SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA ODGOJA
(uzgoja, uljudnosti, vaspitanosti,
obrađenosti, tj. lijepoga ponašanja, lijepoga vladanja)
GLAVA
(izvjesnoga) dobročinstva
(roditeljima) i (izvjesne) spojenosti (povezanosti sa svojom rodbinom,
rođacima, naročito najbližima). "I preporučili smo
(svakome) čovjeku za njegova dva roditelja (tj. za oca i
majku).....".
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šubete, rekao je: Velid, sin
'Ajzara izvijestio je mene, rekao je: čuo sam Ebu Amra Šejbaniju (da)
govori: izvijestio nas je drug ove kuće, i dao je znak (tj. pokazao je) sa
svojom rukom ka kući Abdullaha (Mes'udovoga), rekao je:
Pitao
sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji (dobri) posao je najdraži
ka Allahu, moćan je i veličajan je, (između svih dobrih
poslova)? Rekao je:
"Molitva
(obavezna) na njezino vrijeme." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao
je: "Zatim dobročinstvo (svojim) dvama roditeljima." Rekao je:
"Zatim koji?" Rekao je: "Borba (svaka) u putu (tj. zbog puta)
Allaha." Rekao je: Pričao je meni za njih (za ove dobre poslove). A
da sam tražio više njemu (od njega), zaista bi povećao (tj. rekao bi još
više) meni (od ovoga).
GLAVA:
Ko je preči (od sviju) ljudi za
ljepotu druženja (izvjesnoga, ili: druženja čovjeka)?
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od 'Umareta, sina
Ka'ka'a sina Šubrumeta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je:
Došao
je (jedan) čovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"O
poslaniče Allaha! Ko je preči (tj. najpreči) za ljepotu moga
druženja (tj. da se ja s njim lijepo družim)?" Rekao je: "Tvoja
majka." Rekao je: "Zatim ko?" Rekao je: "Tvoja majka."
Rekao je: "Zatim ko?" Rekao je: "Tvoja majka." Rekao je:
"Zatim ko?" Rekao je: "Zatim tvoj otac."
A
rekao je Ibnu Šubrumete i Jahja, sin Ejjuba: Pričao nam je Ebu Zur'ate
slično njemu (tj. slično prethodnome hadisu).
GLAVA:
Neće se boriti osim sa dozvolom
(svojih) dvaju roditelja.
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana i Šubete, rekla su njih
dvojica: pričao nam je Habib. - H - Rekao je: A pričao nam je
Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Habiba, od Ebul-Abbasa, od
Abdullaha, sina Amra, rekao je: Rekao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Boriću
se (u ratu protiv neprijatelja)." Rekao je: "Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš) dva
roditelja (Imaš li roditelje)?" Rekao je: "Da." Rekao je:
"Pa o njima dvoma (Pa za njih dvoje) pa bori se!"
GLAVA:
Neće psovati (grditi, tj. Neka ne psuje izvjesni)
čovjek svoja dva roditelja.
PRIČAO
NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca,
od Humejda, sina Abdurahmana, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista
od najvećih (izvjesnih) velikih grijeha je (to) da proklinje (izvjesni)
čovjek svoja dva roditelja." Reklo se je: "O poslaniče
Allaha! A kako (da) proklinje (izvjesni) čovjek svoja dva roditelja?"
Rekao je: "Psuje (Grdi izvjesni) čovjek oca (drugoga izvjesnoga)
čovjeka, pa (onda ovaj) psuje njegovoga oca i psuje njegovu majku."
GLAVA
odgovaranja (tj. udovoljenja) molbi (molitvi onoga) ko je
činio dobročinstvo svojim dvama roditeljima.
PRIČAO
NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima sina
'Ukbeta, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Dok tri
(neke) osobe (tj. tri čovjeka) idu međusobno (tj. zajedno, skupa),
uzela (zatekla, zadesila) je njih (izvjesna) kiša. Pa su (se) nageli (sklonili
su se) ka (nekoj) pećini u (izvjesnom) brdu. Pa se spustila (tj. Pa je
sletila, pala) na usta (tj. na ulaz) njihove pećine (jedna velika) stijena
od (toga) brda, pa se poklopila na njih (pa ih je poklopila, zatvorila im je ta
stijena taj ulaz pa nisu mogli izaći). Pa je rekao neki (od) njih nekome:
"Pogledajte
poslove (neke što) ste uradili njih zbog Allaha (radi Allaha, u ime Allaha),
dobre (poslove), pa molite Allaha sa njima. Možda (će) On (da) raspukne
(tj. odstrani) nju (tj. tu stijenu)." Pa je rekao jedan (od) njih:
"Moj
Bože! Zaista ono bila su za mene (tj. u mene, imao sam) dva roditelja, sijeda
dva, stara dva (bića). I za mene (tj. u mene su bila) malena djeca.
Napasah na njih (tj. za njih sitnu stoku). Pa kada sam (tj. kada bih)
naveče došao na njih (tj. njima), pa sam pomuzao (pa bi pomuzao, pomuzao
bih stoku), (i) počeo sam (tj. počeo bih) sa svojim dvama roditeljima
(sa svoja dva roditelja da) napojim njih dvoje prije svoje djece. I zaista ono
(jedanput) udaljila su me (izvjesna) stabla (koja su bila kao ispaša
brava-ovaca), pa nisam došao (na vrijeme, zakasnio sam), čak sam omrknuo.
Pa sam našao njih dvoje (da) su već zaspali njih dvoje. Pa sam pomuzao kao
što pomuzah (uobičajeno, tj. kao što sam bio običaja da muzem). Pa
sam donio (tu) jamužu (pomuženo mlijeko; ili: Pa sam donio tu dižvu, rukatku,
tj. posudu u koju se muze mlijeko), pa sam stao kod glava njih dvoga (njih
dvoje pa) mrzim da probudim njih dvoje iz njihovoga spavanja (sna), a mrzim da
počnem (napajanje) sa (svojom) djecom prije njih dvoga (prije njih dvoje).
A (ta) djeca mauču (zajedno kao mačke previjajući se od gladi)
kod moja dva stopala (tj. kod mojih nogu). Pa je bilo to (tako) neprestano moje
stanje i njihovo stanje, čak se pojavila (izašla je ta) zora. Pa ako
znadijaše (Ti) da sam ja učinio to (zbog) traženja Tvoga lica (tj.
zadovoljstva), pa raspukni nama (jednu) pukotinu (da) vidimo od nje nebo (kroz
tu pukotinu nebo)."
Pa je
raspuknuo Allah njima pukotinu (tj. dao je njima Allah da se ona stijena
odstrani toliko da se je stvorila jedna tolika pukotina), čak (da) vide iz
nje nebo (kroz nju nebo). I rekao je (taj) drugi:
"Moj
Bože! Zaista ono bila je za mene (u mene jedna) kći strica (kći
amidže). Volim je kao najžešće što vole (izvjesni) ljudi (izvjesne) žene.
Pa sam tražio k njoj njezinu osobu. Pa nije htjela do (da) donesem (dok ne
donesem) njoj stotinu zlatnika. Pa sam trčao (tj. nastojao sam, radio sam)
dok sam skupio stotinu zlatnika. Pa sam susreo (sreo) nju s njima. Pa pošto sam
sjeo među njezine dvije noge, rekla je:
"O robe
(slugo) Allaha! Čuvaj se Allaha, i ne otvaraj (djevičanski)
pečat (prsten, tj. himen drukčije) osim sa njegovim pravom (tj. osim
zakonito)." Pa sam ustao od nje. "Moj Bože! Pa ako znadijaše (Ti) da
sam ja to već učinio (zbog) traženja Tvoga lica, pa raspukni nama od
nje (dio od te sijene)." Pa je raspuknuo njima (jednu) pukotinu. I rekao
je (onaj još) drugi (tj. treći):
"Moj
Bože! Zaista ja sam bio iznajmio (jednoga) najamnika za ferek pirinča
(ferek je tri sa'a). Pa pošto je završio svoj posao, rekao je: "Daj mi
moje pravo." Pa sam izložio (ponudio) njemu njegovo pravo, pa je ostavio
njega, nije želio njega (tj. odustao je od njega). Pa nisam prestao (da) sijem
njega dok sam skupio (sakupio, sastavio) od njega krave i njihovoga pastira. Pa
je došao meni pa je rekao:
"Čuvaj
se Allaha, i ne učini nasilje meni, i daj mi moje pravo." Pa sam
rekao: "Idi (Odi) ka tim kravama i njihovome pastiru." Pa je rekao:
"Čuvaj se Allaha, i ne ismijevaj (i ne ismijavaj) se sa mnom."
Pa sam rekao: "Zaista ja se neću ismijevati (tj. ja se ne ismijevam -
ne ismijavam) s tobom, pa uzmi te krave i njihovoga pastira." Pa je uzeo
njega (tj. uzeo je to), pa je otišao s njima (tj. pa je odveo njih). Pa ako
znadijaše (Ti) da sam ja učinio to (zbog) traženja Tvoga lica, pa raspukni
što je ostalo (još od te stijene)." Pa je raspuknuo Allah od njih (njima
tu stijenu tako da su mogli izaći i tako ih je spasio).
GLAVA:
Nepokornost (Neposlušnost svojim) dvama roditeljima je od
(izvjesnih) velikih grijeha.
Rekao je njega
(tj. Rekao je to) Ibnu Amr od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO
NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Musejjeba, od
Verrada, od Mugireta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista
Allah je zabranio vama nepokornost (svojim) majkama, i sprječavanje (onoga
što treba da se dadne i učini), i "daj" (mi ono što mi ne
pripada, tj. i zabranio je da tražite ono što vam ne pripada), i (zabranio vam
je) živo zakopavanje (svojih) kćeri. A mrzio je (tj. A mrzi) vam (mrzi to)
"reklo se je" i "rekao je" (tj. Mrzi vam: "čula,
kazala"), i mnogobrojno (izvjesno) pitanje i upropaštavanje (vlastite)
imovine."
PRIČAO MI
JE Ishak, pričao nam je Halid Vasitija od Džurejrije, od Abdurahmana, sina
Ebu Bekreta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar
neću obavijestiti vas za najveći (od tih) velikih grijeha?"
Rekli smo: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Udruživanje
(svako, tj. Svako pridruživanje nekoga ili nečega) sa Allahom, i
nepokornost (svojim) dvama roditeljima." I bio je naslonjen, pa je sjeo pa
je rekao: "Zar ne (Pazite)? I govor (izvjesne) laži, i svjedočenje
(izvjesne) laži. Zar ne (Pazite)? I govor laži, i svjedočenje laži."
Pa nije prestajao (da) govori nju (tu rečenicu tako dugo), čak (da)
sam rekao: Neće ušutjeti (on nikako, ili naskoro).
PRIČAO MI
JE Muhamed, sin Velida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao
nam je Šubete, pričao mi je Ubejdulah, sin Ebu Bekra, rekao je: čuo
sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Spomenuo je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) velike grijehe, ili
upitao se je o (izvjesnim - upitan je o izvjesnim) velikim grijesima, pa je
rekao:
"Sudioništvo
sa Allahom (tj. Mnogoboštvo, višeboštvo), i ubijanje (nedužne) osobe i
nepokornost (svojim) dvama roditeljima." Pa je (još) rekao: "Zar
neću obavijestiti vas za najveći (od) velikih grijeha?" Rekao
je: "Govor (izvjesne iskrivljenosti, tj.) laži." Ili je rekao:
"Svjedočenje (izvjesne) laži."
Rekao je
Šubete: A mnogobrojnija (tj. Veća, pretežnija) moja misao je da je on
rekao: "Svjedočenje (izvjesne) laži."
(Riječ "zurun" znači iskrivljenost - a
onda od toga i: laž.)
GLAVA
spajanja (a to će reći: povezivanja, dodira,
sastajanja sa svojim) roditeljem idolopoklonikom (od strane djeteta muslimana).
PRIČAO
NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam, sin
Urveta: izvijestio me je moj otac, izvijestila me je Esma, kći Ebu Bekra,
bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je:
Došla je meni
moja majka želeći (ona da se sastane sa mnom, ili da je darujem i sl.) u
vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam pitala
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li
(da) spojim nju (sa sobom, tj. Da li da se sastanem sa njom, ili: Da li da
darujem nju)?" Rekao je: "Da."
Rekao je Ibnu
'Ujejnete: Pa je spustio Allah, uzvišen je, o njoj (tj. u vezi nje
sljedeći ajet):
"Neće
zabraniti (tj. Neće spriječiti) vas Allah od (onih) koji se nisu
borili (protiv) vas u (vašoj) vjeri (tj. zbog vaše vjere).....".
GLAVA
spajanja (ili: darivanja izvjesne) žene svoju mater (majku),
a za nju je muž (tj. a u nje - u te žene ima muž).
A rekao je
Lejs: PRIČAO MI JE Hišam, sin Urveta, od Urveta, od Esme rekla je:
Došla je moja
majka, a ona je idolopoklonica u ugovoru (tj. u vrijeme ugovora)
Kurejševića i njihovoga vremena (tj. trajanja i pridržavanja toga ugovora)
pošto su sklopili ugovor (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio,
(došla je) sa svojim ocem. Pa sam tražila rješenje (od) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla:
"Zaista
moja majka je došla, a ona je želiteljica." Rekao je: "Da. Spoji
(ili: Daruj) tvoju (svoju) majku."
PRIČAO
NAM JE Jahja, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha,
sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan
izvijestio njega da je Iraklije poslao k njemu (po njega), pa je rekao:
"Pa šta
zapovjeda vama?" Misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
Pa je rekao: "Zapovjeda nam za (izvjesnu) molitvu, i milostinju, i
čednost (poštenje) i spojenost (povezanost sa rodbinom)."
GLAVA
spojenosti (ili: darivanja izvjesnoga svoga) brata
idolopoklonika.
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima,
pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
Vidio je Umer
(jedan) ogrtač prugast (sa prugama od svile), prodaje se (koji se
prodaje), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Kupi sebi ovaj
(ogrtač), i oblači ga petkom i kada su došli (tj. i kada dođu)
tebi (izvjesna) izaslanstva." Rekao je:
"Ovo
oblači samo (onaj) ko (je takav da) nema (nikakvoga) udjela njemu (na
budućem svijetu)." Pa su se donijeli Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio, od njih (od takvih istih ogrtača neki) ogrtači. Pa je
poslao ka Umeru (jedan takav) ogrtač. Pa je rekao: "Kako (da ja)
oblačim njega, a već si rekao o njemu (ono) što si rekao?" Rekao
je:
"Zaista
ja nisam dao tebi njega zato (da ti) oblačiš njega, a ali (tj. već
da) prodaš njega, ili obučeš njega (nekome, tj. ili ćeš da ga dadneš
nekome da ga obuče ko ga može obući)." Pa je poslao njega Umer
ka (jednom) svome bratu od stanovnika Meke prije (nego) da primi Islam (tj.
prije nego što će taj Umerov brat da primi Islam).
GLAVA
vrijednosti (vrline) spajanja (ili darivanja i povezivanja
svoje) rodbine.
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Ibnu
Usman, čuo sam Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejjuba rekao je: Reklo se je:
"O
poslaniče Allaha! Izvijesti me za (jedan) posao (koji će da) uvede
mene (u) raj." - H - Pričao mi je Abdurahman, pričao nam je
Behz, pričao nam je Šubete, pričao nam je (Muhamed) sin Usmana, sina
Abdullaha sina Mevhiba, i njegov otac Usman, sin Abdullaha, da su njih dva
čula Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejjuba Ensarije, bio zadovoljan Allah od
njega, da je (jedan) čovjek rekao:
"O
poslaniče Allaha! Izvijesti me za (jedan) posao (koji će da) uvede
mene (u) raj." Pa je rekao (prisutni) narod: "Šta je njemu? Šta je
njemu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Potreba (,eto,) šta je njemu." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Obožavaš
Allaha (tj. Obožavaćeš, ili: Obožavaj Allaha tako da) nećeš
pridruživati (udruživati - dakle: da ne pridružuješ) s Njim (ni jedne) stvari (ništa).
I uspostavljaćeš (izvjesnu, obaveznu) molitvu. I davaćeš zekat. I
spajaćeš (darivaćeš, potpomagaćeš svoju) rodbinu."
"Pusti nju (neka ide)." Kao da je on bio na svojoj samarici (svojoj
devi, pa kad je to čuo, rekao je onome ko je držao devu, neka je pusti da
ide).
GLAVA
grijeha (izvjesnoga) sjekača (tj. prekidača odnosa
sa svojom rodbinom).
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da
je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima rekao:
Zaista
Džubejr, sin Mut'ima, izvijestio je njega da je on čuo Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Neće
unići (u) raj (ni jedan) sjekač (prekidač veza sa svojom
rodbinom)."
GLAVA
(onoga) ko (je takav da) se je prostrlo (tj. raširilo) njemu
u (njegovoj) opskrbi (tj. bogaćenju) sa spajanjem (tj. zbog potpomaganja
svoje) rodbine.
PRIČAO MI
JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Ma'na, rekao je:
pričao mi je moj otac od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:
Čuo sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ko (je
takav da) je veselilo (tj. da veseli) njega da se prostre (proširi, tj.
poveća) njemu u njegovoj opskrbi (da mu se poveća nafaka, opskrba) i
da se odgodi njemu u njegovom tragu (tj. u njegovom roku smrti - a to će
reći: i da mu se produži njegov život, jer dok je čovjek živ,
kreće se i ostavlja trag po tlu kuda se kreće), pa neka spoji (spaja,
potpomaže) svoju rodbinu."
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba
rekao je: izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Ko je
volio (tj. Ko voli, želi) da se prostre (proširi, poveća) njemu u njegovoj
opskrbi (Ko voli, želi da mu se poveća opskrba) i (da) se odgodi njemu u
njegovom tragu (tj. i da mu se život produži), pa neka spoji (spaja, potpomaže)
svoju rodbinu."
(Ovaj hadis i njemu slični hadisi protumačeni su
na više načina. Jedni kažu da postoji "kadai mubrem" -
neizmjenjiva sudbina i "kadai muallak" - uslovna sudbina. Prema tome
ima određen neizmjenljivi rok trajanja života, a ima i uslovni. Uslovni
rok se može produžiti potpomaganjem rodbine. Jedni kažu da hadis ima
propagandni, bodreći, ponukavajući smisao, i treba ga shvatiti da se
s njime htjelo da ukaže na to koliko je veliko i dobro djelo pomagati svoju
rodbinu, pa kada bi išta moglo produžiti život, to bi bilo potpomaganje rodbine
to djelo koje produžava život. Jedni kažu da se to može protumačiti tako
da čovjek potpomaganjem roda i rodbine postane drag svojoj rodbini, pa ga
i poslije njegove smrti još drugo spominje, te s tim sebi produži život na
ovome svijetu lijepim spominjanjem.)
GLAVA:
"Ko je spojio (tj. Ko potpomaže rodbinu), spojio njega
(tj. potpomogao njega) Allah!"
PRIČAO MI
JE Bišr, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Muavijete,
sin Ebu Muzerrida, rekao je: čuo sam svoga strica Seida, sina Jesara (da)
priča od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Zaista
Allah je stvorio (Svoje) stvaranje (tj. Svoja sva stvorenja). Čak (tj. Te)
kada je završio Svoje stvaranje (svih stvorenja), rekla je (ta, ili: svaka)
rodbina: Ovo je mjesto (izvjesnoga) utjecatelja (tj. tražitelja utočišta i
zaštite) u Tebe od (moga) odsijecanja (tj. napuštanja mene, prekidanja odnosa
sa mnom)." Rekao je: "Da. Zar se ne zadovoljavaš da spojim (tj. da
potpomognem onoga) ko je spojio (potpomogao) tebe, i (da) odsiječem (tj.
da napustim onoga) ko je odsjekao (napustio) tebe?" Rekao je: "Da, o
moj Gospodaru!" Rekao je: "Pa ono je (tj. Pa to je) tebi." Rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa
čitajte, ako ste htjeli (tj. ako hoćete):
"Pa da li
možda vi, ako ste se okrenuli (ako okrenete leđa), da (onda) kvarite u
(tj. na) Zemlji i (da) odsijecate (tj. i da napuštate) vaše (svoje)
rodbine."
PRIČAO
NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, pričao nam je
Abdullah, sin Dinara, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Zaista
(riječ) rahim je ogranak (tj. izvedena riječ) od Rahman (a Rahman
znači: Milosrdni Bog). Pa je rekao Allah:
"Ko je
spojio (potpomogao) tebe (, o rodbino), spojio sam (tj. spojiću i Ja)
njega, a ko je odsjekao tebe (dakle: prekinuo rodbinske veze), odsjekao sam
(tj. odsjeći ću i Ja) njega."
(Rahim znači rodbina, a Rahman: Milosrdni Bog.).
PRIČAO
NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao
je: izvijestio me je Muavijete, sin Ebu Muzerrida, od Jezida, sina Rumana, od
Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Rehim-rahim
(Ta riječ) je ogranak (tj. izvedena je od Rahman), pa ko je spojio nju
(rahim - rodbinu), spojio sam (i Ja) njega, a ko je odsjekao nju, odsjekao sam
(i Ja) njega."
GLAVA:
Skvasiće (tj. Kvasiće musliman svoju) rodbinu sa
njezinim skvašenjem (kvašenjem, tj. potpomagaće svoju rodbinu, pa makar da
joj dadne nešto čime će pokvasiti grlo, kao što je voda ili mlijeko,
jer izraz "bilal" znači ono čime se pokvasi grlo, kao što
je voda ili mlijeko).
PRIČAO
NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao
nam je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima da je Amr,
sin Asa rekao:
Čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, glasno (tj. javno) bez tajne (da)
govori:
"Zaista
rod oca (omsice, tj. rod iksovića - ili rod toga) - rekao je Amr
(Abbasov): U knjizi Muhameda, sina Džafera je (ovdje neka) bjelina (tj. prazno
mjesto, što će reći da je nešto ostalo nenapisano) - nisu (oni, rod
omsice, iksovići) moji zaštitnici (kaže dalje Muhamed a.s.). Moj zaštitnik
je samo Allah i dobar (dio od tih) vjernika (tj. i dobri vjernici)."
Povećao
je (tj. Dodao je) Anbesete, sin Abdulvahida, od Bejana, od Kajsa, od Amra, sina
Asa rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"A ali
(tj. Nego) za njih je rodbina (tj. oni imaju sa mnom rodbinsku vezu, srodstvo),
(i) skvasim (kvasim) nju sa njezinim skvašenjem (kvašenjem)." Misli (to da
kaže - hoće s tim da kaže): "Spajam nju sa njezinom spojenošću
(tj. Pomažem nju - rodbinu - njezinim potpomaganjem)."
Rekao je Ebu
Abdullah: Bi bilaha tako se dogodilo (tj. Po jednom pričanju veli se da je
Muhamed a.s. rekeo: "..... ebulluha bi bilaha...."). A (pričanje
sa izrazom) "bi bilaliha" je vrsnije i ispravnije (vjerodostojnije).
A (pričanje sa izrazom) "bi bilaha" je (takvo da) neću
poznavati (tj. ne poznajem) njemu (nikakva) načina (da se tako
priča).
GLAVA:
Nije (pravi) spajač (pomagač svoje rodbine onaj
izvjesni) činilac jednakoga (tj. koji uzvraća slično, koji
uzvraća milo za drago, uzvraćalac uzdarja).
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, i Hasena, sina
Amra, i Fitra, od Mudžahida, od Abdullaha, sina Amra. Rekao je Sufjan: Nije
podigao njega (hadis) Aameš ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (u
usta). A podigao je njega (hadis) Hasen i Fitr od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Nije
(pravi) spajač (onaj musliman koji) je (izvjesni) činilac jednakoga
(tj. koji uzvraća milo za drago, dobro za dobro), a ali (tj. nego) je
(izvjesni) spajač (onaj) koji (je takav u slučaju) kada je odsjekla
njegova rodbina (njega od sebe, tj. kada ga je odbacila - kada su prekinuli
veze s njim), spojio je (on) nju (on ne bi prekidao tu vezu, čak bi
uspostavio, spojio nju - tu vezu s rodbinom)."
GLAVA
(onoga) ko je spajao (potpomagao) svoju rodbinu u (svome)
idolopoklonstvu, zatim je primio Islam.
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me
je Urvete, sin Zubejra da je Hakim, sin Hizama izvijestio njega da je on rekao:
"O
poslaniče Allaha! Da li si vidio (tj. Šta misliš za neke) poslove (što) se
čuvah grijeha (ja) s njima u predislamlju (tj. poslove kojima sam vršio
neku pobožnost, koje sam vršio u ime pobožnosti u doba prije Islama) od
spojenosti (tj. potpomaganja rodbine), i oslobađanja (ropstva) i
milostinje, da li je meni u njima (tj. hoću li imati zbog njih imalo) od
nagrade?" Rekao je Hakim: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Primio
si Islam na (onome, tj. zbog onoga) što je prošlo od (nekoga) dobra (koje si
učinio, činio)."
A govori se
također od Ebul-Jemana: "..... etehannetu" (umjesto
"etehannesu"). A rekao je Mamer, i Salih i Ibnul-Musafir:
"etehannetu" (umjesto "etehannesu").
(Veli se da nema načina da se upotrebi u tekstu u ovome
hadisu izraz "etehannetu" umjesto izraza "etehannesu".)
A rekao je Ibnu
Ishak: "Ettehannusu" je (što i) "etteberruru" - truditi se
da se bude dobročinitelj, pokoravati se. A slijedio je njih Hišam od svoga
oca.
GLAVA
(onoga) ko je ostavio (pustio) djecu (nečiju drugu)
osim njega (tj. drugu djecu osim svoje djece) čak (da) se igra (skupina
djece, tj. da se igraju) sa njim, ili je poljubio njih (djecu) ili se je šalio
(sa) njima.
PRIČAO
NAM JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah od Halida, sina Seida, od njegovoga
oca, od Umu Halide, kćeri Halida sina Seida, rekla je:
Došla sam
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojim ocem, a na meni je
(jedna) košulja žuta, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Seneh,
seneh (Lijepa, lijepa)!"
Rekao je
Abdullah: A ona je (tj. A ta riječ "seneh" je) u abesinskom
(jeziku znčenja što u arapskom znači riječ)
"hasenetun" (lijepa). Rekla je: Pa sam otišla (tj. Pa sam počela
da) se igram sa prstenom (pečatom, biljegom njegovoga) vjerovijesništva.
Pa je sprječavao (tjerao, odgonio) mene moj otac. Rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pusti je
(na miru)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovehti (Oveščaj tu košulju), i izderi (je)! Zatim: Ovehti, i izderi!
Zatim: Ovehti, i izderi!"
Rekao je
Abdullah: Pa je ostala, čak je spomenuo - misli (na dužinu) od njezinoga
ostajanja (trajanja).
(Neki vele da je Umu Halida ostala dugo na životu, što je i
priličnije. A neki vele da je ta košulja ostala dugo, trajala dugo.
Riječi u tekstu: "Seneh, seneh - Lijepa, lijepa!, odnose se na
košulju, tj.: "Lijepa košulja, lijepa košulja!".)
GLAVA
milosti (roditelja prema svome) djetetu, i ljubljenja njega
i grljenja njega (tj. i o tome da je dozvoljeno zagrliti dijete svoje, staviti
mu ruku okolo, oko vrata).
A rekao je
Sabit od Enesa: Uzeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoga
sina) Ibrahima, pa je poljubio njega i mirišao (mirisao) je njega.
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mehdija, pričao nam je Ibnu
Ebu Jakub od Ibnu Ebu Nu'ma rekao je:
Bio sam
prisutan za (tj. kod) Ibnu Umera, a pitao je njega (jedan, neki) čovjek o
krvi (ubijenih) komaraca (tj. o grijehu ubijanja komaraca), pa je rekao:
"Od koga
si ti (tj. Od kojih stanovnika si, odakle si ti)?" Pa je rekao: "Od
stanovnika Iraka." Rekao je: "Pogledajte ka ovome (Gledajte ovoga)!
Pita me o krvi (ubijenih) komaraca, a već su ubili sina (tj. unuka)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (misli na hazreti Husejina r.a.),
a čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Njih
dvojica (a to znači: Hasan i Husejin) su moja dva mirisa (ili: moje dvije
mirisne biljke) od (te) ovozemnosti."
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: pričao mi
je Abdullah, sin Ebu Bekra da je Urvete, sin Zubejra izvijestio njega da je
Aiša, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pričala njemu,
rekla je:
Došla je meni
(jedna) žena, (a) sa njom su dvije kćeri, (i) pita me (za pomoć, tj.
prosi od mene štogod). Pa nije našla kod mene (ništa drugo) osim jednu datulu
(hurmu), pa sam dala njoj (nju). Pa je razdijelila nju među svoje dvije
kćeri, zatim je ustala, pa je izašla. Pa je unišao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pričala njemu, pa je rekao:
"Ko
upravlja (tj. Ko zaštićuje, opskrbljava) od ovih (svojih) kćeri
(jednom) stvari (nečim), pa je lijepo činio k njima, bile su (tj.
biće one) njemu (jedan) zastor od Vatre."
PRIČAO
NAM JE Ebu Velid (Ebul-Velid), pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid
Makburija, pričao nam je Amr, sin Sulejma, pričao nam je Ebu
Katadete, rekao je:
Izašao je nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a Umameta (Umama), kći
Ebul-Asa je na njegovome ramenu, pa je klanjao. Pa kada se naklonio, stavio je
(tj. Pa kada bi se naklonio u klanjanju, učinio ruku', stavio bi, spustio
bi nju na tle, tlo), a kada se je podigao (a kada bi se podigao), podigao je
nju (podigao bi nju).
(Umameta ili Umama je unuka Muhameda a.s., kći njegove
kćere Zejnebe. Iz ovoga slučaja vidi se velika samilost prema djeci i
unučadima koju je imao u sebi Muhamed a.s., a on je uzor muslimana.)
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Ebu
Selemete, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao:
Poljubio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hasena, sina Alije, a kod njega
je Akra', sin Habisa (nalazio se u tom času) sjedeći. Pa je rekao
Akra': "Zaista je za mene (tj. u mene) desetoro od (moje) djece. Nisam
poljubio od njih (niti i) jedno." Pa je pogledao k njemu poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao:
"Ko se
neće smilovati, neće se (ni) njemu smilovati."
(To jest: "Ko nije milostiv, neće se ni njemu biti
milostivo.".).
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Hišama, od Urveta, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Došao je
(neki) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ljubite
(vi svoju) djecu, pa ne ljubimo (mi) njih (a mi ne ljubimo njih)." Pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"A zar
posjedujem tebi (tj. A zar ti mogu nešto - A šta ti ja mogu kada si takav) da
je iščupao Allah iz tvoga srca (izvjesnu, svaku) milost?"
PRIČAO
NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao mi
je Zejd, sin Eslema, od svoga oca, od Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je:
Došao je
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakav ratni) plijen (u
ljudstvu, tj. Došli su mu neki zarobljenici), pa kada li (jedna) žena od (toga)
plijena (tj. između tih zarobljenika) muze svoju sisu (i) napaja (tj.
napajajući ona mlijekom). Kada je našla (Kada bi našla kakvo) dijete u (tom)
plijenu, uzela bi ga, pa bi ga prilijepila sa svojim stomakom (tj. uz svoj
stomak) i dolija bi njega (i dojila bi ga). Pa je rekao nama Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li
vidite ovu (tj. Mislite li da bi ova mogla da se pretvori u) bacačicu
svoga djeteta u Vatru?" Rekli smo: "Ne, a ona je (u takvoj prilici
da) može na (to) da neće baciti njega (tj. Ne bi ga bacila ako bi ikako
imala mogućnosti da ga ne baci)." Pa je rekao:
"Allah je
milostiviji za Svoje robove (sluge) od ove za svoje dijete."
GLAVA:
Učinio je Allah (Svoju) milost (na) stotinu dijelova.
PRIČAO
NAM JE Hakem, sin Nafi'a, Behranija, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije,
izvijestio nas je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao:
Čuo sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Učinio
je Allah (Svoju) milost (na) stotinu dijelova, pa je sustegao (zadržao) kod
Sebe devedeset i devet dijelova, a spustio je u (tj. na) Zemlju jedan dio. Pa
od toga dijela međusobno su milostiva (sva) stvorenja, čak (da)
podigne (izvjesna, ili svaka) kobila svoju kopitu od svoga djeteta
(mladunčeta-ždrijebeta odmaknuvši je prilikom dojenja) bojaznošću
(tj. iz bojazni) da pogodi njega (tj. bojeći se da ga ne pričepi
prilikom dojenja)."
GLAVA
ubijanja (svoga) djeteta bojaznošću (tj. zbog bojazni,
iz straha) da jede sa njim.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Mansura, od Ebu Vaila,
od Amra, sina Šurahbila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao sam:
"O
poslaniče Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je veći (od drugih)?"
Rekao je: "Da učiniš Allahu (suparnika ravnoga, sličnoga
Allahu), a On (Allah) je stvorio tebe." Zatim je rekao: "Koji (je
dalje najveći grijeh)?" Rekao je: "Da ubijaš (ubiješ) tvoje (tj.
svoje) dijete bojaznošću (iz bojazni, straha) da (ono) jede sa
tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Da
međusobno bludničiš ženom tvoga (svoga) susjeda (komšije)." I
spustio je Allah, uzvišen je, potvrđenje govora Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio: "I koji neće zvati (tj. koji ne zovu, ne mole) sa
Allahom (nikakvo) božanstvo drugo.....".
GLAVA
stavljanja (svoga) djeteta u (svoje) krilo (na svoja
koljena).
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Hišama
rekao je: izvijestio me je moj otac od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, stavio (nekakvo) dijete u svoje krilo (da) potare nepce njemu
(sažvakanom datulom), pa se pomokrilo (upišalo to dijete) na njega. Pa je
pozvao za vodu (da mu se donese), pa je proslijedio nju (tj. polio je vodu po
upišanom krilu).
GLAVA
stavljanja (svoga, ili: izvjesnoga) djeteta na (svoje)
stegno.
PRIČAO MI
JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je 'Arim, pričao nam je
Mu'temir, sin Sulejmana (i) priča (tj. pričajući on) od svoga
oca (koji) je rekao: čuo sam Ebu Temimeta (da) priča od Ebu Usmana
Nehdije, priča njemu Ebu Usman od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice:
Bio je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uzme mene, pa
posadi mene na svoje stegno, a posadi Hasena na svoje stegno drugo, zatim
pritisne (stisne uza se) njih dvojicu, (a) zatim govori:
"Moj
Bože! Pomiluj njih dvojicu, pa (jer) zaista ja milujem njih dvojicu."
A od Alije
rekao je: Pričao nam je Jahja, pričao nam je Sulejman od Ebu Usmana.
Rekao je Tejmija (tj. Sulejman): Pa je pala u moje srce od njega (neka) stvar
(tj. neka sumnja da li sam hadis ja čuo od Ebu Usmana izravno, ili preko
Ebu Temimeta posredno). Rekao sam (sam u sebi): Pričao sam za njega (za
ovaj hadis) tako i tako (tj. toliko i toliko puta), pa nisam čuo njega od
Ebu Usmana. Pa sam pogledao (u svoju knjigu), pa sam našao njega kod mene (kod
sebe) zapisana o (onome) što sam čuo (tj. da sam ga čuo od Ebu
Usmana, pa ili najprije izravno pa posredno, ili posredno pa onda izravno).
GLAVA:
Ljepota (izvjesnoga) ugovora (tj. vjernosti i ljubavi prema
supruzi, ženi pa čak i kada je mrtva - to) je od (savršenoga) vjerovanja
(jedan dio i znak).
PRIČAO
NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina
Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
"Nisam
bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu što (tj. koliko što, kao što) sam bila
ljubomorna na Hadidžu (Hatidžu), a zaista već je propala (umrla) prije
(nego će da) vjenča sebi (on) mene za (na) tri godine, (bila sam
ljubomorna) zbog (toga) što slušah njega (ja da on) spominje nju. I zaista
već je zapovjedio njemu njegov Gospodar da obraduje nju sa (jednom)
kućom u raju od trstike (tj. kućom od bisera dugačkoga poput trstike).
I zaista je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da)
zaista zakolje (izvjesnu) ovcu, zatim pokloni u njezino prijateljstvo (tj. ka
njezinim prijateljicama) od nje (od ovce, kao znak poštovanja umrle supruge
Hatidže, iz ljubavi i vjernosti prema njoj)."
GLAVA
vrijednosti (vrline onoga) ko izdržava (neko) siroče
(tj. hrani ga i brine se o njemu odgajajući ga lijepo do punoljetnosti
njegove).
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, rekao je: pričao mi je Abdulaziz, sin
Ebu Hazima, rekao je: pričao mi je moj otac, rekao je: Čuo sam Sehla,
sina Sa'da, (da priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Ja i
jemac (staralac izvjesnoga) siročeta smo u raju ovako." I rekao (tj.
pokazao) je sa svoja dva prsta: kažiprstom i srednjakom (srednjim prstom).
GLAVA
(izvjesnoga) nastojivača na (usluzi i pomoći
izvjesnoj) udovici.
PRIČAO
NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Safvana,
sina Sulejma, podiže ga (tj. hadis) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Nastojivač
na (tome da se nađe u pomoći izvjesnoj) udovici i siromahu je kao
(izvjesni) borac na putu Allaha, ili kao (onaj) koji posti (svaki) dan i stoji
(u molitvi svaku) noć."
PRIČAO
NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Sevra, sina Zejda, Dilije,
od Ebul-Gajsa, slobodnjaka Ibnu Muti'a (Ibnu Mutiovoga), od Ebu Hurejreta, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnom
hadisu).
GLAVA
(izvjesnoga) nastojivača na (tj. za izvjesnoga)
siromaha (bijednika).
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malik od Sevra, sina Zejda,
od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nastojivač
na (tj. za izvjesnu) udovicu i siromaha je kao (izvjesni) borac u putu Allaha
(na Božijem putu)."
I mislim ga
(da) je (I mislim da je) rekao - sumnja Ka'nebija (a to je Abdullah Meslemetov,
on sumnja da li mu je Malik u pričanju rekao još i): "kao (izvjesni)
stajač (u molitvi, tj. klanjač koji) se neće umoriti i kao
postač (koji) se neće omrsiti."
GLAVA
milosti (izvjesnih) ljudi za (sve) životinje.
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Ismail, pričao nam je Ejjub od Ebu
Kilabeta, od Ebu Sulejmana Malika, sina Huvejrisa, rekao je:
Došli smo
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladi, približni
(međusobno u godinama), pa smo boravili kod njega dvadeset noći (tj.
dana). Pa je mislio da smo se mi zaljeli (zalili) naše porodice, i pitao je nas
o (tome) koga smo ostavili u našoj porodici. Pa smo izvijestili njega. A bio je
blag, milostiv, pa je rekao:
"Vratite
se ka vašim (ka svojim) porodicama, pa poučavajte ih, i zapovjedajte im. I
klanjajte kao ste vidjeli mene (da ja) klanjam. I kada je prispjela (izvjesna)
molitva, pa neka izgovori poziv na molitvu (tj. neka prouči ezan) vama
jedan (od) vas. Zatim neka predvodi vas (tj. neka bude imam vama) najstariji
(od) vas."
PRIČAO
NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekra (Ebu
Bekrovoga), od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Dok
(jedan) čovjek ide u putu (tj. nekim putem), pojačala se njemu
(njegova) žeđ. Pa je našao (jedan) bunar, pa je sišao u njega, pa je pio
(napio se). Zatim je izašao, pa kada li (jedan) pas isplazio jezik (od
žeđi), (i) jede (mokru) zemlju (okolo, oko bunara) od (svoje) žeđi
(zbog žeđi)! Pa je rekao (taj) čovjek: "Zaista već je
doprlo ovome psu od žeđi slično (onom stupnju) koji je bio dopro sa
mnom (dakle: Ovog psa je zadesilo slično stanje kao što je bilo maloprije
mene zadesilo - ožednio je kao i ja što sam bio ožednio)." Pa je sišao (u
taj) bunar, pa je napunio svoju mestvu (laku cipelu), zatim je uhvatio nju
(pridržao je nju) sa svojim ustima (da bi se mogao rukama poslužiti pri izlasku
iz bunara). Pa je napojio (žednoga) psa. Pa je zahvalio Allah njemu, pa je
oprostio njemu." Rekli su:
"O
poslaniče Allaha! I zaista je za nas u (tim) životinjama (tj. zbog tih
životinja neka) nagrada (tj. I zar mi imamo, zar ćemo imati i za životinje
neku nagradu)?" Pa je rekao: "U svakoj posjednici vlažne jetre je
nagrada (tj. Zbog svake životinje koja ima vlažnu jetru može se dobiti neka
nagrada ako se napoji ili nahrani)."
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me
je Ebu Selemete, sin Abdurahmana da je Ebu Hurejrete rekao:
Ustao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (nekoj) molitvi (namazu), i
ustali smo (tj. i klanjali smo i mi) sa njim. Pa je rekao (jedan) Beduin, a on
je u (toj) molitvi:
"Moj
Bože! Pomiluj mene sa Muhamedom (tj. Pomiluj mene i Muhameda), i ne pomiluj sa
nama (više ni) jednoga (tj. nikoga)." Pa pošto je pozdravio (na završetku
molitve, tj. predao selam) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je
(tome) Beduinu:
"Zaista
već si okružio (tj. ograničio si, stijesnio si jednu stvar)
prostranu." Hoće (da kaže: Stijesnio si) milost Allaha (koja je
prostrana i koja obuhvata sva živa bića).
PRIČAO
NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija od 'Amira rekao je: čuo sam
njega (da) govori: čuo sam Nu'mana, sina Bešira (da) govori: Rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vidiš
(tj. Vidjećeš prave) vjernike u njihovom međusobnom milovanju, i
njihovoj međusobnoj ljubavi i njihovoj međusobnoj samilosti
(naklonosti) kao primjer (izvjesnoga) tijela: kada se potužio (ili: kada se
razbolio, kada se razboli jedan) ud (organ tijela - dio tijela), međusobno
se zovu (pozivaju, tj. uznemire) zbog njega ostali (dijelovi) njegovoga tijela
sa (izvjesnim) bdijenjem (nesanicom) i (izvjesnom) vrućicom
(groznicom)."
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Enesa, sina
Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Nema od
muslimana (tj. Nema ni jednoga muslimana koji) je usadio sađenje (tj. koji
je posadio neku voćku), pa je jeo od njega (od toga usađenoga
voća neki) čovjek ili (neka) životinja (pa da će mu to
drukčije biti) osim (tako da) je bila njemu (tj. da će to biti za
njega neka, jedna) milostinja."
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš,
rekao je: pričao mi je Zejd, sin Vehba, rekao je: čuo sam Džerira,
sina Abdullaha, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Ko
neće pomilovati (tj. Ko nije milostiv drugome), neće se (ni on)
pomilovati (neće se ni njemu biti milostivo)."
GLAVA
(izvjesne) oporuke (preporuke) za (izvjesnoga, ili: za
svakoga) susjeda (komšiju) i govora Allaha, uzvišen je: "I obožavajte
Allaha i ne pridružujte s Njim (ni jednu) stvar, i sa (svojim) dvama
roditeljima (lijepo postupajte) lijepim postupanjem (ili:
dobročinstvom).....", do Njegovoga govora "..... ohologa, mnogo
ponosnoga.".
PRIČAO
NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malik od Jahja-a,
sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ebu Bekr, sin Muhameda, od 'Amrete, od
Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Neprestano
(doslovno: Nije prestao) Džibril (da) oporučuje meni za (moga) susjeda
(komšiju), čak sam mislio da će on učiniti nasljednikom njega (u
imovini poslije smrti, a ne rođake bližnje)."
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Minhala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao
nam je Umer, sin Muhameda, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije
prestao Džibril (da) oporučuje (tj. preporučuje) meni za (moga)
susjeda, čak sam mislio da će on učiniti nasljednikom
njega."
GLAVA
grijeha (onoga) ko (je takav da) neće biti siguran (tj.
da nije siguran, bezbijedan) njegov susjed (od) njegovih zloća
(uništavajućih zala, ili prevara, nasilja i slično).
"....
jubikhunne.....", je (što i) "juhlikhunne": uništi (upropasti)
njih. "..... mevbikan.", je (što i) "meliken": uništenje
(upropaštenje).
PRIČAO
NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida, od Ebu
Šurejha da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Tako mi
Allaha neće vjerovati (tj. ne vjeruju)! Tako mi Allaha neće vjerovati
(tj. ne vjeruju)! Tako mi Allaha neće vjerovati (ne vjeruju)!" Reklo
se je: "A ko, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Koji je
(takav da) neće biti siguran (tj. da nije siguran, bezbijedan) njegov
susjed (komšija od) njegovih zloća (od njegovoga zla)."
Slijedio je
njega (Asima) Šebabete i Esed, sin Musa-a. A rekli su Humejd, sin Esveda, i
Usman, sin Umera, i Ebu Bekr, sin Ajjaša, i Šuajb, sin Ishaka, od Ibnu Ebu
Zi'ba, od Makburije, od Ebu Hurejreta.
GLAVA:
"Neka ne omalovažava (ne ponižava ni najmanjega poklona,
dara ni jedna) susjetka svojoj susjetki (da dadne)."
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Seid,
on je Makburija, od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je:
Bio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:
"O žene
(izvjesnih) muslimanki, neka ne omalovažava (neka ne smatra ništavnim) susjetka
(komšinka da dadne makar i mali poklon i dar) svojoj susjetki (komšinki,
komšinici), i da (bude) papak ovce (tj. pa makar papak ovce da joj pokloni; ili:
kost iznad papka, jer neki i kažu da "firsin" znači ono što je
iznad kopite, iznad papka)."
GLAVA:
"Ko vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka ne
uznemiruje svoga susjeda."
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Hasina, od
Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Ko
vjerovaše (Ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka ne uznemiruje svoga
susjeda (komšiju). I ko vjerovaše (ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa neka
počasti svoga gosta. I ko vjerovaše (ko vjeruje) u Allaha i sudnji dan, pa
neka rekne dobro (tj. neka govori nešto što je dobro, korisno), ili neka
šuti."
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi
je Seid Makburija od Ebu Šurejha Adevije rekao je:
Čula su
moja dva uha i vidjela su moja dva oka kada je govorio Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Ko
vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka počasti svoga susjeda. I ko
vjerovaše u Allaha i sudnji dan, pa neka počasti svoga gosta njegovom
(posebnom) nagradom (posebnim čašćenjem, tj. spremanjem boljega i
ljepšega jela od običnoga ako je to moguće domaćinu)."
Reklo se je: "A šta je (tj. A koliko je vremena) njegova nagrada (to
bolje-posebno čašćenje), o poslaniče Allaha?" Pa je rekao:
"Dan i noć. A (izvjesno, ili: obavezno) gostoprimstvo je tri dana. Pa
što je bilo iza toga (a što je iznad tri dana), pa ono (pa to) je (jedna)
milostinja na njega. (Ili: Gošćenje - Bivanje gostom - je tri dana. Pa što
je bilo iza toga, pa ono je milostinja njemu.). I ko vjerovaše u Allaha i
sudnji dan, pa neka rekne dobro (neka govori samo ono što je dobro), ili neka
šuti."
GLAVA
prava (izvjesnoga) susjedstva u (tj. prema) blizini
(izvjesnih, kućnih) vrata.
PRIČAO
NAM JE Hadžadž (Hadždžadž), sin Minhala, pričao nam je Šubete, rekao je:
izvijestio me je Ebu Imran, rekao je: čuo sam Talhata od Aiše rekla je:
Rekla sam:
"O
poslaniče Allaha! Zaista su za mene (tj. u mene nekakva) dva susjeda. Pa
ka kojem (Pa kojem od) njih dvojice (da) poklonim (darujem neki dar)?"
Rekao je: "Ka bližem (od) njih dvojice tebi vratima (tj. Ka onome
čija su ti vrata bliže)."
GLAVA:
Svako dobro (dobročinstvo, usluga) je (jedna)
milostinja.
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Ebu Gassan, rekao je: pričao
mi je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Svako
dobro (dobročinstvo) je (jedna) milostinja.
PRIČAO
NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Seid, sin Ebu
Burdeta sina Ebu Musa-a Eš'arije, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, rekao
je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Na
svakoga muslimana je (obavezna) milostinja." (To jest: "Svaki
musliman treba da daje milostinju.") Rekli su: "Pa ako nije našao
(tj. ako nema)?" Rekao je: "Pa radi (tj. Pa neka radi) sa svojim
dvjema rukama, pa (će da) koristi svojoj osobi (ličnosti, tj. sam
sebi) i (još će da) milodari (od zarade)." Rekli su: "Pa ako
nije mogao, ili nije učinio (to kada je mogao)?" Rekao je: "Pa
pomogne (tj. pomoći će) nužnoga, (izvjesnoga) ožalošćenoga
(ucviljenoga)." Rekli su: "Pa ako (i to) nije učinio?"
Rekao je: "Pa zapovijeda (Pa zapovjedaće, neka zapovijeda) za
(izvjesno) dobro, ili je rekao", ili je rekao: "za (izvjesno)
dobročinstvo." Rekao je (neko od prisutnih): "Pa ako nije
učinio (ni to)?" Rekao je: "Pa ustegne se (Neka se sustegne,
neka se suzdrži) od (izvjesnoga) zla, pa zaista ono je njemu (za njega jedna)
milostinja."
GLAVA
ugodnosti (ljepote izvjesnoga) govora.
A rekao je Ebu
Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Riječ
ugodna (lijepa) je (jedna) milostinja."
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: izvijestio me je Amr od
Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je:
Spomenuo je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Vatru, pa se utjecao (tj. tražio je
utočište i zaštitu) od nje i zakrenuo se je sa svojim licem (u stranu, kao
da je gleda i kao da ga ona zapahnjiva, pa se zakreće da ga ne bi spržila
po licu). Zatim je spomenuo Vatru, pa se utjecao od nje i zakrenuo se je sa
svojim licem.
Rekao je
Šubete: Što se tiče dvaput (da je rekao, odnosno spomenuo i učinio
zakrećanje), pa neću sumnjati (tj. ne sumnjam). Zatim je rekao
(Muhamed a.s.):
"Čuvajte
se Vatre, i da sa polovinom (jedne) datule (milodarite u ime spasa od Vatre)!
Pa ako nije našao (ni toliko), pa sa (nekom, jednom) riječi lijepom
(ugodnom)."
GLAVA
(izvjesne) blagosti u (izvjesnom) poslu, svakom (od) njega
(tj. u svakom poslu, u svakoj stvari).
PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina