odjeće čuvajući se
vrućine (vreline pjeska)."
GLAVA
odgađanja
podne (salata, namaza, molitve) do popodnevne molitve (do ikindije).
PRIČAO NAM JE Ebu Nu'man, rekao
je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, sina
Zejda, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao
u Medini sedam i osam (rekjata - naklona: sedam - tri ahšamskog farda, a
četiri jacijskog farda; a osam - četiri podnevskog i četiri
ikjindijskog farda), podne i popodnevnu (molitvu), i sutonsku i večernju
molitvu (ahšam i jaciju). Pa je rekao Ejub (k Džabiru, sinu Zejdovu):
"Možda je on (Muhamed a.s. to
činio) u kišovitoj noći (i danu)." Rekao je (Džabir):
"Možda je."
GLAVA
vremena popodnevne
molitve (ikjindije).
A rekao je Ebu Usamete od Hišama:
"..... iz dna njezine (Aišine) sobe (nije izašlo sunce, a Muhamed a.s. je
klanjao ikjindiju)."
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin
Munzira, rekao je: pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Hišama, od njegova
oca da je Aiša rekla:
"Bio je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (običaja da) klanja popodnevnu molitvu, a sunce nije
(još) izašlo iz njezine sobe."
PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je:
pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao popodnevnu molitvu, a sunce je u
njezinoj sobi, nije se pokazala sjena iz njezine sobe (tj. sunčeve zrake
nisu nadvisile i izašle na vrhove zidova sobe, kako neki to tumače).
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je:
izvijestio je nas Ibnu 'Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, rekla je:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (običaja da) klanja molitvu popodneva (ikjindiju), a
sunce je pojavljivač u mojoj sobi, nije se pokazala sjena poslije." A
rekli su Malikj, i Jahja, sin Se'ida, i Šuajb i Ibnu Ebu Hafsate: ".... a
sunce (tj. sunce je u sobi) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se pokaže (na
vrhovima zidova sobe)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je
'Avf od Sejara, sina Selemeta, rekao je: unišao sam ja i moj otac na (razgovor)
Ebu Berzetu Eslemiji, pa je rekao njemu moj otac:
"Kako je bio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja propisanu (molitvu, tj. Kako
klanjaše, kako je klanjao on obaveznu molitvu)?" Pa je rekao:
"Klanjaše podnevnu molitvu (a podnevna molitva se naziva, kao i samo
podne, izrazima "hedžir" i "hadžiretun" - "el-hedžiru
i el-hadžiretu", jer se zbog velike vrućine u pola dana napušta svaki
posao i razgovor među ljudima i povlači se svak u svoje skrovište)
koja je (ta što) je zovete (nazivate) prva (molitva, a veli se stoga što ju je
Džibril prvu klanjao Muhamedu a.s., ili što je prva danska molitva ako sabah
računamo u noćne molitve; Muhamed a.s. klanjaše podne) kada sklizne
(ode sa sredine neba) Sunce, a klanja popodne(-vnu molitvu, ikjindiju), zatim
se vrati jedan (od) nas k svome stanu u najudaljenijem (dijelu) Medine, a sunce
je živo (još, tj. jako je vruće)." A zaboravio sam (kaže Sejar) šta
je rekao (Ebu Berzete) u (vezi) sutonske molitve (ahšama, akšama)." A
voljaše (tj. volio je Muhamed a.s.) da odgodi večernju molitvu (jaciju)
koja je (ta što) je zovete (nazivate) tmina (pomrčina prve trećine
noći, tj. nazivate je molitvom prve trećine noći, molitvom
tmine). A mrzijaše (tj. A mrzio je Muhamed a.s.) spavanje prije nje (prije
večernje molitve, jacije) i razgovor (pričanje) poslije nje. A
zasukivaše se (tj. okrećaše se prema klanjačima za, sa sobom po
završenoj molitvi, ili odlažaše, odlazio je iz džamije) od molitve jutra
(sabaha) kada prepoznaje čovjek svoga druga (koji sjedi do njega, tj. koji
je sjedio do njega u molitvi). A učaše (učio je) šezdeset do stotinu
(tj. Obavljao je jutarnju molitvu sa šezdeset do stotinu ajeta - odlomaka
Kur'ana koje bi proučio, izgovorio naizust, napamet u molitvi)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Meslemeta, od Malikja, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa,
sina Malikja, rekao je:
"Klanjavasmo (Klanjali smo)
popodnevnu molitvu (ikjindiju), zatim izađe (tj. ode) čovjek do
(plemena) Benu Amr Ibnu Avf (do Amribnavfovića) pa ih nađe (a oni
tek) klanjaju popodnevnu molitvu (ikjindiju)."
PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, rekao
je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ebu Bekjr, sin
Usmana sina Sehla sina Hunejfa, rekao je: čuo sam Ebu Umameta (gdje)
govori:
"Klanjali smo sa Umerom, sinom
Abdul-Aziza, podne, zatim smo izašli (i išli) dok smo unišli na (razgovor)
Enesu, sinu Malikja, pa smo ga našli (da) klanja popodnevnu molitvu
(ikjindiju), pa sam rekao: O moj striče (amidža), šta je ova molitva koju
si klanjao (tj. kakva je to, koja je to molitva što si je sada klanjao)? Rekao
je: Popodnevna. I ovo je molitva poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
koju klanjavasmo, klanjasmo sa njim (tj. u ovo vrijeme, u ovo doba dana)."
