SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA POČETKA STVARANJA

Šta je došlo o govoru Allaha, uzvišen je: "I On je (Onaj) koji počinje stvaranje, zatim će povratiti (ponoviti) njega, i ono je lakše na Njega (Njemu).....".

(Pod izrazima "početak stvaranja" i "počinje stvaranje" misli se na prvobitno stvaranje svega što postoji, davanje egzistencije svemu što egzistira, a pod izrazom "povraćanje njega, tj. povraćanje stvaranja" misli se na ponovno stvaranje poslije uništenja i smaka svijeta, i ponovno proživljenje, davanje života umrlim i uništenim živim bićima.)

Rekao je Rebi', sin Husejma, i Hasen: Sve je na Njega lako.

(To jest: Njemu - Allahu je lako i početno stvaranje i ponovno stvaranje. Nije Mu početno stvaranje ništa teže od ponovnoga. Ali prema mjerilima ljudi ponovno stvaranje je lakše, pa je zato i u ajetu tako rečeno da bi ljudi lakše shvatili ponovno stvaranje i proživljenje.)

"Hejnun" i "Hejjinun" je (jednakoga značenja) kao (što su istoga značenja i) "lejnun" i "lejjinun", i "mejtun" i "mejjitun" i "dajkun" i "dajjikun".

("Hejjinun": lahak, lah, lak; "lejjinun": mehak, mek; "mejjitun": mrtvac, mrtav; "dajjikun": tijesan.)

"Pa zar smo se umorili (sustali).....": Pa zar je umorilo na nas (umorilo nas). Kada je proizveo vas i proizveo vaše stvaranje (ili: vaša tijela, osobe). "Lugubun" je "nesabun": trud, zamor. Stupnjevima (tj. I već je stvorio vas u stupnjevima, u raznim stadijima, fazama da se razvijete postepeno), (u jednom) stupnju tako, a (u jednom drugom) stupnju tako. Pretrčao je svoj "tavr", to jest svoju količinu (ili: svoju vrijednost, tj. prekoračio je svoju granicu; a ovim izrazom se pokazuje da riječ "tavrun" znači i: količinu, vrijednost).

(Ovo je običaj Buharije da navodi riječi koje su u vezi značenja i smisla glave hadisa o kojoj se radi. Te riječi su najviše iz Kur'ana, a i iz običnoga govora. Ovdje navedene riječi su mahom iz Kur'ana. Takav postupak Buharije će dalje bivati sve češći, naročito u drugoj polovini ovoga njegovoga djela. Već je jednom napomenuto, a i sada se još jednom napominje da se neće davati neka objašnjenja u vezi ovih ovakvih riječi na početku pojedinih glava, poglavlja. Prevod bi bio preopširan kada bi se davala i objašnjenja iz komentara, a za preopširnost nemamo mogućnosti.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Džami'-a, sina Šeddada, od Safvana, sina Muhriza, od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Došla je nekolicina (ljudi) iz Temimovića k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"O Temimovići! Veselite se (rajskoj nagradi)!" Rekli su: "Obeselio (Obradovao) si nas, pa daj nam (daruj nas nekim imanjem i sada na ovome svijetu)!" Pa se je promijenilo njegovo lice. Pa su došli njemu stanovnici Jemena, pa je rekao:

"O stanovnici Jemena! Primite radost (rajsku) kad nisu primili nju Temimovići." Rekli su: "Primili smo (tj. Mi je primamo)!" Pa je uzeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) priča početak stvaranja (ili: početak stvorenja, stvorenih stvari) i prijestolja (Božijega).

(Pod prijestoljem Božijim se razumije sve što postoji. U daljem toku riječ prijestolje pisaće se velikim početnim slovom kad god se bude radilo u tekstu o Božijem prijestolju.)

Pa je došao (jedan) čovjek, pa je rekao: "O Imrane! Tvoja samarica (tj. deva) se spasila (tj. otišla, pobjegla, othitila). Da sam ja (ostao u, na sijelu Muhameda a.s. kada je počeo o tom da priča, kaže Imran, a da) nisam ustao (da tražim devu)!"

("Lejteni lem ekum" doslovno znači: "Da ja nisam ustao!")

PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Džami', sin Šeddada, od Safvana, sina Muhriza, da je on pričao njemu od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Unišao sam na (posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a svezao sam (sapeo, ukolinčio sam) moju (svoju) devu za vrata. Pa su došli njemu (neki) ljudi iz Temimovića, pa je rekao:

"Primite radost (raja), o Temimovići!" Rekli su: "Već si nas obradovao (obeselio), pa daj nam (daruj nas) dva puta (tj. i na ovome svijetu i na onome svijetu - ovamo imanja, a tamo raj)." Zatim su unišli na njega (njemu neki) ljudi od stanovnika Jemena, pa je rekao: "Primite radost (rajsku), o stanovnici Jemena, kad nisu primili nju Temimovići." Rekli su: "Primili smo, o poslaniče Allaha!" Rekli su: "Došli smo ti (da) pitamo tebe za ovu stvar." Rekao je:

"Bio je Allah, a nije bila (ni jedna) stvar osim Njega. I bilo je Njegovo prijestolje na vodi.

(tj. Zatim je stvorio Allah prvo vodu, a voda je tečna, tečnost, pa se pod tim imenom može da smatra fina materija, jer riječ "maun" u hadisu ima određeni član "el", a to znači poznata neka voda, neka određena voda. Ili ako se radi i o običnoj vodi, onda znači: stvorio je prvo one elemente koji sačinjavaju vodu, koje u sebi sadržava voda.)

I zapisao je u spominjanju (u mjestu spominjanja, tj. ploči sudbine) svaku stvar. I stvorio je nebesa i zemlju." Pa je (kaže Imran) dozivao dozivač: "Otišla je (tj. Ode) tvoja deva, o sine Husajna!" Pa sam otišao (iz toga sijela da je potražim), pa kadli ona (je takva da) siječe ispod nje fatamorgana (tj. kadli ona tako daleko da se ne može ni vidjeti, nego vidiš druge stvari, opsjene). Pa tako mi Allaha zaista sam volio da sam ja bio ostavio nju (devu neka ide kuda hoće, da je uopće ne tražim, a da slušam riječi Muhameda a.s. o ovom što je pričao).

A predao (tj. pričao) je Isa od Rekabeta, od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, rekao je: čuo sam Umera, bio zadovoljan Allah od njega, govori:

Ustao je u nama (među nas) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ustajanjem, pa nas je izvijestio od početka stvaranja (sve dotle) dok su unišli stanovnici raja (u) njihove (svoje) stanove i stanovnici Vatre (u) njihove (svoje) stanove (na sudnjem danu). Zapamtio je to ko je zapamtio njega (taj govor), a zaboravio je njega ko je zaboravio njega.

(To jest: Ko je zapamtio, zapamtio, a ko je zaboravio, zaboravio je.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, od Ebu Ahmeda, od Sufjana, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, mislim ga: Govori Allah:

"Grdi Me sin Adema (tj. čovjek), a ne treba njemu da grdi Mene, i smatra lažnim (tj. ne vjeruje) Mene, a ne treba (to) njemu. Što se tiče njegova grdenja (njegove grdnje), pa (to) je njegov govor (da) je zaista za Mene dijete (tj. da zaista Ja imam dijete). A što se tiče njegovoga smatranja lažnim (njegovoga nevjerovanja), pa (to) je njegov govor: Nije (to istina da) će povratiti mene kao što je počeo mene (tj. neće me ponovno oživiti poslije smrti kao što me je stvorio u početku, prvi puta)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je nama Mugirete, sin Abdurahmana, Kurejšija od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

Pošto je dosudio (tj. pošto je stvorio, ili pošto je svršio, završio) Allah stvaranje, napisao je u Njegovoj (Svojoj) knjizi pa ona je kod Njega iznad Prijestolja:

"Zaista Moja milost je nadvladala (pobijedila) Moju srdžbu."

GLAVA

(onoga) što je došlo o sedam zemalja i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Allah (je onaj) koji je stvorio sedam nebesa i od zemlje slično njima (nebesima), spušta se zapovjed između njih zato (da) znate da je Allah na svaku stvar moćan i da je Allah već obuhvatio za svaku (tj. svaku) stvar znanjem."

(Pod sedam zemalja misli se na sedam slojeva zemlje, kao i sedam nebesa sedam slojeva svemira, jer je na jednom mjestu rečeno da je stvorio sedam nebesa "tibakan" slojeve, tj. u slojevima. Prvi sloj svemira čini prostor koji su ispunile zvijezde, jer se u Kur'anu veli da je Uzvišeni Bog ukrasio najbliže nebo sa ukrasom zvijezdama.)

A "podignuti strop" je nebo. "Njezinu (nebesku) visinu (ili strop, tavanicu)" je njezinu zgradu (konstelaciju). "Putevi (među zvijezdama na nebu)" su njezina (nebeska) izjednačenost i njezina ljepota. "I dozvolila je...." je (tj. to znači) poslušala je i pokorila se je. "I bacila (izbacila) je...." je: izvadila je (dala je da izađe ono) što je u njoj od umrlih i ispraznila se je od njih. "Razastro je nju" je "Prostro (proširio, razvio) je nju".

Bdijačica (Koja bdije, ne spava) je lice (površina) zemlje (zato što) je bilo u njoj (na njoj tako podešeno da) životinja (tj. živa bića imaju) njihovo (tj. svoje) spavanje i njihovo bdijenje.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, izvijestio nas je Ibnu Ulejjete od Alije, sina Mubareka, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, a bila je između njega i između (nekih) ljudi (nekakva) prepirka u (vezi neke) zemlje, pa je unišao na Aišu (Aiši), pa je spomenuo to njoj, pa je rekla:

"O Ebu Selemete! Kloni se (Odstrani se) zemlje, pa (jer) zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ko nasilno oduzme koliko pedalj, objesiće se ogrlica njemu od sedam zemalja."

PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, od njegova oca, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko uzme (jednu) stvar od zemlje bez njegova (svoga) prava (bespravno), otići će se (kroz zemlju) sa njim (na) sudnjem danu k (tj. do) sedam zemalja."

(Na osnovu ovih hadisa neki tumače i navedeni ajet tako da kažu da postoji sedam zemalja kao nebeskih tjelesa, znači osim ove naše Zemlje još ima ovakvih njezinih šest sestara.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Ejjub od Muhameda, sina Sirina, od sina Ebu Bekreta (Bekretovoga), od Ebu Bekreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vrijeme (je u takvom položaju da) je već obrćao njega (Allah, tj. obrće ga, daje mu da kruži) kao njegov oblik (kruženja, toka što je i bio na) dan (kada) je stvorio nebesa i zemlju: godina je dvanaest mjeseci, od njih su četiri zabranjena (tj. sveta mjeseca kada je zabranjeno ratovanje). Tri su neprekidna (jedan do drugoga): zul-ka'de, i zul-hidždže i muharem, i (četvrti je odvojen, a to je) redžeb Mudara (redžep mjesec kako ga je računalo pleme Mudar) koji je između džumadel-uhra-a i ša'bana."

PRIČAO JE MENI Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca, od Seida, sina Zejda sina Amra sina Nufejla, da je on (bio jednom u takvoj prilici da) se je prepirala s njim Erva u pravu (tj. u vezi prava neke zemlje). Tvrdila je da je on sebi okrnjio (tj. prisvojio) njega njoj (od nje) ka Mervanu (je to tvrdila, tj. tužila ga je Mervanu, koji je tada bio upravnik Medine). Pa je rekao Seid:

"Ja (zar) sam sebi okrnjio od njezinoga prava (neku) stvar (tj. nešto)? Svjedočim zaista (da) sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko uzme (jedan) pedalj od zemlje silom (tj. nepravedno), pa zaista on će se staviti ogrlicom (kao ogrlica, staviće mu se ogrlica) njemu (na) sudnjem danu od sedam zemalja."

Rekao je sin Ebu Zinada od Hišama, od njegova oca, rekao je: rekao je meni Seid, sin Zejda:

Unišao (Ušao) sam na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Ovdje otac Hišama kaže da mu je rekao Seid, a to znači da su se sreli u životu, i da je od njega izravno čuo ovaj hadis.)

GLAVA:

O zvijezdama.

A rekao je Katadete: "I zaista već smo ukrasili najbliže nebo sa svjetiljkama...." (to znači da) je stvorio ove zvijezde za tri (stvari, tj. svrhe): učinio je njih nakitom (ukrasom) za nebo, i sredstvima kamenovanja za satane (za zavodnike; ili meteoritima za satane, zavodnike, tj. meteoritima koji gađaju satane) i znakovima (što) se upućuje s njima (pomoću njih na orijentaciju, tj. i znakovima pomoću kojih se snalazi pri putovanju u nepoznatim predjelima, preko nepoznatih predjela). Pa ko je tumačio sa (nekim drugim tumačenjem) osim toga, pogriješio je, i upropastio je svoj dio i opterećivao se je (ili: usiljavao se je, mučio se je sa onim) što (je takvo da) nema znanja njemu za njega (o njemu, nema znanja on o tome).

(Na ovu izjavu i mišljenje, odnosno tumačenje Katadeta ima nekih prigovora još u starijih komentatora, ali ne možemo to da navodimo, jer samo prevoditi original je zamašan posao.)

A rekao je Ibnu Abbas: "Razbijen (Strinit, satrven)" je promijenut (izmijenjen). A "el-ebbu" (trava, svježa i suha) je (ono) što jede marva (stoka, a ne jedu ga ljudi). "El-enamu" je stvorenje (a neki kažu: živo biće svako, a jedni kažu: ljudi). "Berzehun" prevlaka je zastirač (pregrada).

A rekao je Mudžahid: "Elfafen (spletene)" je isprepletene (tj. srasle, obrasle gusto), a "el-gulbu (guste, zbijene)" je isprepletene. "Firašen" je (isto što i) "mihaden" (a obje riječi znače: postelja, i niska, spuštena zemlja), kao Njegov govor: ".... i za vas je u (na) zemlji mjesto ustaljivanja (prebivanja, tj. prebivalište)." "Nekiden" je "kalilen" (malo, malo dobra od nekoga, slabo koristan).

GLAVA

opisa Sunca i Mjeseca sa računanjem (brojanjem).

Rekao je Mudžahid: Kao (što je) računanje žrvnja (tj. kao hod, tok žrvnja). A rekao je (neko drugi) osim njega: Sa računom i fazama (položajevima, položajima u kretanju takvim da) neće njih dvoje (Sunce i Mjesec) preći njih. "Husbanun" je skupina računa (tj. "husbanun" je množina od "hisabun") slično (riječi) "šihabun" (čija je množina) "šuhbanun".

("Šihabun" znači: iskra; zvijezda, meteor koji pada na zemlju svijetleći, ostavljajući svijetleći trag na nebu.)

"Duhaha" je "davuha" (a to znači: Njegovo svjetlo. Misli se na Sunce, a ta je riječ u njih ženskoga roda.) ".... da stigne Mjesec .....", (to znači): Neće zastrijeti svjetlo jednoga (od) njih dvoje svjetlo drugoga (misli se na Sunce i Mjesec) i neće trebati (tj. ne treba) njima dvoma to. Pretjecač dana (nije noć, nego dan i noć) se međusobno potražuju potražuju njih dvoje, njih dvoje brzi (su u tom potraživanju, tj. smjenjuju se njih dvoje brzo).

"Zguljivamo": Dajemo da izađe (izvodimo) jedno (od) njih dvoje iz drugoga i dajemo da teče svako pojedino od njih dvoje.

"Poderano", njegova poderanost je njegova pocijepanost (rascijepljenost, a misli se na nebo). "..... (na) njegovim stranama (ivicama)...." (na onom dijelu) što se nije pocijepalo od njega (od neba), pa ona (grupa anđela) je na njegove dvije strane (ivice, obale), kao tvoj govor: na stranama (ivicama) bunara. "Agtaše" i "dženne" je (isto što i) "azleme": učinio je tamnom (a "dženne" još znači smrknuti se). A rekao je Hasen: Zamotalo se je, zamotava se (Sunce tako) dok ode njegovo svjetlo (sjaj).

"Tako mi noći i (onoga) što je skupila.": skupila od životinje. ".... skupio se": izjednačio se (Mjesec oko uštapa, punoga mjeseca kada sjaji punim sjajem). ".... tornjeve (tj. sazviježđa)....": položaje Sunca i Mjeseca (u njihovom kretanju). "El-haruru" je vrući vjetar u danu sa Suncem.

A rekao je Ibnu Abbas: "El-harur" je vrući vjetar u noći, a "essemumu" je u danu (vrući vjetar). Rekne se: "Julidžu" je "jukevviru".

("Juliđu": daje da uniđe, "jukevviru": zamotava, a misli se na dan i noć, tj. On-Allah dž.š. daje da ulazi dan u noć, zamotava dan u noć.)

".... prijatelja (vjernoga kojega uvodiš)...." (a ta riječ "velidžetun") je svaka stvar (što) si uveo nju u (neku drugu) stvar.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od njegova oca, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Zerru kada je zašlo Sunce (na zapadu jednom prilikom):

"Znaš (li) gdje (ono) ode?" Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pa zaista ono ode da ničiči (da padne ničice) pod Prijestoljem pa (da) traži dozvolu. Pa se dozvoli njemu. A skoro (blizo, blizu) je da ničiči (da padne ničice), pa se neće primiti od njega, i (da) traži dozvolu, pa se neće dozvoliti njemu. Reći će se njemu: "Vrati se odakle si došlo." Pa će se pojaviti (Pa će izaći, roditi se) od svoga zapada (sa zapada). Pa to je Njegov govor, uzvišen je:

"I Sunce teče (ide) za ustaljeno mjesto za njega (tj. do mjesta, ili do vremena, koje je ustaljeno - određeno - za njega), to je određenje Moćnoga Znanoga."

(Veli se da se pod padanjem Sunca ničice misli na njegovo savršeno pokorno kretanje po putanji tačno određenoj i po prirodnim zakonima koje je Uzvišeni Bog postavio i odredio u svemiru, tome se Sunce pokorava kao što se vjernik u molitvi pokorno spušta licem na tle, tlo i metaniše-kada pada ničice, pa se diže iz stava ničice, pa ponovo pada ničice. To je jedno poređenje.)

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, pričao nam je Abdullah Danadž, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Sunce i Mjesec su (tj. biće) zamotano njih dvoje (na) sudnjem danu (ili: na sudnji dan)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr da je Abdurahman, sin Kasima, pričao njemu od svoga oca (Kasima), od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on bio (običaja da) izvještava od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o tom da) je rekao:

"Zaista Sunce i Mjesec neće pomrčati (ne pomrčaju, ne pomračuju se) njih dvoje zbog smrti nijednoga (čovjeka), a ni zbog njegova života (tj. rođenja), ali su njih dvoje dva znaka od znakova Allaha (od znakova Allahove moći i slično), pa kada ste vidjeli njih dvoje (u pomrčenju, u pomračenju), pa klanjajte."

(Ova preporuka ima i praktičnu vrijednost. Pri klanjanju, molitvi treba gledati na tle, tlo preda se gdje se treba pasti ničice, pa kada se za vrijeme pomrčine, pomračenja Sunca obavlja molitva, ne može se gledati u Sunce i promatrati pomrčenje, a to će nam sačuvati oči, odnosno vid štetnih posljedica koje nastaju promatranjem pomrčine Sunca golim okom. A te štetne posljedice, koje su dokazali liječnici specijalisti za oči, često se teško otklanjaju i danas u dvadesetom stoljeću, a u ono vrijeme je to pogotovu bilo teško. I ovaj hadis jasno pokazuje korisnost preporuka Muhameda a.s. ne samo u odnosu na zagrobni život nego i za ovozemaljski naš život.)

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Sunce i Mjesec su dva znaka od znakova Allaha, neće (nikad) pomrčati (neće se pomračiti) njih dvoje zbog smrti jednoga (tj. nijednoga čovjeka), a ni zbog njegova života, pa kada ste vidjeli to, pa spominjite Allaha."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (kada) je pomrčalo Sunce (kada se pomračilo Sunce), ustao, pa je veličao (Allaha, tj. rekao je "Allahu ekber!") i čitao (učio) je dugačko čitanje (učenje), zatim se naklonio dugim naklonjanjem, zatim je podigao svoju glavu, pa je rekao:

"Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!" I stajao je kao što je on (stajao), pa je čitao (učio jedno) dugačko čitanje (učenje), a ono je bliže (niže, tj. kraće) od prvoga čitanja (učenja). Zatim se naklonio dugim naklonjanjem, a ono je bliže (kraće) od prvoga naklonjanja. Zatim je ničičio (pao ničice, učinio sedždu) dugim ničičenjem. Zatim je činio u zadnjem naklonjanju (rekatu, stajanju) slično tome. Zatim je pozdravio (dao pozdrav u znak završetka molitve, dakle: predao je selam), a već se je pokazalo Sunce. Pa je predikovao (održao je prediku, vaz, propovjed) ljudima, pa je rekao o pomrčanju (o pomračenju) Sunca i Mjeseca:

"Zaista njih dvoje su dva znaka od znakova Allaha, neće (nikada) pomrčati njih dvoje zbog smrti jednoga (čovjeka), a ni zbog njegova života, pa kada ste vidjeli njih dvoje, pa utječite (utičite) se k molitvi (ka klanjanju)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs od Ebu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Sunce i Mjesec neće (nikada) pomrčati njih dvoje zbog smrti jednoga (čovjeka), a ni zbog njegova života, a ali (nego) njih dvoje su dva znaka od znakova Allaha, pa kada ste vidjeli njih dvoje, pa klanjajte."

GLAVA

(onoga) što je došlo o Njegovu govoru, uzvišen je: "I On je (onaj) koji šalje vjetrove (kao) razastirače (oblaka) pred Njegovu milost (tj. pred kišu koja je Njegova milost).....".

"..... razbijača.....", razbija svaku stvar (misli se na vjetar, koji je u Arapa ženskog roda, pa zbog toga se kaže "taksifu", a ne "jaksifu"). "Levakiha" je (isto što i) "melakiha" (a ta riječ je množina od riječi) "mulkihatun": oplođavajuća (ili: koja nosi plod). (Prema tome "levakiha": oplođavajuće; koje nose plod.). "'Isarun": vihor (ciklon) je žestok vjetar (što) puše od zemlje k nebu kao (jedan) stup (stub) u njemu je vatra. "Sirrun" je "berdun": hladnoća "Nušuren" je "muteferrikaten": raspršana, raspršane.

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Hakema, od Mudžahida, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Pomogao sam se (Pomognut sam) sa istočnjakom (istočnim vjetrom), a uništilo se je (pleme) Ad sa zapadnjakom."

PRIČAO NAM JE Mekkija, sin Ibrahima, pričao nam je Ibnu Džurejdž od Ata-a, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi vidio (kakav) oblak u (na) nebu (od kojega se smatra da će kiša pasti), (bio je običaja da) je išao naprijed i išao je nazad, i ulazio je (u kuću) i izlazio je, i promijenilo se (promijenilo bi se) njegovo lice. Pa kada se okišalo nebo (tj. kada bi pala kiša iz, sa neba), rastupilo bi se (otišlo bi to uznemirenje) od njega. Pa je upoznala njega (dala na znanje njemu) Aiša to, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne znam, možda je on (oblak takav) kao što je rekao (jedan) narod: "Pa pošto (su) vidjeli njega (oblak) pojavljivačem okrećući se prema njihovim dolinama.....". Odlomak (taj vidi u Kur'anu).

GLAVA

spominjanja anđela, blagoslovi (milosti) Allaha na njih.

A rekao je Enes: Rekao je Abdullah, sin Selama, Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista je Džibril (Gabriel, Gavrilo) - na njega pozdrav (mir, spas)! - neprijatelj Židova od (između) anđela." A rekao je Ibnu Abbas: "..... zaista mi smo stajači u redovima.", (mi) anđeli.

PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam od Katadeta. A rekao mi je Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid i Hišam, njih dva su rekla: pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika, od Malika, sina Sa'sa'ata, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok sam ja kod Kuće (tj. Ka'be) između spavača i budnoga, i spomenuo je - misli (na jednoga) čovjeka između dvojice ljudi. Pa se meni došlo sa (jednim) lavorom (leđenom, leginom) od zlata, napunio se je mudrošću i vjerovanjem. Pa se je rascijepio (rasporio) od prsa do mekoća stomaka (do tankih, mekih, nježnih mjesta stomaka). Zatim se je oprao stomak sa vodom (vrela, bunara) Zemzema. Zatim se je napunio mudrošću i vjerovanjem. (Misli se na Muhameda a.s.) I došlo se je meni sa bijelom (jednom jahaćom) životinjom, ispod mazge, a iznad magarca: Burakom (rajskim konjem koji se mnogo svijetli ili sijeva kao munja). Pa sam otišao sa Džibrilom, čak smo došli (u) najbliže nebo. Reklo se je:

"Ko je ovo?" Rekao je: "Džibril." Reklo se je (dakle: ponovo je upitano): "A ko je s tobom?" Reklo se je (dakle: Odgovoreno je): "Muhamed." Reklo se je: "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Reklo se je: "Široko (Prostrano) mjesto s njim! (Tj. Dobro došao on!) I zaista divno li je dolaženje (što ga) je (što je) došao (on)!" Pa sam došao (tj. naišao) na Adema, pa (sam) pozdravio (izrekao pozdrav) na njega. Pa je rekao: "Prostrano mjesto s tobom od sina i vjerovijesnika (tj. kao sinu i vjerovijesniku - Dobro došao kao sin i vjerovijesnik)!" Pa smo došli drugome nebu. Reklo se je (Upitalo se): "Ko je ovo?" Rekao je (Odgovorio je, odgovoreno je): "Džibril." Reklo se: "Ko je sa tobom?" Rekao je: "Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se: "Poslalo se k njemu?" Rekao je: "Da." Reklo se: "Prostrano mjesto s njim (tj. za njega, njemu)! I zaista divno li je dolaženje (što ga, što) je došao (on)." Pa sam došao (naišao) na Isa-a i Jahja-a. Pa su rekla njih dva: "Prostrano mjesto s tobom od brata i vjerovijesnika!" Pa smo došli trećem nebu. Reklo se: "Ko je ovo?" Reklo se: "Džibril." Reklo se: "Ko je s tobom?" Rekao je: "Muhamed." Reklo se: "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Reklo se: "Prostrano mjesto s njim! I zaista divno li je dolaženje (što) je došao!" Pa sam došao Jusufu, pa sam pozdravio na njega (pa sam ga pozdravio). Rekao je: "Prostrano mjesto s tobom od brata i vjerovijesnika!" Pa smo došli četvrtom nebu. Reklo se: "Ko je ovo?" Reklo se: "Džibril." Reklo se: "Ko je s tobom?" Reklo se: "Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se: "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Reklo se je: "Prostrano mjesto s njim! I zaista divno li je dolaženje (što) je došao!" Pa sam došao na Idrisa (Idrisu), pa sam pozdravio na njega (pa sam ga pozdravio). Pa je rekao: "Prostrano mjesto s tobom od brata i vjerovijesnika!" Pa smo došli petome nebu. Reklo se: "Ko je ovo?" Rekao je: "Džibril." Reklo se: "A ko je s tobom?" Reklo se: "Muhamed." Reklo se: "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Reklo se: "Prostrano mjesto s njim! I zaista divno li je dolaženje (što) je došao!" Pa smo došli na Haruna (Arona), pa sam pozdravio na njega (dakle: Došli smo Harunu, pa sam ga pozdravio). Pa je rekao: "Prostrano mjesto s tobom od brata i vjerovijesnika!" Pa smo došli na šesto nebo. Reklo se: "Ko je ovo?" Reklo se: "Džibril." Reklo se: "Ko je s tobom?" Reklo se: "Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio." Reklo se: "A već se je poslalo k njemu? Prostrano mjesto s njim! I zaista divno li je dolaženje (što) je došao!" Pa sam došao na Musa-a (Musa-u, Mojsiju), pa sam (ga) pozdravio. Pa je rekao: "Prostrano mjesto s tobom od brata i vjerovijesnika!" Pa pošto sam prošao (tj. krenuo od njega dalje), zaplakao je. Pa se reklo: "Šta je rasplakalo tebe?" Rekao je: "O moj Gospode! Ovaj dječak koji se je poslao poslije mene (takav je da) će unići (ući u) raj od njegove sljedbe vrijednije (tj. više) od (onoga) što će unići od moje sljedbe." Pa smo došli sedmom nebu. Reklo se: "Ko je ovo?" Reklo se: "Džibril." Reklo se: "Ko je s tobom?" Reklo se: "Muhamed." Reklo se: "A već se je poslalo k njemu? Prostrano mjesto s njime! I divno li je dolaženje (što) je došao." Pa sam došao na Ibrahima (Avrama), pa sam (ga) pozdravio. Pa je rekao: "Prostrano mjesto s tobom od sina i vjerovijesnika!"

Pa se je podigla (tj. ukazala, otkrila) meni Nastanjena (ili: Izgrađena) Kuća.

(Pod izrazom Nastanjena Kuća misli se na nebesku Ka'bu koja stoji prema Ka'bi u Meki.)

Pa sam pitao Džibrila (o njoj), pa je rekao: "Ovo je Nastanjena Kuća. Klanja u njoj svakog dana sedamdeset hiljada anđela. Kada izađu, neće se (oni) vratiti k njoj (jer je to) zadnje što je na njih (ili: na njima)." I podiglo se je meni lotosovo drvo krajnosti (međe, granice), pa kadli je njegov plod (takav) kao da je on (kao da su) ćupovi (iz mjesta) Hedžera, a njegovo lišće kao da je ono (kao da su) uši slonova. U njegovom korijenu su četiri rijeke: dvije rijeke unutarnje i dvije rijeke vidljive (vanjske). Pa sam pitao Džibrila (o tome), pa je rekao:

"Što se tiče dvije unutarnje (dviju rijeka unutarnjih), pa u raju su. A što se tiče dvije vidljive (dviju vidljivih), Nil i Eufrat."

Zatim se uzakonilo (propisalo kao stroga dužnost) na mene pedeset molitava. Pa sam se okrenuo (prema Zemlji, tj. Pa sam se vratio) dok sam došao (dok nisam došao) Musa-u (Mojsiju). Pa je rekao: "Šta si napravio?" Rekao sam: "Uzakonilo se je na mene pedeset molitava (molitvi)." Rekao je: "Ja sam znaniji o ljudima od tebe. Nastojao sam sa Israelićanima najžešćim nastojanjem. I zaista (to) tvoja sljedba neće moći, pa vrati se k tvome (svome) Gospodu, pa pitaj (moli) Ga." Pa sam se vratio, pa sam pitao Njega (pa sam Ga pitao). Pa je učinio nju (molitvu) četrdeset. Zatim slično njemu, zatim trideset, zatim slično njemu, pa je učinio dvadeset, zatim slično njemu, pa je učinio deset. Pa sam došao Musa-u, pa je rekao slično njemu (onome što je prvi puta rekao). Pa je učinio nju pet. Pa sam došao Musa-u, pa je rekao: "Šta si napravio?" Rekao sam:

"Učinio je nju pet (molitava)." Pa je rekao slično njemu. Rekao sam: "Pa predao sam se (tome, jer me je stid da molim da bude manje od pet molitava)." Pa se je dozvalo (poviknulo od strane Uzvišenog Boga):

"Zaista Ja (sam) sproveo (dao da prođe) Moj (Svoj) zakon (zapovjed), i olakšao sam od Svojih robova (slugi, tj. Svojim robovima, Svojim slugama) i nagrađujem lijepo djelo deset (puta onoliko koliko ono vrijedi)."

A rekao je Hemmam od Katadeta, od Hasena, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... u Nastanjenoj Kuću (ili: .... o Nastanjenoj kući)."

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Aameša, od Zejda, sina Vehba, rekao je Abdullah: pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je istiniti kome se istina govorila (od strane Džibrila), rekao je:

"Zaista jedan (od) vas (stvara se tako da) se skuplja njegovo stvaranje u stomaku njegove majke (mame) četrdeset dana (tj. skuplja se materija, tvar za njegovo tijelo). Zatim bude usirena krv slično tome (vremenskom trajanju). Zatim bude (biva jedan) komad mesa slično tome (tj. slično tom vremenskom razdoblju). Zatim pošalje Allah (jednoga) anđela, pa se zapovjedi za četiri riječi (anđelu, meleku), i rekne se njemu:

"Zapiši njegov rad, i njegov trošak (opskrbu), i njegov rok (smrti) i nesretan ili sretan." Zatim se puhne u njega duh (duša). Pa zaista (izvjesni) čovjek od vas zaista radi dok ne bude između njega i između raja osim aršin (ili: podlaktica, lakat), pa prestigne na njega (prestigne ga) njegova knjiga (tj. ono što mu je zapisano), pa radi sa radom pripadnika Vatre (na kraju života). A (opet neki od vas) radi dok ne bude između njega i između Vatre osim aršin, pa prestigne na njega knjiga (prestigne ga knjiga), pa radi sa radom pripadnika raja."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, rekao je: rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A slijedio je njega Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Kada voli (zavoli) Allah (izvjesnoga) roba, dozove (doziva) Džibrila (tj. rekne mu):

"Zaista Allah voli omsicu (tog-i-tog), pa voli ga (i ti)!" Pa ga voli (zavoli) Džibril. Pa (zatim) Džibril doziva u (među) stanovnicima neba (stanovnike neba): "Zaista Allah voli omsicu (tog-i-tog), pa volite ga (i vi)." Pa vole ga (zavole ga) stanovnici neba. Zatim se stavi njemu (dobar) prijem u (na) Zemlji (dobro primanje kod ljudi na Zemlji)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Lejs, pričao nam je Ibnu Ebu Džafer od Muhameda, sina Abdurahmana, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

"Čula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista anđeli silaze u anan - a on je oblak ("anan" znači oblak) - pa spominju (izvjesnu) zapovjed (što) se je sudila (dosudila) u nebu, pa sebi ukradu satane (đavoli, zli duhovi) čuvenje, pa čuju nju (tu zapovjed), pa objave nju k proricačima (predskazivačima sudbine), pa lažu s njom (tj. uz nju, uz tu zapovjed koju su čuli od anđela o nekoj dosuđenoj stvari, odredbi - uz tu istinu nalažu, slažu još) stotinu laži od njihovih osoba (tj. od samih sebe, od sebe)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Šihab od Ebu Selemeta i El-Egarra, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada bude petak, budu na svakim vratima od vrata Bogomolje (izvjesni) anđeli (što) pišu (zapisuju) prvoga pa prvoga (koji je došao u Bogomolju, dakle: po redu upisuju koji je čovjek prije došao u džamiju, tako u svim džamijama gdje se klanja džuma). Pa kada sjedne vođa, saviju stranice (tj. listove anđeli) i dođu (da) slušaju opomenu (tj. prediku)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejjeba, rekao je: prošao je Umer u Bogomolju, a Hassan recituje (pjesmu u Bogomolji, pa mu to Umer nije smatrao za lijepo da tu radi to), pa je rekao:

"Bio sam (običaja da) recitujem u njoj, a u njoj je (onaj) ko (koji je takav da) je on bolji od tebe." Zatim se okrenuo k Ebu Hurejretu, pa je rekao: "Zaklinjem te sa Allahom da li si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Odgovori od mene (za mene, mjesto mene)! Moj Bože! Ojačaj ga sa duhom svetosti (sa Svetim Duhom)!" Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Adijja, sina Sabita, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hassanu:

"Rugaj se njima (tj. Izvrgni ruglu njih)", ili: "Rugaj se s njima (tj. Uzvrati ruganje njima - Međusobno se izvrgavaj ruglu s njima), a Džibril je sa tobom."

(Iz ovoga se jasno vidi da se i u prethodnom hadisu pod izrazom "duh svetosti (Sveti Duh)" misli na meleka Džibrila (anđela, arhanđela Gabriela, Gavrila.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džerir. - H - A pričao nam je Ishak, izvijestio nas je Vehb, sin Džerira, rekao je: pričao nam je moj otac, rekao je: čuo sam Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

"Kao da ja gledam k uzdignuti (podignuti) prah u (na) ulici (u putu, na putu) Ganmivića - povećao je Musa (još slijedeće riječi: ovo je, ili: to je) pratnja Džibrila (ili: skupina Džibrila - Džibrilova skupina, a to znači Džibril sa grupom meleka je tu prašinu podigao)."

PRIČAO NAM JE Fervete, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Haris, sin Hišama, pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kako dolazi tebi objava (od Uzvišenog Allaha)?" Rekao je: "Svaki taj (način se dešava, tj. Na svaki način mi dolazi). Dolazi (izvjesni) anđeo (nekih) časova u (obliku) sličnom udaranju (lupanju) zvona (zvona koje se stavlja na vrat životinja), pa

raspukne (tj. ode) od mene, a već sam zapamtio šta je rekao, a on (ovaj način) je najžešći njegov (oblik) na mene. I predstavi se (uobliči se) meni anđeo (nekih) časova čovjekom (kao čovjek), pa govori meni, pa zapamtim šta govori."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šejban, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko potroši (dadne) dva para (nečega) u put Allaha, zvaće ga blagajnici raja:

"O omso (tj. omsicu, dakle: O ti), ovamo!" Pa je rekao Ebu Bekr: "Taj je (onaj) koji (je takav da) nema propasti na njega." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nadam se da budeš (da ćeš biti i ti jedan) od njih."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Ma'mer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao njoj:

"O Aišo! Ovo je Džibril, čita na tebe pozdrav (tj. isporučuje, šalje ti pozdrav)." Pa je rekla: "I na njega (tj. I njemu) pozdrav, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi! Vidiš što ne vidim." Hoće (ona, tj. Misli ona s tim na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

(Tj. Da Muhamed a.s. vidi ono što ona ne vidi, a to je anđeo Džibril.)

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Umer, sin Zerra. - H - Rekao je: Pričao je meni Jahja, sin Džafera, pričao nam je Veki' od Umera, sina Zerra, od njegova oca, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Džibrilu:

"Zar nećeš posjećivati nas više od (onoga) što posjećuješ nas?" (Tj. "Daj posjećuj nas češće nego što to činiš!") Rekao je: Pa je sišla (objava, ajet, odlomak):

"I ne spuštamo se osim sa zapovjedi tvoga Gospoda, za Njega je (tj. Njemu pripada, On ima sve) što je između naših ruku (tj. pred nama) i što (je) iza (ozadi) nas....". Ajet (Odlomak taj vidi u Kur'anu).

PRIČAO JE NAMA Ismail, rekao je: pričao mi je Sulejman od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dao je čitati meni (Učio me je) Džibril na (jedno) slovo (tj. na jedno narječje, na jedan način Kur'an), pa sam neprestano (bio takav da) tražim povišenje (povečanje) njemu dok je dopro do sedam slova (do sedam narječja, načina)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: pričao je meni Ubejdulah, sin Abdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (čovjek od) ljudi, i bilo je najdarežljivije što biva u ramazanu (dakle: bio je najdarežljiviji u mjesecu ramazanu) kada sreta njega Džibril u svakoj noći od ramazana pa izučava s njim (ili: pa memoriše, pamti napamet s njim) Kur'an. Pa zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sretne njega Džibril, darežljiviji je sa dobrom od poslatoga vjetra (sa kišom).

A od Abdullaha, rekao je: pričao nam je Mamer sa ovim senedom (lancem ljudi koji su prenijeli hadis) slično njemu (navedenome hadisu). A predao (tj. pričao) je Ebu Hurejrete i Fatima, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da Džibril izlagaše njemu Kur'an (tj. pokazivao i sravnjivao mu ga je).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba da je Umer, sin Abdul-Aziza odgodio popodnev (ikindiju jednu, neku) stvar (tj. okasnio je malo sa molitvom popodneva), pa je rekao njemu Urvete:

"Zar ne! (tj. Pazite!) Zaista je Džibril već sišao, pa je klanjao pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Umer: "Znaj šta govoriš, o Urvete!" Rekao je (Urvete): Čuo sam Bešira, sina Ebu Mesuda, govori: čuo sam Ebu Mesuda govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, govori:

"Sišao je Džibril, pa je predvodio mene. Pa sam klanjao sa njim, zatim sam klanjao sa njim, zatim sam klanjao sa njim, zatim sam klanjao sa njim, zatim sam klanjao sa njim." Računa sa svojim prstima pet molitava (molitvi, namaza, salata).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Habiba, sina Ebu Sabita, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Rekao je meni Džibril:

"Ko je umro (Ko umre) od tvoje sljedbe ne udružuje (ne udružujući) sa Allahom (nijedne) stvari (tj. ništa), unišao je (tj. ući će u) raj - ili: nije unišao (neće ući u) Vatru." Rekao je: "Iako je bludničio (zar i kad je bludničio, činio preljub)? Iako je krao?" Rekao je: "Iako je (to činio)."

(Veli se da to znači: Unići će, ući će u raj, pa makar poslije kazne za to djelo koju će pretrpjeti, ako mu ne bude oprošteno. Ili neće ući, unići u pakao da tamo pati zauvijek, nego samo za neko vrijeme. Na ovaj se način uklanja suprotnost između ovoga hadisa i između drugih hadisa i nekih ajeta Kur'ana.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Anđeli se međusobno izmjenjuju (dolaze jedni iza drugih), (jedni) anđeli u noći, a (jedni) anđeli u danu, i sakupljaju se (saberu, sastanu se) u molitvi zore i popodneva (dakle: na sabahu i ikindiji). Zatim se penju k Njemu (oni) koji su zanoćili

u (među) vama, pa pita njih - a On je znaniji - pa govori: "Kako ste (ih) ostavili?" Pa govore: "Ostavili smo ih (a oni) klanjaju, a došli smo im (a oni) klanjaju."

GLAVA:

Kada je rekao jedan (od) vas Amin!, a anđeli u (na) nebu Amin!, pa se složilo jedno (od) njih dvoje s drugim (kad se podudari jedno s drugim), oprostilo (oprosti) se njemu što je prethodilo od njegova grijeha (ili: griješenja, predhodni grijesi, grijesi prije toga učinjeni).

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž od Ismaila, sina Umejjeta, da je Nafi' pričao njemu da je Kasim, sin Muhameda, pričao njemu od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Natrpala (Napunila) sam za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) uzglavlje u (tj. na) njemu su (neke) slike kao da je ono (jedan) jastuk (njemu). Pa je došao pa je stao između svojih vrata, i počelo je (da) se mijenja njegovo lice. Pa sam rekla:

"Šta je nama (U čemu je stvar), o poslaniče Allaha?!" Rekao je: "Šta je um (tj. stvar, stanje) ovoga uzglavlja?" Rekla je: "Uzglavlje (što) sam učinila njega (što sam ga učinila) za tebe (tebi) zato (da) ležiš na njemu." Rekao je:

"Zar nisi znala da anđeli neće unići (tj. ne ulaze u onu) kuću (sobu što) je u njoj (neka) slika, i da (onaj) ko je načinio (tu) sliku kažnjavaće se sudnjega dana. Reći će (Govoriće): "Proživite (Učinite živo ono) što ste stvorili (uradili)."

PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je on čuo Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: čuo sam Ebu Talhata (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Neće unići (ući) anđeli (u) kuću (što je ili ako) je u njoj pas, a ni slika (kakvih, nekakvih) slika (ili: skulptura, statua)."

("Timsalun - temasilu" su slike životinja, a "suretun" znači sliku uopće. "Timsalun" znači i skulptura, statua.)

PRIČAO JE NAMA Ahmed, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio nas je Amr da je Bukejr, sin Ešedža pričao njemu da je Busr, sin Seida pričao njemu da je Zejd, sin Halida, Džuhenija, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, a sa Busrom, sinom Seida, je (tada bio) Ubejdulah Havlanija koji je bio u skrbništvu Mejmune, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pričao je njima dvojici Zejd, sin Halida, da je Ebu Talhate pričao njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće unići anđeli u kuću (što) je u njoj (tj. u kuću u kojoj se nalazi kakva) slika."

Rekao je Busr: Pa se razbolio Zejd, sin Halida, pa smo posjetili njega, pa kadli mi u njegovoj kući (sretnemo se) sa zastorom (zavjesom, dakle: sa zastorom takvim da) su u (na) njemu (nekakve) slike. Pa sam rekao Abdullahu Havlaniji: "Zar nije (on) pričao nama o (takvim) slikama?" Pa je rekao: "Zaista on je rekao: "Osim žigosanja (tiskanja, tj. ukrašavanja, uljepšavanja) u (na) odjeći. Zar nisi čuo njega?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Da, spomenuo je njega (spomenuo je to)."

PRIČAO JE NAMA Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Amr od Salima, od njegova oca, rekao je:

Obećao je (doći) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, Džibril pa je rekao:

"Zaista mi nećemo unići (ne ulazimo u) kuću (što) je u njoj slika, a ni pas."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Sumejja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Kada je rekao vođa (u molitvi, u namazu) "Čuo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", pa recite "Moj Bože, naš Gospode, Tebi hvala!", pa (tj. jer) zaista ono ko (imadne tu sreću da) se je složio (podudario) njegov govor (sa) govorom anđela, oprostilo se je njemu što je prethodilo od njegova griješenja."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, pričao nam je moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Jedan (od) vas je u molitvi (nekoj) dok je trajala (ta) molitva (da) zadržava njega (sve dok ga zadržava u mjestu gdje obavlja molitvu), i anđeli govore:

"Moj Bože, oprosti njemu, i pomiluj ga!", (sve dotle) dok nije ustao (dok ne ustane) iz (sa) svoje molitve, ili (je) proizveo (nešto što zahtjeva ponovno čišćenje za molitvu)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ata'a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegova oca, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita (uči) na govornici:

"I dozivali su (tj. dozivaće): O Malike!....". Rekao je Sufjan: U čitanju Abdullaha (Mesudova) je: "I dozivali su: O Mali!....".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pričala njemu da je ona rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li je došao na tebe (ijedan) dan (koji) je bio teži od dana Uhuda?" Rekao je: "Zaista već sam sreo od tvoga naroda (ono) što sam sreo. A bilo je najteže (ono) što sam sreo od njih (na) dan Akabe kad sam izložio svoju osobu (sebe) na Ibnu Abdu Jalila, sina Abdu Kulala, (obrativši se njemu) pa nije odgovorio meni k (onome) što sam htio. Pa sam otišao, a ja sam brižan (žalostan), na (stranu, u pravcu) svome licu (tj. otišao sam naprijed ne znavši kuda idem). Pa se nisam osvijestio osim, a ja sam u Karnu Sealibu (tj. Osvijestio sam se tek kad sam stigao u mjesto Karnu Sealib). Pa sam podigao svoju glavu, pa kadli ja (sretnem se) sa oblakom (jednim što) je već zasjenio mene (tj. napravio mi hlad). Pa sam pogledao, pa kadli u njemu Džibril! Pa je dozvao (dozivao) mene pa je rekao:

"Zaista Allah je već čuo govor tvoga naroda tebi, i šta su vratili na tebe (tj. i šta su ti odgovorili). I već je poslao k tebi (Allah) anđela brda (planina) zato (da ti) zapovjediš njemu za (ono) što si htio (šta hoćeš) u njima (među njima da napravi)." Pa je dozivao mene anđeo brda, pa je pozdravio mene, zatim je rekao:

"O Muhamede!" Pa je rekao to: "U čemu si htio (tj. Šta hoćeš da učinim)? Ako si htio (Ako hoćeš) da sklopim na (tj. nad) njima (ta) dva tvrda (brijega, učiniću to)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nego (tj. Ne sklapaj brda nad njima, ne kažnjavaj, nego ćemo sačekati, jer) nadam se da će izvesti Allah iz njihovih leđa (tj. da će stvoriti od njih, od njihova potomstva nekoga) ko će obožavati Allaha, samo Njega, neće udruživati (tj. ne udružujući) sa Njim (nijedne) stvari (tj. ništa)."

(Rečenica u originalnom tekstu gore: "Fe kale zalike fi ma ši'te....", može da se prevede i ovako: Pa je rekao: "To je (tako). U čemu si htio (tj. Šta hoćeš da učinim)?".)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Ebu Ishak Šejbanija, rekao je: pitao sam Zirra, sina Hubejša, o govoru Allaha, uzvišen je:

"Pa je bio (na rastojanju od) količine dva luka (za strelu) ili bliže. Pa je objavio k Svome robu (ono) što je objavio." Rekao je: Pričao nam je Ibnu Mes'ud (da to znači) da je on (Muhamed a.s.) vidio Džibrila (u takvom stanju, obliku njegovom da) on ima šest stotina krila."

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudova), bio zadovoljan Allah od njega:

"Zaista već je vidio od najvećih znakova svoga Gospoda.", rekao je (Abdullah da to znači): Vidio je zelenu odjeću (ili zelen sag, ćilim koji ćilim, ili koja odjeća) je zatvorila obzor neba.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Ismaila, pričao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija od Ibnu Avna, obavijestio nas je Kasim od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

"Ko je tvrdio da je Muhamed vidio svoga Gospoda, pa već je uveličao, a ali (tj. nego) već je vidio Džibrila u njegovom liku (pravom) i njegovom stvorenju, zatvarajući (Džibril sobom prostor) što je između (strana) obzora."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Zekerijja, sin Ebu Zaideta, od Ibnul-Ešve'a, od Šabije, od Mesruka, rekao je: rekao sam Aiši, bio zadovoljan Allah od nje:

"Pa gdje je Njegov govor:

"Zatim se je približio, pa se je spustio. Pa je bio (na rastojanju) količine (za) dva luka ili bliže." Rekla je: "To (ti) je Džibril. Dolazaše mu (Dolazio mu je) u liku čovjeka, a zaista on je došao njemu ovoga puta u svome obliku (liku) koji je (taj što je) on njegov oblik (lik pravi anđelski, melećki), pa je zatvorio obzor."

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džerir, pričao nam je Ebu Redža' od Semureta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam (u snu u jednoj) noći dva čovjeka (da) su njih dva došla meni. Njih dva su rekla: "Koji loži (raspaljuje) Vatru je Malik, blagajnik (tj. čuvar, šef) Vatre (tj. pakla, Džehenema), a ja sam Džibril, a ovo je Mikail."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je pozvao čovjek (suprug) svoju ženu k svojoj postelji, pa nije htjela, pa je omrknuo (zanoćio) srdit na nju, proklinjali su nju (određeni) anđeli do (časa kada) osvane (tj. cijelu noć do zore)." Slijedio je njega (Ebu Avaneta) Šubete, i Ebu Hamzete, i Ibnu Davud i Ebu Muavijete od Aameša.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: čuo sam Ebu Selemeta rekao je: izvijestio me je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zatim je malaksala od mene objava malaksavanjem (tj. prestala je bila dulje vremena, ili dugo nisam primio obajvu). Pa dok ja pješačim (jednom prilikom), čuo sam (jedan) glas iz neba, pa sam podigao svoj vid (pogled, pogledao sam) prema nebu, pa kadli melek (anđeo) koji je došao meni u Hira', (pećinu - taj isti melek) sjedač je (tj. sjedi) na tronu (prijestolju, stolici nekoj) između neba i zemlje! Pa sam se preplašio od njega, čak sam pao k zemlji. Pa sam došao svojoj porodici pa sam rekao:

"Zamotajte me! Zamotajte me! Pa je spustio Allah, uzvišen je (ovu obajvu):

"O pokriveni.", do Njegova govora "I rudžz pa napusti.". Rekao je Ebu Selemete: A rudžz su kipovi (idoli).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, rekao je: pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Katadeta. A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Ebul-Alijeta, pričao nam je sin strica vašega vjerovijesnika - misli (na) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Vidio sam (u) noći (onoj u kojoj) se je putovalo sa mnom (tj. u kojoj sam ja po noći vodan, vođen - vidio sam) Musa-a (kao) čovjeka smeđa, dugačka, kovrčave kose, kao da je on od ljudi (plemena) Šenueta. I vidio sam Isa-a (kao) čovjeka srednjega rasta, srednje (boje) tijela (koja naginje) k crvenilu i bjelini, glatke (nekovrčave dlake) glave. I vidio sam Malika, blagajnika (tj. čuvara) Vatre i Lažova (Antihrista, Dedždžala) u (među mnogim) znakovima - (što) je pokazao njih Allah njemu (Muhamedu a.s.). Pa ne budi (ti ni) u (kakvoj) sumnji od njegova sretanja (tj. ne sumnjaj u njegovo sretanje, bez sumnje ćeš ga sresti)!." Rekao je Enes i Ebu Bekrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Čuvaju (izvjesni) anđeli Medinu od Lažova (Dedždžala - Antihrista)."

(Meleki - anđeli su za druge ljude osim Božijih poslanika nevidljiva bića koja imaju svoj lik i oblik, ali mogu da poprime i lik ljudi. Božiji poslanici mogli su ih vidjeti i u njihovom svojstvenom liku i u liku ljudi.)

GLAVA

(onoga) što je došlo o opisu (ili: u vezi opisa) dženneta - raja, i da je on stvoren (već).

(Prije nego navede, odnosno počne navoditi hadise koji govore o raju, Buharija i ovdje najprije podsjeća i navodi neke riječi iz Kur'ana koje su na raznim mjestima Kur'ana izrečene u vezi sa rajem, pa je te riječi Kur'ana protumačio sa istim ili sličnim riječima u arapskom jeziku. To je njegov običaj da tako čini na početku većine glava, poglavlja ovoga svoga djela.)

Rekao je Ebul-Alijeti: ".... čiste....", su od mjesečnice, i mokraće (mokrenja) i pljuvačke. "Kad god su se nahranili (tj. Kad god se nahrane)....", (to znači) kad god im se je donijela (neka) stvar, zatim im se je donijela druga, "..... rekli su (tj. reći će): (Ovo je ono) koje smo se nahranili od prije....", donijelo nam se je od prije, "a donijelo im se je slično", sliči (naliči) neki (dio) njega nekom, a razlikuje se u okusima. "Njegova branja...." - beru kako su htjeli (tj. kako hoće) " su danijetun" Tj. "karibetun": blizu. "El-eraiku" je "es-sururu": prijestolja (ukrašene stolice).

A rekao je Hasen: "Nadretun" je veselost u licima, a "sururun" je veselost u srcu. A rekao je Mudžahid: "Selsebilen" je oštroga toka (jakoga tečenja, toka). ".... gavlun...." je bol stomaka (trbuha). ".... junzifune.", je (značenja da) neće otići njihove pameti (tj. neće se opiti).

A rekao je Ibnu Abbas: ".... dihakan.", je napunjen. ".... keva'ibe...", su djevojke naglašenih (naraslih, nabreklih) dojki. "Errehiku", je vino. "Ettesnimu", je (nešto što) će nadvisivati piće stanovnika raja. "Njegov pečat", tj. njegovo blato (ono što ostane na dnu pića), "je mosuš....". "Naddahatani....", je (isto što i) "fejjadatani: dvije (vode izvora) koje se izlijevaju, pršću. Rekne se: "mevdunetun", je "mensudžetun": otkana, protkana. Od njega je (i izraz) "vedinunnakati": kolan deve (što je otkan, opleten, a stavlja joj se preko stomaka, trbuha). A "kubun" (pl. "ekvabun") je (takav sud za vodu, čaša) što nema uha, a ni drške (ili: što nema uške u njega, a ni drške).

(Misli se da nema drške, niti nosaća na koji se pije voda, ili drugo piće.)

A ".... ebarik....", su (ibrici, posude koje su) imaoci ušiju (uški) i drški (tj. što imaju i drške i nosaće). "Uruben....", sa "u" poslije "r" (to znači "musekkaleten, tj. treba tu riječ izgovarati "uruben", a ne "urben"). Jednina njezina je "arubun", kao "saburun" i "suburun".

("Arubun" je žena koja u braku ima lijep odnos prema mužu, suprugu. Za takvu ženu ima više raznih izraza u raznim gradovima Arabije, pa zato je Buharija dalje i rekao slijedeću napomenu.)

Nazivaju nju (takvu ženu) stanovnici Meke "ariba", a stanovnici Medine "ganidža (lijepoga govora)", a stanovnici Iraka "šekila (koketna)". A rekao je Mudžahid: ".... revhun.....", je vrt (raj) i udobnost, a "rejhan..", je hrana (ili životne potrepštine). A ".... mendud...", je banana. A "... mahdud...", je (doslovno: on je) teško opterećen tovarom (od obilnog ploda koji se je naslagao jedan na drugi), a veli se takođe (da ta riječ znači i stablo koje je takvo da): nema trnja njemu (u njega). A "... urubun...." su (žene) učinjene dragim k njihovim (svojim) muževima (tj. obljubljene kod svojih muževa). A veli se: "meskubun" je (isto što i) "džarin": tekući (koji teče). "I posteljama podignutima.", (podignutima) nekih (od) njih iznad nekih. ".... lagven...", je nepravde (nepravičnosti - neće čuti), (a ni) ".... te'simen..." - keziben: laži. "Efnanun" su grane. "A plod dvaju vrtova (rajskih) je bliz.", tj. (ono) što se bere je blizu. "Mudhammetani" je (značenja ovoga): njih dvije crne su od napojenosti.

(Misli se na dvije bašče, dva rajska vrta čije je rastinje toliko bujno da mu zelenilo prelazi u crnilo od obilne natopljenosti vodom.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Lejs, sin Sa'da, od Nafia, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Kada je umro (tj. Kada umre) jedan (od) vas, pa zaista ono izlaže se na njega (tj. prikazuje, predočuje se njemu) njegovo mjesto sjedenja (njegovo sjedište) u jutru i večeri. Pa ako je bio (ako bude) od stanovnika raja, pa od stanovnika raja (će mu se predočavati sjedište). A ako je bio od stanovnika Vatre, pa od stanovnika Vatre."

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira, pričao nam je Ebu Redža' od Imrana, sina Husajna, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nadvirio (Nadnio) sam se u raj, pa sam vidio najbrojnije stanovnike njega siromašne (tj. pa sam vidio da je najviše u njemu siromašnih osoba). I nadvirio sam se u Vatru, pa sam vidio najbrojnije stanovnike nje žene (tj. pa sam vidio da je u Vatri najviše žena)."

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče):

"Dok sam ja spavač, vidio sam mene (tj. sebe) u raju! Pa kadli (kada li) žena (jedna) čisti se (za molitvu, uzima abdest) uz stranu (jednoga) dvorca! Pa sam rekao: "Za koga (Čiji) je ovaj dvorac?" Pa su rekli: "Za Umera, sina Hattaba." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam se okrenuo (otišao) dajući leđa (tj. okrenuo sam se nazad vraćajući se)." Pa je zaplakao Umer i rekao: "Zar na tebe (da) sam ljubomoran, o poslaniče Allaha?!"