U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA (MOLITVE) PETKA
(tj. KNJIGA molitve koja se obavlja samo u petak, dakle jedanput
sedmično –
KNJIGA DŽUME)
GLAVA
uzakonjenosti (obavezne, neizostavne dužnosti molitve) petka zbog
govora Allaha, uzvišen je (On, Allah): ".... kada se je dozivalo (tj. kada
se poziva) za molitvu od dana petka, pa žurite (trčite) k spominjanju
Allaha, a ostavite (u taj čas) kupoprodaju. To vam je bolje za vas ako ste
bili (takvi da) znate (ako znadijaste, ako znate)."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je Ebu
Zinad da je Abdurahman, sin Hurmuza, Aaredž, slobodnjak Rebi'ata, sina Harisa,
pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega (s njim), da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Mi smo zadnji
prestizači (tj. zadnji po postanku na ovome svijetu, a po stepenu i
počasti za dobra djela bićemo prestizači, pobjednici, prvi na)
sudnjem danu, ali oni (su ti što) se njima dala knjiga (od Boga) prije nas.
Zatim ovo je njihov dan koji se uzakonio (naredio, zapovjedio) njima (tj. petak
kao sedmični praznik bio je određen i njima, Židovima i
kršćanima), pa su se razišli u njemu (u pogledu njega), pa je naputio nas
Allah njemu (petku); sljedbenici (slijedioci): Židovi sutra (tj. u subotu), a
kršćani poslije sutra (tj. prekosutra, u nedjelju imaju sedmični
praznik, sedmičnu zajedničku molitvu)."
(Petak se u arapskom jeziku kaže: "jevmul - džumu'ati", a
to znači: "dan skupa, sastanka skupljanja, sakupljanja", pa se u
tom smislu može i treba shvatiti navedeni hadis. Kršćanima je bilo
zapovjeđeno da se jedan dan u sedmici sastanu i da obavljaju zajedničku
sedmičnu molitvu pa se nisu složili u tome koji je to dan, i najzad su
uzeli nedjelju. To bi imale da znače gornje riječi: "..... ovo
je njihov dan koji se uzakonio njima pa su se razišli u njemu,.....".)
GLAVA
vrijednosti kupanja (u) petak; i da li je (dužnost) na dijete da
prisustvuje (molitvi) petka (petkom) ili (na) žene (tj. i da li i žene treba da
idu na molitvu petka).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada je došao
(tj. Kada hoće da dođe, da ide) jedan (od) vas (na molitvu) petka, pa
neka se okupa." (Veli se da izraz:
"... jedan (od) vas...." obuhvata sve sljedbenike islama bez obzira
na pol i doba starosti, dakle i djecu i žene.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda sina Esme, rekao je: pričao nam je Džuverijete od
Malikja, od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od Ibnu Umera da je
Umer, sin Hataba, dok je on (bio) stajač (dok je stajao) u govoru (tj. dok
je držao govor) petkom, kadli je unišao (kad uđe u bogomolju jedan)
čovjek od prvih iseljenika (emigranata) od drugova Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, pa ga je dozvao Umer:
"Koji je ovo
čas?" (Prijekorno pitanje, tj. "Kamo tebe ranije?" Veli se
da je taj čovjek bio Usman, sin Afana r.a.) Rekao je (onaj čovjek
Umeru opravdavajući se): "Zaista ja sam se zabavio (zadržao,
spriječio, tj. bio sam zaposlen toliko), pa se nisam obrnuo (vratio, tj.
išao sa posla ni) k svojoj porodici, dok sam čuo pozivanje (na molitvu,
dok sam čuo ezan; ili: dok nisam čuo ezan), pa nisam povećao
(tj. pa nisam više radio kad sam čuo poziv nego to) da sam se očistio
(običnim čišćenjem za molitvu - abdestio)." Rekao je (Umer
opet prijekorno): "I čišćenje još (jedino, samo), a već si
znao (tj. a već znaš) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
zapovjedaše kupanje (petkom da se obavi)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Safvana, sina
Sulejma, od Ata'a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od
njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kupanje dana
petka (tj. Kupanje u petak; Kupanje petkom) je dužnost na svakoga zreloga
(polno, koji ima poluciju)."
(Hanefijska pravna škola smatra da to ne znači obavezna
dužnost, nego da je to dužnost koju je lijepo i pohvalno izvršavati.)
GLAVA
mirisa zbog petka (tj. namirisavanje petkom).
PRIČAO NAM JE
Alija, rekao je: pričao nam je Haremija, sin Umareta, rekao je:
pričao nam je Šubete od Ebu Bekjra, sina Munkjedira, rekao je: pričao
mi je Amr, sin Sulejma, Ensarija, rekao je: svjedočim na Ebu Seida (da) je
rekao: svjedočim na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je
rekao:
"Kupanje petkom
je dužnost na svakoga zreloga, i da očisti zube i da dotakne (kakvoga)
mirisa (da se namiriše) ako je našao (tj. ako bude imao mirisa)." Rekao je
Amr: "Što se tiče kupanja, pa svjedočim da je ono dužnost. A što
se tiče čišćenja zuba i (upotrebe) mirisa, pa Allah je znaniji,
je li dužnost ono ili ne, ali ovako je u hadisu (rečeno)." Rekao je
Ebu Abdullah (Buharija): On (tj. pripovjedač gornjega hadisa Ebu Bekjr,
sin Munkjedira) je brat Muhameda, sina Munkjedira (koji se takođe naziva i
nadimkom Ebu Bekjr kao i taj njegov brat, ali se naziva i svojim imenom
Muhamed), a nije se imenovao (tj. ne naziva se svojim pravim imenom) ovaj Ebu
Bekjr (brat Muhamedov). Predao ga je (gornji hadis) od njega (Ebu Bekjra, sina
Munkjedira, brata Muhameda) Bukjejr, sin Ešedža, i Seid, sin Ebu Hilala, i
brojnost (tj. skupina ljudi, i još nekoliko ljudi). A bio je Muhamed, sin
Munkjedira, (svojstva da) se nadimči (tj. nazivaše se nadimkom) sa Ebu
Bekjr i (sa) Ebu Abdullah.
GLAVA
vrijednosti petka.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Sumeja, slobodnjaka
Ebu Bekjra, sina Abdurahmana, od Ebu Saliha Semana, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao:
"Ko se okupao
petkom kupanjem (kojim se čisti od) nečistoće (nastale izljevom
muškog sjemena, polucijom), zatim je otišao (zatim ode odmah u bogomolju gdje
će se klanjati molitva petka - džuma), pa kao da je žrtvovao devu
(kamilu); a ko je otišao (ko ode) u drugome času (poslije kupanja), pa kao
da je žrtvovao kravu; a ko je otišao u trećem času, pa kao da je
žrtvovao (ova riječ u svim navedenim i sljedećim rečenicama
doslovno znači: približio, prinio na žrtvenik) rogatoga ovna; a ko je
otišao u četvrtom času, pa kao da je žrtvovao kokoš; a ko je otišao u
petom času, pa kao da je žrtvovao jaje. Pa kada je izašao vođa (na
govornicu), prisustvuju (tj. pristupe) anđeli (meleki, koji su imali
dužnost da popisuju one koji dolaze na molitvu petka - džumu, dakle ti
anđeli prestanu pisati ljude, i pristupe da) slušaju opomenu (tj. prediku,
vaz, govor imama, vođe u molitvi koji petkom prije molitve mora da održi
propovjed kojom opominje i podstiče na vjerske dužnosti).
