SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

KNJIGA (izvjesnih) TANKIH hadisa koji zahtjevaju osobitu pažnju

(tj. finih, nježnih, delikatnih, suptilnih - a to će reći: KNJIGA hadisa koji zahtjevaju osobitu pažnju i obzir, ali koji svojim profinjenim sadržajem čine srce nježnijim i mekšim)

ZDRAVLJE I ISPRAZNOST (DOKONOST), I: NEMA ŽIVOTA OSIM ŽIVOT (ONOGA) DRUGOGA (SVIJETA)!

PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdullah, sin Seida, - on (Seid) je sin Ebu Hinda - od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dvije blagodati su (takve da) je prevaren (oštećen, zakinut) u njima dvjema mnogi od (svih) ljudi: zdravlje i ispraznost (dokonost, tj. oslobođenost od zauzetosti poslovima - dakle: slobodno vrijeme)."

(Ko ne upotrebi zdravlje i ispraznost, svoju dokonost, slobodno vrijeme u dobre poslove i pobožnost, prodao je to dvoje vrlo jeftino i samoga sebe je tako prevario, oštetio, zakinuo.)

Rekao je Abbas Anberija: Pričao nam je Safvan, sin 'Isa-a, od Abdullaha, sina Seida sina Ebu Hinda, od njegovoga oca rekao je: čuo sam Ibnu Abbasa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (navedenome hadisu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Muavijeta, sina Kurreta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Moj Bože! Nema života osim život (toga) drugoga (zadnjega svijeta)! - Pa učini dobro Pomagačima i Iseljenicima!" (ili: "Pa učini dobrima Pomagače i Iseljenike!", ili: "Pa izmiri, složi Pomagače i Iseljenike!".).

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Mikdama, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Ebu Hazim, pričao nam je Sehl, sin Sa'da, Saidija, rekao je:

Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (onom poznatome) rovu (kod Medine, tj. pravili smo taj rov), i on kopa, a mi prenosimo (tu) zemlju, i prođe pokraj nas, pa je rekao (tj. pa rekne):

"Moj Bože! Nema života osim život (toga) drugoga (svijeta)! - Pa oprosti Pomagačima i Iseljenicima!" Slijedio je njega Sehl, sin Sa'da, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (slično tome).

GLAVA

primjera (te) ovozemnosti u (odnosu prema onome) drugome (svijetu) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Samo život ovozemni (tj. Život ovozemaljski samo) je (jedna) igra, i zabava, i nakit (ukras), i međusobno ponošenje (ponos) među vama i međusobno umnožavanje u (vašim) imanjima i djeci, kao primjer kiše (tj. bilja koji nikne poslije kiše), zadivilo je (izvjesne) bezvjernike njezino bilje, zatim se osuši (to bilje) pa vidiš njega požutjelo (vrlo požutjelo), zatim biva (zatim bude) krhotina (tj. razbijeni ostaci, satrani komadići), a u (onome) zadnjem (drugome svijetu) je kazna žestoka i oprost (praštanje) od Allaha i zadovoljstvo, a nije život ovozemni (ništa drugo) osim roba (izvjesnoga) varanja (prevare, obmane)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Mjesto biča (kandžije, kamdžije) u raju (u džennetu) je bolje od (te) ovozemnosti i što je u njoj. I zaista jutarnji (jedan) hod u (na) putu Allaha ili večernji hod (pohod, odlazak) je bolji od (te) ovozemnosti i što je u njoj."

(To jest: od ovoga svijeta i svega, što postoji u njemu.)

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Budi u (toj) ovozemnosti, kao da si ti (jedan) tuđinac (stranac) ili prolaznik puta (tj. prolaznik putem, slučajni prolaznik nekim putem).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Ebul-Munzir Tufavija, od Sulejmana Aameša: pričao mi je Mudžahid od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Uzeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za moje rame pa je rekao:

"Budi u ovozemnosti, kao da si ti tuđinac (stranac) ili prolaznik (nekoga, jednoga) puta."

A bio je Ibnu Umer (običaja da) govori: "Kada si omrknuo, pa ne iščekuj (ne očekuj svoga sutrašnjega) jutra. A kada si osvanuo, pa ne iščekuj (svoje iduće) noći. I uzmi od tvoga (svoga) zdravlja za tvoju (svoju) bolest, i od svoga života za svoju smrt."

GLAVA

o (izvjesnoj) nadi (nadanju) i njezinoj duljini (tj. o smatranju i računanju na dugačak život koje smatranje zavodi čovjeka da on ne radi dobra djela odmah zbog toga računanja da će ta djela poslije činiti, a, u stvari, on ne zna hoće li živjeti i doživjeti-doživiti to "poslije" na koje on računa), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... pa ko se je udaljio (tj. ko se udalji) od Vatre i uvede se (u) raj, pa već se je spasio (tj. spasiće se), a nije život ovozemnosti (ništa) osim roba (izvjesne) prevare.".

"..... bi muzahzihihi....." je (što i) "bi mubaidihi": sa udaljivačem njega (tj. ne bi ga to udaljilo).

I (GLAVA) Njegovoga govora: "Pusti ih (da, neka) jedu, i uživaju i (neka) zabavlja njih (njihova) nada, pa znaće (oni).".

A rekao je Alija: Preselila se je ovozemnost idući nazad, a preselila se je onozemnost (tj. onaj drugi svijet) idući naprijed (tj. ovaj život seli se, odlazi promičući iza tebe, za tvoja leđa, a život onoga drugoga svijeta seli se, ide nastupajući prema tebi), i za svaku (po-)jedinu od njih dvije (tj. i za ovozemnost i za onozemnost) su sinovi (tj. svaki od ta dva života ima svoje odane i iskrene sljedbenike), pa budite od sinova onozemnosti, a ne budite od sinova ovozemnosti, pa (tj. jer) zaista danas je rad, a nema računa (obračuna), a sutra je račun, a nema rada.

(U tekstu izraz "el-ahiretu" se preveo sa izrazom "onozemnost", a to znači život na drugome svijetu poslije proživljenja nakon zagrobnoga života.)

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Jahja, sin Seida, od Sufjana rekao je: pričao mi je moj otac od Munzira, od Rebi'a, sina Husejma, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nacrtao (Zacrtao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) crtu četvorougaonu (četvorouglastu), i nacrtao je crtu u sredini (te četvorougaone crte - tog četvorougla) izlazeću iz nje, i nacrtao je (još neke) crte malene (koje su se ustremile) ka ovoj koja je u (njezinoj) sredini od njezine strane koja je u (njezinoj) sredini, i rekao je:

"Ovo je (izvjesni) čovjek, a ovo je njegov rok (smrti, tj. njegova smrt) opkoljivač (obuhvatač) njega, ili: već je opkolio (obuhvatio) njega (taj rok smrti), a ovo koje je ono izlazač (tj. ovo, to što je izvan četvorouglaste crte) je njegova nada (tj. čovjekova nada), a ove crte malene su (izvjesne) pojave, pa ako je pogriješila (tj. promašila) njega ova, ugrizla (ubola, pecnula, tj. pogodila) je njega ova, a ako je pogriješila (promašila) njega ova, ugrizla (tj. pogodila) je njega ova (tj. ako ne pogodi njega ovo, pogodi ga ovo)."

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hemmam od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je:

Nacrtao (Zacrtao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakve, jedne) crte pa je rekao: "Ovo je (čovjekova) nada, a ovo je njegov rok (ili: a ovo je njezin rok). Pa dok je on tako, kadli je došla (dođe) njemu (ili: njoj - nadi) najbliža crta (ta između njih, tj. najbliža pojava i slučaj koji je presjekao čovjekov život, ili čovjekovu nadu u dugo življenje, presjekao ga je prije nego što se je mislilo)."

