U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA TEJEMUMA
(upravljanja prema zemlji, prašini, sebe; obraćanja sebe na
zemlju, prašinu - korišćenje zemlje, prašine da se njom potare lice i ruke
pred molitvu u slučaju kada se ne može naći ni dobiti voda, za čišćenje,
a to će se nazivati i prevoditi izrazom):
- ČIŠĆENJA ZEMLJOM
Govor Allaha, uzvišen je On, (u kojem se propisuje
čišćenje zemljom u Kur'anu) je: "..... pa niste našli vode, pa
upravite se (obratite se) lijepoj (čistoj) površini (zemlje), pa potarite
vaša (tj. svoja) lica i vaše ruke (prašinom) od nje .....".
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Abdurahmana, sina
Kasima, od njegova oca, od Aiše, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekla je:
Izašli smo sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih
putovanja, (tako) da kada smo bili u (mjestu) Bejda'u ili Zatul-Džejšu,
prekinuo se moj đerdan (ogrlica). Pa se zadržao poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, na njegovu traženju, a zadržali su se (i) ljudi s njim, a
nisu na vodi (tj. a nisu imali vode). Pa su došli ljudi k Ebu Bekjru
Veleistinitom pa su rekli: "Zar ne vidiš (tj. ne obraćaš pažnje) ka
(onome) šta je napravila Aiša, podigla je (tj. zadržala je) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio; i ljude, a nisu na vodi (tj. kod vode), a nema s
njima (nema kod njih) vode." Pa je došao Ebu Bekjr, a poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, je stavljač (tj. stavio je) svoju glavu na
moje stegno, već je (bio) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio; i ljude, a nisu na vodi, a nema s njima
(kod njih) vode." Pa je rekla Aiša: Pa je korio mene Ebu Bekjr; i rekao je
(u tom karanju ono) što je htio (tj. dao,
dozvolio) Allah da rekne. I počeo je (da) udara mene svojom rukom u
moju slabinu (u moj bok), pa nije sprečilo mene od pomicanja (zbog udaraca
ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome
stegnu. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je
osvanuo, na (stanju) bez vode, pa je spustio (objavio) Allah (od Kur'ana onaj)
odlomak čišćenja zemljom, pa su se (ljudi) očistili zemljom
(pred molitvu). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: Nije ova (blagodat, sreća)
prva vaša blagodat, (sreća, tj. zbog vas je još mnogo drugih pogodnosti i
blagodati dolazilo), o rode Ebu Bekjra. Rekla je (dalje Aiša): Pa smo uzbunili
(tj. podigli onu) devu koja (je bila ta što) sam ja bila na njoj, pa smo
pogodili (tj. našli, pronašli) đerdan pod njom (pod devom).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Sinana, rekao je: pričao nam je Hušejm - H - Rekao je
(Buharija): A pričao mi je Seid, sin Nadra, rekao je: izvijestio nas je
Hušejm, rekao je: izvijestio nas je Sejar, rekao je: pričao nam je Jezid
Siromašni, rekao je: izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Darovalo mi se
pet (odlika takvih što) se nije darovao njima (ni) jedan (od vjerovijesnika)
prije mene: pomogao sam se strahom (na razdaljinu) putovanja mjesec (dana); i
učinila se meni zemlja bogomoljom (džamijom) i čistom
(čistećom), pa koji čovjek od moje sljedbe (dođe u takvo stanje da) ga stigne
molitva (tj. da ga zatekne vrijeme molitve izvan bogomolje), pa neka klanja
(ondje gdje se našao); i dozvolili su se meni (ratni) plijenovi (da se mogu
koristiti), a nisu se dozvolili nijednom (vjerovijesniku) prije mene; i
darovalo mi se zagovaranje (zauzimanje za griješnike na Sudnjem danu pred
Allahom dž.š.); i slaše se vjerovijesnik k svome narodu osobito (samo), a ja
sam se poslao (tj. a ja sam poslan) k ljudima općenito (svima)."
GLAVA:
Kada nije našao (čovjek) vode, a ni
zemlje (prašine).
PRIČAO NAM JE
Zekerija, sin Jahja-a, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Numejra,
rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše da je ona
pozajmila (potražila u naruč, na poslugu) od Esme (jednu) ogrlicu, pa je
propala (nestala ta ogrlica, izgubila se), pa je poslao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (jednog) čovjeka pa ju je našao.
Pa je stigla njih
molitva, a nije (bila) s njima voda, pa su klanjali (bez ikakvog
čišćenja). Pa su se potužili (na) to k poslaniku Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa (je) spustio Allah odlomak čišćenja zemljom. Pa je
rekao Usejd, sin Hudajra, Aiši: "Platio ti Allah dobrom, pa tako mi Allaha
nije snašla tebe (nijedna) stvar (što) je ti mrziš (koja ti je neugodna, a da
je prošla drukčije) osim (tako da) je učinio Allah to za te i za
muslimane u njoj (u toj stvari veliko) dobro."
(O tom da li čovjek klanjati kada nema ni vode da se
očisti ni zemlje, prašine da uzme tejemum među islamskim pravnicima
čak istog mezheba postoje razna mišljenja i stanovišta. Ovdje će se
izložiti četiri: 1. klanjaće i ponoviće to klanjanje kad mu se
pruži prva prilika da se očisti. 2. Ne treba klanjati, a lijepo je da
klanja; a treba naknadno klanjati one molitve koje su mu prošle dok nije imao
vode ni zemlje. 3. Zabranjeno mu je klanjati i treba ponoviti klanjanje ako je
klanjao bez ikakvog čišćenja. 4. Treba klanjati, a ne treba ponovno
toga istog klanjanja klanjati kada mu se pruži prilika da se očisti.
Maliku se pripisuje stanovište da neće ni klanjati, a neće ni
naklanjavati u tome stanju propuštene molitve. Slična protivrječnost
je i u odnosu na zatvorenike i teške bolesnike koji su nepokretni i bez
posluge.)
GLAVA
čišćenja zemljom u prisutnosti (kod kuće, tj. kada
se nije na putovanju) kada nije našao vode, a bojao se promašenja, promašaja
(isteknuća vremena) molitve.
A s
njime (tj. A njega, tj. ovo mišljenje) je rekao Ata'. A rekao je Hasan o
(takvom) bolesniku (što) je kod njega voda, a ne nađe ko će je
dodati, (da) će se očistiti zemljom. A pošao je Ibnu Umer iz svoje
zemlje (njive) u Džurufu (mjestu kod Medine prema Siriji), pa je prispjela
popodnevna molitva (ikindija) u zatvaralištu (ili: staji, štali, toru) ovaca,
pa je klanjao (uzevši tejemum), zatim je unišao (u) Medinu, a sunce je (bilo
još) uzdignuto (tj. visoko iznad tačke zalaza), pa nije ponovio
(ikindije-popodnevnog klanjanja toga dana).
PRIČAO JE NAMA Jahja, sin
Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebi'ata, od
A'redža, rekao je: čuo sam Umejra, slobodnjaka Ibnu Abasova, rekao
je:Došao sam (ili: Pošao sam) ja i Abdullah, sin Jesara, slobodnjak Mejmunete,
žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako) da smo unišli Ebu
Džehmu, sinu Harisa sina Simeta, Ensarijeviću. Pa je rekao Ebu Džehm:
Pošao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, od strane (od pravca) Bi'ru Džemela (mjesta u blizini Medine),
pa ga je sreo (jedan) čovjek pa ga je pozdravio, pa nije odvratio
(pozdrava) njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i) čak je
došao (nekom tamošnjem) zidu pa je potrao svoje lice i svoje dvije ruke, zatim
je odvratio njemu pozdrav.
GLAVA:
Čistač
zemljom (tj. Onaj koji se čisti zemljom) da li puše (duše iz usta) u njih
dvije (tj. u svoje ruke kad je njima dotakao površinu zemlje)?
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je:
pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je Hakjem od Zera, od
Seida, sina Abdurahmana sina Ebza-a, od njegova oca, rekao je:
Došao je (jedan) čovjek k Umeru,
sinu Hataba, pa je: Ja sam se onečistio pa nisam pogodio (tj. pa nisam
našao) vodu. Pa je rekao Amar, sin Jasira, za Umera, sina Hataba (tj. rekao je
Amar Umeru, sinu Hataba): "Zar se ne sjećaš da smo zaista mi bili
(zajedno) u (jednom) putovanju ja i ti. Pa što se tiče tebe, pa ti nisi
klanjao (jer nismo imali vode da se očistimo); a što se tiče mene, pa
ja sam se valjao (prevrćao se, zakoprcao se u prašini) pa sam
klanjao." Pa sam to spomenuo Vjerovijesniku pomilovao ga Allah i spasio,
pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dostajaše ti (tj.
Bijaše ti dosta, Bilo bi ti dosta) samo ovako (da učiniš)." Pa je
udario Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojim dvama dlanovima zemlju
i puhnuo je u njih dva, zatim je potrao njima dvama svoje lice i svoje dvije
šake.
(Riječ
"keffun" znači i dlan i šaka, ruka od vrha prsta do zglavaka.)
GLAVA:
Čišćenje
zemljom je (propisano samo) za lice i šake.
PRIČAO NAM JE Hadžadž, rekao je:
izvijestio nas je Šu'bete od Hakjema, od Zera, od Seida, sina Abdurahmana sina
Ebza-a, od njegova oca: rekao je Amar ovo (što je navedeno u vezi načina
uzimanja tejemuma-čišćenja zemljom bez one priče o putovanju sa
Umerom).
I udario je Šu'bete (to priča
Hadžadž) svojim dvjema rukama zemlju, zatim je približio njih dvije svojim
ustima (kao da hoće da puhne u njih; ili nagovještavajući da puše u
njih), zatim je potrao svoje lice i svoje šake dvije. A rekao je Nadr:
izvijestio nas je Šu'bete od Hakjema, rekao je: čuo sam Zera (da) govori
(tj. priča) od sina Abdurahmana, sina Ebza-a; rekao je Hakjem, a već
sam ga (ovaj hadis ili ovo pričanje Amara) od sina Abdurahmana, od njegova
oca, rekao je: rekao je Amar: Lijepa (tj. čista) površina (zemlje, tj.
prašine; a po nekima: čista zemljina površina makar i ne bilo na njoj
prašine) je voda (za čišćenje, tj. ona je čistilo) muslimana,
dostatna je njemu (kao zamjena) od (prave) vode.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba,
rekao je: pričao nam je Šu'bete od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana
sina Ebza-a, od njegova oca da je on prisustvovao (kod) Umera, a rekao je njemu
(Umeru) Amar:
Bili smo u (jednoj) četi (tj. u
četovanju, u izviđanju), pa smo se onečistili. I rekao je
(između ostalog): Pljunuo je u njih dva (tj. u dva dlana pokazujući
da ih treba poslije udaranja po zemlji otresti od suvišne prašine kada se
čisti zemljom).
("Buzak"
i "busak" je pljuvanje, "tefl" je pljuvanje manjeg stepena;
ili radnja i postupak sličan pljuvanju što bi se moglo nazvati i "pljucanje";
radnja i postupak slabije jačine od "tefla" je "nefs",
a radnja slabije jačine od "nefsa" je "nefh".)
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Šu'bete od Hakjema, od Zera, od sina
Abdurahmana, sina Ebza-a, od Abdurahmana, rekao je: rekao je Amar Umeru:
Valjao sam se (u prašini) pa sam došao
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Dosta ti je (da
si potrao) lice i dvije šake."
PRIČAO NAM JE Muslim od Šu'beta,
od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana, sina Ebza-a, od Abdurahmana, rekao
je:
Prisustvovao sam Umeru, pa mu je rekao Amar: ..... I tjerao je
hadis (tj. i dalje je ispričao pomenuti hadis onako isto kao što je
već navedeno).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder rekao je: pričao
nam je Šu'bete od Hakjema, od Zera, od sina Abdurahmana, sina Ebza-a, od
njegova oca, rekao je: rekao je Amar:
Pa je udario
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojom rukom zemlju pa je potrao
svoje lice i svoje dvije šake.
GLAVA:
Lijepa (tj. čista zemljina) površina je voda (za
čišćenje, tj. čistilo) muslimana, (i) dosta mu je (pri
nedostatku potrebne količine) od vode.
A rekao je Hasan:
Dostatan (Dosta) je njemu (muslimanu) tejemum (sve dotle) dok nije proizveo
(nešto što mu je pokvarilo tejemum).
(Hoće da se kaže da se jednim tejemumom može klanjati više
namaza-molitava, ako se ne desi nešto što poništi i pokvari tejemum -
čišćenje zemljom, kao i kod abdesta - čišćenja vodom. To je
stanovište hanefita, hanefija. Šafi'iti, malikiti i hanbeliti su stanovišta da
za svaki fard - obaveznu molitvu treba izvršiti novo čišćenje zemljom
- posebni, novi tejemum. I u načinu uuzimanja tejemuma stanovišta su
različita. Spomenućemo samo to da hanefiti-hanefije, šafi'iti-šafije
i malikiti-malikije kažu da se treba potrati lice i ruke do laktova s tom
razlikom kod malikita ili malikija, što oni kažu da je ruke obavezno potrati do
iza šake, do zglavaka, a do laktova ako sam od sebe hoće može, a ne mora.
Hanbeliti ili hanbelije kažu da je obavezno ruke potrati samo do ručnoga
zgloba, do mjesta na ruci gdje stoji narukvica, grivna, belenzuke. Velika je
protivrječnost u vezi broja udaraca, doticanja rukama po zemlji. To
protivrječje neće se ovdje navoditi.)
A predvodio je Ibnu Abas (tj. bio je imam - predvodnik u molitvi pri
zajedničkom klanjanju sa ljudima koji su se očistili vodom), a on je
(onaj) koji se očistio zemljom (tj. Ibnu Abas je uzeo tejemum i bio je
imam onima koji su bili sa abdestom). A rekao je Jahja, sin Seida: Nema štete
(Nema grijeha) sa molitvom na slanači (slatini, slanoj zemlji na kojoj
gotovo ništa ne raste niti niče) i (sa) čišćenjem njom (tj. i
nema štete ni grijeha da uzme tejemum - ako se čisti takvom zemljom). ("Sebhatun" i "sebehatun"
je slana zemlja, slanača, slatina na kojoj gotovo ništa ne raste niti
niče, pa se zbog toga ne ore niti se uopće na njoj išta uzgaja. Te
riječi znače i zemlju iz koje curi voda, ali to je opet zemlja i tlo
slano, neplodno i bez blata. Te riječi ne znače blatno tlo kao što
neki misle i govore; tako naglašava Ajnija.)
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Seida, rekao je: pričao
nam je Avf, rekao je: pričao nam je Ebu Redža' od 'Imrana, rekao je:
Bili smo u (jednom) putovanju sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista mi smo putovali
noću (po noći). Čak kada smo bili u koncu (u zadnjem dijelu)
noći, pali smo (jakim) padanjem (u san, tj. pali smo po zemlji da se
odmorimo pa smo brzo pospali jakim snom), a nema padanja, slađeg kod
putnika od njega (od onoga u zadnjem dijelu noći). Pa nas nije probudilo
(ništa drugo) osim žega (vrućina) sunca. A prvi ko se probudio bio je
omsica (taj-i-taj), zatim omsica, zatim omsica - imenovao ih je Ebu Redža' pa
je zaboravio Avf (njihova imena) - zatim Umer, sin Hataba, četvrti (se
probudio). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom
položaju da) kada je spavao, nije se budio (tj. nije buđen, nije ga htio
niko da budi tako) da je on (ostavljen da) se probudi, budi (sam) jer zaista mi
ne znamo šta se događa njemu u njegovu, njegovom snu. Pa pošto se probudio
Umer i vidio šta je pogodilo ljude, a bio je čovjek snažan (jak), pa je
veličao (Allaha, tj. uzviknuo je: Allahu ekjber - Allah je veći od
svega) i digao je svoj glas sa veličanjem (sa tekjbirom), pa je neprestano
veličao i dizao svoj glas sa veličanjem dok se probudio (ili: tako da
se probudio) njegovim glasom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa
pošto se probudio, potužili su se k njemu (na događaj, na slučaj)
koji je pogodio njih (tj. na slučaj što ih je mašila molitva zore - sabah
i što nemaju vode). Rekao je: "Nema štete!" ili "Ne šteti (Ne
škodi)!" (Sumnja je od Avfa o tome da li je rečeno "Nema
štete!" ili "Ne šteti!", a to je Allahov poslanik a.s. rekao da
ih utješi od žalosti za propuštenim klanjanjem na vrijeme. Zatim je rekao:)
"Prtljajte (tj. pođite, idite, selite se sa ovoga mjesta)!" Pa
je poprtljao (tj. krenuo Vjerovijesnik a.s. sa njima sa toga mjesta) pa je išao
ne (tako) daleko, zatim je odsjeo pa je pozvao (da se donese) voda (za
čišćenje) pa se očistio (uzeo abdest). I pozvalo se sa molitvom
(tj. na molitvu) pa je klanjao sa ljudima. Pa pošto je otišao (vratio se) od
svoje molitve, kadli (se) on (sretne, susretne) sa odstranjenim (usamljenim
jednim) čovjekom (koji) nije klanjao sa narodom (sa ljudima). Rekao je:
"Šta te je omelo (spriječilo), o omsica (o ti), da klanjaš sa
narodom?" Rekao je: "Pogodila me nečistoća (neokupanost), a
nema vode." Rekao je: "Na tebe (je dužnost da se poslužiš) sa
površinom (zemlje, ili: Drži se površine!) pa ona ti je dostatna (dosta)."
Zatim je išao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se požalili
(potužili) k njemu ljudi od žeđi (na žeđ). Pa je odsjeo pa je pozvao
omsicu, imenovaše ga Ebu Redža' (a) zaboravio ga je Avf, i pozvao je Aliju pa
je rekao: "Otiđite (Idite) vas dva, pa potražite vas dva vodu."
Pa su otišli njih dva pa su susrela njih dva (jednu) ženu među dva (kožna)
poveća suda (za vodu, među dvije velike mješine za vodu); ili dvije
(posude) krovnjače (tj. svaka je građena od dvije kože, dva mijeha
tako da se na krovu - vrhu jedne kože, jednog mijeha nalazi druga koža, drugi
mijeh, a to bi onda značilo: mješina na sprat. Te obje vrste posuda
"mezadetun" i "setihatun", Avf sumnja koji je izraz upotrebljen,
posude su te bile pune) od vode (i žena je među njima sjedila) na svojoj
devi (kamili jašući). Pa su njih dva rekli njoj: "Gdje je voda?"
Rekla je: "Moje susretanje (tj. Vrijeme moga viđenja) sa vodom je
(bilo) jučer (tačno u) ovaj čas, a naši ljudi su ostavljači
iza sebe (žene i terete, tj. izašli su i otišli su nekud, a ostavili su iza
sebe žene)." Rekli su njih dva: "Otiđi (tj. Idi) tada!"
Rekla je: "Ka, gdje (tj. Kuda, kamo)?" Rekli su njih dva: "Ka
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "Koji (je
ono lice što) se rekne njemu prevjerac?" (tj. Je li to onaj što mu govore
prevjerac - ličnost koja izađe, pređe iz jedne vjere u drugu?)
Rekli su njih dva: "On je (onaj na) kojega ti misliš, pa idi." Pa su
njih dva doveli nju k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i
ispričali su njih dva njemu razgovor. Rekao je (Imran, sin Husajnov): Pa
su je spustili sa njezine deve, i pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, (da se donese jedna) posuda, pa je nalio u nju iz usta (tj. iz gornjih
otvora) dvije povećane mješine; ili dvije krovnjače (mješine na
sprat), i (onda) je svezao (podvezao) usta njih dviju (mješina), a pustio
(otvorio) je slavine (donje otvore na mješinama) i povikalo se u (tj.
među) ljudima: "Napajajte (stoku), i napajajte se (vi)!" Pa je
napojio (druge ljude i stoku onaj) ko je pojio (napajao), i napojio se je ko je
htio. I bio je kraj (konac svega) toga da je dao (darovao onome) koji je (imao
slučaj da) je pogodila njega nečistoća (darovao, dao mu je
Vjerovijesnik a.s. jednu) posudu od vode. Rekao je: "Otiđi, pa je
izlij na sebe!" A ona (žena) je stajačica (tj. A ona je stajala i)
gleda k (onome) šta se čini sa njezinom vodom. I tako mi zakletve Allaha
(tj. I kunem se Allahom) zaista se već iščupalo (odstranilo) od nje,
a ono zaista se pričinjalo (činilo se) nama da je ona (mješina)
napunjenija (doslovno: žešća; ili čvršća napunjenošću, a to
znači: punija) od nje kada je počeo u nju (da dira, tj. da je
otvara). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sakupite
joj (štogod)!" Pa su sakupili njoj (štošta) između datula, i brašna i
prekrupe, dok su joj sakupili hrane, pa su je stavili u (jednu) haljinku. I
natovarili su nju (ženu) na njezinu devu i stavili su (tu) haljinku pred nju.
Rekao je (Allahov poslanik a.s.) njoj: "Znaš nismo mi okrnjili od tvoje
vode ništa, ali (tj. nego) je Allah, On je (onaj) koji je napojio nas." Pa
je došla svojoj porodici, a već se (bila) zadržala od njih (više nego
obično). Rekli su (joj): "šta te je zadržalo, o omsico (o
ženo)?" Rekla je: "Čudo (Čudan događaj)! Susrela su me
dva čovjeka pa su odvela njih dva mene k (onome) koji je (taj što) se kaže
(govori) njemu prevjerac, pa je učinio tako i tako (to i to). Pa tako mi
Allaha zaista on je najčudotvorniji čovjek (tj. najveći
čarobnjak) između ove (tj. ovoga) i ove (i ovoga), i (pri tome) je
rekla (tj. pokazala je) sa svoja dva prsta: srednjim i kažiprstom pa je podigla
njih dva k nebu misli (tj. misleći sa riječima "između ove
i ove" na) nebo i zemlju (tj. on je najveći čarobnjak od ove - nebeske visine - do ove - zemlje,
ukratko od neba do zemlje), ili je on zaista poslanik Allaha uistinu." Pa
muslimani poslije toga napadoše (navaljivaše na svakog) ko (se nalazio) okolo
nje od idolopoklonika, a ne pogađaše (odsječeno) selo koje je (bilo
to selo što je) ona iz njega. Pa je rekla (jednoga) dana svome narodu: "Ne
vidim da će ovaj narod (ovi ljudi, tj. muslimani) ostaviti vas namjerno
(hotimično, svjesno), pa da li vi (imate želju da pređete) u
islam?" Pa su se pokorili njoj pa su unišli u islam (tj. pa su primili
islam).
Rekao je Ebu Abdullah
(Buharija): "Sabe'e" - "prevjerio se je" (ta riječ
znači): izašao je iz (jedne) vjere k (nekoj drugoj, ili nečemu
drugom) osim nje. A rekao je Ebul-Alijeti: "Essabi'ine" (ta
riječ koja se nalazi u Kur'anu) je grupa (sekta) od kršćana (ili
Biblijaca što) čitaju Zebur (Psalme).
(Cilj Buharije je, kažu, u ovome obrazloženju da pokaže razliku
između značenja riječi iz Kur'ana "essabi'une" i
riječi "essabi'u" koja je upotrebljena u ovom hadisu. Muhameda
a.s. su nazivali prevjericom jer je napustio idolopokloničku vjeru plemena
Kurejš i unišao u islamsku vjeru koja mu je objavljena od Allaha dž.š.)
GLAVA:
Kada se boji nečist (neokupan čovjek u odnosu) na svoju
osobu (od) bolesti ili smrti, ili se boji (od) žeđi, očistiće se
zemljom.
A spominje se da je
Amr, sin Asa, onečistio se u (jednoj) hladnoj noći, pa se
očistio zemljom i proučio je: "I ne ubijajte vaših (svojih)
osoba. Zaista Allah je (s) vama milostiv." Pa se spomenulo (ovo)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije korio (njega).
PRIČAO NAM JE
Bišr, sin Halida, rekao je: pričao nam je Muhamed, on je Gunder, od
Šu'beta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, rekao je: rekao je Ebu Musa Abdullahu,
sinu Mesuda,:
Kada nije našao vode
(neokupan čovjek), neće klanjati. Rekao je Abdullah: Da sam olakšao
(Da sam dozvolio) njima u ovom (slučaju to, tj. kada su nečisti,
neokupani, da klanjaju uzevši tejemum - očistivši se zemljom, prašinom),
bio (bi neko), kada je našao (tj. osjetio) jedan (od) njih hladnoću (studen,
zimu), rekao ovako (tj. bio bi rekao da se može poslužiti čišćenjem
zemljom pa klanjati. Ovo je smisao riječi koje će sada doći, a
koje je izrekao Ebu Musa da protumači navedene Abdullahove riječi.).
Namjeravao je (mislio je Abdullah da rekne): Uzeo bi tejemum (očistio bi
se zemljom) i klanjao bi (i onaj ko bi osjetio studen, hladnoću ako bi se
dala olakšica, ako bi se dozvolilo da neokupan uzme tejemum i da klanja. Iz
ovoga se može vidjeti, zaključiti da je i Abdullah, sin Mesuda, bio
stanovišta da tejemum može zamjeniti samo abdest, a ne kupanje, pa neokupan
čovjek neće klanjati dok god ne dobije vode i ne okupa se.). I rekao
je (Ebu Musa): rekao sam (Abdullahu): Pa gdje je govor Ammara Umeru (iz kojeg
se vidi da) tejemum - čišćenje zemljom može zamjeniti i kupanje u
nuždi? Rekao je (Abdullah, sin Mes'uda): Ja zaista nisam vidio Umera (da) se
zadovoljio sa govorom Ammara.
PRIČAO NAM JE
Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac od Ameša, rekao je:
čuo sam Šekika, sina Selemeta, rekao je: bio sam kod Abdullaha i Ebu
Musa-a, pa je rekao njemu (Abdullahu) Ebu Musa:
Da li vidiš, o Ebu
Abdurahmane, kada se onečistio (čovjek) pa nije našao vode, kako
će napraviti? (šta da radi?) Pa je rekao Abdullah: Neće klanjati dok
(ne) nađe vodu. Pa je rekao Ebu Musa: Pa kako praviš (tj. Kako ćeš
postupiti) sa govorom Amra kada je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "Dostajaše ti (Dosta ti je).....". Rekao je: Zar nisi
vidio Umera (da) se nije zadovoljio s time? Pa je rekao Ebu Musa: Pa pusti nas
od govora Amara, kako ćeš napraviti (protumačiti, postupiti) sa ovim
ajetom (odlomkom Kur'ana)? (Radi se o ajetu u kojem se govori o tejemumu.) Pa
nije znao Abdullah šta (da) rekne. Pa je rekao (u obranu svoga stanovišta
Abdullah ovo): Zaista da im mi olakšamo u ovom (Da im dozvolimo ovo), zaista bi
skoro bilo (i to bi ubrzo nastupilo da) kada je studena jednom (od) njih voda
da ostavi nju i (da) se očisti zemljom. Pa sam rekao Šekiku: Pa mrzio je
(tj. nije volio, nije odobravao tejemuma kao zamjenu za kupanje) Abdullah samo
zbog ovoga (tj. zbog bojazni da bi mogao da se počne uzimati tejemum i u
slučaju obične hladnoće od vode). Rekao je: Da.
GLAVA
čišćenja zemljom (jednim) udaranjem (po zemlji rukama).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, rekao je: izvijestio nas Ebu Muavijete od 'Ameša, od Šekika, rekao je:
Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) sa Abdullahom i Ebu Musa-om Eš'arijom, pa
je rekao njemu Ebu Musa:
Da se zaista (jedan)
čovjek onečisti pa ne nađe vode (jedan cijeli) mjesec (dana),
zar ne bi (trebao da) se očisti zemljom i klanja? Pa kako pravite
(činite) sa ovim ajetom u poglavlju (Kur'ana koje se naziva) El-Maidetu (u
prevodu: Sto za objed, Sofra) ".... pa niste našli vodu, pa namjerite
(upravite se, obratite se) lijepoj (čistoj) površini (zemlje)...."?
Pa je rekao Abdullah: Da se olakša (Da se dozvoli) njima u ovom (velika
sloboda), zaista bi oni skoro (brzo), kada je njima hladna voda, (i u tom
slučaju) da se upravljaju (da namjeravaju, da se obraćaju) površini. Rekao
sam: I vi mrzite (ne odobravate) ovo samo zbog ovoga!? Rekao je: Da. Pa je
rekao Ebu Musa: Zar nisi čuo govor Amara Umeru: poslao je mene poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) potrebi (tj. zbog jedne
potrebe), pa sam se onečistio, pa nisam našao vodu, pa sam se prevrćao
u površini (tj. u prašini zemljine površine) kao što se prevrće
(jahaća) životinja. Pa sam spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah
i spasio, pa je rekao: Dostajaše ti (Bijaše ti dosta, tj. Dosta ti je) samo da
napraviš (uradiš) ovako: pa je udario svojihm dlanom (jednim) udaranjem na
zemlju (po zemlji), zatim je otresao nju (tj. njega, dlan, jer je ženskog roda
"dlan" u arapskom jeziku), zatim je potrao njime (udaranjem)
leđa (tj. vanjski dio) svoga dlana (desnoga) svojim lijevim, ili leđa
(tj. vanjski dio) svoga lijevoga (dlana) svojim dlanom (desnim), zatim je
potrao njome (tj. njime, dlanom, ili tim jednim udaranjem po zemlji kako neki
tumače) svoje lice. Pa je rekao Abdullah: Zar nisi vidio Umera (da) se
nije zadovoljio sa govorom Amara? A počeo je (tj. A dodao je
pričajući ovo) Ja'la od 'Ameša, od Šekika, rekao je: Bio sam sa
Abdullahom i Ebu Musa-om, pa je rekao Ebu Musa: Zar nisi čuo govor Amara
Umeru: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao mene, ja
i ti (smo bili zajedno, tj. poslao je mene i tebe), pa sam se ja
onečistio, pa sam se ja valjao u (po) površini (zemlje). Pa smo došli
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izvijestili njega, pa je
rekao: "Dostajaše ti (Dosta ti je; Bijaše ti dosta, dovoljno) samo ovako
(da učiniš)", i potrao je svoje lice i svoje dvije šake jedanput (tj.
posluživši se jednim udaranjem po zemlji dlanovima).
GLAVA.
PRIČAO NAM JE Abdan, rekao je:
izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Avf od Ebu Redža-a,
rekao je: pričao nam je 'Imran, sin Husajna, Huzaijević da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednog) čovjeka
odstranjenog (osamljenog), nije klanjao u narodu (sa narodom), pa je rekao:
"O
omsica (O ti), šta je sprečilo tebe da klanjaš u narodu (sa
narodom)?" Pa je rekao:
"O poslaniče Allaha, pogodila je mene nečistoća, a nema
vode." Rekao je: "Na tebe (u tom slučaju pala je dužnost da se
poslužiš) sa površinom (ili: Drži se površine), pa ona je zaista dosta
(dovoljna) tebi."