U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA
(USLOVA, POGODBI, tj. o
uvjetima koji su ispravni, zdravi, punovažni, i o onima koji nisu takvi i koji
se ne mogu, odnosno koje ne vrijedi postavljati i uslovljavati)
GLAVA
(onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od uvjeta u Islamu, i sudovima
(tj. sudskim presudama) i (u) davanju prisege (nekome).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao
je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je on čuo Mervana i Misvera,
sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) njih dva
izvještavaju od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je
(svaki od njih dvojice):
Pošto je napisao
(ili: potpisao) Suhejl, sin Amra, tada (tj. u Hudejbiji na dan potpisivanja
ugovora o miru), bilo je u (onome) što je sebi uslovio Suhejl, sin Amra, na
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i ovo:) da ono neće
doći tebi od nas (ni) jedan (čovjek, iako je bio na tvojoj vjeri), a
(da ćeš ti drukčije učiniti) osim (tako da) ćeš vratiti
njega k nama i pustićeš između nas i između njega (da se mi bez
tvoga miješanja obračunamo).
Pa su to mrzili
vjernici i rasrdili su se od njega (tj. zbog toga). A nije htio Suhejl (ništa
drugo) osim to. Pa se potpisao (tj. pristao je) njemu Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, na to. Pa je vratio tada Ebu Džendela k njegovom ocu
Suhejlu, sinu Amra. I nije došao njemu (ni) jedan (čovjek) od ljudi (a da
je drukčije učinio) osim (tako da) je vratio njega u tom vremenu iako
je bio musliman. A došle su vjernice seleći (emigrirajući iz
Meke u Medinu i one). I bila je Ummu Kulsuma, kći Ukbeta sina Ebu
Muajtova, od (onih koje) su izašle k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, tada, a ona je mlada (djevojčica koja se tek protegla - dakle bila
je tada mlada). Pa je došla njezina porodica (da) pitaju (tj. da traži,
tražeći od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k
njima, pa nije vratio nju k njima zbog (toga) što je spustio Allah o njima (tj.
u vezi njih - žena) ".... kada dođu vama vjernice seleći (one),
pa ispitajte njih; Allah je znaniji o njihovom vjerovanju; ....", do
Njegovoga govora ".... a niti su oni (nevjernici) dozvoljeni za njih (za
vjernice)....". Rekao je Urvete: Pa izvijestila je mene Aiša da poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivaše njih (žene) sa ovoga ajeta (tj.
zbog ovoga ajeta):
"O (vi) koji vjerujete kada
dođu vama vjernice seleći (one), pa ispitujte njih, ....", do
".... opraštač, milostiv."
Rekao je Urvete: rekla je Aiša: Pa ko
je priznao (tj. ko prizna) sa ovim uvjetom od njih, rekao bi njoj poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Već sam se prisegnuo tebi (tj. Već
sam primio prisegu tebi)." Govorom (što) govori njoj s njim (s tim govorom
bio je primao, primao bi prisege od ženske osobe Muhamed a.s. - kaže Aiša
r.a.). Tako mi Allaha (kaže dalje Aiša r.a.) nije dotakla njegova ruka ruku
(nijedne) žene (ženske osobe koja mu nije supruga) nikada u davanju prisege
(odnosno u primanju prisege od njih). I nije se prisegnuo njima (tj. I nije
primao prisege od njih - od žena drukčije) osim sa njegovim (sa svojim)
govorom.
(Ovo Aiša r.a.
objašnjava zbog toga što se Muhamed a.s. uzimao za ruku, rukovao se, sa muškom
osobom kada bi mu muška osoba davala prisegu da iskreno prihvata vjeru Islam i
da daje prisegu na vjernost Muhamedu a.s. kao Allahovom poslaniku.)
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm,
pričao nam je Sufjan od Zijada, sina Ilakata, rekao je: čuo sam
Džerira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Prisegnuo sam se poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebi uvjetovao (tj. pa je postavio uvjet,
uslov) na mene i iskrenost za svakoga muslimana (iskren i srdačan odnos
prema svakom muslimanu).
PRIČAO NAM JE Museded, pričao
nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs, sin Ebu Hazima, od
Džerira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prisegnuo sam se poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, na uspostavljanje molitve, i davanje obavezne
milostinje, i iskrenost (ili: iskreno savjetovanje i odnošenje) za svakoga
muslimana.
GLAVA:
Kada je prodao
palme (koje) su se već oprašile (tj. oplodile, dale se oploditi).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Ko proda palme (koje) su se
već oprašile (oplodile), pa njihov plod je za prodavača (tj. pripada
prodavaocu), osim da sebi uvjetuje kupac (da njemu pripadne i plod od te
godine)."
GLAVA
uvjeta u prodaji.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Meslemeta, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša
izvijestila njega da je Berira došla Aiši (da) traži pomoć (od) nje (tj.
tražeći pomoć od nje) u (vezi) njezinoga pismenoga ugovora (tj. u
vezi svoga pismenog ugovora kojim se obavezala da će platiti svojim
vlasnicima određenu sumu kako bi se na taj način oslobodila ropstva),
a nije bila platila od svoga pismenog ugovora (tj. od sume predvidjene pismenim
ugovorom nijednu) stvar. Rekla je njoj Aiša:
"Vrati se k tvojoj (k svojoj)
porodici (tj. k svojim vlasnicima), pa ako oni vole da platim od tebe (tj. za
tebe) tvoj pismeni ugovor, a (da) bude tvoje zaštitništvo (pokroviteljstvo)
meni (pripalo, da bude moje), učiniću (tj. platiću ja za te
cijelu sumu predviđenu tvojim pismenim ugovorom)." Pa je to spomenula
Berira k svojoj porodici, pa nisu htjeli, i rekli su: "Ako hoće da
(ona) sebi računa na tebe (tj. za tebe da će dobiti Božiju nagradu),
pa neka učini (ona, tj. neka nam plati ugovorenu svotu), a (da) bude nama
tvoje zaštitništvo." Pa je spomenula to poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao njoj: "Kupi, pa oslobodi, pa zaštitništvo je
samo za (onoga) ko je oslobodio (tj. jer zaštitništvo pripada
oslobodiocu)."
GLAVA:
Kada je sebi
uvjetovao (uslovio) prodavač leđa jahalice do imenovanoga (tj.
određenoga) mjesta, dozvoljeno je.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm,
pričao nam je Zekerija, rekao je: čuo sam Amira (da) govori:
pričao mi je Džabir da on putovaše na (jednom) svome devcu (koji) se
već (bio) umorio (sustao). Pa je prošao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, pa je udario njega, pa je blagoslovio njega (doslovno: pa je molio za
njega), pa je putovao (tj. pa je počeo devac da ide, da hodi) sa idenjem
(sa takvim hodom da) nije (bio takav da) putuje (ide nikada) slično njemu
(slično tom hodu). Zatim je rekao:
"Prodaj mi ga za ukiju
(novaca)."
("Ukija"
je jedna stara mjera za novac, jer se i novac nekada vagao i na vagu, osim što
se je i brojao, a mjerio se je zbog toga što je sav novac tada bio metalni, jer
nije bilo papirnatog novca.)
Rekao sam: "Ne." Zatim je rekao: "Prodaj mi ga za
ukiju." Pa sam prodao njega. Pa sam izuzeo njegovo nošenje (tj. stavio sam
kao uslov da me devac donese, da ga jašem, jašim dok ne dođem) k svojoj
porodici. Pa pošto smo stigli, došao sam mu sa devcem (tj. doveo sam mu ga), i
dao mi je njegovu cijenu, zatim sam otišao. Pa je poslao na mome tragu (dok sam
još bio, tj. poslao je po mene, a ja još nisam bio stigao do svoga stana).
Rekao je:
"Nisam bio (to
učinio) zbog (toga da) uzmem tvoga devca, pa uzmi toga tvoga (svoga)
devca), pa on je tvoja imovina."