GLAVA:

Ko je dopro (dužini života u trajanju od) šezdeset godina, pa već se je ispričao (tj. skinuo je prigovor i odgovornost sa Sebe) Allah k njemu u (njegovome) životu (tj. u davanju dužine trajanja života) zbog Njegovoga govora (tj. jer je On - Allah - rekao): "..... A zar nisam ostavio vas (na životu, tj. zar nisam dao živjeti vama onoliko vremena) što se opomene u njemu (onaj) ko se je opomenuo?; i došao vam je (još i izvjesni) opominjač.....".

PRIČAO MI JE Abdusselam, sin Mutahhera, pričao nam je Umer, sin Alije, od Ma'na, sina Muhameda, Gifarije, od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ispričao se je Allah ka čovjeku (koji je taj što) je odgodio njegov rok (toliko) čak (da) je dao doprti njemu šezdeset godina (da živi, da doživi)." Slijedio je njega (Ma'na) Ebu Hazim i Ibnu Adžlan od Makburije.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Safvan Abdullah, sin Seida, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Čuo sam poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Neće prestati srce (čovjeka) staroga (da bude) mlado u dvoga (u dva slučaja ljubavi i naklonosti): u voljenju (te) ovozemnosti i dužine (te) nade." Rekao je Lejs: Pričao mi je Junus i Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba rekao je: izvijestio me je Seid i Ebu Selemete.

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Stari sin Adema (tj. Čovjek), a stare (tj. a postaju sve veća) sa njim dva (njegova svojstva): voljenje imanja (tj. ljubav prema imanju, bogatstvu) i dužina života (tj. i želja za dugim životom)." Predao je njega (tj. ovaj hadis) Šubete od Katadeta.

GLAVA

(izvjesnoga) posla koji (se radi i čini radi toga da) se sebi traži s njim lice (tj. zadovoljstvo i nagrada) Allaha, uzvišen je.

O njemu je Sa'd (sin Ebu Vakkasov pričao hadis, tj. O tome je Sa'd pričao hadis).

PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije: izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, i tvrdio je Mahmud da je on razumio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. shvatio ga je i zapamtio ga je iako je bio malen) i rekao je:

Razumio je prskanje (vodom iz usta što) je prskao njega (tj. prskanje što je učinio njega uzevši u usta vodu) iz kove (nekakve što) je bila u njihovoj kući, rekao je: Čuo sam 'Itbana, sina Malika, Ensariju, zatim jednoga (od) Salimovića, rekao je: Poranio je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Neće doći (ni jedan) rob (na) sudnji dan (a on) govori (tj. Neće doći govoreći on): "Nema božanstva osim Allah!", traži (tj. tražeći on sebi) s njim (s tim izrazom, izjavljivanjem) lice Allaha (pa da će mu se dogoditi drukčije) osim (to da) je zabranio (tj. da će zabraniti) Allah na njega Vatru (tj. neće mu dati da ode u pakao - džehennem)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Amra, od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Govori Allah, uzvišen je: "Nema za Moga roba vjernika kod Mene (nikakva druga) nagrada - kada je ščepao (uzeo, tj. usmrtio) njegovoga bistroga (čistoga, tj. iskrenoga miljenika) od stanovnika (te) ovozemnosti, zatim je sebi računao njega (tj. strpi se i mirno podnese gubitak miljenika nadajući se i računajući na nagradu od Allaha za gubitak miljenika i za strpljenje na tom gubitku, taj takav rob neće imati drugu nagradu) - osim raj (džennet)."

GLAVA

(onoga) što se upozorava (da se čuva i da se bude na opreznosti) od sjaja (blaga, blagostanja te) ovozemnosti i (izvjesnoga) međusobnog natjecanja u njemu (u sjaju i blagostanju koje vodi u raskoš i luksuz).

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Ismail, sin Ibrahima sina Ukbeta, od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je Ibnu Šihab: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Misver, sin Mahremeta izvijestio njega da je Amr, sin Avfa - a on je saveznik Amirovića Luejjovih - bio prisustvovao (u borbi na) Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestio je njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu Ubejdeta, sina Džerraha (u pokrajinu Bahrejn da) donese njezinu glavarinu (porez, danak). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lično) sklopio mir (sa) stanovnicima Bahrejna, i postavio je zapovjednikom nad njima (tj. njima) 'Ala-a, sina Hadremije. Pa je došao Ebu Ubejdete sa imovinom (tj. donio je imovinu veliku) iz Bahrejna. Pa su čuli Pomagači za njegov dolazak, pa su došli molitvi (toga) jutra sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je otišao (sa molitve), izložili su se (tj. pristupili su) njemu. Pa se nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vidio njih, i rekao je:

"Mislim vas (da) ste čuli (Mislim da ste čuli) za dolazak Ebu Ubejdeta, i da je on donio (jednu) stvar (tj. i da je on donio nešto)." Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa radujte se, i nadajte se (onome) što veseli vas. Pa tako mi Allaha ne (zbog izvjesnoga) siromaštva (da) se plašim na vas (tj. ne plaši me za vas izvjesno siromaštvo, ili: vaše siromaštvo, oskudica), a ali (tj. nego) se plašim na vas (za vas od toga) da se prostre (proširi) na vas (tj. vama ta) ovozemnost (tj. obilje i bogatstvo) kao što se je prostrla na (onoga) ko je bio prije vas, pa (da) se međusobno natječete (u) njoj (za nju) kao što su se natjecali (u) njoj (za nju oni), i (da ona) zabavi vas kao što je zabavila njih (toliko ih zaokupivši ona da su zaboravili na onozemnost i na pobožnost)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jedan) dan pa je klanjao na stanovnike Uhuda svoje klanjanje (svoju molitvu) na (izvjesnoga) umrloga (mrtvaca, mrtvoga, tj. klanjao je dženazu - posmrtnu molitvu - poginulima u borbi na Uhudu onako kao što klanja dženazu umrlome licu). Zatim je otišao ka (svojoj) govornici pa je rekao:

"Zaista ja sam preteča vama (tj. predvodnik vama), i ja sam svjedok na vas. I zaista ja tako mi Allaha zaista gledam ka svome bunaru sada. I zaista ja sam (u takvoj prilici da) su se meni dali ključevi blagajni (riznice cijele) Zemlje - ili ključevi (cijele, ili izvjesne) Zemlje. I zaista ja tako mi Allaha ne bojim se na vas (za vas, tj. ne bojim se vama od toga) da pridružujete (nešto i nekoga Allahu, tj. ne bojim se da ćete postati idolopoklonici, mnogobošci) poslije mene, a ali ja (tj. nego ja) se bojim na vas (vama od toga) da (ćete) se međusobno natjecati u njoj (tj. zbog nje, za nju - za ovozemnost, i njezina uživanja i pretjerane udobnosti)."

PRIČAO NAM JE Ismail: pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista najviše što se bojim na (za) vas je (to, ili ono) što izvadi Allah vama od blagoslova (te, izvjesne) Zemlje." Reklo se je: "A šta su blagoslovi Zemlje?" Rekao je: "Sjaj (te) ovozemnosti." Pa je rekao njemu (jedan) čovjek: "Da li dolazi (izvjesno) dobro sa (izvjesnim) zlom (tj. Da li dobrota donosi zlo)?" Pa je šutio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (tako da) smo mislili da se ono spušta na njega (tj. njemu Božija objava). Zatim je počeo (da) potire od svoga čela (tj. da tare znoj sa svoga čela), pa je rekao:

"Gdje je (taj) pitalac (zapitkivač)?" Rekao je: "Ja (sam tu)." Rekao je Ebu Seid: Zaista već smo hvalili njega (toga čovjeka) kada je izašlo (pojavilo se) to (raspoloženje Muhameda a.s. da mu odgovori). Rekao je (Muhamed a.s.):

"Neće doći (izvjesno) dobro (ni sa čim drugim) osim sa (izvjesnim) dobrom (tj. Dobro donosi samo dobro). Zaista ova imovina je zelena (tj. lijepa), slatka. I zaista sve (ono) što daje (izvjesni) potok (tj. što potok dadne da nikne iz zemlje - to sve) ubija nadimanjem (tj. ubija marvu tako što se marva napuše i nadme), ili biva blizu (da ubije), osim jedačice (izvjesne) zeleni (izvjesnog povrća, ili izvjesne zelene biline, biljke, rastinja). Jela je (marva tu izvjesnu biljku). Čak (tj. Te) kada su se ispružile njezine dvije slabine (tj. kada su joj se otegli, naduli bokovi), okrenula se je (okrene se ona prema) Suncu, pa je preživala, i izlitala se je (tj. dobila je rijetku, žitku stolicu), i mokrila je (mokrila se je). Zatim se je povratila pa je jela. I zaista ova imovina je slatka. Ko je uzeo (tj. Ko uzme) njega (imetak) sa njegovim pravom i stavio je (i stavi) njega u njegovo pravo, pa divna li je (izvjesna) pomoć on! A ko je uzeo njega (imetak) bez njegovoga prava (bespravno), bio je (tj. biva on, on je) kao (onaj) koji jede, a neće se zasititi (tj. kao onaj koji jede, a ne najede se)."

