U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA HODOČAŠĆA (hramu Kja'bi)

GLAVA

moranja (dužnosti) hodočašća i njegove vrijednosti i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je (On): ".... i za Boga je na ljudima (tj. Bog ima na ljudima vjernicima pravo) hodočašćenje Kuće (tj. pravo hodočašćenja Njegove kuće Kja'be - a Njegova je jer je i napravljena da se u njoj i okolo, oko nje spominje Njegovo Ime - to je dužnost svakom onome) ko je mogao k njoj put (preći, tj. ko joj može doći). A ko je bio nevjernik (tj. ko ne vjeruje, ko ne izvršava Božije zapovjedi), pa zaista Bog je nepotreban (neovisan) od svjetova."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Sulejmana, sina Jesara, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bio je Fadl sujahač (tj. jahao je na istoj jahaćoj devi iza leđa) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došla (jedna) žena iz Has'ama (plemena), pa je počeo Fadl (da) gleda k njoj i (da ona) gleda k njemu. I počeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) skreće (okreće) lice Fadla k drugoj strani. Pa je rekla (ta žena): O poslaniče Allaha, zaista odredba (zakon) Allaha na Njegove robove u hodočašću (u vezi hodočašća) zatekla (stigla) je moga oca (kao) velikog starca (tj. stigla je moga oca duboka starost), neće biti stalan (nije stalan, postojan) na jahaćoj devi pa da li (da) hodočastim za njega (tj. pa da li da obavim hadž za njega)?" Rekao je: "Da." A to je (bilo) u hodočašću opraštanja (od muslimana, tj. u zadnjem hodočašću Muhameda a.s. - dakle to je bilo za vrijeme oproštajnog hadža).

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je (On): " .... doći će ti (oni) pješačeći i na svakome konju (koje jahaće životinje) će dolaziti iz svake duboke doline. Zbog (toga da) prisustvuju koristima za njih (svojim koristima)....". ".... doline (klanca)...." (ta riječ iz Kur'ana znači, tj. to) su prostrani putevi.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin 'Isa-a, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba da je Salim, sin Abdullaha, izvijestio njega da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jaše (jaši, da uzjaši, uzjaha) svoju jahaću devu u (mjestu) Zul-Hulejfetu, zatim povika (tj. povišenim glasom izgovori telbiju - rečenicu odazivanja i pokornosti tako) da se izjednači (deva) s njime stojeći (ona, tj. tako da ga diže i osta stojeći).

(Napomena za dvije riječi koje će se sada mnogo puta u sljedećem tekstu ponavljati. "Ehelle juhillu" znači podignuti glas kada se u hodočašću izgovara telbija, povišenim glasom izgovoriti telbiju, ali će se radi kratkoće i skraćenja teksta ova riječ prevoditi sa izrazom povikati. Telbija je rečenica koja se u hodočašću, hadžu mnogo puta izgovara i u kojoj se izražava odazivanje Uzvišenom Bogu i pokornost Njemu, kao u smislu: "Evo me pred Tobom, Bože! Evo me na službi Tebi! Evo me na izvršenju Tvoje zapovjedi!" Telbija će se kratko prevoditi sa odazivanje. Uz hadise o hodočašću neće se davati objašnjenja ni razni stavovi pojedinih mezheba - islamskih pravnih škola.)

PRIČAO NAM JE Ibrahim, izvijestio nas je Velid, pričao nam je Evzaija, čuo je Ata'a (da) priča od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je povikivanje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Zul-Hulejfe kada se izjednačila (podigla, stala jednako) s njime njegova jahaća deva. Predao je njega (povikivanje odazivanja - a to je pričao) Enes i Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih (s njima).

GLAVA

hodočašća na devećem (na devinom) samaru (samaru deve).

A rekao je Eban: pričao nam je Malikj, sin Dinara, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao sa njom njezinog brata Abdurahmana, pa je uhodočastio nju od Ten'ima (tj. pa joj je on omogućio da obavi umru-malo hodočašće, počinjući ga obavljati od mjesta Ten'ima) i natovario je (stavio je) nju na samar (manjeg obima za deve). A rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: "Vežite samare (deva za njihova leđa, tj. Putujte) u hodočašće (idite na hadž), pa (jer) zaista ono je jedno (od) dvije borbe." A rekao je Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija: pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Azrete, sin Sabita, od Sumameta, sina Abdullaha sina Enesa, rekao je: Hodočastio je Enes na samaru, a nije bio škrtac, i pričao je da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hodočastio na samaru, i bila je (ta deva na kojoj je jašio, jahao ujedno i) njegova nosačica (stvari, prtljaga, tj. na jednoj devi je i jahao i nosio prtljag).

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Ejmen, sin Nabila, pričao nam je Kasim, sin Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

"O poslaniče Allaha, hodočastili ste (malo hodočašće - umru), a nisam (ja) hodočastila (toga hodočašća)." Pa je rekao (Muhamed a.s.): "O Abdurahmane, idi sa tvojom (svojom) sestrom (tj. odvedi svoju sestru), pa uhodočasti nju (tj. pomozi joj da obavi to hodočašće počinjući to) od Ten'ima." Pa je posadio nju za se (stavio je nju iza sebe) na (jednu) devu, pa je hodočastila (malo hodočašće - umru).

GLAVA

vrijednosti istinitog (pobožnog, valjanog) hodočašća.

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: upitao se (upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, koji je posao najvrijedniji? Rekao je:

"Vjerovanje u Boga i Njegova poslanika." Reklo se (Upitalo se dalje): "Zatim šta je to (najvrijednije)?" Rekao je (Odgovorio je): "Borba u putu Allaha (na Allahovom putu, za Božiji put)." Reklo se (Upitan je dalje): "Zatim šta je to (ili: A poslije toga koji posao je najvrijedniji)?" Rekao je: "Istinito hodočašće."

(Tj. hodočašće koje je obavljeno po svim propisima i uvjetima u koje svakako dolaze na prvo mjesto i u prvi red: pobožnost i pošteno stečen i zarađen trošak.)

PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubarekja, pričao nam je Halid, izvijestio nas je Habib, sin Ebu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, majke vjernika, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

"O poslaniče Allaha, vidimo (smatramo) borbu (za) najvrijednije djelo pa zar se nećemo boriti (zar da se ne borimo i mi žene)?" Rekao je: "Ne. Za vas (tj. Vama) je najbolja (najvrijednija) borba istinito hodočašće."

PRIČAO NAM JE Adem, rekao je: pričao nam je Šubete, pričao nam je Sejjar Ebul-Hakjem, rekao je: čuo sam Ebu Hazima, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko je hodočastio (tj. Ko hodočasti, ko obavi hodočašće) radi Boga, pa nije govorio bezobrazno i nije griješio (za vrijeme hodočašća, za vrijeme hadža), vratio se (tj. vratiće se sa hodočašća bez grijeha, oproštenih grijeha) kao (na) dan (kada) je rodila njega njegova majka."

GLAVA

dužnosti mjesta hodočašća i malog hodočašća (da se od tih mjesta prije Mekje počne provoditi hodočasnički način života).

("Miikat" i "mevakiit" u stvari znači vrijeme, a poslije je dobilo i značenje mjesta, jer često puta kada se dođe u jedno mjesto nastupa i čas i vrijeme da se nešto treba učiniti. Upravo zbog toga se određena mjesta u daljoj okolini Mekje i zovu "mikatima", jer kada hodočasnik dođe u jedno od tih mjesta mora da odluči da počinje, počne vršiti hodočašće već od toga mjesta, mora obući hodočasničku odjeću i povikati odazivanje - glasno izgovoriti telbiju. U daljem tekstu će se ta mjesta, koja imaju i svoja vlastita geografska imena, nazivati i u prevodu sa izrazom "mikat". Isto tako izraz "umretun", koji označava malo hodočašće, u daljem tekstu će se nazivati svojim arapskim izrazom "umra", jer je to stručni izraz, a stručni izrazi se obično ne prevode, odnosno ostavljaju se u svom izvornom obliku.)