A rekao je Šubete od
Mugireta, od Amira, od Džabira: Pozajmio je (dao je unaruč, na
posluživanje) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegova
leđa (leđa devca) do Medine. A rekao je Ishak od Džerira, od
Mugireta: Pa sam prodao njega na (taj uslov) da je meni kičmene pršljanove
njegovih leđa da doprem Medini. A rekao je Ata' i (drugi) osim
njega: "I tebi su njegova leđa do Medine." A rekao je Muhamed,
sin Munkedira, od Džabira: Uvjetovao (uslovio) je njegova leđa do Medine. A
rekao je Zejd, sin Eslema, od Džabira: "I tebi su njegova leđa dok se
vratiš." A rekao je Ebuzubejr od Džabira: "Pozajmljujemo ti (tj.
Dajemo ti unaruč, na poslugu) njegova leđa do Medine." A rekao
je Aameš od Salima, od Džabira: "Dopri se na njemu k tvojoj (svojoj)
porodici." Rekao je Ebu Abdullah: Uslovljavanje sebi je mnogobrojnije i
zdravije (tj. vjerodostojnije) kod mene.
(Hoće da kaže
Buharija ovo: Mnoga pričanja o prodaji devca od strane Džabira Muhamedu
a.s. nisu istovjetna iako sva potječu od Džabira, odnosno sva se pripisuju
njemu. Po jednim od tih pričanja sami Džabir je postavio uslov prilikom
prodaje da može do Medine da jaši, jaše na devcu, a po drugim od tih
pričanja Džabir nije postavio toga uslova nego je njemu Muhamed a.s. sam
od sebe dao devca da ga jaši, jaše do Medine i poslije prodaje, odnosno
kupovine. Buharija je mišljenja da je Džabir r.a. postavio uslov, jer su
mnogobrojnija ona pričanja koja to ističu i ta su pričanja
vjerodostojnija.)
A rekao je Ubejdulah i Ibnu Ishak od
Vehba, od Džabira: Kupio je sebi njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, za (jednu) ukiju. A
slijedio je njega (Vehba) Zejd, sin Eslema, od Džabira. A rekao je Ibnu
Džurejdž od Ata'-a i (drugih) osim njega, od Džabira: "Uzeo sam ga za
četiri zlatnika (tj. rekao je Muhamed a.s.: "Uzeh, kupih ga - devca -
za četiri zlatnika.")." A ovo (treba da) bude ukija na
račun (tj. kada se obračunava vrijednost jednoga) zlatnika sa (ili:
za) deset srebrenjaka.
(To je opet
Buharijino objašnjenje.)
A nije razjasnio cijene (devcu)
Mugirete od Šabije, od Džabira. I Ibnulmunkedir i Ebuzzubejr (nisu jasno o
cijeni ništa pričali pričajući) od Džabira. A rekao je Aameš od
Salima, od Džabira: Ukija zlata (je bila cijena). A rekao je Ebu Ishak od
Salima, od Džabira: Za dvije stotine srebrenjaka (prodao sam ga). A rekao je
Davud, sin Kajsa, od Ubejdulaha, sina Miksema, od Džabira: Kupio je njega u
putu Tebuka (na putu u Tebuk). Mislim ga (da) je rekao: za četiri ukije. A
rekao je Ebu Nadrete od Džabira: Kupio je njega (u svim ovim slučajevima
misli se na to da je Muhamed a.s. kupio devca Džabirovoga) za dvadeset
zlatnika. A govor (mišljenje) Ša'bije za ukiju (tj. za jednu ukiju da je devac
kupljen - to) je najmnogobrojniji (tj. najviše ih to smatra kao ispravno). "Uvjetovanje
sebi je mnogobrojnije i zdravije (tj. vjerodostojnije) kod mene." Rekao je
njega (tj. Rekao je ovo zadnje, ove dvije zadnje rečenice) Ebu Abdullah
(tj. Buharija).
GLAVA
uvjeta u
međusobnom poslovanju (saobraćanju, radu, u međusobnim
odnosima).
PRIČAO NAM JE Ebuljeman,
izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebuzinad od Aaredža, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekli su Pomagači
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Podijeli između nas i
između naše braće (Muhadžira) palme." Rekao je: "Ne."
Pa su rekli Pomagači (Muhadžirima): "Bićete dostatni nama (za)
trud (oko uređenja i branja palmi i natapanja zemljišta gdje su palme), a
(mi) ćemo udružiti vas u plodu." Rekli su: "Čuli smo i
pokorili smo se (tj. Čujemo i pokoravamo se tome)."
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila,
pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, od Nafi'a, od Abdullaha (Umerova),
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, Hajber Židovima da rade (obrađuju) njega i siju njega, a
njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega (tj. polovina prihoda).
(Hajber je ženskoga
roda.)
GLAVA
uvjeta u
vjenčanom daru kod uzla braka (tj. kod sklapanja braka).
A rekao je Umer: Zaista odresci (tj.
dijelovi) prava su kod uvjeta, i tebi je (ono) što si uvjetovao. (Ili: Zaista
mjesta gdje se prava odsijecaju, odudaraju od neispravnosti su kod uvjeta, i ti
imaš ono što si uslovio - to ti pripada.) A rekao je Misver: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je spomenuo (jednoga)
rođaka svoga (po ženidbenoj liniji), pa se pohvalio na njega u njegovom
(ili: u svom) međusobnom srodstvu (po ženidbenoj liniji), pa je lijepo
učinio (tu pohvalu). Rekao
je: Pričao mi je, i istinit je bio meni, i obećao je meni, pa je
ispunio (u cijelosti) meni.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Jezid, sin Ebu Habiba, od Ebulhajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Najpreči
(uslov, uvjet od) uvjeta (što treba) da ispunite njega je (onaj) što tražite
dozvoljenost s njim (za) pukotine (ženskih polnih udova, organa)."
GLAVA
uvjeta u napoličarstvu.
PRIČAO NAM JE
Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Jahja,
sin Seida, rekao je: čuo sam Hanzaleta Zurekiju, rekao je: čuo sam
Rafi'a, sina Hadidža, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Bili smo najmnogobrojniji
(od svih) Pomagača njivom, pa iznajmljivasmo zemlju (na ovaj način:
jednu određenu parcelu bi odredili za vlasnika, a drugu za onoga ko uzima
u najam sebi od vlasnika). Pa ponekad izvede (plod, rod) ova
(parcela), a ne izvede ta. Pa se to nama zabranilo (spriječeni smo od
toga), a nije se nama zabranilo srebro (tj. da dajemo u najam, pod zakup zemlju
za srebro, za novac).
GLAVA
(onoga) što nije
dozvoljeno od uvjeta u braku.
PRIČAO NAM JE Museded, pričao
nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Seida, od
Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Neće prodavati (nijedan)
prisutan za Beduina (Beduinovu robu), i ne povećavajte međusobno
cijene (robi na taj način što ćete davati za neku robu visoku cijenu,
ali ne s namjerom da je kupite nego da drugoga prevarite da je skupo plati; to
je nedžš, i tenadžuš), i neka ne povećava nipošto nad prodaju svoga brata,
i neka ne prosi (ruku žene) nipošto nad njegovu prošnju, i neka ne pita (ne
traži neudata) žena razvod (braka) svoje sestre zbog (toga da) bi tražila da
nagne (ili: izvrne sebi) njezinu posudu."
GLAVA
uvjeta koji su
(takvi da) se ne dozvaljaju (nisu dopušteni) u kaznama (prilikom kazni).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin
Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha
sina Utbeta sina Mesuda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da su zaista njih dva rekla:
Zaista (jedan) čovjek od Beduina
došao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O poslaniče Allaha!
Zaklinjem te Allahom (da ne postupaš drukčije) osim (tako da) sudiš meni
sa knjigom Allaha." Pa je rekao drugi parničar, a on je razumljivi od
njega: "Da, pa sudi među nama sa knjigom Allaha, i dozvoli
meni." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Reci." Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik na (radu)
ovoga, pa je bludničio sa njegovom ženom. I zaista ja sam se izvijestio (izviješten sam) da je na moga
sina kamenovanje (kazna). Pa sam otkupio njega za stotinu ovaca i
(jednu) robinju. Pa sam pitao učene (ljude), pa su izvijestili mene da
(ono) što na moga sina (pada) je bičevanje stotinu (udaraca) i progonstvo
(izgnanstvo) godinu (dana), a da na ženu ovoga je kamenovanje." Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tako mi (onoga) koji (je taj što)
je moja duša u Njegovoj ruci zaista ću suditi svakako među vama
dvojicom sa knjigom Allaha. Robinja i ovce su vraćanje na tebe (tj. imaju
se vratiti tebi), a na tvoga sina je bičevanje stotine i progonstvo
godine. Porani (tj. Pođi sutra rano), o Unejse, k ženi ovoga, pa ako
prizna, pa kamenuj je." Rekao
je: Pa je poranio na nju, pa je priznala. Pa je zapovjedio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa se je kamenovala.
