U IME ALLAHA MILOSRDNOG MILOSTIVOG
KNJIGA POZIVA (na molitvu izgovaranjem naročitih
rečenica)
GLAVA
počinjanja (početka) poziva, i Njegova govora -
moćan je i veličajan je (On, Allah) - : "I kada se dozivate k
molitvi, uzimaju je (na) ismijavanje i igranje. To je zbog (toga što) su oni
narod (ljudi koji) neće razumjeti (tj. ne razumiju)." I (GLAVA)
Njegova govora: "..... kada se dozivalo (tj. kada se doziva) za molitvu od
petka....".
PRIČAO NAM JE
'Imran, sin Mejsereta, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao je:
pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Spomenuli su
(neki da kao znak pozivanja na molitvu uzmu) vatru i (tj. ili) zvono, pa su (na
to drugi) spomenuli Židove i kršćane (da oni tako pozivaju na molitvu), pa
je dobio zapovjed Bilal (tj. zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (za molitvu,
tj. da parnim brojem - po dva puta najjačim svojim glasom izgovori
određene rečenice u znak poziva na molitvu), a da raspari (poziv za)
podizanje (na noge u ime stupanja u molitvu - ikamet, tj. da neparnim brojem -
po jedanput izgovori određene rečenice u znak poziva da se podigne,
ustane u cilju stupanja u molitvu, u cilju uspostavljanja molitve)."
(EZAN je poziv da se dođe u džamiju - bogomolju, ili na neko
mjesto gdje će da se obavi zajednički molitva. IKAMET je poziv
okupljenima da se podignu, ustanu, stupe na molitvu. U daljem tekstu ezan
će se prevoditi sa "poziv", a ikamet sa "poziv za
podizanje".)
PRIČAO NAM JE
Mahmud, sin Gajlana, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio
nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Nafi' da Ibnu Umer govoraše:
"Bili su
muslimani, kada su došli (u) Medinu, (običaja da) se skupljaju (tj.
skupljaše se, sabiraše se oni) pa određivaše vrijeme molitvi. Nije (bilo
određeno da) se doziva za nju, pa su govorili (jednoga) dana o tome (u
vezi toga). Pa je rekao neki (od) njih: "Uzmite zvono kao zvono
(slično zvonu) kršćana." A rekao je neki (od) njih: "Nego
(tj. nemojte zvono nego) trubu (boriju, rog) kao rog (slično rogu)
Židova." Pa je rekao Umer: "A zar nećete poslati (jednoga)
čovjeka (da) doziva (da pozove) sa molitvom (da se ljudi pozabave; ili: da
doziva, da pozove k molitvi ljude)?!" Pa je rekao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "O Bilale, ustani pa dozivaj sa molitvom (da se
zabave, da je obave; ili: pa dozivaj k molitvi, ezani)!"
GLAVA:
Poziv je po dvaput (da se izgovore
određene rečenice).
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Simakja,
sina Atijeta, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Dobio je
zapovijed Bilal (Zapovjedilo se Bilalu) da spari poziv (da uči paran broj
puta određene rečenice, po dvaput u pozivu na molitvu), a - da
raspari poziv za podizanje na molitvu (tj. da izgovori određene
rečenice neparan broj puta, po jedanput) osim (rečenice kojom se
spominje) podizanje (tj. osim rečenice "Kad kametissalatu - Već
ustaje molitva, Već nastaje molitva, Već se klanja molitva", ova
rečenica se izgovara parnim brojem puta - po dva puta)."
(Riječ "ikametun" u ovome hadisu u prvom
slučaju znači cijeli poziv da se podigne, stupi u molitvu, a u drugom
slučaju znači u tome pozivu samo rečenicu "Kad
kametissalatu - Već se klanja, nastaje molitva".)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Abdul-Vehab, rekao je: izvijestio nas je
Halid Haza' od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Pošto su se
umnožili ljudi (tj. muslimani), rekao je, spomenuli su da obznanjuju
(obavješćuju) vrijeme molitve s (nekom) stvari (što bi) je prepoznavali
(znali). Pa su spomenuli da zapale (upale, zažežu) vatru, ili da udaraju zvono,
pa je dobio zapovjed Bilal da spari poziv (na molitvu, ezan), a da raspari
poziv za podizanje na molitvu (ikamet)."
GLAVA:
Poziv za podizanje na molitvu (ikamet) je (takav da se
određene rečenice izgovaraju) jedanput osim njegova govora (tj. osim
izgovaranja onoga ko vrši poziv rečenice) "Kad kametissalatu -
Već se klanja molitva".
(Hanefijska pravna
škola ne postupa po ovom i ovakvim hadisima.)
PRIČAO NAM JE Alija, sin
Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, rekao je:
pričao nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Enesa, rekao je:
"Dobio je zapovjed Bilal da spari
poziv (na molitvu, ezan), a da raspari poziv na podizanje (ikamet) na
molitvu." Rekao je Ismail: pa sam spomenuo Ejubu (ovo), pa je rekao: osim
(rečenice u kojoj se spominje) podizanje (tj. osim "Kad
kametissalatu", koje se, dakle, po svima po dvaput izgovara).
GLAVA
vrijednosti
pozivanja (na molitvu, tj. vrijednosti izgovaranja poziva na molitvu -
vrijednost učenja ezana).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu Hurejreta da
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada se doziva za molitvu (tj. na
molitvu, kada se uči ezan), pobjegne (okrene leđa u bijegu) satana
(đavo, šejtan), i on ima prdež (bučno puštanje vjetra iz crijeva) da
ne čuje pozivanje, poziv (na molitvu). Pa kada se izvrši dozivanje, okrene
se (dođe, tj. kada se završi ezan, satana dođe čovjeku natrag). Te
kada se upozorilo za molitvu (ili: Te kada se vratilo pozivanje za molitvu, tj.
kada se počeo izgovarati ikamet - poziv za stupanje u molitvu, ponovo),
pobjegne (satana). Te kada se izvršilo, završilo upozorenje (ili: ponovno
pozivanje, a to znači: kad se završi ikamet), dođe (satana) da se
umetne (pojavi, ispriječi) između čovjeka i njegove duše (i
njegova duha, i njegove misli o Allahu dž.š. kod molitve), govori (satana
čovjeku koji klanja): "Sjeti se (nečega) kao to, sjeti se
(nečega) kao to (tj. toga i toga)!" (navodeći ga) za (onim) što
(ga) se ne sjećaše (izvan molitve tako) da je stalno čovjek (takav
da) ne zna koliko je klanjao."
GLAVA
podizanja glasa (u
vezi) sa dozivanjem (na molitvu).
A rekao je Umer, sin Abdul-Aziza:
"Pozovi (ezani) pozivom dobrostivim (obzirnim, tj. bez popjevki i zanosa,
zanošenja), a ako ne, pa povuci se (od) nas (napusti nas)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdurahmana, sina Abdullaha sina
Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, Ensarije, zatim Mazinije, od njegovoga oca da
je on izvijestio njega da je Ebu Se'id Hudrija rekao njemu:
"Zaista ja vidim tebe (da) voliš
brave (ovce) i pustinju, pa kada budeš u (tj. među) svojim ovcama ili
svojoj pustinji, pa pozivaš (u vezi) sa molitvom (u vezi molitve), pa podigni
svoj glas (u vezi) sa dozivanjem (na molitvu), pa zaista ono (stvar je takva
da) neće čuti (na) rastojanju (dosegnuću) glasa pozivača
(na molitvu nijedan) duh, a ni čovjek, a ni (neka) stvar (a da će se
prema mujezinu odnositi drukčije) osim (tako da) će svjedočiti
(svi) njemu (na) sudnjem danu." Rekao je Ebu Se'id: "Čuo sam ga
(tj. ovo što sam ti rekao, čuo sam) od poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio."