GLAVA
vremena popodnevne
molitve (ikjindije, u daljem tekstu radi skraćenja nazivaćemo je
"popodnev").
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas Šuajb od
Zuhrije, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malikja, rekao je:
"Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja popodnev
(ikjindiju), a Sunce je visoko uzdignuto (od mjesta zalaza), živo (tj.
vruće), pa ode odlazač k 'Avalijama (ime mjesta u okolici Medine,
moglo bi se prevesti sa Visokovci), pa im dođe, a Sunce je visoko uzdignuto,
a neki (dijelovi) Avalija su od Medine na (udaljenosti od) četiri milje
ili sličnoj njoj (tj. ili koliko ta, kao ta udaljenost)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od
Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Klanjavasmo,
klanjasmo (klanjali smo) popodnev (ikjindiju), zatim ode odlazač (neko) od
nas ka (mjestu) Kuba-u, pa im dođe, a Sunce je visoko uzdignuto."
GLAVA
grijeha ko (bude taj što) ga je prošao popodnev (tj. prošlo mu
vrijeme ikjindije, a on je nije klanjao).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu
Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Koji (bude
takav da) ga je prošla molitva popodneva (promašila ga, izmakla mu, on je na
gubitku) kao (onaj što je zapao u takvo stanje) da (je taj) što je (njemu)
rasparilo (tj. okrnjilo, opljačkalo) njegovu porodicu i njegovo
imanje."
Rekao je Ebu Abdullah
(Buharija, ukazujući da glagol "vetere" može imati dva objekta i
značiti "okrnjiti, raspariti nekome nešto", a može imati jedan
objekat i značiti "okrnjiti, raspariti nekoga"; a to stoga
Buharija ukazuje da pokaže da se u originalnom tekstu može čitati "..
vutire ehlehu ve malehu", a može i ".. vutire ehluhu ve maluhu";
a da to pokaže navodi iz Kur'ana pa onda izraz iz običnoga govora):
".... (neće) okrnjiti vama djela vaša." "Raspario (okrnjio) sam
čovjeka" (to rekneš) kada si ubio njemu ubijenog, nekog (tj. njegovog
bližnjeg rođaka ili prijatelja pa je onda taj čovjek ostao sam, jer
"vitr" znači "liho, neparan"), ili si uzeo njemu
(njegov) imetak (imanje, pa ostane sam bez imetka, imanja).
GLAVA
(onoga) ko je ostavio (propustio hotimično, namjerno, svjesno)
popodnev (ikjindiju).
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao
nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Kilabeta, od Ebul-Meliha, rekao je:
Bili smo sa
Burejdetom u (jednoj) borbi u (jednom) oblačnom danu pa je rekao:
"Poranite sa molitvom popodneva (ikjindije), pa (tj. jer) zaista je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: Ko je ostavio molitvu
popodneva (ikjindije), pa već je propao (crknuo, uginuo) njegov
posao."
GLAVA
vrijednosti molitve popodneva (ikjindije).
PRIČAO NAM JE
Humejdija, rekao je: pričao nam je Mervan, sin Muavijeta, rekao je:
pričao nam je Ismail od Kajsa, od Džerira, rekao je:
"Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pogledao k Mjesecu (jedne)
noći, misli (na) uštap (tj. na noć kad je bio uštap, pun mjesec), pa
je rekao: "Zaista vi ćete vidjeti svoga Gospoda kao što vidite ovaj
Mjesec, nećete se zamarati (zatruditi, mučiti; ili: nećete
nanositi nasilja) u (vezi) Njegova viđenja (gledanja; a nanositi nasilje
može ovdje da znači: nećete moći spriječiti jedni druge da
Ga vide, da Ga gledaju), pa ako možete da se ne pobijedite na molitvi (tj. ako
možete da ne budete pobjeđeni u vršenju molitve) prije rađanja Sunca
i prije njegovoga zalaženja, pa činite." Zatim je pročitao (tj.
citirao napamet Tekst iz Kur'ana): ".... i slavi sa hvalom tvoga Gospoda
prije izlaženja Sunca i prije zalaženja." Rekao je Ismail: "....
činite." je (tj. to znači) "Neka vas nikako ne prolazi ona
(ta molitva, ne izostavljajte je)".
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Malikj od Ebu Zinada, od
'Aredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (tj. s njim), da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Smjenjuju se
(naizmjenično) u vama (tj. među vama) anđeli u noći i
anđeli u danu i sastaju se u molitvi zore (tj. u vrijeme molitve zore,
sabaha) i molitvi popodneva (ikjindije), zatim se penju (uzdižu u nebeske
visine, oni) koji su prenoćili (tj. boravili) u (tj. među) vama, pa
ih pita (Allah dž.š. o vama, a On je znaniji, upoznatiji od anđela) o njima
(tj. o ljudima): "Kako ste ostavili moje robove?" Pa govore (tj. pa
anđeli, meleki odgovaraju): "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a došli
smo im, a oni klanjaju."
GLAVA:
(onoga) ko je stigao (da izvrši jedan) naklon (rekjat) od popodneva
(ikjindije) prije zalaska (Sunca).
