SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.
KNJIGA BRAKA (vjenčanja, ženidbe)
Podsticanje (Poticanje, ponukavanje za
stupanje) u (taj) brak zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... pa
vjenčavajte (uzimajte u brak ono) što je bilo lijepo za vas (vama) od
(izvjesnih) žena....".
(Riječ "nikahun"
znači i sklapanje, zaključenje braka, vjenčanje - a znači i
spolni snošaj. Po zahirijskom mezhebu brak je farzi ajn svakom imućnom i
za spolni snošaj sposobnom muslimanu. Ostali mezhebi smatraju da je brak sunnet.
Farzi ajn je lična dužnost i obaveza.)
PRIČAO
NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera,
izvijestio nas je Humejd, sin Ebu Humejda, Tavil da je on čuo Enesa, sina
Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Došle
su tri osobe (tj. tri čovjeka) ka kućama žena (ili: ka sobama žena)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pitaju o pobožnosti
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto su se izvijestili, kao da
su oni brojili (računali, tj. smatrali) malenom nju (tj. njegovu
pobožnost). Pa su rekli: "A gdje smo mi od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (daleko ostali u vrijednosti, pa je njemu dovoljno i manje
pobožnosti, jer) već se je oprostilo njemu što se je proturilo naprijed od
njegovoga grijeha i što se je odgodilo (i što se je ostavilo ozadi, ozada, iza,
tj. njemu je oprošteno i što je bilo i što će biti u preostalom dijelu
njegovoga života)." Rekao je jedan (od) njih:
"Što
se tiče mene, pa zaista ja klanjam (cijelu tu) noć vječno
(stalno)." A rekao je drugi:
"Ja
postim (cijelo to) vrijeme, i neću mrsiti." A rekao je (još jedan) drugi (u stvari,
treći):
"Ja se
odstranjujem (tih) žena, pa neću se sparivati (tj. neću se ženiti)
vječno (tj. nikada, nikako)."
("Tezevvedže" znači takođe ženiti se,
stupiti u brak. Brak u arapskom jeziku ima mnogo imena. Ajnija u svome
komentaru navodi podatak da je lingvist Ebul-Kasim sakupio hiljadu i
četrdeset - 1040 - imena za brak u arapskom jeziku.)
Pa je došao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Vi ste
(oni) koji ste govorili (rekli) tako i tako (to i to). Zar ne! (To jest:
Pazite!) Tako mi Allaha zaista ja sam zaista najplašljiviji (od) vas zbog
Allaha i najbogobojazniji (od) vas zbog Allaha (tj. ja se između vas sviju
najviše bojim i čuvam od Allaha i Njegove srdžbe), ali ja postim i mrsim
(tj. ja postim, a nekad ne postim - misli se na dobrovoljni post), i klanjam i
spavam i sparivam se (ženim se sa izvjesnim) ženama, pa ko nije želio (ko ne
želi, ko odstupa i okreće glavu) od moga postupka, pa nije (on) od mene
(tj. nije moj pristalica)."
PRIČAO
NAM JE Alija, čuo je Hassana, sina Ibrahima, od Junusa, sina Jezida, od
Zuhrije rekao je: izvijestio me je Urvete da je on pitao Aišu o Njegovom
govoru, uzvišen je:
"A ako
ste se plašili da nećete biti pravedni u (tim) sirotama (tj. u pogledu tih
sirotica), pa vjenčavajte što je bilo lijepo za vas od (izvjesnih) žena po
dvije, i po tri i po četiri, pa ako ste se plašili da nećete biti
pravedni, pa jednu (samo), ili (robinju) što su posjedovale vaše desnice, to je
niže (bliže) da nećete prevagnuti (na nasilje).".
Rekla je:
"O sine moje sestre! Sirotica (izvjesna) bude u skrbništvu svoga
zaštitnika (tutora), pa (on) u njezino imanje i njezinu ljepotu (da se
uvuče), hoće da se spari (vjenča se sa) njom sa nižim od
običaja njezinoga vjenčanoga dara (tj. da je on sebi vjenča uz
manji vjenčani dar nego obično), pa se je zabranilo njima da
vjenčavaju njih (drukčije) osim (tako) da budu pravedni njima pa (da)
upotpune (taj) vjenčani dar. I zapovjedilo se je njima za brak (sa onima)
koje su osim njih od (izvjesnih) žena (tj. da stupaju u brak tutori sa drugim
ženama, a ne sa siroticama čiji su oni tutori, da bi oni manje naginjali
na nepravednost)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko
je mogao (Ko može) od vas (taj) brak (doslovno: Ko može to spolno snošenje,
polni čin vršiti), pa neka se spari (oženi), jer zaista ono je (tj. jer to
je) spuštenije (poniznije) za (vaš) vid (pogled) i čvršće (tj.
sigurnije) za (vašu) pukotinu (spolnoga uda, tj. za vaš polni organ)." I
da li će se spariti (tj. oženiti onaj) ko nema potrebe svoje u (tom)
braku?
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš
rekao je: pričao mi je Ibrahim od Alkameta rekao je:
Bio sam sa
Abdullahom (Mesudovim), pa je susreo (sreo) njega Usman u (na) Mini pa je
rekao: "O Ebu Abdurahmane! Zaista je za mene (tj. Ja imam) ka tebi (tj. s
tobom jednu) potrebu." Pa su se osamila njih dvojica. Pa je rekao Usman:
"Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš potrebu), o Ebu Abdurahmane, u (tome)
da vjenčamo (doslovno: sparimo) tebi (jednu) djevojku (koja) će
opominjati (podsjećati) tebe (na ono) što si bio (običaja da)
poznaješ (tj. što ti poznavaše - misli, misleći) na (muškost i snagu
njegove mladosti)?" Pa pošto je vidio (smatrao) Abdullah da nije za njega
(u njega nikakva) potreba ka ovome (tj. da nema za ovo potrebe), dao je znak
(tj. pokazao je) k meni pa je rekao: "O Alkamete!" Pa sam dospio
(došao) k njemu, a on govori: "Zar ne? (To jest: Pazi!)! Zaista ako si
rekao to, zaista već je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio:
"O
družino (skupino izvjesnih) mladića! Ko je mogao (ko može) od vas (taj)
brak, pa neka se spari (oženi). A ko nije mogao (ko ne može), pa na njega je s
(izvjesnim) postom (da se bavi), pa (tj. jer) zaista on je za njega (on je
njemu jedno) jalovljenje (škopljenje, tj. obuzdavanje i ukroćenje
strasti)."
GLAVA
(onoga) ko nije mogao (toga) braka, pa neka posti.
("El-baetu" je brak i spolni snošaj, spolni
čin i odnos. Ova riječ ima još jedno značenje, a to je stan,
mjesto u kome neko odsijeda, gdje se odsijeda - "el-menzilu". Za
brak, u kojem je jedno od najvažnijih djela i činova polni odnos i snošaj
sa ženom, potreban je svakako stan, mjesto gdje će se odsijedati sa ženom,
pa je zato baš ovaj izraz i upotrebio u svome hadisu Muhamed a.s. u predici
svojim drugovima mladalačke skupine. Neki ovaj hadis pogrešno tumače
i kažu da on, u stvari, znači: "Ko može vršiti spolni snošaj, neka se
ženi." Međutim, drugi dio hadisa demantuje i pobija takvo
tumačenje. Jer ako neko ne može vršiti spolni snošaj i ne osjeća
potrebe za to, onda njemu nije potrebno ni obuzdavati ni ukroćivati svoju
strast, pa onda ne treba ni postiti da bi se obuzdao i ukrotio. A upravo to se
u zadnjem dijelu hadisa preporučuje i predlaže kao mjera za obuzdavanje -
indirektno jalovljenje. Direktno jalovljenje vađenjem jaja polnoga uda je
zabranjeno. Svakako je pitanje stana bio uvijek veliki jad i nevolja
siromašnih. Pogotovo u vrijeme Muhameda a.s. kada su mnogi spavali na prostoru
uz njegovu džamiju, a taj prostor je bio natkriven granama i lišćem palmi
i zvao se "es-suffetu" - sofa, hladnjak, nastrešnica, a oni koji su
tu spavali zvali su se "ashabus-suffeti", i oni nisu ni imali drugoga
stana. Ovi hadisi su svakako prvenstveno i namjenjeni njima i njima
sličnima.)
PRIČAO
NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao
nam je Aameš, pričao mi je Umarete od Abdurahmana, sina Jezida, rekao je:
Unišao sam sa
Alkametom i Esvedom na Abdullaha (tj. ka Abdullahu Mesudovom). Pa je rekao
Abdullah:
Bili smo sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, mladići, nećemo
naći (tj. ne nalazimo ni jednu) stvar (tj. ništa - a to će reći:
nemamo ništa). Pa je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O
družino (skupino izvjesnih) mladića! Ko je mogao (Ko može) brak
(izvjesni), pa neka se spari (neka se oženi), pa (jer) zaista ono je spuštenije
za (vaš) vid (pogled) i čvršće (sigurnije) za (vašu) pukotinu (tj.
polni organ). A ko nije mogao (ko ne može), pa na njega je sa (dobrovoljnim)
postom (da se bavi, tj. da posti), pa (jer) ono (tj. postenje, post) je za
njega (njemu jedno) jalovljenje (uškopljenje, tj. obuzdavanje,
ukroćenje)."
GLAVA
množine (mnoštva tih) žena.
PRIČAO
NAM JE Ibrahim sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa da je Ibnu
Džurejdž izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ata, rekao je:
Prisustvovali
smo sa Ibnu Abbasom pokopavanju Mejmune u (mjestu) Serifu. Pa je rekao Ibnu
Abas: "Ovo je žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
pa kada ste podignuli (tj. kada podignete vi) njezina nosila (mrtvačku
nosiljku), pa ne drmajte nju, i ne potresajte nju, i budite blagi (tj. oprezni,
pažljivi prilikom njezinoga nošenja). Pa zaista ono bilo je kod Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, devet (9 žena, supruga). Bio je (običaja da)
razdijeli (tj. Razdjeljivaše on svoj boravak) za osam, a neće razdijeliti
(a ne razdjeljiva) za jednu (koja je poklonila svoju noć Aiši, a to je
Sevdeta, Sevda - kći Zem'ata)."
(U Meki je Muhamed a.s. imao samo jednu ženu - Hadidžu,
Hatidžu r.a. Kada se je preselio u Medinu, do kraja života je tu ostao i u
Medini je jedno vrijeme imao devet žena: Sevdeta, Aiša, Hafsa, Umu Selema, Zejneba
- kći Džahša, Umu Habiba, Džuvejrija, Safija i Mejmuna r.a.)
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid
od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, ophađaše se na svoje žene (tj. bio je
običaja da obilazi, ophodi više puta, mnogo puta svoje žene) u jednoj
noći, a za njega je (tj. u njega je - on je imao) devet žena.
A rekao je
meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid
od Katadeta da je Enes pričao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio.
(Cilj Buharije s ovim senedom je da navede izričitu
izjavu Katadeta da je Enes pričao njima, a to će reći: da je
Katadete o ovome lično čuo pričanje od samoga Enesa.)
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Hakema, Ensarija, pričao nam je Ebu Avanete od Rekabeta,
od Talhata Jamije, od Seida, sina Džubejra rekao je: rekao je meni Ibnu Abas:
"Da li si
se spario (oženio)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa spari
se (oženi se), pa (tj. jer) zaista najbolji (od) ove sljedbe je
najmnogobrojniji (od) nje ženama (tj. jer je najbolji od ove sljedbe onaj ko
ima najviše žena)."
(Ovo neki tumače da je Ibnu Abas mislio na Muhameda
a.s. koji je lično imao devet žena. To je bilo samo njemu dozvoljeno.
Ostali svi muslimani mogu imati samo četiri žene najviše.)
GLAVA:
Ko je iselio (emigrirao, migrirao) ili je radio (neko) dobro
(djelo) zbog vjenčanja žene (tj. zbog ženidbe sa nekom ženom), pa njemu je
(ono) što je namjeravao.
PRIČAO
NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Jahja-a, sina Seida, od
Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, od Alkameta, sina Vekkasa, od Umera, sina
Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Rad je
sa (izvjesnom) namjerom, i za (jednoga) čovjeka je (tj. i čovjek ima)
samo (ono) što je namjeravao. Pa ko je (takav da je) bila njegova seoba ka
Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova seoba (selidba, emigracija, migracija)
je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko je (takav da je) bila njegova seoba ka
(tj. zbog neke) ovozemnosti (tj. ovozemaljske koristi da) pogodi nju, ili ženi
(tj. zbog neke žene da) vjenča nju, pa njegova seoba je ka (onome) što je
iselio k njemu (zbog čega, radi čega se je iselio).
GLAVA
sparivanja (tj. vjenčavanja izvjesnoga) siromaha koji
je (tako siromašan da je) sa njim Kur'an i Islam (tj. samo je musliman i zna iz
Kur'ana napamet neki dio).
O njemu (tj. o
tome je pričao) Sehl od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, pričao nam je
Ismail, pričao mi je Kajs od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:
Bili smo (u
prilici da) ratujemo (tj. Ratovasmo u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio, nije za nas (tj. nismo mi imali nikakvih) žena (ili: Nismo
imali žene). Pa smo rekli (govorili):
"O
poslaniče Allaha! Zar se nećemo ujaloviti (uškopiti, lišiti se polnih
žlijezda)?!" (Ili: "Da, ujalovićemo se!") Pa je zabranio
nama to (tj. Spriječio nas je od toga).
GLAVA
govora (izvjesnoga) čovjeka svome bratu:
"Pogledaj, koju (od) moje dvije žene si htio (tj. koju ti želiš, pa)
čak (da) siđem tebi od nje (tj. da se razvedem zbog tebe od nje, da
bi je ti mogao nakon toga sebi vjenčati pošto istekne određeno
vrijeme nakon razvoda).".
Predao je
njega (taj slučaj) Abdurahman, sin Avfa.
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Humejda Tavila rekao je: čuo
sam Enesa, sina Malika, rekao je:
Došao je
Abdurahman, sin Avfa, pa (je) izvršio bratimljenje (pobratimstvo)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njega i između
Sad, sina Rebia, Ensarije. A kod (toga) Ensarije su (bile) dvije žene. Pa je
izložio (tj. predložio) njemu da raspolovi njemu svoju porodicu i svoju
imovinu. Pa je rekao:
"Blagoslovio
Allah tebi u tvojoj porodici i tvojoj imovini! Uputite me (tj. Pokažite put
meni) na (vašu) pijacu (na vaš trg)." Pa je došao na (tu) pijacu, pa je
ćario (zaradio, bio je na dobitku odmah toliko da je kupio sebi jednu)
stvar (nešto) od sira i (jednu) stvar od masla (i nešto masla). Pa je vidio
njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije (nekoliko) dana, a na
njemu je masna mrlja od žutila (tj. od žute pomade, masti za lice). Pa je
rekao:
"Šta je
ona šta (tj. Šta znači ova mrlja), o Abdu-Rahmane?" Pa je rekao:
"Spario sam se (Oženio sam se jednom) Pomagačicom." Rekao je:
"Pa šta (si) tjerao (tj. Šta si dao vjenčanoga dara)?" Rekao je:
"Mjeru (jedne datule) košpe od zlata." Rekao je:
"Piruj
(tj. Napravi svadbenu gozbu), i da sa ovcom (to učiniš, tj. makar jednu
ovcu u to ime zakolji)."
GLAVA
(onoga) što se mrzi (što se smatra ružno) od odsijecanja
sebe (od braka, ženidbe) i (toga) jalovljenja (kastracije, kastriranja).
PRIČAO
NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas
je Ibnu Šihab, čuo je Seida, sina Musejjeba (da) govori: čuo sam
Sada, sina Ebu Vekasa (da) govori:
Vratio (tj.
Odbio, Zabranio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Usmana
(tj. Usmanu), sina (sinu) Ma'una, odsijecanje (njegovo sebe od braka, tj.
predanost neženstvu), a da je dozvolio njemu, zaista bi se mi uškopljavali
(jalovili).
(Riječ "et-tettul" ima još jedno
značenje: prednost k Uzvišenom Allahu - a to je opet u vezi sa osnovnim i
korijenitim značenjem: odsjeći sebe. Onaj ko se preda iskreno ka
Uzvišenom Allahu, on sebe i odsiječe, odrekne se od svega i svačega
drugoga, tj. izvršavanje dobrih djela u ime Allaha njemu je jedini cilj.)
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me
je Seid, sin Musejjeba, da je on čuo Sada, sina Ebu Vekkasa, (da) govori:
Zaista
već je vratio (odbio) to (jalovljenje) - misli (na) Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, - na Usmana, sina Ma'una (tj. Usmanu, sinu Ma'una
to je odbio, zabranio). A da je dozvolio njemu (to) odsijecanje sebe (od braka,
tj. neženstvo), zaista jalovili bismo se.
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Ismaila, od Kajsa
rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):
Ratovasmo (u
društvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nije za nas stvar
(nikakva, tj. a mi nemamo ništa). Pa smo rekli: "Zar se nećemo
jaloviti?" Pa je zabranio nama to (tj. Spriječio nas je od toga).
Zatim je dopustio nama da vjenčamo (izvjesnu) ženu sa (izvjesnom)
odjećom (dara vjenčanoga, tj. da je vjenčamo uz mali dar, da joj
dadnemo dara odjeću ako ne možemo ništa više i veće). Zatim je
čitao (pročitao) na nas (tj. nama ajet):
"O (vi)
koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne zabranjujte ljepota (tj.
dozvoljenih uživanja) što je dozvolio Allah vama (njih - a među njih i
ženidba spada), i ne pretrčavajte se (tj. ne prelazite granice, ili: ne
činite nasilja prelazeći u nedozvoljeno), zaista Allah neće
voljeti (ne voli) pretrčavače (sebe, prestupnike).".
A rekao je
Asbag: Izvijestio me je Ibnu Vehb od Junusa, sina Jezida, od Ibnu Šihaba, od
Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
sam:
"O
poslaniče Allaha! Zaista ja sam (jedan) čovjek mlad, i ja se plašim
na (za) svoju osobu (izvjesne) poteškoće (tj. grijeha - u ovom
slučaju: bluda, prostitucije), a neću naći (tj. a ne nalazim,
nemam imanja) što bih se spario (oženio) s njim (sa tim) ženama." Pa je
šutio od mene (Pa je šutio; Nije na to ništa rekao; Nije mi odgovorio). Zatim
sam rekao slično tome (Ponovo sam ga pitao o tome). Pa je šutio od mene.
Zatim sam rekao slično tome. Pa je šutio od mene. Zatim sam rekao
slično tome. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"O Ebu
Hurejrete! Osušilo se je (izvjesno) pero sa (onim) što si ti susretač, pa
jalovi se na to (zbog toga), ili ostavi (tj. ili odustani od
jalovljenja)."
(Pod izrazom u tekstu "(izvjesno) pero" misli se
na pero koje je pisalo sudbinu na "levhi mahfuzu - ploči
sudbine". Osušilo se je pero, tj. već je zapisano šta ćeš
susresti u životu, pa radi od sebe šta hoćeš. I jalovi nekada čine
blud.)
GLAVA
braka (izvjesnih) djevojaka.
A rekao je
Ibnu Ebu Mulejkete: Rekao je Ibnu Abas Aiši:
"Nije
vjenčao (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijedne)
djevojke (druge) osim tebe."
PRIČAO
NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je moj brat (Abdulhamid)
od Sulejmana, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan
Allah od nje, rekla je: Rekla sam:
"O
poslaniče Allaha! Da li si vidio (mislio, tj. Šta misliš) da si odsjeo (u
jednu) dolinu, i u njoj je (jedno) stablo već se je jelo od njega
(njegovoga ploda), a našao si (jedno drugo) stablo (što) se nije jelo od njega,
u koje (od) njih bi bio (da) pustiš uživati (u koje bi pustio) tvoju (svoju)
devu?" Rekao je: "U (ono) koje je (to što) se nije uživalo od
njega."
Misli (ona sa
ovim primjerom na to) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije se
spario (oženio sa) djevojkom (nikakvom drugom) osim nje.
(Sve ostale žene Muhameda a.s. bile su udovice ili
raspuštenice.)
PRIČAO
NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usameta (Ebu Usamete) od
Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Pokazala
si mi se ti (tj. Vidio sam tebe) u (mome) snoviđenju (u snu) dva puta.
Kada li (tj. Sanjam te na način kao jedan) čovjek nosi te u (jednom
otcijepljenom) komadu svile (svilene tkanine) pa govori: "Ovo je tvoja
žena." Pa otkrijem nju, pa kada li je ona (kadli ono) ti! (To jest: kada
li ona ženska u komadu svile što je nosi - ti!). Pa govorim: "Ako biva ovo
od (strane) kod (od) Allaha, provešće ga (tj. neka ga provede, neka tako
bude, neka dadne da tako to prođe)!"."
GLAVA
(izvjesnih) udovica (ili: ponovnih udavača - a to bi
obuhvatilo i udovice i pušćenice, razvedene, raspuštenice).
A rekla je Umu
Habiba: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne izlažite
(Ne ponuđavajte, ne nudite vi, o moje supruge) na mene (meni) vaše
kćeri (od bivših vaših muževa), a ni vaše sestre."
PRIČAO
NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Sejjar od
Šabije, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:
Vraćali
smo se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, iz (jedne) vojne
(borbe). Pa sam se (Pa sam) požurio na (jednoj) devi svojoj sporoj (na sporoj
devi). Pa se priključio meni (jedan) jahač ozadi (iza) mene, pa je
bocnuo (podbo, tj. gurnuo) moju devu sa (jednim) štapom (koji) je bio sa njim
(kojeg je imao). Pa je otišla (tj. počela ići) moja deva kao najplemenitija
(tj. kao najbolja) što si viđač (tj. što si vidio hod) ti od
(izvjesnih) deva. Pa kada li je (to bio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio! Pa je rekao:
"Šta je
požurilo (nabrzilo) tebe?" (Doslovno: "Šta požuriva tebe?")
Rekao sam: "Bio sam novoga (tj. skoroga) vremena sa svadbom (tj. Skoro sam
se oženio)." Rekao je: "Djevojku, ili udovicu (ili: ili ponovnu
udavaču - si uzeo za ženu)?" Rekao sam: "Udovica (ili: Ponovna
udavača)." Rekao je: "Pa da li nisi (tj. Pa zašto nisi uzeo
jednu, neku) djevojku (da) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja tebe?!"
(Doslovno: ".... da se ti igraš s njom i da se ona igra s tobom?!")
Rekao je: Pa pošto smo otišli zato (da) uniđemo (u Medinu), rekao je:
"Lagano
postupite (tj. Pričekajte), čak (da vi) uniđete (tako da
uđete) noću, to jest večerom (uveče), zbog (toga) da se
počešlja (izvjesna žena) nakostriješena (tj. nepočešljana) i (da)
traži željezo osamljena (tj. i da upotrebi žena britvu čiji je muž bio
odsutan od kuće - a to će reći da obrije dlake okolo svoga polnoga
organa, pa da dočeka muža uređena)."
PRIČAO
NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muharib rekao je:
čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
(da) govori:
Spario sam se.
Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Šta si
(uzeo kada si) se spario?" Pa sam rekao: "Spario sam se udovicom
(ponovnom udavačom)." Pa je rekao: "Šta je za tebe i za
(izvjesne) djevojke i njihovu pljuvačku (ili: i njihovo zabavljanje,
igranje međusobno pa se nisi odlučio za njih)?" Pa sam spomenuo
to (veli Muharib) Amru, sinu Dinara, pa je rekao Amr: Čuo sam Džabira,
sina Abdullaha (da) govori:
Rekao je meni
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li
nisi (tj. Zašto nisi neku) djevojku (da) zabavljaš nju i (da ona) zabavlja
tebe?!"
GLAVA
sparivanja (vjenčavanja izvjesnih) malih od (izvjesnih)
velikih (tj. vjenčavanja mladih od starih - ili: vjenčavanja
malodobnih od strane punodobnih, preko punodobnih).
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Jezida, od Irakja, od
Urveta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zaprosio Aišu
(obrativši se on) ka Ebu Bekru. Pa je rekao njemu Ebu Bekr:
"Ja sam
samo tvoj brat (tj. pobratim)." Pa je rekao: "Ti si moj brat u vjeri
Allaha (u Allahovoj vjeri) i Njegovoj knjizi (a nisi po rođenju i krvi), i
ona je meni dozvoljena."
GLAVA:
Ka kome (tj. Ka kojoj da se opredijeli da je) vjenča, i
koja (od) žena je najbolja (ili: i koja žena je bolja) i šta se smatra lijepim
da sebi izabere za svoje kapljice (sjemena, tj. za sijanje svoje sperme) bez
obavezivanja (bez zahtijevanja da mora takav izbor vršiti).
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najbolje
(od) žena (koje) su jašile (izvjesne) deve su dobre (ženske osobe između)
žena Kurejševića, najmilostivije su na (neko) dijete u njegovoj mladosti i
najpažljivije su na (nekoga) muža u vlasnici njeove ruke (tj. u njegovoj
imovini - a to će reći: i najbolje čuvaju imovinu svoga
muža)."
GLAVA
uzimanja sebi (izvjesnih) robinja i ko je oslobodio
(ropstva) svoju robinju, zatim je spario se (sa) njom (tj. oženio se sa njom).
("Tezevvedže" je od "zevdžun", a
"zevdžun" znači, između ostaloga, i par, a tu dolazi i
polni par: muško i žensko, pa "tezevvedže" znači: spariti se, a
to znači: oženiti se. Međutim, radi jasnoće i kratkoće u daljem
tekstu i izraz "tezevvedže" i svaki drugi izraz koji u krajnjoj
liniji znači što i izraz "tezevvedže", prevodiće se sa
našim izrazima: oženiti se i oženiti. To neka se ima u vidu.)
PRIČAO
NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je
Salih, sin Saliha, Hemdanija, pričao nam je Šabija, pričao mi je Ebu
Burdete od svoga oca rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Koji god
čovjek (imadne, bude imao takav slučaj da) je bila kod njega (neka)
robinja, pa je poučio nju (pa je pouči), pa je uljepšao njezino
poučavanje, i odgojio je nju (i odgoji je), pa je uljepšao njezino
odgajanje, zatim je oslobodio (ropstva) nju i oženio je nju (i oženi je) - pa
za njega su (tj. pa on ima) dvije nagrade. I koji god čovjek od pripadnika
(izvjesne, tj. Božije) knjige je vjerovao (koji vjeruje) u svoga vjerovijesnika
i vjerovao je (i vjeruje) u mene, pa za njega su (on ima) dvije nagrade. I koji
god rob je izvršio (izvrši) pravo svojih zaštitnika (pokrovitelja, tj.
vlasnika) i pravo svoga Gospodara (a to će reći: I koji rob ispuni
svoju dužnost prema vlasnicima i prema Stvoritelju), pa za njega su (i on ima)
dvije nagrade."
Rekao je
Šabija: Uzmi nju (ovu besjedu, ovu poruku iz ovoga hadisa od mene koju ti ja
dajem - kazujem) bez stvari (ikakve, tj. besplatno, a) već je bio
(običaja izvjesni) čovjek (da) putuje u (vezi nečega, tj. zbog
nečega) što je ispod njega (tj. što je manje važno od spomenutoga pitanja
u prednjem hadisu - putovaše čovjek iz svoga mjesta) ka Medini (u Medinu
da bi doznao to što je manje važno od ovoga). A rekao je Ebu Bekr od Ebu
Hasina, od Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio:
".....
oslobodio je nju (ropstva), zatim je dao vjenčani dar njoj."
("Asdeka" je od riječi "sadakun" i
"sudakun": vjenčani dar.)
PRIČAO
NAM JE Seid, sin Telida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb rekao je:
izvijestio me je Džerir, sin Hazima, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta
rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO
NAM JE Sulejman od Hammada, sina Zejda, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu
Hurejreta:
Nije slagao
Ibrahim (ništa drugo) osim tri laži: Dok je Ibrahim prolazio pokraj (jednoga)
silnika, a sa njim (sa Ibrahimom je Sara...., pa je spomenuo (taj cijeli)
hadis. Pa je dao njoj (Sari) Hadžeru (Agaru). Rekla je:
"Otklonio
je Allah ruku (onoga) bezvjernika (od mene) i uslužio je (tj. dao je kao
sluškinju) meni Hadžeru (Adžeru, Agaru)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa
to je vaša majka (mati), o sinovi Maus-Sema-a (o Mausemaovići)!"
("Maus-semai" znači: voda neba, pa "beni
mais-semai" znači: sinovi vode neba. To je jedan naziv i ime Arapa, a
to zato što oni žive po pustinjama i najviše se koriste vodom neba, tj. kišom.
To je razlog da se zovu sinovi nebeske vode - kiše - Kišnići,
Kišovići, Kišići i slično tome.)
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Ostao je (tj.
Boravio je u jednom mjestu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
između Hajbera i Medine tri (dana i), pravi se na njega sa Safijjom,
kćerkom Hujejja (tj. izvodi se njemu stupanje u bračni život sa
Safijjom, kćerkom Hujejja). Pa sam pozvao (prisutne) muslimane ka njegovoj
(svadbenoj) gozbi. Pa nije bilo u njoj (u toj gozbi ništa, nimalo) od hljeba, a
niti mesa. Zapovjedilo se je za (izvjesne) kože (da se prostru) pa je bacio u
njih (na njih nešto) od (izvjesnih) datula, i (masnoga) sira i masla, pa je
(to) bila njegova (svadbena) gozba (pir, piranija). Pa su rekli (izvjesni)
muslimani:
"Jedna
(od) majki muslimana (svih je ova žena što je s njom unišao u bračne
odnose sada Muhamed a.s.), ili je (ona) od (onih) što je posjedovala njegova
desnica (tj. ili je ona robinja)?" Pa su rekli: "Ako je zastro (tj.
Ako zastre, pokrije) nju, pa ona je od majki (svih) vjernika (tj. ona mu je
žena, jer su sve njegove žene svima muslimanima majke). A ako nije zastro (tj.
ako ne zastre, ne pokrije) nju, pa ona je od (onih što ih) je posjedovala
njegova desnica (tj. ona mu je robinja)." Pa pošto je uzjašio (na samar
svoje deve), utro (tj. pripremio je) za nju (za Safijju mjesto na devi) ozadi
(iza) sebe i pružio je (tj. postavio je izvjesni) zastor između nje i
između (tih) ljudi.
GLAVA
(onoga) ko je učinio oslobađanje (ropstva svoje)
robinje njezinim vjenčanim darom (da joj to bude vjenčani dar -
"sadakun" i "sudakun" je vjenčani dar).
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad od Sabita i Šuajba, sina
Habhaba, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, oslobodio (ropstva) Safiju i učinio je njezino oslobađanje
njezinim vjenčanim darom.
GLAVA
vjenčanja (izvjesnoga) siromaha zbog Njegovoga
(Allahovoga) govora, uzvišen je: ".... ako budu siromašni, obogatiće
ih Allah od Svoje dobrote....".
PRIČAO
NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu Hazima, od svoga oca,
od Sehla, sina Sada, Saidije rekao je:
Došla je
(jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:
"O
poslaniče Allaha! Došla sam (da) poklonim tebi svoju osobu (sebe)."
Rekao je: Pa je gledao k njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je podizao (on svoj) pogled u nju i upravljao je njega (pogled), zatim je
pognuo (spustio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju glavu. Pa
pošto je vidjela (ta žena da on nije sudio (odlučio) o njoj (ni jedne)
stvari (ništa), sjela je. Pa je ustao (jedan) čovjek od njegovih drugova
pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha! Ako nije bilo (tj. Ako nema) tebi sa (za) njom (nikakve)
potrebe, pa vjenčaj meni nju (vjenčaj je za mene)!" Pa je rekao:
"A da li je kod tebe od stvari (kakve, tj. Imaš li ti išta)?" Rekao
je: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:
"Idi ka svojoj porodici, pa pogledaj da li nalaziš (tj. da li imaš ikakvu)
stvar (išta)." Pa je otišao, zatim se vratio pa je rekao: "Ne, tako
mi Allaha nisam našao (ni jednu) stvar (ništa)." Pa je rekao poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Pogledaj,
i da (bi, tj. makar to bio jedan) prsten od željeza." Pa je otišao, zatim
se je vratio pa je rekao: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, i
ni prsten od željeza (nemam), ali (nego)
ovo je moj zastirač (tijela, tj. moja donja odjeća)."
Rekao je Sehl:
Nije za njega (tj. u njega - a to znači: Nema on) ogrtač (nikako
nikakav).
"Pa za
nju je njegova polovina (to su riječi, nastavak govora onoga siromašnoga
čovjeka, tj. Njoj dajem polovicu ovoga svoga zastirača kao
vjenčani dar)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Šta (da)
napraviš sa tvojim (svojim) zastiračem? Ako si obukao njega (ti), nije
bilo (tj. neće biti) na njoj od njega stvar (ni jedna, tj. ništa). A ako
je obukla (ona) njega, nije bilo (neće biti) na tebi stvar (ni jedna, tj.
ništa)." Pa je sjeo (taj) čovjek. Te kada se je oduljilo njegovo
sjedenje, ustao je. Pa je vidio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da je on) okrećač leđa (tj. da je on okrenuo leđa
i da ode - da on odlazi). Pa je zapovjedio za njega pa se (on) pozvao. Pa pošto
je došao, rekao je: "Šta je to sa tobom od Kur'ana?" Rekao je: "Sa
mnom je sura takva i sura takva (tj. sura ta i sura ta)." Brojio je njih.
Pa je rekao:
"Čitaš
(li ti) njih od leđa tvoga (svoga) srca (dakle: Znaš li ih učiti
napamet)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Idi, pa već sam
dao u posjed (tj. vjenčavam) tebi nju sa (onim, tj. zbog onoga) što je sa
tobom od Kur'ana."
(Sljedbenici hanefijskoga mezheba tumače ovaj hadis na
taj način što kažu da se pretpostavlja da je Muhamed a.s. za ovoga
čovjeka dao toj ženi vjenčani dar iz svojih sredstava, pa na taj
način hanefijske pristalice usklađuju sadržaj ovoga hadisa sa
pravilom svoga mezheba da na vjenčanju mora, odnosno treba u svakom
slučaju da dadne čovjek vjenčani dar ženi sa kojom stupa u brak.
Ili druga pretpostavka pristalica hanefijskoga mezheba je da je u ovome
posebnome slučaju vjenčani dar prešućen i da je ostao kao
dugovanje koje je kasnije platio onaj čovjek svojoj ženi. Naime,
hanefijski pravnici smatraju da nije dozvoljeno da bude kao vjenčani dar
poznavanje napamet sure iz Kur'ana, ili poučavanje nekoga neku suru, nego
vjenčani dar treba da se dadne u nekome materijalnome dobru koje vrijedi
najmanje deset dirhema - srebrenjaka. To je ta jedna napomena u vezi navedenoga
hadisa. U daljem tekstu neće se davati ovakve napomene, niti će se
iznositi stavovi raznih mezheba.)
GLAVA
(izvjesnih) ravnih (lica) u (islamskoj) vjeri (tj. GLAVA
lica približno jednako pobožnih koja se trebaju uzimati u brak međusobno)
i (GLAVA) Njegovoga govora: "I On je (onaj) koji je stvorio od (izvjesne)
vode čovjeka (čovječanstvo), pa je učinio njemu porijeklo i
tazbinstvo (tj. i dao, stvorio je njemu - čovjeku srodstvo po krvi i
srodstvo po ženidbi), i bio je tvoj Gospodar svemoćan.".
PRIČAO
NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: izvijestio me
je Urvete, sin Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Ebu
Huzejfete, sin Utbeta sina Rebiata sina Abdu Šemsa - a bio je (on) od (onih) ko
je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio - posinio
(Tj. usvojio kao svoga sina) Salima i vjenčao je njemu kćer svoga brata
(svoju bratičnu) Hindu, kćer Velida, sina Utbeta sina Rebiata, a on
(tj. a taj Salim) je slobodnjak (oslobođeni rob jedne, neke) žene od
Pomagača, kao što je posinio (uzeo na mjesto sina, kao sina)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda (sina Harisetovoga).
A bio je
(slučaj i običaj takav da onaj) ko je posinio (jednoga) čovjeka
u predislamlju (u doba prije Islama, taj usvojeni je bio u položaju da) su
zvali njega (ti) ljudi k njemu (tj. po njemu - po onome ko je njega posinio,
usvojio), i naslijedio bi od njegovoga nasljedstva, dok je (najzad) spustio
Allah (ajet):
"Zovite
ih za njihove očeve (prave i stvarne vežući njihova imena)....",
ka Njegovom govoru (do Njegovoga govora): "..... i vaši slobodnjaci
(štićenici, saveznici)....", pa su se vratili ka svojim očevima
(tj. pa su onda usvojenike počeli da zovu po njihovim stvarnim
očevima). Pa ko (je bio u takvom položaju da) se nije znao njemu otac, bio
(je) slobodnjak i brat u (tj. brat po islamskoj) vjeri. Pa je došla Sehleta
(Sehla), kći Suhejla, sina Amra, Kurejševića, zatim Amirovića -
a ona je žena Ebu Huzejfeta, sina Utbeta - (došla je) Vjerovijesniku, pomilovao
ga Allah i spasio, pa je rekla:
"O
poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili (u takvom odnosu da) vidimo
(smatramo) Salima djetetom, a već je spustio Allah o njemu (i o njemu
sličnome ono) što si već znao (što već znaš)."
Pa je spomenuo
(Ebul-Jeman prednji) hadis (u cijelosti).
PRIČAO
NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od
njegovoga oca, od Aiše rekla je:
Unišao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Duba'atu (tj. Posjetio je
Duba'atu), kćer Zubejra, pa je rekao njoj:
"Možda ti
(da) si htjela (da izvršiš ovogodišnje) hodočašće." Rekla je:
"Tako mi Allaha neću se naći (tj. ne nalazim se nikako
drukčije) osim bolesna." Pa je rekao njoj: "Hodočasti (Odi
na hodočašće), i uslovi sebi. Reci: Moj Bože! Moje mjesto
razrješavanja (oslobađanja od stega hodočašća) je (ondje) gdje
si zadržao mene (tj. gdje zadržiš mene - a to će reći: ondje gdje mi
dadneš bolest tako tešku da ne mognem dalje ići)." A (ona) je bila
(pod brakom, u braku) Mikdada, sina Esveda.
(Duba'ata je bila Hašimovićka, a Mikdad je bio Kindija,
Kindijević - a Hašimovići kao ogranak Kurejševića bili su
ugledniji od Kindovića, ali je brak između njih opet sklopljen.)
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha rekao je: pričao mi
je Seid, sin Ebu Seida, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Vjenčava
se (Uzima se u brak izvjesna) žena (ženska osoba) za (tj. zbog) četiri
(njezine vrijednosti, osebine, osobine, svojstva): za njezinu imovinu (zbog
imovine), i za njezino porijeklo (zbog porijekla), i za njezinu ljepotu (zbog
ljepote) i za njezinu vjeru (zbog vjere). Pa pobijedi (napravi uspjeh, postigni
uspjeh) sa posjednicom (islamske) vjere, uprašile se tvoje dvije ruke!"
(Ta izreka na kraju "uprašile se tvoje dvije
ruke!", ima više tumačenja, ali se ta tumačenja neće
prikazivati.)
PRIČAO
NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od
Sehla rekao je:
Prošao je
(neki) čovjek na (tj. pokraj) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
"Šta
govorite (kažete) o ovome (čovjeku - dakle: Šta mislite o njemu kakav
je)?" Rekli su: "Dostojan je (Priličan je da se njemu izađe
u susret uvijek:) ako je (ako bi) prosio (neku žensku) da mu se vjenča
(udala bi se za njega), a ako je zagovarao da mu se primi zagovaranje (dakle:
primilo bi mu se zagovaranje, tj. a ako je intervenisao da mu se primi-primi mu
se, primilo bi mu se intervenisanje), a ako je (ako bi) rekao (govorio, tj. ako
govori on nešto) da se sluša (slušao bi se)."
Rekao je:
Zatim je šutio. Pa je prošao (jedan) čovjek od siromašnih (lica tih)
muslimana, pa je rekao (pitao ih je):
"Šta
govorite o ovome (Šta mislite o ovome kakav je)?" Rekli su: "Dostojan
je (da se s njim postupi obratno:) ako je (ako bi) zaprosio da mu se ne
vjenča (ne bi se za njega udala), a ako je zagovarao da mu se ne primi (ne
bi mu se primilo) zagovaranje, a ako (bi) govorio da se ne sluša (ne bi se
slušao)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ovaj je
bolji od punoće Zemlje (tj. od pune Zemlje onakvih ljudi koji su)
slično ovome (slični onome prvome, tj. kao ovaj prvi, ili kao onaj
prvi što je prošao)."
GLAVA
(izvjesnih vjerenika) ravnih u (tom) imanju (tj. koji su
približno jednakoga imovinskoga stanja) i (GLAVA) vjenčanja (izvjesnoga)
siromaha (za izvjesnu) imućnu (bogatu).
PRIČAO MI
JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao
je: izvijestio me je Urvete da je on pitao Aišu, bio zadovoljan Allah od nje,
(o ajetu) "A ako ste se plašili da nećete biti pravedni u (vezi
stupanja u brak sa izvjesnim) siroticama....". Rekla je (na to Aiša):
"O sine
moje sestre! Ovo (ti) je (izvjesna) sirotica (koja) bude u skrbništvu svoga
zaštitnika (tj. tutora), pa (on) želi u njezinu ljepotu i njezino imanje
(poželi njezinu ljepotu i njezino imanje), a hoće da (sebi) okrnji njezin
vjenčani dar, pa se njima zabranilo
njihovo vjenčavanje (međusobno) osim da budu pravedni u
upotpunjavanju (njihovoga) vjenčanoga dara, i njima se je zapovjedilo za
vjenčanje (nekih drugih) koje su osim njih (osim tih sirotica)."
Rekla je: "I tražili su rješenje (izvjesni) ljudi (od) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga, pa je spustio (objavio) Allah,
uzvišen je:
"I traže
rješenje (od) tebe o (izvjesnim) ženama....", ka (tj. do riječi u
ajetu) ".... i žele da vjenčaju njih....". Pa je spustio Allah
njima da (izvjesna) sirotica kada je bila posjednica ljepote i imovine, željeli
su u njezin brak i njezino porijeklo (da stupe i) u (slučaju kada se radi
o) upotpunjavanju (njezinoga) vjenčanoga dara. A kada je bila nepoželjna u
(tj. zbog) malenkosti (njezine) imovine i ljepote, ostavili bi nju i uzeli bi
(drugu) osim nje od (izvjesnih) žena. Rekla je: "Pa kao što ostavljaju nju
kada žele od nje (da su daleko, tj. kada ne žele nju - kada im je ona
nepoželjna), pa nije njima (dozvoljeno) da vjenčavaju njih (ni onda) kada
su željeli u njima (tj. sa njima da su u braku, kada su im poželjne), osim da
budu pravedni njima i (da) daruju njima njihovo pravo najcjelovitije u (tom)
vjenčanom daru."
("Regi fi": željeti, "regibe an": ne
željeti, ne želiti.).
GLAVA
(onoga) što se čuva (čovjek njega) od
zlosrećnosti (izvjesne) žene (tj. čuvanja od nesretne žene, od
nesretnosti žene, nesreće koju sa sobom donosi izvjesna žena i tome
slično) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: ".... zaista od vaših
supruga i vaše djece je (jedan) neprijatelj za vas (vama)....".
PRIČAO
NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Hamzeta i
Salima, dvojice sinova Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao:
"Nesretnost
(Zlosrećnost izvjesna) je u (izvjesnoj) ženi, i kući i kobili
(konju)."
PRIČAO
NAM JE Muhamed, sin Minhala, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao
nam je Umer, sin Muhameda, Askalanija od svoga oca, od Ibnu Umera rekao je:
Spomenuli su
(izvjesnu) nesretnost kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ako je
bila (izvjesna, naročita) nesretnost u (jednoj) stvari (tj. u nečemu,
i u čemu), pa (ona - nesretnost) je u (izvjesnoj) kući, i ženi i
kobili (konju)."
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla,
sina Sada da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Ako je
(i) bila (ta zlosrećnost) u (nekoj) stvari (i u čemu), pa (ona) je u
(izvjesnoj) kobili (konju), i (u izvjesnoj) ženi i (u izvjesnom) stanu."
PRIČAO
NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Sulejmana Tejmije rekao je: čuo
sam Ebu Usmana Nehdiju (da priča) od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao
je:
"Nisam
ostavio poslije mene (poslije sebe ni jednu, nikakvu) kušnju (iskušenje)
štetnije na (za izvjesne) ljude od (izvjesnih) žena."
GLAVA
(izvjesne) slobodne (žene koja nije robinja) pod (brakom
izvjesnoga) roba.
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Rebi'ata, sina Ebu
Abdurahmana, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje,
rekla je:
Bila su u
(vezi) Berirete (Berire) tri postupka (tj. tri odredbe Muhammeda a.s.):
Oslobodila se je, pa se njoj dao (pa joj se dao) izbor (dalo joj se da sebi
sama ona izabere da li će i dalje ostati u braku sa dotadašnjim svojim
mužem Mugisom, ili neće).
(To je prvi postupak, odredba koja važi posebno za robinje.)
I rekao je
(kao drugu odredbu tom prilikom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaštitništvo
(Pokroviteljstvo) je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva, tj. Zaštitništvo
pripada onome ko je oslobodio)." I (kao treći postupak bio je to:)
unišao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (jedan) lonac je na
(kućnoj) vatri. Pa se približio (tj. ponudio se) k njemu (da jede jedan)
hljeb i prismok (začini) od začina (te) kuće. Pa je rekao:
"Nisam
vidio (tj. Ne vidim onoga) lonca." (To jest: "Šta je sa onim
loncem?") Pa se reklo: "Meso (neko što) se je milodarilo s njim na
Beriru (tj. U tom je loncu meso koje se je dalo Beriri kao sadaka-milostinja),
a ti nećeš jesti (tj. ti ne jedeš te) milostinje (tu milostinju)."
(To je bilo Muhamedu a.s. objašnjenje zašto mu nije
ponuđeno meso iz onoga lonca.)
Rekao je
(Muhamed a.s.): "Ono je na nju (tj. Ono je njoj jedna) milostinja, a za
nas (tj. a nama od nje) je (jedan) poklon (dio toga mesa)."
(Razlika između sadake-milostinje i hedije-poklona je u
tome što se milostinja daje radi toga da se dobije nagrada na budućem
svijetu, a poklon-hedija se daje radi čašćenja, počašćenja
nekoga, iskazivanja počasti nekome kome se daje taj poklon. Milostinja se
daje samo siromašnom bijedniku koji nije sposoban za rad. Muhamedu a.s.
milostinja je bila zabranjena - haram. A u ovom slučaju je jeo meso koje
je Berira dobila od nekoga kao milostinju. On je dao o tom i objašnjenje, a to
objašnjenje kada se razradi u sebi sadrži ovaj smisao: Kada se nešto primi i
uzme kao milostinja, onda to postaje posjed i vlasništvo onoga ko je to primio,
a kad primljeno dobro, vrijednost postane vlasništvo, ono onda izgubi karakter
i smisao milostinje i dobiva smisao ostalih posjedovanih vrijednosti i dobara,
i onda se od toga može dati poklon, odnosno može se od tako stečenoga
dobra i primiti neki dio kao poklon od toga novoga vlasnika.)
GLAVA:
Neće se oženiti (musliman sa) više od četiri
(žene, tj. neće imati istodobno, u isto vrijeme više od četiri žene),
zbog Njegovoga govora, uzvišen je: ".... po dvije, i po tri i po
četiri....".
A rekao je
Alija, sin Husejna (Huseina) - na njih dvojicu pozdrav (spas, tj. mir im
obojici)!: Misli (se na to, tj. hoće da se kaže): po dvije, ili po tri ili
četiri.
I Njegov
govor, veličajno je Njegovo spominjanje: ".... posjednicima krila po
dva, i po tri i po četiri...." - misli (na): po dva, ili po tri ili
po četiri.
(Ponekad "ve: i", znači "ev: ili".)
PRIČAO
NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše
(o ajetu) "A ako ste se plašili da nećete pravedni biti u (vezi tih)
sirotica....", rekao je:
Sirotica
(izvjesna) bude kod (izvjesnoga) čovjeka i on je njezin zaštitnik (tutor,
staratelj), pa je vjenča (sebi, za sebe) na njezino imanje, i čini
loše njezino druženje (tj. loše s njom postupa), i neće (da) bude pravedan
u njezinom imanju, pa neka se oženi (on sa onima) što je bilo lijepo njemu od
(izvjesnih) žena (drugih) osim nje (te sirotice, čak i sa) po dvije, i po
tri i po četiri.
GLAVA:
".... i vaše majke koje su dojile (zadajale)
vas.....".
I zabranjuje
se od (tj. zbog izvjesnoga) dojenja (uzimanje u brak svako žensko lice) što se
zabranjuje od (zbog izvjesnoga) porijekla (srodstva po krvi i plemenu).
(Žena koja je dojila više puta neko dijete muško u doba
njegovoga života prije nego je to muško dijete navršilo dvije godine starosti
od svoga rođenja, postala je majka po mlijeku, po dojenju - majka tome
muškome djetetu. Ako je ta žena i neko žensko dijete dojila u više navrata dok
je i to žensko dijete bilo u dobu svoga života ispod dvije godine starosti, i
to žensko dijete postalo je sestra po dojenju, po mlijeku onome muškom djetetu.
To je to srodstvo po dojenju, po mlijeku, i ono je kod sklapanja braka po
islamskim propisima isto tako važno kao i srodstvo po krvi i rođenju, i
ono je zapreka stupanju u brak srodnika po mlijeku. Zabranjeno je da stupe brat
i sestra od iste majke, koje rodi jedna majka, u brak. A isto tako je zabranjeno
da stupe u brak i brat i sestra po dojenju, po mlijeku. To znači pravilo u
šeriatskom pravu: Zabranjuje se od (izvjesnoga) dojenja što se zabranjuje od
(izvjesnoga) porijekla.)
PRIČAO
NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Amrete,
kćeri Abdurahmana, da je Aiša, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, izvijestila nju da je (jednom prilikom) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, bio kod nje i da je ona čula glas (nekoga)
čovjeka (koji) traži dozvolu (da uniđe) u sobu Hafse. Rekla je: Pa
sam rekla:
"O
poslaniče Allaha! Ovo je (nekakav) čovjek (neko ko) traži dozvolu u
tvoju sobu (kuću da uniđe, da bude primljen)." Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Mislim
ga (da je to) omsica (iks - ili: Mislim da je to taj-i-taj). Za strica Hafse od
(toga) dojenja (rekavši to on, tj. Pod tim je podrazumjevao Hafsinoga strica po
mlijeku)." Rekla je Aiša: "Da je bio omsica (taj-i-taj) živ
(misleći ona) za svoga strica od (toga) dojenja (tj. strica po mlijeku),
ulazio bi na nju (tj. ka njoj)?" Pa je rekao: "Da. Dojenje (izvjesno)
zabranjuje što zabranjuje (i izvjesno) rođenje (rađanje)."
(Po ovome se može zaključiti da su posjete muških lica
dozvoljene samo onim ženskim licima koja su im u srodstvu po krvi ili mlijeku,
ali u tako blizom, bliskom, bližem srodstvu da ne mogu sklopiti brak po
islamskom pravu, po šeriatu.)
PRIČAO
NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Katadeta, od Džabira,
sina Zejda, od Ibnu Abasa rekao je:
Reklo se je
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zar se
nećeš oženiti kćerkom Hamze?" (Tj. "Zar ne! Oženi se
kćerkom Hamze!") Rekao je: "Zaista ona je kći moga brata od
(izvjesnoga) dojenja (i kao takva mi je zabranjena)."
A rekao je
Bišr, sin Umera: Pričao nam je Šubete: čuo sam Katadeta, čuo sam
Džabira, sina Zejda (da priča) slično njemu (navedenom hadisu).
PRIČAO
NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je:
izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila
njega da je Umu Habiba, kći Ebu Sufjana, izvijestila nju da je ona rekla:
"O
poslaniče Allaha! Vjenčaj (sebi) moju sestru, kćer Ebu
Sufjana." Pa je rekao: "A zar voliš (želiš) to ti (zar ti to
želiš)?!" Pa sam rekla: "Da. Nisam tebi sa osamljenicom (tj. Nisam ti
osamljenica - sama bez inoće). A najmiliji (najdraži) ko se je udružio
meni u (jednom, nekom) dobru, je moja sestra." Pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista
ta neće biti (tj. nije ona) dozvoljena meni." Rekla sam: "Pa
zaista mi pričamo da ti hoćeš da vjenčaš kćer Ebu
Selemeta." Rekao je: "Kćer Umu Selemete (Umu Seleme)?"
Rekla sam: "Da." Pa je rekao: "Da ona zaista nije bila (tj. Da
ona i nije) moja pastorka u mome skrbništvu (tutorstvu), ne bi bila (ona) dozvoljena
meni. Zaista ona je zaista kći moga brata od (izvjesnoga) dojenja (brata
po dojenju). Dojila je mene i Ebu Selemeta (žena po imenu) Suvejbeta (Suvejba),
pa ne izlažite (ne ponuđavajte vi, ne nudite, o moje supruge,) meni vaše
kćeri (od bivših vaših muževa), a ni vaše sestre."
Rekao je
Urvete: A Suvejbeta je slobodnjakinja (oslobođena robinja) Ebu Leheba. Bio
je Ebu Leheb oslobodio nju (ropstva), pa je (ona) dojila (zadajala)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je bio dijete). Pa pošto je
umro Ebu Leheb, pokazao se on nekom (od) svoje porodice u najgorem stanju (u
snu, tj. vidio je u snu, usnio ga je neko od porodice njegove, a on - Ebu Leheb
- u najgorem je stanju). Rekao je njemu (taj što ga je u snu vidio): "Šta
si to sreo?" Rekao je Ebu Leheb: "Nisam sreo poslije vas (tj. od kako
sam se rastao od vas umrijevši ja, nikakvoga) dobra osim (jedino to) da sam ja
napojio se u ovome (tj. da sam napojen vodom u količini koja je kao rupa
pod palcem, ili rupa između palca i kažiprsta - a to će reći
napojen sam količinom vode koja bi stala između palca i kažiprsta - i
to sam napojen) s mojim opraštanjem Suvejbete (Suvejbe, tj. napojen sam zbog
toga što sam oprostio ropstva Suvejbetu)."
GLAVA
(onoga) ko je rekao: Nema dojenja poslije dvije godine! (tj.
poslije navršenja dvije godine od rođenja djeteta koje se je dojilo), zbog
Njegovoga govora, uzvišen je: ".... dvije godine savršene (završene, tj.
cijele) njih dvije za (onoga) ko je htio da upotpuni (izvjesno)
dojenje....", i (GLAVA objašnjenja onoga) što zabranjuje (stupanje u brak
pa bilo to) od maloga (izvjesnoga) dojenja i (tj. ili) od njegovoga velikoga
(mnogoga).
PRIČAO
NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Eš'asa, od njegovoga oca, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, unišao na nju (unišao njoj), a kod nje je (jedan)
čovjek, pa kao da se promijenilo njegovo lice, kao da je on mrzio to (tj.
kao da on to nije odobrio, kao da mu to nije bilo pravo), pa je rekla:
"Zaista
on (ovaj čovjek) je moj brat (po mlijeku)." Pa je rekao:
"Gledajte (Pogledajte dobro, tj. Provjerite) ko su vaša braća (po
mlijeku)? Pa (izvjesno) dojenje je samo od (zbog izvjesne) gladi."
(To jest: Samo ono dojenje koje se vrši u ono doba razvoja
kada je to jedini način da se glad odstrani u dojenčeta jer ono ništa
drugo još ne može jesti. A tada i malo dojenje, ipak, bar za kraće vrijeme
odstrani glad.)
GLAVA
mlijeka (izvjesnoga) mužjaka (čovjeka).
(Izraz "mlijeko mužjaka" je izraz koji ima
prenosno, preneseno značenje i smisao, a cilj toga izraza je da
nagovijesti i podsjeti na pitanje da li muž neke žene koja doji tuđe
dijete i postane mu majka po mlijeku, da li muž te žene postane otac po mlijeku
tome istome djetetu, i braća toga čovjeka postanu li stričevi po
mlijeku toga istoga djeteta, pa ako je dijete bilo žensko, je li ono postalo
zabranjeno haram za stupanje u eventualni brak svome ocu po mlijeku i svome
stricu-amidži po mlijeku kada to žensko dijete postane punoljetno i odraste, i
da li ga mogu posjećivati kao bliži srodnici po mlijeku, ili ne mogu, ili
ne treba da ga posjećuju. U vezi ovoga imali su suprotna mišljenja mnogi
učenjaci. Ipak, pravnici sva četiri mezheba, tj. Ebu Hanife, Malik,
Šafija i Ahmed i njihovi sljedbenici mišljenja su da čovjek i njegova
braća postaju srodnici djetetu koje je dojila žena izvjesnoga
čovjeka. To je ovdje sve navedeno da bi se shvatio izraz "mlijeko
mužjaka", a ne zbog toga da se objašnjavaju stavovi pojedinih mezheba.)
PRIČAO
NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta,
sina Zubejra, od Aiše da je Eflah, brat Ebul-Kuajsa došao (i) traži (tj.
tražeći on) dozvolu (da uniđe, da uđe) njoj, a on je njezin
stric (amidža) od (izvjesnoga) dojenja (tj. stric po mlijeku), poslije (što je
bio slučaj da) je sišao (ajet da se stavlja izvjesni) zastor, pa nisam
htjela da dozvolim njemu (da uđe). Pa pošto je došao poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila sam ga za (postupak) koji sam
napravila.
Pa je
zapovjedio meni da dozvolim njemu (da me može posjećivati).
GLAVA
svjedočenja (izvjesne) dojilje.
PRIČAO
NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima,
izvijestio nas je Ejub od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je: pričao
mi je Ubejd, sin Ebu Merjema, od Ukbeta, sina Harisa. Rekao je (Abdullah, sin
Ebu Mulejketa):
A već sam
čuo njega (ovaj hadis) od Ukbeta (izravno), ali sam ja za hadis Ubejda
pamtljiviji (tj. ali sam bolje zapamtio Ubejdov hadis). Rekao je (Ukbete):
Oženio sam se
(jednom) ženom. Pa je došla nama (jedna druga) žena crna, pa je rekla (ta crna
žena):
"Dojila
sam vas dvoje." Pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio,
pa sam rekao: "Oženio sam se omsicom (ženskom - tom-i-tom), kćerkom
omsice (kćerkom te-i-te), pa je došla nama (neka) žena crna pa je rekla
meni: "Zaista ja sam već dojila vas dvoje." A ona je lažljivica
(tj. A ona - ta žena laže). Pa se okrenuo (Muhamed a.s.) od njega (od Ukbeta).
Pa sam došao njemu od strane njegovoga lica (i) rekao sam: "Zaista ona je
lažljivica." Rekao je: "Kako s njom (da budeš u braku), a već je
tvrdila (tj. a već tvrdi ta crna žena) da je ona već dojila vas
dvoje? Pusti je od tebe (od sebe)."
I dao je znak
(pokazao je) Ismail sa svoja dva prsta: kažiprstom i srednjakom (srednjim
prstom da) priča (oponaša) Ejuba (oponašajući Ejuba kako je Ejub
prikazao to njemu).
GLAVA
(onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od (izvjesnih) žena i
što se zabranjuje (da se uzima u brak) i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je:
"Zabranile su se na vas (tj. vama) vaše majke, i vaše kćeri, i vaše
sestre, i vaše tetke (po ocu), i vaše tetke (po majci), i kćeri (vašega)
brata, i kćeri (vaše) sestre....", do kraja (toga) ajeta.
A rekao je
Enes: "I (izvjesne) udate (vjenčane) od (izvjesnih) žena....",
je: posjednice (svojih) muževa, slobodne (žene) su zabranjene da se uzimaju u
novi brak prije razvjenčanja, osim što su posjedovale vaše desnice (tj.
osim robinja). Neće vidjeti (tj. Ne vidi, Ne smatra za) štetu (grijeh) da
iščupa (da odstrani izvjesni) čovjek svoju robinju od svoga roba.
I rekao je
(Uzvišeni Allah): "I ne vjenčavajte (izvjesne) idolopoklonice do (da)
vjeruju (one)....".
A rekao je
Ibnu Abas: Što je povećao na četiri (žene u isti mah - dakle: ako bi
oženio u isto vrijeme, odjednom više od četiri žene), pa ono (tj. pa to)
je zabranjeno kao njegova majka, i njegova kćerka i njegova sestra (što su
mu zabranjene).
A rekao je
nama Ahmed, sin Hanbela: Pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana:
pričao mi je Habib od Seida, od Ibnu Abasa: Zabranilo se je (vama uzimati
u brak) od (izvjesnoga, tj. vašega) porijekla sedam (vrsta žena) i od (vašega)
tazbinstva sedam (vrsta žena). Zatim je čitao (pročitao ajet):
"Zabranile su se na vas (tj. Zabranile su se vama) vaše majke....", ajet (taj je pročitao). A sastavio je Abdullah, sin Džafera, između kćerke Alije (Alijine) i žene Alije (tj. i Alijine žene koja mu nije rodila tu kćer). A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete s njime (tj. Nema grijeha u takvom postupku: sastaviti nečiju bivšu ženu i njezinu pastorku). A mrzio je njega (taj postupak) Hasen (Hasani Basrija) jedanput, zatim je (i on) rekao: Nema štete s njim (u