PRIČAO NAM JE Malikj, sin Ismaila, pričao nam je Zuhejr, rekao je: izvijestio me Zejd, sin Džubejra, da je on došao Abdullahu, sinu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, u njegovo boravište (u njegov stan), a on ima šator i paviljon (ili: šator i baldahin, ili: obični šator i skupocjeniji šator). Pa sam pitao njega odakle je dozvoljeno da obavim umru? Rekao je:

Propisao je nju (tj. njega, mikat) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za stanovnike Nedžda (mjesto zvano) Karn, a za stanovnike Medine Zul-Hulejfu, a za stanovnike Sirije Džuhfu.

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: " .... i opskrbite se, pa zaista najbolja opskrba je čuvanje....".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bišra, pričao nam je Šebabete od Verka'a, od Amra, sina Dinara, od 'Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili su stanovnici Jemena (običaja da) hodočaste, a neće se opskrbiti (tj. hodočašćavaše, a ne opskrbljavaše se oni hranom). I govore: "Mi smo oslonjači (tj. mi se oslanjamo i pouzdavamo u Boga)." Pa kada su došli Mekji, pitali su ljude (za pomoć, tj. pa kada bi došli u Mekju, prosjačili bi, prosili bi). Pa je spustio (tj. objavio) Allah, uzvišen je: " .... i opskrbite se, pa zaista najbolja opskrba je čuvanje....".

(To jest: koja čuva od prosjačenja. A "takva" još znači i bogobojaznost takva koja sprečava od grijeha i ružnih postupaka.)

Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Ujejnete od Amra, od 'Ikjrimeta (kao hadis) "mursel".

("Mursel" hadis je hadis gdje je izostavljeno ime ashaba, savremenika Muhameda a.s., koji je izravno mogao čuti hadis od Muhameda a.s. U gornjem senedu je izostavljeno ime Ibnu Abasa.)

GLAVA

mjestopovikanja stanovnika Mekje za hodočašće i umru.

(Mjestopovikanje znači mjesto gdje treba da se povišenim glasom izgovori telbije-odazivanje, a to znači ono mjesto od kojega počinje da vrši hodočašće čiji je jedan od prvih činova izgovaranje, povikivanje telbije-odazivanje, a to znači ono mjesto od kojega počinje da se vrši hodočašće čiji je jedan od prvih činova izgovaranje, povikivanje telbije-odazivanja. Mjestopovikivanje je nužna kovanica za ovaj pojam koja će se u opisanom značenju sada da upotrebi na mnogo mjesta u daljem tekstu.)

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca (Tavusa), od Ibnu Abasa, rekao je:

Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odredio (mjestopovikanje, mikat) za stanovnike Medine Zul-Hulejfu, a za stanovnike Sirije Džuhfu, a za stanovnike Nedžda Karnul-Menazil, a za stanovnike Jemena Jelemlem, one (one varoši, tj. ova mjesta) su za njih (za ove pokrajine) i za (onoga) ko je došao (ko dođe) na njih (na te pokrajine, preko njih) od (drugih pokrajina i krajeva svijeta) osim njih od (onih lica) ko je htio (ko hoće da obavi) hodočašće i umru. A ko je bio ispod toga (tj. ko se bude nalazio i stalno boravio bliže Mekji od tih označenih mjesta, unutar tih mikata), pa (njegovo mjestopovikanja) je od (mjesta) gdje je izašao (da krene na put za Mekju, tj. od njegovog mjesta stalnog boravka), čak stanovnici Mekje od Mekje (iz Mekje će početi povikivanjem, povikivanje, tj. Mekja je njihovo mjestopovikivanja).

GLAVA

mikata stanovnika Medine.

A neće oni povikivati prije Zul-Hulejfe.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Povikivaće stanovnici Medine od Zul-Hulejfe, a stanovnici Sirije od Džuhfe, a stanovnici Nedžda od Karna." Rekao je Abdullah: A doprlo (dospjelo) je meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "A povikivaće stanovnici Jemena od Jelemlema."

GLAVA

mjestopovikanja stanovnika Sirije.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hamad od Amra, sina Dinara, od Tavusa, od Ibnu Abasa, rekao je:

Odredio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za stanovnike Medine Zul-Hulejfu, a za stanovnike Sirije Džuhfu, a za stanovnike Nedžda Karnul-Menazil, a za stanovnike Jemena Jelemlem, pa one za njih i za (onoga) ko je došao (udario) na njih od (stanovnika) osim njihovih stanovnika za (onoga) ko htijaše (ko je htio) hodočašće i umru. Pa ko je bio (ko bude) ispod (tj. unutar) njih, pa njegovo mjestopovikivanje je od njegove porodice, i takođe (ili: i ovako) čak stanovnici Mekje će povikivati od nje (iz nje).

GLAVA

mjestopovikivanja stanovnika Nedžda.

PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, zapamtili smo ga od Zuhrije, od Salima, od njegova oca:

Odredio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - Pričao nam je Ahmed, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me Junus od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mjestopovikivanja stanovnika Medine je Zul-Hulejfe, a mjestopovikivanja stanovnika Sirije je Mehje'a, a ona je Džuhfa, a stanovnika Nedžda je Karn." Rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Tvrdili su (tj. Tvrde) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao, a nisam čuo njega (ovo nisam čuo što ću navesti): "A mjestopovikivanja stanovnika Jemena je Jelemlem."

GLAVA

mjestopovikivanja (onoga) ko je bio (ko bude) ispod (unutar) mikata.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Hamad od Amra, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odredio (kao mikat) za stanovnike Medine Zul-Hulejfu, a za stanovnike Sirije Džuhfu, a za stanovnike Jemena Jelemlem, a za stanovnike Nedžda Karn, pa one su za njih i za (onoga) ko je došao (udario) na njih od (drugih stanovnika) osim njihovih stanovnika od (onih) ko htijaše (ko htjedne, ko je htio) hodočašće i umru. Pa ko bude ispod (unutar) njih, pa od svoje porodice, čak zaista stanovnici Mekje će povikivati od nje (iz nje).

GLAVA

mjestopovikivanja stanovnika Jemena.

PRIČAO NAM JE Mu'alla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Abdullaha, sina Tavusa, od njegova oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odredio (kao mikat) za stanovnike Medine Zul-Hulejfu, a za stanovnike Sirije Džuhfu, a za stanovnike Nedžda Karnul-Menazil, a za stanovnike Jemena Jelemlem, one su za njihove stanovnike i za svakoga dolazača (što) je došao (što dođe, udari) na njih od (drugih) osim njih od (onih) ko je htio hodočašće i umru. Pa ko je bio (ko bude) ispod toga, pa od (mjesta) gdje je izašao (tj. krenuo), čak stanovnici Mekje iz Mekje.

GLAVA:

Zatu 'Irk je (mikat, mjestopovikivanje) za stanovnike Iraka.

