U IME ALLAHA SVEMILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA VJEROVANJA
GLAVA
Govora Vjerovjesnika, smilovao mu se Allah i spasio ga:
"Sagrađen je islam na pet (dužnosti)." A ono (tj. vjerovanje) je govor i djelo (tj.
priznanje riječima vjerskih istina potkrijepljeno djelom vršenja vjerskih
dužnosti) i povećava se i smanjuje se (opada). Rekao je Allah, uzvišen je
On: "... da povećaju vjerovanje sa njihovim (tj. svojim) vjerovanjem
...", "... i mi smo povećali uputu (na pravi put).",
"I povećava Allah uputu (onima) koji se napućuju (tj. koji idu
pravim putem, koji su na pravom putu, koji su ga našli) ..." I rekao je (Uzvišeni Allah): "I (oni)
koji su se naputili, povećao im je uputu i dao im je njihovu očuvanost
(od djela koja je Uzvišeni Allah zabranio).", "... i (da)
povećaju vjerovanje (oni) koji vjeruju ..." I Njegov govor (koji će se sada navesti,
pominje povećanje vjerovanja): "... koji vas je (taj što) mu je
povećala vjerovanje ova (sura - glava ili odlomak Kur'ana). Pa što se
tiče (onih) koji vjeruju, pa povećala im je vjerovanje ..." I (povećanje vjerovanja pominje) Njegov
govor, uzvišeno je Njegovo spominjanje: "... pa plašite se njih, pa im je
povećalo vjerovanje ..." I (to
pominje) Njegov govor, uzvišen je On: "... i nije im povećalo (ništa
drugo) osim vjerovanja (tj. samo im je povećalo vjerovanje) i
predanost."
(U tumačenju izraza "iman - vjerovanje" i
"islam - predanost" postoje razna tumačenja. Jedni su islamski
učenjaci mišljenja da oba izraza imaju isto značenje. Isto tako se
razilaze u pitanju povećanja i smanjenja vjerovanja. Jedni kažu da se
vjerovanje može povećati i smanjiti. Drugi kažu da se vjerovanje ne
povećava niti smanjuje nego plodovi vjerovanja - semeratul'imani - mogu se
povećati i smanjiti. Buharija je na strani prvih. To stanovište je
Buharija potkrijepio citiranim ajetima.)
I ljubav
u ime Allaha i mržnja u ime Allaha je od vjerovanja. I pisao je Umer, sin
Abdul-Aziza, k Adijju, sinu Adijja:
"Zaista vjerovanje ima dužnosti i zakone i granice (ili kaznene
propise) i (vrijedne, dobre) postupke (ili tradicije, predanja) pa ko ih
upotpuni (ili ispuni), upotpunio je vjerovanje. Pa ako (budem živio) uzaživim,
pa ja ću vam ih objasniti da bi ih činili (da bi ih izvršavali), a
ako umrem, pa ja na vaše druženje nisam lakom (ili pohlepan)." I rekao je
Ibrahim (Alejhisselam, Allahov poslanik, Avram): "... ali da se smiri moje
srce ..." I Muaz je rekao
(El-Esvedu, sinu Hilala, ili nekom svom drugu): "Sjedi s nama,
vjerovaćemo čas." I rekao je Ibnu Mes'ud: "Uvjerenje (tj.
duboko ubjeđenje) je vjerovanje, cijelo ono (ili svo tj. svo vjerovanje je
ubjeđenje)." I rekao je Ibnu Umer: "Neće dostići
(Allahov) rob bitnost sačuvanosti (ili bogobojaznosti) dok (ne) ostavi
(ono) što se koleba u prsima." I rekao je Mudžahid: "Propisao vam
je...(to znači:) Oporučili smo tebi, o, Muhamede i njemu (Nuhu, Noju)
jednu vjeru." I rekao je Ibnu Abbas: "Zakon i put (te riječi u
suri El-Maide znače) put i zakon (ili postupak ili pravilo)." (Ibnu
Abas tumači riječi "širaten" i "minhadžen" sa
riječima "sebilen" i "sunneten", a riječi "minhadžen" i
"sebilen" znače put, a "širaten" i
"sunneten" znače zakon ili postupak ili pravilo. Razlika je u
tome što je "sunneten" poznatije od "širaten", a
"sebilen" poznatije i više u upotrebi nego "minhadžen". Ovakvih
tumačenja i objašnjenja pojedinih riječi iz Kur'ana ima u Sahihu
mnogo). Vaša molba je (tj. to znači) vaše vjerovanje zbog Njegovog govora,
On je uzvišen: "Reci: Ne bi mario za vas (ili: Ne bi vodio računa o
vama) moj Gospod da nije vaše molbe (tj. vašeg vjerovanja, jer Allahu se moli
vjernik koji ima povećano vjerovanje. Ovo je tumačenje Ibnu Abasa kojega je dopunio Ibnu Batal). A
značenje riječi "du'a - molba" u jeziku je "iman -
vjerovanje".
(Ovo su riječi Buharije. Neki se tumači Buharije drže
rezervisano prema ovom Buharijinom tumačenju riječi "du'a"
na osnovu jezika.)
PRIČAO NAM JE
Ubejdullah, sin Musa-a, rekao je: izvjestio nas je Hanzaletu, sin Ebu Sufjana,
od Ikrimeta, sina Halidovog, od Ibnu Umera (koji) je rekao: "Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Sagrađen
je islam na pet (dužnosti): svjedočenju da nema boga osim Allaha (tj.
svjedočenju da je bog samo Allah) i da je Muhamed poslanik Allaha i
uspostavljanju (tj. obavljanju) molitve i davanju zekata (vjerskog poreza) i
hodočašću (Meke) i post u ramadana (mjeseca).
GLAVA
stvari (ili poslova) vjerovanja i govora Allaha, uzvišen je On:
"Nije dobročinstvo da okrenete vaša (tj. svoja) lica prema istoku i
zapadu, ali je dobročinstvo (učinio onaj) ko vjeruje Allaha i
najzadnji dan (ovog svijeta, a po tom proživljenje i Strašni sud) i anđele
i (Allahovu) knjigu i vjerovjesnike; i daje imetak, (bivši) na njegovom volenju
(tj. voleći ga ili ljubeći ga), (a daje ga) najbližim (rođacima)
i siročadima i siromasima i sinu puta (tj. putniku) i prosjacima i u
(pomoć) vratova (robova da iskupe svoje vratove iz jarma ropstva); i
uspostavlja (obavlja) molitvu i daje zekat (vjerski porez); i
(dobročinstvo čine oni) koji ispunjavaju svoj ugovor kada ugovore
(ili kada se nešto obavežu); i (pohvali ili pohvaljujem) strpljive u
teškoći i muci i u času zla (ratne borbe). To su (oni) koji su
iskreni i to su oni bogobojazni. Već su se spasili vjernici." Ajet
(izreka ili odlomak iz glave ili poglavlja Kur'ana).
PRIČAO NAM JE Abdulah, sin
Muhameda, (rekao je) pričao nam je Ebu Amir El-Akadija, rekao je:
pričao nam je Sulijman, sin Bilala, od Abdulaha, sina Dinarovog, od Ebu
Saliha, od Ebu Hurejreta od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je (Muhamed):
"Vjerovanje je (tj. Vjerovanje
ima) šezdeset i nekoliko ogranaka (grana, dijelova); i stidljivost je ogranak
(ili dio) od vjerovanja."
GLAVA:
Musliman je (onaj)
ko (je takav da) su se spasili (ili da su zdravi ili da su mirni) muslimani od
njegovog jezika i njegove ruke.
PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa,
rekao je: pričao nam je Šu'be od Abdulaha, sina Ebussefera; i (od)
Ismaila, (a oba tj. i Abdulah i Ismail su pričali slijedaći hadis) od
Ša'bije, od Abdulaha, sina Amrovog od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Musliman je ko je (takav da) su
se spasili (ili da su zdravi ili mirni) muslimani od njegovog jezika i njegove
ruke, a iseljenik (ili izbjeglica, emigrant) je ko napusti (ono) što je Allah
zabranio."
Rekao je Ebu Muavijete: pričao nam
je Davud od Amira, rekao je: čuo sam Abdulaha, sina Amrovog, (da
priča) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a rekao je
Abdul-Eala (da je čuo) od Davuda, od Amira, od Abdulaha od Vjerovjesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. (Ovo su dva
muallak - seneda).
GLAVA:
Koji je
islam najvrijedniji (najbolji)?