GLAVA
(onoga) što se
ometa (sprečava) sa pozivom (na molitvu) od (prolijevanja) krvi (tj. GLAVA
u kojoj se objašnjava da ezan može omesti krvoproliće).
PRIČAO NAM JE Kutejbete, rekao je:
pričao nam je Ismail, sin Dža'fera, od Humejda, od Enesa, sina Malikja, da
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da), kada se
borio s nama (protiv nekog) naroda, (da) se ne boraše, boriše s nama (protiv
neprijatelja) dok (ne) osvane i vidi (ko je taj narod što se predpostavlja da
bi mogao biti neprijatelj?). Pa ako je čuo poziv (ezan) za molitvu,
ustegnuo se od njih (poštedio ih je, pustio ih je na miru), a ako nije
čuo, poziva, ezana, navalio je na njih. Rekao je: Pa smo izašli k Hajberu,
pa smo stigli (doprijeli) k njima noću. Pa pošto je svanulo, a nije
čuo poziva (ezana) za molitvu, pojašio je, i pojašio sam iza Ebu Talhata,
a zaista moja noga zaista dotiče nogu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio. Rekao je: Pa su izašli k nama (stanovnici Hajbera) sa svojim cekerima
(zembiljima) i svojim lopatama (jer su pošli da rade na njivama ne znajući
za nas). Pa pošto su vidjeli Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli
su:
"Muhamed! Tako nam Allaha Muhamed
i petodjel (vojska)!" Rekao je: Pa pošto je vidio njih poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Allah je veći (od svega),
Allah je veći (od svega)! Poruši se (ili: Porušio se, Porušen bio) Hajber!
Zaista kada smo mi odsjeli (kada odsjednemo) u kraj (u prostor nekog) naroda,
pa zlo (ružno) je jutro opomenutih."
GLAVA
(onoga) što govori
(uči musliman) kada je čuo dozivača (na molitvu, za molitvu).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od 'Ata-a, sina
Jezida, Lejsije, od Ebu Se'ida Hudrije da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Kada ste čuli (tj. Kada
čujete) zov (na molitvu), pa govorite (izgovarajte isto ono, onako) kao
što govori pozivač (na molitvu)."
PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta,
rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Muhameda, sina Ibrahima sina
Harisa, rekao je: pričao mi je 'Isa, sin Talhata, da je on čuo
Mu'avijeta (jednoga) dana (kada je pozivač pozivao na molitvu) pa je
govorio (izgovarao i Muavija) kao on (pozivač) do njegovog (mujezinovog)
govora (ili: sa njegovim govorom) "I svjedočim da je Muhamed poslanik
Allaha".
PRIČAO NAM JE Ishak, sin
Rahuujete, rekao je: pričao nam je Vehb, sin Džerira, rekao je:
pričao nam je Hišam od Jahja-a slično njemu (tj. slično
predhodnom hadisu). Rekao je Jahja: a pričao mi je neki (od) naših
prijatelja da je on (Mu'avija) rekao pošto je rekao (muezin, mujezin -
pozivač na molitvu rečenicu:) "Dođi (Hajde) na
molitvu", rekao je (Muavija mjesto te rečenice ovu rečenicu:)
"Nema moći, a ni snage (drukčije) osim sa (darom) Allaha". I
rekao je (Muavija, sin Ebu Sufjana):
"Ovako smo čuli vašega
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da izgovara kad
čuje pozivanje na molitvu - ezan)."
GLAVA
molbe (koja se
upućuje Uzvišenom Bogu) kod (svršetka, kod završetka) dozivanja (na
molitvu) - kod završetka ezana.
PRIČAO NAM JE Alija, sin Ajaša,
rekao je: pričao nam je Šuajb, sin Ebu Hamzeta, od Muhameda, sina
Munkjedira, od Džabira, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada
čuje dozivanje (na molitvu): Bože, gospodaru ovoga potpunoga (tj.
završenoga) poziva (ili: pozivanja, ezana) i stojeće (tj.
uspostavljajuće, ili: postojane) molitve, daj (podaj, dodijeli) Muhamedu
sredstvo (ili: visok stepen u raju) i vrlinu, i pošalji (ili: i proživi) ga
(na) pohvaljenom mjestu koje (je to što) si (mu) ga obećao, - (ko rekne to
poslije ezana) dozvoljeno je (tj. biće dozvoljeno) njemu moje zauzimanje
(zagovaranje kod Uzvišenoga Boga na) sudnjem danu."
GLAVA
bacanja strijele
(tj. kocke, a to znači: odlučivanja ždrijebom) u pozivu (tj. u vezi
određivanja lica koje će proučiti ezan - izvršiti pozivanje na
molitvu u slučaju spora između više lica).
A spominje se da je (jedan) narod (tj.
da su neki ljudi) sporio se (nisu se slagali) u pozivu (tj. u vezi
određivanja pozivača - muezina, mujezina), pa je bacio kocku
(odlučio je ždrijebom) između njih Sa'd (sin Ebu Vekasa na Kadisiji,
odnosno poslije borbe na Kadisiji u kojoj je poginuo muezin, mujezin).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjak Ebu Bekjra, od
Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Da znaju ljudi šta (tj. koliko
dobra i blagoslova) je u dozivanju i prvome redu (pri zajedničkoj molitvi
svi bi nastojali da uče ezan i da stanu u prvi red), zatim (kad) nisu
našli (drukčiji izlaz i način za nagodbu) osim (takav) da se odrede
strijelama (kockom, ždrijebom) na njega (tj. na to ko će učiti ezan i
stati u prvi red), zaista bi se određivali strijelama (kockom, ždrijebom).
A da znaju šta je (dobra i blagoslova) u ranenju (žurenju na molitve), zaista
bi se natjecali k njemu (tj. u ranenju, u žurenju na molitve). A da znaju šta
je u tmini i jutru (tj. u molitvi tmine i jutra - u jaciji i sabahu), zaista bi
došli njima dvjema (molitvama) i (onda) da puzanjem (moraju doći, tj.
došli bi pa makar pužući ako ne mogu ići i hodati normalno,
obično)."
GLAVA
govora u (vrijeme
izvršavanja) poziva (tj. za vrijeme učenja ezana).
A govorio je Sulejman, sin Sureda u
svome pozivu (u svome ezanu). A rekao je Hasen: "Nema štete (grijeha) da
se smije (čovjek), a on poziva ili podiže (na molitvu, tj. ne smeta da se
smije kad uči ezan ili ikamet)."
(Hanefijski
pravnici su stanovišta da muezin za vrijeme učenja ezana ne smije, odnosno
ne treba da govori druge riječi ili da se smije.)
PRIČAO NAM JE Museded, rekao je:
pričao nam je Hamad od Ejuba i Abdul-Hamida, druga Zijadije, i (od) Asima
Ahvela (ova sve tri: Ejub, Abdul-Hamid i Asim su pričali) od Abdullaha,
sina Harisa, rekao je: govorio je (u lice) nama Ibnu Abas u (jednom) danu
kaljavosti (u blatnjavu danu), pa pošto je dospio (došao) pozivač (na
molitvu do rečenice) "Hajde (Dođi) na molitvu!", pa
zapovjedio (tj. rekao) mu je (Ibnu Abas) da doziva (ovako): "Molitva u
stanovima (u prebivalištima, tj. neka se obavi; ili: Molitvu u stanovima, tj.
obavite, klanjajte)!" Pa je pogledao narod (ljudi), neki (od) njih k
nekima, pa je rekao:
"Činio je ovo (onaj) ko je
bolji od njega (od ovoga muezina što sada uči ezan, ili: od njega, tj. od
mene, misleći na sebe Ibnu Abas, a pod onim "boljim"
podrazumjevao je Muhameda a.s.). I ona je zaista odlučna (dužna, obavezna
molitva, a pod "ona" misli se na "džum'u" - molitvu u
petak, jer se prije te molitve uči hutba-tj. drži se govor u lice
prisutnima)."