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od
Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je stigao
jedan (od) vas (da izvrši jedno) padanje ničice od molitve popodneva
(ikjindije) prije (nego nastupi čas) da zalazi Sunce, pa neka upotpuni
svoju molitvu; a kada je stigao (da izvrši jedno) padanje ničice od
molitve jutra (sabaha) prije (nego nastupi čas) da se rađa Sunce, pa
neka upotpuni svoju molitvu."
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ibrahim od Ibnu Šihaba,
od Salima, sina Abdullaha, od svoga oca (Abdullaha, sina Umerova) da je on
izvijestio njega da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (gdje) govori:
"Vaše trajanje u
(odnosu na pripadnike što) su prošli prije vas od naroda (ili vjera) je samo
kao što je (trajanje vremena, doba dana) između molitve popodneva
(ikjindije) do zalaženja Sunca. Dobili su sljedbenici Tore Toru (dala se
Tora sljedbenicima Tore), pa su radili. Te kada se upolovio dan, obnemogli su
(iznemogli su, tj. sustali su), pa su se darovali po karat (nagrade). Zatim su
dobili sljedbenici Evanđelja Evanđelje, pa su radili do molitve
popodneva (ikjindije), zatim su obnemogli, pa su se darovali (darovani su) po
karat. Zatim smo mi dobili Kur'an, pa smo radili do zalaženja Sunca, pa smo se
darovali (pa smo darovani) po dva karata. Pa su rekli (tj. Pa će reći
na Sudnjem danu) sljedbenici dvije knjige (prije Kur'ana objavljene): "O
naš Gospode, darovao si ove (ili: ovima) po dva karata, a darovao si nas (ili:
nama) po karat, a mi smo bili mnogobrojniji po radu (tj. a mi smo više
radili)." Rekao je Allah dž.š. (tj. reći će Allah dž.š.):
"Da li sam uskratio vama od vaše nagrade išta?" Rekli su (tj.
Reći će): "Ne." Rekao je (tj. Reći će Allah
dž.š.): "Pa ono (tj. Ako ja nekome darujem za manje radno vrijeme
veći dar, to) je moja dobrota (što) je dajem kome hoću."
PRIČAO NAM JE Ebu Kjurejb, rekao
je: pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Primjer muslimana, i židovljana
(Židova) i kršćana je kao primjer (jednoga) čovjeka (što ili koji) je
iznajmio narod (neke ljude da) rade njemu (jedan) posao do noći, pa su
radili do pola dana, pa su rekli: Nema potrebe nama k tvojoj nagradi (plati). Pa
je iznajmio druge pa je rekao: "Upotpunite ostatak vašeg dana (tj.
završite mi ovaj posao u preostalom dijelu dana), a za vas je (tj. a imate
dobiti honorar) koji sam uslovio (ugovorio, obavezao se onima prvima
najamnicima)." Pa su radili, te kada je bilo vrijeme molitve popodneva
(ikjindije), rekli su: "Za tebe je (tj. imaš, poklanjamo ti ono) što smo
radili." Pa je (ponovo) iznajmio narod (tj. neke druge ljude), pa su
radili ostatak njihova (toga) dana dok je nestalo (zašlo) Sunce i tražili su u
potpunosti (ili: i dobili su u potpunosti) nagradu (platu one) dvije
grupe."
GLAVA
vremena (molitve
iza Sunčevog) zalaženja (tj. vremena ahšama, akšama, koji ćemo ili
koju ćemo u prevodu nazivati "sutonska molitva").
A rekao je 'Ata': "Sastaviće
bolesnik između sutonske (akšama) i večernje - jacije - (molitve, tj.
Sastaviće, spojiće sutonsku i večernju molitvu - dakle akšam i
jaciju)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Mihrana, rekao je: pričao nam je Velid, rekao je: pričao nam je
Evzaija, rekao je: pričao nam je Ebu Nedžašija, slobodnjak Rafi'a, sina
Hadidža, a on je 'Ata', sin Suhejba, rekao je: čuo sam Rafi'a, sina
Hadidža, (gdje) govori:
"Klanjavasmo (Klanjali smo)
sutonsku molitvu (akšam, ahšam) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, pa odlazi jedan (od) nas, a on zaista vidi padališta svoje strelice
(tj. odlazi videći pred sobom, ili okolo, oko sebe toliko daleko koliko bi
mogao strelicom iz luka dobaciti, gdje bi mu pala strelica kada bi je izbacio,
jer se još nije dobro smrklo)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara,
rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao nam je
Šu'bete od Sa'da, od Muhameda, sina Amra sina Hasana sina Alije, rekao je:
"Stigao je Hadžadž (u Medinu i
preuzeo dužnost zapovjednika, pa je odgađao molitvu), pa smo pitali
Džabira, sina Abdullaha, (o vremenima molitve) pa je rekao: Bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja podne u
(podnevnoj) vrućini, a popodnev (ikjindiju), a Sunce je čisto (tj.
nije počelo da mijenja niti da gubi jarosti i jakosti), a sutonsku molitvu
(akšam, ahšam) kada je nestalo (palo, tj. zašlo), a večernju molitvu
(jaciju, ranije nekih) vremena i (pokasno, kasno nekih) vremena (tj. kako kada).
Kada ih je vidio (da) su se skupili, požurio je; a kada ih je vidio (da) su
usporili (da sporo dolaze, da zatežu), odgodio je (odgodio bi jaciju), a
jutarnju molitvu (sabah) bili su (običaja da klanjaju), ili bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja nju u
pomrčini (zadnjeg dijela noći, u cik zore dok je još
mračno)."
