U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA
KNJIGA IZNAJMLJIVANJA
(izdavanja u najam, pod
kiriju)
GLAVA
o iznajmljivanju, najmljivanju (uzimanju u najam) dobroga
čovjeka, i govora Allaha, uzvišen je (On): ".... zaista najbolji koga
si najmio je snažni, povjerljivi.", i povjerljivoga blagajnika i ko nije
namjestio (tj. nije učinio zapovjednikom, nije upotrijebio za zapovjednika
onoga) ko je htio njega (za zapovjedništvo, namjesništvo, tj. ko je zahtijevao
i tražio da se postavi za namjesnika ili zapovjednika).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ebu Burdeta, rekao je:
izvijestio me moj djed Ebu Burdete od svoga oca Ebu Musa-a Eš'arije, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Povjerljivi
blagajnik koji izvršava što se zapovjedilo za njega (da ga izvrši, tj. što mu
se zapovjedilo da izvrši) je jedan (od) dvojice davalaca milostinje."
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Kurreta, sina Halida, rekao je:
pričao mi je Humejd, sin Hilala, pričao nam je Ebu Burdete od Ebu
Musa-a, rekao je:
Došao sam k
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a sa mnom su (bila) dva
čovjeka od Eš'arovića pa sam rekao: "Nisam znao da će njih
dva tražiti posao (namjesništva)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ne
namiještamo, ili nećemo namjestiti na naš posao (namjesnika onoga) ko je
htio njega (posao namjesništva)."
GLAVA
pasenja (tj. čuvanja na paši) ovaca za (nekoliko) kirata.
(
PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda,
Mekija, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga djeda, od Ebu Hurejreta,
bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Nije poslao Allah (nijednoga)
vjerovijesnika (drukčije) osim (tako da) je pasao (čuvao na paši
svaki vjerovijesnik) ovce." Pa su rekli njegovi drugovi: "I ti?" Pa je rekao:
"Da. Pasah (Napasah, čuvah) ih za (nekoliko) karata (kirata)
stanovnicima Meke."
GLAVA
unajmljivanja (uzimanja u najam) idolopoklonika kod nužde ili kada
se nisu dali naći muslimani.
I postupao je (uzimao
je za rad) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Židove Hajbera
(poslovno, tj. da mu rade na tamošnjem imanju, i da nadgledaju radove i da ubiru
prihode od imanja; ili: postupio je poslovno s njima tako što im je ustupio
zemljište da ga obrađuju, a da dio prihoda sa zemlje daju muslimanima).
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Urveta,
sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje:
I unajmio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr (jednoga) čovjeka
iz Dilovića zatim iz Abdubnuadijovića vješta vodića, hirrit je
vješt (koji poznaje prolaze, i tjesnace i skrivene pustinjske puteve) za
vođenje, već je zamočio (ruku u krv položivši) zakletvu saveza u
porodici Asa, sina Vaila, i on (taj vodić) je na vjeri bezbožnika Kurejša.
Pa su povjerovali njih dva (Muhamed a.s. i Ebu Bekr) njemu (tom vodiću),
pa su dali njih dva njemu svoje dvije samarice (tj. deve) i obećali su
njih dva njemu (tj. ugovorili su s njim kao mjesto sastanka) pećinu Sevr
poslije tri dana (doslovno: tri noći). Pa je došao njima dvojici sa
njihovim dvjema samaricama (tj. pa im je doveo njihove deve) jutrom tri
noći (tj. ujutro poslije tri dana) pa su otprtljali (otputovali) njih
dvojica. I otišao je sa njima dvojicom Amir, sin Fuhejreta i vodić
Dilović (Dilija) pa je uzeo za njih (tj. prihvatio ih je i poveo), a on
(tj. a put kojim ih je poveo) je put obale (tj. put uz obalu Crvenog mora).
GLAVA:
Kada je unajmio (čovjek jednog) najamnika zato (da) radi njemu
poslije tri dana, ili poslije mjeseca ili poslije godine (dana), dozvoljeno je,
a njih dva su (ostali) na uslovu svome koji (je uslov bio što) su njih dva sebi
uslovljavali njega (ostali su pri tome) kada je došao rok (da se posao izvrši).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab: pa
izvijestio je mene Urvete, sin Zubejra da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,
žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
I unajmio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr čovjeka iz Dilovića
vještoga vodića, a on je na vjeri bezvjernika Kurejša, pa su dala njih
dvojica k njemu svoje dvije samarice, i ugovorili su njih dva njemu pećinu
Sevr poslije tri noći (da im dođe) sa njihovim dvjema samaricama
jutrom tri (dana kad se navrše).
GLAVA
najamnika u ratu (borbi).
PRIČAO NAM JE
Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Ismail, sin Ulejeta, izvijestio nas je Ibnu
Džurejdž, rekao je: izvijestio me je Ata' od Safvana, sina Ja'la-a, od Ja'la-a,
sina Umejeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Ratovao sam (u
društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, vojnu teškoće
(tj. u borbi na Tebuku), pa je (to) bilo (moje dobro djelo) od najpouzdanijih
mojih djela u mojoj duši (tj. djelo u koje se najviše uzdam). Pa je bio meni
najamnik (tj. Pa sam imao jednog najamnika koji me posluživao za nagradu), pa
se pobio (potukao taj moj najamnik sa nekim) čovjekom, pa je ujeo jedan
(od) njih dvojice prst svoga druga (tj. pa je ujeo jedan drugoga za prst), pa
je iščupao (trgnuo, istrgnuo naglo) svoj prst, pa je oborio (tj. izvalio)
njegov sjekutić (zub) pa je pao (ispao zub). (Doslovno: pa je pala, jer je zub ženskog
roda u arapskom jeziku svakako, a "senijjetun" pogotovu.) Pa je
otišao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i požalio se, tužio je)
pa je pokvario (uništio Muhamed a.s.) njegov sjekutić (zub, tj. oglasio je
neispravnom žalbu, tužbu za zub) i rekao je: "Pa zar (da) ostavi svoj zub
u tvojim ustima (da ti) mrviš (grizeš) njega." Rekao je: Mislim (da) je
rekao (još i ovo): ".... kao što mrvi (grize) pastuh (ždrijebac svojim
zubima)." Rekao je Ibnu Džurejdž: A pričao mi je Abdullah, sin Ebu
Mulejketa od svoga djeda za (nešto) slično ovome opisu da je (jedan)
čovjek ujeo ruku (za ruku jednog drugoga) čovjeka, pa je oborio (tj.
izvalio) njegov sjekutić, pa je pokvario njega (zub) Ebu Bekr, bio
zadovoljan Allah od njega.
(Tj. odbio je zahtjev za oštetu za izvaljeni zub.)
GLAVA
(onoga) ko je unajmio najamnika, pa je objasnio njemu rok, a nije
objasnio posla zbog Njegovog govora: "..... Zaista ja hoću da
vjenčam tebi jednu (od) ove moje dvije kćeri...." do Njegovog
govora: "..... na (ono) što govorimo svjedok (ili: oslonac, onaj na koga
se oslanjamo)." Nagrađuje omsicu je (tj. to znači) daje mu
nagradu (platu), a od njega (od toga značenja se uobičajilo
reći) u saučešću (za umrlo voljeno lice): "Nagradio te
Allah (za strpljenje zbog izgubljenog lica)!"
GLAVA:
Kada je unajmio najamnika (zato) da uspravi zid (koji) hoće da
se sruši, dozvoljeno je.
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu Džurejdž
izvijestio njih, rekao je: izvijestio je mene Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin
Dinara, od Seida, sina Džubejra, povećava jedan (od) njih dvojice na svoga
druga (u pričanju obrazloženje), i osim njih dvojice (još jedan drugi
čovjek), rekao je Ibnu Džurejdž: već sam čuo njega (toga drugoga
da) priča njega (hadis) od Seida (Džubejrova koji) je rekao: rekao je meni
Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: pričao je meni Ubejj, sin
Kaba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pa su njih
dvojica otišla pa su njih dvojica našla (jedan) zid hoće da se
sruši." Rekao je Seid: Sa svojom rukom (pokazao je k zidu Hadir) ovako i
podigao je (Hadir) svoje dvije ruke, pa se uspravio (zid). Rekao je Ja'la:
Mislim da je Seid rekao: Pa je potrao njega svojom rukom pa se uspravio.
"Da si htio, zaista bi uzeo na (tj. za) njega nagradu." Rekao je
Seid: "Nagradu (da) jedemo nju (tj. da se za nju najedemo)."
GLAVA
iznajmljivanja do
pola dana.
PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba,
pričao nam je Hamad od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Primjer vas i primjer pripadnika
(sljedbenika) dviju knjiga (Tore i Evanđelja) je kao primjer (jednoga)
čovjeka (koji) je unajmio najamnike pa je rekao: "Ko će raditi
meni od jutra do pola dana na (za) kirat?" Pa su radili Židovi. Zatim je
rekao: "Ko će raditi meni od pola dana do molitve popodneva
(ikjindije) na (za) kirat?" Pa su radili kršćani. Zatim je rekao:
"Ko će raditi meni od popodneva (od ikjindije) do (časa) da
zalazi Sunce na (za) dva kirata?" "Pa vi ste oni (tj. vi ste
ti)." Pa su se rasrdili Židovi i kršćani pa su rekli: "Šta je
nama?! Mnogobrojniji radom, a malobrojniji davanjem (darom, tj. više radili, a
manje dobili)." Rekao je: "Da li sam okrnjio vama (nešto) od vašeg
prava?" Rekli su:
"Ne." Rekao je: "Pa to je moja dobrota, dajem je kome
hoću."
GLAVA
iznajmljivanja do
molitve popodneva (ikjindije).
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu
Uvejsa, rekao je: pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara,
slobodnjaka Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera sina Hataba, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Primjer vas, i Židova i
kršćana je samo kao čovjek (koji) je upotrebio (doslovno: tražio za
rad neke) radnike pa je rekao: "Ko će raditi meni do pola dana na
(za) kirat (tj. po kirat)?" Pa su radili Židovi po kirat (za kirat). Zatim
su radili kršćani po kirat (za kirat). Zatim ste vi (oni) koji rade od
molitve popodneva (ikjindije) do zalazaka Sunca po dva kirata (za dva kirata). Pa
su se rasrdili Židovi i kršćani i rekli su: "Mi smo mnogobrojniji
radom, a malobrojniji davanjem (darom, nagradom)?!" (tj. Mi smo više radili, a manje dobili.)
Rekao je: "Da li sam učinio nasilje (nepravdu) vama (davši vam manje)
od vašeg (ugovorenog) prava (neku) stvar (tj. nešto, išta)?" Rekli su: "Ne." Pa je rekao:
"Pa to je moja dobrota, dajem je kome hoću."
GLAVA
grijeha (onoga) ko je spriječio nagradu (najamninu) najamniku.
PRIČAO NAM JE
Jusuf, sin Muhameda, pričao mi je Jahja, sin Sulejma, od Ismaila, sina
Umejjeta, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao je
Allah, uzvišen je":
"Tri
(čovjeka su takva da) sam Ja protivnik njih (na) Sudnjem danu: čovjek
(koji) je dao sa Mnom (tj. u Moje ime neki ugovor, obavezu), zatim je prevario
(učinio vjerolomstvo); i čovjek (koji) je prodao slobodna
(čovjeka) pa je jeo njegovu cijenu; i čovjek (koji) je unajmio
najamnika pa je tražio u potpunosti od njega (zalaganje na radu), a nije dao
njemu njegovu nagradu (najamninu, platu)."
GLAVA
iznajmljivanja od
popodneva (ikindije) do noći.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala'a,
pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio
zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Primjer muslimana, i Židova i
kršćana je kao primjer čovjeka (koji) je unajmio narod (tj. neke
ljude da) rade njemu (jedan) posao (jedan) dan do noći na (tj. za) poznatu
nagradu (najamninu), pa su radili njemu do pola dana pa su rekli: "Nema
potrebe nama k tvojoj nagradi koju si uslovio nama, a što smo radili je
pokvareno (tj. propalo)." Pa je rekao njima: "Ne činite (tako),
upotpunite ostatak vašeg rada, i uzmite vašu (svoju) nagradu potpuno." Pa
nisu htjeli i ostavili su (rad). I unajmio je druge poslije njih pa je rekao:
"Upotpunite ostatak ovoga vašeg dana, a vama je (onaj iznos) koji sam
uslovio njima od nagrade." Pa su radili. Te kada je bio (dan u) vremenu
molitve popodneva (ikindije), rekli su: "Tebi (neka je nagrada), što smo
radili je pokvareno (tj. propalo), i tebi (neka je) nagrada koju si učinio
nama u njemu (tj. za njega, za rad)." Pa je rekao njima: "Upotpunite
ostatak vašeg rada, pa (tj. jer) zaista (ono) što je ostalo od dana je laka
stvar (tj. mala stvar, malo vremena)." Pa nisu htjeli. I unajmio je narod (neke druge ljude) da rade njemu
ostatak njihova dana. Pa su radili ostatak njihova dana dok je zašlo Sunce, i
tražili su u potpunosti nagradu dvije grupe, obje (od) njih dviju. Pa to je
primjer njih i primjer (onoga) što su primili od ovoga svjetla."
GLAVA
(onoga) ko je
unajmio najamnika, pa je ostavio (najamnik) svoju nagradu, pa je radio u njoj
(oko nje) unajmljivač, pa je povećao (nju); ili ko je radio u imanju
(o imanju drugoga) osim njega (osim sebe, osim svoga imanja), pa je tražio da
povisi (tuđi imetak, da ga poveća, umnoži).
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman,
izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da
je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo
sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Otišla su trojica (tj. trojica
ljudi u grupi, zajedno) od (onih) ko je bio prije vas, odsjeli (su u)
prenoćište (tj. radi prenoćišta) uz (jednu) pećinu, pa su unišli
(u) nju. Pa je sletila (pala jedna) stijena od brda pa je zatvorila nad njima
pećinu. Pa su rekli: "Zaista ono (stvar je takva da) neće
spasiti vas od ove stijene (ništa drugo) osim (to) da zovete (molite) Allaha sa
dobrim (od) vaših poslova (radi vaših dobrih djela da vas spasi)." Pa je
rekao (jedan) čovjek od njih: "Moj Bože, bila su meni (u mene, tj.
imao sam) dva stara sijeda roditelja, i uvečer ne napajah prije njih dvoje
(tj. prije oca i matere) porodice, a ni imanja (tj. a ni robova, posluge - jer
su se robovi smatrali kao imovina). Pa se udaljilo sa mnom u traženju (neke,
jedne) stvari (jednoga) dana pa nisam navečer došao (vratio se) njima
dvoma čak su zaspali njih dvoje. Pa sam pomuzao njima dvoma (za njih
dvoje) večernji napitak njih dvoga, pa sam našao njih dvoje spavačima
(da oni spavaju), a mrzio sam da dadnem večernji napitak prije njih dvoga
porodici ili imanju, pa sam ostao, a (napunjena) čaša je na mojim dvjema
rukama, iščekujem buđenje njih dvoje, čak je sinula zora. Pa su
se probudili njih dvoje pa su popili njih dvoje svoj večernji napitak. "Bože
moj, ako sam bio učinio to (radi) traženja sebi Tvoga lica, pa otvori (tj.
odstrani) od nas (ono) što smo mi u njemu od ove stijene." Pa se otvorila
(jednu) stvar (tj. nešto malo da ipak) ne mogu (načiniti) izlaženje."
Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A rekao je drugi:
"Bože moj, bila je meni (u mene) kći strica, bila je najdraža k meni
(doslovno: draža od svih ljudi k meni), pa sam htio nju od njezine osobe (a to
znači - htio sam da bludničim s njom), pa se sprječavala (tj.
branila) od mene, čak je (tako) odsjela s njom (u nje, tj. snašla ju je
jedna) godina od godina (nerodnih, gladnih). Pa je došla meni, pa sam darovao
(dao) njoj stotinu i dvadeset zlatnika na (to ime) da osami (da pusti nasamo)
između mene i između svoje osobe (tj. da pristane da budemo sami nas
dvoje - a to znači: da bludničimo). Pa je učinila (tj.
pristala). Te kada sam bio moćan nad njom, rekla je: "Ne dozvaljam
(Ne dozvoljavam) ti da raspečatiš pečat (djevičanstva; ili: da
razbiješ, slomiš prsten djevičanstva drukčije) osim sa njegovim
pravom (tj. osim sa vjenčanjem)." Pa sam sačuvao grijeha od
padanja na nju, pa sam otišao od nje, a ona je draža k meni (od svih) ljudi, a
ostavio sam zlato koje sam dao njoj. "Bože moj, ako sam bio učinio to
(radi) traženja sebi Tvoga Lica, pa otvori (razbij) od nas (ono) što smo mi u
njemu." Pa se otvorila stijena, osim (tj. ali ne toliko) da oni mogu
izlaženje (učiniti) od nje (tj. ne mogu još izaći iz
pećine)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"A rekao je treći: "Bože moj, zaista ja sam unajmio (neke)
najamnike, pa sam dao njima njihovu nagradu (svima) osim jednoga čovjeka (osim jednom čovjeku, koji)
je ostavio (nagradu) koja (je pripadala) njemu i otišao je. Pa sam
rasplođavao njegovu nagradu (nadnicu), čak su bili mnogobrojni od nje
imetci (imanja). Pa je došao meni poslije (nekoliko) vremena pa je rekao:
"O robe (slugo) Allaha, izruči (predaj) k meni moju nagradu (najamninu)!"
Pa sam rekao njemu: "Sve što vidiš je od tvoje nagrade (sve što vidiš) od
deva, i goveda, i brava i robova." Pa je rekao: "O robe (slugo)
Allaha, ne ismijavaj se (ne podsmjehivaj se) sa mnom!" Pa sam rekao:
"Zaista ja se ne ismijavam s tobom." Pa je uzeo njega (imanje, blago,
stoku), svega (cijeloga) njega (dakle sve to svoje je uzeo), pa je sebi
potjerao njega, pa nije ostavio od njega (nijednu) stvar. "Bože moj, pa
ako sam bio učinio to (radi) traženja Tvoga Lica, pa otvori (razbij) od
nas (ono) što smo mi u njemu (tj. spasi nas iz ovog položaja u kojem smo se
našli)." Pa se otvorila (ta) stijena, pa su izašli (da) idu (tj.
idući dalje, nastavljajući putovanje)."
GLAVA
(onoga) ko je
iznajmio svoju osobu (tj. sebe drugome) zato (da) nosi na svojim leđima
(njegove stvari, njegovu robu), zatim je milodario sa njim (tj. sa dijelom
najamnine, nagrade - a to znači: zatim je davao milostinju iz nagrade); i
(GLAVA) nagrade (plate) nosača.
PRIČAO NAM JE Seid, sin Jahja-a
sina Seida Kurejšije, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od
Šekika, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, kada je zapovjedio za milostinju (bio bi doznao da) je otišao
jedan (od) nas k trgu (pijaci) pa nosi (drugome robu na sebi) pa pogodi mud
(tj. pa zaradi hrane u iznosu mud-manje od kilograma, pa od te zarade dadne
milostinju). A zaista za neke (od) njih je (tj. neki od njih ima sada) zaista
stotinu hiljada. Rekao je (Šekik): Ne mislimo ga (Ebu Mes'uda da je s time
mislio na drugoga ikoga) osim (na) svoju osobu (tj. na sebe lično).
GLAVA
nagrade
posredništva (u trgovini, mešetarstva, mišetarstva).
(Ebu Hanife smatra da je posredništvo - mešetarstvo mekruh. Malik
smatra da je dozvoljeno mešetarstvo.)
A nije
vidio (tj. nije smatrao) Ibnu Sirin, i Ata', i Ibrahim i Hasen u nagradi
mešetara štete (grijeha). A rekao je Ibnu Abas: Nema štete (grijeha
čovjeku) da rekne (mešetaru, posredniku): Prodaj ovu odjeću, pa što
se poveća na toliko i toliko, pa ono je tebi.
(Tj. pa što uzmeš
više novaca od te i te svote, pa taj višak neka bude tebi.)
A rekao je Ibnu Sirin: Kada je rekao:
Prodaj ga za toliko, pa što bude od dobiti (ćara), pa ono je tebi, ili:
između mene i između tebe je, pa nema štete za njega.
(O ovom stanovištu
Ibnu Abasa i Ibnu Sirina islamski pravnici imaju suprotna mišljenja i stavove.)
A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Muslimani su kod njihovih (tj.
svojih) uslova."
PRIČAO NAM JE Museded, pričao
nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Ibnu Tavusa, od njegova oca, od
Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, da se sreću (dočekuju) jahači (tj. putnici,
karavane sa robom), i (da) ne prodaje prisutni za pokazivača (tj.
građanin za Beduina, Beduinu). ("Badin"
od "beda-jebdu": pokazati se. Od toga je, vjerovatno, i došao taj
naziv, jer se Beduin samo pokaže u gradu, ili u pustinji sa stadom na nekom
mjestu izvjesno vrijeme pa se seli dalje. Nigdje se stalno ne nalazi i ne
nastanjuje.) Rekao sam (veli Tavus): "O sine Abasa, šta je njegov govor
(tj. šta znači): "Neće prodavati prisutni za pokazivača
(građanin za Beduina)?" Rekao je: "Neće biti njemu
posrednik (mešetar, mišetar)."
GLAVA:
Da li će
iznajmiti čovjek (musliman) svoju osobu (sebe) od idolopoklonika
(idolopokloniku) u zemlji rata (tj. u nemuslimanskoj zemlji).
PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa,
pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Muslima, od Mesruka,
pričao nam je Habbab, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio sam čovjek kovač, pa sam
radio Asu, sinu Vaila, pa se skupilo meni kod njega (dugovanja), pa sam došao
njemu (da) naplatim njega (dug). Pa je rekao (As): "Ne, tako mi Allaha
neću platiti tebi do (da) ne vjeruješ u Muhameda." Pa sam rekao:
"Zar ne! (Pazi!) Tako mi Allaha da umreš, zatim (da) se proživiš, pe ne
(tj. neću to učiniti, neću ne vjerovati)." Rekao je: "I zaista ja zaista sam
mrtav, zatim proživljen?!" (tj.
"Da li ću zaista biti mrtav, zatim proživljen?!") Rekao sam:
"Da." Rekao je: "Pa zaista ono biće meni tamo imanje
(blago) i djeca pa ću (tamo) platiti tebi." Pa je spustio (objavio)
Allah, uzvišen je: "Pa zar si vidio (šta će da bude sa onima) koji
nije vjerovao u naše znakove (ili: dokaze), i rekao je: "zaista meni
će se dati svakako imanje i djeca."
GLAVA
(onoga) što se dariva (daje) u (tj. za) bajanje na rodove (plemena)
Arapa sa Otvaračicom Knjige (učenjem Fatihe).
(Riječ "rukjetun" znači čaranje,
vračanje, bajanje protiv ujeda zmije. To su radili ljudi prije Islama
izgovarajući razne riječi nad bolesnikom, često puta
nerazumljive i besmislene. U Islamu je takav postupak zabranjen, ali nije
zabranjeno da se izgovaraju molitve-dove za ozdravljenje. Izgovaranje
dova-molitava u kojima se moli Stvoritelj da daruje ozdravljenje nije
zabranjeno. U tu svrhu se, između ostalog, izgovara i prva sura -
poglavlje Kur'ana koje se zove Fatihatul-Kitabi: Otvaračica Knjige.
Naravno prije se mora obratiti ljekaru i lijekovima, pa se onda izgovaraju
molitve. Ovo izgovaranje molitava za ozdravljenje se takođe naziva rukjetun.
U toku daljeg teksta svugdje treba razumjeti pod izrazom "bajati,
vračati" to značenje kada se bude radilo o prevodu riječi
"rujetun". Na osnovu hadisa koji će se sada navesti
zaključuju mnogi da je dozvoljeno uzimati nagradu (platu) za izgovaranje
molitava za ozdravljenje, a isto tako i za poučavanje drugih lica
čitanju Kur'ana. Međutim, neki drugi smatraju da nije dozvoljeno ni
jedno ni drugo, a ovome hadisu daju svoja posebna tumačenja. Ebu Hanife
smatra da je dozvoljeno uzeti nagradu za izgovaranje molitava za ozdravljenje,
a za poučavanje Kur'ana nije dozvoljeno uzimati nikakvu nagradu. Ne smije
se označavati i određivati visina iznosa nagrade za molitvu za
ozdravljenje. Eto to su neka objašnjenja koja se neće više davati. Upozorava
se da se tu radi samo o izgovaranju molitava za ozdravljenje, a nikako o
pisanju molitava na papir i vješanju na vrat i slično, što se naziva
zapis, i što se po nekim mjestima uobičajilo. Zapis, dakle, nema nikakve
podloge ni osnove niti u Kur'anu niti u vjerodostojnim hadisima.)
A rekao je Ibnu Abas
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Najpreče (ono) što
ste uzeli na njega (tj. za njega) nagradu je knjiga Allaha (tj. Najpreče
je da uzmete nagradu za Allahovu knjigu)." A rekao je Šabija: Neće sebi
(tj. u korist sebe) uslovljavati učitelj (koji poučava Kur'an nikakve
nagrade), osim da se (njemu dobrovoljno) dadne (neka) stvar (nešto), pa neka
primi njega (poklon). A rekao je Hakem: Nisam čuo (ni) jednoga (nikoga da)
je mrzio (smatrao ružnom, ružnim) nagradu učitelja (koji poučava
Kur'an). A dao je Hasen deset dirhema (drahmi nagrade učitelju). A nije
vidio (smatrao) Ibnu Sirin za nagradu djelitelja (tj. onoga koji vrši diobu,
razdiobu, raspodjelu nečega nikakve) štete. I rekao je (Ibnu Sirin):
Govoraše se: zabranjeno je mito (podmićivanje) u suđenju. A davaše im
se na (tj. za) procjenu (otprilike nečega neka nagrada).
PRIČAO NAM JE
Ebu Numan, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Ebul-Mutevekila, od
Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Otišla je nekolicina
od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jedno) putovanje
(tj. četovanje što) su putovali njega (i putovali su sve dotle) dok su
odsjeli na (tj. u jedan) rod (tj. pleme) od rodova Arapa. Pa su tražili ugošćenje
(od) njih pa nisu htjeli da ugoste njih. Pa se pecnuo (tj. pecnut je od zmije)
gospodar toga roda (plemena, dakle: ujela ga je zmija), pa su trčali njemu
sa svakom stvari (sa svačim), ne koristi mu (nije mu koristila nijedana)
stvar (tj. ništa mu nije koristilo za izlječenje). Pa je rekao neki (od)
njih: "Da ste došli (tj. otišli) ovoj grupi (ljudi) koji su odsjeli! Možda
ono da bude kod nekog (od) njih (kakva) stvar (tj. nešto)." Pa su došli
njima pa su rekli: "O grupo, zaista naš gospodar je pecnut (od zmije), i
trčali (tj. tražili) smo njemu sa svakom stvari, ne koristi mu (ništa,
dakle: tražili smo mu lijeka i nijedan mu lijek nije koristio). Pa da li kod
jednog (tj. nekog) od vas (ima) od stvari (tj. ikakva stvar, išta da bi mu
koristilo)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Da. Tako mi Allaha, zaista
ja zacijelo bajem, ali tako mi Allaha zaista već smo tražili
ugošćenje (od) vas, pa nas niste ugostili, pa nisam ja bajač (tj. ja
neću bajati) vama do (da) učinite nama učin (tj. platu,
nagradu). Pa su se pomirili (tj. nagodili) s njima na (za jedno) stado od
ovaca. Pa je otišao (i počeo je da) pljuca na njega i čita (uči,
izgovara): "Hvala Allahu gospodaru svjetova...." Pa kao da se
odriješio iz užeta. Pa je otišao (tj. počeo da) ide, a nema s njime
(nikakve) bolesti. Rekao je: Pa su ispunili njima njihov učin (njihovu
platu, dar) koji (je taj što) su se izmirili s njima na njemu. Pa je rekao neki
(od) njih: "Podijelite!" Pa je rekao (onaj) koji je bajao: "Ne
činite (to), do (da) dođemo (dok ne dođemo) Vjerovijesniku, pomilovao
ga Allah i spasio, pa (da) spomenemo njemu (slučaj) koji je bio, pa (da)
pogledamo šta će zapovjediti nama. Pa su stigli poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli (to) njemu, pa je rekao: "A
šta upoznaje tebe da je ona (ta sura, to poglavlje) bajanje (tj. da ima
čarobnu moć)?" (Tj. "Otkud to znaš?") Zatim je rekao:
"Već ste pogodili (tj. postupili kako treba). Podijelite, i udarite
(tj. učinite i) meni sa vama (sa sobom jedan) dio." Pa se (zatim)
nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Abdullah: A
rekao je Šubete: pričao nam je Ebu Bišr: čuo sam Ebulmutevekila (da
priča) za ovo.
GLAVA
poreza (dnevne takse) roba i međusobnog obavezivanja (tj.
istraživanja, inspekcije) poreza robinja.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Humejda Tavila, od Enesa,
sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Izvadio je krv Ebu
Tajbete Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njemu za
sa' (3,33 kg.), ili dva sa'a od hrane (da mu se dadne), i govorio je njegovim
gospodarima, pa je olakšao (neki dio) od njegove obaveze, ili njegovog poreza.
(Veli se da su približnog, ili čak istoga značenja svi
ovi izrazi: "galletun, daribetun, haradžun i edžrun". Svi znače
porez; obavezu, platu, dnevnu taksu, ako je riječ o robovima, koju robovi
daju svojim gospodarima.)
GLAVA
poreza vadioca krvi.
(Napominje se da se ovdje radi o vađenju krvi pomoću roga
i kupica. Jasno je da se ne radi o vađenju krvi u današnjem smislu
riječi.)
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od
svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Izvadio (tj. Dao je
izvaditi) sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i darovao (dao)
je vadiocu krvi njegovu nagradu.
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu
Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Izvadio je sebi krv
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i dao je vadiocu krvi njegovu
nagradu, a da je znao ružnoću (mrskost), ne bi dao njemu.
(Tj. a da je smatrao da je to ružno i zabranjeno davati nagradu za
vađenje krvi, ne bi mu dao nagrade.)
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Amra, sina Aamira, rekao je: čuo
sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) sebi vadi krv, a ne činjaše
nasilja (tj. ne uskraćivaše ni) jednome (čovjeku) njegove nagrade.
GLAVA
(onoga) ko je govorio gospodarima roba da olakšaju (tj. skinu) od
njega (tj. njemu, robu) od njegova poreza (neki dio).
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šubete od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pozvao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dječaka vadioca krvi
pa je izvadio krv njemu, i zapovjedio je njemu za sa', ili dva sa'a, ili mud,
ili dva mudda (hrane da mu se dadnu), i govorio je u (vezi) njega pa se
olakšalo (nešto) od njegovog poreza.
(Mudd je četvrtina sa'a. Vjerovatno se u svim ovim hadisima
radi o istom robu Ebu Tajbetu.)
GLAVA
zarade bludnice i robinja (koje su bludnice, prostitutke) - a mrzio
je Ibrahim nagradu (platu) naricateljke i pjevačice - i (GLAVA) govora
Allaha, uzvišen je: "..... i ne prisiljavajte vaše djevojke na
prostituciju (blud), ako su htjele čednost (ili: stupanje u brak - ne
prisiljavajte ih) zato (da) sebi tražite robu (tj. korist) najbližeg života
(tj. ovozemnog života); a ko prisili njih, pa zaista Allah je poslije
prisiljavanja njih (veliki) opraštač, milostivi (koji će oprostiti
njima ako se pokaju prisiljavanja."
A rekao je Mudžahid:
".... vaše djevojke...." je (tj. to znači) vaše robinje.
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana
sina Harisa sina Hišama, od Ebu Mes'uda Ensarija, bio zadovoljan Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio cijenu psa,
i prćiju bludnice i poklon (dar) predskazivaču (skrivenog i nepoznatog).
(Objašnjenja o ovom hadisu već su data. Prćija je
vjenčani dar, a kada se radi o bludnici, misli se na nagradu koju bludnica
dobije za blud. Kahin je onaj koji tvrdi da zna ko je ukrao nestalu stvar i
koji predskazuje sudbinu i budućnost. Njihovo zanimanje i zarada su po
Islamu nezakoniti i zabranjeni. To se vidi i iz ovoga hadisa.)
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Džuhadeta, od
Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Zabranio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, zaradu robinja (koji zaradu stiču bludom).
GLAVA
iznajmljivanja za oplodnju ždrijepca (pastuha).
(Riječ "'asbun" znači: 1.iznajmljivanje za
oplodnju pastuha, i plata za to iznajmljivanje; 2.oplodnja pastuha ženke, kobile;
3.samo sjeme, sperma pastuha. Jasno je da se ovdje radi o plati za
iznajmljivanje pastuha u svrhu oplođavanja ženke.)
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Abdulvaris i Ismail, sin Ibrahima, od Alije, sina
Hakema, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao
je:
Zabranio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iznajmljivanje za oplodnju
ždrijepca (kobile za platu; ili: oplodnju ždrijepca - kobile za platu; ili:
sjeme ždrijepca - za platu da se ustupa).
(Prodaju i postavljanje određene cijene za oplođavanje
kobile od strane pastuha zabranjuju skoro svi islamski pravnici, među
njima i Ebu Hanife. Neki pravnici šafiiti-šafije kažu da može uzeti vlasnik
pastuha kao poklon ono što dobrovoljno dadne vlasnik kobile vlasniku pastuha, a
vele da se može i iznajmiti pastuh u svrhu oplodnje kobile za određeno,
tačno poznato vrijeme i poznati broj skakanja pastuha na kobilu. Dalja
izlaganja i obrazloženja o ovome neće se ovdje navoditi.)
GLAVA:
Kada je unajmio (kakvu) zemlju, pa je umro jedan (od) njih dvojice
(tj. jedan od saugovarača koji su sklopili ugovor o unajmljivanju zemlje -
mišljenja su o tome podijeljena da li će se ugovor ispuniti).
A rekao je Ibnu
Sirin: Nije za njegovu porodicu (obaveza) da izvedu njega (onoga koji je tražio
u najam zemlju i drugo) do potpunosti roka. A rekao je Hakem, i Hasen i Ijas,
sin Muavijeta: Sprovodiće se iznajmljivanje do svoga roka (tj. do roka
koji je bio zaključen). A rekao je Ibnu Umer: Dao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, Hajber za polovinu (na polovinu, napola, tj. da
polovina usjeva sa zemlje u Hajberu bude onome ko sije, a polovina Muhamedu
a.s. svake godine). Pa je bilo to (tako) na vremenu (u vrijeme) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra i prsima (tj. u prvo vrijeme) od
kalifovanja (hilafeta, vladanja) Umera. A nije se spominjalo da su Ebu Bekr, i
Umer obnavljali njih dva iznajmljivanje poslije što se je uzeo (tj. umro)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete, sin Esme, od Nafi'a, od
Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Dao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber da rade (obrađuju) njega i
siju njega, a njima je polovina (onoga) što izlazi iz njega (tj. što se
proizvodi iz njegove zemlje, zemljišta). I da je Ibnu Umer pričao njemu da
se njive iznajmljivaše (davaše pod kiriju) na (neku) stvar (što) je imenovao
nju Nafi' (a što ja) ne pamtim nju (tj. za neki dio proizvoda koji iznos je
rekao Nafi' ali ja ne pamtim koliki je bio, koliki je rekao). I da je Rafi',
sin Hadidža pričao da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
zabranio iznajmljivanje (davanje pod kiriju) njiva. (Doslovno: zabranio najam
njiva. Kiraun znači: najam, zakup, kirija.) I rekao je Ubejdulah od
Nafi'a, od Ibnu Umera: ..... (sve su Židovi obrađivali zemlju Hajbera
napola) dok je (najzad) protjerao njih Umer (iz Hajbera).
U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
PRENOSI.
GLAVA
o prenosu, i da li će vratiti u prenosu?
(Riječ "havaletun" dolazi od riječi
"havlun" koja ima više značenja, a jedno je i: preinaka,
preinačenje. U vezi s ovim značenjem je smisao riječi
"havaletun". "Havaletun - havalatun znači prenošenje duga,
dugovanja iz obaveze jednoga lica u obavezu drugoga lica. To je stručni
izraz za taj pojam u islamskom pravu. I tu se radi svakako o
preinačavanju: dug jednoga lica prelazi na teret drugoga, odnosno jedno
lice prima na sebe dug drugoga lica.)
A rekao je Hasen i
Katadete: Kada je bio (čovjek na koga se prenosi dug onoga) dana (kada) je
prenio (vlasnik duga sa prvoga dužnika) na njega (na ovoga drugoga dužnika -
kada je ovaj bio tada) pun (tj. bogat, imućan), dozvoljeno je (da se to
prenošenje izvrši).
(Da li će se vratiti u prenosu, tj. da li vlasnik duga može
prenos dugovanja povući, ili ne može - o tome su mišljenja podijeljena.
Ebu Hanifete kaže da se u izvijesnim slučajevima može povući prenos
dugova. Nećemo ovdje obrazlagati te slučajeve. Većina drugih
pravnika kažu da se prenos dugova ne može povući.)
A rekao je Ibnu Abas:
Međusobno će se podijeliti dva suvlasnika i porodica nasljedstva (tj.
nasljednici) pa će uzeti ovaj stvar, a ovaj dugovanje, pa ako propane
jednom (od) njih dvojice (ono što je dobio na diobi), neće se vratiti na
svoga druga (s kojim se dijelio, tj. neće povući - nema pravo da
povuče - svoj pristanak na prvobitni način diobe; a to će
reći: nema pravo da dijeli ono što je dobio njegov drug u diobi).
(Teharudž i jest takva dioba između više vlasnika, makar samo
i dvojice, koji imaju više vrsta imovine zajedničke: zemlje, kuću,
dugovanja koja njima treće lice duguje, pa jedan od suvlasnika rekne: ja
izlazim iz svoga dijela, tj. odričem se svoga dijela u kući u korist
tebe, a ti izađi iz svoga dijela, tj. odreci se u moju korist svoga dijela
u zemlji. Naravno to se može tako učiniti, ako su približne vrijednosti i
kuća i zemlja. Isto tako može jedan da kaže: neka tebi bude kuća, a
meni dugovanja koja nam duguje to i to lice. Tu se opet dugovanje jednoga lica
koje duguje dvjema osobama prenosi na jednu osobu po pristanku tih osoba pri
diobi. Zbog toga je ovdje i uvrštena navedena izjava Ibnu Abasa.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Odugovlačenje
bogatoga (imućnoga) je nasilje, pa kada se je proslijedio (tj. spojio)
jedan (od) vas na bogatoga, pa neka slijedi (a to će reći: kada mu se
dug prenese na bogatoga, pa neka ga prenese - neka bude zadovoljan i voljan da
prenese svoj dug na njega, bogataša)."
GLAVA:
Kada je prenio na bogatoga, pa nije njemu vraćanje (tj. ne
može povući prenos duga).
PRIČAO JE NAMA
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Odugovlačenje
bogatoga je nasilje, i ko se je proslijedio na bogatoga, pa neka slijedi (neka
se slijedi)."
GLAVA:
Kada je prenio dugovanje mrtvaca (umrloga) na (nekoga)
čovjeka, dozvoljeno je.
PRIČAO JE NAMA
Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta,
sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo sjedači
(tj. Sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli se
donese (jedna) umrla osoba pa su rekli: "Klanjaj na nju (tj. za nju
posmrtnu molitvu - dženazu)!" Pa je rekao: "Da li (je) na njemu (na
umrlom, umrlim ostao kakav) dug?" Rekli su: "Ne." Rekao je:
"Pa da li je ostavio (u nasljedstvo kome kakvu) stvar (tj. nešto)?"
Rekli su: "Ne." Pa je klanjao na (tj. za) njega (dženazu - posmrtnu
molitvu za tog umrlog čovjeka). Zatim se donijela druga umrla osoba. Pa su
rekli: "O poslaniče Allaha, klanjaj na nje (za nju)!" Rekao je:
"Da li je na njemu dug (tj. Je li kome šta dužan ostao)?" Reklo se:
"Da." Rekao je: "Pa da li je ostavio (neku) stvar (tj. Da li je
ostalo iza njega išta)?" Rekli su: "Tri zlatnika." Pa je klanjao
na (tj. za) nju. Zatim se donijela (tj. Donešena je) treća (umrla osoba)
pa su rekli: "Klanjaj na (tj. za) nju!" Rekao je: "Da li je
ostavio (umrli ikakvu) stvar (išta)?" Rekli su: "Ne." Rekao je:
"Pa da li je na njemu (ikakav) dug?" Rekli su: "Tri
zlatnika." Rekao je: "Klanjajte na (tj. za) vašega druga (vi bez
mene, tj. ja neću)." Rekao je Ebu Katadete: "Klanjaj na (za)
njega, o poslaniče Allaha, a na mene je njegov dug."
(Tj. "......, a ja primam na sebe, prenosim na sebe dug toga
mrtvaca-umrloga; ja ću platiti dugovanje toga mrtvaca-mrtvoga.")
Pa je klanjao na (za)
njega (na toga mrtvaca-mrtvoga Vjerovijesnik a.s. kad je Ebu Katadete izjavio
da će platiti dug mrtvaca-mrtvoga).
(Ovaj hadis je osnova na kojoj se temelji prenos dugovanja sa jedne
osobe na drugu.)
U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA.
GLAVA
jamčenja (garancije, garantiranja) u pozajmljivanju (zajmu) i
dugovima sa tijelima i (drugim nečim) osim njih (osim tijela, tj.
jamčenja fizički, lično, osobno i nečim drugim, kao
imovinom).
A rekao je Ebu Zinad
od Muhameda, sina Hamzeta sina Amra, Eslemija, od njegova oca da je Umer, bio
zadovoljan Allah od njega, poslao njega ubiračem milostinje (tj. kao
ubirača milostinje, kao službenika koji ubire milostinju, zekat za
siromašne), pa je (na tom poslu ustanovio da je) pao (jedan) čovjek na
robinju svoje žene (tj. da je imao s njom spolni odnos). (A kad je to ustanovio Hamzete, htio ga je
kamenovati zbog toga, ali mu se reklo da ga je halifa Umer dao bičevati sa
stotinu udaraca zbog toga postupka i odnosa sa robinjom svoje žene. Hamzete je
sumnjao u to da je takvom kaznom kažnjen taj čovjek, pa je uzeo jamstvo.
To sve pokazuje dalji tekst koji je ovdje vrlo zbijen.) Pa je uzeo Hamzete od
(toga) čovjeka jamca dok je stigao (tj. dok stigne) na Umera (tj. dok
stigne halifi Umeru da provjeri i ustanovi to). A bio je Umer već
bičevao njega (toga čovjeka sa) stotinu bičeva (udaraca
bičem), pa je potvrdio njih (tj. oglasio je istinitim njih, te ljude Umer
za njihovo obavještenje o kazni tog čovjeka), i ispričao je njega sa
neznanjem (zbog neznanja, nepoznavanja - a to znači: Umer je
ispričao, uzeo kao ispriku, kao olakšavajuću okolnost tome
čovjeku tu činjenicu što on nije znao da se ne smije imati spolni
odnos sa robinjom svoje žene, pa ga je samo dao bičevati, a nije ga
kamenovao). A rekao je Džerir i Eš'as Abdullahu, sinu Mes'uda u (vezi)
odmetnika (otpadnika od vjere iz plemena Benu Hanifete, pristalica Musejlime
Kezzaba): "Traži pokajanje (od) njih i zajamči ih (tj. traži
jamčenje za njih)!" Pa su se pokajali i jamčili su (za) njih njihovi
rodovi (plemena, tj. ogranci, loze njihovog plemena). A rekao je Hamad: Kada je
jamčio za (jednu) osobu, pa je umro, pa nema (nikakve) stvari (ništa) na
njemu. A rekao je Hakem: Obezbijediće (osiguraće). (Ili: A rekao je Hamad: Kada je jamčio
sa osobom (sobom, lično, a ne imanjem), pa je umro, pa nema (nikakve)
stvari na njemu. A rekao je Hakem: Obezbjeđuje (osigurava, jamči.)
Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer, sin Rebiata,
od Abdurahmana, sina Hurmuza, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednog)
čovjeka od Israelićana (koji) je pitao (tj. molio) nekoga
Israelićanina da uzajmi njemu hiljadu zlatnika, pa je rekao:
"Dovedi
("Eta bi": dovesti) mi svjedoke (da) zasvjedočim njih." Pa
je rekao: "Dosta je sa Allahom (kao) svjedokom (da se zadovoljimo, tj.
Dosta je Allah - kao - svjedok)!" Rekao je: "Pa dovedi mi
jamca." Rekao je: "Dosta je Allah (kao) jamac." Rekao je:
"Istinitio si (tj. Rekao si istinu)." Pa je dao njih k njemu do
imenovanog roka. Pa je izašao u more (na more) pa je izvršio (ispunio, tj.
podmirio) svoju potrebu. Zatim je sebi tražio (kakvu) lađu (da) uđe u
nju (tj. da se ukrca u nju da) stigne njemu za rok koji je oročio njemu,
pa nije našao lađe. Pa je uzeo (jednu) trupinu (tj. stablo), pa je izdubio
nju, pa je uveo (tj. stavio) u nju hiljadu zlatnika i (jednu) stranicu (tj.
list, pismo) od sebe k svome drugu, zatim je naglavio njezino mjesto (tj.
zaglavio, začepio je ono mjesto trupine, stabla, gdje je iskopana, koja je
iskopana i gdje je stavio zlatnike, a to je učinio da zlatnici ne bi
ispali iz trupine).
("Zudždžun" je metalni, željezni obruč, naglavak, pa
onda "zedždžedže" znači: staviti željezni naglavak, obruč
na završetak koplja, štapa i slično njima.)
Zatim je donio nju
(trupinu) k moru pa je rekao: "Bože moj, zaista Ti znaš da sam ja bio sebi
uzajmio (od) omsice (tog-i-tog) hiljadu zlatnika. Pa me pitao za (tj. tražio
je) jamca pa sam rekao: "Dosta je Allah (kao) jamac." Pa se
zadovoljio s time. I pitao je za (tražio mi je) svjedoka, pa sam rekao:
"Dosta je Allah (kao) svjedok." Pa se zadovoljio s time. I zaista ja
sam se trudio da nađem lađu (da) pošaljem k njemu (dug) koji
(pripada) njemu, pa nisam mogao (da nađem lađu). I zaista ja polažem
Tebi njih." Pa je bacio njih u more (tako da) su čak unišli u njega
(u more). Zatim je otišao, a on u tome (tj. pored toga opet) sebi traži
lađu (da) izađe (ode) k njegovom gradu (tj. gradu svoga druga). Pa je
izašao čovjek koji je bio pozajmio njemu (novac da) gleda (pogleda je li)
možda lađa već donijela njegovo imanje (novac), kadli trupina koja
(je bila baš ta što) je u njoj imanje (novac). Pa je uzeo nju za svoju porodicu
(kao) drvo (za loženje). Pa pošto je razastro (tj. rasjekao) nju (trupinu),
našao je imanje i stranicu (pismo, list). Zatim je stigao (onaj) koji (je bio
upravo taj što) je bio pozajmio njemu, pa je donio hiljadu zlatnika (drugih
hiljadu zlatnika) pa je rekao: "Tako mi Allaha neprestano sam bio
trudbenik (tj. neprestano sam se trudio) u traženju lađe zbog (toga da)
donesem tebi tvoje imanje (novac), pa nisam našao (nikakve) lađe prije
(ove) koja (je upravo ta što) sam došao u njoj." Rekao je: "Da li si
bio poslao k meni za (neku, tj. neku) stvar?" Rekao je: "Izvještavam
te da nisam našao lađu prije (ove) koja (je ta što) sam došao u
njoj." Rekao je: "Pa zaista Allah je već izvršio za te (onaj
novac) koji si poslao u trupini (u drvetu), pa odlazi (idi) sa (tom drugom)
hiljadom zlatnika (bivši onaj) koji je napućen (koji je na pravom putu,
tj. idi sretno!)."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: "..... a (oni) koje su
međusobno obavezale vaše desnice (tj. a oni s kojima ste sklopili
međusobno ugovor), pa podajte im njihov dio....".
(O ovom tekstu Kur'ana postoje razna tumačenja i komentari
koje nećemo ovdje navoditi.)
PRIČAO NAM JE
Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Usamete od Idrisa, od Talhata, sina
Musarifa, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice:
"A svakome smo
učinili bližnje...", rekao je (Ibnu Abas da "bližnje"
znači): nasljednike. ".... a (oni) koje su obavezale vaše
desnice....", rekao je (Ibnu Abas da se te riječi odnose na ovo):
Bili su
(običaja) Izbjeglice pošto su stigli u Medinu (da) nasljeđuje
Izbjeglica Pomagača (imajući prednost) pred njegovim rođacima
zbog bratstva koje je pobratio (zbratimio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, među njima. Pa pošto je sišlo "I svakome smo učinili
bližnje....", dokinulo je (taj postupak). Zatim je rekao (Ibnu Abas):
"..... a (oni) koje su obavezale vaše desnice..." (nasljedstvo na
osnovu saveza o kojem govore te riječi, je dokinuto, i nema više ništa
drugo) osim pomoći, i podupiranja (potpomaganja) i savjeta (ili odanosti),
a već je otišao nasljedni dio (otišlo je, dokinuto je nasljedstvo). A
oporučiće se njemu (onome ko je nasljeđivao na osnovu
pobratimstva).
(Dakle te riječi dokinule i saveze i nasljedstvo na osnovu
saveza. Samo je ostalo međusobno pomaganje, podupiranje i savjetovanje
koje je dio iskrene odanosti.)
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Stigao nam je
Abdurahman, sin Avfa pa je pobratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, između njega i između Sada, sina Rebi'a (tj. njega i Sada).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Sabaha, pričao nam je Ismail, sin Zekerija-a, pričao nam
je Asim, rekao je: rekao sam Enesu, bio zadovoljan Allah od njega:
"Je li tebi
doprlo (tj. Znaš li ti) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao: "Nema saveza u Islamu!" Pa je rekao: "Već je sklopio
savez Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Kurejševića
i Pomagača u mojoj kući."
(Ima raznih tumačenja u vezi ovoga hadisa.)
GLAVA
(onoga) ko se je zajamčio za mrtvaca (mrtvog) dugovanje, pa
nije njemu da se vrati (da odustane od jamčenja).
I za njega (za ovaj
stav) je rekao Hasen (tj. i ovoga mišljenja je Hasen).
PRIČAO NAM JE
Ebu Asim, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan
Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u
takvoj prilici da) se donijela umrla osoba radi (toga da on) klanja na nju (za
nju posmrtnu molitvu) pa je rekao:
"Da li (ima) na
njemu (mrtvacu, mrtvom štogod) od duga?" Pa su rekli: "Ne." Pa
je klanjao na njega. Zatim se donijela druga umrla osoba pa je rekao: "Da
li je na njemu (štogod) od duga?" Rekli su: "Da." Rekao je:
"Klanjajte na vašeg (svoga) druga!" Rekao je Ebu Katadete: "Na
mene je njegov dug, o poslaniče Allaha." Pa je klanjao na njega.
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr,
čuo je Muhameda, sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan
Allah od njih, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da je već došao
imetak (tj. novac iz) Bahrejna, već bi darovao (dao) tebi toliko i toliko
(ili: tako i tako, pa je pokazao rukama tri puta, kako je zabilježeno u nekim
predajama)." Pa nije došao imetak Bahrejna, čak se uzeo (tj. umro)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (a novac nije došao). Pa pošto je
došao imetak Bahrejna, zapovjedio je Ebu Bekr pa je dozivao (pozivao jedan
čovjek): "Ko je bio (u takvoj prilici da je ostalo) njemu kod
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, obećanje ili dug, pa neka dođe
nama." Pa sam došao njemu (Ebu Bekru) pa sam rekao: "Zaista
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je meni tako i tako (to i
to)." Pa je nasuo meni (jednim) nasipanjem (rukama, tj. nasuo mi je jednu
pregršt novaca), pa sam izbrojio nju (svotu, sumu) pa kadli je ona pet stotina.
I rekao je: "Uzmi (još) dvije količine nje (te sume, tj. uzmi još
dvaput toliko)."
GLAVA
zaštite Ebu Bekra u vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, i njegovog obavezivanja.
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab:
izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje,
supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla:
Nisam razumjela (tj.
nisam zapamtila) svoje roditelje (doslovno: moja dva oca - običaj Arapa da
tako nazivaju oca i mater - nisam ih zapamtila drukčije) osim (tako), a
njih dvoje vjeruju (ovu) vjeru (tj. Islam). A rekao je Ebu Salih: pričao
mi je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin
Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Nisam razumjela (Ne
pamtim) svoje roditelje nikad (drukčije) osim (tako), a njih dvoje vjeruju
(ovu) vjeru, i nije prošao nama (nijedan) dan (drukčije) osim (tako da)
dođe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) dva
kraja dana: jutrom i večerom. Pa pošto su se stavili na iskušenje
muslimani (tj. kad su se počeli proganjati), izašao je Ebu Bekr
seleći se prema Abesiniji. Te kada je dopro (u) Berkul-Gimad, sreo je
njega Ibnu Deginete, a on je gospodar Kareta (plemena) pa je rekao: "Gdje
hoćeš (da ideš, tj. Gdje ćeš), o Ebu Bekre?" Pa je rekao Ebu
Bekr: "Izveo (Istjerao) me moj narod, pa ja hoću da putujem u zemlji
(po zemlji, po svijetu) pa (da) obožavam moga (svoga) Gospoda (Gospodara)."
Rekao je Ibnu Deginete: "Zaista (čovjek) kao ti ne izlazi i ne izvodi
(ne istjerava) se, pa (tj. jer) zaista ti stičeš nepostojeće (tj.
zarađuješ ono što nemaš), i spajaš (tj. potpomažeš) rodbinu, i podnosiš
teret (teškoću), i častiš gosta i potpomažeš u zgodama istine (tj. u
opravdanim slučajevima). I ja sam ti susjed (tj. zaštitnik), pa vrati se,
pa obožavaj tvoga (svoga) Gospoda u tvojoj (svojoj) zemlji." Pa se
poprtljao (tj. krenuo je na putovanje) Ibnu Deginete pa se vratio (tj. došao u
Meku) sa Ebu Bekrom. Pa je obilazio (tj. zalazio Ibnu Deginete) u (tj.
među) prvake bezvjernika (plemena) Kurejša pa je rekao njima: "Zaista
Ebu Bekr (je takav čovjek da) ne izlazi (takav) kao on i ne istjerava se.
Zar će te istjerati čovjeka (koji) stiče nepostojeće, i
spaja (pomaže) rodbinu, i podnosi teret (ili: nosi slaboga), i časti gosta
i potpomaže na (u) zgodama istine."
Pa su sproveli (tj. prihvatili) zaštitu Ibnu Degineta i osigurali su
(tj. dali su sigurnost, bezbjednost) Ebu Bekru. I rekli su Ibnu Deginetu:
"Zapovjedi Ebu Bekru, pa neka obožava svoga Gospoda (Gospodara) u svojoj
kući, pa neka klanja i neka čita (uči) šta je htio (šta
hoće), i (neka to čini tako da) ne uznemiruje (ne uznemirava) nas sa
tim, i ne traži javnosti sa njim (tj. i neka ne čini to javno), pa (jer)
zaista mi se već bojimo da će očarati (dovesti u iskušenje, tj.
da će od naše vjere odvratiti) naše sinove i naše žene." Rekao je to
Ibnu Deginete Ebu Bekru (ispričao mu je to). Pa je počeo Ebu Bekr
(da) obožava svoga Gospoda u svojoj kući, i ne pojavljuje se javno sa
molitvom, a ni čitanjem (učenjem Kur'ana) u (nekom drugom mjestu)
osim svoje kuće. Zatim se pokazalo Ebu Bekru (za shodno da napravi
bogomolju u svome dvorištu) pa je sebi sagradio bogomolju u dvorištu svoje
kuće, i pokazao se (izlazio je) pa klanjaše u njoj i čitaše
(učio bi) Kur'an, pa se razbijaše (tj. tiskaše) na njoj (tj. oko nje,
bogomolje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, čude se (ili: dive se) i
gledaju k njoj. A bio je Ebu Bekr čovjek plačljivac (žalovit, koji
mnogo plače), ne vlada svojom suzom kada čita Kur'an, pa je
zastrašilo to prvake Kurejša od idolopoklonika (tj. idolopokloničke prvake
plemena Kurejš). Pa su poslali (obavještenje, ili poziv) k Ibnu Deginetu. Pa je
stigao njima pa su rekli njemu (pa su mu rekli): "Zaista mi smo bili
zaštitili Ebu Bekra na (toj osnovi) da (on) obožava svoga Gospoda u svojoj
kući, a zaista on je prešao to (prekoračio tu osnovu) pa je sebi
sagradio bogomolju u dvorištu svoje kuće i objavio je (tj. počeo je
javno vršiti) molitvu i čitanje. I već se bojimo da očara
(zavede) naše sinove i naše žene, pa dođi mu (tj. pa odi mu), pa ako želi
da se skrati (tj. da se ograniči) na (to) da obožava svoga Gospoda u
svojoj kući, činiće; a ako neće (drukčije) osim (tako)
da objavljuje (vrši), pa pitaj ga (tj. traži od njega) da vrati k tebi zaštitu
(tj. da raskine s tobom ugovor o žaštiti, da se odrekne tvoje zaštite), pa (tj.
jer) zaista mi mrzimo (tj. ne želimo) da pokvarimo tebi (ugovor o zaštiti), a
nismo priznavači (ne priznajemo) Ebu Bekru objavljivanje (tj. javno
obavljanje vjerskih obreda)." Rekla je Aiša: Pa je došao Ibnu Deginete Ebu
Bekru pa je rekao: "Već znaš (ugovor) koji (je taj što) sam se
obavezao (doslovno: svezao) tebi na njega, pa ili da se skratiš (ograničiš)
na to, ili (doslovno: i ili) da vratiš k meni moju zaštitu, pa (tj. jer) zaista
ja ne želim (ne volim) da čuju Arapi da sam ja (zapao u to da) se meni
pokvario (ugovor o zaštiti) u čovjeku (tj. u vezi jednoga čovjeka
što) sam se obavezao njemu (da ga štitim)." Rekao je Ebu Bekr:
"Zaista ja vraćam k tebi tvoju zaštitu, i zadovaljam (i zadovoljavam)
se sa zaštitom Allaha." A poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je
(još bio) tada u Meki. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Već mi se je pokazala kuća vaše seobe (selenja). Vidio sam
(jednu) slanaču (slatinu), vlasnicu palmi (tj. slanu, voćarnu zemlju)
među dva kamenjara - a njih dva su dva kamenita tla (prekrivena crnim
kamenom)." Pa je selio ko je selio prema Medini kada je spomenuo to poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I vratio se k Medini neki (onaj) ko je bio
odselio k zemlji Abesinije (Abesiniji). I pripremao se Ebu Bekr seleći
(tj. opremao se, snabdijevao se da odseli). Pa je rekao njemu poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Na tvojoj laganosti (budi, tj. Polako ti)!
Pa (ili: Jer) zaista ja se nadam da se dozvoli meni (od Allaha da selim)."
Rekao je Ebu Bekr: "Da li se nadaš to (tome), za moga oca ti (bio
otkupljen)!" Rekao je: "Da." Pa je zadržao Ebu Bekr svoju osobu
(tj. sebe od seobe čekajući) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, radi (toga da) bude drug njemu (u seobi). I hranio je dvije samarice
(deve koje) su bile kod njega lišćem egipatskog trna četiri mjeseca.
GLAVA
duga (dugovanja).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu
Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (bivaše u takvoj prilici da) se donašaše (tj.
donosio bi se) preminuo čovjek, na njemu (na mrtvacu, mrtvom, umrlom je)
dug, pa pitaše:
"Da li je
ostavio za svoj dug višak (imovine, tj. vrijednost imovine koja može da podmiri
dug)?" Pa ako mu se pričalo (tj. reklo, ako mu je rečeno) da je
on ostavio za svoj dug vjernost (potpunu, cijelu sumu, dovoljnu sumu za dug),
klanjao je (klanjao bi dženazu za tog umrlog), a ako ne, rekao je (tj. rekao
bi) muslimanima: "Klanjajte na vašega (svoga) druga." Pa pošto je
osvojio Allah njemu osvajanja (tj. Pošto mu je dao pobjede nad neprijateljima
uz koje je došao i ratni plijen), rekao je: "Ja sam bliži za vjernike od
njihovih osoba (tj. Ja sam bliži vjernicima od njih sami sebi - bolji sam im
prijatelj nego oni sami sebi što su prijatelji, jer i oni moraju, prema
Allahovim riječima u Kur'anu, voliti i Allaha i Allahova poslanika više
nego sami sebe), pa ko premine (umre) od vjernika pa ostavi dug, pa na mene je
njegovo izvršenje (ispunjenje, tj. plaćanje duga mrtvaca, mrtvoga,
umrloga), a ko ostavi (kakvo) imanje, pa njegovim nasljednicima je (to
imanje)."
(Na osnovu ovoga hadisa zaključuje se da vrhovni rukovodilac
islamske države treba u islamskoj državi da plati dugovanja svakog umrlog
muslimana koji nije ostavio imovine kojom bi se mogao platiti njegov dug. To se
treba činiti iz državne blagajne kao što je to činio i sam Muhamed
a.s. iz državne blagajne, jer on i nije imao kakve lične imovine pred samu
svoju smrt i na samoj smrti. Već je prošlo u jednom hadisu da je založio
pred svoju smrt za nešto hrane svoj ratni štit kod jednoga Židova.)