U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA
KNJIGA POKLONA (Darovanja) I
NJEGOVE VRIJEDNOSTI (Vrline)
I BODRENJA NA NJEGA
PRIČAO NAM JE
Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zib od Makburije, od njegova oca,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"O žene
muslimanke, neka nikako ne omalovažava susjedica (da pokloni) svojoj susjedici
i da (bi to bilo samo, tj. pa makar samo) papak ovce."
PRIČAO NAM JE
Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga
oca, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
da je ona rekla Urvettu:
"Sine moje
sestre (sestriću), zaista mi smo bili (u takvom siromaštvu često da)
zaista gledamo k mlađaku (tj. vidimo mlad mjesec), zatim mlađaku,
zatim mlađaku, tri mlađaka u dva mjeseca, a nije se naložila (tj. a
ne naloži se) u sobama (tj. u kući) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, vatra." Pa sam rekao: "O tetka, šta je bilo (to što)
oživljava vas (što vas drži na životu, tj. od čega ste živjeli)?"
Rekla je: "Dvoje crnih: datule i voda. Osim (toga bilo je još i to) da su
ono bili za (tj. u) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, susjedi od
Pomagača (takvi da) su bile za (tj. u) njih poklonjene na mužu (deve ili
ovce, tj. date im da ih muzu neko vrijeme besplatno i da ih onda vrate
vlasnicima nazad), i poklanjaše (oni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, od svojih mlijeka (jedan dio), pa napoji nas (mlijeka, mlijekom na taj
način Božiji poslanik a.s.)."
GLAVA
maloga od poklona.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Sulejmana,
od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Da sam se
pozvao k podlaktici ili cjevanici, zaista bih se odazvao; i da se poklonila k
meni (darovala, dala meni) podlaktica ili cjevanica, zaista bih (to)
primio."
("Kura'un" je noga životinje od kopite ili papka do
koljena, a "zira'un" je noga, odnosno dio noge iznad toga.
"Zira'un" je i lakat i podlaktica. To su sve mjesta gdje je malo
mesa, pa su istaknuta da se upozori da i mali poklon, poklon od male koristi
treba cijeniti, ne treba ga omalovažavati niti odbijati.)
GLAVA
(onoga) ko je tražio (na) poklon od svojih drugova (neku) stvar
(nešto).
A rekao je Ebu Seid:
Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Udarite meni sa vama
dio."
(To jest:
"Odredite, odrežite, dajte i meni jedan dio.")
PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem,
pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla,
bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, poslao (poruku, narudžbu) k (jednoj) ženi od Izbjeglica (Iseljenika), a
bio je u nje dječak stolar, rekao je njoj:
"Zapovjedi tvome (svome) robu, pa
neka napravi nama od drva govornice (od drveta govornicu)." Pa je
zapovjedila svome robu. Pa je otišao, pa je odsjekao od tamariska, pa je
načinio (izradio) njemu govornicu. Pa pošto je završio nju, poslala je k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (poruku, obavještenje) da je on
već završio (napravio) nju (govornicu). Rekao je, pomilovao ga Allah i
spasio: "Pošalji nju k meni." Pa su donijeli nju (Pa su je donijeli).
Pa je (sebi, na sebe) natovario nju (tj. uzeo je nju) Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je stavio (metnuo) nju gdje vidite (nju i sada).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin
Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Ebu Hazima, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, Sulemije, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Bio sam (jedan) dan sjedač (sjedio
sam) sa (nekim) ljudima od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
u (jednom) odsjedalištu u putu Meke (prema Meki), a poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, je odsjedač (tj. odsjeo je) pred nama. A narod (tj.
ljudi) su obučeni hodočasnički, a ja sam neobučen
hodočasnički. Pa su ugledali (vidjeli) divljega magarca, a ja sam
zaposlen, krpim (tj. popravljam, šijem) svoju obuću, pa nisu obavijestili
mene za njega (o njemu), a želili su da sam zaista je vidio (ugledao) njega. Pa
sam se obazro pa sam vidio njega. Pa sam ustao do konja, pa sam osedlao njega,
zatim sam uzjahao. I zaboravio sam kandžiju (bič) i koplje pa sam rekao
njima:
"Dohvatite (dodajte) mi kandžiju i koplje." Pa su rekli:
"Ne, tako nam Allaha nećemo pomoći tebi na (tj. protiv) njega
(ni) sa (jednom) stvari (tj. ni čim)." Pa sam se rasrdio, pa sam
sišao (sjahao), pa sam uzeo njih dvoje, zatim sam uzjahao. Pa sam bio žestok
(tj. žestoko sam navalio) na magarca, pa sam ga ranio (smrtno), zatim sam donio
njega, a već je umro. Pa su pali u (tj. na) njega (da) jedu njega (da ga
jedu). Zatim su sumnjali u njegovo (tj. svoje) jedenje njega, a oni su
obučeni hodočasnički. Pa smo otišli (krenuli). A sakrio sam
mišicu (tj. dio noge magarca) sa mnom (sa sobom). Pa smo stigli poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo pitali njega o tome pa je rekao:
"Sa vama je (li)
od njega (neka) stvar (tj. išta, imalo, dakle: Je li ostalo od njega išta, ima
li koji dio od njega.)?" Pa sam rekao: "Da." Pa sam dodao njemu
mišicu, pa je jeo nju dok je upropastio (tj. pojeo) nju, a on je obučen
hodočasnički. Pa je pričao meni za njega Zejd, sin Eslema, od
Ata-a, sina Jesara, od Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
GLAVA
(onoga) ko tražio napojenje.
A rekao je Sehl:
Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Napoji
me!"
PRIČAO NAM JE
Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je
Ebu Tuvalete, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da)
govori:
Došao je nama
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ovu našu kuću pa je tražio
napojenje (tj. tražio je od nas da se napije vode ili mlijeka). Pa smo pomuzli
njemu (jednu) našu ovcu, zatim sam pomiješao (u) njega od vode ovoga našega
bunara, pa sam dao njemu, a Ebu Bekr je (na strani) od njegove ljevice, a Umer
je prema njemu (prema njegovom licu), a (jedan) Beduin je (na strani) od
njegove desnice. Pa pošto je završio (tj. napio se), rekao je Umer: "Ovo
je Ebu Bekr." Pa je dao Beduinu svoj višak (tj. ono što mu je preteklo
mlijeka), zatim je rekao:
"Desni, desni!
Zar ne! (Pažnja!) Pa činite zdesna (počinjite, dajite s desne strane
najprije)!" Rekao je Enes: Pa ona (tj. ovakva primjena) je običaj
(Muhameda a.s.). Pa ona je običaj. Tri puta (je to rekao Enes).
GLAVA
primanja poklona lova.
A primio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Katadeta mišicu lova.