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od
Ebu Hurejreta da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), (imao i
ovakav jedan slučaj):
Dok on govori petkom
(na govornici), kadli je unišao (tj. kadli uniđe, uđe jedan)
čovjek, pa je rekao Umer: "Zašto se zadržavate (toliko) od molitve (petkom)?"
Pa je rekao (onaj) čovjek: "Nije ono (zadržavanje trajalo ništa više)
osim (toliko) da sam čuo dozivanje (poziv- ezan) pa sam se očistio
(abdestio, i odmah krenuo)." Pa je rekao (Umer): "Zar niste čuli
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je otišao
(tj. kada hoće da ode, pođe, krene) jedan (od) vas k (molitvi) petka
(džumi), pa neka se okupa."
GLAVA
masti (za
uljepšavanje) zbog petka.
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je:
pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, rekao je: izvijestio me
moj otac od Ibnu Vedi'ata, od Selmana Farisije, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće se okupati (jedan)
čovjek petkom, i očistiti se koliko je mogao (da izvrši) od
čišćenja, i namazati se od svoje masti, ili dotaknuti od mirisa svoje
kuće, zatim (da) izađe pa ne rastavi (tj. ne tiska se u bogomolji)
između dvojice, zatim (da) klanja što mu se propisalo, zatim šuti kada
govori vođa ( - neće nikada to sve tako izvršiti i postupiti, a da
će drukčije biti nagrađen) osim (tako da) se oprostilo (ili: da
će se oprostiti) njemu što (je pogriješio malih grijeha) između njega
(tj. između toga petka) i između zadnjega (sljedećeg)
petka."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao
je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Tavus: rekao sam Ibnu Abasu:
Spominju da je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao: "Okupajte se petkom, i operite vaše glave iako
niste bili nečisti (polucijom, iako se niste zanečistili polucijom),
i pogodite (tj. dohvatite, uzmite štogod) od mirisa." Rekao je Ibnu Abas:
"Što se tiče kupanja, pa da (tj. pa to je rekao); a što se tiče
mirisa, pa neću znati (tj. pa ne znam je li to rekao)."
PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a,
rekao je: izvijestio nas je Hišam da je Ibnu Džurejdž izvijestio njih, rekao
je: izvijestio me Ibrahim, sin Mejsereta, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), da je on spomenuo govor
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o kupanju petkom, pa sam rekao
Ibnu Abasu:
"Da li dotaknuti (čovjek
kakvog) mirisa ili masti ako je bilo (toga) kod njegove porodice?" Pa je
rekao: "Neću ga znati (tj. Ne znam to)."
GLAVA:
Obući
će (čovjek petkom) najljepše što nađe (tj. najljepše što ima).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera,
da je Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), vidio (jedan)
ogrtač sa svilenim prugama (širokima kao kajiš, remen - to znači:
"sijerae") kod vrata bogomolje (tj. prodaje se pred bogomoljom, pred
samim njezinim vratima), pa je rekao:
"O poslaniče Allaha, da si
sebi kupio ovu (haljinku) pa je obukao petkom i za (primanje, prilikom
primanja) izaslanstva kada stignu (dođu) tebi." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Oblači ovo samo (onaj) ko (je
takav da) nema udjela njemu u (ili: na) budućem svijetu." Zatim su
došli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od nje (od takve iste
vrste ogrtača) ogrtači, pa je darovao Umeru, sinu Hataba, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), od njih (jedan) ogrtač, pa je rekao
Umer: "O poslaniče Allaha, oblačiš mi ga (tj. daruješ mi ga da
ga oblačim), a već si rekao o (ovakvom) ogrtaču Utarida (koji ga
je prodavao prije kraćeg vremena pred bogomoljom, rekao si ono) što si
rekao." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista ja ti ga nisam obukao zato (da) ga oblačiš (tj. nisam te odio
s njim, nisam ti ga dao kao odjeću zato da ga nosaš, da ga upotrebljavaš
za oblačenje, za svoju odjeću)." Pa ga je obukao (tj. Pa je taj
darovani ogrtač dao za odjeću) Umer, sin Hataba, bio zadovoljan Allah
od njega (s njim), (jednome) bratu svome (doslovno: što ga je imao) u Meki,
idolopokloniku (tj. svome bratu koji je još bio idolopoklonik i živio u Meki).
GLAVA
zubočistke
petkom - čišćenje (četkicom) zuba petkom.
(Riječi
"sivakj" i "misvakj" u ili na arapskom jeziku znače
naročito drvo kojim su Arapi čistili zube, a i danas neki njime to
čine. To drvo raste u Arabiji i prethodno se uredi da se njime mogu
čistiti zubi. U daljem tekstu to će se drvo prevoditi i nazivati sa
izrazom "zubočistka", jer je to ipak nešto drugo negoli
čačkalica. Izraz "zubočistka" je neobičan ali
ipak, u nedostatku boljeg izraza, odgovara i pristaje za to drvo.)
A rekao je Ebu Seid od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da je imao običaj da) čisti zube
(zubočistkom - misvakjom).
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Da nije (toga) da bih otežao (da
bih dotužio, ako bi to zapovjedio) na (za) svoju sljedbu (svojoj sljedbi), ili
na ljude (tj. dotužio bih sljedbi, ili ljudima), zaista bi im zapovjedio za
zubočistku (da je upotrebljavaju) sa svakom molitvom."
PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, rekao je:
pričao nam je Abdul-Varis, rekao je: pričao nam je Šuajb, sin
Habhaba, rekao je: pričao nam je Enes, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Mnogo sam činio (tj. Mnogo
činim, a to znači: Mnogo se obraćam) na vas u (vezi toga da
upotrebljavate) zubočistku (misvakj)."
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Kjesira, rekao je: izvijestio nas je Sufjan od Mensura i Husajna, od Ebu Vaila,
od Huzejfeta, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, kada je ustao (i u dijelu) od noći, (bio je običaja
da) pere (ili trlja zubočistkom - misvakjom) svoja usta.
GLAVA
(onoga) ko je sebi
očistio zube sa zubočistkom - misvakjom (nekoga drugoga) osim njega
(tj. osim sebe, a to znači tuđom zubočistkom, a ne svojom).
PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je:
pričao mi je Sulejman, sin Bilala, rekao je: rekao je Hišam, sin Urveta:
izvijestio me moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
Unišao je Abdurahman, sin Ebu Bekjra, a
sa njim je (bila) zubočistka (misvakj), čisti (sebi) zube sa njom, pa
je pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekla
njemu (Abdurahmanu): "Daruj (Daj) mi ovu (tj. tu) zubočistku
(misvakj)." Pa mi ju je darovao, pa sam je slomila, zatim sam je žvakala
(da je isitni i udesi da se može s njome čistiti), pa sam je darovala
(dala) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (sebi) čistio
zube s njom (zubočistkom), a on je (za to vrijeme) prislonjač (sebe,
tj. prislanja se, oslanja se) k mojim prsima (tj. na moja prsa).
GLAVA
(onoga) što se
čita (uči) u molitvi zore (sabahu) petkom.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, rekao je:
pričao nam je Sufjan od Sa'da, sina Ibrahima, od Abdurahmana, on je sin
Hurmuza, Aaredž, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim),
rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (običaja da napamet) čita (uči) u (molitvi) zore
(sabahu) petkom "Elif Lam Mim. Objavljivanje...." i "Da li došlo
na čovjeka...." (tj. čitaše, učio je poglavlja iz Kur'ana
koja počinju sa navedenim
riječima).
GLAVA
(molitve) petka
(džume) u selima i gradovima.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Musena-a, rekao je: pričao nam je Ebu Amir Akadija, rekao je: pričao
nam je Ibrahim, sin Tahmana, od Ebu Džemreta Dabu'ije, od Ibnu Abasa da je on
rekao:
"Zaista prva (molitva) petka
(džume - što) se uspostavila petkom (stalno, redovno) poslije (molitve) petka
(džume) u bogomolji poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je (molitva
petka - džuma) u bogomolji (plemena) Abdul-Kajs u Džuvasa - u (mjestu, selu ili
naselju u jednom kraju) od Bahrejna."
PRIČAO NAM JE Bišr, sin Muhameda,
Mervezija, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je
Junus od Zuhrije, rekao je: izvijestio nas je Salim, sin Abdullaha, od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: čuo sam
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Svaki (od) vas je (jedan) pastir
(nečega, tj. zadužen je da o nečemu vodi brigu, da nešto čuva
kao što pastir, čoban čuva stado, ovce)." A povećao je Lejs
(tj. više, opširnije je pričao Lejs rekavši): rekao je Junus: pisao je
Ruzejk, sin Hukjejma, k Ibnu Šihabu, a ja sam sa njim tada (bio) u Vadil-Kira-u
(to je grad u Hidžazu prema Siriji): "Da li vidiš (tj. Da li smatraš za potrebno) da uspostavljam
molitvu petka (džumu)?" A Ruzejk je (tada bio) namjesnik na zemlji (ili:
nad zemljom što) ju (je) radi (obrađuje), i u njoj (u toj zemlji bila) je
skupina od (stanovnika) Sudana i (drugih) osim njih; i Ruzejk je tada (bio
zapovjednik) na Ejli (tj. nad gradom Ejlom).
(Grad Ejla je mjesto u Arabiji na morskoj obali.)
(U stvari Ejla je grad koji je nekad postojao na obali Crvenog
Mora, ali sada ne postoji. Ruzejk je bio zapovjednik Ejle i namjesnik za
područje oko Ejle. To područje je i obrađivao, pa je zato i
pitao pismenim putem Ibnu Šihaba da li treba na zemlji, tj. u selima i
naseljima izvan grada Ejle uspostaviti da se klanja molitva petka - džuma.)
Pa je pisao Ibnu
Šihab, a ja slušam (čujem, kaže Junus, tj. čujem kako Ibnu Šihab
diktira svome pisaru pismo Ruzejku u kojem) zapovijeda njemu da uspostavi
molitvu petka (džume), (i još) izvješćuje njega da je Salim pričao
njemu da Abdullah, sin Umera, govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) govori: "Svaki (od) vas je (jedan) pastir, i svaki
(od) vas je pitan (tj. odgovoran) o svome stadu (za svoje stado): vođa
(rukovodilac) je pastir i pitan (odgovoran je) za svoje stado (za svoje
potčinjene); i čovjek je pastir u svojoj porodici i on je pitan
(odgovoran) za svoje stado; i žena je pastirica u kući svoga muža i pitana
(odgovorna je) za svoje stado; i sluga je pastir u imanju svoga gospodara i
pitan (odgovoran je) za svoje stado." Rekao je: "I mislim da je
već (još) rekao: i čovjek je pastir u imanju svoga oca i (biće)
pitan za svoje stado; i svaki (od) vas je pastir i (biće) pitan
(odgovoran) za svoje stado."
GLAVA:
Da li je na (onoga) ko nije prisustvovao (molitvi) petka (džumi,
dužnost) kupanje (pa bio taj, bilo da je) od žena, i djece i (neko drugi) osim
njih (tj. bio on čovjek, bilo da je žena ili dijete).
A rekao je Ibnu Umer:
"Kupanje je samo (dužnost) na (onoga) ko (je taj što) je dužnost na njega
(molitva) petka (džuma).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao
mi je Salim, sin Abdullaha, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, (da)
govori: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Ko je došao od
vas (tj. Ko hoće da ide od vas na molitvu) petka (džume), pa neka se
okupa."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Safvana, sina Sulejma, od Ata-a, sina
Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kupanje (u)
danu petka (petkom) je dužnost na svakoga zreloga (polno, tj. koji ima
poluciju)."
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, rekao je: pričao nam je Vuhejb, rekao je:
pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao
je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Mi smo zadnji
(postankom i po dobijanju, dobivanju objave, a) prestizači (tj. a prvi po
vrlinama na) sudnjem danu. Dobili su (oni, Židovi i kršćani od Uzvišenog
Boga) knjigu prije nas, a mi smo je dobili (a nama se dala) poslije njih, pa
ovo je dan (petak) koji (je taj što) su se razišli (ili: prepirali) u (vezi)
njega, pa je naputio nas Allah (da ga mi uzmemo kao sedmični praznik), pa
sutra (sutradan) je za Židove (tj. subota), a poslije sutra (tj. prekosutra,
nedjelja) je za kršćane." Pa je zašutio, zatim je rekao:
"Dužnost je (tj. Pravo je, treba) na svakoga muslimana da se okupa u
svakih sedam dana (u jednom) danu (tj. jedan dan, jednoga dana u svako sedam
dana tako da) opere u njemu svoju glavu i svoje tijelo." Predao ga je
Eban, sin Saliha, od Mudžahida, od Tavusa, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za Allaha je, uzvišen je
(On), (tj. Bogu Uzvišenom pripada, ili: Uzvišeni Bog ima) na svakom muslimanu
pravo da se okupa (musliman) u svakih sedam dana (jednoga) dana."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Verka'
od Amra, sina Dinara, od Mudžahida, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, rekao je:
"Dozvolite
ženama u noći (da i one idu) k bogomoljama (a kada mogu po noći,
zašto ne mogu po danu, a to znači da bi trebale da idu i petkom)."
PRIČAO JE NAMA
Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a, od Ibnu Umera, rekao je:
Bila je (jedna) žena
(supruga) Umera (običaja da) prisustvuje molitvi jutra (sabahu) i
večeri (jaciji) u skupini u bogomolji (džamiji), pa se reklo njoj:
"Zašto izlaziš, a već znadeš da Umer mrzi (ne odobrava) to, i
ljubomoran je?!" Rekla je: "A šta ga sprečava da mi
zabrani?" Rekao je: "Sprečava ga govor poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio: "Ne sprečavajte robinje Allaha (da
odlaze u) bogomolje Allaha."
(Veli se da je toj ženi bilo ime 'Atikjetu.)
GLAVA
dopuštenja (ili: olakšanja) ako nije prisustvovao (molitvi) petka
(džumi) u (po) kiši (tj. u kišnom danu).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Ismail, rekao je: izvijestio me
Abdul-Hamid, drug Zijadije, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Harisa,
sin strica Muhameda (strica Muhamedova, Muhameda) sina Sirina, rekao je Ibnu
Abas svome pozivaču (mujezinu, na molitvu petkom - džumi) u kišovnom
(kišovitom) danu: "Kada si rekao (tj. Kada rekneš, kažeš, izgovoriš):
"Svjedočim da je Muhamed poslanik Allaha!", pa ne reci:
"Dođi na molitvu!" Reci (mjesto toga ovo): "Klanjajte u
vašim kućama." Pa kao da su ljudi držali ružnim (tj. osuđivali
ovaj postupak Ibnu Abasa). Rekao je (Ibnu Abas): "Činio je njega (tj.
ovaj postupak prije mene onaj) ko je (taj što je) on bolji od mene. Zaista
molitva petka (džuma) je dužnost (odsječna, odlučna), a zaista ja sam
mrzio (tj. nisam želio) da vas stavljam u poteškoću (da vam otežavam) pa
(da) idete u blatu i sklizavici."
GLAVA
od gdje (odakle, iz kojega udaljenja, daljine) će se dolaziti
molitvi petka (džumi), i na koga je ona dužnost zbog govora Allaha, uzvišen je
(On): ".... kada se dozivalo (pozvalo) za molitvu od dana petka, pa
potrčite k spominjanju Allaha...."
A rekao je Ata':
"Kada si bio u sakupljenom (sabranom, tj. velikom) selu, pa se dozivalo za
molitvu od dana petka (za džumu), pa dužnost je na tebe da joj prisustvuješ:
čuo si dozivanje (poziv) ili ga nisi čuo (tj. čuo ti ezan ili ne
čuo)." A bio je Enes, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), u svome
dvorcu (nekih) vremena (bio je običaja da) uspostavi (tj. da klanja)
molitvu petka (džume), a (nekih) vremena neće uspostaviti (klanjati)
molitvu petka (džume, tj. a nekada ne klanjavaše molitve petka). A on
(njegov dvorac) je u Zaviji (selu udaljenom od Basre) dva fersaha.
("Fersah" je mjera koja po starijim tumačima ima tri
"mila", a "mil" je četiri hiljade koraka. U pogledu
ove verzije o Enesu ima više tumačenja. Jedni kažu da je nekad klanjavao,
klanjao džum'u, ali u dvorcu sa onima što su bili sa njim, a drugi klanjavaše
je u bogomolji grada Basre, a ne u svome dvorcu. Nekad je nije klanjao jer je
smatrao da je nije dužan klanjati zbog velike udaljenosti. Udaljenost je
iznosila dva fersaha, pa prema tome ko je toliko udaljen od grada, nije dužan
klanjati džum'u. Dva fersaha bi iznosila dvadeset i četiri hiljade
koraka.)
PRIČAO NAM JE
Ahmed, rekao je: pričao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je: izvijestio
me Amr, sin Harisa, od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, da je Muhamed, sin Džafera
sina Zubejra, pričao njemu od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, žene
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je:
Bili su ljudi
(običaja da) se redaju (smjenjuju, tj. da naizmjenično dolaze na
molitvu, jedni jedne sedmice, a drugi druge) petkom iz svojih stanova
(prebivališta) iz Avalija."
(Avali je ime kraja iz okolice Medine).
Pa dolaze u prašini
(tj. u vrijeme kada je bio put prašljiv), pogodi ih prah (prašina, upraše se) i
znoj, pa izlazi iz njih znoj. Pa je došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (jedan) čovjek od njih, a on je kod mene, pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da ste se vi očistili za
ovaj vaš dan!" (To jest: Da ste se od prašine i znoja očistili u ovom
vašem danu, bilo bi ljepše.)
GLAVA:
Vrijeme (molitve) petka (džume) je kada je otišlo (prošlo
kulminacionu tačku) Sunce, a takođe se predaje (prenosi to) od Umera,
i Alije, i Nu'mana, sina Bešira, i Amra, sina Hurejsa, bio zadovoljan Allah od
njih (s njima).
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Jahja,
sin Seida, da je on pitao Amretu o kupanju petkom, pa je rekla: rekla je Aiša,
bio zadovoljan Allah od nje (s njom):
Bili su ljudi sluge
njihovih (tj. svojih) osoba (a to znači: sami sebe su posluživali, sami
sebi su radili svoje poslove); i bili su, kada su odlazili k molitvi petka
(džumi), (bili su) odlazili (odlazili bi) u svojim oblicima (tj. s posla su
odlazili odmah onako u bogomolju), pa se reklo njima: "Da ste se
okupali!"
PRIČAO NAM JE
Surejdž, sin Numana, rekao je: pričao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od
Usmana, sina Abdurahmana sina Usmana, Tejmije, od Enesa, sina Malikja, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, klanjavaše (klanjao je molitvu) petka (džume) kada se nagne (krene)
Sunce (na zapad iz kulminacione tačke).
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Humejd
od Enesa, rekao je:
Bili smo
(običaja da) poranimo (tj. iđasmo, išli smo rano od kuća) u
petak (tj. u bogomolju petkom), a spavasmo (spavali smo, ili: odmarasmo po
danu) poslije (molitve) petka (džume).
GLAVA:
Kada se pojačala (zažestila, upekla)
vrućina petkom.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ebu Bekjra, Mukademija, rekao je: pričao mi je Haremija, sin
Umareta, rekao je: pričao nam je Ebu Haldete, on je Halid, sin Dinara,
rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, (da) govori:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, kada se (kada bi se) pojačala (zažestila)
studen, (bio bi) poranio (požurio bi) sa molitvom; a kada se pojačala
(zažestila) vrućina, zastudio bi (rashladio bi, tj. očekao bi da
zahladi, da malo popusti vrućina, pa bi se onda bavio) sa molitvom. Misli
(na molitvu u) petak. Rekao je Junus, sin Bukjejra: izvijestio nas je Ebu
Haldete i rekao: "..... sa molitvom", a nije spomenuo: (u) petak. A
rekao je Bišr, sin Sabita: pričao nam je Ebu Haldete, rekao je: Klanjao je
sa nama (jedan) zapovjednik (molitvu u) petak (džumu), zatim je rekao Enesu,
bio zadovoljan Allah od njega (s njim) (dakle pitao je Enesa r.a.): "Kako
je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (postupao kada je htio da)
klanja podne (tj. Kako klanjavaše podne)?"
(Veli se da je ovo pitanje postavio Enesu zapovjednik Hakjem,
stričević Hadžadža, a i on kao i Hadžadž bi oduljivao
"hutbu-propovjed", pa su mu neki prigovarali. Zbog tih prigovora je
postavio upit Enesu; Kaže se da mu je Enes odgovorio da je Muhamed a.s. zimi
poranio, požurio da klanja podne, a ljeti bi očekao, sačekao dok zahladni.
Ali iz ovoga razgovora Enesa i zamjenika i stričevića Hadžadžova neki
još zaključuju da je vrijeme molitve u petak isto kao i vrijeme podne u
obične dane, a to znači pošto Sunce prođe kulminacionu
tačku i skrene na zapadnu stranu merdijana, pa se ne može klanjati prije toga
momenta kako to neki tvrde da se molitva petka, džuma može i prije zevala
klanjati.)
GLAVA
idenja (polaska) k (molitvi) petka (na džumu); i (GLAVA) govora
Allaha, veličajan je Njegov spomen: ".... pa potrčite k
spominjanju Allaha...."; i (GLAVA onoga) ko je rekao: "sa'j" (ta
riječ zanči: trčanje, žurenje, a znači: idenje, polaženje,
trudenje, trud, nastojanje) je radenje (rad) i odlaženje zbog Njegovoga govora,
uzvišen je (On): "..... i radio je za nju (za sreću na budućem
svijetu) njezinim radom.....".
A rekao je Ibnu Abas,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima): "Zabranjena je kupoprodaja
tada (u to vrijeme, kada se poziva na molitvu petka - na džum'u)." A rekao
je Ata': "Zabranjeni su obrti (zanati), svi (od) njih (u to vrijeme)."
A rekao je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije: "Kada je pozvao pozivač
(na molitvu, mujezin ezanio na) dan petka, a on (tj. a čovjek) je putnik,
pa na njega je (dužnost, dužnost mu je) da prisustvuje (molitvi petka -
džumi)."
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Jezid, sin Ebu Merjema,
rekao je: pričao nam je Abajete, sin Rifa'ata, rekao je: stigao me Ebu
Abs, a ja idem k (molitvi) petka, pa je rekao: čuo sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Ko (je takav
da) su se zaprašile njegove noge, dvije (obe, ili: njegova dva stopala) u putu
Allaha (tj. na Božijem putu, zabranio ga je Allah na Vatri (tj. na vatri pakla
da ga kažnjavaju, pate - zabranio je da ga kažnjava, pati)."
PRIČAO NAM JE
Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, rekao je: pričao nam je
Zuhrija od Se'ida i Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A pričao
nam je Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je:
izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao:
čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Kada se podigla
(uspostavila) molitva, pa ne dolazite (ne pristupajte) joj (na način da)
trčite (žurite k njoj), i dolazite joj (na način da joj) idete. Na
vas je smirenost (spokojstvo, tj. Držite se spokojno, dostojanstveno), pa što
ste stigli, pa klanjajte, a što vas je prošlo (mašilo), pa upotpunite
(doklanjajte, nadoklanjajte)."
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Alije, rekao je: pričao mi je Ebu Kutejbete, rekao je:
pričao nam je Alija, sin Mubarekja, od Jahja-a, sina Ebu Kjesira, od
Abdullaha, sina Ebu Katadeta, neću ga znati (tj. ne znam ga da je
pričao od nekoga drugoga) osim od njegovoga (tj. od svoga) oca (od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne ustajte - prije časa - da
me vidite, tj. dok ne vidite mene, i na vas je smirenost, tj. i držite se
smirenosti, spokojstva.").
GLAVA:
Neka ne rastavlja između dvojice (tj. neka ne rastavlja
dvojicu prolazeći između njih gazeći ih i tiskajući ih
unutar džamije) petkom.
PRIČAO NAM JE
Abdan, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je Ibnu
Ebu Zi'b od Seida Makburije, od njegova oca, od Ibnu Vediata, od Selmana
Farisije, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko se okupao
petkom, i očistio sa sa (onim) što je mogao od čišćenja, zatim
se namazao ili je dotaknuo od (kakvog) mirisa (makar malo, namirisao se), zatim
je otišao (tj. došao u bogomolju) pa nije rastavio između dvojice (nije
rastavio dvojicu), pa je klanjao što se propisalo njemu (da klanja), zatim kada
je izašao vođa (na govornicu), šutio je (tj. slušao je on propovjed
vođe) - oprostilo se njemu što je bilo između njega (toga petka) i
između zadnjega petka (a neki vele: i između drugoga, tj.
budućega petka što bude manjega griješenja)."
GLAVA:
Neće podignuti (ili: Neće podizati) čovjek svoga
brata (tj. muslimana) petkom i sjesti u njegovo mjesto (tj. neće ga
podignuti pa sjesti na njegovo mjesto).
PRIČAO JE NAMA
Muhamed, rekao je: izvijestio nas je Mahled, sin Jezida, rekao je: izvijestio
nas je Ibnu Džurejdž, rekao je: čuo sam Nafi'a (da) govori: čuo sam
Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), (da) govori:
"Zabranio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da podigne čovjek svoga brata
iz njegova mjesta sjedenja i (da) sjedne u njega (u ili na to mjesto sjedenja
on umjesto svoga brata - muslimana)." Rekao sam Nafi'u: "Petkom (U
petak)?" Rekao je: "Petkom (u petak) i osim njega (tj. i u ostale
dane to ne treba da čini)."
GLAVA
poziva (na molitvu) petkom (ezan petkom kad je džuma).
PRIČAO NAM JE
Adem, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Saiba, sina
Jezida, rekao je:
Bio je doziv (tj.
poziv na molitvu) petkom, prvi (od) njega (tj. prvi je poziv -ezan, poziv kojim
se poziva na molitvu; a drugi poziv je poziv na podizanje i stupanje u samu
molitvu, a taj drugi se zove "ikamet" - pa prvi poziv je bio, tj.
učio se petkom u samoj bogomolji) kada je sjeo vođa na govornicu na
vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu
Bekjra i Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa pošto je bio
(tj. postao halifom) Usman, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), i umnožili
se ljudi (muslimani u Medini), povećao je (Usman) treći doziv (poziv
na molitvu petkom, koji se u stvari vikao, učio prvi i van bogomolje, pred
bogomoljom) na Zevra-u (na Zevri).
(Rekao je Ebu Abdullah Buharija: Zevra' je jedno mjesto u trgu, na
čaršiji, pijaci Medine. Veli se da je to mjesto na trgu bilo uzdignuto,
uzvišeno. Jedni opet kažu da je to ime jednom velikome kamenu kod vrata
bogomolje, drugi vele da je to uzvišenje kao minare blizu bogomolje, treći
kažu to je minare, a četvrti govore da je to ime jedne visoke kuće na
trgu Medine sa koje je poziv na molitvu najprvo, prvo petkom vikan, učen.)
GLAVA
jednoga pozivača petkom.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, rekao je: pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun
od Zuhrije, od Saiba, sina Jezida, da je (onaj) koji je povećao (tj.
dodao, uveo) treće pozivanje petkom (da je to bio) Usman, sin Afana, bio
zadovoljan Allah od njega (s njim), (a to je učinio) kada su se umnožili
stanovnici Medine, i nije bio za (tj. u) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, (drugi) pozivač (poziv, petkom) osim jedan (osim jednoga). A bilo
je pozivanje petkom (na molitvu prije tog
a samo) kada sjedne vođa, misli (kada sjedne na) govornicu
(propovjedaonicu).
GLAVA:
Odgovoriće (tj. pratiće, izgovaraće za
pozivačem - mujezinom, rečenice poziva - ezana) vođa na
govornici kada je čuo doziv (kada čuje poziv).
PRIČAO NAM JE
Ibnu Mukatil, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je: izvijestio nas je
Ebu Bekjr, sin Usmana sina Sehla sina Hunejfa, od Ebu Umameta, sina Sehla sina
Hunejfa, rekao je: čuo sam Muavijeta (Muaviju), sina Ebu Sufjana, a on je
sjedač (sjedi) na govornici (i postupa ovako): pozivao je pozivač
(ezanio je mujezin i) rekao je:
"Allah je
veći (od svega i svakoga), Allah je veći!", rekao je (i)
Muavija: "Allah je veći, Allah je veći!"; rekao je:
"Svjedočim da nema božanstva osim Allah!", pa je rekao Muavija:
"I ja." Pa pošto je rekao: "Svjedočim da je Muhamed
poslanik Allaha", pa je rekao (i) Muavija: "I ja." Pa pošto je
izvršio pozivanje (pozivač), rekao je (Muavija): "O ljudi, zaista ja
sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ovome mjestu
kada je pozivao pozivač, (da) govori (Muhamed a.s. ono) što ste čuli
od mene od moga govorenja (govora, tj. da izgovara ono što ste čuli da ja
izgovaram)."
GLAVA
sjedenja na govornici kod pozivanja (poziva - ezana).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba da je Saib, sin Jezida, izvijestio njega da je drugo pozivanje (drugi
ezan) petkom (da) ga je zapovjedio Usman kada su se umnožili stanovnici (tj.
posjetioci) bogomolje, a bilo je pozivanje petkom (samo) kada sjedne vođa
(na govornicu prije propovjedi).
GLAVA
pozivanja (poziva - ezana) kod govora (tj. prije govora, prije
propovjedi).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mukatila, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, rekao je:
izvijestio nas je Junus od Zuhrije, rekao je: čuo sam Saiba, sina Jezida,
(da) govori:
Zaista poziv petkom
bio je prvi (od) njega kada sjedne vođa petkom (na džumi) na govornicu u
vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekjra i Umera,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima). Pa pošto je bilo (tako i) u
vladavini Usmana, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), a umnožili su se
(oni, ljudi) - zapovjedio je Usman petkom treći poziv, pa se pozivao
(vikao se, izgovarao se) on na Zevra-u, pa se ustalila (pa je ostala stalno)
stvar na tome.
GLAVA
govora (propovjedi)
na govornici.
A rekao je Enes: "Govorio je
(propovjedao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na
govornici."
("Hutbetun"
i "hatabe" znači govoriti nekome izravno u lice o nečemu.)
PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin
Seida, rekao je: pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana sina Muhameda sina
Abdullaha sina Abda, Karija Kurejšija Iskjenderanija, rekao je: pričao nam
je Ebu Hazim, sin Dinara, da su (neki) ljudi došli Sehlu, sinu Sa'da, Sa'idiji,
a već su sumnjali (ili: a već su se prepirali) o govornici (džamije
Muhameda a.s. u Medini) od čega je njezino drvo, pa su ga pitali o tome,
pa je rekao:
"Tako mi Allaha, zaista ja sigurno
poznajem od čega je ona, i zaista već sam je vidio prvoga dana (u
kojem) se postavila i prvoga dana (u kojem) je sjeo na nju poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, k (ženskoj) omsici, (jednoj, nekoj) ženi, već ju je imenovao Sehl
(ali je pripovjedač zaboravio ime), (i toj ženi je poručio):
"Zapovjedi tvome (svome) dječaku stolaru da napravi za mene (meni
nešto od nekoliko) drveta (da) sjednem na njih kada govorim ljudima." Pa mu je zapovjedila, pa ih je napravio
(načinio) od tamariska (iz mjesta) Gabe.
("Gabetun" znači šuma, gora; ali ovdje znači ime
mjesta u okolici Medine zvanoj Avali i to Gabe je prema Siriji.) Zatim ih je
donio (materi), pa je poslala (ta drveta, tj. govornicu koja se imala, trebala
da sastavi iz tih drveta) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je zapovjedio za njih pa su se postavila eto ovdje. Zatim sam vidio poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je klanjao na njima, i veličao
je, a on je na njima, zatim se naklonio (učinio pregib, rukju'), a on je
na njima, zatim je sišao natraške pa je ničičio (učinio sedždu)
u temelju (tj. u podnožju) govornice, zatim se povratio (na drva od kojih je
sastavljena govornica u nastavio je klanjanje). Pa pošto je završio
(klanjanje), okrenuo se ljudima pa je rekao: "O ljudi, učinio sam ovo
(tj. klanjao sam na govornici) samo zato (da) se povodite za mnom i zato (da)
se poučite mojoj molitvi."
PRIČAO NAM JE
Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao
je: izvijestio me Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me Ibnu Enes da je
čuo Džabira, sina Abdullaha, rekao je:
Bilo je (jedno) deblo
(panj palme u bogomolji što je običavao da) stane do njega (uz njega)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto se postavila njemu
govornica, čuli smo za deblo (tj. u debla, u deblu, u panju da ima nešto,
neki glas, ton) kao glasovi kamila (deva koje su blizu oteljaja pa stenju i ječe)
dok je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju
ruku na njega (na to deblo). Rekao je Sulejman od Jahja-a, izvijestio me Hafs,
sin Ubejdulaha sina Enesa, da je on čuo Džabira (da priča slučaj
koji je prethodno naveden).
PRIČAO NAM JE
Adem, sin Ebu Ijasa, rekao je: pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od
Salima, od njegova oca (Abdullaha, sina Umera), rekao je: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori na govornici, pa je
rekao:
"Ko
je došao (tj. Ko hoće da dođe) k (molitvi) petka (džumi), pa neka se
okupa."
GLAVA
govora (propovjedi) stojeći.
A
rekao je Enes: "Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori
stojeći...."
PRIČAO NAM JE
Ubejdulah, sin Umera, Kavaririja, rekao je: pričao nam je Halid, sin
Harisa, rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi'a od Ibnu
Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori (tj. govoraše)
stojeći, zatim sjedne, zatim ustane - kao što činite (vi) sada.
GLAVA:
Okrenuće se (ili: Okreće se)
vođa narodu, i okretanje (okreću se) ljudi vođi kada govori.
A
okrenuo se Ibnu Umer i Enes, bio zadovoljan Allah od njih (s njima, okretali su
se) vođi.
PRIČAO NAM JE
Muaz, sin Fedaleta, rekao je: pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Hilala,
sina Ebu Mejmuneta, pričao nam je Ata', sin Jesara, da je on čuo Ebu
Seida Hudriju, rekao je:
Zaista je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sjedio jednoga dana na govornici, a
(mi) smo sjedili oko njega.
GLAVA
(onoga) ko je rekao u govoru poslije pohvale (Allaha): "Što se
tiče poslije (zahvale Bogu)....".
Predao (tj.
pričao) ga je Ikjrimete od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio.
(Predao, pričao ga je, tj. pričao je taj govor o izrazu u
propovjedi: "Što se tiče poslije...".)
A rekao je Mahmud:
pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao nam je Hišam, sin Urveta,
rekao je: izvijestila me Fatima, kći Munzira, od Esme, kćeri Ebu
Bekjra, rekla je: unišla sam na (razgovor) Aiši (tj. posjetila sam je), a ljudi
klanjaju. Rekla sam: "Šta je stanje (ili: stvar ovih) ljudi (tj. Šta je
ljudima)?" Pa je dala znak (pokazala je) svojom glavom k nebu. Pa sam
rekla: "Znak (nekakav)?" Pa je dala znak svojom glavom, to jest:
"Da." Rekla je (Esma): Pa je oduljio (molitvu) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, vrlo (dugo tako) da se pokazala meni nesvjestica,
a do moje strane (tj. uz mene) je (bila, stajala je jedna) mješina (i) u njoj
voda, pa sam je otvorila pa sam počela (da) lijevam iz nje (vodu) na moju
(tj. na svoju) glavu. Pa je otišao (sa molitve) poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, a već se pokazalo (tj. izašlo iz sjene, pomrčanja,
pomračenja) Sunce, pa je govorio ljudima, i zahvalio je Allahu sa
(zahvaljivanjem onakvim) što je On pripadnik njega (tj. zahvalio Mu je kako
treba, kako pristoji da Mu se zahvali), zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije." Rekla je (Esma): I zavikale (zagalamile, zažagorile)
su (neke) žene od Pomagača, pa sam se obrnula (tj. nagela, obratila) k
njima zato (da) ih ušutkam (utišam da ne galame pa nisam čula šta je dalje
rekao Muhamed a.s.) pa sam rekla Aiši (pitala je): "Šta je rekao?"
Rekla je: rekao je: "Nema nijedne stvari (što) nisam bio (u prilici da) mi
se pokazala (a da je drukčije sada bilo) osim (tako da) sam je već
vidio u ovome mome mjestu (gdje sada stojim) čak raj i Vatru. I zaista ono
već se objavilo k meni da ćete se vi iskušavati (isprobavati) u
grobovima kao ili blizu iskušenja pomazanika Lažova (Antihrista, Dedždžala).
Doći će se jednom (od) vas pa će se reći njemu: "Šta
je (Kakvo je) tvoje znanje o ovome čovjeku (tj. o Muhamedu a.s.)?" Pa
što se tiče vjernika, ili ubijeđenoga - sumnjao je Hišam (o tome koja
je riječ upotrebljena) - pa (on) će reći: "On je poslanik
Allaha, on je Muhamed, pomilovao ga Allah i spasio, donio nam je jasnoće
(jasne dokaze) i pravopuće, pa smo vjerovali, i odazvali smo se, i
slijedili smo i potvrdili smo (da je to sve istina)." Pa će se
reći njemu: "Spavaj dobar, već znadijasmo (već smo znali)
zaista sigurno (ti) vjerovaše u njega." A što se tiče
dvoličnjaka, ili sumnjaoca- sumnjao je Hišam - pa će se reći (i)
njemu: "Šta je tvoje znanje o ovom čovjeku?" Pa će
reći: "Neću znati (tj. Ne znam). Čuo sam ljude (da) govore
(jednu) stvar (tj. govore nešto) pa sam rekao (pa sam govorio i ja onako sa
njima)." Rekao je Hišam: rekla je meni Fatima (ovo) pa sam ga zapamtio
osim (onoga što) je ona spomenula (ono) što će se učiniti grubo na
njemu.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Mamera, rekao je: pričao nam je Ebu Asim od Džerira, sina
Hazima, rekao je: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin
Tagliba, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao slučaj
da) se donio (nekakav) imetak ili roblje (zarobljenici), pa ga je podjelio: pa
je darovao (neke) ljude, a ostavio (bez darovanja neke) ljude. Pa mu je stiglo
(tj. Pa je saznao) da (oni) koje je ostavio, kore (ljute se, zbog izostavljanja
njih). Pa je zahvalio Allahu, zatim je pohvalio Njega, zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije, pa tako mi Allaha zaista ja sigurno darujem čovjeka
(dajem čovjeku), a ostavim (bez dara) čovjeka, a (onaj) kojega
ostavljam (bez dara) je draži k meni od (onoga) kojega darujem, ali darujem
(neke) ljude zato što vidim u njihovim srcima (svojstva) od nestrpljivosti i
nespokojstva (ili: straha od siromaštva), a prepuštam (neke) ljude k (onome)
što je učinio (dao) Allah u njihova srca od bogatstva (duha,
neustrašivosti od siromaštva) i dobra. U njima je (tj. Među njih se
ubraja) Amr, sin Tagliba." Pa tako mi Allaha ne volim da je za mene (tj.
da je meni) za riječ poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crvena
marva (crvena goveda darovana, tj. volim što je tu pohvalnu riječ izrekao
nego da mi je darovao vrlo lijepih i dobrih crvenih goveda).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu
Šihaba, rekao je: izvijestio me Urvete da je Aiša izvijestila njega da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao jedne noći iz utrobe
noći (tj. iz mraka) pa je klanjao u bogomolji. Pa su klanjali (neki) ljudi
za njegovim klanjanjem (za njegovom molitvom). Pa su osvanuli ljudi pa su
pričali (o tome). Pa se sakupio (druge noći broj ljudi) mnogobrojniji
od njih pa su klanjali sa njim. Pa su osvanuli ljudi pa su pričali. Pa su
bili mnogobrojniji stanovnici (tj. posjetioci) bogomolje treće noći,
pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su klanjali sa
(tj. za) njegovom molitvom. Pa pošto je bila četvrta noć, bila je
nemoćna (tijesna) bogomolja od svojih stanovnika (posjetilaca, tj. nije
mogla sve da primi) dok je izašao za (tj. na) molitvu jutra (sabahu). Pa pošto
je završio (izvršio) molitvu zore (sabaha), okrenuo se na ljude, izgovorio je
očitovanje, zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije, pa zaista ono se nije sakrilo meni vaše mjesto, ali se ja
bojim da se uzakoni (da se stavi u strogu dužnost ova molitva u ponoćno
vrijeme) pa (da onda) obnemoćite od nje (pa da postanete nemoćni da
je izvršavate)." Slijedio ga je (Ukajla) Junus.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Urvete od Ebu Humejda Saidije da je on izvijestio njega da je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao večerom (naveče) poslije
molitve, pa je očitovao (izrekao očitovanje), i pohvalio Allaha sa
(onim) što je On njegov pripadnik (tj. i pohvalio Allaha kako Mu pripada,
dolikuje), zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije." Slijedili su ga (Zuhriju) Ebu Muavijete i Ebu Usamete
od Hišama, od njegova oca, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je: "Što se tiče poslije." Slijedio ga
(Zuhriju, ili možda Ukajla) je Adenija od Sufjana u (izrazu): "Što se
tiče poslije (a ne u cijelome hadisu)."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao
mi je Alija, sin Husejna, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je: ustao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ga čuo kada je
očitovao (izgovorio očitovanje, da) govori:
"Što
se tiče poslije (tj. A poslije toga,....)." Slijedio ga (Šuajba) je
Zubejdija od Zuhrije.
PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana,
rekao je: pričao nam je Ibnul-Gasil, rekao je: pričao nam je
Ikjrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao
je:
Ispeo (Popeo) se poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (na) govornicu, a bilo je (to) zadnje sjedenje
(što) ga je sjedio, savijajući (sebi, zaogrnuvši jedan) pokrivač na
svoja dva ramena, već je zavio (zamotao) svoju glavu sa masnim (debelim)
zavojem, pa je zahvalio Allahu i pohvalio Ga, zatim je rekao: "O ljudi, k
meni!" Pa su se skupili k njemu. Zatim je rekao: "Što se tiče
poslije, pa zaista ovo pleme od Pomagača (tj. Pomagači) su
malobrojni, a mnogobrojni su ljudi (tj. muslimani koji sada primaju islam kada
već nema više one opasnosti kao nekada), pa ko bude upravljao (sa nekom)
stvari od sljedbe Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, pa mogne da šteti u
njoj jednom (licu, tj. nekome) ili (da) koristi u njoj jednom (licu, tj.
nekome), pa neka primi (lijep postupak) od dobročinioca (između)
njih, a neka pređe (preko lošeg postupka) od griješnika (prestupnika
između) njih."
GLAVA
(jednog) sjedenja
između dva govora (između dvije propovjedi) petkom.
PRIČAO NAM JE Museded, rekao je:
pričao nam je Bišr, sin Mufedala, rekao je: pričao nam je Ubejdulah,
sin Umera, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, rekao je:
Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, (običaja da) govori dva govora (tako da) sjedne
između njih dva (tj. sjedajući između njih dva).
GLAVA
slušanja (upravljenog)
k govoru (propovjedi) petkom.
PRIČAO NAM JE Adem, rekao je:
pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Ebu Abdullaha Egara, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je bio (tj. Kada bude)
petak, stanu anđeli na vrata bogomolje (da) pišu (tj. pišući) prvoga
pa prvoga (prispjeloga čovjeka). I primjer ranioca (onoga koji rano
dođe) je kao primjer (onoga) koji poklanja (daje za žrtvu - kurban) devu
(kamilu), zatim kao (onaj) koji poklanja kravu, zatim ovna, zatim kokoš, zatim
jaje. Pa kada je izašao (kada izađe) vođa (na govornicu), saviju
(smotaju anđeli) svoje listove (popisa) i slušaju opomenu
(propovjed)."
GLAVA:
Kada je vidio
vođa (nekojega, nekog) čovjeka (da) je došao, a on (vođa) govori
(drži propovjed), zapovjedio mu je (tj. zapovjediće mu) da klanja (molitvu
od) dva naklona (dva rekjata).
PRIČAO NAM JE Ebu Numan, rekao je:
pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, sina
Abdullaha, rekao je: došao je (jedan) čovjek, a Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, govori ljudima petkom, pa je rekao:
"Da li si klanjao, o omsica (o ti)?" Rekao je:
"Ne." Rekao je: "Ustani, pa se nakloni (tj. pa klanjaj dva
naklona, rekjata, jer molitva treba da ima najmanje dva naklona-rekjata)."
GLAVA
(onoga) ko je došao, a vođa govori, klanjao je (tj.
klanjaće) dva lagana naklona (rekjata).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, rekao je: pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je
Džabira (da) je rekao:
Unišao je (jedan)
čovjek petkom (u bogomolju), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
govori, pa je rekao: "Da li si klanjao?" Rekao je: "Ne."
Rekao je: "Pa klanjaj dva naklona (rekjata)."
(Veli se da je to bio Sulejk. Hanefije ne praktikuju klanjanje ovih
dvaju rekjata, ako imam, vođa već govori.)
GLAVA
podizanja dviju ruku u govoru (u propovjedi radi upućivanja
molbe Uzvišenome Bogu).
PRIČAO NAM JE
Museded, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Abdul-Aziza, od
Enesa; i od Junusa, od Sabita, od Enesa, rekao je:
Dok Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, govori (jedanput, jednom prilikom) petkom, kadli
je ustao (tj. kadli ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče):
"O poslaniče Allaha, propadoše konji (ergela) i propadoše ovce, pa
zovi (tj. moli) Allaha da nas napoji (tj. da nam dadne kišu)." Pa je
pružio (tj. podigao) svoje dvije ruke i molio je.
GLAVA
traženja napajanja (tj. molenja za kišu) u govoru petkom.
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao nam je Ebul-Velid, rekao je:
pričao nam je Ebu Amr, rekao je: pričao mi je Ishak, sin Abdullaha
sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
Pogodila je ljude
(sušna) godina na vremenu (tj. za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, pa dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori u petak
(jednom prilikom), ustao je (tj. ustade jedan) Beduin pa je rekao (pa
reče): "O poslaniče Allaha, propade (upropasti se, uništi se)
imanje i ogladni porodica, pa moli Allaha za nas." Pa je podigao svoje
dvije ruke, a ne vidimo u (tj. na) nebu (komadića od) oblaka, pa tako mi
(Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije ih (ruku) postavio
(u obični položaj, tj. nije ih spustio) dok se uzbudio (tj. pokrenuo
odmah) oblak primjerima planina (tj. kao planine oblak), zatim nije (bio) sišao
od (tj. sa) svoje govornice dok (tj. a čak) sam vidio kišu (a ona, kiša)
slijeće (tj. silazi, pada) na njegovu bradu, pomilovao ga Allah i spasio.
Pa se kišilo nama (tj. Pa smo bili pogođeni kišom) toga našega dana, i od
sutra, i poslije sutra (tj. i prekosutra) i (dana) koji slijedi njega (tj. i
dana koji dolazi poslije prekosutra) čak i drugoga petka (tj. cijelu
sedmicu i idući petak; ili sve do idućeg petka padala je kiša). I
ustao je taj (tj. onaj) Beduin (isti); ili je rekao: (I ustao je drugi Beduin)
osim njega pa je rekao: "O poslaniče Allaha, poruši se zgrada i
potopi se imanje (imetak od mnoge kiše), pa moli Allaha za nas." Pa je
podigao svoju ruku pa je rekao: "Okolo nas, a ne na nas (Bože moj, spuštaj
kišu)!" Pa ne pokaže svojom rukom k (nekoj) strani od oblaka (a da je bilo
drugčije) osim (tako da) se rastupila (tj. razvedrila ta strana), i
postala je Medina kao rupa (tj. nebo nad Medinom je izgledalo kao rupa, jer je
bilo samo na tom mjestu vedro, a okolo oblačno). I tekla je dolina Kanat
(tekla je voda tom dolinom) mjesec (dana), i nije došao nijedan (čovjek)
od (neke) strane (a da je drukčije bilo) osim (tako da) je pričao za
kišu (o kiši tamo).
GLAVA
šutenja (čutanja ili: ušutkivanja) petkom, a vođa govori,
i kada je rekao svome drugu: šuti, pa već je pogriješio (ili: učinio
je što ne treba).
A rekao
je Selman od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ".... (pa zatim)
šuti kada je govorio vođa..."
(To je dio hadisa
koji je prošao u GLAVI masti (mazanja sa pomasti) zbog petka.)
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra,
rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je:
izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Kada si rekao tvome (tj. svome)
drugu petkom (na džumi): šuti!, a vođa govori, pa već si brbljao (pa
već si govorio koješta, govorio si glupost, tj. pogriješio si, učinio
si ono što nisi trebao učiniti)."
GLAVA
časa koji je u petak (tj. GLAVA momenta, minute koja postoji u
petku, a u kojoj je molba primljena.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu
Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo petak pa
je rekao:
"U njemu je
čas (jedan tako vrijedan da) se neće složiti (s) njim (jedan) rob
musliman, a on je stajač, klanja, pita (tj. moli) Allaha - uzvišen je (On)
- (moli Ga za neku) stvar (a da će druukčije biti) osim (tako da) je
darovao (tj. da će darovati) njemu nju (tu stvar za koju moli, koju
traži)." I pokazao je sa svojom rukom (da) umanji njega (tj. I dao je znak
rukom da prikaže da taj čas, momenat, minuta traje vrlo malo vremena, vrlo
kratko, jedan tren).
(O ovome času postoje razna stanovišta i rasprave koje se neće
ovdje prikazivati.)
GLAVA:
Kada su se razbježali (tj. razišli, rasuli, udaljili) ljudi od
vođe u (vrijeme) molitve petka (ili: u molitvi petka - džume), pa molitva
vođe i (onoga) ko je ostao, je dozvoljena (tj. potpuna je, važeća
je).
PRIČAO NAM JE Muavijete,
sin Amra rekao je: pričao nam je Zaidete od Husajna, od Salima, sina
Ebul-Dža'da, rekao je: pričao nam je Džabir, sin Abdullaha, rekao je:
Dok mi klanjamo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe karavana
(kamila), nosi (neku) hranu. Pa su se okrenuli k njoj (karavani) čak (da)
nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (niko) osim
dvanaest ljudi, pa je sišao (tj. objavljen je) ovaj odlomak (Kur'ana): "I
kada su vidjeli (tj. I kada vide, ugledaju kakvu) trgovinu ili zabavu, razbiju
se (raspršaju se od tebe) k njoj, a ostave tebe stojeći (u molitvi, tj.
klanjajući)...".
GLAVA
(neobavezne, dobrovoljne) molitve poslije (obavezne molitve) petka
(džume) i prije nje.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, rekao je: izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od
Abdullaha, sina Umera, da poslanik Allaha, klanjavaše prije (obavezne molitve
vremena) podne dva naklona (rekjata) i poslije nje dva naklona (rekjata), i
poslije sutonske (obavezne) molitve (akšama) dva naklona (rekjata) u svojoj
kući, i poslije večernje (obavezne) molitve (jacije) dva naklona
(rekjata); i bio je (običaja da) ne klanja poslije (obavezne molitve)
petka (džume u bogomolji tako) da ode pa klanja dva naklona (rekjata u
kući).
GLAVA
govora Allaha - uzvišen je (On): "Pa kada se izvršila molitva,
pa raziđite se u zemlju (tj. po zemlji), i tražite od dobrote
Allaha....".