U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA SVJEDOČENJA

bivanja kao svjedok

GLAVA

onoga što je došlo o dokazu da je njegovo donošenje, davanje, isticanje dužnost na tužitelja tj. na onoga koji tvrdi, potražuje, zahtijeva nešto na sudu - tužilac treba dati dokaz zbog Njegovoga govora:

"O vi koji ste vjerovali tj. koji vjerujete , kada ste se međusobno zaduživali za kakav, neki dug do imenovanoga roka, pa pišite zapišite ga; i neka piše među vama jedan pisar sa pravdom, i neka se ne usteže tj. neka ne rekne da neće nijedan pisar da piše kao što je poučio njega Allah, pa neka piše napiše ; i neka diktira kazuje u pero onaj koji je taj što je na njemu pravo tj. dugovanje i neka se boji Allaha, svoga Gospoda i neka ne oštećuje od njega nikakvu stvar tj. ništa ; pa ako je bio tj. ako bude onaj koji je taj što je na njemu pravo malouman, ili slab ili ne može da diktira on, pa neka diktira njegov zaštitnik staratelj sa pravdom tačno ; i tražite svjedočenje dvojicu svjedoka od vaših ljudi, pa ako nisu bila njih dva dvojica ljudi, pa čovjek i dvije žene od onih ko je takav da ste zadovoljni od svjedoka da vam budu kao svjedoci - a dvije žene se uzimaju umjesto jednoga muškarca zato da zaluta jedna od njih dvije pa će da opomene jedna od njih dvije drugu; i neka se ne ustežu svjedoci kada su se pozvali kada se pozovu ; i ne dosađujte se tj. i neka vam nije dosadno da pišete njega, bio mali ili veliki dug kada se daje do njegovog svoga roka; to vam je pravednije kod Allaha, i ispravnije za svjedočenje i niže tj. bliže ćete biti mogućnosti da nećete sumnjati, osim da bude prisutna trgovina što iz ruke u ruku dajete da kolate okrećete nju između vas pa nije na vas grijeh da nećete pisati da ne pišete nju; i zasvjedočujete kada međusobno prodajete kada vršite kupoprodaju ; i neće se oštećivati ili: i neka se ne oštećuje pisar, a ni svjedok, a ako činite, pa zaista ono to je stvar takva da je griješenje s vama u vas ; i bojte se Allaha, i poučava vas Allah i Allah je za svaku stvar znalac." i Njegovoga govora - uzvišen je:

"O vi koji ste vjerovali tj. koji vjerujete , budite stajačine veliki stajači sa pravednošću kao svjedoci za radi Allaha i da bi, tj. makar da bi svjedočili na vaše osobe tj. na sami sebe, protiv sebe , ili roditelje i najbliže rođake , ako je bio bogat imućan ili siromašan pa Allah je bliži ili: preči za njih dvojicu, pa ne slijedite strasti, da budete pravedni; a ako iskrivite ili se okrenete, pa zaista Allah je bio za ono što radite obavješten."

GLAVA:

Kada je ispravljao čovjek jednoga drugoga čovjeka čast, autoritet pa je rekao: "Nećemo znati tj. Ne znamo o njemu ništa drugo osim dobro." Ili je rekao: "Nisam znao osim dobro."

PRIČAO NAM JE Hadžadž, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Sevban. A rekao je Lejs: pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, i Ibnul-Musejeb, i Alkamete, sin Vekasa, i Ubejdulah, sin Abdullaha, o hadisu Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki dio njihova hadisa potvrđuje neki - kada su rekli njoj klevetnici ono što su rekli ili: o pričanju Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, - a neki dio njihova pričanja potvrđuju neki :

Pa je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju i Usameta sina Zejda , kada je našao, vidio da se zadržala izostala neko vrijeme objava da se zatraži savjeta tj. tražeći savjeta od njih dvojice u o rastavi svoje porodice tj. žene . Pa što se tiče Usameta, pa rekao je:

"Tvoja porodica tj. žena Aiša i nećemo znati osim dobro tj. O tvojoj ženi ne znamo ništa drugo osim dobro ." A rekla je Berira: Nisam vidjela na njoj pri njoj stvar što joj kudim nju više od toga toga, tj. samo joj to malo zamjerim da je ona djevojka mlade godine mlada zaspe od tijesta svoje porodice, pa dođe pokućerica ovca koja zalazi u kuću pa pojede njega tijesto . Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko će ispričati nas u čovjeku tj. ako kaznim čovjeka takvoga što je doprlo meni njegovo uznemirivanje u porodici moje kuće tj. koji mi je uvrijedio porodicu, ženu klevećući je da je učinila preljub, blud ?! Pa tako mi Allaha nisam znao od moje porodice tj. žene Aiše ništa drugo osim dobro. I zaista već su spomenuli čovjeka koji je takav da nisam znao na njega o njemu osim dobro."

Pod izrazom "čovjeka" misli se na Safvana koji je navodno izvršio preljub. Dakle koga su neargumentovano potvorili, optužili za blud kojeg u stvari nije počinio.

GLAVA

svjedočenja sakrivenoga koji se sakriva, taji .

I dozvolio je njega ovakvo svjedočenje Amr, sin Hurejsa, rekao je: I takođe će se učiniti sa lašcem griješnikom. A rekao je Šabija, i Ibnu Sirin, i Ata' i Katadete: Čuvenje je svjedočenje.