GLAVA
poziva slijepoga
kada bude (imao) on (nekoga) ko će izvijestiti njega (slijepca da je
nastupilo vrijeme molitve, tj. vrijedi da slijep uči ezan pod rečenim
uslovom).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova
oca (Abdullaha, sina Umerova) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Zaista Bilal poziva u noći
(radi se o ezanu za buđenje na jelo pred zoru uz mjesec posta - ramadan,
dakle za vrijeme ramazana), pa jedite i pijte (sve) dok (nastupi čas da)
doziva Ibnu Umi Mekjtum (tj. jedite i pijte dok ne zauči ezan Ibnu Umi
Mekjtum)." Rekao je (Ibnu Umer, ili Ibnu Šihab): "A bio je (Ibnu Umi
Mekjtum) čovjek slijep, neće dozivati dok se (ne) rekne njemu:
"Osvanuo si, osvanuo si (tj. Unišao si u jutro, unišao si u jutro)!"
GLAVA
poziva (ezana)
poslije zore.
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
izvijestila me Hafsa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio
(običaja da) kada se zadržao pozivač (muezin) radi (iščekivanja)
jutra (ili: kada se uspravio, ustao pozivač na noge zbog jutra da poziva
na molitvu), i (kada) se pokazalo jutro, (imao je običaj, bio je
običaja da) klanja (klanjao je) dva lagana naklona (rekjata) prije (nego)
da se uspostavi (obavezna) molitva.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je:
pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Aiše:
"Bio je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (običaja da) klanja dva lagana naklona (rekjata)
između dozivanja (ezana) i podizanja (ikameta, na obaveznu molitvu - fard)
od molitve jutra (sabaha)."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa
rekao je: izvijestio nas je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha,
sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista Bilal doziva u noći,
pa jedite i pijte dok (počne da) doziva Ibnu Umi Mekjtum."
GLAVA
poziva (ezana)
prije zore.
PRIČAO NAM JE Ahmet, sin Junusa,
rekao je: pričao nam je Zuhejr, rekao je: pričao nam je Sulejman
Tejmija od Ebu Usmana Nehdije, od Abdullaha, sina Mes'uda, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao (je):
"Neka ne spriječi jednoga vas
- ili jednoga od vas - (sumnja od nekoga ppripovjedača, veli se Zuhejra?) -
poziv Bilala (neka ga ne spriječi) od njegova jela pred zoru (sehura), pa
zaista (ili: jer zaista) on poziva, ili doziva u noći da vrati vašega
stajača (u neobaveznoj molitvi da se odmori) i zbog (toga da) probudi
vašega spavača, a nije da govori zora, ili jutro (tj. a nije zora, ili
jutro da se pojavljuje, pokazuje osvit, bjelina na ograničenom dijelu neba
odozgo dolje)", i rekao je sa svojim prstima (tj. pokazao je svojim
prstima) i podigao ih je ka gore i spustio ka niže (dolje, dajući tako
znak da nije prava zora - fedžri sadik) "dok (ne) govori ovako (dok se ne
pokaže ovako)", i rekao je Zuhejr sa svoja dva kažiprsta (tj. pokazao je
sa svoja dva kažiprsta Zuhejr stavivši) jedan (od) njih dva iznad drugoga,
zatim je pružio (razvukao) njih dva (na prostor, na širinu) od svoje desne i
svoje lijeve (ruke ili strane htijući da objasni da je sličnim svojim
pokretima Muhamed a.s. protumačio da je prava zora samo onda kad se
svitanje primjećuje širom vidika, obzora).
PRIČAO NAM JE Ishak, rekao je:
izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Ubejdulah je pričao nama od
Kasima, sina Muhameda, od Aiše; a od Nafi'a (tj. od Kasima, od Nafi'a), od Ibnu
Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - H -; rekao je
(sastavljač, tj. Buharija): A pričao mi je Jusuf, sin 'Isa-a,
Mervezija, rekao je: pričao nam je Fadl, rekao je: pričao nam je
Ubejdulah, sin Umera, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je zaista on rekao:
"Zaista Bilal poziva (ezani) u
noći, pa jedite i pijte dok (ne počne da) poziva (ezani) Ibnu Umi
Mekjtum."
GLAVA:
Koliko je
(vremenskog razmaka) između poziva (ezana) i podizanja (na molitvu -
ikameta), i (GLAVA onoga) ko pogleda (iščekuje poziv za) podizanje (na)
molitvu (ili: ko iščekuje uspostavljanje molitve).
PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija,
rekao je: pričao nam je Halid od Džurejrije, od Ibnu Burejdeta, od
Abdullaha, sina Mugafela, Muzenije da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Između svaka dva poziva je molitva (tj. Između
ezana i ikameta u svakom vremenu može se obaviti neobavezna molitva - nafila)"
- tri puta (je to ponovio, rekao, pa je onnda još rekao, dodao:) - "za
(onoga to važi) ko je htio (tj. ko hoće da klanja nafile)"."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Gunder, rekao je: pričao
nam je Šu'bete, rekao je: čuo sam Amra, sina Amira, Ensariju (priča)
od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Bio je
(običaj) pozivač (mujezin) kada je pozivao (na ahšam, ezanio za
akšam, da) su ustajali ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (i) žurili su stupovima (u bogomolji da im posluže kao zakloni, pa su
klanjavali nafile) dok izađe Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i
oni tako klanjaju dva naklona (rekjata) prije (obavezne) sutonske molitve
(ahšama). A nije bilo (kaže Enes) između poziva i podizanja (na molitvu
nijedna) stvar (tj. ništa)."
(U vezi ova dva rekjata prije ahšamskog farda ima neslaganja i
raznih tumačenja. Hanefije ih ne praktikuju.)
Rekao je (Buharija):
a rekao je Usman, sin Džebeleta i Ebu Davud od Šu'beta: A nije bilo između
njih dva (tj. između ezana i ikameta ahšama) osim malo (vremenskog
razmaka).
GLAVA
(onoga) ko je izgledao (iščekivao poziv za) podizanje (na
molitvu).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša rekla:
"Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zašutio pozivač (mujezin) sa
prvim (pozivom - ezanom) od molitve zore (sabaha, bio je običaja da)
ustane (tj. bio bi ustao) pa se bio naklonio (sa) dva lagana naklona (rekjata)
prije (obavezne) molitve zore (sabaha) poslije (takvog svanuća) da se
jasno pokaže zora, zatim je (zatim bi) legao na svoju desnu polovinu (stranu
tijela) dok mu dođe pozivač za podizanje (na molitvu, tj. dok muezin
ne zauči ikamet)."
GLAVA:
Između svaka dva poziva (između
ezana i ikameta) je molitva za (onoga) ko je htio (ko hoće).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jezida, rekao je: pričao nam je Kjehmes, sin Hasena, od
Abdullaha, sina Burejdeta, od Abdullaha, sina Mugafela, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Između
svaka dva poziva je molitva (nafila), između svaka dva poziva je
molitva." Zatim je rekao u trećem (izgovaranju te rečenice):
"za (onoga) ko je htio (tj. ko hoće)."
GLAVA
(onoga) ko je rekao: Neka pozove (na molitvu) u putovanju jedan
pozivač.
PRIČAO NAM JE
Mu'ala, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ebu
Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa:
Došao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od moga naroda, pa
smo ostali (boravili) kod njega dvadeset noći (tj. dvadeset dana). A bio
je (Muhamed a.s.) milostiv (i) blag, pa pošto je vidio našu želju (da se
povratimo) k našim porodicama, rekao je: "Vratite se, pa budite u (tj.
među) njima, i poučavajte ih. I klanjajte, pa kada je prispjela
molitva (tj. vrijeme molitve), pa neka pozove vas jedan (od) vas, i neka
predvodi vas (u zajedničkoj molitvi - neka vam bude imam) najstariji (od)
vas."