PRIČAO MI JE Alija, sin Muslima, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Numejra, pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Pošto su se osvojila ova dva grada (Basra i Kufa, tj. pošto je osvojena teritorija na kojoj su izgrađena ova dva grada, jer su u stvari muslimani i osnovali, zatemeljili, utemeljili i izgradili ova dva grada), došli su (njihovi stanovnici) Umeru pa su rekli: "O zapovjedniče vjernika, zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ograničio je (kao mikat) za stanovnike Nedžda Karn, a on je udaljavanje (skretanje) od našega puta (tj. a Karn je mnogo udaljen od pravca kojim mi idemo Mekji, s puta nam je, na zahod nam je), i zaista mi ako hoćemo (ako bismo htjeli u) Karn, teško bi (to) bilo na (ili za) nas (nama)." Rekao je: "Pa gledajte (pogledajte, tj. uzmite sebi za mikat, za mjestopovikivanje neko mjesto koje stoji) prema njoj (tj. prema varoši Karnu) od (nekih mjesta) vašega puta (pravca)." Pa je ograničio (odredio Umer) njima Zatu 'Irk (doslovno: za njih Zatu 'Irk, tj. da ovo mjesto bude njima mikat, mjestopovikivanje).

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, učinio (dao znak) devi da klekne u dolini u Zul-Hulejfi (tj. odsjeo je u toj dolini) pa je klanjao u njoj. I bio je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) čini to.

GLAVA

izlaženja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na put stabla (koje je kod bogomolje u Zul-Hulejfi).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izlazaše (izlazio je iz Medine) od puta stabla (tj. putem koji vodi stabla kod bogomolje u Zul-Hulejfi), a ulazaše (a ulazio je, tj. dolazio bi u Medinu) od puta odmorišta (odmarališta koje se nalazilo niže bogomolje u Zul-Hulejfi); i da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja), kada je izlazio k Mekji, (da) klanja u bogomolji stabla (tj. u bogomolji kod koje se nalazi stablo u Zul-Hulejfi), a kada se vratio, klanjao je u Zul-Hulejfi u utrobi (u sredini) doline i zanoćio je (tj. zanoćio bi tako) da osvane (u Zul-Hulejfi).

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "'Akik je blagoslovljena dolina." (To je dolina izvan Medine blizu Beki'ul - Garkada, medinskog groblja).

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid i Bišr, sin Bekjra, Tinnisija, rekla su njih dva: pričao nam je Evza'ija, rekao je: pričao mi je Jahja, rekao je: pričao mi je 'Ikjrimete da je on čuo Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: zaista on je čuo Umera, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u dolini Akika (da) govori:

"Došao je meni noćas dolazač od moga Gospoda (Gospodara) pa je rekao: "Klanjaj u ovoj blagoslovljenoj dolini, i reci: Umru (ću učiniti) u hodočašću (ili: Umru sa hodočašćem (ću učiniti))."."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, rekao je: pričao mi je Salim, sin Abdullaha, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on vidio se (u snu, tj. neko je usnio njega), a on je odmarač (otpočivalac) u Zul-Hulejfi u utrobi (u sredini) doline, (i) reklo se njemu (Muhamedu a.s. kako je taj neko to sve usnio):

"Zaista si ti (Muhamede) u blagoslovljenoj dolini." A već je učinio (dao znak devi) da klekne sa nama Salim, upravlja se (tj. upravljajući se Salim) u mjestokleknuća (deve, tj. u ono mjesto gdje klekne deva) koje je (ono isto što) je bio Abdullah (običaja da) čini da klekne (deva u njemu, na tom određenom mjestu), istražuje (tj. istražujući Abdullah) odmorište poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A ono je (tj. a to mjesto - što je u njemu odmarao Muhamed a.s., a onda Abdullah pa onda iza njega Salim - je) niže od bogomolje koja je u utrobi doline između njih (odmaralaca) i između puta sredina od toga (tj. tačno u sredini).

GLAVA

pranja šafranskog mirisa tri puta od odjeće (sa odjeće, tj. da bi se odstranio taj miris od odjeće).

Rekao je Ebu Asim: izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio me Ata' da je Safvan, sin Ja'la-a, izvijestio njega da je Ja'la rekao Umeru, bio zadovoljan Allah od njega: "Pokaži mi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kako je izgledao) kada se objavljuje k njemu (objava od Uzvišenoga Boga)." Rekao je: "Dok (se nalazio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Dži'rani i sa njim nekolicina od njegovih drugova, došao je njemu (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha, kako misliš o čovjeku (kako sudiš o čovjeku koji) je stupio na sveto tlo obučen hodočasnički (odlučivši se) za umru, a on je poprskan (namirisan) sa mirisom?"

(Hodočasnik se ne smije namirisavati za vrijeme hodočašća. Riječ "ahreme juhrimu" znači stručno: odlučiti da počinje sa vršenjem hodočasničkih obreda pošto je stupio na određeno područje obukavši pri tome hodočasničku odjeću i izgovorivši glasno telbiju. U daljem tekstu riječi "ahreme juhrimu" prevodiće se kratko sa obući se hodočasnički.)

Pa je šutio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čas (časak) pa je došla njemu objava. Pa je pokazao Umer, bio zadovoljan Allah od njega, k Ja'la-u (da, možda, priđe bliže?) pa je došao Ja'la (da vidi kako izgleda Muhamed a.s. u času kada mu se objavljuje objava, jer ga nikada prije nije imao prilike vidjeti u tom stanju). A na poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (jedna) odjeća (što) se zasjenjivao (što je pravio hlad) s njom, pa je uvukao svoju glavu, pa kadli je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vrlo pocrvenjelog lica, i on hrče (frkće). Zatim se otklonilo od njega (to teško stanje u koje bi zapadao kada je primao objavu) pa je rekao: "Gdje je (onaj) koji je pitao o umri?" Pa se došlo sa čovjekom (tj. Pa se doveo čovjek), pa je (Muhamed a.s. njemu) rekao: "Operi miris koji je sa tobom (koji je na tebi) tri puta, i skini od tebe (tj. sa sebe) ogrtač, i napravi (tj. čini) u tvojoj (svojoj) umri kao što praviš (činiš) u tvome (svome) hodočašću." Rekao sam Ata'-u: "Htio je (Muhamed a.s. da mu kaže) očišćenja kada je zapovjedio njemu da opere tri puta." Rekao je: "Da."

(Rekao sam Ata'u - to je rekao Ibnu Džurejdž Ata'u tražeći od njega objašnjenje.)

GLAVA

mirisa kod hodočasničkog oblačenja (odijevanja sebe), i šta oblači (čovjek) kada je htio (kada hoće) da se obuče hodočasnički, i počešljaće se i namazaće se.

A rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Mirisaće (čovjek) hodočasnički obučen mirisnu biljku (tj. može da je stavi sebi pod nos), i gledaće u ogledalo i liječiće se sa (onim) što jede: uljem i maslom (ulje i maslo, tj. samo s tim će se liječiti). A rekao je Ata': Nataknuće prsten i obući će (tj. svezaće) kesu (ćemer, šarpelj za novac oko sebe). A ophodio (oko Kjabe obilazio) je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, a on je hodočasnički obučen, a već se svezao na svome stomaku (tj. preko svoga stomaka) sa (jednom) odjećom. A nije vidjela (smatrala) Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, u gačicama (ili: hlačicama, tj. u oblačenju vrlo kratkih gačica ili hlačica nikakvog) grijeha (nikakve štete) za (one) koji nasamaruju (tj. koji stavljaju na deveći, devin, samar) njezinu nosiljku (kupolastu zatvorenu kućicu, šator, palankin u kojem je ona jašila na devi kada je putovala na hodočašće ili na neki drugi put).

(Ova mišljenja i izjave Ibnu Abasa i Aiše nisu prihvaćena kod većine mezheba-pravnih škola.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Mensura, od Seida, sina Džubejra, rekao je:

Bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) se namaže sa uljem (tj. mazaše se uljem kod hodočasničkog odijevanja), pa sam spomenuo njega (tj. njegovo zabranjivanje uzimanja mirisa u ovoj prilici - to sam spomenuo) Ibrahimu (Nah'iji) pa je rekao: Šta ćeš napraviti sa njegovim govorom (sa govorom Ibnu Umera koji je dozvoljavao mazanje uljem ako ono nije namirisano - a to se protivi sa postupkom Muhameda a.s., jer) pričao je meni Esved od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Kao da ja gledam k blistanju mirisa u razdiocima (u razdjeljcima, tj. u sredinama glave) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je hodočasnički obučen (doslovno: a on je onaj koji se oblači hodočasnički).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Abdurahmana, sina Kasima, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:

Namirisavah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo hodočasničko oblačenje (tj. radi njegovog hodočasničkog oblačenja) kada oblači hodočasnički i za (tj. radi) njegovo rješavanje (hodočasničkih stega pri kraju izvršenja propisa hodočašća) prije (nego) da ophodi za Kuću (prije nego da ophodi Kuću, tj. prije nego ophodi oko Kjabe).

GLAVA

(onoga) ko je povikivao slijepljene kose (slijepivši svoju kosu gumiarabikom).

PRIČAO NAM JE Asbag, izvijestio nas je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) povikiva slijepljujući (sebi) kosu (gumiarabikom).

GLAVA

povikivanja kod bogomolje (mjesta) Zul-Hulejfe.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, čuo sam Salima, sina Abdullaha, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice. - H - A pričao nam je Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, da je on čuo svoga oca (da) govori:

Nije povikivao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa drugoga mjesta) osim od (mjesta) kod bogomolje. Namjerava (tj. Misli na) bogomolju (mjesta) Zul-Hulejfe.

GLAVA

(onoga) što neće obući hodočasnički obučen (šta neće, tj. šta ne smije da nosi i oblači) od odjeća (od odjeće).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek rekao:

"O poslaniče Allaha, šta oblači hodočasnički obučeni od odjeća?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće obući (oblačiti) košulja, a ni ahmedija (saruka, platnenih ovoja oko glave), a ni pantalona (gaća), a ni kapa (kapuljača, kabanica sa kukuljačom), a ni obuće sa grlićima, osim jedan (čovjek koji) neće naći (ne može da nađe, tj. ne nalazi, nema) dva komada plitke obuće (koja ne pokriva članaka od nogu), pa neka (on) obuče dvije obuće (tj. dva komada obuće) sa grlićima (tj. koja pokriva nožne članke) i neka (on) odsiječe (neka potkrati) njih dvije niže od članaka (nogu). I ne oblačite od odjeća (nijednu) stvar (tj. ništa što je takvo da) je dotaknuo njega šafran ili žuto drvo (tj. miris od šafrana ili miris mirisnog žutog drveta)."

GLAVA

jahanja i postavljanja za se (na istu devu nekoga) u hodočašću.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je moj otac od Junusa Ejlije, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Usamete, bio zadovoljan Allah od njega, bio zadnja strana (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jašući na istoj devi) od Arefata k Muzdelifi (do Muzdelife), zatim je posadio za se Fadla od Muzdelife k Mini. Rekao je: Pa njih dva obadva. Rekao je: Nije prestao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se odaziva (tj. da uči telbije) do (časa kada) je bacio kamenčić Akabe (na Akabi).

GLAVA

(onoga) što oblači hodočasnički obučeni od odjeća, i ogrtača i pokrivača (platna, platnenih komada).

A obukla je Aiša užutite odjeće (odjeće obojene žutom bojom koja je dobivena od divljeg šafrana), a ona je obučena hodočasnički. A rekla je (Aiša): Neka ne pokriva (žena svojih) usana (sa odjećom), i neka ne stavlja vela (na lice, neka ne pokriva lica velom) i neka ne oblači odjeće (obojene) sa žutim drvetom (žutom biljkom) i ni šafranom (a ni šafranom). A rekao je Džabir: Ne vidim (Ne smatram) obojeno žutim (ne smatram ga) mirisom. A nije smatrala Aiša štetom (grijehom da žena obuče) nakit (da stavi na se nakite) i crnu odjeću, i (odjeću) obojenu kao ružica i obuću sa grlićima (duboku cipelu, duboke cipele) za ženu (žensko). A rekao je Ibrahim: Nema štete (Nema grijeha) da zamijeni (promijeni čovjek) svoje odjeće.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Musa, sin Ukbeta, rekao je: izvijestio me Kjurejb od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Otišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine poslije što se počešljao, i namazao i obukao svoj pokrivač (donju haljinu) i svoj ogrtač, on i njegovi drugovi. Pa nije zabranio (nikome ni) od (jedne) stvari od ogrtača i pokrivača (što) se oblače osim ošafranjene (odjeće) koja se mrlja (fleka, tj. ostavlja flekove, ostavlja fleke, mrlje) na koži (od mirodije šafrana). Pa je osvanuo u Zul-Hulejfi. Pojahao je (zatim) svoju jahalicu dok se (dok se nije) izjednačio (pojavio, tj. popeo) na (brdo) Bejda', (pa) je povikivao on i njegovi drugovi, i ođerdanio je svoju devu (tj. stavio je svojoj devi ogrlicu, đerdan kao znak da je ta deva određena za žrtvu-kurban koja će se zaklati u Mekji za vrijeme hodočašća). A to je (sve bilo) za pet (noći što) su ostale od zul-ka'deta (mjeseca, tj. to je bilo dvadeset i petog zul-ka'deta mjeseca), pa je stigao (u) Mekju za četiri noći (što su) prošle od zul-hidžeta (tj. stigao je u Mekju četvrtoga dana mjeseca zul-hidžeta). Pa je ophodio Kuću (tj. Kjabu), i trčao je između Safe i Merve i nije se riješio (stega hodočasnika) zbog svojih deva, jer je on ođerdanio njih (a u ovakvom slučaju se hodočasnik ne rješava stega dok kurbani - žrtve ne dođu na svoje mjesto). Zatim je odsjeo u najvišem (najuzvišenijem) dijelu Mekje kod Hadžuna (brda gdje je groblje Mekje), a on je povikivač (odazivanja - telbije) za hodočašće (za hadž). A nije se približio Kjabi poslije njegova ophođenja nje (sve) do (časa kada) se vratio od Arefata. A zapovjedio je svojim drugovima da ophode Kuću (tj. Kjabu) i između Safe i Merve (da trče), zatim da dadnu kratiti (kosu) od svojih glava, zatim da se riješe (stega hodočašća), a to je za (onoga) ko nije bio imao (ko nije imao) sa sobom devu (što) ju je ođerdanio (tj. obilježio kao žrtvu stavivši joj kao znak ogrlicu). I ko je (bio u takvoj prilici da) je bila sa njim njegova žena, pa ona je njemu (postala) dozvoljena, i miris i odjeće (su mu postale dozvoljene stvari).

GLAVA

(onoga) ko je prenoćio u Zul-Hulejfi dok je osvanuo (tj. ko je proveo noć u Zul-Hulejfi dočekavši jutra).

Rekao je njega (to zanoćivanje u Zul-Hulejfi) Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, pričao nam je Muhamed, sin Munkjedira, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini četiri (rekjata - naklona podnevne molitve), a u Zul-Hulejfi dva (naklona-rekjata popodneva, ikjindije), zatim je prenoćio (tj. proveo je noć sve dotle) dok je osvanuo (dok nije osvanuo) u Zul-Hulejfi. Pa pošto je uzjahao svoju jahaću životinju i izjednačila (uspravila, podigla) se sa njim, povikivao je (telbiju).

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab, pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao podne u Medini četiri (naklona-rekjata), a klanjao je popodnev (ikjindiju) u Zul-Hulejfi dva naklona (dva rekjata). Rekao je: I mislim (da) je prenoćio u njoj (tako) dok je osvanuo (dok nije osvanuo).