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda sina Enesa
sina Malika, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Podigli smo (sa loge
jednoga) zeca u Meruzahranu, pa su trčali ljudi, pa su sustali. Pa sam
stigao njega, pa sam uzeo (uhvatio) njega, pa sam donio njega Ebu Talhatu. Pa
je zaklao njega i poslao je njega k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, sa njegovim butom, ili sa njegovim dvama stegnima (tj. poslao mu but,
ili dva stegna od zeca). Rekao je (Šubete): Njegova dva stegna, nema sumnje u
njega (u to). Pa je primio njega. Rekao sam:
"I jeo je od
njega?" Rekao je: "I jeo je od njega." Zatim je rekao poslije:
Primio je njega.
GLAVA
primanja poklona.
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina
Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Abdullaha, sina Abasa, od Saba, sina
Džessameta, bio zadovoljan Allah od njih, da je on (Sa'b) poklonio poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, divljega magarca, a on je u Ebva-u, ili u
Veddanu, pa je vratio na njega (tj. njemu taj poklon). Pa pošto je vidio
(neraspoloženje) što je u njegovom licu (nastalo), rekao je:
"Zar ne!"
(Patite, Pažnja!) Zaista mi nismo vratili njega na tebe (tebi ni zbog čega
drugoga) osim (zato što) smo zaista mi obučeni
hodočasnički."
GLAVA
primanja poklona.
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, pričao nam je Abdete, pričao nam je Hišam od
svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da ljudi istraživaše sa svojim
poklonima dan Aiše, traže s njima, ili traže s time (tj. tražeći s time)
zadovoljstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Džafer, sin Ijasa, rekao
je: čuo sam Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Poklonila je Umu
Hufejda, tetka Ibnu Abasa k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sira
(mladoga, neslanoga), i masla i guštera (jednu vrstu pustinjskoga guštera koji
su jeli, kojeg su jeli). Pa je jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
(malo) od sira i masla, a ostavio je guštera (zbog) prljavosti (tj. zbog
odvratnosti usljed njegove prljavosti).
(Neki pod prljavošću razumijevaju ružan miris usta koji se osjeća
poslije jedenja toga guštera.)
Rekao je Ibnu Abas:
Pa se je jeo (taj gušter) na sofri (stolu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, a da je bio zabranjen, ne bi se jeo na sofri poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio.
(Neko ga je jeo ako ga nije jeo sami Muhamed a.s., pa zbog toga to
kaže Ibnu Abas.)
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Man, rekao je: pričao mi je
Ibrahim, sin Tahmana, od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se donijela (kakva) hrana (bio je
takvog običaja da) je pitao o njoj (o hrani):
"Je li poklon,
ili je milostinja?" Pa ako se reklo: "Milostinja!", rekao je
(rekao bi) svojim drugovima: "Jedite." A (on je) nije jeo. A ako se
reklo: "Poklon!", udario je sa svojom rukom, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je jeo sa njima.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Donijelo se
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) meso, pa se reklo:
"Milodarilo se
na Beriru (Beriri)." Rekao je:
"Ono je za nju
(njoj) milostinja, a za nas (a nama od nje) je poklon."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Abdurahmana, sina Kasima, rekao je: čuo sam njega (tj. hadis koji će
se sada navesti) od njega (od Abdurahmana), od Kasima, od Aiše, bio zadovoljan
Allah od nje, da je ona htjela da kupi Beriru, i da su oni uslovljavali njezino
zaštitništvo, pa se (to) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kupi je, pa je
oslobodi, pa (jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." I poklonilo
se za nju (njoj neko) meso, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Šta je ovo?" Rekla sam: "Milodarilo se na Beriru (tj.
dato joj je kao milostinja)." Pa je rekao: "Ono je za nju (njoj)
milostinja, a za nas (nama od nje) je poklon." I dao se izbor Beriri (da
bira da li će ostati u braku sa mužem s kojim je bila u braku dok je bila
robinja, ili neće). Rekao je Abdurahman: Njezin muž je (bio) slobodan, ili
rob. Rekao je Šubete: Pitao sam Abdurahmana o njezinome mužu. Rekao je:
"Ne znam je li (bio) slobodan, ili rob."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mukatila, Ebulhasen, izvijestio nas je Halid, sin Abdullaha, od
Halida Hazza-a, od Hafse, kćeri Sirina, od Umu Atije, rekla je:
Unišao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Aišu (Aiši), bio zadovoljan
Allah od nje, pa je rekao njoj:
"Kod vas je (li
neka) stvar (od jela, tj. Imate li šta za pojesti)?" Rekla je: "Ne
(tj. Nema ništa) osim (jedna) stvar (nešto što) je poslala nju Umu Atija od
ovce koja se poslala k njoj od milostinje (ovce koju je dobila kao
zekat)." Rekao je: "Zaista ona je već doprla (na) svoje
mjesto."
GLAVA
(onoga) ko je poklonio k svome drugu i istraživao je neke (od)
njegovih žena osim nekih (tj. i tražio da se dogodi da dadne drugu poklon kada
mu drug bude kod svoje žene koju naročito voli između svih svojih
žena)."
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Hišama, od
njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bili su ljudi
(običaja da) istražuju sa svojim poklonima moj dan. I rekla je Umu Selema:
Zaista moje drugarice su se sakupile (sastale kod mene pa su rekle da kažem
Muhamedu a.s., da zapovjedi ljudima da mu donose poklone bez obzira kod koje se
žene nalazio on). Pa sam spomenula njemu (to). Pa se okrenuo od nje.
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Hišama, sina
Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su žene
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bile dvije stranke (grupe). Pa
(jedna) stranka je (ta što je) u njoj Aiša, i Hafsa, i Safijja i Sevda, a druga
stranka je Umu Selema i ostale žene poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio. A bili su muslimani već znali ljubav poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, Aiše (prema Aiši). Pa kada je bila kod jednoga (od) njih
hedija (dar, poklon što) hoće da pokloni nju (njega-dar) k poslaniku
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odgodio bi nju (hediju, dar), te kada je
(tj. pa kada bi) bio poslanik Allaha, u sobi Aiše, poslao je (poslao bi)
vlasnik poklona (darodavalac svoj dar) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u sobu Aiše. Pa je govorila stranka Umu Seleme pa su rekle njoj:
"Govori
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori ljudima pa (da)
rekne: "Ko je htio (tj. Ko hoće) da pokloni ka poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (neki) poklon, pa neka pokloni njemu gdje (god) je
bio od svojih žena (tj. kod koje god se žene on nalazio, zadesio)." Pa je
govorila njemu Umu Selema za (ono) što su rekle (one), pa nije rekao (odgovorio
na to) njoj (nijednu) stvar (tj. ništa). Pa su (one) pitale nju pa je rekla:
"Nije rekao meni (nijednu) stvar (Ništa mi nije rekao)." Pa su rekle
njoj: "Pa govori mu (opet)." Rekla je: Pa je govorila njemu kada je
kolao (tj. došao na redu) k njoj opet. Pa nije rekao njoj (nijednu) stvar (ništa).