To jest: Ko čuje nešto, može to svjedočiti pa makar i ne bio uzet za svjedočenje za ono što je čuo ako zatreba da svjedoči, makar ne bio pozvat da čuje to što je čuo. Jedino Tahavija kaže da može biti svjedok za ono što je čuo onda ako je i vidio, gledao onoga od koga je nešto čuo u času kada je to od njega čuo.

A rekao je Hasen: Reći će: Nisu zasvjedočili mene tj. nisu ti ljudi mene pozvali da budem svjedok ni na jednu stvar, a zaista ja sam čuo tako i tako to i to .

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Salim: čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da govori:

Otišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ubej, sin Kaba, Ensarija namjeravaju ći njih dva u palme što je u njima bio Ibnu Sajad. Te kada je unišao ušao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, počeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se čuva tj. zaklanja, maskira sa deblima palmi, a on se prikrada šunja, šulja da čuje od Ibnu Sajada neku stvar prije nego da vidi njega Ibnu Sajad, tj. primicao se neopaženo da čuje nešto od Ibnu Sajada prije nego ga Ibnu Sajad spazi, opazi . A Ibnu Sajad je ležač ležao je nauznačke na svojoj postelji u jednoj svojoj odjeći u njoj je neko šuštanje ili pucketanje. Pa je vidjela majka Ibnu Sajada Ibnu Sajadova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on se čuva tj. kako se prikrada sa deblima tj. iza debala palmi, pa je rekla Ibnu Sajadu:

"O Safo, ovo je Muhamed tj. evo Muhameda !" Pa se suzdržao Ibnu Sajad od šuštanja, tj. od navodnoga razgovaranja sa nevidljivim bićima - a to znači: vratila mu se pamet, razum, razuman, običan stav, zauzeo je normalan stav . Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je ostavila njega, objasnio bi on svoje stanje, tj. pokazao bi on svoj pravi lik ."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Došla je žena Rifa'ata Kurezije Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"Bila sam kod Rifa'ata, pa je pustio razvjenčao mene, pa je odsjekao odsječno izvršio moje pušćanje, pa sam supružila uzela za muža Abdurahmana, sina Zubejra. S njime je tj. On ima spolni muški ud, organ samo kao resa odjeće tkanine ."

Veli se da je htjela da kaže da je spolni ud u drugoga njenoga čovjeka kratak, ili da nije ukočen nego opušten.

Pa je rekao:

"Zar hoćeš da se vratiš k Rifa'atu? Ne drukčije do da okusiš tj. Ne možeš se vratiti dok ne okusiš njegovoga medića i da okusi on, ovaj drugi, tj. sadašnji tvoj muž tvoga medića tj. slasti polnoga čina ."

"Aselun" je med, a "usejletun" je deminutiv od "aselun" pa znači mali med, medić, medčić. Smisao toga teksta je: Ne možeš se razvjenčati od sadašnjega muža dok ne izvršite polni odnos jedno s drugim. To navodi na jasan zaključak da je u ovom slučaju žena tražila da se razvede od muža s kojim se je vjenčala ali još nije imala polnoga odnosa.

A Ebu Bekr je sjedač tj. je sjedio kod njega kod Muhameda a.s. . A Halid, sin Seida sina Asa, je sa tj. na sobnim vratima očekuje da se dozvoli njemu da uniđe Muhamedu a.s. . Pa je rekao Halid :

"O Ebu Bekre, zar ne čuješ k ovoj tj. ovu ženu , šta tj. kakav ružan govor glasno izreče njega kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio?!"

GLAVA:

Kada je svjedočio jedan svjedok ili svjedoci tj. ili više svjedoka za jednu stvar, pa su rekli drugi: "Mi ne znamo to, sudiće se sa govorom tj. po govoru, prema iskazu onoga ko je svjedočio da zna ."

Rekao je Humejdija: Ovo je kao što je izvijestio Bilal da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u Ka'bi, a rekao je Fadl: Nije klanjao. Pa su uzeli ljudi sa svjedočenjem po svjedočenju Bilala da se ravnaju . Isto tako ako su svjedočila dva svjedoka da je za omsicu na omsici hiljadu srebrenjaka tj. da omsica omsici ima dužan hiljadu srebrenjaka; dakle: da neko nekom ima dužan hiljadu srebrenjaka , a svjedočila su druga dvojica za hiljadu i petsto, sudiće se sa viškom tj. donijeće se osuda za veću sumu, tj. da je dužan onu veću količinu za koju svjedoče druga dvojica .

PRIČAO NAM JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Umer, sin Seida sina Ebu Huseina, rekao je: izvijestio me Abdullah, sin Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Haarisa, da je on supružio uzeo za suprugu kćer Ebu Ihaba, sina Aziza. Pa je došla njemu neka žena pa je rekla:

"Već sam dojila zadajala Ukbeta i onu koju je supružio." Pa je rekao njoj Ukbete: "Ne znam da si ti dojila mene, a niti si izvijestila mene." Pa je poslao poruku, tj. jedno lice k porodici obitelji Ebu Ihaba da pita njih. Pa su rekli: "Nismo znali tj. Ne znamo da je dojila našu drugaricu." Pa je odjahao odjezdio, tj. otišao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Medinu pa je pitao njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kako da bude važeći taj brak , a već se reklo da ste dojili jednu ženu ?" Pa je rastavio nju tj. razveo ju je , i vjenčala je ona supruga tj. i ona se vjenčala za supruga jednoga drugoga osim njega tj. osim Ukbeta .

GLAVA

pravednih svjedoka i govora Allaha, uzvišen je: ".... i zasvjedočite dvojicu pravednih od vas...." i ".... od koga se zadovoljavate od svjedoka....".