GLAVA
poziva za putnika (tj. za svaku vrstu putnika, ili: za putnike)
kada budu skupno, skupa (zajedno), i poziva za podizanje (na molitvu, tj. i
putnici na putovanju treba da uče ezan i ikamet), a takođe u (tj. na)
Arefatu i Džem'u (tj. Muzdelifi, jer se Muzdelifa zove još i Džem'), i (GLAVA)
govora pozivača "Molitva je u stanovima" (kada to pozivač,
muezin rekne) u noći hladnoj ili kišovitoj.
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Šu'bete od Muhadžira, sina
Ebul-Hasena, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zera, rekao je:
"Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je htio
pozivač (muezin) da poziva (da ezani), pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Rashladi (tj. Očekaj zahlađenja)!" Zatim je htio da
poziva, pa je rekao njemu (pozivaču): "Rashladi!" Zatim je htio
da poziva, pa je rekao njemu: "Rashladi!" Dok se izjednačila
sjena (sa) brežuljcima (malim uzvišenjima od pijeska, tj. Kada je sjena postala
koliko su visoki pješčani brežuljci, pješčana uzvišenja), pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista žestina (jakost)
vrućine je od rasprostiranja (od širenja, tj. jedan dio izljeva daha,
zapahnuća) pakla."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od Halida Haza'-a, od
Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, rekao je:
"Došla su dva
čovjeka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, hoće njih dva
(na) putovanje, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada vas dva izađete (tj. krenete), pa pozivajte (ezanite) vas dva
(na molitvu), zatim podižite vas dva (tj. izgovorite poziv za podizanje na
molitvu - proučite ikamet), zatim neka predvodi vas dvojicu (u molitvi,
tj. neka bude imam) stariji (od) vas dvojice."."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao nam je Abdul-Vehab, rekao je:
pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, rekao je: pričao nam je Malikj,
rekao je:
"Došli smo k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladići približni (u
godinama starosti), pa smo ostali (boravili) kod njega dvadeset dana i
noći. A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, milostiv (i)
blag, pa pošto je mislio da smo već zastrastvenili (tj. osjetili strast
za) našom porodicom (tj. ženom), ili (da) smo već poželjeli (da odemo k
porodici), pitao nas je o (onom) koga smo ostavili poslije nas (tj. iza sebe
kod kuća), pa smo ga izvijestili. Rekao je: "Vratite se k vašim
porodicama, pa ostanite u (tj. među) njima, i poučavajte ih i
zapovijedajte im (da čine dobra djela)." I spomenuo je (neke) stvari,
pamtim ih, ili ih neću pamtiti (tj. sačuvati u sjećanju - to je
sumnja pripovjedača, pa je dalje pripovjedač nastavio da priča
ono što je dobro zapamtio od ovoga hadisa:) "I klanjajte kao što ste
vidjeli mene (da ja) klanjam (rekao im je Muhamed a.s.). Pa kada je prispjela
molitva, pa neka pozove vas (ezani) jedan (od) vas, i neka vas predvodi
najstariji (između) vas."."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: izvijestio nas je Jahja od Ubejdulaha, sina Umera, rekao je:
pričao mi je Nafi', rekao je:
"Pozivao je (na
molitvu, učio je ezan) Ibnu Umer u (jednoj) hladnoj noći u Dadžnanu (brdašcetu,
udaljenom od Mekje dan hoda), zatim je rekao: "Klanjajte u vašim
stanovima." Pa nas je izvijestio da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zapovijedaše pozivaču (da) poziva, zatim (da) govori (tj. da
rekne) na tragu njega (tj. iza, ozad njega - poziva, ezana, poslije ezana):
"Zar ne (Pažnja!)! Klanjajte u stanovima!" (zapovjedio je da muezin
to rekne na kraju ezana) u hladnoj ili kišovitoj noći u putovanju (tj.
prilikom odsijedanja i konačenja za vrijeme putovanja).
PRIČAO NAM JE
Ishak, rekao je: izvijestio nas je Dža'fer, sin 'Avna, rekao je: pričao
nam je Ebul-'Umejs od 'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca (tj. od Ebu
Džuhajfeta r.a.), rekao je:
"Vidio sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u El-Ebtahu (u mjestu u
mekjanskoj dolini). Pa mu je došao Bilal pa ga je obavijestio o molitvi (ili:
pa ga je pozvao na molitvu, tj. proučio je ezan). Zatim je izašao Bilal sa
štapom (tj. Iznio je Bilal štap i nosio ga) dok ga je zabo (u zemlju)
između dvije ruke (tj. pred, ispred) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, u El-Ebtahu, i podignuo je (na) molitvu (tj. i Bilal je onda
proučio ikamet)."
GLAVA:
Da li će tragati (proslijeđivati, tj. okretati)
pozivač (muezin) svojim ustima ovdje i ovdje (tj. desno i lijevo, a to
znači hoće li okretati usta desno kada izgovara "Dođi na
molitvu", a lijevo kada izgovara "Dođi na spas"
pozivajući na molitvu), i da li će se okretati u pozivu (tj.
učeći ezan)?
A spominje se od
Bilala (tj. o Bilalu i to) da je on učinio (tj. stavljao) svoja dva prsta
u svoja dva uha. A bio je Ibnu Umer (običaja da) ne stavlja (ne stavljaše)
svoja dva prsta u svoja dva uha. A rekao je Ibrahim (Nah'ija): "Nema štete
(grijeha) da poziva (na molitvu pozivač bivši on) na (tj. u drugom stanju)
osim čišćenja (osim očišćenja; ne smeta učiti ezan
bivši bez abdesta, ako nema abdesta)." A rekao je 'Ata':
"Očišćenje je pravo (poziva, ezanovo pravo; ili: dužnost
pozivača) i običaj (vjere, ili: postupak u vjeri)." A rekla je
Aiša: "Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja
da) spominje Allaha (spominjaše Allaha) na (tj. u) svim svojim vremenima
(časovima)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Sufjan od 'Avna, sina Ebu
Džuhajfeta, od njegova oca da je on vidio Bilala (da) poziva, pa sam počeo
(kaže Ebu Džuhajfete da) tragam (tj. slijedim) njegova usta ovdje i ovdje (tj.
da pratim kako Bilal okreće usta tamo i ovamo, a to znači desno i
lijevo) u pozivu (tj. u ezanu, učeći ezan, jer "bi" znači
i "u").
(Okrećanje usta tumači se kao okrećanje glave desno
i lijevo, pa mnogi pravnici, na osnovu toga, kažu da je pri učenju ezana
dozvoljeno zakrenuti samo glavu, a nije prsa i tijelo.)
GLAVA
govora čovjeka: Prošla (mašila) nas je molitva.
A mrzio je Ibnu Sirin
da (čovjek) govori: Prošla nas je molitva, ali neka rekne (tj. a nije
mrzio da rekne): Nismo stigli (da obavimo molitvu). A govor Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, je ispravniji (od Ibnu Sirinova govora).
(Ovo Buharija veli da bi pokazao da on odbacuje navedeno Ibnu
Sirinovo mišljenje.)
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina
Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je:
"Dok mi klanjamo
sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je čuo žagor
(galamu) ljudi. Pa pošto je klanjao, rekao je: "Šta je vaše stanje (tj.
Šta vam je)?" Rekli su: Požurili smo ka molitvi (na molitvu). Rekao je:
"Ne činite (to žurbom, žagorom, galamom). Kada ste dolazili (Kada
dolazite) molitvi, pa na vas je (tj. na vama je bilo da to činite,
činite to) sa smirenošću i dostojanstvom, pa što ste stigli, pa
klanjali ste (pa klanjajte), a što vas je prošlo (mašilo), pa upotpunite
(doklanjajte, tj. nastavite da klanjate ono što je imam prije vas klanjao -
nastavite onda kada imam preda selam)."."