Pa su pitale nju pa je rekla: "Nije rekao meni (nijednu) stvar." Pa
su rekle njoj: "Govori mu dok govori tebi (dok ti ne kaže, tj. tako dugo
da ti nešto rekne o tome)." Pa je kolao k njoj, pa je govorila njemu pa je
rekao:
"Ne uznemiruj me
u Aiši (tj. Ne dosađuj mi za Aišu, u vezi Aiše), pa (tj. jer) objava nije
došla meni, a ja sam u odjeći (ijedne) žene osim Aiše." Rekla je: Pa
sam rekla: "Kajem se k Allahu od uznemiravanja tebe, o poslaniče
Allaha!" Zatim su zaista one zovnule (pozvale) Fatimu, kćer poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su poslale (nju) k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) rekne: "Zaista tvoje žene zaklinju te
Allahom (za) pravdu u kćeri Ebu Bekra (u vezi odnosa prema kćeri Ebu
Bekrovoj)." Pa je govorila njemu pa je rekao:
"O
kćerčice, zar ne voliš što volim (ja)." Rekla je:
"Da." Pa se vratila k njima pa je izvijestila njih. Pa su rekle:
"Vrati se k njemu (opet, o Fatima, i opet mu govori)." Pa nije htjela
da se vrati (opet). Pa su poslale Zejnebu, kćer Džahša, pa je došla njemu,
pa je bila gruba (pa je zaoštrila stvar) i rekla je: "Zaista tvoje žene
zaklinju te Allahom (za) pravdu u kćeri Ibnu Ebu Kuhafeta." Pa je
podigla svoj glas, čak je dohvatila Aišu, a ona je sjedačica (a ona
je sjedila), pa je psovala (grdila) nju, čak (da) zaista poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, zaista gleda k Aiši da li će govoriti (tj. da
li će ona šta progovoriti). Rekao je: Pa je govorila Aiša (da) vrati na
Zejnebu (odvraćajući, odgovarajući Zejnebi) dok je ućutkala
(ušutkala) nju. Rekla je: Pa je gledao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, k Aiši i rekao je:
"Zaista ona je
kći Ebu Bekra."
Rekao je Buharija:
Zadnji govor je priča (pripovjedanje) Fatime, spominje se od Hišama, sina
Urveta, od (jednoga) čovjeka, od Zuhrije, od Muhameda, sina Abdurahmana. A
rekao je Ebu Mervan od Hišama, od Urveta:
Bili su ljudi
(običaja da) istražuju sa svojim poklonima dan Aiše. A od Hišama, od
(jednoga) čovjeka od Kurejševića, i (jednoga) čovjeka od
slobodnjaka, od Zuhrije, od Muhameda, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama,
rekla je Aiša:
Bila sam kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zatražila dozvolu Fatima.
GLAVA
(onoga) što se ne odbija (ne vraća) od poklona.
PRIČAO NAM JE
Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Azrete, sin
Sabita, Ensarija, rekao je: pričao mi je Sumamete, sin Abdullaha, rekao
je:
Unišao (Ušao) sam na
njega (njemu, Sumametu - kaže Azrete), pa je dodao meni mirisa (tj. neki
miris), rekao je (dodajući miris): Bio je Enes, zadovoljan bio Allah od
njega, (običaja da) neće vratiti (ne odbijaše) miris (kada mu se daje
na poklon). Rekao je: I tvrdio je Enes da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, ne vraćaše miris (kada mu se davao na poklon).
GLAVA
(onoga) ko je vidio (smatrao) odsutni poklon dozvoljenim.
PRIČAO NAM JE
Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: spomenuo je Urvete da su Misver, sin Mahremeta,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice, i Mervan izvijestila njih dvojica njega
da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je došlo njemu
poslanstvo Hevazina, ustao u (tj. među) ljudima pa je zahvalio na Allaha
(Allahu) sa (onim) što je On njegov dostojanstvenik (tj. kako Mu pripada,
doliči), zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije (toga), pa zaista vaša braća došla su nama kajući
se. I zaista ja sam vidio (da treba) da vratim k njima njihovo roblje, pa ko
voli (želi) od vas da odobri to (tj. da se s tim zadovolji), pa neka (to)
učini. A ko voli da bude na svome dijelu da dadnemo njemu njega od prvoga
(onoga) što zaplijeni Allah nama (od neprijatelja, neka rekne)." Pa su
rekli ljudi: "Odobrili smo ti (tj. Zadovaljamo, zadovoljavamo se s tom
tvojom odlukom)."
GLAVA
nagrađivanja u poklonu (tj. nagrađivanja za poklon,
davanja protupoklona za poklon).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Isa, sin Junusa, od Hišama, od njegova oca, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) prima poklon i (da)
nagrađuje na njega (za njega).
Nije spomenuo Veki' i
Muhadir (nisu spomenuli njih dva da su čuli ovaj hadis) od Hišama, od
njegova oca, od Aiše (nego je to spomenuo samo Isa, sin Junusa).
GLAVA
poklona djetetu.
A kada je dao (otac)
nekom svome djetetu (jednu) stvar (nešto), nije bilo dozvoljeno (da to
učini) do da (tj. osim da) pravedno postupi među njima i (da) dadne
(i da da i) drugima slično njemu (tom poklonu koji je dao onom jednom
djetetu). I neće se svjedočiti na njega.
(To jest: Ne treba biti svjedok na takav, za takav poklon koji otac
poklanja svome jednom djetetu mimo ostalu svoju djecu.)
A rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pravedni budite
među vašom djecom u daru (u davanju). I da li je za oca (da li je ocu) da
vrati u svome daru (svoj dar nazad)? I (o onome) što jede od imanja svoga
djeteta sa poznatim (tj. običnim načinom ishrane), a neće se
pretrčati (tj. ne prelazeći granicu, ne pretjerujući)."
A kupio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sebi) od Umera (jednu) devu, zatim
je dao (darovao) Ibnu Umeru (Umerovu sinu) i rekao je:
"Pravi (tj.
Čini) sa njom šta si htio (tj. šta hoćeš)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina
Abdurahmana, i Muhameda, sina Numana sina Bešira, da su njih dva pričala
njemu od Numana, sina Bešira, da je njegov otac doveo njega k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Zaista ja sam
darovao ovome mome (svome) sinu dječaka (tj. jednoga roba)." Pa je
rekao: "Da li si svakome tvome (svome) djetetu darovao slično
njemu?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa vrati ga."
GLAVA
zasvjedočavanja (uzimanja nekoga za svjedoka) u poklonu (kod
darovanja).