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Abdullah, sin Utbeta, rekao: čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, da govori:

Zaista neki ljudi su bili takvi da se uzimaju tj. uzimaše se sa objavom po, prema objavi u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista objava se već presjekla. I uzimamo vas sada samo sa onim, tj. po onom, prema onome što se pokazalo nama od vaših djela. Pa ko je pokazao nama dobro, osigurali obezbijedili smo ga i približili smo ga tj. obezbijedićemo ga i približićemo ga , a nije k nama od njegove tajne potrebna nijedna stvar tj. ništa nas se ne tiče šta ko u sebi misli . Allah će se obračunati s njim u njegovoj tajni tj. za njegovo tajno mišljenje, vjerovanje, namjeru . A ko je pokazao nama zlo, nismo osigurali tj. nećemo osigurati njega i nismo potvrdili njega iako je rekao tj. pa makar on govorio : Zaista njegova tajna namjera je lijepa.

GLAVA

upravednjavanja koliko osoba je dozvoljeno tj. koliko osoba je dovoljno, dozvoljeno da upravedni - proglasi, označi jedno lice da je pravedno ?

Ebu Hanife je rekao da je dosta jedna osoba da rekne za jedno lice da je pravedno, a isto tako i da je nepravedno, pa da se kod suda to lice takvo i smatra. Šafija je rekao da treba u oba slučaja da izjave najmanje dvije osobe: da je jedno lice pravedno, ili nepravedno.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Prošlo se na tj. pokraj Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa umrlom osobom tj. Pronešena je pokraj Muhameda a.s. neka umrla osoba pa su pohvalili na nju dobro. Pa je rekao: "Trebala je tj. Uslijedila je ." Zatim se prošlo sa drugom pa su pohvalili na nju zlo. Ili je pripovjedač rekao: pohvalili su na nju drugo osim toga osim dobra . Pa je rekao: "Trebala je." Pa se reklo:

"O poslaniče Allaha, rekao si za ovo lice umrlo trebala je, i za ovo drugo umrlo lice trebala je." Rekao je:

"Svjedočenje vjernih ljudi tj. Svjedočenja koja daju ljudi vjernici su svjedoci Allaha u na zemlji."

Za osobu pohvaljenu za dobro rekao je: "Trebala je", tj. uslijedila je njoj ljepota raja. A za onu drugu osobu: "Trebala je", tj. uslijedila je kazna pakla.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Davud, sin Ebul-Furata, pričao nam je Abdullah, sin Burejdeta, od Ebul-Esveda, rekao je:

Došao sam Medini tj. u Medinu , a već se dogodila u njoj neka bolest i oni umiru brzom naglom smrću. Pa sam sjeo do Umera, bio zadovoljan Allah od njega s njim , pa je prošla umrla osoba u stvari: nosiljka na kojoj je nošena umrla osoba, tj. pa je prošla mrtvačka nosiljka , pa se pohvalilo dobro dakle pohvaljena je ta umrla osoba, rekli su za nju da je bila dobra , pa je rekao: Umer: "Trebala je Uslijedila je ." Zatim se prošlo s drugom tj. pronijela se druga , pa se pohvalilo dobrim, pa je rekao: "Trebala je." Zatim se prošlo sa trećom, pa se pohvalilo zlom dakle reklo se za ovu treću umrlu osobu da nije bila dobra , pa je rekao: "Trebala je." Pa sam rekao:

"Šta je trebala, o zapovjedniče vjernih?" Rekao je: "Rekao sam kao što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji god musliman bude takav da su svjedočili njemu četiri čovjeka za dobro tj. da je dobar , uveo je tj. uvešće njega Allah u raj." Rekli smo: "A tri?" Rekao je: "I tri." Rekli smo: "A dva?" Rekao je: "I dva." Zatim nismo pitali njega o jednome.

To jest: Nismo ga pitali za jednoga svjedoka, ako za muslimana svjedoči samo jedan svjedok da je dobar, hoće li mu to vrijediti kod Allaha dž.š. na sudnjem danu.

GLAVA

svjedočenja na porijekla, i rasprostranjeno dojenje i staru davnašnju nečiju smrt.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dojila je mene i Ebu Selemeta žena imenom Suvejba Suvejbeta, Ebu Lehebova oslobođena robinja ." I GLAVA učvršćivanja sebe u njemu tj. I GLAVA o laganom i promišljenom čvrstom radu kada se radi o njemu, dojenju, jer su prava i dužnosti na osnovu srodstva po dojenju, naročito kod ženidbe, ista kao i na osnovu srodstva po rođenju od istoga oca i matere .

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Hakem od Iraka, sina Malika, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zatražio je dozvolu na mene meni da uniđe u posjetu u kuću Eflah, pa nisam dozvolila njemu. Pa je rekao: "Zar se zastireš kriješ od mene, a ja sam tvoj stric od dojenja po dojenju, po mlijeku ?!" Pa sam rekla: "A kako to?" Rekao je: "Dojila je tebe žena moga brata Vaila sa mlijekom moga brata." Pa je rekla: "Pitala sam o tome poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Istinit je bio Istinu je rekao Eflah. Dozvoli mu!"

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hemam, pričao nam je Katadete od Džabira, sina Zejda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u vezi kćeri Hamze:

Neće biti dozvoljena tj. Nije dozvoljena meni. Zabranjeno je od dojenja što je zabranjeno od porijekla. Ona je kći moga brata od dojenja moga brata po mlijeku .