GLAVA:
Neće (čovjek) žuriti k molitvi
(zajedničkoj), i neka dođe sa smirenošću i dostojanstvom.
A rekao je: "Što
ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo, pa upotpunite." Rekao ga je
(hadis) Ebu Katadete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE Adem,
rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je
Zuhrija od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio. A od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada ste
čuli (poziv za) podizanje, pa idite k molitvi, a na vama je (da to
činite) sa smirenošću i dostojanstvom (tj. a držite se smirenosti -
ili spokojstva - i dostojanstva), a ne brzajte; pa što ste stigli, pa
klanjajte, a što vas je prošlo, pa upotpunite."
GLAVA:
Kada će ustati ljudi (u prilici) kada su vidjeli (ili: kada
ugledaju) predvodnika (u molitvi - imama) kod podizanja (tj. pri pozivu za
podizanje na molitvu)?
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pisao je k
meni Jahja od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada se podiže
molitva (Kada se uspostavlja molitva, a to znači: kada se vrši poziv za
podizanje na molitvu, kada se uči ikamet), pa ne ustajte (na noge) dok
(ne) vidite mene (tj. dok ne ugledate da ja izlazim iz kuće, ili: dok ja
ne pođem da stupim na molitvu)."
(U prvim vremenima islamski učenjaci su se razilazili u tom
kada treba ustati na noge kada se uči ikamet.)
GLAVA:
Neće ići (čovjek) k molitvi žureći se, i neka
stane (na molitvu) sa smirenošću (spokojstvom) i dostojanstvom.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Abdullaha, sina
Ebu Katadeta, od njegova oca, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Kada se podigla
molitva (tj. Kada se počeo da izgovara poziv za podizanje na molitvu -
ikamet), pa ne ustajte dok (ne) vidite mene, i na vas je (tj. na vama je da
ustanete, stanete na molitvu) sa smirenošću (spokojstvom, tj. i držite se
smirenosti, spokojstva)." Slijedio ga (Šejbana) je Alija, sin Mubarekja.
GLAVA:
Da li će izaći (čovjek) iz
bogomolje zbog (neke) bolesti (tj. zbog nekog uzroka, događaja)?
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
Saliha, sina Kjejsana, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao, a već se podigla
molitva (tj. proučio se već ikamet), i upravili su se redovi, pa (tj.
te) kada je stao u svoje mjesto klanjanja, iščekivali smo da veliča
(Allaha, tj. da rekne: "Allahu ekjber - Allah je veći od svega), (ali
mjesto toga on) je otišao (iz bogomolje). Rekao je (odlazeći): "Na
vašem mjestu (ostanite)." Pa smo ostali na našem obliku (tj. u našem
položaju sve) dok je (najzad) izašao k nama, kapa njegova glava vodom (tj. sa
glave mu kaplje voda), a već se okupao.
GLAVA:
Kada je rekao predvodnik (vođa u zajedničkoj molitvi):
Vaše mjesto (držite, zadržite, pa) dok se vratio, iščekivali su ga.
PRIČAO NAM JE
Ishak, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Jusufa, rekao je: pričao
nam je Evzaija od Zuhrije, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta,
rekao je:
"Podigla se
molitva (tj. izvršio se poziv za podizanje na molitvu, ikamet), pa su
ujednačili ljudi svoje redove. Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je prošao naprijed, a on je neočišćen (tj.
neokupan, džunub), pa je rekao: "Na vašem mjestu (očekajte, zadržite
se)." Pa se vratio, pa se okupao, zatim je izašao (iz kuće, ili iz
svoje sobe), a njegova glava kaplje vodom (tj. izašao je, a sa glave mu kaplje
voda), pa je klanjao s njima."
GLAVA
govora čovjeka: Nismo klanjali.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nu'ajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, rekao je: čuo
sam Ebu Selemeta (da) govori: izvijestio nas je Džabir, sin Abdullaha, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao i jedan takav slučaj) da
mu je došao Umer, sin Hataba, (na) dan (kopanja) rova pa je rekao:
"O poslaniče
Allaha, tako mi Allaha nisam bio blizu da klanjam dok je bilo blizu Sunce (da)
zalazi (tj. skoro, umalo da nisam klanjao dok je skoro Sunce zalazilo, a umalo
Sunce da zađe)." A to je (Umer govorio) poslije (nastupanja vremena, časa)
što se (u njemu) omrsio postač, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam je (ikjindije, popodnevne molitve)
klanjao (ni ja)." Pa je odsjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
k (dolini) Buthanu, a ja sam (bio) sa njim. Pa se očistio (abdestio),
zatim je klanjao popodnev (ikjindiju) poslije što je zašlo Sunce, zatim je
klanjao poslije nje (ikindije - popodnevne molitve) sutonsku molitvu (ahšam,
akšam).
GLAVA
vođe (predvodnika u molitvi kada) se pojavi njemu nužda (neka
potreba) poslije podizanja (na molitvu, tj. poslije izvršenja poziva za
podizanje na molitvu - poslije ikameta).
PRIČAO NAM JE
Ebu Ma'mer Abdullah, sin 'Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao
je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je:
"Podigla se
molitva (tj. izvršen je poziv za podizanje na molitvu - proučen je
ikamet), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, šapće (jednome)
čovjeku (tj. nešto se tajno sašaptava sa nekim čovjekom) u strani (u
kraju, na kraju) bogomolje, pa nije ustao k molitvi (vrlo dugo se zadržao) dok
je (već i) zaspao narod."
GLAVA
govora kada se podigla molitva.
(Hoće da se kaže da se za nuždu može govoriti kada se uči
ikamet. Neki kažu da je to ružno, mekjruh.)
PRIČAO NAM JE
'Ajaš, sin Velida, rekao je: pričao nam je Abdul-'A'la, rekao je:
pričao nam je Humejd, rekao je: pitao sam Sabita Bunaniju o čovjeku
(koji) govori poslije što (je proučen poziv da) se podiže (uspostavlja)
molitva, pa mi je pričao od Enesa, sina Malikja, rekao je:
"Podigla se molitva
(tj. proučen je ikamet, poziv da se podigne na molitvu), pa se izložio
(pojavio se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) čovjek pa
ga je zadržao (taj čovjek što mu je pristupio) poslije što se podigla
molitva (tj. zadržao ga je pošto je već bio izvršen poziv za podizanje na
molitvu, a svakako je u tom zadržavanju tekao i razgovor o nečemu)."
GLAVA
obaveznosti molitve skupine (tj. zajedničke molitve).
A rekao je Hasen
(Hasen Basrija): Ako ga je (čovjeka) sprečavala njegova majka od večernje
molitve (jacije) u skupini (iz) sažaljenja (milosti) nad njim, nije joj se (bio
dužan u tome) pokoriti (tj. neće joj se pokoriti)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od
'Aredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Tako mi (onoga)
koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci (tj. Tako mi Allaha u čijoj
je moći moj život) zaista sam namjeravao (spremao se, htio) da zapovjedim
za drva pa da se sakupe drva, zatim (da) zapovjedim za molitvu pa (da) se
poziva za nju, zatim (da) zapovjedim (nekom) čovjeku pa (da) predvodi
ljude (u zajedničkoj molitvi - da im bude imam), zatim (da) odem pozadi
(klanjača, iza klanjača) k ljudima (koji nisu došli da
zajednički klanjaju; a veli se: zatim da se usprotivim k ljudima koji nisu
došli na zajedničku molitvu, tj. da ih napadnem pozadi, s leđa) pa
(da) popalim njima njihove kuće. Tako mi (onoga) koji (je taj što) je moja
duša u njegovoj ruci da zna jedan (od) njih (tj. neki od onih što ne idu u
džemat) da će on naći (očopanu, oglođanu) debelu (tj.
masnu, mrsnu) kost, ili dva lijepa papka (a veli se: ili dvije lijepe
strelice), zaista (bi) prisustvovao večernjoj molitvi (jaciji, tj. kad bi
znao da će zadobiti ma i najmanju ovosvjetsku korist, došao bi i u jaciju
u koju je najteže bilo doći zbog toga što nije bilo rasvjete, a vrijeme je
tamno u najviše slučajeva)."