PRIČAO NAM JE Seid, sin Jahja-a
sina Seida El-Kurejšije, rekao je: pričao nam je moj otac (tj. Jahja),
rekao je: pričao nam je Ebu Burdete, sin Abdulaha sina Ebu Burdeta, od Ebu
Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekoše:
"O poslaniče Allaha, koji je
islam najvrijedniji (najbolji)?" Rekao je: "Ko je (takav da) su se
spasili (ili da su zdravi ili mirni) muslimani od njegovog jezika i njegove
ruke (njegov je islam najbolji)."
GLAVA:
Nahranjivanje hranom je od islama.
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Halida, rekao je: pričao nam je El-Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra,
od Abdulaha, sina Amrovog, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je jedan
čovjek pitao Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je islam najbolji?
Rekao je (Muhamed a.
s.): "Nahranjuješ hranom; i izgovaraš (ili očitavaš) pozdrav (onom)
koga poznaš i koga ne poznaš (a to ti je najbolji islam; ili: nahranjuj hranom;
i pozdravljaj svakog!)."
GLAVA:
Od vjerovanja je (i to) da voli (ili da
želi vjernik) svome bratu što voli (samom) sebi.
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao j: pričao nam je Jahja od Šu'beta, od Katadeta, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a
(preko Šu'beta postoji i drugi sened) od Huseina El-Mualima (Učitelja),
rekao je: pričao nam je Katade od Enesa (a ovaj) od Vjerovjesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhamed a.s.):
"Neće
vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog moralnog uzdignuća da) voli (tj.
želi) za svog brata (ono) što voli za svoju ličnost."
GLAVA:
Voljenje Poslanika, pomilovao ga Allah i
spasio, je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: Izvjestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je
Ebuzinad od El-Earedža (a ovaj) od Ebu Hurejreta, zadovoljan bio Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Pa tako mi
(Onoga) koji (je tako moćan da je) moja duša u njegovoj ruci, neće
vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog uzdignuća da) sam mu ja draži od
njegovog roditelja i njegovog djeteta."
PRIČAO NAM JE
Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Ibnu Ulejete od Abdul-Aziza,
sina Suhejbovog, (a ovaj) od Enesa, (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga i
spasio Allah, H -
(slovo "H" u tekstu je kratica od arapske riječi
"Tahvil". Riječ "Tahvil" znači: premjestiti se;
okrenuti. U hadiskoj nauci kao stručni izraz znači "da se prvi
sened na tom mjestu ostavlja i presijeca, a uzima se drugi sened. Obadva se
seneda sastaju ondje gdje je prvi ostavljen." - Handžić. To jest:
Hadis koji će uslijediti došao je preko dva donekle različita seneda
koji se sastaju i dodiruju u jednoj ličnosti koja se nalazi u obadva
seneda. Kad se prvi sened naveo do zajedničke ličnosti, onda se
stavilo slovo "H", koje se izgovori "ha", a koje
označava da će se sada "okrenuti" prema drugom senedu tj.
da će se drugi sened odmah navesti do dodirne ličnosti, pa će se
tek iza toga navesti tekst hadisa. U daljim se slučajevima neće više
navoditi ovo objašnjenje uz slovo "H". Jedino će se uz to slovo
stavljati u zagradi riječ "Tahvil" da se podsjeti da je to slovo
kratica od te riječi.)
A pričao nam je
Adem, rekao je: pričao nam je Šu'betu od Katadeta (a ovaj) od Enesa, rekao
je (Enes): rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće
vjerovati jedan (od) vas (sve) do (takvog uzdignuća da) sam mu ja draži
(ili miliji) od njegovog roditelja; i njegovog djeteta i ljudi sviju
(skupa)."
GLAVA
slasti (slatkoće) vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Abdula-Vehhab Sekifović,
rekao je: pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta (a ovaj) od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, (a Enes) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je (Muhammed a.s.):
"Tri (osobine
ili svojstva postoje, a takva su da svaki onaj) ko (bude takav da se) one
(osebine ili osobine) budu (nalazile) u njega, našao je (ili naći će)
slast vjerovanja: da mu je Allah i Njegov poslanik draži od (svega drugog) što
(postoji) osim Njih dvojice; i da voli čovjeka (koji voli Allaha i Njegovog
poslanika) na voleći ga (tj. toga čovjeka ni zbog čega drugog)
osim radi Allaha; i da mrzi da se vrati u bezvjerstvo kao što mrzi da se baci u
vatru (Džehenema)."
GLAVA:
Znak vjerovanja je voljenje Ensarija (Pomagača tj.
starosjedilaca grada Medine koji su primili u svoj grad Muhameda a.s. i
muslimane koji su izbjegli iz Meke, pa su ih i materijalno mnogo pomogli).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'betu, rekao je: izvjestio me
Abdullah, sin Abdullaha sina Džebrovog, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan
Allah od njega, (a on je pričao) od
Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Vjerovjesnik
a.s.):
"Znak (ili
obilježje) vjerovanja je voljenje Ensarija, a znak licemjerstva (hipokrizije)
je mrženje Ensarija."
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman,
rekao je: izvjestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvjestio me Ebu Idris
Aizullah, sin Abdullaha da je Ubade, sin Samita, bio zadovoljan Allah od njega,
a bio je prisustvovao (u borbi na) Bedru; i on je jedan (od plemenskih)
poglavica (koji su se prisegli na vjernost Muhamedu a.s. u) "Noći
Akabe", (Ubade je izvjestio) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao, a oko njega (se nalazila jedna) skupina od njegovih drugova:
"Prisegnite mi
se (tj. obavežite mi se), na (to) da nećete udruživati sa Allahom ništa (u
vjerovanju); i (da) nećete krasti; i (da) nećete bludničiti
(činiti preljube); i (da) nećete ubijati vaše (tj. svoje) djece; i
(da) nećete donositi (zaprepašćujuću) laž (a) izmišljate je
među vašim rukama i vašim nogama (tj. u sebi je izmislite; ili po drugom
tumačenju, izmišljate je u lice jedan drugom); i (da) nećete
griješiti (otkazivati pokornost) u dobru (tj. u svemu onom što vam se naredi, a
to bude poznato i jasno da je dobro i lijepo da se čini i radi). Pa ko od
vas ispuni (svoju obavezu prema svemu navedenom), pa njegova nagrada je (pala)
na Allaha (tj. Allah će ga nagraditi). A ko pogodi (tj. učini) od
toga (što je zabranjeno) nešto, pa se kazni u ovozemnosti (tj. na ovom
svijetu), pa ono je pokriće (tj. otkup) njemu (za učinjeni grijeh). A
ko pogodi (učini) od toga (zabranjenog) nešto, zatim ga Allah pokrije (tj.
ne kazni ga na ovom svijetu), pa on je (prepušten) k Allahu: ako hoće,
oprosti će mu, a ako hoće, kazni će ga." Pa smo mu se mi
prisegnuli na to.
GLAVA:
Od (obilježja) vjere je bježanje od
iskušenja (ili ustanaka i pobuna iz neslaganja u mišljenju).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta od Malika (a ovaj) od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina
Abdurrahmana sina Ebu Sa'sa'ata, (a ovaj) od njegovog (tj. svog) oca (a ovaj)
od Ebu Seida El-Hudrije da je on rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Skoro je (ili:
blizu je da nastupi i takvo vrijeme ili takvo stanje) da će biti najbolji
imetak muslimana ovce, pristaja će s njima vrhovima planina i mjestima
(gdje niko ne zalazi nego samo ta mjesta posjećuje padanje) kiše,
bježaće sa svojom vjerom od iskušenja (ili pobuna i ustanaka koji će
se praviti zbog ne slaganja u mišljenju)."
GLAVA
govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio; "Ja sam
najznaniji (od) vas (kad se radi o znanju) o Allahu"; i da je poznavanje
djelo (ili čin) srca zbog govora Allahovog, On je uzvišen; "... ali
će vas kazniti sa (onoga tj. zbog onoga) što su stekla (zaradila tj.
počinila) vaša srca ..."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Selama, Bikendijević, rekao je: izvjestio nas je Abdetu od
Hišama (a ovaj) od svog oca (a ovaj) od Aiše, rekla je:
"Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u svom postupku prema ljudima takav da)
kada im je naređivao, naređivao im je od poslova (ono) što mogu
(izvršiti ili učiniti bez velikih teškoća trajno vršeći te
poslove)." Rekoše: "Zaista mi nismo kao tvoj oblik (ili lik), o
poslaniče Allaha, zaista je Allah tebi oprostio što je promaklo (naprijed,
tj. što je bilo) od tvoga grijeha i što je zaostalo (pozadi; tj. i što ćeš
učiniti, što će biti, pa zbog toga mi treba i da više od tebe radimo
dobrih djela i pobožnosti)." Pa se on ljutio (ili srdio na te njihove
riječi tako) da se poznala (ta) ljutnja u (izrazu) njegovog lica, zatim je
rekao: "Zaista najbogobojazniji (od) vas je i najznaniji (od) vas (kad je
riječ o znanju) o Allahu sam ja (pa ja treba i da u većoj mjeri radim
i dobre poslove nego - vi. Radite koliko možete bez teškoće, a ne nastojte
da me dostignete, a kamoli da me nadmašite)!"