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Amrete, kćeri Abdurahmana, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje i da je ona čula glas čovjeka koji traži dozvolu da uniđe, da uđe u sobu Hafse. Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha, mislim ga da je to omsica taj-i-taj koji se smatra za strica Hafse od dojenja po dojenju ." Pa je rekla Aiša: "O poslaniče Allaha, ovo je čovjek koji traži dozvolu u tvoju sobu ili: kuću da uniđe ." Rekla je: Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Mislim ga omsica za strica tj. Mislim ga da je to omsica stric Hafse od dojenja." dakle: Mislim da je taj-i-taj stric, amidža Hafse po mlijeku. Pa je rekla Aiša: "Da je bio omsica tj. Da je omsica živ za njezinoga tj. za svoga strica od dojenja upitavši Aiša , unišao li bi na mene meni ?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da. Zaista dojenje zabranjuje što je zabranjeno od dojenja."

To jest: Srodstvo po mlijeku zabranjuje stupanje u brak kao i srodstvo po rođenju, a s kim se ne dozvoljava brak, može se njemu dozvoliti da uniđe u posjetu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Eš'asa, sina Ebu Ša'sa-a, od njegovoga oca, od Mesruka da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Unišao je na mene meni, tj. posjetio me je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene je jedan čovjek. Rekao je: "O Aišo, ko je ovaj?" Rekla sam: "Moj brat od dojenja po mlijeku ." Rekao je: "O Aišo, gledajte vi žene, tj. promislite ko su vaša braća. Pa dojenje je samo od gladi od gladovanja ." Slijedio je njega Muhameda, sina Kesirova Ibnu Mehdija od Sufjana.

Veli se da to znači da samo ono dojenje prouzrokuje srodstvo koje je izvršeno djetetu u njegovom dobu života kada mu je mlijeko jedina hrana bila za utišenje gladi.

GLAVA

svjedočenja objeđivača nabacivača krivnje za preljub , i kradljivca i preljubnika, i GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i ne primajte njima tj. od njih nikakva svjedočenja nikada, i ti su oni koji su pokvarenjaci. Osim onih koji su se pokajali poslije toga i popravili su se.....".

A bičevao je tj. dao je bičevati Umer trojicu: Ebu Bekreta, i Šibla, sina Mabeda, i Nafi'a za objeđivanje Mugireta, zatim je tražio pokajanje od njih i rekao je: "Ko se pokajao, primio sam tj. Ko se pokaje, primiću njegovo svjedočenje." I dozvoljavao je njega tj. svjedočenje - tj. primanje svjedočenja od - lica kažnjenoga za objeđivanje Abdullah, sin Utbeta, i Umer, sin Abdulaziza, i Seid, sin Džubejra, i Tavus, i Mudžahid, i Šabija, i Ikrimete, i Zuhrija, i Muharib, sin Disara, i Šurejh i Muavija, sin Kurreta. A rekao je Ebu Zinad: Stvar je kod nas u Medini takva da kada se vratio povratio objeđivač od svoga govora i tražio oprost za grijeh objede od svoga Gospodara, primilo se tj. primiće se njegovo svjedočenje. A rekao je Šabija i Katadete: Kada je učinio lažnom svoju osobu tj. Kada je sam sebe oglasio za lažova , bičevaće se i primiće se njegovo svjedočenje.

Prošlo vrijeme el-filul-madi u pogodbenim rečenicama ima značenje budućega vremena ili sadašnjega vremena. U daljem toku će se tako samo i prevoditi. To napominjem zbog onih koji to ne budu znali, a budu se služili sa ovim prevodom.

A rekao je Sevrija: Kada se bičevao rob, zatim se oslobodio, dozvoljava se njegovo svjedočenje. A ako se zatražio za sudiju čovjek kažnjavani, pa njegove osude presude su dozvoljene. A rekao je neki od ljudi tj. neki čovjek - veli se da se to odnosi na Ebu Hanifu : Neće se dozvoliti tj. Ne dozvalja se - Ne prima se na sudu svjedočenje objeđivača iako se pokajao. Zatim je rekao taj isti neki čovjek, tj. Ebu Hanife, suprotno tom svome stavu : Nije dozvoljeno vjenčanje bez dvojice svjedoka, pa ako se spario tj. vjenčao sa svjedočenjem dvojice kažnjenih, dozvoljeno je da vjenčanje bude ispravno . A ako se spario vjenčao sa svjedočenjem dvojice robova, nije dozvoljeno. A dozvoljavao je svjedočenje kažnjenoga, i roba i robinje za viđenje za vrijeme viđenja mlađaka ramadana mlađaka, mladog mjeseca ramazana .

I GLAVA kako će se poznati prepoznati njegovo pokajanje pokajanje objeđivača .

A već je izagnao poslao u izgnanstvo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bludnika preljubnika godinu. I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govor tj. razgovaranje muslimana i Kaba, sina Malika, i njegova dva druga čak toliko dugo da je prošlo pedeset noći tj. pedeset dana .

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa. A rekao je Lejs veli se da ovo kaže Ibnu Vehb :

Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je jedna žena ukrala izvršila krađu u ratu Pobjede tj. za vrijeme oslobođenja Meke pa se dovela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je zapovjedio pa se odsjekla njezina ruka. Rekla je Aiša: Pa je bilo lijepo njezino pokajanje. I sparila udala se. I dolazaše poslije toga pa dizah dostavljah, izlagah njezinu potrebu k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on zapovjedio u vezi onoga ko je učinio preljub, a nije se bio oženio, da se kazni za preljub sa bičevanjem stotinu udaraca i udaljenjem godinu dana, tj. progonstvom u tuđinu .