GLAVA
vrijednosti molitve skupine (tj. molitve u skupini).
A bio je Esved, kada
ga je prošla skupina (tj. kada ga je mašila molitva u skupini - bio je
običaja da) je odlazio k drugoj bogomolji (u nadi da tamo stigne u
zajedničku molitvu). A došao je Enes k (jednoj) bogomolji (a) već se
(bilo) klanjalo u njoj, pa je pozvao (na molitvu, tj. proučio je ezan), i
izgovorio je poziv za podizanje (na molitvu, tj. i proučio je ikamet) i
klanjao je zajednički (skupno sa svojih dvadeset momaka, ali se pravne
škole, mezhebi, u tome ne slažu da li je mekjruh, pokuđen, ružan, za
odbaciti postupak zajedničkog klanjanja neke molitve u jednoj bogomolji po
drugi puta od osobe koja nije ovlašteni predvodnik, imam, te bogomolje, pa je i
hanefijska škola na strani onih koji to smatraju mekjruhom, za odbaciti,
ustvari to je mišljenje Ebu Hanifeta).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Molitva skupine
nadmašuje molitvu osamljena (osamljenika) za dvadeset i sedam stepeni
(stupnjeva)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao
mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Hababa, od Ebu Seida Hudrije da je on
čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Molitva
skupine nadmašuje molitvu osamljena (samoga) za dvadeset i pet stepeni."
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Abdul-Vahid, rekao je:
pričao nam je 'Ameš, rekao je: čuo sam Ebu Saliha (da) govori:
čuo sam Ebu Hurejreta (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Molitva
čovjeka u skupini udvostručava se na njegovu molitvu u njegovoj
kući i u njegovom trgu dvadeset i pet dvostrukosti, a to je da on, kada se
očistio (abdestio), pa je uljepšao čišćenje, zatim je izašao k
bogomolji, nije ga izvelo (iz kuće ništa drugo) osim molitva - (on) nije
koracio (nijedan) koračaj (korak) osim (tako da) se podigla njemu s njim
(s koračajem, s korakom jedna) stepenica (jedan stepen u vrijednosti i
dobroti) i skinula se od njega (tj. sa njega) s njim (jedna) pogreška. Pa kada
je klanjao, neprestano anđeli izriču blagoslov na njega dok je trajao
(tj. dok sjedi) u svome mjestu klanjanja (govoreći ovako, ili ovo:)
"Bože, pomiluj ga, Bože, budi milostiv njemu!" I neprestano je jedan
(od) vas u molitvi dok je iščekivao (tj. dok iščekuje) molitvu."
GLAVA
vrijednosti molitve zore (sabaha) u skupini.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete
rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Nadmašuje
molitva sviju molitvu jednoga (od) vas, samoga njega, za dvadeset i pet
dijelova. I sastaju se anđeli noći i anđeli dana u molitvi zore
(sabahu)." Zatim kaže Ebu Hurejrete (tj. Zatim je rekao Ebu Hurejrete): Pa
čitajte, ako ste htjeli (tj. Pa učite riječi Kur'ana, ako
hoćete) ".... zaista čitanje (učenje) zore je (tako
vrijedno da se njemu) prisutno."
(Kako se u molitvi čita, uči iz Kur'ana, to Ebu Hurejrete
smatra da se navedeni tekst iz Kur'ana može uzeti kao jedan od podloga za
naročitu vrijednost molitve u zoru. Isto tako on smatra da riječ
"Mešhuda - prisutno se (njemu, tome čitanju)" - da ta riječ
znači da su anđeli prisutni.). Rekao je Šuajb: a pričao mi je
Nafi' od Abdullaha, sina Umera, rekao je: "Nadmašuje ju (pojedinačnu
molitvu zajednička molitva) za dvadeset i sedam stepeni."
PRIČAO NAM JE
Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao
nam je 'Ameš, rekao je: čuo sam Salima, rekao je: čuo sam Umu Derda-u
(da ona) govori: unišao mi je Ebu Derda', a on je naljućen (ljut), pa sam
rekla:
"Šta te je
naljutilo?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha ne poznam (tj. ne
prepoznajem) od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ni jedne)
stvari (tj. ništa, a to znači da ne vidi od onoga islama kakav je bio za
života Muhameda a.s. ništa drugo) osim (to) da oni klanjaju skupa
(zajednički molitvu)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mu'ala-a, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Burejda,
sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Najveći
čovjek nagradom u molitvi (tj. najnagrađeniji čovjek za molitvu)
je najdalji njih pa najdalji njih iđenjem (hodom, tj. najudaljeniji od
bogomolje, koji mora da najviše utroši hoda do bogomolje). A (onaj) koji
iščekuje molitvu da je klanja sa predvodnikom (vođom, imamom)
veći je nagradom (nagrađeniji je) od (onoga) koji klanja, zatim
spava."
GLAVA
vrijednosti ranenja, ranjenja (tj. hitenja) ka podnevu (k podnevnoj
molitvi).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete od Malikja, od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, od Ebu Saliha Semana,
od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Dok (tako
jedan) čovjek ide (tj. Dok je išao) sa (jednim) putom, našao je granu trna
na (tom) putu, pa ju je odstranio (pa ju je sklonio na drugo mjesto), pa je
zahvalio Allah njemu, pa je oprostio njemu." Zatim je rekao (Muhamed
a.s.): "Mučenici (žrtve, šehidi) su petorica (pet vrsta umrlih):
umrli od kuge, i umrli od stomaka (od bolesti u trbuhu), i utopljenik, i drug
rušenja (tj. i onaj na koga se nešto srušilo pa ga ubilo) i mučenik
(žrtva, šehid) u (ili na) putu Allaha (tj. i onaj koji je pao, poginuo u borbi
za islamsku vjeru). I rekao je (Muhamed a.s.): "Da znaju ljudi šta je u
dozivanju (na molitvu, ezanu) i prvome redu (pri zajedničkoj molitvi - šta
je, tj. koliko je nagrade), zatim (kada) ne bi našli (druge nagodbe) osim da se
odrede ždrijebom (kockom), zaista bi se određivali ždrijebom na njega (tj.
na to koji će učiti ezan i ko će sve stati u prvi red). A da
znaju šta je (koliko je nagrade) u ranenju (hitenju, žurenju na molitvu),
zaista bi se natjecali k njemu (k ranenju, ko će ranije, prije doći u
bogomolju na molitvu). A da znaju šta (koliko) je u tmini i jutru (tj. u
molitvama tmine i jutra - u jaciji i sabahu nagrade), zaista bi došli njima
dvjema i da (bi) puzanjem (pužući morali ići)."
GLAVA
računanja (brojanja) tragova (tj. koraka što je napravi
idući na molitvu u bogomolju - računanja toga u dobra djela za koja
se nada Božijoj nagradi).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, rekao je: pričao nam je Abdul-Vehab,
rekao je: pričao nam je Humejd od Enesa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"O
Selimovići (zapravo: Selimetovići, sinovi Selimeta), zar ne
računate vaše tragove (u dobra djela za koja se nadate nagradi od
Allaha)?" A rekao je Mudžahid o govoru Njega (tj. u vezi tumačenja
Allahovih riječi iz Kur'ana): ".... i pišemo što su proturili (preda
se, tj. učinili prije svoje smrti) i njihove tragove....", rekao je
(Mudžahid da "i njihove tragove" znači): njihove korake. A
pričao nam je Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao
je: pričao mi je Humejd, rekao je: pričao mi je Enes da su
Selimetovići htjeli da se okrenu od (tj. da se presele, premjeste iz)
svojih stanova pa (da) se nastane (pa da odsjednu) blizu Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je (Enes): Pa je mrzio poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, da ostave praznu (pustu okolicu uz) Medinu, pa je
rekao: "Zar ne računate vaše tragove (tj. korake od vaših dalekih
stanova do moje bogomolje u dobro djelo)?" Rekao je Mudžahid:
"Njihovi koraci su njihovi tragovi (koji su obilježja, znakovi) da se ide
u (tj. po) zemlji sa njihovim nogama."