GLAVA
(onoga) što je dozvoljeno od uslova potpisanoga (roba) kada se
zadovoljio sa prodajom na (uvjet, sa uvjetom) da se oslobodi (da će se
osloboditi).
PRIČAO NAM JE
Halad, sin Jahja-a, pričao nam je Abdulvahid, sin Ejmena, Mekija od svoga
oca, rekao je: Unišao sam na Aišu (Aiši), bio zadovoljan Allah od nje. Rekla
je:
Unišla je na mene
(tj. meni) Berira, a ona je potpisana (tj. sklopila je pismeni ugovor za svoje
oslobađanje) pa je rekla: "O majko vjernika, kupi me, pa (tj. jer)
zaista moja porodica prodaje me, pa oslobodi me." Rekla je:
"Da." Rekla je: "Zaista moja porodica (moji staratelji)
neće prodati mene do (da) sebi uslove moje pokroviteljstvo
(zaštitništvo)." Rekla je: "Nema potrebe meni u tebi." Pa je
čuo to Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili je doprlo njemu, pa
je rekao:
"Šta (tj. Kakvo)
je stanje Berire (tj. Šta je sa Berirom)?" Pa je rekao: "Kupi je, pa
oslobodi nju (pa je oslobodi), a neka oni sebi uvjetuju (uslovljavaju) šta
hoće." Rekla je: Pa sam kupila nju, pa sam oslobodila nju, a uslovila
je njezina porodica njezino pokroviteljstvo. Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Pokroviteljstvo
(Zaštitništvo) je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio iako su sebi
uslovili stotinu uslova."
GLAVA
uvjeta (uslova) u razvjenčanju (rastavi braka).
A rekli su
Ibnulmusejjeb, i Hasen i Ata': Ako se pokazao (na početku) sa razvodom
(tj. sa izrazom "razvod, razvedena"), ili je odgodio (taj izraz iza
uslova), pa on je preči za svoj uslov (uvjet).
(To jest: jednako je ili prvo izrekli riječ "razvod,
razvedena", pa onda uslov, ili prvo izrekli uslov, pa onda riječ
"razvod, razvedena". Naprimjer jednako je ako reknemo ženi svojoj:
"Razvedena si ako uniđeš u kuću!", ili ako reknemo:
"Ako uniđeš u kuću, razvedena si." Šurejh i Ibrahim Nah'ija
kažu da prvi izraz povlači za sobom razvod braka, a drugi ne. Većina
drugih pravnika ne slaže se s njima dvojicom.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Arareta, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, od Ebu
Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sretanje (dočekivanje karavana prije
grada radi kupovanja robe prije nego saznaju cijenu robe koja se kreće u
gradu), i (zabranio je) da kupuje Izbjeglica za Beduina (Beduinu), i da sebi
uslovljava žena razvod svoje sestre, i da traži sebi čovjek (neku robu)
nad traženje svoga brata (kao kad bi rekao: platiću ti ja više, veću
cijenu za tu robu nego taj što se je već s tobom sporazumio za tu i tu cijenu);
i zabranio je nedžš (davati za robu visoku cijenu, ali ne s namjerom da je
kupiš nego da drugoga navučeš i prevariš), i (zabranio je) zastavljanje
(mlijeka u vimenu više vremena pred prodaju da bi prevario drugoga, jer kada se
krava ne pomuze više vremena, vime joj bude veće, pa se čini da je
ona dobra na mlijeku).
Slijedio je njega
(Muhameda Araretovoga) Muaz i Abdussamed od Šubeta. A rekao je Gunder i
Abdurrahman: Zabranilo se (umjesto: Zabranio je). A rekao je Adem: Zabranilo se
nama. A rekao je Nadr i Hadžadž, sin Minhala: Zabranio je.
GLAVA
uvjeta sa ljudima sa govorom (bez svjedoka i pisanja).
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio
njega, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin Dinara, od
Seida, sina Džubejra, povećava (tj. povećavajući) jedan (od)
njih dva na svoga druga, i (jedan drugi) osim njih dvojice, već sam
čuo njega (to kaže Ibnu Džurejdž da je čuo toga drugoga da)
priča njega (sljedeći hadis) od Seida, sina Džubejra, rekao je:
Zaista mi smo (bili
jednom prilikom) kod Ibnu Abbasa, rekao je: pričao je meni Ubejj, sin
Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Musa je
poslanik Allaha." Pa je spomenuo hadis (o Musa-u i Hadiru). Rekao je
(Hadir): "Zar nisam rekao zaista ti nećeš moći sa mnom (imati)
strpljenje." Bila je prva (primjedba) zaboravom, a srednja uslovom,
a treća namjerom. Rekao je: "Ne kazni za (ono) što sam zaboravio, i
ne optereti me od moje stvari poteškoćom." Sreli su njih dva dječaka, pa je ubio
njega. Pa su otišla njih dva. Pa su njih dva našla zid (koji) hoće da se
obori (skrha), pa je uspravio njega. Pročitao je Ibnu Abbas: .... pred
njima vladar.... (mjesto: iza njih vladar).
(Većina ovih rečenica su tekst iz Kur'ana, pa ih je
trebalo staviti u navodnike, jer samo u navodnike stavljam tekst Kur'ana. Ovdje
nisu stavite u navodnike, jer u originalu nije spomenuto da je tekst iz
Kur'ana. Nije rečeno govor Allaha, ili Njegov govor, uzvišen je. -- Jedna
napomena porodice prevodioca ove Buharije: Osim Kur'anskog teksta, porodica
prevodioca je stavljala pod navodnike i hadise. To se može i primjetiti kad se
čita ovaj prevod.)
GLAVA
uvjeta u pokroviteljstvu (u zaštitništvu).
PRIČAO NAM JE
Ismail, pričao nam je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od
Aiše, rekla je:
Došla je meni Berira,
pa je rekla: "Dopisala sam se (tj. Napravila sam pismeni ugovor sa) svojom
porodicom (svojim starateljima) na devet ukija, u svakoj godini ukiju, pa
pomozi me." Pa je rekla: "Ako vole da izbrojim nju (tu cijenu svu
odmah) njima, a (da) bude tvoje pokroviteljstvo meni, učiniću
(to)." Pa je otišla Berira k svojoj porodici, pa je rekla njima, pa oni
nisu htjeli na nju (na tu pogodbu, tj. na taj uslov da pristanu). Pa je došla
od njih (doslovno: od kod njih), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, je sjedač (tj. a on je sjedio) pa je rekla: "Zaista ja sam ti
to već izložila na njih (tj. njima), pa oni nisu htjeli (tj. pa oni
neće drukčije) osim da bude pokroviteljstvo za njih (njima)." Pa
je čuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestila Aiša
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:
"Uzmi nju, i
uvjetuj sebi za njih (tj. i uvjetuj njima) pokroviteljstvo, pa (tj. jer)
pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Pa je učinila
Aiša. Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u
(među) ljudima, pa je zahvalio Allahu i pohvalio na Njega (tj. i dostojno
Mu se zahvaljivao), zatim je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi
uslovljavaju uslove (takve koji) nisu u knjizi Allaha! Što je (god) bilo od
(kakva god) uslova (koji) nije u knjizi Allaha, pa ono (pa to) je neispravno
(ništavno), i ako je bilo (pa makar bilo) stotinu uslova. Suđenje
(Presuda) Allaha je preča (da se izvrši), i uslov Allaha je
čvršći, i pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."
GLAVA:
Kada je sebi uslovio u napoličarstvu (ovakav uslov):
"Kada htjednem, izvešću te (izvesti ću te, tj. kada mi bude
volja, odstraniću te sa svoje zemlje - neću ti je više davati u
napoličarstvo).
PRIČAO NAM JE
Ebu Ahmed, pričao nam je Muhamed, sin Jahja-a, Ebu Gassan Kinanija,
izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:
Pošto su
iščašili (pokrenuli podlaktice u ruku i gležnje u nogu Židovi) stanovnici
Hajbera Abdullahu, sinu Umera, ustao je Umer govornikom (tj. ustao je kao
govornik, propovjednik) pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, bio je postupio (postupao bi) sa Židovima Hajbera (tako da ih
je ostavio) na njihovim imanjima, i rekao je:
"Ustaljujemo vas
dokle bude ustaljivao vas Allah. A zaista Abdullah, sin Umera, izašao je (bio)
k svome imanju tamo, pa se učinilo nasilje nad njim iz noći (naletilo
se, skočilo se na njega iz noći, iz mraka), pa su se iščašile (iskrivile,
tj. oštetile) njegove dvije ruke i njegove dvije noge. A nije za nas (tj. mi
nemamo) tamo neprijatelja (nikakvog drugog) osim njih. Oni su naš neprijatelj
(naši neprijatelji) i naša sumnja. I već sam vidio njihovo izgnanstvo
(evakuaciju, tj. mislim da ih protjeram, smatram da ih treba protjerati)."
Pa pošto se složio Umer na to, došao je njemu jedan (čovjek od židovskih
poglavica) Ebulhakikovića, pa je rekao: "O zapovjedniče
vjernika, zar (da ti) izvedeš (protjeraš) nas, a već je ustalio (tj. ustanovio,
ostavio ovdje) nas Muhamed, i postupio je s nama (tako da smo ostali) na
imanjima i uslovio je to za nas (nama)." Pa je rekao Umer: "Zar
misliš da sam ja zaboravio govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kako je s tobom (tj. Kako će raspoloženje biti s tobom, u tebe onda)
kada se izvedeš iz Hajbera, trči s tobom tvoja (izdržljiva, mlada) deva
noć poslije noći (iz noći u noć)." Pa je rekao:
"Bila je ova (njegova riječ jedna mala) šala (šalica) od
Ebul-Kasima." Rekao je: "Slagao si, o neprijatelje Allaha!" Pa
je protjerao njih Umer i dao je njima vrijednost (onoga) što je bilo za njih
(što su imali oni) od ploda, imovinu, i deve, i (razne vrste) roba (koje su se
sastojale) od samara, i užeta i (drugoga) osim toga. Predao je njega (ovaj hadis,
tj. pričao ga je) Hammad, sin Selemeta, od Ubejdulaha, mislim ga, od
Nafi'a, od Ibnu Umera, od Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, skratio je njega (Hammad).
GLAVA
uslova u borbi (u svetom ratu), i izmirenju (i zaključenju
mira) sa stanovnicima rata (tj. sa neprijateljem) i pisanja uslova.
PRIČAO MI JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao je nama Abdurezak, izvijestio nas je Mamer,
rekao je: izvijestio me Zuhrija, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra,
od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, potvrđuje svaki pojedini od njih
dvojice pričanje svoga druga, rekla su njih dva:
Izašao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vrijeme Hudejbije, čak su bili u
nekom (dijelu) puta, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista Halid,
sin Velida, je u Gamimu (to je mjesto blizu Meke) u konjaništvu za
Kurejševiće (kao) prethodnica (tj. Halid se nalazi u Gamimu kao
prethodnica Kurejševićke konjice), pa uzmite (stranom) desnom (da putujete
da bi izbjegli sudar)." Pa tako mi Allaha nije osjetio za njih Halid do
(časa) kada su oni (opazili) za crni prah vojske (Muhameda a.s. koja je
udarila kuda se nije nadala konjica Kurejševića sa Halidom na čelu).
Pa je otišao (Halid) podbada (tj. podbadajući konja da kao) opominjač
za Kurejševiće (stigne do njih što prije).
(Tada Halid još nije bio primio Islama, i nalazio se u službi
nevjernika iz plemena Kurejš.)
I išao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je bio u brežuljku koji je
(taj što) se pada na njih od njega, kleknula je sa njim njegova deva (kamila,
tj. legla je na tle). Pa su rekli ljudi (tj. vikali su devi): "Hije, hije
(tj. Ustani, ustani - ili: hajde, hajde)!" Pa je bila ustrajna (uporna u
ležanju deva), pa su rekli: "Uzjogunila se (je) Kasva, uzjogunila se
Kasva!" (To jest: Nije pokorna,
ili: loše je ćudi Kasva, a Kasva je ime deve Muhameda a.s.) Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije se
uzjogunila Kasva, i nije to njoj u ćudi, ali je (tj. nego je) zadržao nju
zadržavač slona (tj. Allah, koji je zadržao slona Ebrehetova da ne
uniđe u Meku)." Zatim je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (taj
što je) moja duša u Njegovoj ruci, neće pitati (tražiti od) mene (nikakvu)
skicu (plan, tj. nikakvu stvar što) poštivaju u njoj svetinje Allaha (a da
ću postupiti drukčije) osim (tako da) ću dati njima nju."
Zatim je odbio nju (tj. viknuo na devu da ustane, da krene), pa je
skočila. Rekao je: Pa je skrenuo od njih dok je (najzad) odsjeo u
najkrajnjem (dijelu) Hudejbije na (jednom) dolu (rupi, udolici) malom vodom
(tj. dolu koji je u sebi imao malo vode), zahvataju pregrštima nju (vodu) ljudi
zahvatanjem pregrštima (dlanovima). Pa nisu davali da ostane njemu (dolu) ljudi
dok (čak) su iscrpali njega (ispraznili njega, dok ga nisu ispraznili, svu
su mu vodu izgrabili). I potužilo se je k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (na) žeđ, pa je iščupao (jednu) strijelu iz svoga tobolca
(što je u njemu držao strijele), zatim je zapovjedio njima da učinu (da
stave oni) nju u njega. Pa tako mi Allaha neprestano je (bilo tako da) kipi
(ključa, podiže se voda) njima za napajanje dok su se vratili od njega. Pa
dok su oni tako (tu bili), kadli dođe Budejl, sin Verka'-a, Huzaija u
nekolicini od svoga naroda (od svojih ljudi) iz Huza'ata (plemena), a bili su
oni torbica iskrenog savjeta (srdačnosti, tj. čuvari tajni,
povjerljiva lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika
Tihame (tj. između stanovnika Tihame), pa je rekao (Budejl): Zaista ja sam
ostavio Ka'ba, sina Luejja, i Amira, sina Luejja, odsjeli su
neodsječenicama voda Hudejbije (tj. kod voda Hudejbije koje se ne
odsijecaju, ne prestaju, ne presušuju), i sa njima su skoro oteljene deve (uz,
i) deve sa mladunčadima (starijim od petnaest dana - metafil - a metafil
još znači i žene sa djecom, pa se može i ovako prevesti: a sa njima su
skoro oteljene deve - i - žene sa djecom, a to znači da oni misle da tu
ostanu dulje vrijeme s namjerom da vode borbu dugo vremena ako im bude
trebalo). I oni su borci protiv tebe (tj. I oni će se boriti, ratovati
protiv tebe) i odvraćači tebe od Kuće (tj. od Ka'be). Pa je
rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista mi nismo
došli radi borbe (rata ni protiv) jednoga (čovjeka, tj. ni protiv koga), a
ali (tj. nego) smo došli (kao) hodočasnici (obavljači umre - maloga
hodočašća). I zaista Kurejševići (su u takvom stanju da) je
već savladao (tj. oslabio) njih rat i oštetio je njih, pa ako hoće
(oni), pružaću im (neko) vrijeme (mogućnost za mir, tj. sklopiću
mir s njima za neko vrijeme), a (da) se ostave (oni po strani ne
miješajući se) između mene i između ljudi (bezbožnih Arapa koje
ja pozivam u Islam). Pa ako se pokažem (tj. ako pobijedim, ako uspijem), pa ako
hoće da uniđu u (ono) što su unišli (ušli) u njega ljudi (tj. u
Islam), učiniće. A ako ne (ili: in la, tj. A ako ne uspijem ja), pa
odmoriće se (naći će mira, odmora - ili: biće mnogobrojni).