GLAVA:

Neće svjedočiti na svjedočenju nasilja nepravičnosti, tj. Neće pristati da bude svjedok činu, postupku s kojim se ne radi pravično kada se zasvjedočio tj. kada bude zatraženo da bude svjedok takvom postupku i činu .

PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, izvijestio nas je Ebu Hajjan Tejmija od Šabije, od Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pitala je moja majka moga oca tj. tražila je moja majka od moga oca da pokloni, daruje neki poklon meni od svoga imanja iz svoje imovine . Zatim se pokazalo njemu da to učini premda je to bio odbio pa je poklonio njega dar meni. Pa je rekla:

"Neću se zadovoljiti tj. Ja se ne zadovoljavam da se poklon izvrši drukčije do da zasvjedočiš tj. do da, dok ne pozoveš za svjedoka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo za moju ruku, a ja sam dječak, pa je došao sa mnom tj. pa je doveo mene Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zaista njegova majka, kći Ibnu Revahata pitala molila je mene neki poklon dar da dadnem, dam za ovoga tj. ovome dječaku ." Rekao je:

"Da li je za tebe tj. Da li u tebe ima još neko dijete osim njega?" Rekao je: "Da." Rekao je: Pa mislim ga Muhamed a.s. da je rekao: "Ne zasvjedočavaj me na nasilje na nepravičnost, tj. Ne traži me da ti budem svjedok u nepravičnom, nepravednom postupku ."

To znači da je nepravično samo jednom djetetu svome dati neki dar mimo ostalu svoju djecu. Čak treba odbiti prisustvovanje kao svjedok takvom činu darovanja makar da je traženo da se bude svjedok. Čak nije Muhamed a.s. izuzetak postavio ni kada bi se radilo o djetetu koje je na izgled boljih vrlina od druge djece.

A rekao je Ebu Hariz od Šabije: "Neću prisustvovati tj. svjedočiti na nasilje nepravičnost ."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Džemrete, rekao je: čuo sam Zehdema, sina Mudariba Mudaribova , rekao je: čuo sam Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Najbolji vas od vas, između vas je moj naraštaj tj. generacija ljudi koji žive kao muslimani u moje vrijeme , zatim oni koji slijede njih dođu iza njih odmah , zatim koji slijede njih."

Rekao je Imran: Ne znam da li je spomenuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije tj. poslije svoga naraštaja dva naraštaja ili tri. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista poslije vas su narodi tj. doći će poslije vas narodi, postaće ljudi takvi da će varati i neće se povjeravati njima , i svjedočiće, a neće se tražiti od njih da svjedoče, i zavjetovaće se, a neće izvršavati, i pojaviće se pokazaće se u njima masnoća tj. debljina, gojaznost ."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha Mesudova , bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji od ljudi su moj naraštaj, zatim koji slijede njih, zatim koji slijede njih. Zatim će doći ljudi takvi da će pretjecati svjedočenje jednoga od njih njegovu zakletvu i njegova zakletva njegovo svjedočenje." Rekao je: I udaraše nas na svjedočenje i obavezu tj. zakletvu - a to znači: udaraše nas kada smo bili malena djeca zbog svjedočenja i zaklinjanja, kako to tumače neki komentatori .

GLAVA

onoga što se reklo o svjedočenju laži lažnom svjedočenju zbog govora Allaha - moćan je i veličajan je -: "I koji neće svjedočiti ili: ne svjedoče laž tj. lažno ....", i GLAVA sakrivanja svjedočenja zbog Njegova govora: "...... i ne sakrivajte svjedočenje, a ko sakrije utaji, prikrije, odbije njega bez opravdana razloga , pa zaista on je takav da je griješno njegovo srce, a Allah je za ono što radite znalac zna .", "..... a ako nagnete tj. sagnete, okrenete ...." vaše jezike sa svjedočenjem tj. u svjedočenju, kolebate se da posvjedočite kako je pravo, Allah će vas kazniti .

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Vehba, sina Džerira, i Abdulmelika, sina Ibrahima, rekla su njih dvojica: pričao nam je Šubete od Ubejdulaha, sina Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Upitao se tj. Upitan je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o velikim grijesima. Rekao je: "Udruživati sa Allahom tj. vjerovati da je nešto ili neko saučesnik sa Jedinim Bogom u stvaranju i upravljanju svemirom , i nepokoravanje roditeljima, i ubijanje osobe i svjedočenje laži." Slijedio je njega Vehba Džerirovoga Gunder, i Ebu Amir, i Behz i Abdusamed od Šubeta.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufedala, pričao nam je Džurejrija od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zar ne! Pazite! Obavijestiću vas za najveće velike grijehe tj. o najvećim velikim grijesima ." Tri puta je ponovio da im što više privuče pažnju . Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je:

"Udruživati Udruživanje sa Allahom a to u stvari znači: mnogoboštvo , i nepokoravanje roditeljima." I sjeo je, a bio je naslonjen, pa je rekao: "Zar ne! Pazite, Pažnja! I govor laži tj. lažan govor ." Rekao je: Pa neprestano ponavljaše nju tu riječ čak da smo rekli: "Da je on ušutio tj. Da hoće ušutiti, prestati !" A rekao je Ismail, sin Ibrahima: Pričao nam je Džurejrija, pričao nam je Abdurahman.

GLAVA

svjedočenja slijepca slijepog čovjeka , i njegove stvari, i njegova braka tj. i njegova sklapanja braka s nekim , i njegova sklapanja braka tj. i da on vjenča nekog, da sklopi brak između dvije osobe , i njegovoga davanja prisege, i njegovoga primanja u objavljivanju molitve i drugoga osim njega, i GLAVA onoga što se poznaje sa glasivima po glasovima, po glasu .

A dozvoljavao je njegovo slijepčevo svjedočenje Kasim, i Hasen, i Ibnu Sirin, i Zuhrija i Ata'. A rekao je Šabija: Dozvoljeno je njegovo svjedočenje kada je bio tj. kada je pametan razuman . A rekao je Hakem: Poneka stvar je takva da je dozvoljeno u njoj tj. za nju njegovo svjedočenje . A rekao je Zuhrija: Da li si smatrao tj. Da li smatraš Ibnu Abasa da je svjedočio na neko svjedočenje da li odbijaše ti njega tj. da li bi ti odbio njega kao svjedoka . Ovdje se misli na stanje Ibnu Abasovo kada je bio oslijepio. A bio je Ibnu Abas običaja da pošalje nekoga čovjeka kada je zašlo Sunce pa se mrsio na osnovu izjave onoga čovjeka . I pitaše za zoru, pa kada se reklo: izašla je nastupila je , klanjao je klanjao bi dva naklona tj. dva rekata . A rekao je Sulejman, sin Jesara: Tražio sam dozvolu na Aišu tj. da uniđem u posjetu Aiši , bio zadovoljan Allah od nje, pa je poznala moj glas. Rekla je: "Sulejmane! Uđi, pa tj. jer ti si posjedovani tj. ti si rob , nije ostalo na tebi ništa od otkupnine ."

Ili: "Sulejmane, uniđi, uđi, pa ti si rob. Nije ostalo na tebi ništa." Ovo su neki protumačili da znači: Tebi nije zabranjeno da uniđeš - nema tebi grijeha - jer si ti rob. "Šej'un" znači stvar, a znači i nešto, a u niječnoj rečenici znači ništa. U daljem toku će se tako i prevoditi ta riječ. .

A dozvoljavao je Semurete, sin Džunduba svjedočenje žene zamotane u nikab - pokrivač za lice koji prekriva lice do polovine nosa.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, izvijestio nas je Isa, sin Junusa, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga čovjeka da čita u Bogomolji pa je rekao:

"Pomilovao ga Allah! Zaista već je podsjetio mene taj i taj ajet odlomak što sam oborio tj. zaboravio, smetnuo bio s uma njih iz sure te i te tj. iz toga i toga poglavlja Kur'ana ." A povećao je tj. dodao je još Abad, sin Abdullaha, od Aiše: Klanjao je noću Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, pa je čuo glas Abada koji klanja u Bogomolji tj. koji je klanjao u taj čas u Bogomolji , pa je rekao:

"O Aišo! Da li je ovo glas Abada?" Rekla sam: "Da." Rekao je: "Bože moj, pomiluj Abada!"

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Selemeta, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Bilal poziva u noći tj. izgovara poziv za jutarnju molitvu dok je još noć za vrijeme mjeseca posta , pa jedite i pijte do trenutka kada počne da poziva - ili je rekao: do časa dok čudnete poziv Ibnu Umi Mektum tj. dok ne počne učiti ezan Ibnu Umi Mektum . A bio je Ibnu Umi Mektum čovjek slijep, neće pozivati neće učiti ezan do da reknu dok ne reknu njemu ljudi: "Osvanuo si tj. Nastupila ti je zora ."

PRIČAO NAM JE Zijad, sin Jahja-a, pričao nam je Hatim, sin Verdana, pričao nam je Ejub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigle su na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kabanice kaftani, neke vrste gornje odjeće , pa je rekao meni moj otac Mahremete: "Kreni sa nama, možda će da daruje nama od njih nešto." Pa je stajao moj otac na vratima tj. pred vratima , pa je progovorio. Pa je prepoznao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegov glas. Pa je izašao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je bio, tj. i nosio je jedan kaftan kabanicu, taj ogrtač , i on pokazuje njemu njegove ljepote, i on govori:

"Sakrio sam ovo ili: ovaj za tebe. Sakrio sam ovo za tebe tebi ."

GLAVA

svjedočenja žena i GLAVA Njegovog govora, uzvišen je: ".... pa ako nisu bila dva čovjeka, pa čovjek i dvije žene.....".

PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, rekao je: izvijestio me Zejd od 'Ijada, sina Abdullaha, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Zar nije svjedočenje žene kao polovina svjedočenja čovjeka?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa to ti je od okrnjenja njezine pameti."

GLAVA

svjedočenja robinje i robova.

A rekao je Enes: Svjedočenje roba je dozvoljena stvar, tj. dozvoljeno je kada je bio tj. kada bude pravedan. A dozvoljavao je njega svjedočenje roba Šurejh i Zurarete, sin Evfa-a. A rekao je Ibnu Sirin: Njegovo svjedočenje je dozvoljeno, osim roba koji svjedoči za tj. u prilog svoga gospodara. A dozvoljavao je njega taj postupak svjedočenja Hasen i Ibrahim u slučaju kada se radi o niskoj tj. neznatnoj stvari. A rekao je Šurejh: Svi ste vi sinovi robova i robinja.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa. - H - A pričao nam je Alija, sin Abdullahaa, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža, rekao je: čuo sam Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: pričao mi je Ukbete, sin Harisa, ili: čuo sam ga od njega da je on spario oženio Umu Jahja-a, kćer Ebu Ihaba. Rekao je:

Pa je došla jedna crna robinja, pa je rekla: "Već sam zadojila ili: dojila vas dvoje." Pa je spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se okrenuo od mene. Rekao je: Pa sam se odstranio tj. postavio prema njegovom licu , pa sam spomenuo to njemu. Rekao je:

"A kako, a već je tvrdila da je ona zadojila vas dvoje?!" Pa je zabranio njemu nju.

GLAVA

svjedočenja dojilje.

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa, rekao je:

Spario tj. Oženio sam jednu ženu, pa je došla jedna druga žena pa je rekla: "Zaista ja sam već zadojila vas dvoje." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: A kako da ti ostane kao supruga , a već se reklo da ste oboje zadajani od iste žene ?! Pusti je od tebe tj. od sebe "; ili slično njemu tome izrazu je rekao .

HADIS O POZNATOJ LAŽI

Riječ je o laži u kojoj se tvrdilo da je Aiša r.a., žena Muhameda a.s. učinila blud, preljub sa drugom Muhameda a.s. Safvanom, sinom Muatala, za vrijeme jednoga putovanja. Tu laž su izmislili licemjerci - u stvari nevjernici koji su u Medini primili Islam prividno, bez uvjerenja, ubjeđenja, samo zbog toga što je većina stanovnika primila Islam - a tu su laž jedno vrijeme širili i lakovjerni i naivni neki muslimani u Medini. Taj hadis će se češće puta u daljem toku ponavljati. U daljem toku ovaj će se hadis prevoditi samo sa izrazom hadisi-ifk, ili: hadis o poznatoj laži. Dakle, jedan od ta dva izraza će se upotrijebiti, a neće se više davati o tome posebna objašnjenja.

GLAVA

opravdavanja žena, nekih od njih za neke.

To jest: GLAVA u kojoj se govori i o tome kada jedne žene opravdavaju druge žene, kada ih brane od laži, kada izjavljuju za njih da su one pravedne, moralno ispravne, čiste. A izjavljivanje za nekoga da je moralno ispravan i čist je, takođe, svjedočenje, pa se zato ovdje i navodi ovaj hadis.

PRIČAO NAM JE Eburebi Sulejman, sin Davuda, a urazumio je mene neki dio njega Ahmed tj. a dao mi je Ahmed da razumijem neki dio sljedećeg hadisa , pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Ibnu Šihaba Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejeba, i Alkameta, sina Vakasa, Lejsije, i Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli za nju njoj pripadnici laži tj. tvorci te laži ono što su rekli, pa je očistio nju Allah od njega od toga što su joj rekli, pripisivali .

"Ifkun", po nekima, znači takvu laž kojom se izvrću prave činjenice da se tako odvrati od prave istine neko. "Ehlul-ifki" su oni koji takvu laž izmisle i šire je. U daljem toku izraz "ehlul-ifki" će se prevoditi sa izrazima lažovi, lašci, klevetnici.

Rekao je Zuhrija: A svaki od njih je pričao meni grupu tj. odlomak, dio od njezinog hadisa ili: od njezinoga pričanja , a neki od njih je pamtljiviji od nekoga i čvršći stalniji za njega slijeđenjem po tragu, ustopice; ili: i čvršći za njega pričanjem . I već sam upamtio od svakoga pojedinoga od njih hadis tj. neki dio ovoga hadisa koji je svaki od njih pričao meni od Aiše. I neki dio njihovog hadisa ili: pričanja potvrđuje neki. Tvrdili su da je Aiša rekla: Bio je tj. Bio bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio da izađe na kakvo putovanje, bacao bi kocku ždrijeb među svoje supruge, pa na koju od njih je izašao bi izašao njezin dio tj. ždrijeb izašao bi s njom tj. poveo bi nju sa sobom . Pa je bacio kocku ždrijeb među nas u nekoj vojni ratu što je vojevao nju tj. na koju je spremao pohod , pa je izašao moj dio tj. ždrijeb, dakle: pala je kocka da ja idem s njim . Pa je izašla sa njim poslije što se spustila zavjesa tj. pošto je već bio objavljen ajet o tome da se sa muškarcima žene usmeno sporazumijevaju iza zavjese, zastora - a ne izravno . Pa je se nosim u jednoj nosiljki i spuštam se u njoj tj. u tom putovanju na vojni pohod ja sam nošena na devi u jednoj zatvorenoj nosiljki-hevdedžu - i u toj nosiljci su me i spuštali na zemllju po potrebi . Pa smo putovali, te kada je završio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu, i vratio se, i približili smo se Medini, objavio je za polazak nakon odmaranja na jednom mjestu, tj. objavio je da se počne spremati za polazak . Pa sam ustala u času kada su objavili za polazak odlazak, pokret , pa sam išla dok sam prešla tu vojsku tj. dok sam se izdvojila od vojske . Pa pošto sam izvršila svoju stvar tj. pošto sam obavila prirodnu nuždu , došla sam do samara deve na kojoj sam jašila, jahala u nosiljki , pa sam dotaknula svoja prsa, pa kadli se đerdan moj od oniksa Azfara Ezfar, ili Zafar ili Zifar je grad u Jemenu iz kojega je oniks bio na cijeni već prekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi tražila svoj đerdan ogrlicu , pa je zadržalo mene njegovo traženje. Pa su došli oni koji su samarili za mene tj. koji su stavljali samar na moju devu , pa su natovarili moju nosiljku, pa su osamarili tj. natovarili nju na moju devu jašijah jahah više puta . A oni mišljaše računaše mene da sam ja u njoj u nosiljki, u nosiljci . A bile su žene tada lagane, nisu bile teške i nije pokrivalo njih meso. I jele su samo malenkost malo od hrane. Pa nisu našli ružnom tj. osjetno laganom ljudi kada su podigli nju nosiljku, nisu osjetili osjetno smanjenom težinu nosiljke, pa su natovarili nju ne opažajući to, i stavili su nosiljku na devu, a Aiša r.a. nije bila u nosiljki . A bila sam djevojka tj. žena mladih godina. dakle: Bila sam mlada. Pa su poslali tj. podigli, potjerali moju devu i krenuli su otišli su, otputovali su . Pa sam našla svoj đerdan poslije što je ustrajala vojska tj. pošto je prošla, otišla sva vojska . Pa sam došla njihovom odsjedalištu odsjedištu, tj. na mjesto gdje su bili odsjeli, gdje su odmarali , a nije u njemu ni jedan čovjek ostao, tj. a kadli tu nema nikoga . Pa sam upravila mome odsjedalištu svome mjestu koje je to što sam bila u njemu tj. uputila sam se pravo na mjesto gdje sam bila odsjela . Pa sam mislila smatrala, znala da će oni izgubiti mene tj. da će vidjeti da su me izgubili, da me nema pa će se vratiti k meni. Pa dok sam ja sjedačica tj. dok sam sjedila , savladala su me moja dva oka, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muatala, Sulemija Sulemović , zatim Zekvanija Zekvanović , iza vojske otragu, ozad vojske - tj. u zaštitnici te vojske . Pa je osvanuo kod moga odsjedališta odsjedišta , pa je vidio crninu čovjeka tj. lica spavača, pa je došao meni. A viđavaše tj. A viđavao je, vidio je, gledao je mene prije zastora tj. prije nego je propisano i naređeno da žene govore sa muškarcima iza zastora, iza zavjese ako muškarac nije bliži rođak . Pa sam se probudila sa njegovim izgovaranjem rečenice: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun", kada je natjeravao na koljena svoju samaricu devu .