GLAVA
vrijednosti molitve večeri (jacije) u skupini.
PRIČAO NAM JE
Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: pričao
nam je 'Ameš, rekao je: pričao mi je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, rekao je:
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije molitva
teža na (tj. za) licemjere (nijedna) od (molitve) zore i večeri (sabaha i
jacije), a da znaju šta je u njima dvjema (nagrade), zaista bi došli
(prisustvovali) njima dvjema i da (bi) puzanjem (pa makar pužući morali
doći). Zaista sam već (bio) namjerio (naumio, htio) da zapovjedim
pozivaču (mujezinu) pa (da on) podigne (na molitvu, tj. da prouči
ikamet), zatim (da) zapovjedim (nekom) čovjeku (koji) će predvoditi
ljude (u molitvi, biti im imam), zatim (da) uzmem (plamteće) glavnje
(ugarke) od vatre pa (da) spalim (kuće) na (nad glavama svakoga onoga) ko
neće (da) izađe ka molitvi poslije (poziva, ezana, tj. kada je
čuo ezan)."
GLAVA:
Dva pa što je iznad njih dvojice - je
skupina (koja treba i može klanjati zajednički molitvu).
(Dvije osobe čine skupinu, a pogotovu više od dvije.)
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, rekao je: pričao
nam je Halid od Ebu Kilabeta, od Malikja, sina Huvejrisa, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Kada je došla
molitva (tj. Kada je nastupilo vrijeme molitve), pa pozivajte vas dva (tj.
proučite ezan vas dva), i podignite vas dva (tj. proučite ikamet za
podizanje na molitvu), zatim neka predvodi vas dvojicu (tj. neka bude imam)
stariji (od) vas dvojice."
(To je rekao dvojici ljudi koji su htjeli da idu na putovanje.)
GLAVA
(onoga) ko je sjeo u bogomolji (da) iščekuje (čeka)
molitvu, i (GLAVA) vrijednosti bogomolja.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od 'Aredža, od Ebu
Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zaista
anđeli izriču blagoslov na jednoga (od) vas dok (je) trajao (dok se
zadržao) u svome mjestu klanjanja (ali) dok nije proizveo (nešto što mu
poništava čišćenje za molitvu, abdest - i anđeli blagosiljaju
ovako): "Bože, oprosti mu, Bože, smiluj se njemu." Neprestano je
jedan (od) vas u molitvi dok traje (to da) molitva zadržava njega; ne
sprečava ga da se obrne (tj. povrati) ka svojoj porodici (ništa drugo)
osim molitva."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao
je: pričao mi je Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina 'Asima, od Ebu
Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Sedam (vrsta
dobrih osoba su takve da) će ih zasjeniti (tj. napraviti im hlad) Allah u
Svojoj sjeni (na onaj) dan (kada) nema sjene osim Njegove sjene (tj. kada
neće biti hlada osim Njegovoga hlada - a to sedam vrsta osoba su):
pravedan vođ, vođa (rukovodilac, upravljač, vladalac, vladar), i
mladić (koji) je odrastao u obožavanju svoga Gospoda, i čovjek (koji
je takav da) je njegovo srce obješeno u bogomoljama, i dva čovjeka (koji)
se vole (uzajamno) u (ime ljubavi prema) Allahu, sastaju se njih dva na njoj i
rastaju se njih dva na njoj (na toj ljubavi, u ime te ljubavi), i čovjek
(koji je tako čvrsta morala pa kada) ga zatraži (u ime preljuba žena)
plemićka i lijepa (on to odbije) pa rekne: Zaista ja se bojim Allaha, i
čovjek (koji) je podjelio milostinju (tj. koji stalno dijeli milostinju,
ali tako tajno) da ne zna njegova ljevica šta troši (daje, dijeli) njegova
desnica, i čovjek (koji) je spomenuo (tj. spominje, sjeća se) Allaha
(bivši on) osamljen, pa poteku (preliju se) njegova dva oka (suzama)."
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Dža'fera, od Humejda, rekao
je: pitao se (tj. upitan je) Enes da li je uzimao (tj. imao) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, prsten (pečat), pa je rekao:
"Da. Odgodio je
(jedne) noći molitvu večeri (jaciju) do polovine noći, zatim se
okrenuo na nas sa svojim licem poslije što je klanjao pa je rekao: Klanjali su
ljudi i zaspali su, a neprestano ste (vi bili) u molitvi otkada ste ju
iščekivali (dok ste je čekali)." Rekao je (Enes): "Pa kao
da ja (sad) gledam k sjajenju, sjaju (svjetlucanju) njegova prstena
(pečata)."
GLAVA
vrijednosti (onoga) ko je odlazio (jutrom) k bogomoljama i ko je
išao (tj. vraćao se večerom, noću iz bogomolja).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Haruna, rekao je:
izvijestio nas je Muhamed, sin Mutarifa, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina
Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Ko je odlazio
(tj. Ko odlazi jutrom) k bogomolji i (ko je) išao (tj. i ide, vraća se
večerom, u noći - jer "raha" po nekima znači i
"vraćati noću"), pripravio (doslovno: izbrojio) je Allah
njemu njegovu gostionicu (ili: njegovo pogošćenje jelom) od raja kada god
je odlazio (jutrom) ili išao (vraćao se večerom, noću)."
GLAVA:
Kada se podigla molitva (Kada se uspostavila molitva, tj. kada je
proučen ikamet) pa nema molitve osim propisane (obavezne molitve, tj. ne
smiju se klanjati nafile - neobavezne molitve kada se podiglo da se klanja fard
- propisana, obavezna molitva).
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od
svoga oca, od Hafsa, sina Asima, od Abdullaha, sina Malikja sina Buhajnete,
rekao je:
"Prošao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj (jednoga) čovjeka...."
Rekao je (Buharija): A pričao mi je Abdurahman, rekao je: pričao nam
je Behz, sin Eseda, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio
me Sa'd, sin Ibrahima, rekao je: čuo sam Hafsa, sina Asima, rekao je:
čuo sam (jednoga) čovjeka iz (plemena) Ezda, govori mu se Malikj, sin
Buhajnete, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio (jednoga)
čovjeka, a već se podigla molitva (tj. a već je izgovoren ikamet
da se podigne na obaveznu molitvu, a onaj čovjek) klanja dva naklona
(rekjata nafile, neobavezne molitve, sabahskog suneta). Pa pošto je otišao (sa
molitve, tj. pošto je završio molitvu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, opkolili su ga (okupili su se okolo njega - oko čovjeka, ili: oko
Božijeg poslanika) ljudi, pa je rekao njemu (onome čovjeku) poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar jutro (tj. jutarnju molitvu,
sabah klanjaš) četiri (naklona, rekjata), zar jutro (sabah) četiri
(rekjata klanjaš)?" Slijedi ga (tj. Behza, slaže se s njime) Gunder i
Mu'az od Šu'beta, od Malikja. A rekao je Ibnu Ishak od Sa'da, od Hafsa, od
Abdullaha, sina Buhajnete. A rekao je Hamad: izvijestio nas je Sa'd od Hafsa,
od Malikja.
(Ovo na kraju su sve razni senedi - lanci ljudi preko kojih je
navedeni hadis dopro do Buharije.)
GLAVA
granice bolesnika da prisustvuje skupini (tj. do koje granice
bolesti će bolesnik nastojati da odlazi na zajedničku molitvu).
PRIČAO NAM JE
Umer, sin Hafsa, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao
nam je 'Ameš od Ibrahima, rekao je Esved:
Bili smo kod 'Aiše,
bio zadovoljan Allah od nje (s njom), pa smo spomenuli ustrajnost (upornost) na
molitvi i poštovanje nje (i držanje nje, molitve za veliku stvar). Rekla je (na to Aiša):
"Pošto se razbolio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, svojom bolesti koja je (ta što) je umro u njoj, pa je došla
molitva (tj. pa je prispjelo, nastupilo vrijeme molitve), pa se pozvalo (tj. pa
se proučio ezan), pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka
klanja sa ljudima (kao imam njima)." Pa se reklo njemu (Božijem poslaniku
a.s.): "Zaista je Ebu Bekjr žalovit (žalostan, lako ga obuzme žalost,
tužan) čovjek. Kada je stao (tj. Kada stane na) tvoje mjesto (gdje
stojiš), nije mogao (tj. neće moći) da klanja sa ljudima (kao imam
njima)." I ponovio je (Muhamed a.s. svoj predlog) pa su ponovili (svoju
primjedbu na taj predlog) njemu. Pa je ponovio treći (puta) pa je rekao:
"Zaista vi (žene) ste drugarice Jusufa (Josifa, tj. vi ste navaljivale i
na Jusufa a.s. da odstupi od svoga stanovišta). Zapovjedite Ebu Bekjru, pa neka
klanja sa ljudima (kao imam)!" Pa je izašao Ebu Bekjr pa je klanjao (tj.
počeo je klanjati). Pa je našao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, od svoje duše lakoću (tj. pa je osjetio da mu je lakše), pa je
izašao, naginje se (idući naslonjen) između dva čovjeka, kao da
ja (sad) gledam njegove dvije noge, pišu njih dvije (po) zemlji (tj. vuku se po
zemlji) od bola. Pa je htio Ebu Bekjr da se pomakne (povuče) nazad, pa je
dao znak k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (tj. to jest):
"Tvoje (tj. Svoje) mjesto (zadrži)!" Zatim su doveli njega (tj.
doveden je Božiji poslanik a.s.) dok je sjeo uz njegovu (Ebu Bekjrovu) stranu
(uz Ebu Bekjra)." Pa se reklo 'Amešu: A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (tom prilikom takvog postupka - on) klanja, a Ebu Bekjr klanja
sa (tj. za) njegovim klanjanjem, a ljudi klanjaju sa (tj. za) klanjanjem Ebu
Bekjra. Pa je rekao (Ameš) sa svojom glavom: Da. (To znači: Ameš je dao
znak glavom da je tako bilo.) Predao ga (pomenuti hadis) je Ebu Davud od
Šu'beta, od Ameša neki (dio) njega (hadisa). A povećao je (tj. dodao je u
pričanju ovoga hadisa) Ebu Muavijete (još ovo): ".... sjeo je (na
prostor) od ljevice (nalijevo) Ebu Bekjra, pa je bio Ebu Bekjr (u takvom
položaju da) klanja stojeći."
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, rekao je: izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Ma'mera,
od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ubejdulah, sin Abdullaha, rekao je: rekla
je Aiša:
"Pošto je
oteščao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. pošto je postalo
teško njegovo stanje) i pojačao se njegov bol, zatražio je dozvolu (od)
svojih žena da se dvori (da mu se pruža bolesnička njega samo) u mojoj
sobi, pa su (to) dozvolile njemu. Pa je izašao između dvojice ljudi, pišu
njegove dvije noge (po) zemlji (tj. vuku se po zemlji). A bio je između
Abasa i (jednog) drugog čovjeka (tj. išao je između njih
oslanjajući se na njih dvojicu)." Rekao je Ubejdulah, sin Abdullah
a: Pa sam spomenuo to Ibnu Abasu šta je rekla Aiša, pa je rekao
meni: "Da li znaš ko je (taj) čovjek kojega nije imenovala (čije
ime nije spomenula) Aiša?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "On
je (tj. to je bio) Alija, sin Ebu Taliba."
GLAVA
dopuštenja u kiši i bolesti da klanja (čovjek) u svome stanu.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a da je Ibnu
Umer pozvao (proučio ezan) za molitvu u (jednoj) noći, vlasnici
studeni i vjetra (tj. studenoj, hladnoj i vjetrovitoj noći), zatim je
rekao (na kraju ezana): "Zar ne! (tj. Pažnja!) Klanjajte u
stanovima." Zatim je rekao:
"Zaista poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovijedaše pozivaču (mujezinu) kada
bi bila noć, vlasnica studeni i kiše (tj. studena i kišovita noć da
na kraju ezana) govori: "Zar ne! (tj. Pozor! Pazite! Pažnja!) Klanjajte u
stanovima!"
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Ibnu Šihaba, od Mahmuda, sina
Rebi'a, Ensarije da 'Itban, sin Malikja vođaše svoj narod (u molitvi, tj.
bivaše, bio je svome narodu imam), a on je (bio) slijep, i da je on rekao
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O
poslaniče Allaha, zaista ona (tj. ono se događa i tako da) bude
pomrčina i poplava, a ja sam čovjek slijepoga (a veli se i:
manjkavoga) vida, pa klanjaj, o poslaniče Allaha, u mojoj kući (ili:
u mojoj sobi na jednom) mjestu (da) uzmem njega (to mjesto za) klanjalište
(mjesto klanjanja, mjesto gdje ću klanjati sa svojim narodom)." Pa mu
je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Gdje
voliš (želiš) da klanjam?" Pa je pokazao ka (jednom) mjestu od kuće
(ili: sobe).
Pa je klanjao u njemu (u ili na tom mjestu) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
Da li će klanjati vođa (u molitvi) sa (onim) ko je
prisustvovao (ko je došao, a imao je ispriku i razlog da ne dođe u
skupinu, u džema'at da zajednički klanja); i da li će govoriti
(učiti hutbu u) petak u kiši (kad je kiša)?
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Abdul-Vehaba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda,
rekao je: pričao nam je Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: čuo sam
Abdullaha, sina Harisa, rekao je: govorio nam je (tj. učio nam je hutbu u
petak) Ibnu Abas u (jednom) danu vlasniku kaljavosti (blata, tj. u jednom
blatnjavom danu), pa je zapovjedio pozivaču (mujezinu), pošto je stigao
(došao pozivač do rečenice:) "Hajde (Dođi) na molitvu",
rekao je (Ibnu Abas u toj zapovjedi muezinu): "Reci: Molitva je u
stanovima." (Znači umjesto
"Dođi na molitvu", danas u ezanu reci: "Molitva je u
stanovima", jer je blato - a sjetimo se da su džamije bile tada bez
krovova, podova i prostirke po podu.) Pa je pogledao neki (od) njih k nekima
(tj. pa su na tu Ibnu Abasovu zapovjed svi prisutni pogledali jedan u drugog,
zgledali se) kao da su oni (to) zanijekali (kao da nisu to odobravali), pa je
rekao:
"Kao da ste vi zanijekali (osudili) ovaj (moj postupak). Zaista ovo je (postupak što) ga je činio ko (tj. što) je on bolji od mene (bio)." Misli (Ibnu Abas pod tim riječima na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Zaista ona (džum'a) je odlučna (dužnost, rekao je dalje Ibnu Abas), a zaista ja mrzim da vas bacam u grijeh (doslovno: ja sam mrzio, tj. ja nisam želio - ne želim - da vas bacam u grijeh)." A od Hamada, od Asima, od Abdullaha, sina Harisa, od Ib