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Ebu Džemreta rekao je: pričao mi je Zehdem, sin Mudarriba, rekao je: čuo sam Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji (između) vas je moj naraštaj (moje pokoljenje, moja generacija), zatim (oni) koji slijede njih (dolaze iza njih)." Rekao je Imran: Pa ne znam (da li) je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije svoga govora (o svome naraštaju spominjući on) dvaput ili tri (puta riječi "zatim koji slijede njih"). Zatim (će da) bude poslije njih (jedan) narod (tj. ljudi koji su takvi da) svjedoče, a neće se tražiti svjedocima (tj. a neće se oni tražiti da budu svjedoci), i varaju, a ne bivaju pouzdani (povjerljivi, tj. neće se uzimati za povjerljive, ili: neće se ubrajati u povjerljive), i zavjetuju se, a ne ispunjavaju, i pojavljiva se (tj. pojaviće se) u njih (izvjesna) debljina (pretilina)."

PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Najbolji (od islamskih) ljudi je moj naraštaj, zatim (oni) koji slijede njih, zatim (oni) koji slijede njih. Zatim (će da) dođe od poslije (tj. iza) njih narod (tj. ljudi takvi da u njih) pretječe njihovo svjedočenje njihove zakletve, i njihove zakletve njihovo svjedočenje."

PRIČAO MI JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Veki', pričao nam je Ismail od Kajsa rekao je: čuo sam Habbaba, a već se je spaljivao (tj. spaljivao je sebi kožu usijanim željezom) tada sedam (puta) u svome stomaku (tj. po svome stomaku), i rekao je:

"Da nije (takav slučaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za (svoju) smrt. Zaista drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, prošli su (tj. pomrli su, umrli su), a nije okrnjila njih (tj. njihove vrijednosti i nagrade ta) ovozemnost (ni) sa (jednom) stvari (ni s čim), a zaista mi smo pogodili (postigli) od (te) ovozemnosti (ono) što nećemo naći (što ne nalazimo) za njega (nikakvo drugo) mjesto osim (taj) prah (tj. zemlju od koje pravimo kuće)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja od Ismaila rekao je: pričao mi je Kajs, rekao je: Došao sam Habbabu, a on pravi (jedan) svoj zid, pa je rekao:

"Zaista naši drugovi koji su prošli (pomrli), nije okrnjila njima (ta) ovozemnost (ni jednu) stvar (tj. ništa), a zaista mi smo pogodili poslije njih (doslovno: od poslije njih) stvar (neku takvu, tj. neko imanje što) nećemo naći (tj. što ne nalazimo) njoj (toj stvari, tj. tome imanju nikakvo drugo) mjesto osim (taj izvjesni) prah."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Aameša, od Ebu Vaila, od Habbaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Iselili smo se sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

(I onda je dalje pripovjedač pričao hadis koji je već prošao u tekstu, a doći će opet ubrzo u daljem tekstu.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "O ljudi! Zaista obećanje Allaha je istina (istinito), pa neka nipošto ne prevari vas (taj) život najbliži (tj. vaš ovozemni život), i neka nipošto ne prevari vas sa Allahom (ili: za Allaha - neka vas ne prevari izvjesni) veliki varalica. Zaista (izvjesni) sotona vama je neprijatelj, pa uzmite (sebi) njega neprijateljem; zove (sotona) svoju stranku samo zato (da) budu od drugova (izvjesne) rasplamsale vatre (tj. od drugova pakla).".

Njegova množina (tj. Množina od izraza "seirun") je "su'urun". Rekao je Mudžahid: "El-garuru" (Izvjesni veliki varalica) je "eššejtanu" (izvjesni šejtan, sotona, đavo, vrag).

PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Muhammeda, sina Ibrahima, Kurejševića, izvijestio me je Muaz, sin Abdurahmana, da je Ibnu Eban izvijestio njega, rekao je:

Donio sam Usmanu čistu (vodu, tj. vodu za čišćenje radi molitve), a on je sjedač na Mekaidu (tj. a on sjedi u mjestu u Medini koje se zove Mekaid), pa se očistio (uzeo je abdest), pa je uljepšao (svoje) čišćenje, zatim je rekao:

Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se očistio, a on je (sjedio) u ovome mjestu (moga sadašnjega) sjedenja, pa je uljepšao (svoje) čišćenje, zatim je rekao:

"Ko se očisti slično ovome (mome) čišćenju, zatim dođe Bogomolji, pa se nakloni dva naklona (klanja dva rekata), zatim sjedi, oprosti se njemu (ono) što se proturilo naprijed od njega grijeha (griješenja)." Rekao je: I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne varajte se (Ne zavaravajte sebe sa ovom mojom izrekom, jer ona ipak vrijedi samo za slučajeve kada se nehotimično čine mali grijesi, a ova izreka ne znači da molitva - namaz - poništava i otkupljuje velike grijehe i kada se oni namjerno čine)."

GLAVA

odlaženja (tj. nestajanja izvjesnih) dobrih (ljudi).

A govori se: "Ez-zihabu" je (što i) "el-metaru": kiša.

PRIČAO MI JE Jahja, sin Hammada, pričao nam je Ebu 'Avanete od Bejana, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Mirdasa El-Eslemije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Odlaze (tj. Otići će izvjesni ljudi) dobri: prvi (najprvi), pa (onda iza toga najprvoga), prvi, i ostaje (tj. i ostaće jedne) odredine (otpaci, niske, bezvrijedne jedinke) kao odredine (iza prorešetanoga, prosijanoga) ječma ili (otpadak od probranih) datula, (i) neće se brinuti (misliti o) njima Allah (nikakvim) brinjenjem (nikakvom misli, tj. neće im Allah uzdići nikakve vrijednosti, niti će im uspostaviti ikakve mjere, važnosti)."

(Izraz u tekstu "evittemri": ili datula - to neki tumače: ili kao ono što ostane iza datule kada se one pojedu.)

Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Govori se: "Hufaletun" i "husaletun" (tj. ove dvije riječi imaju isto značenje).

GLAVA

(onoga) što se (je) čuvati (tj. što se je bojati) od kušnje (iskušenja mnogoga, velikoga) imanja i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Samo su vaša imanja i vaša djeca (jedna) kušnja (iskušenje).....".

(To je prevod po poretku riječi u ajetu, u tekstu, a prevod bi, u stvari, trebao ovako iskazati: "Vaša imanja i vaša djeca su samo (jedna) kušnja.....".)

PRIČAO MI JE Jahja, sin Jusufa, izvijestio nas je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Propao rob (izvjesnoga) zlatnika, i srebrenjaka, i (rob izvjesne) odjeće od čupavoga (dlakavoga) platna i (rob izvjesne) crne, četvorougaone odjeće! Ako se je dalo njemu, zadovoljio se je (tj. zadovoljan je, raspoložen je), a ako se nije dalo njemu (to čemu je on rob), nije se zadovoljio (tj. nije zadovoljan svojom sudbinom, svojim stanjem, pa makar da ima koliko mu je potrebno za normalan život)."

PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od 'Ata-a rekao je: Čuo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Da su bile (tj. Kad bi bile) za (tj. u) sina Ademovoga (tj. u nekoga čovjeka nekakve) dvije doline od imanja, zaista bi tražio (on sebi) treću. I neće napuniti utrobu (stomak) sina Ademovoga (a to će reći: stomak čovjeka ništa drugo) osim (izvjesna) prašina (zemlja od groba u koji bude čovjek pokopan). A vraća se Allah na (onoga) ko se je vratio (tj. A prima pokajanje Allah onoga čovjeka koji se pokaje i odustane od grijeha pohlepe, prima pokajanje čovjeka koji prestane da bude pohlepan radi Allaha)." (Ili: "Pokajanje primio Allah onome ko se je pokajao, ko se pokaje!".).

PRIČAO MI JE Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Mahled, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Ata-a (da) govori: čuo sam Ibnu Abbasa (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Da je da za sina Adema (tj. sina Ademovoga bude) slično dolini (tj. kao jedna dolina kakvoga) imanja, zaista bi (on) volio da je njemu k njoj (pridružiti još jednu) sličnu njoj (dakle: Da se čovjeku da jedna dolina nekog imanja, volio bi, poželio bi da ima još jednu takvu dolinu.). I neće napuniti oko (oči) sina Adema (Ademovoga - čovjeka ništa drugo) osim (izvjesna) prašina. A prima pokajanje (ili: A primio pokajanje) Allah (onome) ko se (koji se) je pokajao (ko se pokaje)."

Rekao je Ibnu Abbas: Pa neću znati (tj. Pa ne znam da li je) od Kur'ana ono ili ne (tj. Ne znam da li to što je rekao Muhammed a.s. spada u tekst Kur'ana, da li se to ubraja u Kur'an, ili ne). Rekao je (Ata'): A čuo sam Ibnu Zubejra (da) govori to (taj hadis) na govornici (u Meki kod Kabe).

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdurahman, sin Sulejmana sina Gasila, od Abbasa, sina Sehla sina Sa'da, rekao je: Čuo sam Ibnu Zubejra na govornici (kod Ka'be) u Meki u svojoj propovjedi (da) govori:

"O ljudi! Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (običaja da) govori: "Da je da se je sinu Adema dala (tj. da mu se dadne jedna) dolina puna od zlata, volio bi (želio bi on) k njoj (još i) drugu. A da se je dala njemu druga, volio bi k njoj (pridružiti još i) treću. A neće zatvoriti (zadovoljiti) utrobu sina Adema (Ademovoga - čovjeka ništa) osim (izvjesna) prašina. A prima pokajanje (ili: A primio pokajanje) Allah (onome) ko se je pokajao (ko se pokajao)."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Da je da za (tj. da u) sina Adema (Ademovoga bude jedna) dolina od zlata (tj. Da čovjek ima jednu dolinu zlata), volio bi (on) da budu njemu (tj. da budu u njega) dvije doline. A neće napuniti njegova usta (ništa) osim (izvjesna) prašina. A prima pokajanje (ili: A primio pokajanje) Allah (onome) ko se je pokajao (ko se pokaje)."

A rekao je nama Ebul-Velid: Pričao nam je Hammad, sin Selemeta, od Sabita, od Enesa, od Ubejja rekao je: Bili smo (običaja da) vidimo (tj. da mislimo, da smatramo) ovo od Kur'ana dok (tj. do časa kada) je sišla (sura koja počinje sa riječima):

"Zabavilo (Zauzelo, zaposlilo) je vas (vaše) međusobno umnožavanje (tj. natjecanje u umnožavanju imanja, imetka).".

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo imanje je (tj. imovina) je zelena, slatka (zeleno, slatko, tj. lijepo, prijatno, ugodno)."

A rekao je Allah, uzvišen je: "Nagizdalo se je (izvjesnim) ljudima ljubljenje (tj. ljubav prema izvjesnim) strastvenostima (strastima počevši) od (izvjesnih) žena, i sinova, i ukantarenih kantara (tj. umjerenih mjerila, a to će reći: i punih vaga, koliko vage mogu vagnuti) od zlata i srebra, i konjaništva (konja) istjeranih na pašu (ili konja poučenih, dresiranih za ratovanje), i (domaćih, pitomih) životinja i usjeva (i drugih raznih strasti), to je roba (toga) života ovozemnoga.....".

Rekao je Umer: "Moj Bože! Zaista mi nećemo moći (tj. ne možemo ništa drugo) osim (to) da se veselimo sa (onim, tj. zbog onoga ovozemnoga dobra) što si nagizdao (tj. ukrasio) njega nama. Moj Bože! Zaista ja pitam (tj. molim) Tebe (da mi dadneš snage) da utrošim njega u njegovo pravo (tj. u one svrhe u koje je pravo da se to dobro troši, u što sam dužan da ga utrošim)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Zuhriju (da) govori: izvijestili su me Urvete i Seid, sin Musejjeba, od Hakima, sina Hizama, rekao je:

Pitao sam (tj. Prosio sam, molio sam za materijalnu pomoć od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao meni. Zatim sam pitao (molio po drugi puta) njega, pa je dao meni. Zatim sam pitao (molio po treći puta) njega, pa je dao meni, zatim je rekao:

"Zaista ovo imanje - a ponekad je rekao (tj. ponekad bi rekao) Sufjan (u pričanju ovoga hadisa da je ovako rekao Hakim): Rekao je meni (Muhammed a.s.): "O Hakime! Zaista ovo imanje - je zeleno, slatko (tj. mnogo je lijepo, mnogo je prijatno). Pa ko je uzeo njega sa dobrotom (ljepotom) duše, blagoslovilo se je njemu u njemu (ili: blagoslovilo se njemu u njemu). A ko je uzeo njega sa nadnošenjem duše (tj. nametljivo), nije se blagoslovilo (ili: ne blagoslovilo se) njemu u njemu, i bio je (i biva on) kao (onaj) koji jede, a neće se zasititi (tj. a ne najede se, a ne može se najesti). A ruka najviša (najgornja, tj. gornja ruka) je bolja od ruke najniže (tj. od donje ruke)."

GLAVA

(onoga) što je proturio naprijed od svoga imanja (tj. što je utrošio i dao u dobrotvorne svrhe i ciljeve), pa ono je za njega (tj. pa to je njegovo, to on ima, to mu je pravo imanje, jer će za njega dobiti nagradu od Uzvišenoga Allaha).

PRIČAO MI JE Umer, sin Hafsa, pričao mi je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: pričao mi je Ibrahim Tejmija od Harisa, sina Suvejda, rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji (od) vas (je takav, taj da) je imovina njegovoga nasljednika draža (milija) k njemu od njegove imovine?" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Nema od nas (ni) jedan (da je drukčiji) osim (takav da) je njegova imovina draža k njemu." Rekao je: "Pa zaista njegova imovina je (ono) što je proturio naprijed (tj. što je utrošio i dao u dobrotvorne svrhe i ciljeve), a imovina njegovoga nasljednika je (ono) što je odgodio (tj. što je ostavio ozadi, iza, što on nije utrošio)."

GLAVA:

Umnoživači (izvjesni) su umanjivači (izvjesni).

(Doslovno: Umnoživači, oni su umanjivači. A to znači: Oni koji umnožavaju svoje imanje, a ne troše ga u dobrotvorne svrhe, umanjuju sebi nagradu Allahovu.)

I (GLAVA u kojoj se podsjeća na) Njegov govor, uzvišen je: "Ko htijaše (doslovno: Ko je bio - takav da on - hoće taj) život ovozemni i njegov nakit (ukras), u cijelosti ćemo ispuniti (dati, platiti) k njima njihove poslove u njemu, i oni u njemu (u tom životu) neće se oštetiti. Oni su (ti takvi) koji (su ona vrsta ljudi što) nije za njih u (toj) onozemnosti (ništa drugo) osim Vatra, i rasplinulo se je (razlilo se je, tj. propalo je ono) što su napravili (oni) u njemu, i pokvareno je (ono) što činjahu (doslovno: što su bili - običaja oni da - rade).".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Abdul-Aziza, sina Rufej'a, od Zejda, sina Vehba, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašao sam (u jednoj) noći od (izvjesnih) noći, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ide (pješači), sam on, i nije sa njim (ni jedan) čovjek (niko). Rekao je: Pa sam mislio da on mrzi (ne želi) da ide sa njim (i) jedan (čovjek, tj. iko). Rekao je: Pa sam počeo (da) idem u sjeni Mjeseca. Pa se obazreo (obazro), pa je vidio mene, pa je rekao:

"Ko je ovo (tj. Ko je to tamo)?" Rekao sam: "Ebu Zerr, učinio me Allah tvojim otkupom (otkupom za tebe)!" Rekao je: "O Ebu Zerre! Dođi!" Rekao je: Pa sam išao sa njim (jedan) čas, pa je rekao:

"Zaista (izvjesni) umnoživači (svoga imanja), oni su umanjivači (svoje nagrade na) sudnjem danu, osim ko (je takav da) je dao njemu Allah (neko) dobro, pa je davao (dijelio) u njemu (u tom dobru na) svoju desnicu (desnu stranu), i svoju ljevicu (lijevu stranu), i između svoje dvije ruke (tj. i ispred sebe, i naprijed) i iza sebe, i radio je u njemu (u tom dobru neko) dobro." Rekao je: Pa sam išao sa njim (jedan) čas, pa je rekao meni: "Sjedi ovdje (evo ovdje)!" Rekao je: Pa je posadio mene u (jedan) do (udolicu, ili spušten ravan teren), okolo (oko) njega (toga dola) je (nekakvo) kamenje, pa je rekao meni: "Sjedi ovdje, dok se vratim (dok se ne vratim) k tebi." Rekao je: Pa je otišao u Harru (u kamenito tlo kod Medine tako daleko) čak (da) neću vidjeti (tj. čak da ja ne vidim, nisam vidio) njega, pa je ostao od mene (tako udaljen), pa je oduljio (to svoje) ostajanje. Zatim zaista ja sam čuo njega, a on je dolazač (tj. a on dolazi sa prednje moje strane) i on govori: "Iako je krao, iako je bludničio." Rekao je: Pa pošto je došao, nisam se strpio, čak sam rekao:

"O vjerovijesniče Allaha! Učinio me Allah tvojim otkupom, kome govoriš, (tj. s kim razgovaraš) u strani Harre? Nisam čuo (ni) jednoga (lica da) vraća (odvraća, uzvraća, odgovara) k tebi (ikakvu) stvar (tj. išta)." Rekao je: "To je Džibril - na njega (tj. njemu) pozdrav! - izložio se (tj. pokazao se) meni u strani Harre, rekao je (tj. i rekao je on meni):

"Obraduj tvoju (svoju) sljedbu, da ono ko je umro (a) ne pridružuje (tj. ne pridružujući on) sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. ništa), unišao je (tj. on će unići u) raj." Rekao sam: "O Džibrile! Iako je krao, iako je bludničio?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Rekao sam: "Iako je krao, iako je bludničio?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Iako je krao, iako je bludničio?" Rekao je: "Da, iako je pio (to izvjesno) vino." Rekao je Nadr: Izvijestio nas je Šubete, i pričao nam je Habab, sin Ebu Sabita, i Aameš i Abdulaziz, sin Rufej'a: pričao nam je Zejd, sin Vehba za ovo (tj. za ovaj hadis).

Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Hadis Ebu Saliha od Ebu Derda-a (taj hadis) je mursel, nije vjerodostojan (nije ispravan). Htjeli smo samo zbog upoznavanja (njegovoga da ga spomenemo, tj. samo zato da ga spomenemo da bi ga prikazali u njegovoj pravoj vrijednosti - a to će reći: da istaknemo njegovu neispravnost). A vjerodostojan (A ispravan) je hadis Ebu Zerra. Reklo se je Ebu Abdullahu: "Hadis Ata-a, sina Jesara, od Ebu Derda-a?" Rekao je: "Mursel (je i taj hadis), nije vjerodostojan. A vjerodostojan je hadis Ebu Zerra." I rekao je: "Udrite na (tj. za) hadis (a to će reći: Udrite, tucite zbog hadisa) Ebu Derda-a (i to hadisa) ovoga: "Kada je umro, rekao je (tj. a rekao je) "Nema božanstva osim Allah!" kod (svoje) smrti (tj. rekavši to na smrtnome času)."

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne volim (Ne želim) da je za mene (tj. da je meni, da imam) kao Uhud zlata.

(Uhud je brdo, planina kod Medine.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Aameša, od Zejda, sina Vehba, rekao je: Rekao je Ebu Zerr:

Bio sam (jednom u prilici da) idem sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Harri Medine (tj. po medinenskoj, medinskoj Harri, po medinenskom-medinskom kamenitom predjelu, jer Harra ili Harri ima više). Pa se je ukazao (pojavio se) pred nama (prema nama planinski masiv) Uhud. Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"O Ebu Zerre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je:

"Ne veseli me da je kod mene (tj. da ja imam) kao ovaj Uhud zlata (pa da) prođe na mene (tj. da prođe meni dan) treći, a kod mene (da) je od njega zlatnik (jedan ostao), osim (jedna) stvar (što) zasjednem nju za (neki, kakav, nekakav) dug (dugovanje, tj. osim nešto od toga zlata što bih pripravio, izbrojio, ostavio za kakav dug, dugovanje), osim da reknem s njim (tj. a sve ostalo zlato ne bih drukčije okrenuo i ne bih s njime drukčije postupio osim tako da bih podijelio njega) u (tj. među) robove Allaha ovako, i ovako i ovako: od desnice njegove (na desnu stranu), i od ljevice njegove (na lijevu stranu), i ozadi (iza) njega (tj. dijelio bi on na sve strane to zlato: desno, lijevo i ozad-iza)." Zatim je išao, pa je rekao:

"Zaista najmnogobrojniji (imanjem - dakle: oni koji imaju najviše imanja-imetka, najimućniji, najbogatiji), oni su najmalobrojniji (tj. najmanji nagradom) sudnjega dana (tj. imaće najmanju nagradu na sudnjem danu), osim ko je rekao (tj. ko je dijelio) ovako, i ovako i ovako: od njegove (od svoje) desnice, i od njegove (svoje) ljevice i ozadi njega (ozadi-iza sebe - dakle: osim onih koji dijele na sve strane: desno, lijevo i iza sebe); a malo je što su oni (takvi, tj. a malo je toga da su oni takvi, malo je tih takvih, malo je njih da su oni takvi da tako dijele)." Zatim je rekao meni: "Tvoje (Svoje) mjesto (zadrži, čuvaj), neprestano budi (tude, tu) dok dođem tebi (dok ne dođem tebi, dok se ne vratim)."

Zatim je otišao u crninu (tj. u pomrčinu te) noći, čak se je sakrio. Pa sam čuo (jedan, neki) glas (koji) se je već podigao. Pa sam se uplašio da bude (tamo neko, neki zločinac) već se izložio (pojavio) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam htio da dođem (tj. da odem) njemu. Pa sam se sjetio njegovoga govora meni: "Neprestano budi (tu), dok dođem tebi." Pa sam neprestano bio (tu) dok je došao meni. Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Zaista već sam čuo (nekakav) glas, (i) uplašio sam se (zbog tebe, za tebe)." Pa sam spomenuo njemu (šta sam bio naumio). Pa je rekao: "A da li si čuo njega?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "To je Džibril, došao je meni pa je rekao:

"Ko je umro (tj. Ko umre) od tvoje sljedbe (tako da) ne pridružuje sa Allahom (tj. ne udružujući sa Allahom ni jednu) stvar (ništa), unišao je (tj. on će unići u) raj." Rekao sam: "Iako je bludničio, iako je krao?" Rekao je: "Iako je bludničio, iako je krao."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba, pričao nam je moj otac od Junusa. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je bilo (tj. Kad bi bilo) za mene (tj. u mene, Kad bih ja imao) kao Uhud zlata, zaista bi veselilo mene da ne prođu na mene (da ne prođu meni) tri noći (tj. tri dana), a kod mene (da) je od njega (od tog zlata ikakva) stvar (išta), osim (jedna) stvar (tj. osim nešto što) zasjednem nju (tj. što izbrojim, ostavim nju) za (kakav) dug (dugovanje)."

GLAVA:

Bogatstvo (izvjesno) je bogatstvo (izvjesne, čovjekove) duše (osobe, tj. Bogatstvo je biti skroman u duši, ne biti pohlepan i gramziv, gramžljiv, grabežljiv); i govor Allaha, uzvišen je: "Zar misle (oni) da (ono) što potpomažemo njih s njime (tj. što im dajemo) od imanja i sinova." do Njegovoga govora, uzvišen je: "..... od osim (tj. osim) toga, oni su za njih (za ta djela) radnici.".

Rekao je Ibnu 'Ujejnete (da to znači): Nisu uradili njih (tih djela još), nema bijega (tj. neizbježno je) od (toga) da urade njih (tj. ta djela oni - zli i nevaljali ljudi - pa će ih ta zla djela koja će oni još da rade do smrti, odvesti u pakao na sudnjem danu).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekr, pričao nam je Ebu Hasin od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije bogatstvo od (tj. zbog) mnoštva (izvjesne) robe, a ali je (tj. nego je izvjesno, čovjekovo) bogatstvo bogatstvo (čovjekove) duše (osobe, ličnosti)."

GLAVA

vrline (ili vrijednosti izvjesnoga) siromaštva.

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da, Saidije da je on rekao:

Prošao je (nekakav) čovjek na (tj. pokraj) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (jednome) čovjeku kod njega sjedaču (tj. čovjeku koji je sjedio kod njega u tome času):

"Šta je tvoja misao (mišljenje, tj. Šta misliš) o ovome (čovjeku koji je sada prošao)?" Pa je rekao: "Čovjek je (to) od uglednika (izvjesnih, ili svih) ljudi (tj. To je ugledan čovjek). Ovaj je tako mi Allaha dostojan (doličan) ako zaprosi, da mu se vjenča (da mu se dadne u brak ona koju zaprosi), i ako zagovara (zauzima se za koga), da mu se primi (tj. primi mu se) zagovaranje (zauzimanje, intervencija)." Rekao je: Pa je šutio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je prošao (jedan drugi) čovjek, pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Šta je tvoja misao (mišljenje) o ovome (tj.: A šta misliš o ovome čovjeku)?" Pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo je (jedan) čovjek od siromaha (između) muslimana. Ovaj je dostojan (doličan, tj. zaslužuje) ako prosi (sebi nekoga za ženu), da mu se ne vjenča (da mu se ne dadne u brak ona koju prosi), a ako zagovara, da se ne primi (ne prima mu se) njegovo zagovaranje, a ako govori, da se ne sluša njegov govor (da se ne daje važnost njegovome govoru)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ovaj (siromah, siromašni) je bolji od napunjenosti (izvjesne) zemlje (tj. od pune zemlje, ili: od pune Zemlje) od sličnih ovome (tj. od pune Zemlje ljudi kao što je ovaj ugledni čovjek kojega si pohvalio ti)."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Aameš, rekao je: Čuo sam Ebu Vaila (da) je rekao: Posjetili smo Habbaba (koji je bio bolestan), pa je rekao:

Iselili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hoćemo lice Allaha, pa je pala naša nagrada na Allaha, uzvišen je. Pa od nas je (neko) ko je prošao (tj. umro), (i) nije uzeo od svoje nagrade (ni jednu) stvar (tj. ništa, nimalo na ovome svijetu). Od njih (tj. Od tih takvih) je Mus'ab, sin 'Umejra. Poginuo je (doslovno: Ubio se je, tj. Ubijen je na) dan Uhuda, i ostavio je (jedan) ogrtač. Pa kada bismo pokrili njegovu glavu (sa tim ogrtačem koji mu je poslužio kao pogrebna odjeća - ćefini), pokazale bi se njegove dvije noge (jer ogrtač nije bio mnogo dugačak). A kada bismo pokrili njegovu nogu (njegove dvije noge), pokazala bi se njegova glava. Pa je zapovjedio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pokrijemo njegovu glavu, i (da) učinimo (tj. stavimo) na njegove dvije noge (nešto) od izhira (pirike, mirišljive trstike). A od nas je (neko) ko (je takav da) je dozreo (sazrio) njemu njegov plod, pa on bere (ubire) njega.

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira, pričao nam je Ebu Redža' od Imrana, sina Husajna, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nadnio (Nadvirio) sam se u raj, pa sam vidio najviše njegovih stanovnika (da su izvjesni) siromasi (bijednici). I nadnio (nadvirio) sam se u Vatru, pa sam vidio najviše njezinih stanovnika (da su izvjesne) žene." Slijedio je njega (Ebu Redža-a) Ejjub i Avf. A rekao je Sahr i Hammad, sin Nedžiha, od Ebu Redža-a, od Ibnu Abbasa.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nije jeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na stolu (na sofri, tj. nije jeo za stolom, za sofrom koja je od tla odignuta), čak je umro. I nije jeo hljeb umekšan (tj. hljeb od prosijanoga bijeloga brašna, jer je takav hljeb mekan), čak je umro (a takvoga hljeba nije jeo iz velike skromnosti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zaista već je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nema u mojoj rafi (tj. u mojoj polici u kojoj je stavljena hrana i opskrba - nema u njoj ni) od (jedne) stvari (tj. nema u njoj ništa što) jede nju (što bi ga jeo) vlasnik jetre (tj. što jede živo biće nema ništa) osim polovina (tj. nešto od) ječma u (jednoj) rafi (polici) mojoj. Pa sam jela od njega (od toga ječma), čak je dugo bio na mene (tj. dugo je bio on meni). Pa sam izmjerila njega, pa je prošao (tj. pa je nestalo toga ječma ubrzo kada sam ga izmjerila).

GLAVA:

Kako je bio (Kakav je bio) život (tj. življenje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih drugova (za vrijeme njegovoga života) i njihovoga ispražnjivanja sebe od (te) ovozemnosti (tj. i njihovoga okanjivanja i napuštanja ovozemaljskih slasti i uživanja, strasti).

PRIČAO MI JE Ebu Nuajm za kao (tj. za slično) od polovine ovoga hadisa (rekao je:), pričao nam je Umer, sin Zerra, pričao nam je Mudžahid da Ebu Hurejrete govoraše (doslovno: bio je - običaja da - govori):

Allaha mi (tj. Tako mi Allaha) koji je (taj što) nema (nikakvoga) božanstva osim On, zaista bio sam (u takvim prilikama ponekad da) se zaista oslanjam sa svojom jetrom na zemlju od (svoje) gladi. I zaista bio sam (u prilici da) zaista vežem (izvjesni) kamen na svoj stomak od (svoje, ili od izvjesne) gladi. I zaista već (sam) sjeo (jedan) dan na njihov put koji (je taj što oni) izlaze iz njega (što idu njime). Pa je prošao Ebu Bekr, pa sam pitao njega o (nekome) ajetu iz knjige Allaha, (a) nisam pitao njega (ni radi čega drugoga) osim zato (da) zasiti (nahrani) mene. Pa je prošao, i nije učinio (to što sam želio). Zatim je prošao pokraj mene Umer, pa sam pitao njega o (nekom) ajetu iz knjige Allaha, (a) nisam pitao njega (ni radi čega) osim zato (da) zasiti mene (nahrani) mene. Pa je prošao, pa nije učinio (to). Zatim je prošao pokraj mene Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se nasmiješio kada je vidio mene, i prepoznao je (ono) što je u mojoj duši i šta je u (na) mome licu, zatim je rekao:

"O Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Priključi se (tj. Slijedi me, Hajde za mnom, sa mnom)!" I prošao (Pošao je, tj. I krenuo je), pa sam slijedio njega. Pa je unišao. Pa je tražio dozvolu. Pa je dozvolio meni. Pa je unišao, pa je našao (nekakvo) mlijeko u (nekakvoj) čaši (peharu, posudi), pa je rekao:

"Otkuda (Odakle) je ovo mlijeko?" Rekli su: "Poklonio je njega tebi omsica omsica (muško - taj-i-taj), ili omsica (žensko - ta-i-ta)." Rekao je: "Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Priključi se (Kreni, Odi) ka stanovnicima Suffe (sofe - natkrivenoga prostora pred džamijom, uz džamiju Muhammeda a.s. u Medini), pa pozovi ih meni."

Rekao je: A stanovnici Suffe su gosti Islama, ne odsijedaju ka porodici (nikakvoj), a ni imanju, a ni na jednoga (tj. i ni kod koga - a to će reći: to su oni koji nemaju porodice, ni imanja, niti imaju skloništa ni mjesta ni kod koga). Kada je došla (tj. Kada bi došla) njemu (Muhammedu a.s. kakva) milostinja, poslao bi nju k njima (ljudima, stanovnicima Suffe), a (on sebi) nije dohvatio (nije uzimao) od nje (ni jednu) stvar (ništa). A kada je (tj. kada bi) došla njemu (kakva) darovana stvar (tj. kakav poklon, dar) poslao je (poslao bi) k njima, i pogodio je (pogodio bi, tj. i uzeo bi i sebi) od nje (od te poklonjene stvari) i udružio je njih u njoj (u poklonjenoj stvari sa sobom).

Pa je bilo loše (tj. Pa je bilo neugodno) meni to (bilo mi je to nezgodno), pa (sam) rekao (sam u sebi): A šta je ovo mlijeko u stanovnike (A šta je ovo mlijeka za stanovnike) Suffe (kada se razdijeli)? Bio sam preči ja da pogodim (tj. da uzmem) od ovoga mlijeka (jedan) napitak (obilan da) se ojačam (da ojačam, osnažim) sa njim. Pa kada je došao, zapovjedio je meni, pa sam bio ja (da) dajem njima (tj. pa sam ja bio određen da im dajem to mlijeko, da ih poslužujem). I neće možda (pomislio sam u sebi) da dopre (da zapadne, da ostane) meni od ovoga mlijeka (ništa). A nije bilo od pokornosti Allahu i pokornosti Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, bijega (bježanja). Pa sam došao njima, pa sam pozvao njih. Pa su došli, pa su tražili dozvolu (za ulazak). Pa je dozvolio njima. I uzeli su (zauzeli su oni) svoja mjesta (za sjedenje) od (njegove) kuće (tj. u njegovoj kući, sobi). Rekao je:

"O Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Uzmi, pa daj im!" Rekao je: Pa sam uzeo (tu) čašu (pehar), pa sam počeo (da) dajem nju (njega izvjesnome) čovjeku, pa (on) pije dok se napije (dok se ne napije), zatim vrati na mene (meni tu) čašu. Pa dadnem (dam) nju (izvjesnome drugome) čovjeku, pa (i on) pije dok se napije, (a) zatim vrati na mene (meni tu) čašu (pehar, posudu). Pa pije (dalje sljedeći koji je na redu) dok se napije, zatim vrati na mene čašu, dok sam skrajčio (okončao, završio, tj. dok sam na kraju došao) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a već su se napili (ti) ljudi, svi oni. Pa je uzeo (on tu) čašu, pa je stavio nju na svoju ruku, pa je pogledao k njoj, pa se nasmiješio, pa je rekao:

"Ebu Hirre!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Ostao sam ja i ti (Ostali smo ja i ti; Još smo samo mi ostali)." Rekao sam: "Bio si istinit (tj. Istinu si rekao), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Sjedi, pa pij." Pa sam sjeo, pa sam pio. Pa je rekao: "Pij!" Pa sam pio. Pa nije prestajao (da) govori: "Pij!", čak sam rekao (tj. dotle da sam čak rekao): "Ne, tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa Istinom, ne nalazim za njega (za mlijeko više nikakvoga) puta (prolaza, tj. nema više gdje stati nimalo)." Rekao je: "Pa pokaži mi!" Pa sam dao njemu (tu) čašu. Pa je (on) zahvalio Allahu, i imenovao je (tj. i rekao je: "Bismillahi - Sa imenom Allaha, U ime Allaha!), i popio je (taj) višak (pretek, tj. taj ostatak mlijeka u toj čaši, u tome peharu).

PRIČAO NAM JE Musedded, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: Čuo sam Sa'da (da) govori:

Zaista ja sam zaista prvi (od) Arapa (tj. prvi Arap koji) je gađao sa (nekom) strijelom u putu Allaha (radi puta Allahovoga, na Božijem putu, tj. koji je počeo borbu oružjem za Islam). I vidio sam nas (da) ratujemo, a nema za nas (tj. a nemamo mi nikakve druge) hrane osim lišće (toga izvjesnoga) trna (divlje ruže) i ovaj (izvjesni) egipatski trn. I zaista jedan (od) nas zaista brabonja kao što brabonja (ta) ovca, nema za njega (tj. nema u njega nikakve) primjese (nikakvoga miješanja nečisti i izmeta jer je izmet u potpunosti suh pa se ne miješa). Zatim su osvanuli Esedovići (tj. počeli su da) prekoravaju mene na Islamu (tj. zbog Islama - a to će reći: da me ispravljaju i poučavaju u Islamu). Štetovao sam tada (tj. Izgubljena je nada u moj uspjeh, nisam uspio tada), i zalutalo je moje nastojanje (moj trud i rad).

PRIČAO MI JE Usman, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše rekla je:

Nije se zasitio rod (tj. porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, otkako je (on) došao (u) Medinu od hrane (od jela, od hljeba) pšenice tri noći (tj. tri dana) sljedstveno (tj. uzastopno, uzastopice), čak se je zgrabio (uzeo, tj. čak je umro).

PRIČAO MI JE Ishak, sin Ibrahima sina Abdurahmana, pričao nam je Ishak, on je Ezrak, od Mis'ara, sina Kidama, od Hilala, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Nije jeo rod (tj. obitelj, porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakva) dva jedenja (obroka) u (jednome) danu (drukčije) osim (tako da) je jedan (od) dva (bio) datule (tj. sastojao se je od samih datula-hurmi).

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Redža-a, pričao nam je Nadr od Hišama, izvijestio me je moj otac od Aiše rekla je:

Bio je dušek (postelja) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od kože (učinjene kože), a njegovo punjenje je od vlakana (palminih, tj. a dušek, postelja je bila natrpana i ispunjena vlaknima od palme).

PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam, sin Jahja-a, pričao nam je Katadete, rekao je:

Bili smo (običaja da) dođemo Enesu, sinu Malika, a njegov pekar (spravljač hljeba) je stajač (tj. stoji, radi kod Enesa). I rekao je (tj. I rekao bi Enes): "Jedite (taj mekani hljeb vi), pa (ja) ne znam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je vidio (ikakvu) pogaču umekšanu (a kamoli da ju je jeo), čak se je priključio Allahu (tj. čak je umro, a to nije ni vidio), i nije vidio ovce pečene (na poseban način) sa svojim okom nikada."

("Semitun" je ovca koja se zakolje, pa se sa nje skine vuna, i onda se ispeče onako cijela u koži svojoj. To se je činilo, (valjda) radi postizanja većega, boljega ukusa od tako pečenoga mesa. To je postojalo i u vrijeme Muhammeda a.s., ali to Muhammed a.s. nije svojim okom nikada vidio, a to će reći da je izbjegavao ovozemaljske naslade i uživanja.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je Hišam, izvijestio me je moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Bio je (više puta slučaj da) dođe (tj. prođe) nama (izvjesni cijeli) mjesec, (a) ne naložimo u njemu (nikakvu) vatru. Samo je ono (tj. Ono je samo naša tada bila ishrana, hrana po cijeli mjesec izvjesne) datule i (ta) voda, osim (ponekoga slučaja) da se donese nama (izvjesnoga) mesića (tj. malo mesa kao poklon, dar).

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od Jezida, sina Rumana, od Urveta, od Aiše da je ona rekla Urvetu:

"Sine moje sestre (tj. Sestriću)! Zaista smo bili (u takvoj prilici ponekad da) zaista gledamo ka (tome) mlađaku (mladome Mjesecu), tri mlađaka u dva mjeseca (vidjeli bismo mi), a nije se naložila (tj. a ne bi se naložila) u sobama poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nikakva) vatra." Pa sam rekao: "Šta je bilo (to što) daje živjeti vama (tj. Šta vas održavaše na životu, a to će reći: Šta vam bijaše hrana; Šta ste onda jeli)?" Rekla je: "Dvoje crnih (poznatih jela): datula i vode, osim (jedino slučaja) da je ono (srećna okolnost bila u tom da) su već bili za (tj. u) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) susjedi od Pomagača, bile su za (tj. u) njih (nekakve) deve (kamile muzare), i bili su (običaja da) poklanjaju poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od svojih soba (tj. iz svojih kuća mlijeka), pa napoji nas njega (napoji nas on toga mlijeka)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Muhammed, sin Fudajla, od njegovoga oca, od Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Moj Bože! Opskrbi rod (obitelj, porodicu) Muhammeda hranom (tj. hranom koja je nužna za održavanje života i tijela u običnom stanju i mogućoj snazi za rad i posao)."

GLAVA

(izvjesne) ujednačenosti (tj. umjerenosti) i ustrajnosti na (dobrome) djelu (poslu, radu).

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je moj otac od Šubeta, od Eš'asa rekao je: Čuo sam svoga oca (da) je rekao: Čuo sam Mesruka (da) je rekao: Pitao sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje:

"Koje (dobro) djelo je bilo najdraže ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (između dobrih djela)?" Rekla je: "Trajno (izvjesno dobro djelo, odnosno: Trajno svako dobro djelo)." Rekao sam: "Pa (u) koje vrijeme je bio (običaja da) ustaje (po noći radi klanjanja, tj. Pa u koje vrijeme klanjaše po noći on)?" Rekla je: "Bio je (običaja da) ustaje (tj. da klanja) kada je čuo (izvjesnoga) žestokoga vikača (tj. pijetla, horoza - a to će reći: iza pola noći, jer tada počinju pijetli da viču, da pjevaju svaku noć - da kukuriču svaku noć)."

PRIČAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše da je ona rekla:

Bilo je najdraže (dobro) djelo ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) koje (je takvo da) bude trajan na njemu (u njemu) njegov vlasnik (tj. ono djelo koje ustrajno vrši onaj ko vrši to djelo)."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće spasiti (spašavati na sudnjem danu ni) jednoga (čovjeka) od vas njegovo djelo (rad)." Rekli su: "I ni ti (tj. I ni tebe), o poslaniče Allaha?!" Rekao je: "I ni ja (tj. I ni mene), osim da ukoriči (tj. obaspe, obuhvati i) mene Allah sa milošću (tj. Svojom velikom milosti). Upravljajte (sebe ka onome što je pravo i dostojno), i približavajte se (tj. budite blizu pravičnosti), i idite jutrom, i idite večerom (naveče) i (jednu) stvar (tj. nešto malo putujte, radite) od (zadnjega dijela) noći (noćnoga putovanja, rada, pobožnosti). Ujednačenost, ujednačenost (prihvatite, tj. budite umjereni), doprijećete (dospjećete svome cilju)."

PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Musa-a, sina Ukbeta, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Upravljajte (sebe ka onome što je pravo), i približavajte se (pravičnosti i umjerenosti), i znajte da neće uvesti (ni) jednoga (od) vas njegovo djelo (u) raj, i da je najdraže (od dobrih) djela najtrajnije (od) njih ka Allahu iako je bilo maleno (pa makar bilo malo to trajno dobro djelo)."

PRIČAO MI JE Muhammed, sin 'Ar'areta, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Upitao se (tj. Upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Koji (od dobrih) djela je (su) najdraži ka Allahu (Koja od dobrih djela su najdraža Allahu)?" Rekao je: "Najtrajniji (od) njih (od tih dobrih poslova) iako je bio malen (taj posao, maleno to djelo)." I rekao je: "Opterećujte se od (dobrih) poslova (djela sa onim mogućim količinama) što možete (izvršavati njih redovno i trajno)."

PRIČAO MI JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta rekao je: Pitao sam majku (svih) vjernika Aišu, rekao sam:

"O majko (svih) vjernika! Kakav je bio rad Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da li je bio (običaja da) naročito ističe (čini, radi jednu) stvar od (izvjesnih) dana?" Rekla je: "Ne. Bio je njegov rad trajan (neprestan kao tiha trajna kiša bez sijevanja i grmljavine - jer riječ "dimetun" i znači, u stvari, dugotrajnu kišu natapalicu, bez sijevanja i grmljavine). A koji (od) vas može (ono) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) može (da čini)?!"

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhammed, sin Zibrikana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Upravljajte (se onome što je pravo), i približavajte se, i obeseljavajte (tj. širite radosne, dobre vijesti), pa (tj. jer) zaista ono neće uvesti (ni) jednoga (čovjeka u) raj njegov rad (djelo)." Rekli su: "I ni ti (tj. I ni tebe), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "I ni ja (tj. I ni mene), osim da ukoriči (obaspe, obuhvati) mene Allah sa oprostom (praštanjem velikim) i milošću (velikom Svojom)."

Rekao je (Alija): Mislim ga (Musa-a da je ovaj hadis pričao) od Ebu Nadra, od Ebu Selemeta, od Aiše. A rekao je 'Affan: Pričao nam je Vuhejb od Musa-a, sina Ukbeta, rekao je: Čuo sam Ebu Selemeta od Aiša, od Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Upravljajte (se onome što je pravo), i obeseljavajte."

A rekao je Mudžahid: "Sedaden" (i izraz) "sediden" je (što i) "sidkan": istinu (tj. istina, a to će reći: istinit).

(Za oba izraza i "sedadun" i "sedidun" veli se da znače što i izraz "sidkun". Međutim, za izraz "sedadun" veli se da znači: "el-kavlul-mu'tedilul-kafi" - govor uravnotežen, dostatan, tj. prav, pravilan i dovoljan.)

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, pričao mi je moj otac od Hilala, sina Alije, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je (Hilal): Čuo sam ga (Enesa da) govori:

Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao nama (jedan) dan (izvjesnu) molitvu, zatim se popeo (na svoju) govornicu, pa je dao znak (tj. pokazao je) sa svojom rukom prema kibli (strani svoje) bogomolje (džamije na koju se stranu okreće pri klanjanju), pa je rekao:

"Već se je meni pokazao sada otkako sam klanjao vama (ovu) molitvu, raj i Vatra (tj. raj i pakao), prestavljeni (pretstavljeni, prikazani) bivši njih dvoje u prednjoj strani ovoga z