Rečenica: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiune", izgovara se kada čovjek zapadne u kakvu nezgodu, nepriliku, nesreću - a ta rečenica znači: "Mi smo Allahovi i mi se k Njemu vraćamo!" U daljem tekstu neće se davati više ovo objašnjenje uz ovaj izraz i riječ, a prevodiće se tako što će se ta riječ "istirdža'" prevoditi sama sobom, tj. sa "istirdža'", jer je to jedna vrsta stručnoga izraza u arapskom jeziku za određenu rečenicu, frazu, a stručni se izrazi obično prenose iz jezika u jezik ako se ne mogu lako prevesti i pretočiti.

Pa je pogazio njezinu ruku tj. Pa je Safvan stao na prvu nogu svoje deve, kamile da bi Aiša r.a. mogla slobodnije i lakše uzjahati , pa sam uzjahala nju. Pa je otišao krenuo da vodi tj. vodeći sa mnom samaricu devu, kamilu natovarenu - tj. vodeći mene na svojoj devi dok smo došli vojsci poslije što su odsjeli odsjedajući u prsima podneva u početku, u prvom dijelu podnevne žege, vrućine . Pa je propao onaj ko je propao iznoseći o meni i o Safvanu ono što je iznio i izmislio . A bio je onaj koji je upravljao tj. izmislio i vršio tu laž Abdullah, sin Ubejja, i to onaj što je sin Selule. Selula mu je majka . Pa smo došli u Medinu. Pa sam se razboljela u njoj mjesec tj. Pa sam bila bolesna u Medini jedan mjesec dana po dolasku sa toga putovanja , a ljudi za to vrijeme izlijevaju tj. šire od govora lažova tj. prepričavaju govor klevetnika . I baca u sumnju mene u mojoj boli tj. Budući da nisam znala šta se priča, bilo mi je sumnjivo u toj mojoj bolesti jedino to da zaista je ne vidim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dobrotu ljubaznost koju viđah od njega kada se razbolim. Samo uniđe pa pozdravi tj. Uniđe, uđe, pa samo pozdravi , zatim rekne: "Kako si ti ta?" Ne opažam ni za kakvu stvar od toga što govore lažovi o meni sve do časa dok sam prizdravila tj. pridigla se od bolesti, oporavila se . Pa sam izašla ja i Umu Mistah prema Menasiu a to mjesto izvan Medine je bilo naše mjesto obavljanja nužde tj. naš javni nužnik . Ne izlazimo osim noću do noći osim od večeri do večeri, tj. samo po noći izlazimo tamo . A to je bilo prije nego što smo počeli da uzimamo tj. gradimo nužnike blizo blizu naših svojih kuća, i naša stvar u vezi nužnika bila je stvar prvih Arapa koji nisu imali nužnika nego su nuždu vršili u pustinji u polju ili u udaljavanju tj. ili u mjestu udaljenom od kuće i ljudi . Pa sam pošla tamo ja i Umu Mistah, kći Ebu Ruhma, idemo tj. idući nas dvije , pa je posrnula ona u svome plaštu tj. vunenom kaputu pa je rekla: "Propao ili: Posrnuo, strmoglavio se Mistah!" Mistah je sin te žene Umu Mistah. Pa sam rekla njoj: "Loše je tj. Ne valja to što si rekla! Zar da psuješ grdiš jednoga čovjeka