PRIČAO NAM JE
Hamid, sin Umera, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Amira, rekao
je: čuo sam Numana, sina Bešira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, a
on je na govornici (u Kufi da) govori:
Dao je meni moj otac
(jedan) dar. Pa je rekla Amra, kći Revahata: "Neću se
zadovoljiti (Nisam zadovoljna) do (da, dok ne) zasvjedočiš poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je došao poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam dao mome (svome)
sinu od Amre, kćeri Revahata, (jedan) dar, pa je zapovjedila meni da
zasvjedočim tebe, o poslaniče Allaha!" Rekao je:
"Da li si dao
ostaloj tvojoj (svojoj) djeci kao ovome (slično ovome)?" Rekao je:
"Ne." Rekao je:
"Pa čuvajte
(Bojte) se Allaha, i pravedni budite među vašom djecom." Rekao je: Pa
se vratio pa povratio njegov (svoj) dar.
GLAVA
poklona čovjeka svojoj ženi i žene svome čovjeku.
Rekao je Ibrahim:
Dozvoljeno je. A rekao je Umer, sin Abdulaziza: Neće vraćati njih
dvoje (ono što poklone jedno drugome). A tražio je dozvolu Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (od) svojih žena u (tom, tj. za to) da se njeguje
(u bolesti, tj. da se liječi) u sobi Aiše. A rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Povraćivač
(Onaj koji vrati nazad) u svome poklonu (tj. Ko vrati svoj poklon) je kao pas
(koji se) vraća u svojoj bljuvotini (kao pas koji liže ono što je:
izbljuvao, povratio)." A rekao je Zuhrija o (onome) ko je rekao svojoj
ženi: "Pokloni mi neki dio tvoga (svoga) vjenčanoga dara, ili svega
njega!", zatim nije ostalo (iza toga) osim malo (vremena, tj. zatim je
malo prošlo) dok je razvjenčao nju, pa se vratila u njemu (u poklonu, tj.
pa je vraćala - tražila da joj vrati vjenčani dar koji je bila
poklonila), rekao je: Vratiće k njoj ako je bio prevario nju. A ako je
bila dala njemu od dobre duše (dobrovoljno), nije (ni) u (jednoj) stvari od
njegova posla (bilo nikakve) varke (varanje), dozvoljeno je (to poklanjanje
vjenčanoga dara, i ne mora vraćati muž ako je došlo do razvoda
braka), (jer) rekao je Allah, uzvišen je:
".... pa ako su
(one) bile dobre vama od (jedne) stvari od njega (od vjenčanoga dara)
dušom (tj. ako su vam nešto od njega poklonile dragovoljno)....".
(Dalje stoji: ".... pa jedite ga....". Pod prevarom misli
se na to da je odlučio prije da se razvede s njom nego što će tražiti
od nje da mu pokloni dio vjenčanoga dara, ili cio dar.)
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Ubjedulah, sin Abdullaha, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od
nje:
Pošto je bio težak
(tj. postao teški bolesnik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se
pojačao njegov bol, tražio je dozvolu (od) svojih žena da se dvori
(njeguje, poslužuje) u mojoj sobi. Pa su dozvolile njemu. Pa je izašao
između dvojice ljudi, pišu (crtaju) njegove dvije noge zemlju (tj. po
zemlji, vuku se po zemlji i ostavljaju trag), i bio je između Abbasa i
između (jednoga) drugoga čovjeka (nošen, tj. njih dva su ga nosili,
vodili između sebe). Pa je rekao Ubejdulah: Pa sam spomenuo Ibnu Abasu šta
je rekla Aiša, pa je rekao meni:
"A da li znaš ko
je čovjek koji (je bio taj drugi što ga) nije imenovala Aiša?" Rekao
sam: "Ne." Rekao je: "On je Alija, sin Ebu Taliba."
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus
od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vraćalac u
svome poklonu je kao pas, pobljuje (povrati), zatim se vraća u svoju
bljuvotinu.
(Dakle onaj koji vrati poklon koji je već dao, je kao pas koji
liže ono što je povratio, pobljuvao.)
GLAVA
poklona žene za (nekoga, tj. nekome drugome) osim svoga muža, i
(GLAVA) njezinoga oslobađanja (svoje robinje) kada je bio za nju (tj. u
nje) muž, pa ono (pa to) je dozvoljena (stvar, tj. dozvoljeno je ženi koja ima
svoga muža da pokloni neki poklon drugoj osobi osim svoga muža i da oslobodi
ropstva svoju robinju) kada nije bila (ta žena) maloumna (luda u smislu glupa);
pa kada je bila (ako je) maloumna (glupa), nije dozvoljeno, (jer) rekao je
Allah, uzvišen je: "I ne dajite maloumnima (ludima, glupima) vaše (svoje)
imetke....".
PRIČAO NAM JE
Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Abbada, sina Abdullaha,
od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:
"O
poslaniče Allaha, nema za (u) mene imanja (ništa drugo) osim (ono) što je
unio na mene (meni moj muž) Zubejr, pa (da li) ću milodariti?" Rekao
je: "Milodari, i ne skupljaj (ne stavljaj) u vreću pa (da) se skupi
(stavi) u vreću na tebe (tj. od tebe)."
PRIČAO NAM JE
Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Abdullah, sin Numejra, pričao nam
je Hišam, sin Urveta, od Fatime, od Esme da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Dijeli, a ne
izbrajaj pa (da) izbroji Allah na tebe (tj. tebi); i ne skupljaj (ne stavljaj)
u vreću pa (da) skupi u vreću Allah na tebe (tebi)."
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Jezida, od Bukejra, od Kurejba, slobodnjaka
Ibnu Abasa, da je Mejmuna, kći Harisa, bio zadovoljan Allah od nje,
izvijestila njega da je ona oslobodila (jednu) robinju, a nije tražila dozvole
(za to od svoga muža) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je
bio njezin dan koji (je taj što) kola (dolazi) na nju (njoj) u njemu, rekla je:
"Da li si
opazio, o poslaniče Allaha, da sam ja oslobodila moju (svoju)
robinju?" Rekao je: "A zar si (to) učinila?" Rekla je:
"Da." Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ti da si dala nju tvojim
(svojim) ujacima, bilo bi (to) veće (bolje) za tvoju nagradu." A
rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, od Bukejra, do Kurejba da je Mejmuna
oslobodila.
PRIČAO NAM JE
Hibban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od
Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (na) putovanje, ždrijebao bi
(bacao bi kocku) među svoje žene, pa koja (od) njih (bude sretna da) je
izašao njezin dio (njezin ždrijeb, kocka), izašao bi s njom (tj. izveo bi nju,
poveo bi nju sa sobom). I razdjeljivaše za svaku (tj. svakoj) ženi od njih
njezin dan i njezinu noć, osim Sevdete (Sevde), kćeri Zemata
(doslovno: osim) slučaja (da je Sevda, kći Zemata) poklonila svoj dan
i svoju noć za Aišu (Aiši), ženi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, traži (ona, tj. tražeći) s time zadovoljstvo poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
Sa kim će se početi sa poklonom (u poklanjanju, prilikom
darovanja)?