A ako oni ne htjednu (da pristanu na ovo što im predlažem), pa tako mi (Onoga)
koji je (Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci zaista ja ću se boriti
protiv njih svakako na (tj. za) ovu moju stvar do (da) se osami moja strana
vrata (moj vrat, tj. dok mi je glava na ramenu). A zaista provešće svakako
Allah svoju stvar."
Pa je rekao Budejl:
"Priopći ću (Javiću) njima šta govoriš (šta veliš, šta si
kazao)." Rekao je: Pa je otišao dok (tj. te) je došao Kurejševićima.
Rekao je: "Zaista mi smo već došli vama od ovoga čovjeka i
čuli smo ga (da) govori (jedan) govor, pa ako hoćete da izložimo
njega na vas (vama), učinićemo (to)." Pa su rekli njihovi
maloumnici (glupi, drski): "Nema potrebe nama da izvještavaš nas o njemu
sa (ikakvom) stvari (o bilo čemu)." A rekao je vlasnik misli
(razumni, pametni) od njih: "Daj, šta si čuo njega (da)
govori?!" Rekao je: "Čuo sam ga (da) govori tako i tako (to i
to)." Pa je pričao njima za (ono) što je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa je ustao Urvete, sin Mesuda, pa je rekao:
"O moj narode!
Zar niste sa ocem (tj. Zar niste kao otac)?" Rekli su: "Da."
Rekao je: "I zar niste sa djetetom (tj. kao dijete)?" Rekli su:
"Da." Rekao je: "Pa da li sumnjate mene (u mene)?" Rekli
su: "Ne." Rekao je: "Zar niste (takvi da) znate da sam ja
podsticao (pokretao u boj u korist vas) stanovnike Ukaza? Pa pošto su suho
gledali na mene (tj. pošto nisam kod njih našao ništa, nisam naišao na odziv,
nisam uspio kod njih), došao sam vam sa svojom porodicom, i svojim djetetom i
(sa onim) ko se pokoravao meni (tj. doveo sam sve njih vama)." Rekli su:
"Da." Rekao je: "Pa zaista ovaj je već izložio (ili:
ponudio) crtu (tj. plan) pravoga puta. Primite je, i pustite mene (da)
dođem (tj. odem) njemu." Rekli su: "Dođi (Odi) mu." Pa
je došao njemu (tj. došao je Urvete Muhamedu a.s.), pa je počeo (da) govori
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) količinu (jedan dio) od svoga govora
Budejlu (tj. rekao je Urvetu nešto slično kao i Budejlu). Pa je rekao
Urvete kod toga:
"O Muhamede! Da
li si mislio (o tom šta ćeš napraviti) ako iskorijeniš stvar tvoga (svoga)
naroda? Da li si čuo (i) za jednoga (čovjeka) od Arapa (da) je
uništio svoju porodicu prije tebe? A ako bude druga (stvar, tj. ako li tebe
pobijede, nadvladaju Kurejševići, a ne ti njih), pa zaista ja tako mi
Allaha ne vidim (neka) lica (tj. ugledne ličnosti u tvojoj vojsci i
družini). I zaista, ja zaista vidim primješance od ljudi (smješu iz raznih
plemena koji su) stvoreni (tj. pripravni) da pobjegnu i ostave tebe (u slučaju
tvoga neuspjeha)." Pa je rekao njemu Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od
njega:
"Sisaj
(uhvativši usnama) za dražicu Late! Zar mi (da) pobjegnemo od njega i ostavimo
njega (i ostvimo ga)?"
(Ebu Bekr r.a. se vrlo rasrdio na riječi idolopokloničkog
pregovarača sa Muhamedom a.s., kada je taj pregovarač Urvete rekao da
bi muslimani mogli pobjeći od Muhameda a.s. Zbog toga je uputio Urvetu
ovako bezobraznu pogrdu. Samo tu pogrdu su Arapi upotrebljavali ovako:
"Imsas bi bazril-ummi!", ili: "Li jemsas bi bazri ummihi!" To
u slobodnom prevodu znači: "Sisaj dražicu majke!", ili:
"Neka sasne dražicu svoje majke!" Ebu Bekr je rekao: "Sisaj
dražicu Late!" Urvete je vjerovao u božicu Lat, pa je zato Ebu Bekr tako
rekao. Dražica - klitoris - je ispupčeni dio među usnicama spolnog
organa, uda žene.)
Pa je rekao (Urvete
čuvši ovu pogrdu upućenu njemu): "Ko je to?" Rekli su:
"Ebu Bekr." Rekao je: "Zar ne! Tako mi (onoga) koji (je taj što)
je moja duša u njegovoj ruci da nije ruka (tj. da nije jedne dobrote koja) je bila
za tebe kod mene (tj. koju si mi ti učinio, a ja) nisam nagradio tebe za
nju, zaista bih odgovorio tebi (na tu pogrdu)."
(Veli se da je nekad Ebu Bekr dao lijepu pomoć tome Urvetu
kada je ovaj morao da plati neku krvarinu. Neki vele da je ta pomoć
iznosila deset deva.)
Rekao je: I
počeo je (dalje Urvete da) govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio. Pa kad god bi govorio, uzeo bi za njegovu bradu. A Mugirete, sin
Šubeta, je stajač (tj. stajao je) nad glavom Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, i sa njim je sablja (mač) i na njemu je kaciga (šljem). Pa
kad god bi pao (tj. posegnuo) Urvete sa svojom rukom k bradi poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, udario bi (Mugirete) njegovu ruku sa drškom sablje
i rekao bi njemu: "Povuci nazad tvoju (svoju) ruku od brade poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."
(Komentatori kažu da je bio običaj da sagovornik uhvati za
bradu svoga sagovornika kada s njime govori. Taj običaj je, možda, bio
među Arapima tada. Danas ga nema, vjerovatno, među njima.)
Pa je podigao Urvete
svoju glavu, pa je rekao: "Ko je ovo?" Rekli su: "Mugirete, sin
Šubeta." Pa je rekao: "O vjerolomniče (veliki)! Zar nisam (ja
takav da) trčim u tvom vjerolomstvu (tj. koji trošim imanje da bi spriječio
zlo, zle posljedice tvoga vjerolomstva)?" A bio se Mugirete družio s
(nekim) ljudima u predislamlju, pa je pobio njih i uzeo je njihova imanja
(pokretnine), zatim je došao pa je primio Islam. Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Što se
tiče Islama, pa primam (ga od Mugireta, tj. pristao sam da Mugirete primi
Islam). A što se tiče (toga) imanja, pa nisam od njega (ni) u (jednoj)
stvari (tj. nemam nikakve veze sa tim imanjem Mugireta, ne znam od njega
ništa)." Zatim je zaista Mugirete počeo (da) posmatra (preko oka da
gleda) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa svoja dva oka.
Rekao je: "Pa tako mi Allaha nije (tj. ne bi) hraknuo (pljunuo) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu) hrakotinu (pljuvačku, a da
je drukčije bilo) osim (tako da) je pala u dlan (šaku nekoga) čovjeka
od njih, pa je trlja s njom svoje lice i svoju kožu. I kada je zapovjedio njima
(nešto), natjecali su se (žurili su, pretjecali su se da izvrše) njegovu
zapovjed. I kada je uzimao abdest (kada se čistio pred molitvu), skoro su
(dolazili u takvu priliku da) se pobiju na (tj. za) njegovu vodu za
čišćenje. I kada je govorio, spuštali su svoje glasove kod njega, i
ne upiru oštro k njemu pogled (iz) poštovanja (prema) njemu." Pa se vratio
Urvete k svojim drugovima, pa je rekao:
"O moj narode!
Tako mi Allaha zaista već sam dolazio (tj. išao sam kao izaslanik) na
vladare (tj. na dvorove vladara), i dolazio sam na (dvor, palatu) vizantijskog
vladara, i perzijskog vladara i negusa (abesinskog vladara). Tako mi Allaha
nisam vidio (nijednoga) vladara nikad (da) poštuju njega njegovi drugovi (kao)
što poštuju drugovi Muhameda (Muhamedovi drugovi) Muhameda. Tako mi Allaha nije
hraknuo hrakotinu (drukčije) osim (tako da) je pala u dlan (ruku)
čovjeka od njih, pa je trljao s njom svoje lice i svoju kožu. I kada je
zapovjedio njima, natjecali su se njegovoj zapovjedi. I kada se čistio
(abdestio), skoro (da) se pobiju na (za) njegovu vodu za čišćenje. I
kada je govorio, spuštali su svoje glasove kod njega, i ne upiru oštro pogled k
njemu (iz) poštivanja (poštovanja prema) njemu. I zaista on je već izložio
na vas (tj. vama jednu) crtu (liniju, tj. osebinu, osobinu) pravoga puta, pa
primite nju."
("Huttatun" znači i: svojstvo, osebina. To
značenje ovdje i u prošlom tekstu ovoga hadisa treba uzeti u obzir kao
pravo značenje.)
Pa je rekao (jedan)
čovjek iz Kinanovića: "Pustite mene, doći ću (tj. idem
ja) njemu." Pa su rekli: "Dođi (Idi) mu!" Pa pošto se
nadvisio (natkučio) na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegove drugove (tj. pošto im se približio), rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovo je omsica
(taj-i-taj), i on je iz naroda (od ljudi koji) poštivaju deve za žrtvovanje, pa
pošaljite ih njemu." Pa su se poslale njemu, i izašli su pred njega ljudi,
dvoodazivlju (tj. izašli su mu u susret izgovarajući dvoodazov-telbiju).
Pa pošto je vidio to, rekao je: "Slava Allahu! Ne treba za ove (da se s
njima postupi tako) da se odbiju (odvrate, spriječe) od Kuće (tj.
Kabe)." Pa pošto se vratio k svojim drugovima, rekao je: "Vidio sam
žrtvene deve već su se ođerdanile i dale su se osjetiti (tj. raniti -
a to znači: stavljeni su im đerdani, ogrlice i zadate su im rane da
se tako dadne, da na znanje da su to žrtvene deve, jer su to znakovi po kojima
se može to osjetiti i poznati), pa ne vidim (tj. ne mislim da treba) da se
odvrate od Kuće (Kabe)." Pa je ustao (jedan) čovjek od njih,
rekne se njemu (ime mu je) Mikrez, sin Hafsa, pa je rekao: "Pustite mene,
doći ću (tj. da odem ja) njemu." Pa su rekli: "Dođi
(odi) mu!" Pa pošto se nadvisio nad njih (približio njima - muslimanima),
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovo je Mikrez,
a on je (jedan) pokvaren (nevaljao) čovjek." Pa je počeo (da)
govori Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on govori njemu,
kadli dođe Suhejl, sin Amra. Rekao je Mamer: Pa je izvijestio mene Ejub od
Ikrimeta da je ono pošto je došao Suhejl, sin Amra, rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista već je bilo lako (tj. već će
biti lako) vama (nešto) od vaše stvari (tj. pregovori će nešto krenuti na
bolje)." Rekao je Mamer: rekao je Zuhrija u svome pričanju: Pa je
došao Suhejl, sin Amra, pa je rekao:
"Daj piši
između nas i između vas (kakvo) pismo (tj. pismeni ugovor)." Pa
je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pisara, pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Piši: Sa imenom
(tj. U ime) Allaha, Milosrdnog Milostivoga." Rekao je Suhejl: "Što se
tiče Milosrdnoga, pa tako mi Allaha ne znam šta (ko) je on, a ali (tj.
nego) piši: "Sa tvojim imenom (u ime tvoje), moj Bože!, kao što pisaše (ti
prije Islama)." Pa su rekli muslimani: "Tako nam Allaha nećemo
pisati nje (nju, tu rečenicu drukčije) osim sa imenom Allaha
Milosrdnoga Milostivoga." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Piši: Sa Tvojim imenom, moj Bože!" Zatim je rekao: "Ovo
je (ono) što se dosuđuje na njega (tj. na šo sklapa ugovor o miru)
Muhamed, poslanik Allaha." Pa je rekao Suhejl: "Tako mi Allaha da
bijasmo mi znali da si ti poslanik Allaha, ne bi odvratili tebe od Kuće
(Kabe), a niti se borili protiv tebe, a ali (tj. nego) piši: Muhamed, sin
Abdullaha." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Tako mi Allaha zaista ja sam zaista poslanik Allaha iako ste oglasili
lašcem (iako smatrate za lažova) mene. Piši: Muhamed, sin Abdullaha."
Rekao je Zuhrija: A to je radi njegova govora: "Neće pitati (tražiti
od) mene (nikakvu) osebinu (osobinu što) poštuju u njoj svetinje Allaha (a da
će drukčije biti) osim (tako da) ću dati njima nju." Pa je
rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
".... (sklapa
ugovor) na (to) da pustite između nas i između Kuće (Kabe
slobodan prolaz) pa (da) ophodimo nju." Pa je rekao Suhejl: "Tako mi
Allaha neće sebi pričati Arapi da smo se mi uzeli pritiskom (na ovaj
ugovor), a ali (nego) to od iduće godine (neka tako bude)." Pa je
pisao (tako). Pa je rekao Suhejl: "I na (to se sklapa ugovor) da ono
neće doći tebi od nas (nijedan) čovjek, iako bude na tvojoj
vjeri, (a da ćeš drukčije da postupiš) osim (tako da) ćeš
vratiti njega k nama." Rekli su muslimani: "Slava Allahu! Kako
će se vratiti k idolopoklonicima, a već je došao muslimanom (kao
musliman)?" Pa dok su oni tako (o tom raspravljali), kadli je unišao (tj.
kadli uniđe, uđe među njih) Ebu Džendel, sin Suhejla sina Amra,
trapa (poskakiva, tj. ide onako kako ide svezan čovjek) u svojim okovima,
a već je izašao iz najdonjeg (dijela) Meke, dok se je bacio sa svojom
osobom (tj. sam sobom) između leđa muslimana (tj. među muslimane).
Pa je rekao Suhejl: "Ovaj je, o Muhamede, prvi što se dosuđujem tebi
na njega da vratiš njega k meni (tj. što sklapam s tobom ugovor o miru i taj
ugovor ima se protegnuti i na njega da ga vratiš meni, dakle: treba da važi
ugovor i za njega)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Zaista mi nismo
izvršili pisma (tj. nismo još svršili, završili ovaj pismeni ugovor) poslije
(čega bi trebalo da se vraća)." Rekao je: "Pa tako mi
Allaha tada nisam sklopio mira s tobom (tj. neću sklopiti s tobom mir ni)
na (jednu) stvar (nizašta) nikada." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "Pa dozvoli (prepusti) ga meni." Rekao je:
"Nisam ja dozvaljač (prepuštač) njega tebi." Rekao je:
"Da, pa učini!" Rekao je: "Nisam ja učinilac (tj.
Neću to učiniti)." Rekao je Mikrez: "Nego (tj. Da šta),
već smo dozvolili (prepustili) njega tebi." Rekao je Ebu Džendel:
"O skupino muslimana! Vratiću se (tj. Zar ću biti vraćen) k
idolopoklonicima, a već sam došao muslimanom (a došao sam kao musliman)?
Zar ne vidite šta sam već sreo (tj. prepatio)?" A bio se kažnjavao
(kažnjavan je) žestokom kaznom u (tj. zbog) Allaha. Pa je rekao Umer, sin
Hataba: Pa sam došao vjerovijesniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam
rekao: "Zar nisi vjerovijesnik Allaha uistinu?" Rekao je:
"Da." Rekao sam: "Zar nismo na istini (u pravu), a naš
neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa
zašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, slabu osobinu) u našoj vjeri
tada?" Rekao je: "Zaista ja sam poslanik Allaha, i nisam (da)
griješim Njemu (Allahu), i On je moj pomagač." Rekao sam: "A zar
nije (bilo to da ti) pričaše nama da ćemo zaista mi doći
Kući (Kabi), pa ćemo ophoditi nju?" Rekao je: "Da. Pa (da
li) sam izvijestio tebe da ćemo zaista mi doći njoj (ove)
godine?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ti
si dolazač njoj i ophođač nje." Rekao je: Pa sam došao Ebu
Bekru pa sam rekao: "O Ebu Bekre! Zar nije ovo vjerovijesnik Allaha
uistinu?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Zar nismo na istini,
a naš neprijatelj na neistini?" Rekao je: "Da." Rekao sam:
"Pa zašto (da) dajemo niskost (rđav postupak, lošu osebinu, osobinu)
u našoj vjeri tada?" Rekao je: "O čovječe! Zaista on je
zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nije (takav da) griješi
svome Gospodu, i On je njegov pomagač, pa objesi se za njegov stremen
(uzenđiju, tj. drži se njegove zapovjedi i zabrane), pa tako mi Allaha on
je zaista na istini." Rekao sam: "Zar nije (bilo tako da)
pričaše nama da ćemo zaista mi doći Kući (Kabi) i (da) ćemo
ophoditi nju?" Rekao je: "Da. Pa da li je izvijestio tebe da ćeš
ti doći njoj (ove) godine?" Rekao sam: "Ne." Rekao je:
"Pa zaista ti si dolazač (dolazač, tj. doći ćeš) njoj
i ophođač nje (i ophodićeš je)." Rekao je Zurija: Rekao je
Umer: Pa sam zbog toga (neka dobra) djela (činio da bih otkupio takav svoj
postupak koji nije bio lijep). Rekao je: Pa pošto se svršio, završio sud pisma
(tj. sačinjenje pismenog ugovora), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, svojim drugovima:
"Ustanite pa
zakoljite (žrtve), zatim se obrijte." Rekao je: Pa tako mi Allaha nije
ustao od njih (nijedan) čovjek, čak je rekao to tri puta. Pa pošto
nije ustao od njih (ni) jedan (čovjek), unišao je Umu Selemi pa je
spomenuo njoj šta je sreo od ljudi. Pa je rekla Umu Selema: "O
vjerovijesniče Allaha! Da li voliš to? Izađi, zatim ne govori (ni sa)
jednim od njih (nijedne) riječi, do (da) zakolješ tvoje (svoje) žrtvene
deve i (da) pozoveš tvoga (svoga) brijača pa (da) obrije tebe." Pa je
izašao, pa nije govorio (ni sa) jednim od njih (ni s kim) dok je učinio
to. Zaklao je svoje žrtvene deve, i pozvao je svoga brijača pa je obrijao
njega. Pa pošto su vidjeli to, ustali su pa su zaklali. I počeo je neki
(od) njih (da) brije neke, čak je skoro neki (od) njih (htio da) ubije
nekoga (iz) tuge (zbog tuge). Zatim su došle njemu (neke) žene vjernice. Pa je
spustio (objavio) Allah, uzvišen je:
"O (vi) koji
vjerujete, kada dođu vama vjernice (kao) iseljenice, pa ispitujte
njih....", (dok je dopro do riječi) ".... za čuvanje
(poštenje) nevjernica....".
Pa je pustio
(razvjenčao) Umer tada dvije žene (koje) su bile za njega (njegove) u
idolopoklonstvu, pa je oženio (uzeo sebi za ženu) jednu (od) njih dviju
Muavija, sin Ebu Sufjana, a drugu Safvan, sin Umejjeta. Zatim se vratio
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Medini. Pa je došao njemu Ebu
Basir, (jedan) čovjek iz Kurejševića, a on je musliman. Pa su poslali
(Kurejševići) u traženje njega dvojicu ljudi, pa su rekli:
"Ugovor koji si
učinio nama (poštuj, i vrati nam Ebu Basira)." Pa je odbio (tj. dao)
njega k (toj) dvojici ljudi. Pa su njih dva izašla sa njim (tj. pa su ga izvela
njih dva) dok su njih dva doprla Zul-Hulejfi. Pa su odsjeli (da) jedu od datula
njihovih (svojih). Pa je rekao Ebu Basir jednome (od ta) dva čovjeka:
"Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (smatram) ovu tvoju sablju
izvrsnom." Pa je izvukao nju (onaj) drugi, pa je rekao: "Da, tako mi
Allaha zaista ona je zaista izvrsna. Zaista već sam probao s njom, zatim
sam probao." Pa je rekao Ebu Basir: "Pokaži mi (da) pogledam k njoj
(da je pogledam)." Pa je omogućio njemu od nje (tj. dao mu je jedan
dio sablje u ruke da je vidi). Pa je udario njega dok se ohladio (tj. Pa ga je
udarao dok ga je ubio, ili: dok ga nije ubio). A pobjegao je (tj. dao se u
bijeg) drugi dok je došao Medini. Pa je unišao (ušao) u Bogomolju trči
(tj. trčeći). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, kad je vidio njega:
"Zaista već
je vidio ovaj (neki) strah." Pa pošto je stigao k Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ubio se (tj. Ubijen) je tako mi
Allaha moj drug, i zaista ja zaista sam ubijen (tj. biću ubijen)." Pa
je došao Ebu Basir, pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Već
je tako mi Allaha ispunio Allah tvoju zaštitu (ugovora o miru po kojem si me
trebao vratiti): već si (bio) vratio mene k njima. Zatim je spasio mene
Allah od njih." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Teško njegovoj
majci! Rasplamsavača (Rasplamsivača, Potpaljivača) rata! Da je
bio za njega (i) jedan (čovjek da mu u tom pomogne)." Pa pošto je
čuo to, saznao je da će zaista on vratiti njega k njima. Pa je izašao
(iz Medine Ebu Basir bježeći) dok je došao (dok nije došao) obali mora
(Crvenoga). Rekao je: I izbavio (spasio) se od njih Ebu Džendel, sin Suhejla,
pa se pripojio za Ebu Basira (priključio se Ebu Basiru). Pa je počeo
(da) ne izlazi iz Kurejševića (nijedan) čovjek (koji) je već
primio Islam (a da drukčije ne postupi) osim (tako da) se pripoji za Ebu
Basira dok se skupila (dok se nije skupila) od njih družina (odred). Pa tako mi
Allaha ne čuju za karavanu (koja) je izašla za Kurejševiće (da
prenosi robu) k Siriji (a da drukčije postupe) osim (tako da) se
ispriječe njoj (tj. dočekaju je), pa pobiju njih (Kurejševiće u
karavani) i uzmu njihovu imovinu. Pa su poslali Kurejševići k Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, zaklinju (tj. zaklinjući) ga sa Allahom i
rodbinom (srodstvom da drukčije ne postupi) osim (tako da) pošalje
(naređenje Ebu Basiru da prestane sa uznemiravanjem Kurejševića). Pa
ko (od sada) dođe njemu, pa on je siguran (bezbjedan, tj. ne mora ga k
njima vraćati Muhamed a.s.).
(To je bio ustupak Kurejševića za bezbjednost njihovih
karavana na putu za Siriju. Riječ "lemma", nekad ima
značenje kao riječ "illa". Taj je slučaj i na ovom
mjestu u originalu teksta na arapskom jeziku.)
Pa je poslao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (k Ebu Basiru i njegovoj
družini poruku da prestanu sa napadima na karavane, i da se mogu slobodno
priključiti muslimanima u Medini, jer neće biti u Meku vraćeni).
Pa je spustio Allah, uzvišen je:
"I On (onaj)
koji je odvratio (otklonio) njihove ruke od vas i vaše ruke od njih u trbuhu
Meke poslije (toga što je bilo tako) da je dao pobjedu vama nad
njima....", dok je dopro ".... zagrijanost, zagrijanost
predislamlja....". A bila je njihova zagrijanost (u tome) da oni nisu
priznali da je on vjerovijesnik Allaha, (tj. nisu pristali da se u ugovor unese
riječ vjerovijesnik Allaha) i nisu priznali (pristali) za (rečenicu):
"Sa imenom Allaha Milosrdnoga Milostivoga", i prepriječili su se
između njih i između Kuće (Kabe). A rekao je Ukajl od Zuhrije:
rekao je Urvete: Pa je izvijestila mene Aiša da poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, ispitivaše njih (žene iseljenice). I doprlo je nama da je ono
pošto je spustio Allah, uzvišen je, da vraćaju k idolopoklonicima (ono)
što su utrošili na (onu osobu) ko je iselio od njihovih supruga, i (pošto) je
dosudio (odredio) na muslimane da se ne drže za čuvanja (poštenja)
nevjernica - da je Umer (tada) pustio (riješio braka svoje) dvije žene: Kurejbu,
kćer Ebu Umejjeta, i kćer Džervela Huzaije. Pa je sebi uzeo za ženu
(oženio je) Kurejbu Muavija, sin Ebu Sufjana, a uzeo je sebi za ženu (bivšu
ženu Umerovu) drugu Ebu Džehm. Pa pošto nisu htjeli nevjernici da priznaju za
izvršenje (onoga) što su utrošili muslimani na svoje supruge (koje su prebjegle
nevjernicima), spustio je Allah, uzvišen je:
"A ako je prošla
(tj. prešla, prebjegla neka) stvar (tj. nešto) od vaših supruga k nevjernicima,
pa kaznite (tj. zaplijenite od neprijatelja)....". A "akb" je
(ono) što su izvršavali (tj. davali) muslimani k (onom nevjerniku) ko (se našao
u takvom položaju da) je iselila njegova žena od nevjernika (k muslimanima). Pa
je zapovjedio (Uzvišeni Allah) da se dadne (onom muslimanu) ko (se našao u
takvom položaju da) je otišla njemu žena od muslimana (k nevjernicima - da mu
se da, dadne ono) što je utrošio (u visini) od vjenčanoga dara žena
nevjernika koje su iselile (muslimanima u slučaju udaje).