GLAVA:
Ko mrzi (ili ne želi) da se vrati u bezvjerstvo kao što mrzi (ili
ne želi) da se baci (da bude bačen) u vatru (pakla; to osjećanje) je
od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Šu'betu od Katade (a ovaj) od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Tri (osobine)
su (takve vrijednosti da svaki onaj) ko (bude takav da) one budu u njega, našao
je (tj. naći će) slast vjerovanja. Ko (je takav da) je Allah i Njegov
poslanik miliji k njemu od (svega) što (postoji) osim Njih dvojice; i ko voli
(jednog Allahovog) roba, ne voli ga (ni radi čega) osim radi Allaha; i ko
mrzi da se vrati u bezvjerstvo poslije kad ga je Allah spasio (bezvjerstva) kao
što mrzi da se baci u vatru."
GLAVA
nadmašivanja (pojedinih članova) porodice vjerovanja u
poslovima.
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Amra, sina Jahja-a, Mazinović
od svog oca (a ovaj) od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, (a
ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Unići
će porodica raja (u) raj, a porodica Vatre (džehenemske; zbog toga velikim
slovom u daljem tekstu, u) Vatru. Zatim će Allah, uzvišen je On,
reći: "Izvedite, (iz Vatre, o anđeli, svakoga) ko je (takav da
je) od vjerovanja u njegovom srcu bila (bar tolika količina koliko iznosi)
mjera (težine jednog) zrna od gorušice (ili slačice)." Pa će se
izvesti iz nje (Vatre), a već sasvim pocrnuli, pa će se baciti u
Rijeku Stida ili (Rijeku) Života, sumnjao je Malik (tj. Malik ne zna da li mu
je predhodnik rekao: u Rijeku Stida ili Rijeku Života), pa će niknuti (ili
narasti tj. dobiće lijep izgled tijela i to brzo) kao što nikne (ili
naraste) sjeme (trave obične ili sjeme trave tušac ili tušak) u strani
poplave (tj. u naplavku), zar ne vidiš da ono iziđe žuto savijeno (previja
se).
Rekao je Vuhejb:
Pričao nam je Amr: "I (Rijeka) Života; i rekao je: (ko bude u srcu
imao kakvog) dobra (koliko zrno od) gorušice .....".
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao nam je Ibrahim, sin Seida, od Saliha (a
ovaj) od Ibnu Šihaba (a ovaj) od Ebu Umameta, sina Sehla, da je on čuo Ebu
Seida Hudriju govori:
"Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: Dok sam ja (ležao jednom kao)
spavač, vidio sam ljude izlažu se meni, a na njima košulje. Od njih
(neka) dostiže (do) sisa, a od njih (neka do) ispod toga. A izložio mi se Umer, sin Hataba, a na
njemu košulja vuče je (za sobom; toliko je duga)." Rekoše (Upitaše):
"Šta si protumačio to (da znači), o poslaniče Allaha?"
Rekao je (Odgovorio je): "Vjerom (sam to protumačio, tj. on
ima veliku vjeru i ubjeđenje)."
GLAVA:
Stid je
od (osobina ili znakova) vjerovanja.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba (a ovaj) od Salima, sina
Abdullaha, (a ovaj) od svoga oca (Abdullaha, sina Umerovog) da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prošao pokraj (jednog) čovjeka od
Pomagača (velikim slovom u tekstu, misli se na stanovnike Medine koji su
pomogli Allahovog poslanika u najtežim danima borbe sa neprijateljem), a on
(onaj čovjek) poučava svoga brata (ili prijatelja) o stidu, pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pusti ga, pa zaista je stid od
vjerovanja."
GLAVA
"Pa ako se
pokaju; i obavljaju molitvu i daju (obaveznu) milostinju, pa pustite (ih na
miru da idu) svojim putem ..."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Muhamedov, rekao je: pričao nam je Ebu Revh El-Haremija, sin Umareta,
pričao nam je Šu'be od Vakida, sina Muhamedovog, rekao je: čuo sam
svog oca (kako) priča od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Zapovjeđeno mi je da se
borim (s) ljudima dok (ne postignem to da) svjedoče da nema boga osim
Allaha i da je Muhamed poslanik Allaha; i (da) obavljaju molitvu i daju
(baveznu) milostinju. Pa kada učine (učinu) to, sačuvaće od
mene svoje krvi (tj. živote) i svoje imetke osim (slučajeva u kojima mogu
biti osuđeni na gubitak života i imetka u skladu) sa pravom islama, a
njihov obračun (za iskrenost i ubijeđenost pada) na Allaha."
GLAVA
(onoga) Ko je
rekao: "Zaista vjerovanje je posao (rad dobrih djela)."
(To se može da
tvrdi i) Zbog govora Allaha, uzvišen je On: "I to je raj koji vam se dao
naslijediti zbog (onoga) što ste radili (poslovali), činili." A rekao
je (jedan) broj (ili skupina) od učenjaka o Njegovom govoru, On je
uzvišen; "Pa tako mi tvog Gospoda zaista ćemo ih sve svakako pitati o
onom što su činili (radili)" (po mišljenju tih učenjaka to
znači). "o "Nema boga osim Allaha" (biće
ljudi pitani)." I rekao je (Uzvišeni Allah): "Zbog (nečeg što
je) kao ovo pa neka rade radnici (dobrih djela)."
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa; i
Musa, sin Ismaila; njih dva su rekla: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da,
pričao nam je Ibnu Šihab od Seida, sina Musejebovog, (a ovaj) od Ebu
Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, upitao se (tj.
bio je upitan):
"Koji je posao najvrjedniji
(najbolji)?" (Odgovorio je:) Rekao
je: "Vjerovanje u Allaha i Njegovog poslanika." Reklo se: "Zatim
šta je to (najbolje)?" Rekao je: "Borba u (cilju odbrane) Allahovog
puta." Reklo se (tj. dalje je upitan Muhamed a.s.):
"Zatim šta je to (najbolje)?"
Rekao je: "Hodočašće primljeno (ili obavljeno dobro i ispravno
bez greške)."
GLAVA:
Kada islam nije bio
(primljen) na istinitosti (uvjerenja); i (kada) je (primljen) na
(sračunato prikazivanje) pokornosti (ili radi traženja mira) ili (iz)
straha od ubijanja, (takav islam ne vrijedi) zbog Njegovog govora, On je
uzvišen: "Kažu Beduini: "Mi vjerujemo." Reci: "Niste
vjerovali (tj. jpš ne vjerujete), ali recite: "Primili smo islam (ili:
Predali smo se)." Pa kada je (islam primljen) na istinitosti (uvjerenja),
pa on je (pravi islam koji se ima u vidu kada se misli) na Njegov govor,
uzvišeno je Njegovo spominjanje; "Zaista vjera kod Allaha je islam",
"A ko traži osim islama (kakvu) vjeru, pa neće se primiti od njega...."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao
je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Amir, sin
Sa'da sina Ebu Vakasa, od Sa'da, bio Allah zadovoljan od njega, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, darivao (jednu) grupu, a Sa'd je (bio kao
slučajni) sjedilac (sjedač). Pa je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio , ostavio (bez dara jednog) čovjeka, (a) on je (od) njih
najdivniji (tj. najbolji) meni (tj. po mome mišljenju). Pa sam rekao:
"O poslaniče Allaha, šta je
tebi (bio uzrok da uskratiš dar) od omsice (tj. tog i tog; dakle izraz omsica
znači "taj i taj")? Pa tako mi Allaha, ja ga vidim (smatram kao
dobrog) vjernika." Rekao je: "Ili (kao) predanika (tj. običnog,
formalnog muslimana?" Pa sam ušutio malo. Zatim me savladalo (ono) što
znam o njemu, te sam ponovio svoj govor, pa sam rekao: "Šta ti je (te
uskrati dar) od omsice, pa tako mi Allaha, ja ga vidim (kao) vjernika." Pa
je rekao: "Ili predanika." Pa sam malo ušuto. Zatim me savladalo što
znam o njemu, te sam ponovio svoj govor, a ponovio je (i) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je rekao: "O sa'de, ja zaista darivam
(u vjerovanju slabog) čovjeka, a drugi (osim) njega draži mi je od njega,
(a darovanog darivam iz) bojazni da ga Allah strmoglavi u Vatru (zbog istupanja
iz vjere ako ne bude darovan)." A prenijeli su ga (tj. ovaj hadis) Junus;
i Salih; i Mamer i bratić Zuhrijin od Zuhrije.
GLAVA:
Pozdrav
je od islama.
A rekao je Amar: "Tri (osebine,
osobine postoje). Ko ih skupi, skupio je već vjerovanje. Pravednost od
tvoje osobe (ili duše); i davanje pozdrava svijetu (ljudima) i dijeliti iz
siromaštva."
PRIČAO NAM JE Kutejbe, rekao je:
pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, (a ovaj) od Ebul-Hajra (a
ovaj) od Abdulaha, sina Amrovog, da je (jedan) čovjek pitao poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio;
"Koji je islam najbolji?"
Rekao je: "Nahranjivaćeš hranom i čitaćeš pozdrav na
(onoga) ko je (takav da ga) poznaješ i ko je (takav da ga) ti nisi poznavao
(tj. pozdravljačeš svakog, pa ćeš sa ta dva djela ispoljiti najbolji
islam)."
GLAVA
nezahvalnosti mužu
(ili: GLAVA nepriznavanja muža) i nepriznavanja (dobročinstva i
plemenitosti) osim nepriznavanja (postojanja Allaha ili nepriznavanje
dobročinstva je odmah ispod nepriznavanja Allaha, tj. bliže je bezvjerstvu
nego vjerovanju).
O njoj (ovoj GLAVI) je Ebu Seid (prenio
hadis) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio (a taj će hadis biti
naveden poslije).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Meslemeta, od Malika (a ovaj) od Zejda, sina Eslemovog, (a ovaj) od Ata-a, sina
Jesara, (a ovaj) od Ibnu Abasa (koji) je rekao:
"Rekao je Vjerovjesnik, pomilovao
ga Allah i spasio: "Pokazala mi se Vatra, pa kad li najmnogobrojniji njeni
stanovnici žene. Ne priznaju (ili ne vjeruju) one." Reklo se (Upitan je):
"Je li ne vjeruju u Allaha (ne priznaju Allaha)." Rekao je (Odgovorio
je Muhamed a.s.): "Ne priznaju muža i ne priznaju dobročinstva. Ako
si činio jednoj (od) njih (cijelo) vrijeme, zatim je vidjela od tebe (kod
tebe) (neku nepovoljnu) stvar, rekla je:
"Nisam vidjela od tebe (nikakvog) dobra nikad."
GLAVA:
Grijesi
su od stvari (doba) neznanja.
A neće se obezvjeriti njihov
vlasnik sa činjenjem njih osim sa mnogoboštvom, zbog govora Vjerovjesnika,
pomilovao ga Allah i spasio; "Zaista si ti čovjek (takav da se) u
tebi (još osjeća) neznanje"; i (zbog) govora Allaha, uzvišen je On;
"Zaista Allah neće oprostiti da mu se pridružuje (išta, tj. neće
oprostiti mnogoboštvo), a oprostiće ispod (tj. osim) toga (sve ostalo)
kome hoće."
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba,
rekao je: pričao nam je Šu'be od Vasila (a ovaj) od Ma'rura, rekao je:
"Sreo sam Ebu Zera u Rebezi, a na
njemu ogrtač (sa neprošivenom postavom, valjda neka bolja vrsta
ogrtača) i na njegovom dječaku ogrtač. Pa sam ga pitao za to (o
tome, jer je dječak bio oslobođeni rob, pa je trebao da ima slabije
odjelo)." Pa je (Ebu Zer) rekao: "Ja sam grdio (ili psovao jednog)
čovjeka, pa sam ga sramotio sa njegovom majkom (prebacivao mu zbog
porijekla njegove majke." Pa je meni rekao Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah
i spasio: "O Ebu Zere, zar si ga sramotio sa njegovom majkom? Ti si
čovjek (takav da) se u tebi (još nalazi) neznanje. Vaša braća su vaše
sluge (ili robovi; ili čobani). Učinio ih je Allah pod vaše ruke. Pa
ko je (takav da mu je) njegov brat pod njegovom rukom, pa neka nahranjuje od
(onog) što on jede; i neka ga oblači (odijeva) od (onakve odjeće) što
on oblači (i sam). I ne opterećujte ih (onim) što će ih
nadvladati (iscrpiti), pa ako ih opteretite (vrlo teškim poslom), pomozite ih
(im)."
GLAVA:
"I ako se
dvije grupe vjernika ponbiju, pa popravite (odnose) među njima (tj.
izmirite ih)." Pa nazvao ih je (Uzvišeni Allah) vjernicima.
PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin
Mubareka, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Ejub i Junus
od Hasana (a ovaj) od Ahnefa, sina Kajsovog, rekao je:
"Otišao sam da pomognem ovoga čovjeka (tj. Aliju, sina
Ebu Talibovog u borbi "Vak'atul-Džemel). Pa me sreo Ebu Bekrete, pa je
rekao: "Gdje hoćeš (ćeš)?" Ja sam rekao: "Pomoći
ću ovoga čovjeka." Rekao je: "Vrati se! Ja sam čuo
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (gdje) govori: "Kada se
sukobe dva muslimana sa svojim dvjema sabljama (ili sa svoja dva mača), pa
ubica i ubijeni će u Vatru." Pa sam ja rekao: "O poslaniče
Allaha, ovaj je ubica (i kao takav i zaslužio je Vatru), pa šta je stanje (ili
stvar; ili srce) ubijenog (zgriješilo)?" Rekao je: "Zaista je (i) on bio pohlepan na
ubijanje svoga druga (tj. htio je i on njega ubiti)."
GLAVA:
Nasilje (nepravda) ispod (ili niže; ili osim) nasilja (tj. neka
nepravda ili neko nasilje je lakše od nekog, a neko je teže od nekog).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, pričao nam je Šu'be-H (tj. Tahvil) - , rekao je (Buharija): a
pričao mi je Bišr, rekao je: pričao nam je Muhamed od Šu'beta (a
ovaj) od Sulejmana (a ovaj) od Ibrahima (a on) od Alkameta (a on) od Abdullaha
(sina Mes'udovog):
Pošto je sišao ajet
"Koji su vjerovali, a nisu pomješali svoga vjerovanja sa nasiljem
(nepravdom), oni su (takvi da) imaju sigurnost i oni su napućeni.",
rekli su drugovi poslanika Allahovog, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji
nas nije nasilje učinio svojoj ličnosti (opteretivši je nekim
grijehom)?" Pa je Allah spustio (riječi Kur'ana): "Zaista
mnogoboštvo je zaista veliko nasilje."
GLAVA
znakova licemjera (pritvorice).
PRIČAO NAM JE
Sulejman Eburebi', pričao nam je Ismail, sin Džafera, pričao nam je
Nafi', sin Malika sina Ebu Amirovog, Ebu Suhejl od svoga oca (a ovaj) od Ebu
Hurejreta (a ovaj) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Znak licemjera
su tri (osobine): Kada priča (govori), on laže; a kada obeća,
učini protivno (obećanju); a kada mu se (što) povjeri, on
iznevjeri."
PRIČAO NAM JE
Kabisa, sin Ukbetov, rekao je: pričao nam je Sufjan od A'meša (a ovaj) od
Abdullaha, sina Mureta, (a on) od Mesruka (a on) od Abdullaha, sina Amrovog, da
je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Četiri
(osebine ili osobine su takve) ko je (takav da) one budu u njega, on je
čisti licemjer. A ko je (takav da) u njega bude (jedna) osobina od njih, u
njemu je (jedna) osobina od licemjerstva dok je (ne) ostavi. (Te osobine su:)
Kada mu se (nešto) povjeri, on iznevjeri; a kada priča (govori), laže; a
kada sklopi ugovor, prekrši (vjeroloman je); a kada se prepire (ili
parniči), griješi (ili pokvaren je, tj. ne bira sredstva)." Slijedi ga (Sufjana) Šu'be od A'meša (tj.
Šu'be se slaže sa Sufjanom u predaji gornjeg hadisa od A'meša).
GLAVA:
Stajanje (u molitvi u) Noći
Vrijednosti je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvjestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je
Ebuzinad od A'redža (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko stoji (u
molitvi; ili: Ko klanja u) Noći Vrijednosti (zbog) vjerovanja i (zbog)
računanja (na Allahovu nagradu), oprostiće mu se (ono) što je prošlo
(ili: što je predhodilo) od njegovog grijeha (ili griješenja)."
GLAVA:
Borba je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Haremija, sin Hafsa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Umare,
pričao nam je Ebu Zur'a, sin Amra, rekao je: Čuo sam Ebu Hurejru
(priča) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Odazvao se
(ili: zajamčio je; ili: požurio je sa lijepom nagradom) Allah (onom) ko je
izašao u (borbu za) Njegov put; nije ga izvelo (ništa drugo) osim vjerovanje u
Mene (Allaha) i potvrđivanje Mojih poslanika, (Allah mu se odaziva,
odgovara ili jamči ovako:) da ću ga vratiti (iz borbe) sa (onim) što
je postigao od nagrade ili plijena; ili ću ga uvesti u raj. A da nije
(toga, kaže Muhamed a.s.) da bacim teškoću na svoje pristaštvo (sljedbu
kad bih išao u svaki okršaj), ne bih sjedio (ni) iza (jedne) čete (tj.
okršaja). I zaista bih volio da se ubijem (tj. da budem ubijen) u (borbi za)
put Allaha, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim,
zatim (da) se ubijem."
GLAVA:
Dobrovoljno (neobavezno) stajanje (u
molitvi, tj. klanjanje) ramadana (mjeseca) je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba (a on) od Humeda, sina
Abdurahmana, (a on) od Ebu Hurejre da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Ko stoji (u
molitvi uz mjesec) ramadan (zbog) vjerovanja i (zbog) računanja (na
Allahovu nagradu), oprostiće mu se (ono) što je prošlo od njegovog grijeha
(ili griješenja)."
GLAVA:
Post ramadana (zbog) računanja (na Allahovu
nagradu) je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Ibnu Selam, rekao je: izvjestio nas je Muhamed, sin Fudajlov, rekao je:
pričao nam je Jahja, sin Seidov, od Ebu Selemeta (a on) od Ebu Hurejreta,
rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je postio
ramadan (zbog) vjerovanja i (zbog) računanja (na Allahovu nagradu),
oprostiće mu se (ono) što je prošlo od njegovog grijeha (ili
griješenja)."
GLAVA:
Vjera je lakoća (olakšica); i govor Vjerovjesnika, pomilovao
ga Allah i spasio: "Najmilija vjera k Allahu je lako pravovjerstvo (ili:
Ibrahimova vjera koja naginje od obožavanja kipova ka vjerovanju Jednog Boga; i
koja je bez teških obaveza i dozvoljava olakšice, pa je zbog toga laka).
PRIČAO NAM JE
Abduselam, sin Mutahera, rekao je: pričao nam je Umer, sin Alije, od
Ma'na, sina Muhameda, Gifarovića (a ovaj) od Seida, sina Ebu Seida,
Makburović (a on) od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (a on)
od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Muhamed a.s.):
"Zaista vjera je
lakoća, a neće se nadvladati (ili: nadjačavati sa) ovom vjerom
niko (a da će proći drukčije) osim (tako da) će ga
nadvladati (ili: pobijediti). Pa upravite (pravim putem bez pretjeranosti i bez
propuštanja onog što se treba učiniti); i približite se (umjerenosti u
pobožnosti, a ne idite daleko, jer može se dogoditi da ne stignete do daleke
pobožnosti; ili: ako ne možete da činite djela najsavršenije pobožnosti,
činite ono čime ćete se njoj približiti); i razveseljujte (govoreći
o nagradi za dobra djela); i pomozite se sa jutrom i večerom i (sa) nešto
(vremena) od kraja noći (ili: od noći uopće; ili: tražite
pomoći od jutra i večeri i od konca noći ili od noći
uopće, jer je u ta vremena čovjek najčilniji za pobožnost kao i
za putovanje i svaki posao)."
GLAVA:
Molitva je od vjerovanja. I govor (ili: GLAVA govora) Allaha,
uzvišen je On, "I nije Allah (to naredio) zbog (toga da) upropasti vaše
vjerovanje" to jest vašu molitvu kod Kuće (misli se na Allahovu
kuću Kabu, pa je zato veliko slovo ovdje, a i dalje u tekstu gdje se pod
riječi Kuća misli na džamiju Kabu u Meki).
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Halida, rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam
je Ebu Ishak od Bera-a da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (u)
početku, kad je došao (u) Medinu, odsjeo je u svojih djedova; ili je rekao
(Ebu Ishak) u svojih ujaka (dajidža) od Pomagača; i da je on klanjao
(okrečući se) prema Jerusalemu šesnaest mjeseci ili sedamnaest
mjeseci (sumnjao je Zuhejr), a zadivljavalo ga je da bude njegova kibla (mjesto
prema kojem se okreće kod molitve da bi molitva bila primljena) prema
Kući (tj. Kabi u Meki); i da je on klanjao prvu (ili početnu)
molitvu, (koju) je klanjao njoj (tj. Kabi okrenut), molitva popodneva. A
klanjao je s njim (i) narod. Pa je izašao (jedan) čovjek od (onog naroda)
ko je s njim klanjao, pa je prošao pokraj pripadnika (tj. posjetilaca jedne)
džamije (bogomolje), a oni su naklonjači (tj. obavljali su molitvu i bili
u pognutom stavu), pa je rekao:
"Svjedočim (tj. kunem se) sa
Allahom, zaista već sam klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, prema Meki (okrenut)." Pa su se zaokrenuli (odmah obavljajući
i u položaju) kao što oni (i bili u njemu; tj. onako pognuti zaokrenuli su se)
prema Kući (tj. Kabi u Meki). A bilo je Židove već zadivilo kad je
klanjao prema Jerusalimu (Jerusalemu). I pripadnici knjige (Evanđelja, tj.
kršćani su se tome divili). Pa pošto je okrenuo svoje lice prema
Kući, zanijekali su (ili: nisu odobrili) to. Rekao je Zuhejr:
"Pričao nam je Ebu Ishak od Bera-a u ovom svome pričanju (da je
Bera' još dodao i to) da je, ono, umro na (prvotnoj, prvobitnoj, prvoj) kibli,
prije (nego je došao čas) da se ona preokrene (prema Meki), (umro je jedan
broj) ljudi; i ubili su se (tj. poginuli su u borbi), pa nismo znali šta
ćemo reći o njima, pa je spustio (ove svoje riječi) Allah,
uzvišen je On: "I nije Allah (to preokretanje kible naredio) zbog (toga)
da upropasti vaše vjerovanje"."
GLAVA
ljepote islama
čovjeka.
Rekao je Malik: izvjestio me Zejd, sin
Eslemov, da je Ata', sin Jesara, njega izvijestio da je Ebu Seid Hudrija njega
izvijestio da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(gdje) govori:
"Kada primi islam (Allahov) rob,
pa njegov islam bude lijep, pokriće (ili: izbrisaće) Allah njegovo
svako ružno (djelo što) ga je bio prije učinio. A odmazda (tj. postupak
prema njegovim djelima) poslije toga (tj. kad je primio islam ovaki, ovakav)
je: Dobro djelo (će mu se platiti najmanje) sa deset njegovih jednakosti
(tj. vrijednosti, a i više, pa čak i) do sedamstotina jednakih
(vrijednosti; ili: do sedamstotina dvostrukosti), a zlo djelo (će se
kazniti) sa svojom jednakosti (tj. vrijednosti i težinom) osim da preko njega
pređe Allah (tj. za zlo djelo će biti samo odgovarajuća kazna,
ali ako Allah pređe preko zlog djela; i odgovarajuća kazna će
izostati, neće se izvršiti).
PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mensura;
rekao je: pričao nam je Abdurezak; rekao je: izvjestio nas je Ma'mer od
Hemama (a on) od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Kada uredi (ili: uljepša dobrim
djelima) jedan (od) vas svoj islam, pa svako dobro (što) ga učini
pisaće mu se sa deset svojih jednakosti (vrijednosti). A svako zlo (ili:
loše) djelo (što) ga učini, pisaće mu se sa svojom jednakosti (tj.
težinom bez uveličavanja)."
GLAVA:
Najdraža vjera k
Allahu je najtrajnije (dobro djelo od) nje (tj. Od svih dobrih djela koja se u
vjeri preperučuju Allahu je najdraže ono koje se neprekidno vrši).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Musena-a, rekao je: pričao je nama Jahja od Hišama, rekao je: izvjestio me
moj otac od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao k
njoj (tj. posjetio ju je), a kod nje je (bila jedna) žena, pa je rekao:
"Ko je ova?" Rekla je:
"Omsica (tj. ta-i-ta žena, pa je Aiša počela da je hvali i) spominje
od njenoga klanjanja (tj. spomenula da ova žena mnogo klanja)." Rekao je:
"Polagano! (ili: Suzdrži se od pohvale!) Na vas je (dužnost da se
obavežete) sa (onim) što možete (ili: Držite se, onog što možete vršiti
neprekidno bez teškoće). Pa tako mi Allaha, neće se dosaditi Allah do
(da) se vi dosadite (tj. Allahu neće dosaditi vaša dobra djela i neće
prestati da ih nagrađuje dokle god ste vi u takvom raspoloženju da vam
nisu dosadna i teška vršiti). I najdraža vjera k Njemu je (ono) što je ustrajan
na njemu njegov vlasnik (tj. vršilac)."
GLAVA
povećanja
vjerovanja i njegove manjkavosti; i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je On,
"...i povećali smo im uputu";
"... i (da) sebi povećaju vjerovanje (oni) koji su vjerovali"..
I rekao je (Uzvišeni Allah): "Danas sam upotpunio vama vašu vjeru.
Pa kada (čovjek) ostavi, ovo kaže
Buharija, nešto od potpunosti, pa on je manjkav (nepotpun u vjeri).
PRIČAO NAM JE Muslim, sin
Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao nam je
Katade od Enesa (a on) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Izaći će iz Vatre ko je
rekao "Nema boga osim Allaha", a u njegovom srcu (uz vjerovanje bude
koliko) mjera (težine jednog) zrna ječma od (kakvog god) dobra. I
izaći će iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim (Jedinog Istinitog
Boga) Allaha", a u njegovom srcu (bude koliko) mjera (težine jednog) zrna
pšenice od (kakvog) dobra. I izaći će iz Vatre ko je rekao "Nema
boga osim Allaha", a u njegovom srcu (bude) mjera (težine jednog) truna
prašine od (kakvog) dobra."
Rekao je Ebu Abdullah (tj. Buharija): Rekao je Eban: pričao
nam je Katade, pričao nam je Enes od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (gornji hadis je Enes pričao sa malom razlikom, a ona se sastoji u
tome što je Enes rekao): "od vjerovanja", mjesto "od
dobra".
(To znači: Izaći će
iz Vatre ko je rekao "Nema boga osim Allaha", a u njegovu srcu
bude koliko mjera težine jednog zrna ječma ili pšenice ili truna prašine
od vjerovanja.)
PRIČAO NAM JE
Hasan, sin Sabaha, (da) je čuo Džafera, sina Avnova, (koji je rekao:)
pričao nam je Ebul-Umejs, rekao je: izvjestio nas je Kajs, sin Muslima, od
Tarika, sina Šihabovog, (a on) od Umera, sina Hatabovog, bio zadovoljan Allah
od njega, da je (jedan) čovijek od Židova rekao njemu:
"O
zapovjedniče vjernika, (ima jedan) ajet (citat iz Kur'ana) u vašoj knjizi
(što) je vi učite, (a tako je važan) da je nama skupini (ili: zajednici)
Židova sišao, zaista bi mi uzeli taj dan (u koje je sišao, uzeli bi ga za) praznik."
Rekao je (Umer r.a.): "Koji ajet (je to)?" Rekao je (Židov):
"Danas sam upotpunio vama vašu vjeru; i završio sam na vama svoju blagodat
i zadovoljan sam (da) za vas islam (bude) vjera (ili: i zadovoljan sam vam
islamom kao vjerom)." Rekao je Umer: "Već mi poznajemo taj dan i
mjesto koje je (što) je sišao u njemu (taj ajet) na Vjerovjesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, a on je (bio) stajač na Arefi (ili: Arefatu u)
petak."
GLAVA:
Zekat (obavezni i u postotcima određeni godišnji prilog od
imovine za siromašne) je od vjerovanja. I Njegov govor (On je uzvišen, na to
upućuje): "I nije im se zapovjedilo (ništa drugo) osim (to): neka
obožavaju Allaha, iskreni (bivši) zbog Njega (u ispovijedanju) vjere,
pravovjerni (bivši); i neka obavljaju molitvu i neka daju zekat. I to je vjera
(staze ili sljedbe) ispravne."
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: Ismail, rekao je: pričao mi je Malik, sin Enesa, od
svoga strica Ebu Suhejla, sina Malikovog, (a ovaj) od svoga oca da je on
čuo Talhu, sina Ubejdulahovog (gdje) govori (ili kazuje ovo):
"Došao je (jedan)
čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika
Nedžda, uzdignute glave (ili: uzdignute kose na glavi, ili: rasute i
neuređene kose na glavi), čujemo buku (gromkost) njegovog glasa, a ne
razumijemao šta kaže dok se (nije) približio, pa kadli on pita o islamu. Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pet molitava
(molitvi, namaza) u (jednom) danu i noći." Pa je rekao: "Da li
na meni osim njih (još neka molitva)?" Rekao je: "Ne, osim da ti
dobrovoljno sebe obavežeš." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "I post ramadana." Rekao je: "Da li na meni osim njega
(još neki drugi post)?" Rekao je: "Ne, osim da se dobrovoljno
obavežeš." Rekao je (Talha): I spomenuo mu je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, zekat. Rekao je: "Da li je na meni osim njega (još neka
imovna obaveza)?" Rekao je: "Ne, osim da se dobrovoljno obavežeš
činiti." Rekao je (Talha), pa je (taj) čovjek okrenuo leđa
(odlazeći), a on govori: "Tako mi Allaha, neću povećati na
ovo (ništa dobrovoljno), a neću okrnjiti (obavezne dužnosti)." Rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,: "Spasio se (tj.
biće spašen), ako je rekao istinu."
GLAVA:
Slijedenje (Slijeđanje, tj.
učešće u sahrani, dženazi) umrlih je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Abdullaha sina Alije, Medžufija, rekao je: pričao nam je Revh,
rekao je: pričao je nam je Avf od Hasana i Muhameda (ili: i Muhamed) od
Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ko je slijedio
(posmrtna) nosila muslimana zbog vjerovanja i zbog računanja (na Allahovu
nagradu); i (bude) bio sa njim (tj. sa umrlim) dok se obavi molitva za nju (tj.
za umrlu osobu) i svrši se njeno zakopavanje, - pa on će se zaista vratiti
(sa sahrane sa količinom) od nagrade (koja bi se mogla mjeriti) sa dva
karata, (ili: vratiće se sa dva karata nagrade, a) svaki karat je (velik
ili težak) kao Uhud (planina kod Medine). A ko obavi molitvu za nju (umrlu
osobu), zatim se vrati prije (nego) da se zakopala, pa on se vraća sa
karatom (nagrade)." Slijedio ga je
Avf od Muhameda (a on) od Ebu Hurejreta (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, kao njemu (ili: prema njemu, tj. onom što je navedeno.
Znači: Usman je pričao jeedan hadis koji ima sličan smisao kao
navedeni hadis što ga je pričao Revh. Svugdje u daljem tekstu izraz
"nahvehu" prevodiće se sa "kao njemu -- navedenom
slično", a neće se više davati opširnije objašnjenje).
GLAVA
straha vjernika od (toga) da se pokvari (ili: propadne) njegov
(dobar) posao, a on ne osjeća (ili: ne zna, tj. ne znajući,
neopaženo).
A rekao je Ibrahim
Temimović: "Nisam izložio svoj govor (riječi) svome poslu (radu,
a da sam se drukčije osjećao) osim (tako da) sam se plašio da sam ja
nevjernik (mukezzib; ili: smatran, oglašen za nevjernika-mukezzeb)." A
rekao je Ibnu Ebi Mulejkete: "Stigao sam da se sastanem sa (tridesetoricom
od drugova Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Svaki (od) njih se boji
licemjernosti (da nije pala) na njegovu dušu (ili: osobu, tj. da nije postao
licemjer). Nije od njih nijedan (takav da za sebe) govori: On je zaista na
vjerovanju Džibrila (Gavrila) i Mikaila (tj. da vjeruje kao ta dva
anđela)." A spominje se od Hasana (Basrije ova izreka): "Ne boji
ga se (tj. licemjerstva niko drugi) osim vjernik, a nije ga siguran osim
licemjerac." I (GLAVA onoga) čega se čuva od (raznih loših djela
kao što su): ustrajanje na međusobnom ubijanju i (na svakom) griješenju
bez pokajanja (od toga da se treba čuvati), zbog govora Allaha, On je
uzvišen: "... i ne ustraju na (lošem poslu) što su (ga) činili, a oni
znaju (tj. znajući da je to loše)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ar'areta, pričao nam je Šu'be od Zubejda, rekao je: Pitao sam
Ebu Vaila o Murdžiama, (sekti muslimana koja ne drži mnogo do grijeha ni do
dužnosti i dobrih djela). Pa je rekao (Ebu Vail): pričao mi je Abdullah
(sin Mes'uda), da je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Psovanje (ili:
grdnja, ruženje, sramotenje) muslimana je grijeh, a borenje (borba) protiv
njega je bezvjerstvo."
Izvjesto nas je
Kutejbe, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džaferov, od Humejda (a on)
od Enesa, rekao je: izvjestio me Ubade, sin Samita, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, izašao (i htio da) izvještava o Noći
Vrijednosti (noći Lejletul Kadr), pa su se posvađala dva čovjeka
od muslimana, te je on rekao:
"Ja sam zaista
izašao radi (tog da) vas izvjestim o Noći Vrijednosti (Lejletul Kadr), a
ono se posvađa omsica i omsica (tj. taj-i-taj), pa je dignuta (njena
određenost, tj. zaboravio sam njeno tačno vrijeme), a možda da je
bolje za vas. Tražite jeu sedmoj; i devetoj i petoj (noći poslije
dvadesete noći ramadana)."
GLAVA
pitanja Džibrila (anđela Gavrila koji je pitao) Vjerovjesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, o vjerovanju; i islamu; i dobročinstvu (ili:
iskrenosti); i (o) znanju Časa (propasti svijeta); i (GLAVA) objašnjenja
Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njemu (Džibrilu). Zatim je rekao
(Muhamed a.s.): "Došao je Džibril, na njega mir!, (da) vas poučava
vašoj vjeri." Pa je učinio
(Muhamed a.s.) to sve njegovo (izlaganje; ili: sadržaj njegov, tj. sadržaj tog
svoga razgovora sa Džibrilom, sve je to učinio) vjerom, (napominje Buharija);
i (ovome treba dodati još i ono) što je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, objasnio izaslanstvu (plemena) Abdul-Kajs (šta se sve računa) od
vjerovanja i (usporediti to sve sa) Njegovim govorom, On je uzvišen,: "A
ko (sebi) traži osim islama vjeru, pa neće se ona primiti od njega."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je: izvjestio
nas je Ebu Hajan Temimović od Ebu Zur'ata (a on) od Ebu Hurejreta, rekao
je:
"Bio je
Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pojavljivač (tj. pojavio se
jednog) dana ljudima. Pa mu je došao (jedan) čovjek, pa je rekao:
"Šta je vjerovanje?" Rekao je (Muhamed a.s.): "Vjerovanje je da
vjeruješ Allaha; i Njegove anđele (meleke); i Njegovo sretanje (tj.
viđenje na Strašnom sudu); i Njegove poslanike i (da) vjeruješ u
proživljenje (nakon propasti svijeta)." Rekao je: "Šta je
islam?" Rekao je: "Islam je da obožavaš Allaha i (da u tom obožavanju
Njega, ništa i nikoga) ne udružuješ sa Njim; i (da) obavljaš molitvu; i daješ
propisani zekat (obaveznu milostinju); i postiš ramadan (mjesec)." Rekao
je (tj. ponovo je upitao dalje poslanika Muhameda a.s.): "Šta je
dobročinstvo (ili: šta je činjenje lijepog, tj. za koje djelo možemo
reći da je lijepo učinjeno i izvedeno)?" Rekao je (dalje
odgovara Muhamed a.s.): "Da obožavaš Allaha kao da ti zaista vidiš Njega,
pa ako ti nisi bio (još u mogućnosti da) Ga vidiš (izvodi lijepo pobožne
čine), pa (ili: jer) On zaista vidi tebe." Rekao je: "Kada je
(tj. kad će nastupiti) Čas (propasti, smaknuće svijeta)?"
Rekao je: "Nije upitani znaniji od pitača (tj. Ja, koji sam od tebe
upitan, ništa o tom više ne znam od tebe koji me pitaš). A izvjestiću te
(o nekim) od znakova njegovih (znakova
toga časa): Kad rodi robinja svoga gospodara; i kada se (budu) ispinjali
(tj. nadmetali) pastiri deva crnih (bez biljega, kad se budu nadmetali) u
građevini. U pet (stvari spada to što si me zadnje upitao, a te stvari su
takve da) njih neće znati (niko) osim Allah. Zatim je Vjerovjesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, proučio: "Zaista Allah je (samo taj što
je) kod Njega znanje Časa (smaka svijeta)....". Zatim je okrenuo
leđa (prisutnima onaj čovjek što je postavljao pitanja, tj. otišao
je), pa je rekao (Muhamed a.s.): "Vratite ga!" Pa nisu vidjeli ništa
(oni što su se digli da ga vrate, tj. nisu ga ni vidjeli, a kamoli doveli). Pa
je rekao (Muhamed a.s.): "Ovo je Džibril došao (u prispodobi čovjeka
i tako) podučava ljude njihovoj vjeri."
Rekao
je Ebu Abdullah (Buharija): "Učinio je (Muhamed a.s.) to sve od
vjerovanja."
GLAVA:
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Hamze, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha
(a on) od Ibnu Šihaba (a on) od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin
Abasov, izvjestio njega, rekao je: izvjestio me Ebu Sufjan da je Iraklije rekao
njemu:
"Pitao sam te:
Da li se povećavaju ili se okrnjuju (tj. smanjuju), pa ti si tvrdio da se
oni (pristalice Muhameda) povećavaju, a kao takvo ti je vjerovanje
(povećava se) dok upotpuni. I pitao sam te: Da li se odmetnuo (bar) jedan
(čovjek) iz mržnje prema njegovoj vjeri poslije (kad je već privolio)
da uniđe u nju, pa si tvrdio da nije, a kao takvo ti je vjerovanje: kada
se njegova ljubaznost pomiješa (sa) srcima, neće ga zamrziti niko."
GLAVA
vrijednosti (ili: vrline onoga) ko traži čistotu
(neokaljanost), za svoju vjeru.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Zekerija od Amira, rekao je: Čuo
sam Nu'mana, sina Beširovog, govori: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, govori:
"Dozvoljeno je
jasno, a zabranjeno je jasno, a između (toga) dvoga su nejasne (sumnjive
djelatnosti; ili: poslove je teško svrstati, jer su slični i dozvoljenom i
zabranjenom); ne zna ih mnogobrojan (dio) od ljudi. Pa ko se čuvao
nejasnih (tj. sumnjivih poslova), tražio je čistotu za svoju vjeru i svoju
čast, a ko je zapao u nejasne
(sumnjive poslove on) je kao pastir (koji) napasa (ili: čuva stado)
okolo zabrane (ili: branjevine) Blizu je (takav pastir) da ga se dotakne (ili:
da uniđe u njega, tj. u zabranu, u zabranjeno). Zar ne! (ili: Pažnja!,
Pazite!) I svaki vladar ima zabranu (tj. državnu zemlju koju brani
iskorištavati). Zar ne! (Pažnja!) Zaista zabrana (ili: branjevina) Allahova su
Njegove zabrane (tj. oni poslovi i djela koje je On zabranio da se čine).
Zar ne! (Pazite!) I zaista u tjelu je (tj. u tijelu ima jedan) komad mesa (koji
je takav da), kada je dobar, dobro je tijelo sve (cijelo), a kada se pokvarilo,
pokvarilo se tijelo sve (tj. cijelo). Zar ne! (Pažnja!) A on (tj. taj komad) je
srce."
GLAVA:
Izvršenje (predaje) petine (ratnog plijena; ili: predaja petine
ratnoga plijena za državne potrebe) je od vjerovanja.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Dža'da, rekao je: izvjestio nas je Šu'be od Ebu Džemreta, rekao je:
Ja sjeđah sa Ibnu Abasom. Posadi me na svoju postelju (krevet), pa je
rekao:
"Boravi, kod
mene da ti učinim (tj. dadnem) dio od svoga imetka." Pa sam boravio s
njime dva mjeseca. Zatim je rekao: "Zaista (članovi) izaslanstva
(plemena) Abdul-Kajs pošto su došli Vjerovjesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je: Ko je (ovaj) narod? Ili: Ko je je (ovo) izaslanstvo? Rekli su: Rebi'a
(tj. Naše pleme je ogranak poznatog plemena Rebi'a). Rekao je: Prostranstvo sa
(ovim) narodom! (tj. Dobro došli, narode!). Ili: (Prostranstvo) sa
izaslanstvom! (tj. Dobro došlo, izaslanstvo!)
(Da li je rečeno "narod" ili "izaslanstvo"
sumnjao je Šu'be ili Ebu Džemre. A onda je Muhamed a.s. u dobrodošlici tim
članovima izaslanstva rekao:) Ne poniženi i ne kajaoci! (tj. Želim da vam
sastanak samnom bude prijatan; i da se ne osjetite poniženi i da se ne budete
kajali što ste se samnom sastali). Pa su rekli: "O poslaniče Allaha,
mi zaista nećemo moći da ti dolazimo (u druga doba godine) osim u
svetom mjesecu (tj. u mjesecu u kojem je zabranjeno ratovanje i ubijanje po
običajima paganskih Arapa, jer mi živimo u Bahrejnu), a između nas i
između tebe je ovaj rod (ili: pleme, tj. ogranak plemena) od nevjernika
(veliklog arapskog plemena-Mudar-koji su nastanjeni na prostoru između
Medine i Bahrejna). Pa zapovjedi, nam zapovjed odlučnu (ili: jasnu da) je
izvjestimo (ili: kažemo onom svakom) ko je iza nas; i (da) s njom uniđemo
(u) raj. I pitali su ga (Muhameda a.s.) o pićima (koja stoje u raznim
vrstama posuđa). Pa im je zapovjedio četvoro, a zabranio im
četvoro. Zapovjedio im je: vjerovanje u Allaha, samo Njega. Rekao je:
"Je li vi znate šta je vjerovanje u Allaha, samo Njega?" Rekli su:
"Allah i Njegov poslanik znaniji (su)." Rekao je:
"Svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhamed poslanik
Allaha; i obavljanje molitve; i davanje zekata; i post ramadana i da darivate
od plijena (ratnog) petinu." A zabranio im je četvoro: gleđ; i
tikvu; i stublu (ili: stupu; ili: kabo); i crnom smolom namazan (sud), a možda
(ili: često) je rekao (Ibnu Abbas) smolom namazan (sud, tj. kakvom bilo
smolom). I rekao je (Muhamed a.s.): "Zapamtite ih (tj. ove zapovjedi); i
izvjestite ih (svakom onom) ko je iza vas (ostao kod vaših kuća)."
(Objašnjenje za četiri zabrane. U tekstu je rečeno da su
zabranjeni: gleđ, tikva, stubla i sud namazan smolom crnom ili kojom
drugom. Pod "gleđu" se misli na ćup ili testiju zaglajisanu
glazurom. Pod tikvom se misli na "plivaću tikvu" čija je
unutrica sasušena i očišćena, a kora ostavljena kao posuda za
piće. Pod "stublom" se misli na deblo ili na panj drveta
ostavljen cio i neizdubljen da bude kao dno, a s drgog kraja je kroz sredinu
izdubljen do blizu dna, pa se upotrebljava kao posuda za vodu, piće ili
maslo. Takva posuda se naziva stubla i stupa, anegdje i kabo. Kabo; ili
tačnije kabao, se naziva više posuda sastavljena od "duga" sa
dnom i poklopcem. U našim krajevima su u stupama kafedžije "tukle"
kahvu ćuskijom. Iz teksta hadisa ne treba shvatiti da je zabranjeno
posjedovati te posude za držanje vode u njima ili nečeg što je dozvoljeno
upotrebljavati, nego treba shvatiti da je te četiri posude zabranjeno
upotrebljavati za pravljenje slatkog pića od grožđa i hurmi. To se
piće pravi na taj način da se u sud stavi vode, pa se u vodu stavi
hurmi ili zrnje grožđa; i to tako stoji dok voda ne postane slatka, pa se
onda pije. Ako se to piće pravi u navedene četiri posude, ono se brzo
pretvori u opojno piće, u vino, koje je zabranjeno muslimanima da ga
upotrebljavaju. Ako se, pak, to slatko piće-nebiz pravi u mijehu, čim
se pretvori u opojno piće, ono će progristi kožu mijeha; i time
će pokazati da je postalo opojno; i da više nije obično slatko
piće. To međutim nije slučaj sa navedena četiri suda, jer
su otporna prema alkoholnoj kiselini, pa je zbog toga i zabranjeno da se u
njima pravi to piće. Međutim to je tako bilo samo u početku
pojave islama. Po jednom hadisu Muslimovog Sahiha Muhamed a.s. je poslije
dozvolio da se slatko piće može praviti i u ove četiri posude, ali uz
uvjet da se pazi da se ne pretvori u opojno. Ebu Hanife i Šafija su toga
stanovišta; i vele da Ibnu Abas i Umer nisu bili obavješteni da je Muhamed a.s.
poslije ove zabrane dao dozvolu koja je ovu zabranu dokinula. Ahmed i Malik su
stanovišta da je zabrana na snazi i da nije dokinuta. Ovaj će hadis biti
pomenut još nekoliko puta u Buharijinu Sahihu, ali se više neće davati ovo
objašnjenje.)
GLAVA
(onoga) što je došlo da su djela sa namjerom i računanjem (na
Allahovu nagradu); i za svakog čovjeka je (ono, tj. imaće ono) što je
namjeravao; (i na osnovu toga Buharija kaže): pa u njeg (tj. u namjeravanje) je
unišlo vjerovanje; i ritualno (obredno) čišćenje; i molitva; i zekat
(obavezna milostinja); i hodočašće; i post i (sve druge) odredbe
(ili: propisi). I rekao je (Uzvišeni Allah): "Svaki (pojedinac) radi na
(ili: prema) svome pravcu (smjeru)" (tj.) na (prema, po) svojoj namjeri
(tako to tumači Buharija). I trošenje (trošak, izdatak) čovjeka na
svoju porodicu (što ga potroši, a) računa ga (kao dobro djelo za koje
će biti od Allaha nagrađen, takvo trošenje i izdatak za porodicu) je
milostinja. I rekao je Vjerovjesnik, pomilovao ga Allah i spasio,:
"....ali borba i namjera (postoje i dalje)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, rekao je: izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina
Seidovog, (a on) od Muhameda, sina Ibrahimovog, (a on) od Alkameta, sina
Vakasa, (a on) od Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Poslovi (djela)
su sa namjerom; i za svakog čovjeka je (tj. čovjek ima ono) što je
namjeravao. Pa ko je (takav da) je njegova seoba bila ka Allahu i Njegovom
poslaniku, pa njegova seoba je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko je (takav
da) je njegova seoba bila zbog (neke koristi) ovoga svijeta (da) je pogodi (tj.
postigne); ili žene (da) je oženi (vjenča), pa njegova seoba je ka (onom)
što je selilo ka njemu (tj. radi čega je selio)."
PRIČAO NAM JE
Hadžadž, sin Minhala, rekao je: pričao nam je Šu'be, rekao je: izvjestio me
Adij, sin Sabita, rekao je: Čuo sam Abdullaha, sina Jezida, (gdje
priča) od Ebu Mes'uda (a on) od Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Kada troši
čovjek na svoju porodicu, (a) računa ga (tj. računajući na
Allahovu nagradu za trošenje na izdržavanje porodice), pa ono mu je
milostinja."
PRIČAO NAM JE
Hakem, sin Nafi'a, rekao je: izvjestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:
pričao mi je Amir, sin Sa'da, od Sa'da, sina Ebu Vakasa, da je on
izvjestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista ti
nećeš utrošiti (nikakav) trošak (koji je tako utrošen da) tražiš s njim
lice Allaha (a da ćeš drukčije proći) osim (tako da) ćeš se
nagraditi za njega, čak (i za ono) što učiniš (tj. staviš) u usta
tvoje žene." (Ili: Nećeš utrošiti nikakav trošak, koji si utrošio
tako da za njega tražiš lice Allaha, tj. Allahovo zadovoljstvo, a da ćeš
drukčije proći osim tako.....")
GLAVA
govora Vjerovjesnika, pomilovao ga Allah i spasio, "Vjera je
iskrenost (iskrena odanost) Allahu; i Njegovom poslaniku; i vođama
muslimana i njihovoj skupini (tj. muslimanskoj masi); i (glava) Njegovoga
govora, On je uzvišen, "... kada su iskreno odani Allahu i Njegovom
poslaniku ...".
PRIČAO NAM JE
Museded rekao je: pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi
je Kajs, sin Ebu Hazima, od Džerira, sina Abdullahovog, rekao je:
"Prisegao sam se
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na obavljanje molitve; i davanje
zekata i iskrenu odanost svakome muslimanu."
PRIČAO NAM JE
Ebunu'man, rekao je: pričao nam je Ebu Avanete od Zijada, sina
Ilakatovoga, rekao je: Čuo sam Džerira, sina Abdullahovog (kako) govori
(na) dan (kad) je umro Mugirete, sin Šu'betov. Ustao je pa je zahvalio Allahu i
hvalio Ga; i (zatim) je rekao:
"Na vas je (ili: Na vama je dužnost da se okitite) sa čuvanjem (sebe od) Allaha, samo Njega, nema druga Njemu; i (sa) dostojanstvom i mirnoćom (smirenošću) dok vam dođe zapovjednik, pa samo će vam sada doći (ili: pa samo vam sada dolazi, tj. eto vam dolazi drugi zapovjednik