A rekao je Bekr od
Amra, od Kurejba da je Mejmuna, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, oslobodila (jednu) svoju robinju, pa je rekao njoj: "Da si to
učinila (tj. dala nju) nekim tvojim (svojim) ujacima, bilo bi veće za
tvoju nagradu.
(Dakle: bila bi ti veća nagrada.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam
je Šubete od Ebu Imrana Dževnije, od Talhata, sina Abdullaha - čovjek (je
to jedan, to je bio neki čovjek) iz Temimovića Murreta (iz Muretovih
Temimovića) - od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam:
"O
poslaniče Allaha, zaista za mene (tj. imam, u mene) su dva susjeda pa ka
kojem (od) njih dvojice ću darivati?"
(Dakle: Kojem ću od njih dvojice nešto dati, pokloniti, darivati.)
Rekao je: "K
bližem (od) njih dvojice tebi (po) vratima (tj. "K onome čija su ti
vrata bliže)."
GLAVA
(onoga) ko nije primio poklona zbog (nekoga) uzroka.
A rekao je Umer, sin
Abdulaziza: Bio je poklon u (za) vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, poklonom, a danas je mito.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me
Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abasa, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, izvijestio je njega da je on čuo Saba, sina
Džesameta, Lejsiju - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, - (da) izvještava da je on poklonio za poslanika (poslaniku) Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, magarca divljači (divljeg magarca), a on je u
Ebva-u, ili u Veddanu, a on je obučen hodočasnički, pa je vratio
njega (tj. pa ga nije primio). Rekao je Sab: Pa pošto je poznao u (na) mome
licu njegovo (svoje) vraćanje moga poklona, rekao je:
"Nije s nama
vraćanje na tebe (tj. Nije nam namjera da ti odbijemo, da ti ne primimo
poklon) ali smo mi (jer smo, zato što smo) obučeni
hodočasnički."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, sina
Zubejra, od Ebu Humejda Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Učinio je
namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka
iz Ezda (plemena), rekne se njemu (tj. tome čovjeku je ime)
Ibnulutebijjeti, nad milostinjom (tj. postavio ga je Muhamed a.s. da ubire i
donosi zekat: obaveznu milostinju za siromašne). Pa pošto je stigao (sa
terena), rekao je:
"Ovo je za vas,
a ovo se poklonilo za mene (tj. meni)." Rekao je: "Pa da li nije (tj.
Pa zašto nije) sjedio u kući svoga oca ili u kući svoje majke pa (da)
gleda (tj. pa da vidi da li) će se pokloniti njemu ili ne? Tako mi (Onoga)
koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci neće uzeti (ni) jedan
(čovjek) od njega (od zekatse imovine ni jednu) stvar (pa da će mu
biti drukčije) osim (tako da) će doći s njim (tj. donijeće
ga) sudnjega dana, nosi ga na svome vratu, ako je bio deva - za nju je (tj. ona
će imati) mukanje, ili krava - za nju (tj. u nje) je rikanje, ili ovca
bleči." Zatim je podigao sa svojom rukom čak (da) smo vidjeli
pjeskovitobijelu boju njegova dva pazuha:
"Moj Bože, da li
sam priopćio (saopštio)? Moj Bože, da li sam priopćio
(saopštio)?" Tri (puta je to rekao).
GLAVA:
Kada je poklonio (jedan) poklon, ili je obećao, zatim je umro
prije (nego) da stigne (dođe) k njemu.
A rekao je Abidete:
Ako je umro, a bio se rastavio (odvojio) poklon, a (onaj što) se poklonilo
njemu je živ, pa on (poklon) je za njegove nasljednike (pripada njegovim
nasljednicima). A ako se nije bio rastavio, pa on je za nasljednike (on pripada
nasljednicima onoga) koji je poklonio. A rekao je Hasen: Koji (god od) njih
dvojice je umro prije, pa on je za nasljednike (pripada nasljednicima onoga
što) se poklonilo njemu kada je zgrabio (uzeo u posjed) njega poslanik (koji je
poslan da poklon donese od darovaoca).
(Riječ "hibetun" i "hedijjetun" znače
poklon, dar, i obje su ženskoga roda u arapskom jeziku, pa su zato i zamjenice
koje se odnose na te riječi uvijek ženskoga roda. Dar, poklon u našem
jeziku su muškoga roda.)
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je
Ibnulmunkedir, čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da je došao
imetak Bahrejna, dao bih ti ovoliko tri (puta, tj. tri šake, ili tri
pregršti)." Pa nije stigao, čak je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, (a imetak iz Bahrejna nije stigao, a radi se o porezu
glavarini). Pa je poslao Ebu Bekr (jednoga) dozivača, pa je dozivao
(vikao): "Ko je bio (taj da) je za njega (u njega) kod Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (kakvo) obećanje ili dugovanje, pa neka
dođe nama." Pa sam došao njemu pa sam rekao: "Zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obećao je meni." Pa je
nasuo (šakom, ili: pregršti) meni tri (puta).
GLAVA:
Kako će se zgrabiti (tj. uzeti poklonjeni) rob i roba.
A rekao je Ibnu Umer:
Bio sam na teškom devcu (mladom devcu, ždrijepcu), pa je sebi kupio njega
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je:
"On je za tebe
(tj. On je tvoj), o Abdullahe!"
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Ebu Mulejketa, od
Misvera, sina Mahremeta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:
Razdijelio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve) kaftane (duge kapute),
a nije dao Mahremetu od njih (nijedne) stvari (ništa). Pa je rekao Mahremete:
"O moj
sinčiću (sinko), odi s nama (odvedi nas) k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim, pa je rekao:
"Uniđi (Uđi), pa zovni ga meni." Rekao je: Pa sam pozvao
(zovnuo) njega njemu, pa je izašao k njemu, a na njemu je (jedan) kaftan od
njih (od onih kaftana), pa je rekao: "Sakrili smo ovo tebi." Rekao
je: Pa je gledao k njemu (Mahremete). Pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Zadovoljio (li)
se Mahremete?"