PRIČAO JE NAMA Mekjija, sin
Ibrahima, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta,
rekao je:
"Klanjavasmo (Klanjali smo) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sutonsku molitvu (akšam) kada se
sakrilo (Sunce) sa zastorom (zavjesom, tj. kada je zašlo)."
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je:
pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao
je: čuo sam Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, rekao je:
"Klanjao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, sedam (rekjata) skupa i osam (rekjata)
skupa."
GLAVA
(onoga) ko je mrzio da se govori sutonskoj molitvi (akšamu)
večernja molitva (jacija).
PRIČAO NAM JE
Ebu Ma'mer, on je Abdullah, sin Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis
od Husejna, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, rekao je:
pričao mi je Abdullah Muzenija da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Neka vas ne
nadvladaju Beduini (u odnosu) na ime vaše molitve "sutonska
molitva"." Rekao je (Abdullah Muzenija ili Muhamed a.s.): "A
govore Beduini ona je (tj. molitva po sunčanom zalasku) je večernja
molitva."
GLAVA
spominjanja večernje molitve (jacije) i tmine (ili: prve
trećine noći, tj. i molitve tmine, ili i molitve prve trećine
noći, i ko je vidio njega širokim (tj. i GLAVA onoga ko je vidio, mislio
da su izrazi "iša" i "ateme" dozvoljeni upotrebljavati za
večernju molitvu).
Rekao je Ebu
Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najteža molitva
(u odnosu) na licemjerce, licemjere je večernja (jacija), i (molitva) zore
(sabah)." I rekao je: "Da znaju koliko je (vrijednosti, vrline) u
(molitvi) tmine (jacije) i zore (sabaha, dolazili bi pa makar pužući da ih
obave zajednički)." Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): "A
odabiranje (tj. bolje, više na cijeni) je da govori (čovjek) večernja
molitva (nego molitva prve trećine noći, ili: molitva tmine, tj.
bolje je da je naziva izrazom "'iša'" nego "'atemetun")
zbog govora Njega (Allaha dž.š.) - uzvišen je (On) - ".... i poslije
molitve večera...." (To je citat iz Kur'ana)." A spominje se od
Ebu Musa-a, rekao je: "Redasmo se (tj. Dolazili smo svaki na svoju redu,
jedne noći jedni, a druge noći drugi kod) Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, kod molitve večeri (jacije), pa je unišao, ušao u tminu
sa njom (tj. usporio ju je, odgodio bi je do prve trećine
noći)." A rekli su Ibnu Abas i Aiša: "Unišao je u tminu (ili: u
prvu trećinu noći) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa
večernjom molitvom (tj. odgodio ju je, odgodio bi je do jake tmine,
pomrčine)." A rekao je neki njih od Aiše: "Unišao je u tminu
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa molitvom tmine (ili: Unišao je u
prvu trećinu noću sa molitvom prve trećine noći)." A
rekao je Džabir: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(običaja da) klanja (tj. klanjavaše, klanjao je) večernju
molitvu...." A rekao je Ebu Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (običaja da) odgađa večernju molitvu...."
A rekao je Enes: "Odgađao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, zadnju večernju molitvu..." A rekli su Ibnu Umer, i Ebu Ejub
i Ibnu Abas: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
sutonsku molitvu i večernju molitvu...."
(Smisao navođenja gornjih izjava je da se pokaže kako su za
jaciju upotrebljavani i izraz "iša" i "ateme", ali je izraz
"iša" češće upotrebljavan kod mnogih ashaba.)
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Junus
od Zuhrije, rekao je Salim: izvijestio me Abdullah, rekao je:
"Klanjao je nama
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći molitvu
večera (večeri), a ona je (ona molitva) koju ljudi nazivaju molitva
tmine (ili prve trećine noći), zatim je otišao (iz molitve, tj.
završio ju je on) - na njega blagoslov i spas - pa se okrenuo nama pa je rekao:
"Da li ste vidjeli (tj. Da li vidite) ovu vašu noć (Šta mislite o
ovoj vašoj noći, kakva je ona)? Pa zaista glava (tj. početak) stotinu
godina od nje je (takav da) neće ostati (tj. živjeti) od (onoga življa) ko
je na leđima (na površini) zemlje (sada živ, neće ostati na životu
ili u životu ni) jedan (živi stvor, tj. niko)."
GLAVA
vremena večernje molitve (je) kada se skupe ljudi (odmah) ili
okasne (tj. ili onda kada se malo kasnije skupe).
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Šubete od Sa'da, sina
Ibrahima, od Muhameda, sina Amra, a on je sin Hasana, sina Alije, rekao je:
pitali smo Džabira, sina Abdullaha, o molitvi Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao:
"Bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) klanja (tj.
klanjavaše) podne u podnevnoj žezi (žegi, pripeki), a popodnev (ikjindiju), a
sunce je živo, a sutonsku molitvu (akšam) kada je palo (nestalo, zašlo sunce),
a večernju molitvu (jaciju): kada je mnogo ljudi, požurio je (požurio bi),
a kada su malobrojni, odgađao je (za kasnije), a jutarnju molitvu (sabah)
u pomrčini (na kraju noći, u cik zore)."
GLAVA
vrijednosti večernje molitve (jacije).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, od Urveta da je Aiša izvijestila njega, rekla je:
"Unišao je (Ušao
je) u tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći sa
večernjom molitvom, a to je (bilo) prije (nego je nastupilo vrijeme) da se
širi islam, pa nije izašao dok (nije) rekao Umer: "Pospaše žene i
djeca!" Pa je izašao pa je rekao stanovnicima (tj. prisutnima) bogomolje:
"Ne iščekuje ju (tj. večernju molitvu ni) jedan (stvor, tj.
niko) od stanovnika Zemlje osim vas."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin 'Ala-a, rekao je: izvijestio nas je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu
Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je:
"Bio sam ja i
moji drugovi, koji su došli sa mnom u brodu (lađi), (bili smo) odjahivači
(tj. odsjeli smo) u kraju Buthana (dolina kod Medine), a Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) u Medini. Pa se redaše (odlažaše,
odlaziše, odlazili su na redu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kod
molitve večeri (jacije) svake noći (nekolicina) osoba od njih (tj. od
drugova, prispjelih sa mnom). Pa smo se složili (podudarili doći)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ja i moji drugovi, a on (ima) neki
posao u nekoj svojoj stvari, pa je unišao u tminu sa molitvom (dotle) dok se
upolovila noć (ili: dok je otišla većina noći, ili: dok se
umnožila tmina noći - ili: dok je sasvim osvojila noć.) (Ovo zadnje
je najispravniji prevod koji sam naknadno ustanovio dakle - dok je sasvim
osvojila noć.). Zatim je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je klanjao s njima, pa pošto je izvršio svoju molitvu, rekao je:
"Na vašoj laganosti, sporosti (tj. Polagano; Polako, vi)! Veselite se
(Radujte se)! Zaista od blagodati Allaha (što ju je prosuo) na vas je (i to) da
ono nije nijedan (čovjek) od ljudi (u takvoj časti da) klanja (u)
ovaj čas osim vas." Ili je rekao: "Nije klanjao (u) ovaj
čas nijedan (stvor) osim vas." Ne zna koju (od) dvije riječi
(tj. koji od dva izraza) je rekao (upotrijebio, upotrebio Muhamed a.s.). Rekao
je Ebu Musa: "Pa smo se vratili (u svoje stanove) veseli (veseleći
se) sa (tj. zbog onoga) što smo čuli od poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio."
GLAVA
(onoga) što se mrzi od (praktikovanja) spavanja prije večernje
molitve (prije jacije).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Selama, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab Sekafija, rekao
je: pričao nam je Halid Haza' od Ebul-Minhala, od Ebu Berzeta da poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mržaše (tj. da je mrzio) spavanje prije večernje
molitve i pričanje (razgovor) poslije nje (poslije jacije).
GLAVA
spavanja prije večernje molitve za (onoga) ko se nadvladao
(tj. ko je pobjeđen od strane sna i drijemanja, ko se ne može odhrvati
snu, neka zaspi, zaspe i u to doba).
PRIČAO NAM JE
Ejub, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ebu Bekjr od Sulejmana, rekao
je Salih, sin Kjejsana: izvijestio me Ibnu Šihab od Urveta da je Aiša rekla:
"Unišao je u
tminu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa večernjom molitvom
(dotle) dok ga (nije) dozvao Umer: "Molitvu (obavi nam)! Zaspaše žene i
djeca!" Pa je izašao pa je rekao: "Ne iščekuje ju (molitvu) ni
jedan (čovjek, ili stvor, stvorenje) od stanovnika Zemlje osim vas."
Rekao je (pripovjedač ovoga, a to je Aiša): "A neće se klanjati
(tj. A nije se klanjalo) tada (nigdje) osim u Medini." Rekao je: "A
klanjavaše (A klanjali su oni) večernju molitvu u (vremenu) što je
između (časa) da nestaje rumeni (ili: bjeline na nebu u kasni sumrak)
do prve trećine noći."
PRIČAO NAM JE
Mahmud, rekao je: izvijestio nas je Abdurezak, rekao je: izvijestio me Ibnu
Džurejdž, rekao je: izvijestio me Nafi', rekao je: pričao nam je Abdullah,
sin Umera, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabavio (tj.
spriječio) od nje (od večernje molitve jedne) noći, pa ju je
odgađao dok smo zaspali u bogomolji. Zatim smo se probudili, zatim smo
zaspali, zatim smo se probudili, zatim je izašao nama Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, zatim je rekao:
"Nije (ni) jedan
od stanovnika Zemlje (takav da) iščekuje (ovu) molitvu osim vas." I
bio je Ibnu Umer (takav da) neće (se) brinuti (tj. ne brigaše se) da li
će je proturiti (tj. požuriti klanjati) ili će je odgađati kada
se ne bojaše da će ga nadvladati (savladati) spavanje (san) od njezina
vremena. I spavaše (spavao je) prije nje (večernje molitve, jacije). Rekao
je Ibnu Džurejdž: "Rekao sam 'Ata-u (ovo o čemu me izvijestio Nafi',
pa je rekao: čuo sam Ibnu Abasa (gdje) govori: Unišao je u tminu poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedne) noći sa večernjom molitvom
(jacijom) dok (tj. tako da) su zaspali ljudi, i probudili su se, i zaspali su,
i probudili su se, pa je ustao Umer, sin Hataba pa je rekao: "Molitvu (nam
obavi)!" Rekao je Ata': rekao je Ibnu Abas: "Pa je izašao
Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kao da ja gledam k njemu
(tj. u njega) sada, kapa njegova glava vodom (tj. kaplje, kapa mu voda s
glave), (i ide on) stavljajući svoju ruku na svoju glavu, pa je rekao:
"Da nije (te posljedice) da stavim poteškoću na moju sljedbu (ako bi
im to zapovjedio), zaista (bih, bi) im zapovjedio da klanjaju nju
(večernju molitvu, jaciju) ovako (tj. u ovo vrijeme noći)." Pa
sam tražio da učvrstim 'Ata'-a (tj. htio sam da se uvjerim u pričanje
njegovo, pa sam rekao): Kako je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, svoju ruku na svoju glavu, kao što je izvijestio njega Ibnu Abas? Pa je
rastavio meni Ata' između svojih prsta (jednu) stvar od rastavljanja (tj.
rastavio je Ata' svoje prste nešto malo, ne vrlo mnogo), zatim je stavio
krajeve svojih prsta na rog (tj. na bočnu stranu) glave, zatim ih je
sastavio, daje im da prolaze (tj. dajući prstima da prolaze) tako na glavi
(tako da) je čak dotakao njegov palac kraj uha od (onoga dijela) što
slijedi lice (što je do lica) na sljepoočnici i strani brade, ne sporeta,
ne sporo (ne daje da idu prsti sporo) i ne žuri (a i ne navaljuje, i nikako im
drukčije ne da da prolaze) osim tako, i rekao je: "Da nije (toga) da
stavim poteškoću na svoju sljedbu, zaista bi im zapovjedio da klanjaju
ovako."
GLAVA
vremena večernje molitve (jacije) je do pola noći.
A rekao je Ebu
Berzete: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja
da) voli njezino odgađanje (jacije)."
PRIČAO NAM JE
Abdurahim Muharibija, rekao je: pričao nam je Zaidetu od Humejda Tavila,
od Enesa, rekao je:
"Odgodio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, molitvu večeri (jaciju) do
polovine noći, zatim je klanjao, zatim je rekao: "Već su
klanjali ljudi i zaspali. Zar ne (tj. Pazite, Pozor, Pažnja)! Zaista ste vi u
molitvi (bili cijelo vrijeme) dok ste je iščekivali." A povećao
je (tj. dodao je) Ibnu Ebu Merjem: izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao
je: pričao mi je Humejd da je on čuo Enesa, rekao je: "Kao da ja
gledam k sjaju (tj. u sjaj, u svjetlucanje) njegova prstena te noći
(noći kada je to bilo)."
GLAVA
vrijednosti molitve zore (sabaha).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao
nam je Kajs od Džerira, sina Abdullaha:
"Bili smo kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli pogleda k Mjesecu (u)
noći uštapa (punog mjeseca), pa reče: "Zar ne (Pazite)! Zaista
vi ćete vidjeti vašega Gospoda kao što vidite ovo (tj. ovaj Mjesec),
nećete jedan drugome nasilja činiti, ili nećete jedan drugog
dovoditi u sumnju u viđenju Njega, pa ako možete da se ne pobijedite (da
ne budete pobijeđeni u odnosu) na molitvu prije rađanja Sunca (sabah)
i prije njegovog zalaženja (ikjindija), pa činite." Zatim je rekao
(tj. citirao iz Kur'ana):
"Pa
slavi sa hvalom tvoga Gospoda prije rađanja Sunca i prije njegovog
zalaženja..."."
PRIČAO NAM JE
Hudbete, sin Halida, rekao je: pričao nam je Hemam, rekao je: pričao
mi je Ebu Džemrete od Ebu Bekjra, sina Ebu Musa-a, od njegova oca (Ebu Musa
Eš'arije) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ko klanja dvije
hladnoće (svježine, tj. dvije molitve koje se obavljaju kada je zrak
svjež, jutarnju i popodnevnu molitvu - sabah i ikjindiju), unići će
(u) raj." A rekao je Ibnu Redža': pričao nam je Hemam od Ebu Džemreta
da je Ebu Bekjr, sin Abdullaha sina Kajsa, izvijestio ga (u vezi) sa ovim (tj.
ovo).
PRIČAO NAM JE
Ishak od Habana, rekao je: pričao nam je Hemam, rekao je: pričao nam
je Ebu Džemrete od Ebu Bekjra, sina Abdullaha, od njegova oca, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (slično
tome).
GLAVA
vremena zore.
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Asima, rekao je: pričao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa da je
Zejd, sin Sabita, pričao njemu da su oni jeli zorom (pred prvi tračak
zore uz ramazan) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim su
ustali k molitvi (jutarnjoj, tj. da klanjaju sabah). Rekao sam (Pitao sam):
"Koliko je
između njih dva, dvoga (bilo razmaka, tj. između jela i
molitve)?" Rekao je (Odgovorio je): "Količina pedeset ili
šezdeset odlomaka (ajeta iz Kur'ana, tj. između jela i molitve je bilo
vremenskog razmaka samo toliko da bi se moglo pročitati 50 ili 60
ajeta)."
PRIČAO NAM JE
Hasen, sin Sabaha, čuo je Revha, rekao je: pričao nam je Se'id od
Katadeta, od Enesa, sina Malikja, da su Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, i Zejd, sin Sabita, jeli zorom njih dva. Pa pošto su njih dva
dovršila (sve) od svoga jela zorom, ustao je Vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, k molitvi pa je klanjao. Rekao sam Enesu: "Koliko je bilo
između njihova dovršavanja (svega) od njihova jela zorom i ulaženja njih
dvojice u molitvu?" Rekao je: "Količina (tolika) što prouči
(pročita) čovjek pedeset odlomaka (iz Kur'ana)."
PRIČAO NAM JE
Ismail, sin Ebu Uvejsa, od njegova brata, od Sulejmana, od Ebu Hazima da je on
čuo Sehla, sina Sa'da, (gdje) govori:
"Bio sam
(običaja uz ramazan da) jedem zorom (tj. pred samu zoru jedah ja, jeo sam)
u mojoj porodici (tj. u svojoj porodici, obitelji), zatim je brzina sa mnom
(tj. morao sam zatim ići brzo, žurno) da stignem molitvu zore, sabah (da
obavim zajedno,
džematile) sa poslanikom
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: izvijestio nas je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša izvijestila
njega, rekla je:
"Bile su one,
žene vjernika (običaja da) prisustvuju (tj. prisustvovaše one) sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, molitvi zore (sabahu),
pokrivajući se (ogrćući se one) sa svojim platnima (plaštevima,
ogrtačima), zatim su se vraćale k svojim kućama kada su izvršile
molitvu, ne prepoznaje ih (ni) jedan (čovjek, niko) od (tj. zbog)
pomrčine (tame, tmine na kraju noći, a to znači da je molitva
obavljena prije nego se razvidi, u vrlo ranu zoru)."
GLAVA
(onoga) ko je stigao od (molitve) zore - sabaha (jedan) naklon
(rekjat da obavi prije sunčevog rađanja).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina
Jesara, i od Busra, sina Se'ida, i od 'Aredža, pričali su mu od Ebu
Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je stigao
(da obavi) od jutra (tj. od jutarnje molitve, sabaha jedan) naklon (rekjat)
prije (nego je nastupio čas) da se pojavi (rodi) Sunce, pa već je
stigao jutro (tj. stigao je da obavi jutarnju molitvu na njeno vrijeme); a ko
je stigao (jedan) naklon (rekjat) od popodneva (ikjindije) prije (časa) da
zađe Sunce, pa već je stigao popodnev (ikjindiju da obavi na
vrijeme)."
(Ovaj hadis u odnosu na ikjindiju sve pravne škole doslovno
uzimaju. U odnosu na sabah hanefijska škola ne uzima ovaj hadis doslovno, i
kaže da je molitva poništena, ako se Sunce rodi prije nego se preda selam, tj.
prije nego se završi molitva.)
GLAVA
(onoga) ko je stigao od molitve (jedan) naklon.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ebu
Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Ko
je stigao (jedan) naklon od molitve, pa već je stigao molitvu."
GLAVA
molitve poslije (molitve) zore dok se digne (visoko) Sunce.
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, rekao je: pričao nam je Hišam od Katadeta, od
Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa, rekao je:
"Svjedočili
su kod mene ljudi, zadovoljeni (su s njihovim svjedočenjem vjernici, tj.
zadovoljavajući ljudi, istiniti ljudi), a najzadovoljavajući (od
sviju) njih kod mene je Umer, (svjedočili su) da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zabranio molitvu poslije (molitve) jutra, sabaha
(sve do časa) dok obasja Sunce (tj. dok ne odskoči poslije izlaska),
i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zapadne."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, čuo
sam Ebul-Alijeta (priča) od Ibnu Abasa, rekao je: pričali su mi ljudi
ovo. (tj. da je Muhamed a.s. zabranjivao svaku neobaveznu molitvu poslije
sabaha dok Sunce ne odskoči, i poslije ikjindije dok ne zađe).
(Ovo je hadis sa više seneda, pa Buharija poslije ovoga drugoga
seneda i ne navodi sadržaja.)
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja, sin Se'ida, od Hišama, rekao je:
izvijestio me moj otac, rekao je: izvijestio me je Ibnu Umer, rekao je: rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne istražujte
sa svojom molitvom rađanje Sunca, a ni njegovo zalaženje." (Smisao je ovo: Nemojte namjerno,
hotimično nastojati da obavljate molitvu kada se rađa Sunce ili kada
zalazi.) A rekao je (Urvete): pričao mi je Ibnu Umer, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se rodila (pojavila)
obrva Sunca (tj. Kada se ukazao kraj, dio Sunca makar malen i tanak kao obrva
čovjekova), pa odgodite molitvu dok se uzdigne (dok odskoči visoko
Sunce od tačke rađanja); a kada je zašla obrva Sunca (tj. kada je
počelo zalaziti makar mali dio kao obrva, a ploča, krug Sunca još se
vidi), pa odgodite molitvu dok zađe." Slijedi ga (tj. slaže se s
njim, s Jahja-om) Abdete.
PRIČAO NAM JE
Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Hubejba, sina
Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (postupke) od dvije vrste (ili dva
načina) kupoprodaje, i od dvije vrste (dva načina) oblačenja, i
dvije molitve. Zabranio je od molitve (tj. Zabranio je molitvu, neobaveznu)
poslije (obavezne molitve) zore, sabaha dok se (ne) rodi Sunce, i (neobaveznu
molitvu) poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zađe Sunce; i od ogrtanja
(tj. i zabranio je ogrtanje - "od" se može u prevodu ispustiti u
cijelom ovome tekstu - i zabranio je ogrtanje, obuhvatanje tijela ogrtačem
tako da izgleda poput) gluhe (stijene, a to znači da nema otvora u
ogrtaču kuda može ruku, ruke promoliti), i od ogrtanja u sjedećem
stavu uzdignutih golijeni (cjevanica nogu, ogrnuvši se) u jednu odjeću
(tako da nije pokrio polnoga uda nego) dovodi svoju pukotinu (tj. svoj polni
ud, organ) k nebu (okrenuo ga u nebo, vidi mu se); i (zabranio je,
odvraćao je) od bacanja i od doticanja.
("Bacanje" je način kupovanja koji se sastojao u
tome da kupac rekne: Kad bacim kamenčić, na koju ovcu ili stvar ili
robu, gdje padne kamenčić ti ćeš biti obavezan da mi je dadneš
po tu cijenu. A "doticanje" je način kupoprodaje gdje je
kupoprodaja bila obavezna ako se dotakne kupac odjeće prodavača ili
prodavač odjeće kupca. Oba ova načina su bila u običaju kod
predislamskih Arapa, ali ih je Muhamed a.s. zabranio.)
GLAVA:
Neće istraživati (da obavi) molitvu
(klanjač) prije (samoga) zalaženja Sunca.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu
Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Neka ne
istražuje jedan (od) vas pa (da) klanja kod rađanja Sunca, a ni kod
njegovog zalaženja."
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me 'Ata', sin Jezida, Džunde'ija
da je on čuo Ebu Se'ida Hudriju (gdje) govori: čuo sam poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori:
"Nema molitve
poslije jutra (tj. poslije sabaha, jutarnje molitve sve do časa) dok se
uzdigne Sunce (visoko, a tada se može klanjati nafila, neobavezna molitva ili
jutarnja obavezna molitva ako se nije klanjala prije rađanja Sunca); i
nema molitve poslije popodneva (ikjindije) dok (ne) zađe Sunce."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ebana, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao
nam je Šu'bete od Ebu Tejaha, rekao je: čuo sam Humrana, sina Ebana,
priča od Muavijeta, rekao je:
"Zaista vi
svakako klanjate (jednu) molitvu (jedno klanjanje) - zaista već smo se
družili (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nismo vidjeli
(da on) klanja nju (tu molitvu što je vi klanjate), i zaista već je
zabranio nju (odvraćao od nje)."
Misli (Muavija pod
tom molitvom na) dva naklona poslije popodneva (tj. mislio je na molitvu od dva
rekjata poslije ikjindije, koju su u njegovo vrijeme neki bili uveli u
običaj da je klanjaju stalno iza ikjindijskog farda kao neki ikjindijski
sonsunet slično onome kao u podne. Hanefijski pripadnici ne klanjaju te
molitve poslije ikjindije, a šafijski je klanjaju.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Selama, rekao je: pričao nam je Abdetu od Ubejdulaha, od
Hubejba, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, rekao je:
"Zabranio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dvije molitve: poslije zore
(sabaha) dok se (ne) rodi Sunce, i poslije popodneva (ikjindije) dok (ne)
zađe Sunce."
GLAVA
(onoga) ko nije mrzio molitvu (nikada) osim poslije popodneva
(ikjindije) i zore (sabaha).
Pripovijedao ga je
(tj. pripovijedao, prenosio je to mišljenje da nije mekjruh - pokuđeno,
ružno klanjati nafile - neobavezne molitve nikada osim poslije ikjindijskog i
sabahskog farda - - to je pripovijedao) Umer, i Ibnu Umer, i Ebu Se'id i Ebu
Hurejrete.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nu'man, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu
Umera, rekao je:
"Klanjam kao što
sam vidio moje (svoje) drugove (da) klanjaju. Ne zabranjujem (ni) jednom (licu
da) klanja (ni) u noći, a ni danju šta hoće osim da ne istražujete
(da namjerno ne uobičajite da klanjate u) rađanje Sunca i ni (u)
njegovo zalaženje."
GLAVA
(onoga) što se klanja poslije popodneva od propuštenih (molitava,
tj. GLAVA u kojoj se objašnjava da nije poslije ikjindije mekjruh,
pokuđeno, ružno naklanjavati propuštene molitve) i slično njima.
A rekao je Kjurejb od
Umu Selemete: "Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
poslije popodneva dva naklona (rekjata), i rekao je: "Zabavili (smeli,
spriječili) su me (neki) ljudi iz (plemena) Abdul-Kajs od dva naklona
(rekjata) poslije podne (od podnevskog sunsuneta, pa sam ga sada
naklanjao)."."
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je:
pričao mi je moj otac da je on čuo Aišu, rekla je:
"Tako mi (Allaha) koji je odveo njega (Muhameda a.s., tj. Tako mi Onoga koji ga je odveo sa ovoga svijeta, a to znači: Koji ga je usmrtio) nije ostavljao njih dva (dva rekjata poslije ikjindije sve do časa) dok se je sreo (sa) Allahom, a nije se sreo (sa) Allaho