GLAVA

podizanja glasa sa povikivanjem (telbije).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini podne četiri, a popodnev (ikjindiju) u Zul-Hulejfi dva naklona (rekjata), i čuo sam ih klikću (kriče, povikuju glasno telbiju) za njih dvoje (tj. za hodočašće i umru) skupa.

GLAVA

odazivanja (GLAVA telbije, tj. određene ritualne rečenice koja se izgovara na mikatu i u daljem toku hodočašća i umre - a koju prevodimo sa izrazom odazivanje).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je odazivanje (telbija) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tvoja dva odazivanja (odazivam se, tj. dvaput Ti se odazivam - odazivam Ti se jedanputa pa opet jedanputa; ili: Dvaputa, Dvostruko Ti iskazujem pokornost; ili: Dvaput Ti stojim pred Tobom - Evo me pred Tobom! i opet: Evo me pred Tobom! --- to i tako nešto znači "lebbejkje" - a u daljem tekstu će se prevoditi sa: dvoodazov Tebi), Bože moj, dvoodazov Tebi, dvoodazov Tebi! Nema druga Tebi, dvoodazov Tebi! Zaista hvala i blagodat (pripadaju) Tebi i vlast! Nema druga Tebi!"

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Umareta, od Ebu Atjeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Zaista ja znam sigurno kako je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se odaziva:

"Dvoodazov Tebi, Bože moj, dvoodazov Tebi, dvoodazov Tebi! Nema druga Tebi, dvoodazov Tebi! Zaista hvala i blagodat su Tebi!" Slijedio je njega (Sufjana) Ebu Muavijete od Aameša. A rekao je Šubete: izvijestio nas je Sulejman, čuo sam Hajsemeta, od Ebu Atijeta, čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje.

(Za navedeni hadis malo je drukčiji sened-lanac, niz.)

GLAVA

zahvaljivanja, i slavljenja i veličanja (Boga) prije povikivanja (dvoodazova) kod uzjahivanja na jahaću životinju.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo sa njim u Medini podne četiri, a popodnev (ikjindiju) u Zul-Hulejfi dva naklona (rekjata), zatim je prenoćio u njoj dok (tj. te) je osvanuo. Zatim je jašio dok se izjednačila (tj. pokazala, popela jahaća životinja) sa njim na (brdo) Bejda - zahvalio je (tada) Allahu, i slavio je i veličao je (Njega). Zatim je povikivao (dvoodazov) za hodočašće i umru, i povikivali su ljudi za njih dvoje. Pa pošto smo stigli (u Mekju), zapovjedio je ljudima pa su se riješili (stege hodočasnika) dok (tj. do časa kada) je bio dan razmišljanja (8. dan mjeseca zul-hidžeta), povikivali su (tada dvoodazov) za hodočašće (za hadž). Rekao je: I zaklao je (kao žrtve) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekoliko) deva sa svojom rukom stojeći (one, tj. bivši one u stojećem stavu). I zaklao je (kao žrtve jednoga kurban-bajrama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dva lijepa ovna. (Veli se da "emleh" znači šaren, upravo u kojega se, u bjelinu pomiješala crnina; a veli se da to znači: vrlo plav.) Rekao je Ebu Abdullah: rekao je neki (od) njih ovo od Ejuba, od (jednoga) čovjeka, od Enesa.

GLAVA

(onoga) ko je povikivao (dvoodazov) kada se izjednačila (pokazala, popela) sa njim njegova jahačica (jahalica, upravo: samarica, tj. deva koja nosi samar - i tako će se u daljem tekstu i prevoditi riječ "rahiletun: samarica).

PRIČAO NAM JE Ebu Asim, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: izvijestio me Salih, sin Kjejsana, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Povikivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se izjednačila (tj. podigla sa zemlje) s njime njegova samarica stojeći (ona, uspravivši se ona).

GLAVA

povikivanja okrećući (okrenuvši) se Strani (Kjabi).

A rekao je Ebu Mamer: pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od Nafi'a, rekao je: Bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je klanjao u jutru u Zul-Hulejfi, (bio je, tj. bio bi) zapovjedio za svoju samaricu pa se osamarila. Zatim je uzjahao pa kada se izjednačila (tj. podigla sa zemlje) sa njim, okrenuo se Strani (kibli) stojeći, zatim se odaziva (izgovara dvoodazov tako) da stigne branjevini (tj. svetom tlu u široj okolini Mekje). Zatim se uzdrži (od dvoodazova), te kada je došao (u dolinu) Zu Tuva, zanoćio je u njoj (tako) da osvane (u njoj). Pa kada je klanjao jutrom (jutarnju molitvu-sabah), okupao se (okupao bi se). I tvrdio je da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, činio (radio) tako. Slijedio je njega (Abdul-Varisa) Ismail od Ejuba u kupanju (tj. u pogledu kupanja).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', pričao nam je Fulejh od Nafi'a, rekao je:

Bio je (ovakvog običaja) Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je htio, izlaženje k Mekji: namazao se sa uljem (koje je takvo da) nije za njega (u njega, koje nema) lijep miris (mirišljiv miris), zatim dođe bogomolji (mjesta Zul-Hulejfe) pa klanja, zatim ujaši (zatim uzjaše). I kada se izjednačila (podigla) s njim njegova samarica stojeći (ona), obukao se hodočasnički (tj. izgovorio je dvoodazov), zatim je rekao: "Ovako sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čini (radi)."

GLAVA

dvoodazova (odazivanja) kada se spuštao (silazio) u dolinu.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao mi je Ibnu Ebu Adijj od Ibnu Avna, od Mudžahida, rekao je: bili smo kod Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa su spomenuli Lažova (Antihrista) da je on rekao:

"Napisano je između njegova dva oka: Nevjernik." Pa je rekao Ibnu Abas: Nisam čuo njega (Muhameda a.s. da je o tome išta rekao), ali (tj. nego) je on rekao: "Što se tiče Musa-a, kao da ja gledam k njemu kada se spustio u dolinu odaziva se (odazivajući se, tj. izgovarajući odazivanje, dvoodazov).

(Veli se da se ovdje radi o Zelenoj Dolini.)

GLAVA:

Kako će povikivati žena u mjesečnici i žena u poslijeporođajnim danima (dok još od nje teče krv, dok još krvari)?

(Sada Buharija, po svome običaju, navodi primjere razne upotrebe i značenja riječi "ehelle" i njezinog proširenog oblika "istehelle" pa kaže:) "Ehelle" povikao je (nešto glasno) - izgovorio je njega; "istehlelna" tražili smo da povičemo (mlađak) i povikali smo mlađak (mladi mjesec, tj. rekli smo: "Eno mlađaka, pokazao se!") - sve njegovo (tj. sva značenja te riječi dolaze, to sve) je od pokazivanja (pojavljivanja). I prolila (izlila) se kiša - izašla je iz oblaka. ".... i što se povikalo radi (drugog) osim Allaha ono (da se kolje, kada se kolje, tj. što je nad njim nečije drugo ime osim imena Gospoda Boga spomenuto, što je bez Bismille zaklano)....". I ono je od povikivanja djeteta (tj. I ono, ovo značenje povikivanja je i u izrazu povikivanje djeteta kod rođenja, jer dijete kod rođenja podigne glas, glasno zaplače pokazavši se, pojavivši se).

(Uopće se događa da se podigne glas, povikne se, uzvikne se kada se nešto spomene što se pojavilo, na što se ukazuje - a za takav pojam se upotrebljavaju riječi "ehelle", "istehelle" i od njih izvedeni oblici po gramatičkim pravilima. U tom se smislu te riječi upotrebljavaju i za hodočasnika jer se on pojavio na tlu gdje treba da izvrši Božiju zapovjed hodočašća pa zbog toga i uzvikuje da se odaziva Uzvišenom Bogu na Njegovu zapovjed.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malikj od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću opraštanja (u oproštajnom hodočašću) pa smo povikivali za umru, zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je (u takvom položaju da) je bio sa njim hedj (životinja određena za žrtvu), pa neka povikuje za hodočašće sa umrom, zatim neka se ne rješava (stega hodočašća) do (časa kada se) riješi od njih dvoga (od njih dvoje) skupa (tj. kada izvrši sve propise i hodočašća i umre)." Pa sam stigla Mekji, a ja sam žena u mjesečnici. I nisam ophodila Kuću (Kjabu), a ni između Safe i Merve. Pa sam se potužila (požalila na) to k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Pokvari (tj. raspleti) tvoju (svoju) glavu, i iščešljaj se i povikivaj za hodočašće, a pusti (ostavi) umru. Pa sam učinila (tako). Pa pošto smo izvršili hodočašće, poslao je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa Abdurahmanom, sinom Ebu Bekjra, k Ten'imu pa sam izvršila umru. Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Ova (umra sada) je mjesto tvoje umre (koju si bila odlučila da izvršiš zajedno sa hodočašćem)." Rekla je: Pa su ophodili (oni) koji su povikivali za umru (ophodili su) Kuću (Kjabu) i između Safe i Merve (to su učinili za umru), zatim su se riješili (stege). Zatim su ophodili jedno ophođenje (za hodočašće) poslije da su (tj. kada su) se vratili od Mine. A što se tiče (onih) koji su sastavili hodočašće i umru, pa (oni) su ophodili samo jedno ophođenje.

GLAVA

(onoga) ko je povikivao u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kao povikivanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

Rekao je njega (ovo što je sada rečeno) Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, od Ibnu Džurejdža, rekao je Ata', rekao je Džabir, bio zadovoljan Allah od njega:

Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliji, bio zadovoljan Allah od njega, da ostane na svome hodočasničkom odijevanju (tj. da se rješava stege dok ne izvrši i umru i hodočašće kao i on, Muhamed a.s. jer je i Alija dotjerao sa sobom žrtvenu životinju iz Jemena). I spomenuo je (ovdje Džabir) govor Surakata.

(Surake koji je za vrijeme toga hodočašća pitao na Mini pri bacanju kamenčića Muhameda a.s. da li ovi propisi o zajedničkom vršenju hodočašća i umre vrijede samo za Muhameda a.s. i neke njegove drugove. Muhamed a.s. mu je odgovorio da ti propisi vrijede vječno i za svakoga.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Alije, Hallal Huzelija, pričao nam je Abdusamed, pričao nam je Selim, sin Hajana, rekao je: čuo sam Mervana Asfera (priča) od Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, (u Mekju) iz Jemena pa je rekao (Muhamed a.s. njemu): "Sa čime (tj. Za kakvo hodočašće sa umrom ili bez nje) si povikivao?" Rekao je: "Za (ono) što je povikivao za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao: "Da nije (takav slučaj) da je sa mnom žrtvena životinja (tj. Da nije sa mnom žrtvena životinja), zaista bih se rješio (hodočasničke stege)." A povećao je (u pričanju) Muhamed, sin Bekjra, od Ibnu Džurejdža: rekao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Sa čime si povikivao, o Alija?" Rekao je: "Sa (onim) što je povikivao sa njim Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (sa onim kako je povikivao Muhamed a.s.)." Rekao je: "Pa potjeraj žrtvenu životinju, i ostani zabranjen (tj. hodočasnički obučen) kao što si ti (sada u tom stanju)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k (jednom) narodu u Jemenu, pa sam došao (nazad za vrijeme hodočašća u Mekju), a on je u (mekjanskoj) dolini pa je rekao: "Sa čime si povikivao?" Rekao sam: "Povikivao sam kao povikivanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Da li je sa tobom (išta) od žrtvene životinje (tj. imaš li ikakvu žrtvenu životinju)?" Rekao sam: "Ne." Pa je zapovjedio meni pa sam ophodio Kuću (tj. Kjabu), i između Safe i Merve (sam trčao), zatim je zapovjedio meni pa sam se rješio (tj. skinuo sam hodočasničku odjeću i tako se rješio hodočasničke stege). Pa sam došao (jednoj) ženi iz moga naroda pa je (ona) počešljala (iščešljala) mene, ili je oprala moju glavu. Pa je stigao Umer, bio zadovoljan Allah od njega, (u Mekju u vrijeme kada je on bio halifa, a ne za vrijeme oproštajnoga hodočašća kao što bi se na prvi pogled iz teksta dalo zaključiti) pa je rekao: Ako uzmemo sa knjigom Allaha (da se ravnamo), pa zaista on zapovjeda nama za potpunost, rekao je (Allah), uzvišen je: "I upotpunite hodočašće i umru radi Boga...."; a ako uzmemo sa običajem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se ravnamo) pa zaista on se nije rješavao (stega hodočašća) do (onoga časa kada) je zaklao žrtvenu životinju.

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Hodočašće je (propis takav da su) poznati mjesecovi (mjeseci kada se ono obavlja), pa ko je propisao (odredio sebi jedne godine, neke godine da obavi) u njima hodočašće, pa nema (tj. ne smije biti) bestidnosti (spolnoga općenja i riječi koje o tome govore), a ni griješenja, a ni prepiranja (svađe) u hodočašću....". "Pitaju (oni) tebe (Muhamede) o mlađacima (mladim mjesecovima, mladim mjesecima). Reci: Ona (tj. oni) su vremena za ljude i hodočašće....".

A rekao je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Mjeseci (Mjesecovi) hodočašća su: ševal, i zul-ka'de i deset (prvih dana) od zul-hidžeta. A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Od običaja (Muhamedovog a.s.) je da se neće (čovjek) obući hodočasnički za hodočašće osim u mjesecima hodočašća. A mrzio je (tj. Smatrao je ružnim postupkom, Nije odobravao) Usman, bio zadovoljan Allah od njega, da se obuče hodočasnički (čovjek čim pođe) od Horasana ili Kermana.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, rekao je: pričao mi je Ebu Bekjr Hanefija, pričao nam je Eflah, sin Humejda, rekao je: čuo sam Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u mjesecima hodočašća, i noćima hodočašća i zabranama (tj. stanjima) hodočašća pa smo odsjeli u Serifu. Rekla je: Pa je izašao (Muhamed a.s. iz svoga šatora) k svojim drugovima pa je rekao: "Ko nije bio od vas (takav da) je sa njim žrtvena životinja (tj. Ko nema žrtvene životinje), pa je volio (tj. pa želi) da učine nju (tj. njega, hodočašće) umrom, pa neka učini. A ko (je takav da) je bila sa njim žrtvena životinja (tj. ko ima žrtvenu životinju), pa ne (tj. neka ne učini od ovoga odmarališta odluke da čini umru mjesto hodočašća)." Rekla je: Pa uzimalac za nju i ostavljač nje je od njegovih drugova (tj. neko je učinio ovako, a neko onako). Rekla je: Pa što se tiče poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (neki) ljudi od njegovih drugova, pa bili su (tj. Pa Muhamed a.s. i njegovi neki drugovi su bili) pripadnici snage (bili su snažni) i bila je sa njima žrtvena životinja, pa nisu mogli na umru (samu da se opredijele nego na oboje). Rekla je: Pa je unišao meni (tj. Pa je posjetio mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ja plačem pa je rekao: "Šta je rasplakalo tebe, o ova (ili: o neiskusna)?" Rekla sam: "Čula sam tvoj govor tvojim drugovima (šta ili što si ga rekao), pa se spriječila (tj. pa se nisam odlučila na) umru." Rekao je: "A šta je tvoje stanje (A šta ti je)?" Rekla sam: "Ne klanjam (a to znači: Zadesila me mjesečnica)." Rekao je: "Pa ne šteti (to) tebi. Ti si samo (jedna) žena od kćeri Adema (Adama), propisao je Allah na tebe (tebi ono) što je propisao na njih (sve), pa budi u svome hodočašću pa možda Allah da dadne (da da) tebi nju (tj. njega - hodočašće)." Rekla je: Pa smo izašli u njegovom hodočašću (u to njegovo hodočašće sa njim) dok smo stigli (dok nismo stigli) Mini (tj. te smo tako stigli u Minu) pa sam se očistila (tj. pa mi je prestala mjesečnica). Zatim sam izašla iz Mine pa sam se dala izliti (ili: baciti) Kući (Kjabi - a to znači: pa sam ophodila Kjabu, izvršila sam ophođenje Kjabe po povratku sa Arefata, koje je ophođenje jedan od tri najvažnija obreda u hodočašću - u hadžu, dostigavši da ipak čista obavim treći najvažniji obred). Rekla je: Zatim sam izašla sa njim u zadnjem polasku (odlasku sa Mine u Mekju 13. zul-hidžeta) dok je odsjeo (u) Muhasabu i odsjeli smo (i mi) sa njim. Pa je pozvao Abdurahmana, sina Ebu Bekjra pa je rekao: "Izađi sa tvojom (svojom) sestrom iz svetoga tla, pa neka (ona) povikiva za umru. Zatim završite vas dvoje (umru), zatim dođite vas dvoje ovdje pa (tj. jer) zaista ja gledam (pogledam, iščekujem) vas dvoje (tako) da dođete vas dvoje meni." Rekla je: Pa smo izašli te kada sam završila (umru) i završila sam (zadnje) od ophođenja (zadnje ophođenje za hodočašće), zatim sam došla njemu u zoru pa je rekao: "Da li ste završili?" Pa sam rekla: "Da." Pa je objavio za putovanje (odlazak) u (tj. među) svojim drugovima, pa su pošli ljudi pa je pošao (krenuo i on) upravljajući se k Medini.

(Riječ "dajre" štete - ta riječ je od "dare jediru dajren", a rekne se, a kaže se i "dare jeduru davren", i još se rekne "darre jedurru darren", a sva tri izraza znače: štetio je, šteti, štetenje.)

GLAVA

korišćenja (tj. obavljanja umre prije hodočašća u danima hodočašća odlučivši se za to pri oblačenju hodočasničkog odijela na mikatu - a to ćemo u daljem tekstu nazivati "temetu'", a nećemo ga prevoditi više kao korišćenje), i sparivanja (zajedničkog vršenja i umre i hodočašća-hadža), i osamljivanja (vršenja prvo hodočašća samoga) i pokvarenja (tj. razvrgnuća odluke) hodočašća za (onoga) ko (je takav da) nije bio sa njim hedj (tj. ko nema žrtvene životinje).

(Radi se o slučaju kada neko odluči da zajedno obavi i umru i hodočašće-hadž, a nije potjerao žrtvene životinje, koja se u ovome slučaju mora imati, on će pokvariti, raskinuti ovakvu odluku, i u tom slučaju se kaže da je raskinuto hodočašće, pa će se obaviti umra, a poslije hodočašće-hadž.)

PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Džerir od Mensura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a ne mislimo (ništa drugo) osim da je ono hodočašće. Pa pošto smo stigli, ophodili smo Kuću (Kabu), pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ko nije bio potjerao žrtvenu životinju da se rješi (stege hodočašća). Pa se rješio ko nije bio potjerao žrtvenu životinju. I njegove žene nisu potjerale (kurban) pa su se rješile (hodočasničke odjeće). Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa sam dobila mjesečnicu pa nisam ophodila Kuću (Kabu). Pa pošto je bila noć Muhasaba (noć kada se prenoći u Muhasabu), rekla je: "O poslaniče Allaha, vraćaju se ljudi sa umrom i hodočašćem, a ja se vraćam (samo) sa hodočašćem." Rekao je: "A nisi (li) ophodila (u onim) noćima (kada) smo stigli (u) Mekju." Rekla sam -: "Ne." Rekao je: "Pa odi (idi) sa tvojim (svojim) bratom k Ten'imu, pa povikuj za umru, zatim tvoje mjesto obećanja (obećano gdje te čekamo) je tako i tako (tj. tu i tu)." Rekla je Safija: Ne mislim, mene (tj. sebe drukčije) osim zadržavačicom njih (tj. i ja ću se zadržati da još ne krenu za Medinu, jer je i ona dobila mjesečnicu pa nije bila obavila svih obreda te su je morali čekati). Rekao je: "Osakaćenje, brijanje! (Ili: Osakaćivačica, brijačica! Ili: Uznemirivačica, zlosrećnica!) A zar nisi ophodila (oko Kabe na) dan klanja (žrtava)?" Rekla je: rekla sam: "Da." Rekao je: "Nema štete (tj. grijeha što nećeš obaviti ovo zadnje ophođenje kada si izvršila ono na dan klanja žrtava), polazi (tj. kreći na put za Medinu, jer zadnji tavaf - zadnje ophođenje otpada od žene u mjesečnici)." Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pa je sreo mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je penjač iz Mekje (tj. a on kreće, polazi iz Mekje), a ja sam padačica na nju (tj. a ja se spuštam, dolazim u nju), ili sam ja penjačica, a on je padač od nje.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebul-Esveda Muhameda, sina Abdurahmana sina Nevfela, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, godine hodočašća oproštaja (oproštajnog hodočašća), pa od nas je ko je povikivao za umru (tj. pa neko je od nas povikivao za umru), a od nas je (neko bio takav) ko je povikivao za hodočašće. A povikivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za hodočašće. Pa što se tiče (onoga) ko je povikivao za hodočašće ili je sastavio hodočašće i umru, (pa) nisu se (oni) riješili (stege hodočašća) do (časa kada) je bio dan klanja (žrtava).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Hakjema, od Alije, sina Husejna, od Mervana, sina Hakjema, rekao je: prisustvovao sam Usmanu i Aliji, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, a Usman zabranjuje od mut'e (zabranjuje mut'u, a "mut'a" znači ili raskidanje hodočašća da se najprije obavi umra, ili odluka od prvoga početka mikata da se obavi umra prije hodočašća), i (zabranjuje Usman) da se sastavlja između njih dvoje (da se sastavi umra i hodočašće). Pa pošto je (to) vidio Alija, povikivao je (uzviknuo je) za njih dvoje:

"Dvoodazov Tebi (Uzvišeni Bože) za umru i hodočašće (ili: sa umrom i hodočašćem)!" Rekao je (Alija): Nisam bio zato (da) ostavim (tj. Nisam za to da ostavljam) običaj (postupak) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zbog govora jednoga (čovjeka, tj. zbog mišljenja ikojeg čovjeka).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Smatraše (idolopoklonici, Arapi prije Islama) umru u mjesecima hodočašća (jednim) od najgriješnijih griješenja u (tj. na) zemlji (na svijetu), i učinili bi (tj. nazivaše oni) muharem saferom (tj. prvi mjesec imenom drugoga mjeseca u godini) i govoraše: Kada su ozdravila sadna (rane na leđima od samara), i iščeznuo (isčeznuo, nestao) trag, i zguli se (tj. prođe mjesec) safer, dozvoljena je umra za (onoga) ko je obavljao umru (tj. ko hoće da obavi umru). Stigao je (tj. Pa je stigao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi jutrom četvrte (noći od zul-hidžeta) povikivajući za hodočašće, pa je zapovjedio njima da učinu (da učine) nju (tj. njega - hodočašće, odluku za hodočašće da preokrenu zamjenivši je sa) umrom. Pa je bilo krupno (golemo) to kod njih pa su rekli: "O poslaniče Allaha, koje razrješenje (od stega)?" Rekao je: "Razrješenje, svako (cijelo od) njega."

(To jest: Potpuno se rješite svih stega i zabrana čak i polnog odnosa.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao sam na Vjerovijesnika (tj. k Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njemu za rješenje (razrješenje od stega).

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj. - H - A pričao nam je Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Hafse, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla:

"O poslaniče Allaha, šta je stanje ljudi (šta je ljudima)? Riješili su se (stega) za umru, a ti se nisi riješio od tvoje (od svoje) umre." Rekao je: "Zaista ja sam slijepio (gumiarabikom, smolom) moju (svoju) glavu i ođerdanio sam moju (svoju) žrtvenu životinju (tj. stavio sam joj na vrat znak da je to žrtvena životinja), pa se neću rješavati (razrješavati stega) do (časa kada nastupi vrijeme da) koljem (zakoljem žrtvu)."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Ebu Džemrete Nasr, sin 'Imrana, Dube'ija, rekao je:

Izvršio sam temettu' (tj. odlučio sam se na umru u danima hodočašća-hadža), pa su (to) zabranjivali meni (neki) ljudi, pa sam pitao (o tome) Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je zapovjedio meni (da ostanem i ustrajem na izvršenju temetu'a). Pa sam vidio u snu (usnio sam u snu) kao da (neki) čovjek govori za mene (meni): "Istinito hodočašće i primljena umra!" Pa sam izvijestio Ibnu Abasa pa je rekao: "Običaj (Postupak) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao meni: "Stani (Ostani) kod mene, pa učiniću tebi (jedan) dio od moga (svoga) imetka." Rekao je Šubete: pa sam rekao: "Zašto (Zbog čega)?" Pa je rekao: "Zbog sna kojega sam usnio."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ebu Šihab, rekao je: stigao sam izvršujući temetu' (tako sam stigao u) Mekju sa umrom pa smo unišli prije (dana) razmišljanja (tj. prije 8. zul-hidžeta) za tri dana. Pa su rekli meni (neki) ljudi od stanovnika Mekje:

"Postaće sada tvoje hodočašće mekjansko (tj. nećeš imati mnogo nagrade za njega)." Pa sam unišao na (razgovor i savjet) Ata'u (da) tražim rješenje (pitanja od) njega pa je rekao: pričao mi je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on hodočastio sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (onoga) dana (kada) je potjerao deve sa njim (u oproštajnom hodočašću), a već su povikivali za hodočašće osamljeno (tj. samo za hodočašće bez umre) pa je rekao njima: "Rješite se od vašega hodočasničkog oblačenja sa ophođenjem Kuće (Kabe) i (sa trčanjem) između Safe i Merve, i skratite (tj. potkratite kosu na glavi), zatim ostanite dozvoljeni (slobodni od stege), te kada bude dan razmišljanja (8. zul-hidže), pa povikivajte za hodočašće, a učinite (hodočasničku radnju što) ste stigli s njom (učinite ju) mut'om (tj. umrom)." Pa su rekli: "Kako ćemo učiniti nju mut'om (nasladom, predmetom naslade, tj. umrom), a već smo (je) imenovali (nazvali) hodočašćem?" Pa je rekao: "Učinite što sam zapovjedio vama, pa da nije (takav slučaj) da sam (tj. što sam) zaista ja potjerao žrtvenu životinju, zaista bih učinio (isto) kao ono koje sam (što sam) zapovjedio vama, ali neće biti (tj. nije) dozvoljeno od mene (tj. meni ono što je) zabranjeno do (časa kada) dospije žrtvena životinja (na) svoje mjesto (dok se ne zakolje na Mini)." Pa su učinili.

("Mut'atun" znači predmet naslade, naslada, uživanje - a ovdje označava umru, jer kada se uumra obavi i u danima hodočašća, čovjek se razriješava stege hodočašća, pa može da uživa i da se naslađuje mnogim dozvoljenim uživanjima prije nego počne da vrši samo hodočašće obukavši se hodočasnički za samo hodočašće. Iz tog razloga je umra i nazvana mut'om-nasladom.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hadžadž, sin Muhameda, Aaver od Šubeta od Amra, sina Mureta, od Seida, sina Musejeba, rekao je:

Prepirali su se (Nisu se slagali) Alija i Usman, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), a njih dva su u Usfanu, o umri (u vezi umre). Pa je rekao Alija: "Šta hoćeš (da ideš) k (tome) da zabranjuješ stvar (tj. postupak što) je činio njega (tj. postupak koji je činio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (šta je uzrok)?!" Rekao je: Pa pošto je to vidio Alija, povikivao (uzviknuo) je za njih dvoje skupa (zajedno telbiju).

GLAVA

(onoga) ko se odazivao (tj. izgovorio dvoodazov-telbiju) za hodočašće i imenovao ga (i nazvao je imenom njega).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, rekao je: čuo sam Mudžahida (da) govori: pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Stigli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a mi govorimo: "Dvoodazov Tebi, Bože moj, dvoodazov Tebi za hodočašće." Pa je zapovjedio nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo ga učinili umrom.

GLAVA

temetu'a.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemam od Katadeta, rekao je: pričao mi je Mutarrif od 'Imrana, rekao je:

Izvršavali smo temetu' (tj. umru pred hodočašće) na vremenu (tj. u vremenu, za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i silazio je (objavljivao se i) Kur'an, (a protiv toga) rekao je (jedan) čovjek sa svojim mišljenjem šta je htio.

(Veli se da je prvi protiv temetu'a bio Umer r.a.)

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... to je za (onoga) ko (je u takvom stanju da) nije bila njegova porodica prisutnici Svete Bogomolje (Kabe, tj. za onoga čija porodica nije prisutna Kabi, nije kod Kabe)....".

A rekao je Ebu Kjamil Fudajl, sin Husejna, Basrija: pričao nam je Ebu Mašer, pričao nam je Usman, sin Gijasa, od 'Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on upitao se, da se upitao (tj. da je upitan) o umri hodočašća pa je rekao:

Povikivali su Muhadžiri, i Pomagači i žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću oproštaja (u oproštajnom hadžu), i (mi) smo povikivali. Pa pošto smo stigli Mekji (u Mekju), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Učinite vaše povikivanje za hodočašće umrom, osim (onoga) ko je ođerdanio žrtvenu životinju." Ophodili smo za Kuću (tj. Kada nam je to rekao Muhamed a.s., izvršili smo ophođenje iz počasti za Kuću-Kjabu, a to znači: Ophodili smo okolo Kjabe) i za Safu i Mervu (obavili smo trčanje), i prišli smo ženama (svojim, tj. i poslije trčanja između Safe i Merve razriješili smo se hodočasničke stege-ihrama pa smo čak imali i polni odnos sa svojim ženama) i obukli smo odjeće (obične, a ne hodočasničke). I rekao je (Muhamed a.s.): "Ko je ođerdanio žrtvenu životinju, pa zaista ono neće se dozvoliti njemu (da se razriješi hodočasničke stege sve) do (časa kada) dospije žrtvena životinja svome mjestu (klanja)." Zatim je zapovjedio nama (u) veče (dana) razmišljanja (a to je 8. zul-hidžeta) da povikivamo za hodočašće, pa kada smo završili (kada završimo) žrtvene obrede (ili: obrede hodočašća van Mekje), doći ćemo pa ćemo ophoditi Kabu i Safu i Mervu (obavićemo trčanje). Pa već se (ovo kaže Ibnu Abas) upotpunilo naše hodočašće, i na nama je žrtvena životinja (tj. i dužni smo zaklati žrtvenu životinju) kao što je rekao (Allah), uzvišen je: ".... pa što se je olakšalo od žrtvene životinje, pa ko nij