GLAVA:
Kada je poklonio poklon, pa je zgrabio (tj. uzeo) njega drugi, a
nije rekao: primio sam (primih).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mahbuba, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer
od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Došao je (jedan)
čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Propao
sam." Pa je rekao: "A šta je to (bilo)?" Rekao je: "Pao sam
sa mojom porodicom (tj. sa svojom ženom u grijeh, misli na spolni odnos za
vrijeme posta) u ramadanu (ramazanu)." Rekao je: "Nalaziš (tj. Imaš
li kakav) vrat (tj. roba da oslobodiš ropstva u ime otkupa za taj
grijeh)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li možeš da
postiš dva sljedstvena mjeseca (tj. neprekidna, uzastopna mjeseca)?" Rekao
je: "Ne." Rekao je: "Pa možeš (li) da nahraniš šezdeset siromaha
(bijednika)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa je došao (jedan)
čovjek od Pomagača sa arekom (tj. donio je arek) - a arek je miktel:
zembilj (košara, torba za nošenje živežnih namirnica) - u njemu su datule. Pa
je rekao (Muhamed a.s. onome što je sam sebe tužio):
"Idi sa ovim
(tj. Nosi ovo), pa milodari s njim (tj. pa podaj kao milostinju njega za svoj
taj grijeh)." Rekao je: "Na potrebnijeg od nas, o poslaniče
Allaha (tj. Zar da dadnem, dam potrebnijem od svoje porodice)? Tako mi (Onoga)
koji je poslao tebe sa Istinom nema među njezina (tj. Medinina) dva
kamenjara porodica (nijedne) kuće, potrebnija od nas." Rekao je:
"Idi, pa nahrani tvoju (svoju) porodicu (tj. pa podaj kao hranu ovaj
zembilj datula svojoj porodici)."
GLAVA:
Kada je poklonio dugovanje na čovjeku (pri, kod čovjeka
nekojega, nekog što je imao, što ima).
Rekao je Šubete od
Hakema: Ono (To) je dozvoljeno. A poklonio je Hasen, sin Alije - na njih
dvojicu mir! - (jednome) čovjeku svoj dug. A rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je bio (tj.
Ko bude u takvoj prilici da bude) za njega (za nekoga čovjeka, tj. da bude
neko imao) na njemu (neko) pravo, pa neka dadne (da) njemu (to pravo) ili neka
se odriješi njega (prava) od njega (od vlasnika prava, tj. ili neka traži od
vlasnika da mu on pokloni svoje pravo)."
Pa je rekao Džabir:
Ubio se (Ubijen je, poginuo) je moj otac, a na njemu je dugovanje (dug). Pa je
pitao (molio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegove vjerovnike da
prime plod moga zida (tj. vrta, zidom ograđenoga) i (da) odriješe moga oca
(tj. da oglase moga oca da je čist od dugovanja koje im je dugovao - da
nije više dužan).
PRIČAO NAM JE
Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. A rekao je Lejs:
pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba da je on rekao: pričao mi je Ibnu
Kab (sin Kaba) sina Malika da je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, izvijestio njega da je njegov otac ubio se (ubijen je, poginuo
na) dan Uhuda (kao) šehid (mučenik), pa su se zažestili (žestoko navalili)
u svojim pravima (za svoja prava, dugove). Pa sam došao poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam govorio njemu. Pa je pitao njih da prime
plod moga zida i (da) odriješe moga oca, pa nisu htjeli. Pa nije dao njima
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moga zida i nije razbio njega
njima (na komade, tj. nije moga vrta za dug moga oca dao u trajno vlasništvo, i
nije ga razdijelio u to ime na parcele vjerovnicima-ljudima kojima je moj otac
bio dužan), ali je (tj. nego je) rekao:
"Poraniću
na tebe (tebi sutra)." Pa je poranio na nas (nama) kada je osvanuo (kada
je osvanulo), pa je ophodio u palmama (između palmi) i molio je u njegovom
plodu za blagoslov. Pa sam posjekao (obrao) njih (palme), pa sam izvršio
(isplatio) njima njihovo pravo i ostao je (i) nama od njihovoga ploda (jedan)
ostatak. Zatim sam došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je
sjedač (a on sjedi), pa sam izvijestio njega za to (o tome), pa je rekao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:
"Čuj, - a
on je sjedač (a on sjedi) - o Umere!" Pa je rekao Umer: "Da ne
bude bilo (da) smo već znali (tj. Daj da bude da smo već znali) da si
ti poslanik Allaha! Tako mi Allaha zaista ti si svakako poslanik Allaha."
GLAVA
poklona jednoga (predmeta) za skupinu (skupini).
A rekla je Esma
Kasimu, sinu Muhameda, i sinu Ebu Atika: "Naslijedila samo od moje (svoje)
sestre Aiše (imetak koji se nalazi u mjestu) Gabi (ili Gabetu - kod Medine), a
već je davao (nudio) meni za njega Muavija stotinu hiljada, pa on je za
vas dvojicu (tj. poklanjam taj imetak vama dvojici)."
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina
Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, donijelo piće, pa je pio, a (na strani) od njegove desnice (desne
strane) je dječak, a od njegove ljevice su starci, pa je rekao
dječaku:
"Ako si dozvolio
(Ako dozvoljavaš), dao bih ovima." Pa je rekao: "Nisam bio zato (da)
odaberem sa mojim (svojim) udjelom od tebe, o poslaniče Allaha, (ni)
jednoga (čovjeka nad sebe, mimo sebe)." Pa je stavio (bacio, dao)
njega (piće) u njegovu ruku.
GLAVA
poklona zgrabitoga (tj. uzetoga, primljenoga) i nezgrabitoga
(neprimljenoga), i podijeljenoga i nepodijeljenoga (razdijeljenoga i
nerazdijeljenoga).
A već je
poklonio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi Hevazinu
(plemenu ono) što su zaplijenili od njih, a ono je (bilo) nerazdijeljeno.
PRIČAO NAM JE
Sabit, sin Muhameda, pričao nam je Misar od Muhariba, od Džabira, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolju pa je izvršio
(ispunio, tj. isplatio dug) meni i povećao je meni.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Muhariba, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, (da) govori:
Prodao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) devu u putovanju. Pa pošto
smo došli (u) Medinu, rekao je:
"Dođi (u)
Bogomolju, pa klanjaj dva naklona (dva rekjata)." Pa je izvagao (novac za
devu). Rekao je Šubete: Mislim ga (da je rekao, mislim da je rekao): Pa je
izvagao meni pa je dao da pretegne. Pa neprestano je od njih (od tih novaca
jedna) stvar (tj. nešto kod mene bilo) dok su pogodili njih (najzad,
opljačkali ih) stanovnici Sirije (Sirijci na) dan Harre.
(Dan Harre je dan borbe na kamenjaru oko Medine između
četa Jezida, sina Muavije i između stanovnika Medine koji nisu bili
priznali vlast Jezida.)
PRIČAO NAM JE
Kutejbete od Malika, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sada, bio zadovoljan Allah
od njega, da se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, donijelo
piće, a (na prostoru) od njegove desnice je dječak, a od njegove
ljevice su starci, pa je rekao dječaku:
"Da li
dozvoljavaš meni da dadnem (da dam) ovima." Pa je rekao dječak:
"Ne, tako mi Allaha, neću odabrati sa svojim dijelom od tebe (ni)
jednoga (čovjeka, mimo sebe)." Pa je stavio njega (piće) u
njegovu ruku.