(Prema tome "akb" bi značio: naknada ženidbenih
troškova za ženu odbjeglu u neprijateljski tabor. Tu naknadu su muslimani neko
vrijeme davali idolopoklonicima, ali kako idolopoklonici nisu htjeli da je daju
muslimanima, i muslimani su je njima prestali davati.)
A ne znamo ni jedan
(slučaj) od iseljenica (da) se odmetnula (od vjere neka) poslije njezinoga
vjerovanja. A doprlo je nama (kaže Zuhrija) da je Ebu Basir, sin Esida,
Sekafija stigao na Vjerovijesnika (tj. došao Vjerovijesniku), pomilovao ga
Allah i spasio, vjernikom (kao vjernik) iseljavajući u (tom) vremenu, pa
je pisao Ahnes, sin Šerika, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pita
ga (tj. tražeći od njega da vrati) Ebu Basira. Pa je spomenuo hadis (ovaj
do kraja).
GLAVA
uslova (uvjeta) u pozajmici (zajmu).
A rekao je Ibnu Umer
i Ata', bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Kada je dao (odredio) rok njemu u
pozajmici (u davanju zajma), dozvoljeno je. A rekao je Lejs: pričao je
meni Džafer, sin Rebi'ata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da
je on spomenuo (jednoga) čovjeka (koji) je pitao nekoga (od) Izraelićana
da pozajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je dao njih k njemu k imenovanom roku
(tj. do određenoga roka).
GLAVA
potpisanoga (roba) i šta nije dozvoljeno od uslova koji se protive
knjizi Allaha.
A rekao je Džabir,
sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o potpisanom: Njihovi
uslovi su među njima (tj. uslovi koje među sobom postave robovi i
njihovi vlasnici su važeći, uzimaju se u obzir). A rekao je Ibnu Umer, ili
Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Svaki uslov (koji) se protivi knjizi
Allaha, pa on je neistinit (tj. neispravan, nevažan, bezvrijedan) iako je sebi
(iako bi) uslovio (neko) stotinu uslova. A rekao je Ebu Abdullah: Govori se
(ovo) od njih obadvojice (obojice): od Umera i Ibnu Umera.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Jahja-a, od Amrete, od Aiše,
bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Došla je njoj Berira
(da) pita nju u svome pisanju (tj. da je moli za materijalnu pomoć u vezi
njezine obaveze koju je uzela na sebe pismenim ugovorom o svome otkupljivanju
iz ropstva). Pa je rekla: "Ako hoćeš, daću tvojoj porodici, a
biće pokroviteljstvo meni." Pa pošto je došao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, spomenula je njemu to. Rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Kupi sebi nju,
pa oslobodi nju, pa pokroviteljstvo je samo za (onoga) ko je oslobodio."
Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govornici, pa
je rekao: "Šta je umu (nekih) ljudi (da) sebi uslovljavaju (neke) uslove
(koji) nisu u knjizi Allaha? Ko sebi uslovi (neki) uslov (koji) nije u knjizi
Allaha, pa nije za njega (tj. pa ne pripada mu taj uslov, nema pravo na njega)
iako je sebi uslovio stotinu uslova."
GLAVA
(onoga) što je dozvoljeno od uslovljavanja i iznimke u priznavanju
(i izuzimanja u ustaljivanju), i (GLAVA) uslova koji (su takvi da) prepoznavaju
njih ljudi među sobom; i kada je rekao: stotinu osim jedne, ili dvije.
A rekao je Ibnu Avn
od Ibnu Sirina: Rekao je (jedan) čovjek svome najmodavcu
(iznajmljivaču): "Uvedi tvoje (svoje) deve (koje daješ u najam -
uvedi u dvorište), pa ako ne otputujem s tobom dana toga i toga, pa za tebe je
(tj. ti imaš od mene dobiti odštete) stotinu srebrenjaka"; pa nije izašao
(tj. nije s njim otputovao). Pa je rekao Šurejh: Ko uslovi na svoju osobu (na sebe)
dobrovoljno, neprisiljeno (neki uslov), pa on (taj uslov) je na njega
(obaveza). (Znači u gornjem
slučaju obavezan je dati stotinu srebrenjaka.) A rekao je Ejub od Ibnu
Sirina: Zaista (jedan) čovjek je prodao (neko) jelo, i rekao je (kupac):
"Ako ne dođem tebi srijedom (u srijedu), pa nije između mene i
između tebe prodaja (tj. kupoprodaja sklopljena - nije pravosnažna)";
pa nije došao. Pa je rekao Šurejh kupcu: "Ti si izostao (poslije
roka)"; pa je sudio na njega (tj. na njegovu štetu - a to znači: donio
je presudu da je kupoprodaja poništena).
PRIČAO NAM JE
Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebuzinad od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista za (tj.
u) Allaha je devedeset i devet imena, stotinu osim jednoga (tj. stotinu manje
jedno). Ko izbroji (obuhvati) njih, unići će (u) raj."
GLAVA
uslova u zakladi (u zaveštanju).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija,
pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio nas je Nafi' od Ibnu Umera,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hataba pogodio (dobio,
uzeo neku) zemlju u Hajberu, pa je došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) traži zapovjed (od) njega u njoj (tj. da se posavjetuje, dogovori
s njim o njoj). Pa je rekao:
"O poslaniče Allaha! Zaista
ja sam pogodio zemlju u Hajberu, nisam pogodio (nikakva) imanja nikad
skupocijenijeg kod mene od njega (od ove zemlje), pa šta zapovjedaš meni za
njega?" Rekao je: "Ako hoćeš, dati ćeš (daćeš)
zadržati (zastaviti od prodaje, prometa) njezin korijen (tj. daćeš je u
zakladu, zaveštaćeš je - uvakufićeš je) i učinićeš
milostinju s njom (daćeš kao milostinju, sadaku nju)." Rekao je: Pa
je učinio milostinju s njom Umer (tj. dao je kao milostinju nju na takav
način) da on (korijen, temelj, osnov te zemlje) neće se prodavati, i
neće se poklanjati (darovati) i neće se davati u nasljeđe
(nasljedstvo). I učinio je milostinju s njom (tj. Odredio je da se prihod
od te zemlje kao milostinja dijeli) u (tj. među) siromahe, i u bližnje
(rođake), i u vratove (tj. i za oslobođenje od ropstva), i u put
Allaha (tj. i za borce i hodočasnike), i putniku, i gostu, (i da) nema
grijeha na (onoga) ko upravlja njom da jede od nje (od njezinih prihoda) sa
poznatim (tj. uobičajenim načinom u ime naknade za svoje utrošeno
vrijeme i trud oko upravljanja) i (da) nahrani neimućnoga (tj. da nahrani
onoga koji sebi nije skupio i uzeo imanja). Rekao je: Pa sam pričao za
njega (za ovaj hadis) Ibnu Sirinu, pa je rekao: Nesakupljača imovine (tj.
i da nahrani onoga koji nije sebi sakupio i stekao u korjenu, u osnovi neku
imovinu - koji nema neke osnovne imovine, uložene imovine).