SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA MOLITVE (KLANJANJA)
GLAVA:
Kako se propisala (Kako se je stavila u strogu dužnost) molitva
(klanjanje) u (noći Muhamedovog a.s.) putovanja noću. A rekao je Ibnu
Abas: pričao mi je Ebu Sufjan o razgovoru Iraklija (o svome razgovoru sa
Iraklijem), pa je rekao (Ebu Sufjan Irakliju između ostaloga): Zapovjeda
nam, misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se okitimo,
nagizdamo) sa molitvom, i istinom i čednošću (tj. Zapovjeda nam molitvu,
klanjanje, i istinitost i čednost, poštenje).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu
Šihaba, od Enesa, sina Malika, rekao je: Ebu Zerr pričaše da je zaista
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Otvorio se
tavan moje sobe, a ja sam u Mekji, pa je sišao Džibril (anđeo Gavrilo), pa
je otvorio (rasporio) moja prsa, zatim ih je oprao vodom (mekjanskog bunara)
Zemzema. Zatim je donio umivaonik (legen, posudu) od zlata, napunjen mudrošću
i vjerovanjem, pa je izlio njega u moja prsa, zatim ih je pokrio (zatvorio).
Zatim je uzeo moju ruku (mene za ruku) pa je popeo mene k najbližem nebu (na
najbliže nebo). Pa pošto sam došao k najbližem nebu, rekao je Džibril
čuvaru neba: Otvori! Rekao je: Ko je ovo? (Ko je to?) Rekao je (Odgovorio
je): Džibril. Rekao je: Da li je s tobom jedan (tj. neko)? Rekao je: Da, sa
mnom je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: Poslalo se k njemu
(tj. Je li se to već poslala njemu objava od Allaha)? Rekao je: Da. Pa
pošto je otvorio, uzdigli smo se (popeli smo se na) najbliže nebo pa kadli
(jedan) čovjek je sjedač (tj. kadli jedan čovjek sjedi), na
njegovoj desnici (desnoj strani) crnine (tamne pojave, sjene) i na njegovoj
ljevici (lijevoj strani) crnine; kada pogleda prema svojoj desnici, nasmije se,
a kada pogleda prema svojoj ljevici, zaplače. Pa je rekao: Širina sa
dobrim vjerovijesnikom i dobrim sinom! (tj. Dobro došao, dobri
vjerovijesniče i dobri sine!) Rekao sam Džibrilu: Ko je ovo? Rekao je: Ovo
je Adem (Adam), a ove crnine na njegovoj desnici i njegovoj ljevici su duše
njegovih sinova, pa stanovnici desnice (tj. pa oni što su na njegovoj desnoj
strani) od njih (između njih) su stanovnici raja (ti će u raj), a
crnine koje su na njegovoj ljevici (to) su stanovnici Vatre (tj. ti će u
pakao). Pa (zbog toga) kada pogleda na svoju desnicu, (on) se nasmije, a kada
pogleda prema svojoj ljevici, zaplače. Dok je (tako razgovarajući)
popeo mene k drugome nebu, pa je rekao njegovome čuvaru: Otvori! Pa je
rekao njemu njegov čuvar kao što je rekao prvi. Pa je otvorio. Rekao je
Enes: Pa je spomenuo da je on zaista našao u (tj. na) nebesima Adema, i Idrisa,
i Musa-a (Mojsija), i Isa-a (Isusa) i Ibrahima (Avrama), milosti Allaha (neka
se izliju) na njih! A nije postavio (odredio Vjerovijesnik a.s.) kako su (tj.
kakvi su) njihovi položaji osim (što) je zaista on spomenuo da je on našao
Adema u najbližem nebu i Ibrahima u šestom nebu. Rekao je Enes: Pa pošto je
prošao Džibril sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Idrisa,
rekao je (Idris): Širina (beskrajna) sa dobrim vjerovijesnikom i dobrim bratom
(Dobro došao, dobri vjerovijesniče i dobri brate!). Pa sam rekao: Ko je
ovo? Rekao je: Ovo je Idris. Zatim sam prošao pokraj Musa-a, pa je rekao: Dobro
došao, dobri vjerovijesniče i dobri brate! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je:
Ovo je Musa. Zatim sam prošao pokraj Isa-a, pa je rekao: Dobro došao, dobri
brate i dobri vjerovijesniče! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je Isa.
Zatim sam prošao pokraj Ibrahima, pa je rekao: Dobro došao, dobri
vjerovijesniče i dobri sine! Rekao sam: Ko je ovo? Rekao je: Ovo je
Ibrahim, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu Šihab: izvijestio je mene
Ibnu Hazm da Ibnu Abas i Ebu Habbete Ensarijević govoraše: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: Zatim je popeo mene dok sam se
pokazao (tj. uzdigao, popeo) zbog (jedne) uzvišice (tj. dok sam se popeo na
jednu takvu uzvišicu, visiju, površinu da) čujem u njoj škripu (šum, glas,
ton) pera (koja pišu, odnosno kojima anđeli pišu sudbinu ljudi). Rekao je
Ibnu Hazm i Enes, sin Malika,: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Pa je propisao (stavio u dužnost) Allah mojoj sljedbi (mojim
pristašama) pedeset molitava, pa sam se vraćao s time dok sam prolazio
(tj. naišao) na Musa-a, pa je on rekao: Šta je propisao Allah tebi na tvoju
sljedbu? Rekao sam: Pedeset molitava. Rekao je: Vrati se k Tvome (tj. svome)
Gospodu (i moli da smanji broj molitava), pa zaista tvoja sljedba neće
moći to (da izvršava), pa je vratio mene. Pa je skinuo
(oprostio Allah dž.š.) pola njih (tj. molitava). Pa sam se vratio k Musa-u.
Rekao sam: Skinuo je pola njih. Pa je rekao: Vrati se svome Gospodu, pa tvoja
sljedba neće moći (izdržati). Pa sam se vratio pa je snizio pola njih
(tj. od polovine pola je oprostio), pa sam se vratio k njemu pa je rekao: Vrati
se k svome Gospodu, pa tvoja sljedba neće moći (podnijeti) to. Pa sam
se vratio Njemu, pa je rekao: Ona (molitva) je pet (puta u jednom danu i
noći), a ona je (nagrađena kao da je) pedeset (puta obavljena u
jednom danu i noći); neće se mijenjati govor kod Mene. Pa sam se vratio k Musa-u pa je rekao:
Vrati se svome Gospodu. Pa sam rekao: Stidim se (tj. Postidio sam
se već) od moga Gospoda. Zatim je išao (Džibril) sa mnom (tj. Zatim je
odveo mene) dok je dopro (tj. došao) sa mnom ka lotosu kraja (ka stablu lotosa
koji je na koncu, kraju, završetku - ali o kakvom se tu radi završetku, o kraju
i koncu čega se misli, tačno se ne zna). A pokrile su ga (lotosovo
stablo) boje, ne znam kakvo je ono. Zatim sam se uveo (tj. uveden sam u) raj,
pa kadli u njemu ogrlice bisera (ili: gomile bisera), i kadli zemlja (prašina)
njegova je mošus (mosuš)."
PRIČAO JE NAMA Abdullah, sin
Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malik od Saliha, sina Kjejsana, od Urveta,
sina Zubejra, od Aiše, majke vjernika, rekla je:
Propisao je Allah molitvu (onda) kada
ju je propisao po dva rekj'ata (saginjanja, naklona) u prisutnosti (doma, kod
kuće) i putovanju, pa se ustanovila (učvrstila na tome) molitva
putovanja, a povećalo se je u molitvi prisutnosti (tj. kada se nije na
putovanju nego kod kuće).
GLAVA
dužnosti
(obavljanja) molitve (bivši) u odjećama (tj. obučen), i (GLAVA
razjašnjenja značenja) govora Allaha, On je uzvišen: "..... uzmite
vaš nakit kod svake bogomolje (kod svakog mjesta gdje se pada ničice; ili:
kod svakog padanja ničice)....", i (GLAVA onoga) ko je klanjao
ogrćući se (pokrivajući se, umotavajući se) u jednu
odjeću (haljinku).
A spominje se od Selemeta, sina
Ekjve'a, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Zakopčavaće ga (ogrtač, odjeću, košulju) i da sa
trnom (tj. makar se zakopčao jednim trnom ako nema dugmeta, puceta ili šta
drugo)." U njegovom lancu je razmatranje (tj. U pogledu seneda - lanca
ljudi koji su prenijeli taj hadis, postoji spor, neslaganje). I (glava onoga)
ko je klanjao u odjeći koja je (i takva da) je polni odnos vršio u njoj
(bivši obučen u nju, može klanjati poslije toga u njoj sve dotle) dok nije
vidio u njoj (ili: na njoj) neprijatnost (tj. nečistoću). I
zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ne obilazi (da ne
ophodi u hodočašću) kuću (Allahovu, tj. Kjabu nijedan
čovjek) go (nag, a to su činili idolopoklonici).
PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila,
rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ibrahima, od Muhameda, od Umu Atije,
rekla je:
Zapovjedilo se nama da izvedemo žene u
mjesečnici (na) dan dvaju (godišnjih) praznika i zastrte (tj. i da
izvedemo djevojke koje su već stavljene u svojim domovima iza zavjesa,
zastora prilikom dolaska, posjete nerođaka) pa (da) prisustvuju skupu
muslimana i njihovoj molbi (koji upućuju Uzvišenome Allahu). A
odstranjivale su se žene u mjesečnici od njihova mjesta gdje se klanja
(tj. stajale su malo podalje). Rekla je (jedna) žena: O poslaniče Allaha,
jedna (tj. neka od) nas nema svoga ogrtača. Rekao je: "Neka
obuče (navuče) njoj njezina drugarica od svoga ogrtača." A
rekao je Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Imran, rekao je: pričao
nam je Muhamed, sin Sirina, rekao je: pričala nam je Umu Atija (rekla
je:): čula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da kaže) ovo
(tj. navedeni hadis).
GLAVA
vezanja
pokrivača (omotača kojim je omotano, pokriveno tijelo) na potiljku u
molitvi (tj. pri stupanju u molitvu). A rekao je Ebu Hazim
(pričajući) od Sehla: Klanjali su sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, vežući oni svoje pokrivače na svoja ramena (na svojim
ramenima, iznad svojih ramena).
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa,
rekao je: pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je
Vakid, sin Muhameda, od Muhameda, sina Munkjedira, rekao je:
Klanjao je Džabir u (jednom)
pokrivaču, već je svezao njega od (tj. na strani) prema svome
potiljku (zatiljku), a njegove odjeće su stavljene na (drvenoj, tronožnoj
i kupastoj) vješaljki. Rekao je njemu (jedan) govornik (tj. neko): Ti klanjaš u
jednom (jedinom) pokrivaču?! Pa je rekao (Džabir): Napravio sam to samo
zato (da) me vidi glupan (budala) kao (što si) ti. A koji (od) nas (je bio u
takvom imovnom stanju da) su bile njemu dvije odjeće (tj. da je imao dvije
odjeće, dva haljinčeta) na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio?
PRIČAO NAM JE Mutarif Ebu Mus'ab,
rekao je: pričao nam je Abdurahman, sin Ebul-Mevalije, od Muhameda, sina
Munkjedira, rekao je:
Vidio sam Džabira, sina Abdullaha,
klanja u jednoj odjeći, i rekao je: vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, klanja u (jednoj) odjeći.
GLAVA
molitve (klanjanja)
u jednoj odjeći omotavajući se (pokrivajući se) njom.
Rekao je Zuhrija u svome hadisu (tj. u
hadisu koji je on pričao): pokrivač (sebe) je opasivač (sebe,
ogrnjivač sebe), a on je (onaj) koji je popriječi (unakrsti) dvije
strane njega (pokrivača) na svoja dva ramena, a ono je obuzimanje
(zauzimanje) njegovih dvaju ramena (tj. riječ "multehif -
pokrivač sebe" označuje takav postupak kojim se čovjek
ogrne haljinkom preko ramena na taj način što kraj haljinke ispod lijeve
ruke prebaci na desno rame i provuče ispod desne ruke pa stavi na prsa, a
kraj haljinke ispod desne ruke prebaci na lijevo rame i provuče ispod
lijeve ruke pa stavi na prsa i onda oba kraja sveže). Rekao je (Buharija): rekla je Umu Hani'a:
Pokrio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom) odjećom
(haljinkom, haljinčetom) i popriječio je (unakrstio je) njezine dvije
strane (njezina dva kraja) na svoja dva ramena.
PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin
Musa-a, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Umera,
sina Ebu Selemeta, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u
jednoj odjeći, već je popriječio njezine strane (krajeve).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Musena-a, rekao je: pričao nam je Jahja, rekao je: pričao nam je
Hišam, rekao je: pričao mi je moj otac od Umera, sina Ebu Selemeta, da je
on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja u jednoj
odjeći u sobi Umu Selemete, već je bacio njezina dva kraja (dva kraja
odjeće) na svoja dva ramena.
PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila,
rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegova oca da je Umer,
sin Ebu Selemeta, izvijestio njega, rekao je:
Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, klanja u jednoj odjeći omotavši se njome u sobi Umu
Selemete stavivši njezina dva kraja na svoja dva ramena.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu
Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera,
sina Ubejdulaha, da je Ebu Murrete, slobodnjak Umu Hani'e, kćeri Ebu
Talibove, izvijestio njega da je on čuo Umu Hani'u, kćerku Ebu
Taliba, (da) ona govori:
Otišla sam k poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, godine oslobođenja, pa sam ga našla (a on) se
kupa, a Fatima, njegova kći zastire ga. Rekla je (dalje Umu Hani'a): Pa sam ga pozdravila. Pa je
rekao: "Ko je ova?" Pa sam rekla: "Ja sam Umu Hani', kći
Ebu Taliba." Pa je rekao: "Dobro došla Umu Hani'o!" Pa pošto je
dovršio svoje kupanje, stao je pa je klanjao osam rekata (naklona, saginjanja)
pokrivši se (tj. omotavši se) u jednu odjeću. Pa pošto je otišao (sa
molitve, tj. pošto je završio klanjanje), rekla sam: "O poslaniče
Allaha, tvrdio je sin moje majke da je on (tj. da će biti on) ubica
(jednog) čovjeka (što) sam ga zaštitila (tj. čovjeka kojega sam ja
zaštitila, a taj čovjek je): omsica (taj-i-taj), sin Hubejreta (od druge
žene, a ne od Umu Hani'e, kako neki istoričari kažu, jer je Hubejrete bio
muž Umu Hani'e)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Već smo zaštitili (svakoga onoga) koga si ti zaštitila, o
Umu Hani'o."
(Riječi Umu Hani'e "tvrdio je sin moje majke", a to
znači moj rođeni brat, te se riječi odnose na Aliju.)
Rekla
je Umu Hani'a: A to je (bilo malo kasnije) jutro.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od
Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta da je (jedan) pitalac (ispitivač,
raspitivač) pitao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o molitvi
u jednoj odjeći, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"A
zar za svakoga vas (postoje, tj. A zar svaki od vas ima) dvije odjeće (dva
haljinčeta)."
GLAVA:
Kada
klanja u jednoj odjeći, pa neka učini (tj. pa neka stavi krajeve odjeće)
na svoja dva ramena.
PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Malikja,
od Ebu Zinada, od Abdurahmana A'redža, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće klanjati (tj. Neka ne
klanja) nijedan (od) vas u jednoj odjeći (na taj način da) nije na
njegova dva ramena ništa (od odjeće stavio)."
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je:
pričao nam je Šejban od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od 'Ikjrimeta, rekao
je: čuo sam ga, ili: bio sam ga pitao (to kaže Jahja da je čuo, ili
da je bio pitao 'Ikjrimeta), rekao je ('Ikjrimete): čuo sam Ebu Hurejreta
(a on) govori: svjedočim da sam ja čuo poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (a on) govori:
"Ko klanja u (jednoj) odjeći,
pa neka popriječi (unakrsti) njezina dva kraja."
GLAVA:
Kada je odjeća tijesna.
PRIČAO JE NAMA
Jahja, sin Saliha, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od
Seida, sina Harisa, rekao je: pitali smo Džabira, sina Abdullaha, o molitvi u
jednoj odjeći, pa je rekao:
Izašao sam sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja,
pa sam došao (jedne) noći zbog neke svoje stvari (zbog nekog svoga posla),
pa sam ga našao (a on) klanja, a na meni je (bila) jedna odjeća, pa sam
ogrnuo (omotao) njom i klanjao sam (primaknuvši se) k njegovoj strani (tj. do
njega, uz njega). Pa pošto je otišao (tj. dovršio klanjanje), rekao je:
"Šta je noćno putovanje (tj. Šta te je nagnalo, natjeralo na ovo
noćno putovanje), o Džabire?" Pa sam ga izvijestio o svojoj potrebi.
Pa pošto sam dovršio, rekao je: "Šta je ovo ogrtanje (omotavanje) koje sam
(ja) vidio?" Rekao sam: "Bilo je (ono čime sam se ogrnuo samo
jedna) odjeća." Rekao je: "Pa ako je prostrana, pa pokri se
(ogrni se, omotaj se) njome, a ako je tijesna, zastri se (zamotaj se, zamotaj
donji dio tijela) njome."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: pričao
mi je Ebu Hazim od Sehla, rekao je:
Klanjaše (neki) ljudi
sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, svezavši oni njihove (tj.
svoje) plahte (čaršafe kojima su pokrili svoja tijela) na svoje vratove
kao oblik djece (tj. poput djece, kao što se djeci vežu haljine iza vrata). A
rekao je (Muhamed a.s., ili Bilal ili neko drugi po Muhamedovoj a.s. zapovjedi)
ženama: "Ne dižite svoje glave (sa tla kada ste na sedždi - u položaju
ničice u molitvi sve dotle) dok se izjednače ljudi (tj. dok se ne
usprave) sjedeći oni."
(Rečeno je ženama da se ne dižu sa sedžde - iz položaja
ničice u molitvi dok se ljudi, koji se obavezno nalaze u prednjim
redovima, ne dignu iz toga položaja i ne sjednu - to je naređeno ženama
zbog toga da ne bi ugledale sramotne dijelove tijela onih ljudi koji su u
položaju ničice, a odjeća im je kratka, kratki su im čaršafi,
plahte kojima su zastrli tijela, a gaća nemaju.)
GLAVA
molitve u sirijskom ogrtaču (dakle u ogrtaču koji su
izradili, napravili nemuslimani, jer za života Muhameda a.s. u Siriji nije bilo
muslimana).
A rekao je Hasan: U
odjećama (što) ih je otkao (proizveo, izradio) magičar (pripadnik
magičarske, čarobnjačke vjere) nije vidio (tj. ne vidi on, Hasan
nikakve) štete (nikakvog grijeha). A rekao je Ma'mer: Vidio sam Zuhriju
oblači (jednu odjeću) od odjeća Jemena što se je bojila
(farbala) mokraćom. A klanjao je Alija u neubijeljenoj odjeći (tj. u
sirovoj odjeći koja je otkana, izrađena i nije nimalo uređivana
ni prana vodom).
PRIČAO NAM JE
Jahja, rekao je: pričao nam je Ebu Muavijete od 'Ameša, od Muslima, od
Mesruka, od Mugireta, sina Šu'beta, rekao je:
Bio sam sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je
rekao: "O Mugirete, uzmi (malu kožnu) posudu (za vodu, tj. feldflašu,
čuturu)." Pa sam je uzeo. Pa je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (i išao je tako daleko) dok se je sakrio od mene, pa je izvršio
(obavio) svoju nuždu, a na njemu je (bio) sirijski ogrtač. Pa je otišao
(tj. Pa je počeo) da izvadi svoju ruku iz njezina rukava (tj. iz rukava
džube - ogrtača) pa je bila tijesna, pa je izvadio svoju ruku iz (tj.
ispod) donjeg (kraja) nje, pa sam ljevao (vodu) njemu, pa se on očistio
svojim čišćenjem za molitvu, i potrao je svoje dvije obuće (tj.
mestve - cipele), zatim je klanjao.
GLAVA
odvratnosti ogolićenja sebe u molitvi.
PRIČAO NAM JE
Metar, sin Fadla, rekao je: pričao nam je Revh, rekao je: pričao nam
je Zekerija, sin Ishaka, rekao je: pričao nam je Amr, sin Dinara, rekao
je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, priča da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, prenašaše sa njima kamenje za Kja'bu, a na njemu
je njegov zastirač (čaršaf - plahta kojom je zastro, pokrio svoje
tijelo). Pa je rekao njemu Abas, njegov stric:
"O sine moga
brata (tj. O bratiću), da se skinuo (tj. što nisi skinuo) svoj
zastirač pa stavio na svoja dva ramena pod kamenje (bilo bi ti
lakše)." Rekao je: Pa je skinuo njega pa ga je stavio na svoja dva ramena
pa je pao onesviješten, onesviješćen (zbog stida). Pa se nije vidio (nije
viđen) poslije toga go (nag), pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
molitve u košulji, i šalvarama (dugačkim gaćama,
pantalonama), i kratkim šalvarama i kaftanu (dugačkom kaputu).
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba,
od Muhameda, od Ebu Hurejreta, rekao je:
Ustao je (jedan)
čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je pitao o
molitvi u odjeći jednoj (u jednom haljinčetu), pa je rekao: "A
zar svaki (od) vas nalazi (ima) dvije odjeće?" Zatim je pitao (jedan)
čovjek Umera pa je rekao: Kada je proširi Allah, pa (i vi) opširite
(proširite). Skupio je (Sastavio je, tj. sastaviće, neka sastavi)
čovjek na sebe (na sebi) svoje odjeće (tj. više komada odjeće).
Klanjao je (tj. Klanjaće, Neka klanja) čovjek u zastiraču i
ogrtaču; u zastiraču i košulji; u zastiraču i kaftanu; u
šalvarama i ogrtaču; u šalvarama i košulji; u šalvarama i kaftanu; u
kratkim šalvarama i kaftanu; u kratkim šalvarama i košulji. Rekao je: I mislim
(da) je (još) rekao: u kratkim šalvarama i ogrtaču.
PRIČAO NAM JE
Asim, sin Alije, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zuejb od Zuhrije, od
Salima, od Ibnu Umera, rekao je:
Pitao je (jedan)
čovjek poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Šta oblači nastupljivač (na sveto tlo u svetim
mjesecima)?" Pa je rekao: "Neće obući košulju, a ni
šalvare, a ni plašt sa kapuljačom (kukuljicom), a ni odjeću (što) ju
je dotakao šafran, a ni žuto drvo (žuto rastinje od kojega se dobiva žuta boja
za bojenje tkanina). Pa ko nije našao dvije obuće (plitke dvije cipele),
pa neka obuče dvije obuće (mestve, tj. duboke cipele, cipele sa
grlićima) i neka odsiječe njih dvije (tj. neka im odsiječe grliće
tako) da budu njih dvije niže od dva članka (noge, tj. nogu)." A od
Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
slično njemu (ovome hadisu se priča).
GLAVA
(onoga) što se pokriva od sramote (sramnoga dijela tijela, tj. GLAVA
u kojoj se objašnjava o sramnom dijelu tijela što se pokriva, što ga treba
pokriti).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, rekao je: pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od
Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ebu Seida Hudrije da je on rekao:
Zabranio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zamotavanje tvrdog (načina), i
(zabranio je) da se zamota (sjedeći, sjedavši na zadnjicu, a uspravivši
cjevanice ispod koljena, da se u takvom položaju zamota) čovjek u jednu
odjeću (a da) nije na njegovom spolovilu (spolnom organu) od nje
(odjeće) ništa.
(Izraz "ištimalus - sammai", koji je preveden sa
"zamotavanje tvrdog načina", komentatori tumače na dva
načina. Jezičari polaze od osnovnog značenja riječi
"sammau", a ta riječ znači: gluha. A još se rekne
"sahretun sammau - gluha stijena" u smislu tvrdi kamen, a zato se
stijena tako naziva što u njoj nema nikakve rupe ni prolaza, pa je prema tome
zamotavanje tijela zvano "ištimalus - sammai" takvo zamotavanje
tijela gdje se tijelo, računajući tu i ruke, zamota tako da se ne
mogu ruke izvući i promoliti po potrebi, a to na kraju znači:
zamotavanje u ogrtač koji nema rukava ni otvora za ruke pa čovjek
izgleda kao obla stijena koja nema na sebi rupe. Ovaj će se hadis u
idućem tekstu još pojavljivati pa će se doslovno i prevoditi
"zamotavanje gluhe (oble stijene)". Pravnici kažu: "Ištimalus -
sammai" je takvo zamotavanje, pokrivanje tijela u kojem čovjek baci
pokrivač na jedno rame samo, pa mu, dakle, druga polovina tijela ostane
otkrivena, i, kada nema ništa na tijelu osim toga pokrivača, onda će
mu se vidjeti sramni dio tijela od one druge polovine tijela na kojoj nema
ogrtača; ili na koju nije dobro navučen ogrtač. To su dva
najizrazitija tumačenja navedenog izraza.)
PRIČAO NAM JE
Kabisatu, sin Ukbeta, rekao je: pričao nam je Sujan od Ebu Zinada, od
'Aredža, od Ebu Hurejreta, rekao je:
Zabranio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dvije (vrste) prodaje (prodavanja):
doticanje i bacanje (dva načina prodaje predislamskih Arapa: doticanjem
odjeće kupac je gubio pravo da je razgleda i morao ju je kupiti; bacanjem
haljine ili sličnog pred kupca smatralo se da je kupac obavezan da je kupi
i ako još nije bio donio konačnu odluku i pristanak da li će pristati
na ugovaranu cijenu, ili: bacanjem kamenčića od strane kupca na robu,
prodavač je morao da proda kupcu robu po cijeni koju je kupac ugovarao
makar da prodavač još nije bio pristao na ugovorenu cijenu); i (zabranio
je) da se zamota (da se čovjek ogrne na način) gluhe (oble stijene) i
da se zamota čovjek (sjedeći uspravljenih cjevanica od nogu) u jednu
odjeću.
PRIČAO JE NAMA
Ishak, rekao je: pričao nam je Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao
nam je sin brata (tj. bratić) Ibnu Šihaba od svoga strica-amiđe (Ibnu
Šihaba), rekao je: izvijestio me Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu
Hurejrete rekao:
Poslao me Ebu Bekjr u
tom hodočašću (tj. u hodočašću prije oproštajnog
hodočašća) u objavljivačima (tj. u grupi objavljivača na)
dan klanja (žrtava da) objavimo u Mini (na Mini) da neće hodočastiti
(ili: da ne hodočasti) poslije (te) godine (nijedan) idolopoklonik, i da
neće obilaziti (ili: i da ne obilazi) Kuću (tj. Kjabu nijedan
čovjek bivši ili ako je) go (nag). Rekao je Humejd, sin Abdurahmana: Zatim
je poslao (za Ebu Bekjrom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju,
pa mu je zapovjedio da objavi "Oslobođenje" (tj. suru, poglavlje
Kur'ana koje se zove "Bera'etun - Oslobođenje", jer se u tom
poglavlju saopćava, saopštava da se muslimani oslobađaju ugovora
kojeg su bili sklopili sa idolopoklonicima). Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je
objavio sa nama Alija (tu suru - poglavlje Kur'ana i raskidanje ugovora) u
stanovnicima (tj. među stanovnicima) Mine (na) dan klanja (žrtve):
Neće hodočastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik, i neće
obilaziti (ophoditi, hodočastiti) Kuću (Kjabu nijedan čovjek) go
(nag pa makar bio i musliman jer je bio običaj idolopoklonika da
hodočaste goli).
GLAVA
molitve bez ogrtača (bez gornje odjeće, kaputa, mantila).
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebul-Mevali, od
Muhameda, sina Munkjedira, rekao je:
Unišao sam Džabiru,
sinu Abdullaha, a on klanja u (jednoj) odjeći pokrivši se njom, a njegov
ogrtač je stavljen (na nešto, tj. nije na njemu). Pa pošto je otišao (sa
molitve, tj. pošto je završio molitvu), rekli smo: "O Ebu Abdullahu,
klanjaš, a tvoj ogrtač stavljen (osim tebe, tj. klanjaš bez
ogrtača)." Rekao je: "Da. Volio sam da me vide neznalice kao
(što ste) vi. Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, klanja
tako (ovako)."
GLAVA
(onoga) što se spominje o stegnu (u vezi stegna, bedra, buta).
A prenosi se od Ibnu
Abasa, i Džerheda i Muhameda, sina Džahša, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio: Stegno je sramota (sramni dio tijela). A rekao je Enes: Otkrio
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje stegno. A hadis Enesa je
poduprtiji (tj. sened je njegov ljepši, pa je zbog toga jači), a hadis
Džerheda je obuhvatniji (predostrožniji) da se izađe iz njihovoga
protivrječja. A rekao je Ebu Musa: Pokrio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, svoja dva koljena (u) času (kada) je unišao Usman. A rekao
je Zejd, sin Sabita: Spustio je (jedanput objavu) Allah na svoga poslanika (tj.
svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je (u tom
času bilo naslonjeno) na mome stegnu, pa mi je doteščalo (tako) da
sam se pobojao da će (njegovo stegno) zdrobiti (samliti, samljeti) moje
stegno.
PRIČAO NAM JE
Ja'kub, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Ulejeta, rekao je:
pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (protiv stanovnika) Hajbera, pa smo
klanjali kod nje (kod tvrđave Hajbera) molitvu jutra (jutarnju molitvu) u
(predosvitni) sumrak (mrak, sumrak pred svitanje). Pa je (poslije molitve)
zajašio, zajahao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zajašio
je Ebu Talhate, a ja sledstvenik (sujahač, tj. a ja sam uzjahao na istu
jahaću životinju ozadi, iza) Ebu Talhata. Pa je natjerao vjerovijesnik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u uličicu Hajbera, a zaista moje
koljeno zaista dotiče se stegna vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio. Zatim je otkrio pokrivač (zastirač, donju haljinku) sa
svoga stegna (tako) da ja zaista gledam k bjelini stegna vjerovijesnika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je unišao (u) mjesto (ili: u tu varošicu,
u grad), rekao je:
"Allah je
veći (od svega, tj. Allah je velik)! Srušio se Hajber! Zaista mi kada
sađemo (padnemo, odsjednemo) u prostor (između kuća nekog)
naroda, pa loše je (zlo je osvanulo) jutro opomenutima." Rekao je nju (tu
riječ ili rečenicu) triput. Rekao je (Enes još i ovo): I izašao je
narod (Hajbera) ka svojim radovima (na njivama, a nisu se nadali da će ih
muslimani iznenaditi) pa su rekli: "Muhamed!" Rekao je Abdul-Aziz: A
rekli su neki (od) naših drugova (pripovjedača, tj. dodali su u
pripovjedanju još riječ): i petodjel, namjerava (misli pod tom
riječi) vojsku.
(Hoće da se kaže da je neki pripovjedač kazao da su
Hajberčani rekli: Muhammedun vel - hamisu - Muhamed i petodjel! Pod
petodjelom se misli vojska. Vojska se naziva "hamis - petodjel" jer
ima pet dijelova, odjeljenja: prethodnicu (izvidnicu), zaštitnicu, glavninu
(središnji dio), desno krilo i lijevo krilo. U nedostatku drugoga izraza
riječ "hamis" je prevedena neuobičajenom kovanicom
"petodjel".)
Rekao je (Enes
dalje): Pa smo je pogodili (tj. osvojili smo tu tvrđavu) silom (pobjedom).
Pa se skupio plijen (tj. zarobljenici). Pa je došao Dihjete pa je rekao:
"O vjerovijesniče Allaha, daruj mi (jednu) djevojku (ili: robinju) od
plijena (ili: od zarobljenika)." Rekao je: "Otiđi, pa uzmi
(jednu) djevojku (robinju, tj. zarobljenicu)." Pa je uzeo Safiju,
kćer Hujejja. Pa je došao (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je rekao: "O vjerovijesniče Allaha, darovao si
Dihjetu Safiju, kćer Hujejja, gospodaricu (kneginju plemena) Kurejzata i
Nedira. Nije dobra (Ne pristoji ona nikome drugome) osim tebi." Rekao je:
"Pozovite ga s njom." Pa ju je doveo. Pa pošto je pogledao (bacio
pogled) k njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Uzmi
djevojku (robinju) od plijena (od zarobljeništva neku drugu) osim nje."
Rekao je (Enes): Pa je oslobodio nju (Safiju) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, i oženio se njom (i uzeo je za ženu sebi nju nakon njezinog puštanja
na slobodu). Pa je rekao njemu (Enesu) Sabit: "O Ebu Hamzete (to je Enesov
nadimak), šta je omirazio nju (tj. šta joj je dao; ili: označio, kao
miraz, prćiju, vjenčani dar, otkup za nevjestu)?" Rekao je:
"Osobu nje (same, tj. dao joj je njezinu osobu, njezinu ličnost),
oslobodio je nju (pustio na slobodu), i oženio se njom." Čak (tj. Te)
kada je bio u putu, opremila (spremila) je nju za njega (njemu) Umu Sulejma, pa
je odvela (svečano) nju njemu (uz pratnju u jednom dijelu) od noći.
Pa je osvanuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mladoženja (ili:
osvanuo je priređivačem svadbe, priredio je svadbu, svadbeni
ručak), pa je rekao: "Ko (je takav da) je kod njega (neka) stvar (tj.
Ko ima nešto od jela, hrane), pa neka ju donese."
I prostro je kožu (na
kojoj se izvršava pogubljenje kažnjenih, ali ovdje je upotrebljena ta koža kao
ćilim za sakupljanje priloga za pravljenje svadbenog ručka), pa je
počeo čovjek (tj. ljudi, da) donosi datule, i počeo je
čovjek (da) donosi maslo, rekao je
(Abdul-Aziz): i mislim ga (Enesa da) je već spomenuo (još i) prekrupu.
Rekao je: Pa su izmješali mješalinu (tj. načinili su jelo zvano "hajs",
što je prevedeno izrazom "mješalina", a to se jelo pravi od datula,
mlijeka i masla, a nekad se mjesto mlijeka stavi brašno ili prekrupa - bungur)
pa je bila ("mješalina") gozbom (tj. svadbeni ručak) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA:
U koliko (komada) od odjeća klanja žena (tj. U koliko komada
odjeće treba da se obuče žena kada hoće da klanja)?
A rekao je 'Ikrimete:
Da je sakrila (tj. Kad bi sakrila) svoje tijelo u (jednoj) odjeći, zaista
bih dozvolio njega (tj. takav postupak).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Urvete da je Aiša rekla:
Zaista poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (više puta molitvu u) zoru, pa
prisustvovaše sa njim (neke) žene od vjernica, omotavajući se one (po
glavi i tijelu) svojim platnima (zastiračima) od vune ili svile), zatim se
vraćaše ka svojim kućama, ne prepozna ih (ni) jedan (čovjek,
niko).
GLAVA:
Kada je klanjao u odjeći (koja) ima znakove (tj. šare, crte,
slike po sebi); i gledao je u njen znak (sliku).
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Junusa, rekao je: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, rekao je:
pričao nam je Ibnu Šihab, od Urveta, od Aiše da je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjao u (crnoj četvorougaonoj) haljini
(koja) je imala znakove (šare, crte, slike), pa je (se) zagledao u njezine
znakove (slike jednim) pogledom. Pa pošto je otišao (sa molitve, tj. pošto je
svršio klanjanje), rekao je:
"Odnesite ovu
moju haljinu k Ebu Džehmu, i donesite mi (bez šara, bez slika grubo)
oblačilo (odjeću) Ebu Džehma, pa (tj. jer) zaista je zabavila mene
(ova haljina sa slikama, tj. odvratila je moju pažnju) od moga klanjanja (od
moje molitve)."
(Kaže se da "enbidžanijejjetun" znači i
"haljina iz mjesta Enbidžan", pa bi se moglo prevesti i ovako: .....i
donesite mi enbidžanisku haljinu Ebu Džehma, pa.... Veli se da je Ebu Džehm bio
poklonio Muhamedu a.s. onu haljinu sa slikama, pa mu je Muhamed a.s.
povraća zbog navedenog razloga, ali mu traži tu drugu vrstu haljinke da ga
ne bi uvrijedio vraćanjem prvi puta poklonjene haljine.)
A rekao je Hišam, sin
Urveta, od svoga oca, od Aiše, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Gledaše ja u njezin znak (u njezinu sliku), a ja sam u molitvi,
pa se plašim da me zavede (da me ne zavede, da me ne omete)."
GLAVA:
Ako je klanjao u odjeći, išaranoj (ili izvezenoj) križevima
(krstovima) ili slikama, da li će se pokvariti njegova molitva? I (GLAVA
onoga) što se zabranjuje od toga.
PRIČAO NAM JE
Ebu Mamer Abdullah, sin Amra, rekao je: pričao nam je Abdul-Varis, rekao
je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa, rekao je:
Bio je (jedan tanak
izvezen, tj. šaren) zastor (koji je pripadao) Aiši, zastirala je ona njime
stranu svoje sobe, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ukloni (Odstrani) od nas ovaj svoj zastor (zavjesu), pa zaista on (je
takav, primamljiv da) neprestano (njegove) slike se pojavljuju u mojoj molitvi
(u mome klanjanju)."
GLAVA
(onoga) ko je klanjao u razrezanom (otvorenom) ozadi (iza, ozada)
kaftanu (od) svile, zatim ga je skinuo (svukao).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Lejs od Jezida, od
Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, rekao je:
Poklonio se (Darovao
se) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (razrezan, otvoren ozad)
kaftan (od) svile, pa ga je obukao pa je klanjao u njemu, zatim je otišao (sa
molitve, klanjanja) pa ga je skinuo žestokim skidanjem kao (onaj) koji mrzi
njega (taj kaftan), i rekao je: "Ne treba ovo za bogobojazne (tj. Ne treba
ovo bogobojaznima)."
GLAVA
molitve u crvenoj odjeći.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin 'Ar'areta, rekao je: pričao mi je Umer, sin Ebu Zaideta, od
'Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovoga oca (Ebu Džuhajfeta), rekao je:
Vidio sam poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u crvenoj kupoli (kubetu) od kože (a to,
vjerovatno, znači u šatoru od crvene kože koji je imao okrugao oblik kao
kupola), i vidio sam Bilala (a on) je uzeo vodu (za čišćenje)
poslanika Allah
a, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio sam ljude natječu se
(hite, lete) toj vodi, pa ko je pogodio (tj. ugrabio, dobio) od nje nešto,
potrao se je (pomazao se) njom, a ko nije pogodio od nje ništa, uzeo je od
vlažnosti (od mokrine) ruke svoga druga. Zatim sam vidio Bilala uzeo je (jedan)
štap pa ga je zabo (u zemlju), i izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, u crvenom ogrtaču uzvrćući (zavrćući,
zavrnuvši) skute, (pa) je klanjao (okrenuvši se) k (tom) štapu sa ljudima
(podnevnu molitvu) dva rekata (naklona), i vidio sam ljude i životinje prolaze
ispred (toga) štapa.
GLAVA
molitve u (tj. na) ravnim krovovima, i govornici (katedri) i drvetu
(daski od drveta).
Rekao je Ebu Abdullah
(Buharija): A nije vidio Hasan (Basrija) štete (grijeha u tome) da se klanja na
ledu i mostovima (vijaduktima) i ako (tj. premda) je tekla (tj. premda
teče u istom času) ispod njih (mostova) mokraća, ili iznad njih
(tj. po njima, nad njima) ili ispred njih kada je između njih dva
(između klanjača i između mokraće) zastor (prepreka,
pregrada). A klanjao je Ebu Hurejrete na tavanu (ili: na ravnom krovu) džamije
(bogomolje obavljajući svoju molitvu zajedno) sa molitvom predvodnika (u
molitvi - imama). A klanjao je Ibnu Umer na snijegu.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je:
pričao nam je Ebu Hazim, rekao je: pitali su Sehla, sina Sa'da:
Od koje stvari (tj.
Od čega) je govornica (džamije Muhameda a.s.)? Pa je rekao: Nije ostao sa
(tj. među) ljudima (na životu čovjek) znaniji od mene. Ona je od
tamariska (ili: od tamarinda iz mjesta, ili šume zvane) Gabe (na putu od Medine
prema Siriji). Napravio je nju (govornicu; govornica je u tj. na arapskom
ženskog roda) omsica (taj-i-taj), slobodnjak (žene) omsice (te-i-te) za
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I stao je na nju (govornicu)
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je napravila i postavila
se, pa se okrenuo Strani (tj. Kjabi), veličao je (Allaha, tj. rekao je
"Allahu ekjber - Allah je velik"), i stali su ljudi iza njega. Pa je
(on) učio (čitao naizust, napamet iz Kur'ana poglavlja) i naklonio se
(sageo se, pregeo se, nagnuo se po sredini tijela uhvativši se rukama za
koljena) i naklonili su se ljudi iza njega, zatim je podigao svoju glavu, zatim
se vratio natraške (sa govornice) pa je pao ničice (tj. spustio je glavu)
na zemlju. Zatim se povratio k govornici, zatim je učio, zatim se
naklonio, zatim je podigao svoju glavu, zatim se vratio natraške dok (tj. te)
je pao ničice zemlji (na zemlju). Pa ovo je njegovo stanje (običaj,
tj. postupak). Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): rekao je Alija, sin Abdullaha:
pitao me Ahmed, sin Hanbela, smilovao mu se Allah!, o ovome hadisu (pa) je
rekao: Pa sam htio samo (to da utvrdim) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio, bio viši (na uzdignutijem mjestu) od ljudi, pa nema štete (grijeha)
da bude imam (predvodnik u molitvi) viši (na višem mjestu) od ljudi sa ovim
hadisom (tj. prema ovome hadisu, ako se poslužimo sa ovom hadisom kao
podlogom). Rekao je (Alija): pa sam rekao (Ahmedu, sinu Hanbela): "Zaista
Sufjan, sin Ujejneta, pitaše se (bivao je, bio je pitan) o ovome mnogo, pa nisi
ga čuo od njega (tj. pa zar ga nisi čuo od njega?)." Rekao je
(Ahmed): "Ne.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Abdurahmana, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Haruna, rekao
je: izvijestio nas je Humejd Tavil (Dugi) od Enesa, sina Malika, da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pao sa konja, pa se je zgulila (sadrijela,
izgrebala) njegova potkoljenica, ili njegovo pleće. I zakleo se od svojih
žena (da će se sustegnuti, da im neće ulaziti jedan) mjesec. Pa je
sjeo u (izbočenoj, nadvjesitoj) sobi za njega (tj. što ju je imao),
njezine stepenice su od debala. Pa su mu došli njegovi drugovi (da) ga posjete,
pa je klanjao s njima sjedeći, a oni su stajači (tj. a oni su
stajali). Pa pošto je pozdravio (predao selam po završetku klanjanja), rekao
je:
"Učinio se
je (tj. Postavio se) predvodnik (u molitvi - imam) samo radi (toga da) se
predvodi njima (da se ide s njime, tj. da se čini sve u molitvi ono što i
on čini, i onako kako on čini), pa kada veliča (Allaha, tj. kada
izgovori "Allahu ekjber"), pa veličajte, a kada se naklonio
(naklonuo), pa naklonite se, a kada je pao ničice, pa padnite (spustite
se) ničice, a ako klanja stojeći, pa klanjajte stojeći." I
sišao je (izašao je iz sobe) poslije dvadeset i devet (dana), pa su rekli:
"O poslaniče Allaha, zaista ti si se zakleo mjesec (dana da
nećeš izlaziti)", pa je rekao: "Zaista mjesec (ovaj) je dvadeset
i devet (dana)."
GLAVA:
Kada je pogodila (dotakla) odjeća
klanjača njegovu ženu (u času) kada je pao ničice.
PRIČAO NAM JE
Museded od Halida, rekao je: pričao nam je Sulejman Šejbanija od
Abdullaha, sina Šedada, od Mejmunete, rekla je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (više puta u takvoj prilici da) klanja, a
ja sam prema njemu, i ja sam žena u mjesečnici, i često (ili: i
ponekad) je pogodila (dotakla) mene njegova odjeća kada je pao
ničice. Rekla je: I klanjaše (on) na (malom) sagu (uskom
ćilimčetu od palmina lišća; ili: na maloj hasuri, rogozini,
rogožini - to znači "humretun").
GLAVA
molitve na prostirki (prostirci, rogožini).
A klanjao je Džabir i
Ebu Seid u (ili: na) brodu stojeći. A rekao je Hasan: Klanjaćeš
stojeći dok nije teško (tj. dok ne bude kakve poteškoće od tvoga
klanjanja) na tvoje drugove, kolaćeš (okrećaćeš se) sa njom (lađom,
brodom), a osim (takvog položaja, tj. a ako nisi u takvom položaju i
mogućnosti da svojim klanjanjem stojeći ne praviš smetnje drugovima)
pa sjedeći (klanjaj).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu
Talhata, od Enesa, sina Malika, da je njegova baka (baba, nena, majčina
ili očeva mati) Mulejkja pozvala poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zbog jela (što) ga je načinila (spravila) za njega, pa je jeo od
njega (od toga jela nešto), zatim je rekao:
"Ustanite, pa (da)
klanjam za vas (tj. vama kao predvodnik - imam)." Rekao je Enes: Pa sam
ustao ka jednoj prostirki (hasuri - rogožini što) je naša (bila, tj. što smo je
imali), već je pocrnula, pocrnila (mnogo) od duljine što se je
oblačila (tj. od duge upotrebe, od dugog steranja), pa sam je poprskao
vodom. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam se
uredao (stao sam u red) sa siročetom iza njega, a starica je (stajala) iza
nas. Pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (s) nama
(molitvu od) dva naklona (rekjata), zatim je otišao.
GLAVA
molitve na (malenoj, kratkoj) rogožini, rogozini (hasurici).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: pričao nam je
Sulejman Šejbanija od Abdullaha, sina Šedada, od Mejmunete, rekla je:
Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše na hasurici (na maloj rogozini).
GLAVA
molitve na postelji (dušeku).
A klanjao je Enes na
svojoj postelji. A rekao je Enes: Klanjasmo (tj. Klanjali smo) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa padne ničice (na sedždu)
jedan (od) nas na svoju odjeću.
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina
Ubejdulaha, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, žene Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:
Spavaše ja (Spavala
sam) pred poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a moje dvije noge su
u njegovoj Strani (tj. popriječene u odnosu na pravac kuda se okreće
Kjabi), pa kada je pao ničice (na sedždu), dodirnuo me je (rukom da sklonim
noge), pa sam skupila (sklonila) svoje dvije noge, pa kada je ustao, razastrla
(pružila) sam njih dvije (noge). Rekla je: A kuće tada (oskudijevaše u
mnogo čemu tako da) nije u njima svjetiljki (bilo, a to znači da je
Aiša bila ležala budna, ali pošto nije bilo svjetiljki, nije u mraku vidjela
kada će Muhamed a.s. pasti ničice - na sedždu pa da ona skloni noge,
nego ju je on svaki puta morao dodirom upozoriti da odmakne noge. Iz ovoga se
može zaključiti da je soba bila vrlo tijesna).
PRIČAO JE NAMA
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete da je Aiša izvijestila njega da
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše, a ona je između
njega i između Strane (tj. pravca Kabe) na postelji njegove porodice (na
njegovoj porodičnoj postelji ležim popriječena) poprječivanjem
mrtvaca (tj. popriječila se kao mrtvac na mrtvačkom nosilu).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao nam je Lejs od Jezida, od 'Irakja,
od 'Urveta da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše, a Aiša je
popriječena (ispriječena) između njega i između Strane na
postelji koja (je bila ta što) spavaju njih dvoje na njoj.
GLAVA
padanja ničice (sedžda) na odjeću (na haljinku, tj. na
prostirku, a ne na golu zemlju) u žestini vrućine.
A rekao je Hasan:
Padaše ničice narod (ljudi, tj. drugovi Muhameda a.s.) na ahmediju
(platneni omot oko glave), i kapu (ili: kapuljaču, a njegove dvije ruke su
u njegovu rukavu; tj. ruke onoga što je padao ničice na ahmediju i kapu
bile su u njegovom rukavu).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid Hišam, sin Abdul-Melikja, rekao je: pričao nam je Bišr, sin
Mufedala, rekao je: pričao mi je Galib Katan od Bekjra, sina Abdullaha, od
Enesa, sina Malikja, rekao je:
Klanjasmo (Klanjali
smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa stavi jedan (od) nas
kraj (dio) odjeće od žestine vrućine u mjesto padanja ničice
(tj. na ono mjesto gdje će pasti ničice, dakle pasti ili spustiti se
na sedždu).
GLAVA
molitve (namaza) u obućama.
PRIČAO NAM JE
Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Šu'bete, rekao je: izvijestio
nas je Ebu Meslemete Seid, sin Jezida, Ezdija, rekao je: pitao sam Enesa, sina
Malikja:
"Da li
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (tj. Da li je klanjao) u
svojim dvjema obućama (u svojim dvjema cipelama)?" Rekao je:
"Da."
GLAVA
molitve (namaza) u obućama (od lakog i finijeg materijala i sa
grlićima, a izraz "na'l - obuća" u predhodnom hadisu
označava kakvu bilo obuću, i obuću bez grlića, plitke cipele).
PRIČAO NAM JE
Adem, rekao je: pričao nam je Šu'bete od 'Ameša, rekao je: čuo sam
Ibrahima (kako) priča od Hemama, sina Harisa, rekao je: vidio sam Džerira,
sina Abdullaha, (gdje) se pomokrio (pišao, obavio malu nuždu), zatim se očistio
(uzeo abdest) i potrao je svoje dvije cipele (obuće). Zatim je ustao i
klanjao. Pa se pitao (tj. pitan je zašto je klanjao u cipelama, obući), pa
je rekao:
"Vidio sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pravio je kao ovo (tj. vidio sam
ga da ovako čini)." Rekao je Ibrahim (Nah'ija): Pa zadivljavaše ih,
jer je zaista Džerir bio od zadnjeg (dijela) ko je primio islam (tj. zadnji je
primio islam Džerir, veli se u onoj godini kad je Muhamed a.s. umro, pa kad ga
je Džerir vidio da potire cipele, obuću i da u njima klanja, onda nema
vjerovatnoće da je taj postupak dokinut, pa je ostao na snazi).
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od 'Ameša, od
Muslima, od Mesruka, od Mugireta, sina Šu'beta, rekao je:
Čistio sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. poljevao sam mu vodu kad je
uzimao abdest, kad se čistio pred molitvu, pred namaz) pa je potrao svoje
dvije cipele, obuće i klanjao je.
GLAVA:
Kada nije upotpunio padanje ničice (tj. kada nije pravilno
izvršio padanje ničice u molitvi, kada nije pravilno pao, spustio se na
sedždu u molitvi, u namazu).
Izvijestio nas je
Salt, sin Muhameda, izvijestio nas je Mehdija od Vasila, od Ebu Vaila, od
Huzejfeta da je on vidio (jednog, nekog) čovjeka (koji) ne upotpunjava (ne
radi ispravno) svoga naklona (rukua) ni svoga padanja ničice (sedžde, u
molitvi), pa pošto je izvršio (tj. završio) svoju molitvu (svoj namaz), rekao
je njemu Huzejfete:
"Nisi
klanjao." Rekao je (Ebu Vail): Mislim ga (Huzejfeta da) je rekao (tom
čovjeku): "Da si umro (na taj način obavljajući molitvu),
umro bi na (nekom drugom običaju, postupku, vjeri) osim običaja
(postupka, vjere) Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio."
GLAVA:
Pokazaće svoje dvije mišice (tj. neće ih prilijepiti i
prislanjati uz tijelo) i udaljiće (odmaknuće mišice, mišiće od
tijela) u padanju ničice (na sedždi, tj. kad je u položaju ničice u
molitvi).
Izvijestio nas je
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Bekjr, sin Mudara, od
Džafera, od Ibnu Hurmuza, od Abdullaha, sina Malikja, sina Buhajnete, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (takvog običaja) kada je
klanjao (da) je pravio širinu (otvor) između svoje dvije ruke (i
između tijela, tj. odstranjivao je ruke od tijela tako) da se pokaziva
(pokazivaše) bjelina njegova dva pazuha. A rekao je Lejs: pričao mi je
Džafer, sin Rebi'ata, slično njemu (Bekjru).
GLAVA
vrijednosti okretanja prema Strani (tj. prema Kjabi).
Okrenuće se
(klanjač) sa krajevima svojih dviju nogu (tj. sa vrhovima nožnih prsta)
Strani (Kibli, tj. Kjabi), rekao ga (tj. ovaj govor) je Ebu Humejd od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Abasa, rekao je: pričao nam je Ibnul-Mehdija, rekao je:
pričao nam je Mensur, sin Sa'da, od Mejmuna, sina Sijaha, od Enesa, sina
Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je klanjao
naše klanjanje (tj. Ko vrši molitvu kako je mi vršimo), i okrenuo se (okrene
se) našoj Strani i jeo je (jede) naše žrtve (ili: naše zaklane životinje, meso
od životinje koju je zaklao musliman), pa taj je musliman koji ima (tj.
kojem pripada da se uzme u) zaštitu
Allaha i Njegova poslanika, pa ne iznevjeravajte se Allahu u Njegovoj zaštiti
(tj. ne upropaštavajte onoga ko je stekao po Allahovim propisima zaštitu, jer
tako ne priznajete Allahove zaštite, i odbacujete je)."
PRIČAO NAM JE
Nuajm, rekao je: pričao nam je Ibnul-Mubarekj od Humejda Tavila, od Enesa,
sina Malikja, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zapovjedilo se
meni da se borim (protiv) ljudi (dotle) da reknu (dok ne reknu): "Nema boga
(božanstva) osim Allaha", pa kada je reknu (ovu rečenicu), i klanjaju
naše klanjanje, i okreću se (okrenu se) našoj Strani (Kjabi) i kolju našu
žrtvu (ili: i kolju kao što mi koljemo), pa već su se zabranile nama
njihove krvi i njihovi imetci (tj. postala su nam svetim njihova krv, život i
njihovo imanje) osim sa pravom njih (tj. osim slučaja kada je potrebno
zaštititi i odbraniti njih - krvi, živote, i imetke nekoga, onda
napadačeva krv, život, i imetak ne zabranjuje se, nije svet, svetinja), a
obračun njih (ljudi) je na Allahu (tj. a ljudi će da polože
račun Allahu o tome da li su stvarno u srcu bili iskreni vjernici). A
rekao je Ibnu Ebi Merjeme: izvijestio nas je Jahja, rekao je: pričao nam
je Humejd, rekao je: pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio. A rekao je Alija, sin Abdullaha: pričao nam je Halid, sin
Harisa, rekao je: pričao nam je Humejd, rekao je: pitao je Mejmun, sin
Sijaha, Enesa, sina Malikja, rekao je: "O Ebu Hamzete, a šta zabranjuje
(tj. a šta čini svetom) krv (Allahovog) roba i njegovo imanje?" Pa je
rekao: "Ko je svjedočio (očitovao) da nema boga osim Allaha, i
okrenuo se našoj Strani (Kibli, Kjabi), i klanjao je naše klanjanje (našu
molitvu) i jeo je našu žrtvu (ili: našu zaklanu životinju, jer Židovi nikako ne
jedu meso životinje koju su muslimani zaklali) pa on je musliman, za njega je
šta je za muslimana (tj. ima on sva prava što ih ima musliman), a na njemu je
što je na muslimanu (tj. na njemu su sve obaveze i dužnosti što su na
muslimanu)."
GLAVA
Strane (pravac prema Kjabi) stanovnika Medine, i stanovnika Sirije
i istoka (i zapada medinskog i sirijskog, a) nije u istoku, a ni u zapadu
(Medine i Sirije i sličnih mjesta po geografskom položaju) strana (tj.
pravac prema Kjabi kojoj se okreće pri molitvi, pa se pri obavljanju nužde
na otvorenom prostoru u tim mjestima može okrenuti istoku ili zapadu) zbog
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ne
okrećite se Strani (Kjabi) u polju (njivi obavljajući veliku nuždu)
ili mokrenje, nego se okrenite istoku ili se okrenite zapadu."
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je:
pričao nam je Zuhrija od 'Ata'a, sina Jezida, od Ebu Ejuba Ensarije da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada ste došli polju
(njivi da obavite nuždu), pa ne okrećite se Strani (Kjabi prednjim svojim
sramotnim mjestom), a ne okrećite njoj zadnjice, ali (tj. nego) se
okrenite istoku ili se okrenite zapadu." Rekao je Ebu Ejub: "Pa smo
došli (u) Siriju, pa smo našli nužnike (zahode, klozete, WC-e) izgradili su se
(tj. napravljeni su tako da su okrenuti) prema Strani, pa skrećemo (tj. pa
se u tim nužnicima okrećemo na drugu stranu od Strane, Kible, Kjabe,
Ka'be) i tražimo oprost (od) Allaha, uzvišen je On.". A od Zuhrije, od Ata'a,
rekao je: čuo sam Ebu Ejuba (priča) od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, slično njemu (tj. slično ovome što je navedeno
maloprije).
(Možda Ebu Ejub nije čuo za hadis Ibnu Umera po kojem u
nužniku ne mora da se strogo pazi na ove stvari, jer je to zatvoreni prostor.
To se treba paziti samo na otvorenom prostoru.)
GLAVA
Njegovog govora, On je uzvišen: ".... i uzmite od mjesta
Ibrahima mjesto molbe (molitve, tj. uzmite mjesto kod Kjabe koje se naziva
Ibrahimovo mjesto, to mjesto uzmite za mjesto gdje će te upućivati
Allahu molbe i molitve obavljati).... ".
PRIČAO NAM JE
Humejdija, rekao je: pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao nam je
Amr, sin Dinara, rekao je:
Pitali smo Ibnu Umera
o čovjeku (koji) je obilazio Kuću (Allaha, tj. Kjabu za malo)
hodočašće, a nije obilazio (tj. nije trčao) između Safe i
Merve, da li će prići svojoj ženi (u cilju polnog odnosa)? Pa je
rekao: Došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obišao
Kuću (Kjabu) sedam (puta), i klanjao je iza Mjesta (tj. Ibrahimovog
mjesta) dva naklona (dva rekjata), i obišao je (trčao je) između Safe
i Merve, a ".... već je za vas u poslaniku Allaha lijep
uzor....". I pitali smo (kaže dalje Amr, sin Dinara) Džabira, sina
Abdullaha, pa je rekao: "Neće joj se nipošto približiti (ili: Neka
joj se nipošto ne približuje prije nego što će) da obilazi (trči)
između Safe i Merve."
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Sejfa, rekao je: čuo sam
Mudžahida, rekao je: Došlo se Ibnu Umeru pa se reklo njemu:
Ovo je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (činio, tj.) unišao je (ili: ulazio
je u) Kjabu (po pričanju nekih, pa šta ti veliš o tome?). Pa je rekao Ibnu
Umer: "Pa stigao sam (Kjabi prilikom toga hodočašća kada je on
ulazio u Kjabu), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je već
izašao (iz Kjabe), a nađem Bilala stojeći (tj. gdje stoji)
između dvoja vrata (tj. između dva dovratka vrata), pa sam pitao
Bilala, pa sam rekao: Da li je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, u Kjabi? Rekao je: Da, dva naklona (dva rekjata) između dva stuba
koja su na njegovoj ljevici (tj. na tvojoj ljevici, lijevoj strani) kada si
unišao (kada se uđe). Zatim je izašao pa je klanjao (okrenuvši se) u lice
Kjabe (prema Kjabi) dva naklona (dva rekata ili rekjata)."
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Nasra, rekao je: pričao nam je Abdurezak, rekao je: izvijestio
nas je Ibnu Džurejdž od 'Ata-a, rekao je: čuo sam Ibnu Abasa, rekao je:
Pošto je unišao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Kuću (tj. Kjabu), molio je
(Allaha, upućivao Mu je molbe) u njezinim (Kjabinim) krajevima, svima
njima, a nije klanjao dok je (tako i) izašao iz nje, pa pošto je izašao,
naklonio se sa dva naklona (klanjao je
dva rekata okrenuvši se) u prednji dio Kjabe, i rekao je: "Ovo je Strana
(tj. strana i pravac u kojem se musliman treba okrenuti u molitvi, ako
hoće da je obavi na takav način da mu molitva bude primljena)."
(Među ashabima su suprotna pričanja o tome da li je
Muhamed a.s. klanjao u Kjabi ili nije. Ibnu Abas i Usamete kažu da nije, a
Bilal kaže da jest. Neki daju prednost Bilalovom pričanju, a neki kažu da
je, možda, Muhamed a.s. ulazio više puta u Kjabu, pa je jedanput u njoj
klanjao, a drugi puta nije.)
GLAVA
upravljanja (sebe, tj. okretanja) prema Strani (Kjabi) gdje je
(god, tj. gdje god se nalazio klanjač, treba se upraviti, okrenuti k
Strani, prema Kjabi).
A rekao je Ebu
Hurejrete: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Okreni se
Strani (Kjabi), i veličaj (Allaha, tj. reci: Allahu ekjber - Allah je velik!)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Redža-a, rekao je: pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od
Bera-a, sina Aziba, rekao je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (okrećući se) prema
kući (tj. hramu) Jerusalima šesnaest mjeseci ili sedamnaest mjeseci
(poslije preseljenja u Medinu). A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
voljaše (tj. želio je) da se upravlja (okreće) ka Kjabi, pa je spustio
(tj. objavio) Allah, moćan je On i veličajan je: "Ponekad vidimo
prevrtanje (okretanje) tvoga lica u nebo....", pa se upravio (okrenuo)
prema Kjabi. A rekli su (tom prilikom) nerazumnici od ljudi, a oni su Židovi:
Šta je okrenulo (odvratilo) njih (muslimane) od (one) njihove strane koja je
(prvobitno bila strana što) su bili na njoj? "Reci (Muhamede): Za Allaha
je (tj. Allahu pripada) istok i zapad, (On) napućuje koga hoće k
ispravnom putu." (Ovo je dio ajeta
- odlomka iz Kur'ana.) Pa je klanjao sa Vjeerovijesnikom, pomilovao ga Allah i
spasio, (jedan) čovjek, zatim je izašao poslije što je klanjao, pa je
prošao pokraj (jednog) naroda (ili: jednih ljudi) od Pomagača (koji su
stajali) u molitvi popodneva - ikindije (okrenuti) prema hramu Jerusalima, pa
je rekao (da) on svjedoči da je zaista on klanjao sa poslanikom Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i da se zaista on upravio (tj. okrenuo u molitvi
bivši) prema Kjabi; pa se okrenuo (taj) narod (ili: ti ljudi su se okretali)
dok su se upravili (usmjerili) prema Kjabi.
PRIČAO NAM JE
Muslim, rekao je: pričao nam je Hišam, rekao je: pričao nam je Jahja,
sin Ebu Kjesira, od Muhameda, sina Abdurahmana, od Džabira; rekao je:
Poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, klanjaše (klanjao je neobaveznu molitvu) na svojoj
jahalici (na životinji koju je on jahao, jašio bez obzira) gdje se je ona upravila
(okrenula, usmjerila). Pa kada je htio obaveznu (propisanu, fard, naređenu
molitvu da izvrši), sišao je (tj. odjahao je, sjahao bi), pa (bi) se okrenuo
Strani (tj. Kjabi).
PRIČAO NAM JE
Usman, rekao je: pričao nam je Džerir od Mensura, od Ibrahima, od
Alkameta, rekao je: rekao je Abdullah (sin Mes'uda):
Klanjao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (klanjao je podnevnu ili popodnevnu
- ikindiju, molitvu) rekao je Ibrahim: ne zznam (da li) je povećao ili
okrnjio, umanjio, (Vjerovijesnik a.s. broj rekata - naklona u toj molitvi), pa
pošto je pozdravio (tj. predao selam, kao znak da je završena molitva), reklo
se njemu: "O poslaniče Allaha, da li se nešto novo dogodilo u molitvi
(tj. da li je nastala neka nova izmjena, ili propis u broju rekata
molitve)?" Rekao je: "A šta je to (bilo)?" Rekli su:
"Klanjao si toliko i toliko (ili: klanjao si tako i tako)." Pa je
savio (podvio) svoju nogu (tj. sjeo je), i okrenuo se Strani (Kibli, Kjabi) i
pao je ničice (na sedždu) dvama padanjima ničice (učinio je
dvije sedžde), zatim je pozdravio (predao selam, na kraju molitve
označavajući time završetak molitve). Pa pošto se okrenuo na nas (tj.
nama) sa svojim licem, rekao je: "Zaista ono da se je nešto novo dogodilo
u molitvi (neka stvar, izmjena i sl.), zaista bih ja izvijestio vas o njoj (o
toj stvari), ali ja sam samo čovjek kao vi (što ste ljudi), zaboravljam
kao što zaboravljate (i vi), pa kada sam zaboravio (tj. pa kada zaboravim), pa
opomenite me (podsjetite me). A kada je sumnjao jedan (od) vas u svojoj
molitvi, pa neka istražuje pravo (ono što je ispravno), pa neka upotpuni
(molitvu nastavljajući je) na njega (na ono što je pravo, na što mu
preovladava misao da je obavio), zatim (neka) pozdravi (preda selam) zatim
(neka) padne ničice dvama padanjima (neka učini dvije sedžde)."
GLAVA
(onoga) što je došlo u (vezi) Strane (pravca prema Kjabi), i ko ne
vidi (ne smatra da treba) povraćanje (ponovno izvršenje jednom obavljene
molitve) na (onoga) ko je zaboravio pa je klanjao (okrenuvši se) ka (drugoj
strani) osim Strane.
A već je
pozdravio (predao selam) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na)
dva rekata (naklona umjesto na četiri rekata - naklona) podnevne molitve,
i okrenuo se ljudima sa svojim licem, zatim je upotpunio (ono) što je ostalo
(od molitve neizvršeno, a nije rekao da mu je ta molitva pokvarena jer se bio
zakrenuo od kible).
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Avna, rekao je: pričao nam je Hušejm od Humejda, od Enesa, rekao
je: rekao je Umer:
Složio sam se
(Podudario sam se sa) mojim (tj. svojim) Gospodom (Gospodarem, Allahom dž.š.) u
tri (stvari ili odredbe, tj. Uzvišeni Bog je objavio u Kur'anu odlomke u vezi
sa tri slučaja onako kako sam mislio, ili rekao da želim ili predlagao).
Rekao sam: O poslaniče Allaha, da smo uzeli (tj. zašto mi ne bi uzeli) od
mjesta Ibrahima (tj. prostor od Ibrahimova mjesta kao) mjesto gdje se klanja!
Pa je sašla (došla od Uzvišenog Allaha kur'anska rečenica) ".... i
uzmite od mjesta Ibrahima mjesto gdje se klanja....". I odlomak zastora
(zavjese, pokrivanja je jedna od te tri odredbe, ili jedan od ta tri
slučaja). Rekao sam: o poslaniče Allaha, da si zapovjedio tvojim
(svojim) ženama da se zastru (pokriju), pa zaista (ili: jer zaista) ono govori
s njima dobar i zao (pokvaren čovjek). Pa je sašao odlomak zastora
(zavjese, pokrivanja). I sakupile (sabrale, tj. udružile) su se žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u ljubomori na njega (tj. protiv
njega), pa sam rekao njima: možda njegov Gospod (Gospodar), ako on (Muhamed
a.s.) pusti (razvjenča) vas, da mu zamijeni (da mu mjesto vas dadne u
zamjenu) žene bolje od vas. Pa je sašao ovaj odlomak (tj. Pa je objavljen dio
Kur'ana o ovom slučaju).
PRIČAO NAM JE
Ibnu Ebu Merjema, izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, rekao je: pričao mi
je Humejd, rekao je: čuo sam Enesa (slaže se u pričanju) sa ovim.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj, sin Enesa, od
Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
Dok su ljudi u
(mjestu) Kuba-u (bili, nalazili se) u molitvi jutra (sabahu), kad im je došao
(tj. kad im dođe jedan) dolazač (pridošlica), pa je rekao: Zaista
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ima najnoviji ovaj događaj)
već se spustio njemu noćas (ili: ove noći) Kur'an (tj. odlomak
Kur'ana), i već se zapovjedilo da se (on) okreće Kjabi (kad izvršava
molitvu). Pa su se oni (tj. ti ljudi u Kuba-u) okrenuli njoj (Kja'bi), a bila
su njihova lica (okrenuta) k Siriji, pa su kružili (tj. pa su se zaokrenuli u
krugu, napravili su krug) ka Kja'bi (prema Kja'bi).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Jahja od Šu'beta, od Hakjema, od
Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (sina Mes'udova), rekao je:
Klanjao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, podne (podnevnu molitvu) pet
(rekata - naklona), pa su rekli: "Zar se (ili: Da li se) povećalo u
molitvi (podneva)?" Rekao je: "A šta je to (bilo)?" Rekli su:
"Klanjao si pet (rekata - naklona umjesto četiri koliko si do sada
klanjavao, klanjao)." Pa je savio (previo, tj. podvio) svoje dvije noge i
pao je ničice dvama padanjima ili sa dva padanja (učinio je dvije
sedžde).
GLAVA
struganja (tj. uklanjanja) pljuvačke (ispljuvka) rukom iz
džamije (tj. predmetom u ruci izbacivši ispljuvak iz džamije).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, rekao je: pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od
Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, vidio hrakotinu (šlajm
iz prsa, ili slinu iz nosa u džamiji) u Strani (u kibli, prema kibli ili na
kibli), pa je teško to na njega (djelovalo) da se vidjelo u (na) njegovom licu
(uzbuđenje zbog toga). Pa je ustao, pa ju je ostrugao (uklonio, uklonuo)
svojom rukom pa je rekao: "Zaista jedan (od) vas, kada je stao u svojoj
molitvi, pa zaista on se sašaptava (tajno razgovara sa) svojim Gospodom
(Gospodarem); ili: zaista je njegov Gospod između njega i između
Strane (kible, pravca prema Kja'bi), pa neka nipošto ne pljuje jedan (od) vas
prema svojoj Strani, ali (tj. nego neka pljune, pljuje na prostor) od svoje
ljevice (lijeve strane) ili pod svoje dvije noge. Zatim je uzeo kraj svoga
ogrtača pa je pljunuo u njega, zatim je vratio (tj. presavio) neki (dio)
njega na neki (tj. zamotao je ono mjesto i kraj ogrtača u koji je pljunuo
u dijelove ogrtača koji su bili do toga kraja) pa je rekao: "Ili
će učiniti ovako (ili ćete učiniti ovako)."
(Znači bolje je da pljune i u kraj svoga ogrtača nego na
lijevu stranu ili pod noge na tlo džamije, ako već nema džepne maramice.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
vidio pljuvačku u (na) zidu Strane pa ju je ostrugao, zatim se okrenuo
ljudima pa je rekao:
"Kada jedan (od)
vas klanjaše (tj. Kada jedan od vas klanja), pa neka ne pljuje prema svome licu
(ispred sebe), pa (tj. jer) zaista je Allah prema njegovom licu kada je klanjao
(tj. kada klanja)."
(Hoće da se rekne, da se kaže da klanjač ne treba da
pljuje prema kibli niti da čini šta drugo nepristojno, nego da se ponaša,
kada klanja, tako kao da prema svome licu, pred sobom gleda Allaha dž.š.)