PRIČAO NAM JE Abdullah,
sin Usmana sina Džebeleta, rekao je: izvijestio me moj otac od Šubeta, od
Selemeta, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Bio je za (tj. u
jednoga) čovjeka na poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dug, pa
su namjeravali s njim (loše) njegovi drugovi (zbog oštroga odnosa prema
Muhamedu a.s.), pa je rekao:
"Pustite ga, pa
(jer) zaista za vlasnika prava je govor." I rekao je: "Kupite mu
godinu (tj. grlo koje je iste starosti) pa dajte nju njemu (pa dajte je
njemu)." Pa su rekli: "Zaista mi nećemo naći godinu (istu)
osim godine (takve da) je ona vrijednija od njegove godine." Rekao je:
"Kupite je, pa dajte je njemu, pa (jer) zaista od najboljih (od) vas je najljepši
(od) vas izvršenjem (ispunjenjem, plaćanjem duga)."
GLAVA:
Kada je poklonila skupina (zajednica) za narod (tj. ljudima).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Urveta da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dva,
njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada je došlo
njemu poslanstvo Hevazina primivši (oni) Islam, pa su pitali (molili) njega da
vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje, pa je rekao:
"Sa mnom je
(onaj) koga vidite. A najdraži govor k meni je najistinitiji (od) njega, pa
izaberite (odaberite sebi) jednu (od) dvije grupe (vrijednosti): ili roblje,
ili imanje. A već sam bio iščekivao (vas)." A bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pogledao (sebi, tj. iščekivao)
njih deset i nekoliko noći (tj. dana) kada se vratio iz Taifa. Pa pošto se
razjasnilo (postalo jasno) njima da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, nevraćač (tj. da neće on vratiti) k njima
(drukčije) osim jednu (od) dvije grupe (vrijednosti), rekli su: "Pa
zaista mi odabiremo (sebi) naše roblje." Pa je ustao u muslimanima
(među muslimane), pa je pohvaljivao na Allaha (zahvalio je Allahu) sa
(onim) što je on Njegov pripadnik (kako Mu doliči), zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije, pa zaista ova vaša braća došla su nama kajući se,
i zaista ja sam vidio da (odlučio da) vratim k njima njihovo roblje. Pa ko
je želio (Ko želi, ko voli) od vas da odobri to (da se zadovolji s tim), pa
neka (to i) učini. A ko želi da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo (da
damo) njemu njega od prvoga (onoga) što će zaplijeniti Allah (tj. što
će dati Allah prilike da padne u plijen) na nas (nama), pa neka (to)
učini." Pa su rekli ljudi: "Odobravamo (doslovno: Odobrili smo),
o poslaniče Allaha, njima." Pa je rekao njima: "Zaista mi ne
znamo ko je dozvolio od vas u njemu (u ovom pitanju - ne možemo ga razlikovati)
od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se (tako) da dignu k nama vaši
poznavaoci (tj. vaše starješine) vašu stvar." Pa su se vratili ljudi pa su
govorili njima (tj. s njima) njihovi poznavaoci, zatim su se vratili k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni
odobrili (zadovoljili se) i dozvolili su. I ovo je (podatak) koji je dopro nama
od roblja (tj. o roblju) Hevazina. Ovo je kraj govora Zuhrije. Misli (na riječi):
Pa ovo (to) je (podatak) koji je dopro nama.
GLAVA
(onoga) ko (bude u prilici da) se poklonio (dao, darovao) njemu
(jedan) poklon, a kod njega su njegovi drugovi (koji sjede s njime), pa on je
preči.
A spominje se od Ibnu
Abasa (da je rekao o ovome slučaju) da su njegovi drugovi suvlasnici
(sudionici u poklonu), a nije bilo ispravno (tj. a nije ispravno da je to on
rekao).
PRIČAO NAM JE
Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Selemeta,
sina Kuhejla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on uzeo godinu (tj. na
veresiju, u zajam devu određene godine starosti), pa je došao njemu njegov
vlasnik (vlasnik duga da) naplati njemu. Pa su rekli njemu. Pa je rekao:
"Zaista za
vlasnika prava je govor." Zatim je izvršio (isplatio) njemu vrijednije od
njegove godine, i rekao je: "Najvrijedniji (od) vas je najljepši vas
izvršenjem (ispunjenjem, isplatom duga).
(Dakle: Najvrijedniji od vas je onaj koji najljepše vraća
dug.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on bio sa Vjerovijesnikom,
pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom, na jednom) putovanju. Pa je bio na
(jednom) teškom devcu (koji je pripadao) Umeru.
(Težak ovdje znači: vrletan, teško ga je obuzdati.)
Pa prolazaše (Pa je
prolazio) ispred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa govori (tj.
govoraše) njegov otac:
"O Abdullahe,
neće prolaziti (tj. Ne prolazi) ispred Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio, (ni) jedan (čovjek)." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Prodaj mi
ga." Pa je rekao Umer: "On je za tebe (tebi, on je tvoj)." Pa je
sebi kupio njega, zatim je rekao: "On je za tebe (On je tvoj, tebi), o
Abdullahe, pa pravi (čini) s njim šta si htio (šta hoćeš)."
GLAVA:
Kada je poklonio devu čovjeku, a on je jahač nje, pa ono
(pa to) je dozvoljeno.
A rekao je Humejdija:
Pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ibnu Umera, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, rekao je:
Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u putovanju, i bio sam na teškom
devcu. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru:
"Prodaj mi
ga." Pa je kupio njega. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "On je za tebe, o Abdullahe."
GLAVA
poklona (poklanjanja onoga) što se mrzi njezino oblačenje (tj.
o poklonu odjeće koju nije pohvaljeno ni lijepo oblačiti, ni nositi).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Vidio je Umer, sin
Hataba (jedan svilenim prugama) prugasti ogrtač kod vrata Bogomolje (da se
prodaje) pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha, da si sebi kupio njega (ogrtač) pa oblačio
njega petkom i za poslanstvo (tj. i radi oblačenja pri razgovorima s
kakvim plemenskim izaslanicima)." Rekao je:
"Oblači
njega samo ko (je takav da) nema udjela za njega u zadnjem (tj. drugom svijetu
- u raju)." Zatim su došli (nekakvi) oogrtači (isti onakvi ili
slični) pa je dao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Umeru od
njih (jedan) ogrtač. I rekao je:
"Zar si obukao
meni njega, a rekao si o ogrtaču Utarida (ono) što si rekao?"
(Utarid je ime čovjeka koji je u ono vrijeme prodavao
ogrtače.)
Pa je rekao:
"Zaista ja nisam
obukao tebi njega zato (da) oblačiš (nosiš lično) njega." Pa je
obukao njega Umer (jednome) svome bratu u Meki idolopokloniku.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Džafera, Ebu Džafer, pričao nam je Ibnu Fudajl od svoga oca,
od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Došao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kući Fatime, svoje kćeri
pa nije unišao na nju (njoj). I došao je Alija pa je spomenula njemu to. Pa je
spomenuo njega (taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
Rekao je:
"Zaista ja sam
vidio na njezinim vratima (jedan) ukrašen (šaren, izvezen raznim bojama)
zastor." Pa je rekao:
"Šta je za mene
i za ovozemnost (potrebna veza)?"
(To jest: Meni ne treba ovozemaljska naslada.)
Pa je došao njoj
Alija pa je spomenuo to njoj. Pa je rekla: "Neka zapovjedi meni o njemu sa
(onim) šta je htio (tj. šta hoće da učinim)." Rekao je:
"Poslaće njega (tj. Neka pošalje njega-zastor) k omsici, porodici
kuće (što) je sa njima potreba (tj. neka pokloni tome i tome koji ima
porodicu potrebnu, siromašnu pa neka iskoriste njega za svoje potrebe)."
PRIČAO NAM JE
Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me
Abdulmelik, sin Mejsereta, rekao je: čuo sam Zejda, sina Vehba, od Alije,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Poklonio je k meni
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prugast ogrtač, pa sam obukao
njega, pa sam vidio srdžbu u njegovom licu, pa sam pocijepao njega (tj.
iskomadao ga) među moje (svoje) žene.
GLAVA
primanja poklona od idolopoklonika.
A rekao je Ebu
Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Selio se
Ibrahim - na njega mir! - sa Sarom, pa je unišao (u jedno) selo, u njemu je
(bio jedan) vladar, ili silnik, pa je rekao:
"Dajte joj
Adžeru (tj. Dadnite Sari Hadžeru)."
I poklonila se
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ovca, u njoj je (bio) otrov. A
rekao je Ebu Humejd: Poklonio je vladar Ejle za Vjerovijesnika
(Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, bijelu mazgu, a obukao je njemu
(Muhamed a.s. jedan) ogrtač i pisao je njemu za njihovo more (tj. za
stanovnike njihovoga mora - a to će reći: za stanovnike njihove
zemlje, teritorije da im se garantuje sloboda).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Junus, sin Muhameda, pričao nam
je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:
Poklonio (Darovao) se
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ogrtač (od lake) svile (od
fine, nježne, lake svilene tkanine), a zabranjivaše (on) svilu, pa su se divili
ljudi od njega (tj. njemu-ogrtaču), pa je rekao, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Tako mi (Onoga)
koji je (taj što je) duša Muhameda u Njegovoj ruci zaista rupci (džepne
maramice) Sada, sina Muaza u raju su ljepši od ovoga (ogrtača)."
(Veli se da "menadilu" znači: peškiri, ubrusi,
salvete.)
A rekao je Seid od
Katadeta, od Enesa: Zaista Ukejdir (vladalac mjesta) Dumeta poklonio je k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.
(Veli se da je poklon bio svilena odjeća, ogrtač. Kaže se
da je Ukejdir bio kršćanin i sklopio je ugovor o miru. Mjesto Dumet - ili
Dumetul - Džendel - je grad u blizini Tebuka.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Abdulvehhaba, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao
nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan
Allah od njega, da je (jedna) Židovka donijela Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, otrovnu ovcu pa je jeo od nje. Pa se dovela pa se reklo:
"Zar nećemo
ubiti nju?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Neprestano poznajem nju u
resicama (ili: krajnicima u grlu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio.
("Lehatun - lehevatun" znači jezičak, resica u
grlu.)
PRIČAO NAM JE
Ebunuman, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od svoga oca, od Ebu
Usmana, od Abdurahmana, sina Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) stotinu i trideset, pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li je (tj.
Da li ima i) sa jednim od vas hrane (Dakle: Da li iko od vas ima hrane?)?"
Pa kadli sa (jednim) čovjekom sa' od hrane, ili slično njemu, pa se
zamijesilo (zakuhalo tijesto). Zatim je došao (jedan) čovjek,
idolopoklonik, raščupan (raščupane duge kose na glavi), dugačak,
sa bravima, tjera ih.
(To jest: taj čovjek goni brave tjerajući ih.)
Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Prodajom ili
poklonom (da nam ustupiš neko bravče)." Ili je rekao: ".... ili
darom."
(I "atijjetun" i "hibetun" znači poklon,
dar - ali pripovjedač sumnja koja je riječ upotrebljena.)
Rekao je: "Ne
(poklon) nego prodaja." Pa je kupio od njega (jednu) ovcu. Pa se napravila
(tj. Pa se zaklala, zaklali su je). I zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, za crninu stomaka (tj. za jetru, džigericu) da se ispeče.
I zakletve mi Allaha (Tako mi zakletve sa Allahom) nije u (tih) stotinu i
trideset (ostao nijedan drukčije) osim (tako da) je odsjekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njemu odsijecanje (tj. komad, dio)
od crnine njezinoga stomaka: ako je bio prisutan, dao mu ga je; a ako je bio
odsutan, sakrio je (tj. ostavio je) za njega (njemu). Pa je učinio od nje
(od te ovce) dva čanka, pa su jeli svi i nasitili smo se. Pa su pretekla
dva čanka, pa smo natovarili njega (meso) na devu. Ili kao što je rekao.
(To jest: Ovako je pričao, ili onako kako je pričao. To
će reći: Ovako ili slično ovome je rekao, pričao Enes.
Crnina stomaka po jednima znači jetra, a po drugima cijela unutrica ovce.)
GLAVA
poklona za idolopoklonike (tj. poklona idolopoklonicima) i govora
Allaha, uzvišen je: "Neće zabraniti vama Allah (one) koji se nisu
borili (protiv) vas u vjeri (zbog vjere Islama) i nisu istjeravali vas iz vaših
domova da činite dobro njima i (da) pravedno sudite k njima....".
PRIČAO NAM JE
Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je
Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Vidio je Umer (jedan
svilen) ogrtač na (jednome) čovjeku, prodaje se (ogrtač, kaput),
pa je rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kupi ovaj
ogrtač, (da) oblačiš njega petkom i kada je došlo (i kada dođe)
tebi izaslanstvo (poslanstvo od kakvoga plemena)." Pa je rekao:
"Oblači ovo
samo ko nema udjela svoga u (na) drugom svijetu (poslije proživljenja)."
Pa su se donijeli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njih
ogrtači (tj. od ogrtača neki ogrtači, svileni) pa je poslao k
Umeru od njih za (jedan, tj. jedan) ogrtač. Pa je rekao Umer: