SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

KNJIGA BORBE (svetoga rata) I ŽIVOTOPISA

GLAVA

vrijednosti borbe i životopisa (doslovno: načina idenja, hoda, tj. vladanja i ponašanja u životu - siretun - sireun) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Zaista Allah je sebi kupio (tj. kupuje sebi) od vjernika njihove osobe (ili: njihove duše, tj. živote) i njihova imanja za (cijenu tu) da je za njih raj (pripravljen, jer oni) bore se u putu Allaha pa ubijaju i ubijaju se (tj. i bivaju ubijeni), obećanje na Njega (tj. na Sebe) istinito (uzeo je Allah) u Tori, i Evanđelju (Tevratu i Indžilu) i Kur'anu; a ko je vjerniji za svoju obavezu od Allaha?! Pa veselite se sa vašom prodajom koja je (ta što) ste se obavezali za nju....", do Njegova govora ".... i obraduj (obeseli) vjernike."

Rekao je Ibnu Abbas: "El-hududu" je (isto što i) "etta'atu". "El-hududu: granice, "etta'atu": pokornost.

(Prema tome: Elhududu etta'atu znači: Granice znače pokornost. Riječ "hudud" spomenuta je u drugom, odnosno u sljedećem ajetu iza Innellaheštera minel-muminine, i od toga ajeta su u tekstu spomenute samo zadnje tri riječi "i obraduj vjernike", pa se zbog toga tumači ta riječ iako nije u tekstu spomenuta. To je vrlo često u običaju kod Buharije da tako postupa u Sahihu.)

PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Malik, sin Migvela, rekao je: čuo sam Velida, sina Ajzara, (da) je spominjao od Ebu Amra Šejbanije, rekao je: rekao je Abdullah, sin Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao sam:

"O poslaniče Allaha! Koji posao je vrijedniji (od ostalih)?" Rekao je: "Molitva na (u) njezino vrijeme." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim dobročinstvo roditeljima." Rekao sam: "Zatim koji?" Rekao je: "Borba u putu Allaha." Pa sam zašutao (ućutao, tj. prestao sam da tražim dalja obavještenja) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a da sam tražio više (od) njega (od toga), zaista bi povećao meni (obavještenja).

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Seida, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nema iselenja (seobe, emigracije) poslije osvojenja (oslobođenja Meke od idolopoklonika), a ali (tj. nego) je borba i namjera (tj. odluka da se čine dobri poslovi, dobra djela - borba i namjera su ostale, nisu prestale kao što je prestala seoba-hidžra), i kada se tražite u boj (da idete), pa idite u boj (u borbu)."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, pričao nam je Habib, sin Ebu Amreta, od Aiše, kćeri Talhata, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

"O poslaniče Allaha! Pokazuje nam se (tj. Čini nam se, mi mislimo da je) borba najvrijednije djelo, pa zar se nećemo boriti (i mi žene)?!" Rekao je: "Za vas (žene) najvrijednija borba je dobročinstveno hodočašće (tj. hodočašće izvršeno pobožno, bez sumnje, laži i prevare)."

PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Affan, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Muhamed, sin Džuhadeta, rekao je: izvijestio je mene Ebu Hasin da je Zekvan pričao njemu da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Uputi me na (neki) posao (dobro djelo koje) biva jednako borbi (tj. koje je jednako vrijedno kao i borba)." Rekao je: "Neću naći njega (tj. Ne nalazim ga)." Rekao je: "Da li možeš (ti) - kada izađe borac (u borbu) - da uniđeš (u) tvoju (svoju) bogomolju pa (da) stojiš (u molitvi, tj. da klanjaš neprestano) i (da) se ne umoriš, i (da) postiš, a (da) ne mrsiš (dok se borac ne vrati iz borbe)?" Rekao je: "A ko može to?!" Rekao je Ebu Hurejrete: Zaista konj borca zaista trči (naprijed i natrag izvijajući se prvim nogama dok ga drži) u njegovom užetu (dugačkome čiji jedan kraj borac drži u svojoj ruci), pa se pišu njemu lijepa (tj. dobra djela i zbog toga).

GLAVA:

Najvrijedniji (čovjek od) ljudi je (onaj) vjernik (koji) se bori sa svojom osobom (tj. sobom osobno, lično, fizički) i svojim imanjem u putu Allaha. I (o tom nam jasno govori) Njegov govor, uzvišen je: "O (vi) koji vjerujete! Da li (da) uputim vas na (jednu) trgovinu (koja) spašava vas od bolne kazne? Vjerovaćete (tj. Vjerujte) u Allaha i Njegova poslanika i borićete se (tj. borite se) u putu Allaha sa imanjima vašim i osobama vašim, to vam je bolje za vas ako znadijaste. Oprostiće vam vaše grijehe i uvesti će vas (u) vrtove (što) teku ispod njih rijeke i (u) lijepe stanove u vrtovima raja (edena), to je veliki spas."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ata', sin Jezida, Lejsija da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je: Reklo se:

"O poslaniče Allaha! Koji (čovjek od) ljudi je najvrijedniji (tj. najbolji)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vjernik (koji) se bori u putu Allaha sa svojom osobom (tj. sobom lično) i svojim imanjem." Rekli su: "Zatim ko?" Rekao je: "Vjernik (koji) je u (kakvoj) dolini (uvali, tjesnacu, klancu) od dolina (nastanjen, osamljen zbog toga da) se čuva (boji) Allaha i ostavlja ljude od njegova zla (ili: od svoga zla)."

PRIČAO NAM JE Ebuljeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Primjer borca u putu Allaha - a Allah je znaniji (nego iko) o (onome) ko se bori u Njegovu putu - je kao primjer postača klanjača; i zajamčio je Allah borcu u Njegovu putu za (jedno od dvoje: ili) da će uvesti njega (u) raj, ili (da) će vratiti njega zdrava sa nagradom ili plijenom."

GLAVA

molitve (da Uzvišeni Allah obdari) sa borbom i mučeništvom (i to molitve upućene Uzvišenom Allahu) za ljude i žene. A rekao (tj. molio se) je Umer (ovako): "Daj mi (tj. Podari mi, Uzvišeni Bože,) mučeništvo u gradu Tvoga poslanika.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo njega (da) govori:

Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) uniđe na Umu Haramu, kćer Milahana, (tj. posjećivaše je), pa bi (ona) nahranila njega. A bila je Umu Harama pod Ubadetom, sinom Samita (tj. bila je u braku sa Ubadetom). Pa je unišao na nju (tj. Pa je posjetio nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednom prilikom) pa je nahranila njega i počela je (da) isšće njegovu glavu (tj. bišće, da pretražuje vaši u kosi njegove glave - jer je ona bila tetka njegova s materinu stranu, a neki vele tetka po mlijeku - dojenju). Pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se probudio, a on se smiješi. Rekla je: pa sam rekla:

"A šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što su mi prikazani kao) ratnici (borci) u putu Allaha, jašu (tj. plove) pučinom ovoga mora (bivši oni) vladarima na prijestoljima, ili kao vladari na prijestoljima" - sumnjao je Ishak (o tom kako je rečeno). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je stavio (tj. spustio) svoju glavu (i zaspao), zatim se probudio, a on se smiješi. Pa sam rekla: "A šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. prikazani su mi) borcima na putu Allaha", kao što je rekao u prvom (slučaju). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih." Pa je uzjašila (tj. zaplovila) morem u vremenu Muavije, sina Ebu Sufjana, pa se je svalila (oborila) od (tj. sa) svoje jahaće životinje (na koju je bila uzjašila u času) kada je izašla od mora (tj. kada se sa mora iskrcala na kopno), pa je propala (tj. umrla od povreda zadobijenih od pada sa jahaće životinje).

(Dakle, nije joj bilo suđeno da s drugom grupom opet zaplovi morem, i tako se obistinilo predskazivanje Muhameda a.s. njoj: "Ti si od prvih.")

GLAVA

(raznih) stepena boraca u putu Allaha.

Rekne se "hazihi sebili": ovo je moj put; i "haza sebili": ovo je moj put.

(Ovim želi pokazati da riječ "sebilu" put može biti i muškog i ženskog roda, jer "hazihi" je pokazna zamjenica ženskog roda, a "haza" je pokazna zamjenica muškog roda - "hazihi" ova, "haza" ovaj. Buharija mnogo puta želi na ovaj način da pokaže rod imena.)

Rekao je Ebu Abdullah: "Guzzen" borce (borci) njezin jedan (tj. jednina od ove riječi) je "gazin" borac. "Oni su stepeni....": (to znači) Za njih su stepeni (tj. Oni imaju stepene)....

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Saliha, pričao nam je Fulejh od Hilala, sina Alije, od Ata'-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je vjerovao (tj. Ko vjeruje) u Allaha i u Njegova poslanika, i klanja (tj. obavlja) molitvu, i posti ramazan, bilo je pravo na Allaha (tj. biva dužnost Allahu) da uvede njega (u) raj, borio se (on) u putu Allaha, ili sjedio u svojoj zemlji koja je (ta što) se rodio u njoj." Pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Pa zar nećemo obradovati (obeseliti sa tom vijesti, viješću) ljude?!" Rekao je: "Zaista u raju je stotinu stepeni (tj. činova, dostojanstava što) je pripremio njih Allah za borce u (na) putu Allaha, (razlika) što (je) između dva stepena je kao što (je razdaljina) između neba i zemlje. Pa kada pitate (tj. molite) Allaha, pa pitajte (molite) Ga (da vas uvede u rajski predjel koji se zove) Firdevs, pa (tj. jer) on je zaista središnji (dio) raja i najviši (dio) raja." Mislim ga (da) je rekao (još i ovo): "I iznad njega je prijestolje Milosrdnoga (Allaha), i iz njega izviru (razlijevaju se) rijeke raja." Rekao je Muhamed, sin Fulejha, od svoga oca (pričajući): "I iznad njega je prijestolje Milosrdnoga."

(Mnogo ima tumačenja o tome šta znači riječ "firdevs": vrt, raj, zelenilo trava, izletište stanovnika raja, doline po kojima raste bilje raznih vrsta, vrt u kojem se nalazi razno drveće, cvijeće i bilje, brežuljak u raju, vrata raja, raj u kojem je Adem bio prije nego je pogriješio. U daljem tekstu, odnosno prevodu, neće se davati ova objašnjenja uz ovu riječ.)

PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Džerir, pričao nam je Ebu Redža' od Semureta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam noćas (ili: sinoć u snu, tj. usnio sam, sanjao sam) dva čovjeka, došla njih dva (tj. dođoše) meni, pa su se popela njih dva sa mnom (popeli su me na) stablo, pa su njih dva uvela mene (u jednu) kuću, ona je ljepša i vrijednija (od one prve koju sam vidio), nisam vidio nikad ljepše od nje. Rekla su njih dva: "Što se tiče ove kuće, pa kuća mučenika (je to, tj. to je kuća poginulih boraca za vjeru Islam)."

GLAVA

prijepodnevnoga odlaska (hoda, idenja) i popodnevnog odlaska u putu Allaha, i razmak (rastojanje, količina) luka jednoga vas od raja (tj. i o vrijednosti i male površine raja koja iznosi samo koliko rastojanje luka od strijele od tetive do savijenog dijela od luka).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Humejd od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista prijepodnevno (jutarnje) odlaženje u putu Allaha ili popodnevno odlaženje bolje je od ovozemnosti (od ovoga svijeta) i (od onoga) što je u njoj (u njemu, u ovome svijetu)."

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: pričao je meni moj otac od Hilala, sina Alije, od Abdurahmana, sina Ebu Amreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Zaista razmak luka (od strijele) u raju je bolji od (onoga) što se rađa na njega Sunce i zalazi (tj. bolje je od svega onoga što Sunce obasjava od svoga izlaska do zalaska i od zalaska do izlaska)." I rekao je: "Zaista prijepodnevno odlaženje ili poslijepodnevno odlaženje (u borbu) u putu Allaha je bolje od (onoga) što izlazi na njemu Sunce i zalazi."

PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Popodnevno (poslijepodnevno) odlaženje i prijepodnevno odlaženje u putu Allaha (na Božijem putu) je vrijednije od ovozemnosti i što je u njoj."

(Ovozemnost: život na zemlji, na ovom svijetu sa svim svojim slastima i uživanjima.)

GLAVA

crnookih okatih (okatih: velikih očiju rajskih djevica) i njihova opisa (opisivanja).

Zapanji se u njih (gledajući) pogled (zbog njihove ljepote). Žecrnina oka žestoka bijelina oka (tj. "hurun" znači da je bjelina oka jako bijela, a crnina oka jako crna; "'inun" znači osoba sa prostranim, velikim očima).

("Hurun" je množina od "ahveru" i "havrau", a "'inun" od "a'jenu" i "ajnau".)

"I sparili smo ih sa crnookim.....", je (tj. to znači) vjenčali smo im (dali smo u brak njima njih).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nema od roba (tj. Nema nijednoga roba - a to znači vjernika koji) umre, za njega kod Allaha je dobro (tj. a on ima kod Allaha neko dobro djelo primljeno), (pa da) veseli njega da se vrati k ovozemlju i da je njemu ovozemlje i što je u njemu, osim mučenika (palog, poginulog za vjeru Islam) zbog (toga) što vidi od vrijednosti mučeništva, pa zaista on (je takav da) veseli njega da se vrati k ovozemlju (u ovozemaljski život ponovo) pa (da) se ubije drugi puta (tj. pa da po drugi puta pogine za Islam)." I čuo sam Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:

"Zaista popodnevno odlaženje u put Allaha ili prijepodnevno odlaženje je bolje od ovozemnosti i što je u njoj. I zaista razmak luka jednog (od) vas od raja, ili mjesto količine - misli (sa izrazom mjesto količine na) njegov bič (jer se veli da "kidun" znači i bič) - bolji je od ovozemnosti i što je u njoj. I da se (jedna) žena od stanovnika raja natkuči (nadnese, tj. pokaže) k stanovnicima zemlje, zaista bi osvijetlila što je među njima dvoma (tj. između neba i zemlje) i zaista bi napunila njega mirisom, i zaista njezin zavijač (pokrivač, marama) na njezinoj glavi je bolji od ovozemnosti i što je u njoj."

(U daljem tekstu izraz "kabu kavsin" prevodiće se sa: raspon luka. Tako je trebalo i u dosadašnjem tekstu da se taj izraz prevodi, jer "kabun" u izrazu "kabun kavsin" znači po jednima duljina luka, po drugima znači razmak od tetive do luka, a to u oba slučaja znači razmak i rastojanje količine duljine i raspona luka za strijele. Na osnovu toga opravdano je i umjesno da se izraz "kabu kavsin" prevodi sa izrazom raspon luka.)

GLAVA

željenja mučeništva (tj. želiti da pogine za Islam, kao šehid).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci da nije (toga slučaja) da (neki) ljudi od vjernika (su takvi da) neće ugodne biti njihove duše da ostanu ozadi od mene (iza mene, tj. nije im pravo da ne odu sa mnom u borbu i da ostaju kod kuća), a ne nalazim (onoga) što bih natovario njih na njega, ne bih ozadi (iza, ozada) ostao (ni) od (jedne) čete (koja) se bori (ratuje) u putu Allaha. Tako mi (Allaha) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista bih volio (želio da se ja ubijem (da budem ubijen) u putu Allaha, zatim (da) se oživim (da se ponovo vratim u život), zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem."

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Ja'kuba, Saffar, pričao nam je Ismail, sin Ulejjeta, od Ejjuba, o Humejda, sina Hilala, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Propovjedao je (tj. Držao je prediku, propovjed, govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Uzeo je zastavu Zejd, pa se pogodio (tj. pa je pogođen, pa je poginuo - radilo se o borbi na Muti). Zatim je uzeo nju Džafer, pa se pogodio (pa je pogođen). Zatim je uzeo nju Abdullah, sin Revahata, pa se pogodio (pa je i on pogođen). Zatim je uzeo nju Halid, sin Velida, od (svoje volje) bez zapovjedništva (tj. bez postavljanja za zapovjednika) pa se osvojilo njemu (tj. pa se dala pobjeda njemu nad neprijateljem)." I rekao je (Muhamed a.s.): "Ne veseli nas da su oni kod nas (tj. nije nam žao što su izginuli i što nisu uz nas jer su dobili veliku počast i nagradu od Allaha dž.š. za žrtvovani život za Islam)." Rekao je Ejub: Ili je rekao (Muhamed a.s. ovako): "Ne veseli njih da su oni kod nas." A njegova dva oka suze (dok je to govorio, tj. A Muhamedu a.s. su suze navirale na oči, ili kapale su iz očiju dok je to pričao).

GLAVA

vrijednosti (onoga) ko se svali (tj. padne sa jahaće životinje) u putu Allaha pa je umro, pa on je od njih (tj. pa i on se broji među borce), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... i ko izađe iz svoje kuće seleći k Allahu i Njegovu poslaniku, zatim stigne njega smrt, pa već je pala njegova nagrada na Allaha....".

"Veka'a" je (isto što i) "vedžebe" (u ovom tekstu po mišljenju Buharije).

("Veka'a": pasti, a "vedžebe": trebati, biti nužno, morati. Prema tome u ovom slučaju pasti znači biti nužno.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, rekao je: pričao mi je Lejs, pričao nam je Jahja od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Enesa, sina Malika, od njegove tetke (po majci) Umu Harame, kćeri Milhana, rekla je:

Zaspao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) dana blizu mene, zatim se probudio smiješi se (smiješeći se). Pa sam rekla: "Šta je nasmijalo tebe?" Rekao je: "Ljudi od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. što su mi prikazani u snu da) jašu ovim zelenim morem (tj. plove njim) kao vladari na prijestoljima." Rekla je: "Pa moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju. Zatim je zaspao drugi (puta), pa je učinio slično njoj (tj. prvoj izjavi). Pa je rekla slično svome govoru, pa je odgovorio njoj slično njoj (prvoj izjavi svojoj). Pa je rekla: "Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je rekao: "Ti si od prvih." Pa je izašla sa svojim mužem Ubadetom, sinom Samita, ratujući (boreći se u) prvom (pohodu što) su jahali (tj. plovili) muslimani morem sa Muavijom (na čelu). Pa pošto su otišli iz svoga (iz ovoga) rata (svoje ove borbe) vraćajući se (oni), pa odsjeli su (u) Siriji. Pa se približila k njoj (tj. dovedena je blizu k njoj jedna) jahaća životinja zbog (toga da ona) uzjaši nju. Pa je svalila (zbacila) nju, pa je umrla.

GLAVA

(onoga) ko se pogodi nesrećom (neprilikom) ili se udari (ubode, tj. bude udaren kopljem) u putu Allaha (na Allahovom putu).

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, Havdija, pričao nam je Hemam od Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude iz Sulejmovića k Amirovićima u (količini od) sedamdeset (tj. poslao je sedamdeset ljudi). Pa pošto su doputovali (tj. došli), rekao je njima moj ujak (dajidža):

"Predvodiću vas (ja, tj. Idem ja naprijed), pa ako dadnu sigurnost (bezbjednost) meni dok priopćim njima od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dobro će i biti), a ako ne, bićete (u rastojanju) od mene blizo (blizu)." Pa je predvodio (tj. stupio je naprijed), pa su dali sigurnost njemu (na prvi pogled). Pa dok (on tako) priča njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli (oni) dadoše znak k (jednom) čovjeku od njih, pa udari kopljem njega, pa probode njega (probode ga). Pa je rekao (moj ujak onako proboden): "Allah je veći (od svega)! Spasio sam se (jer sam mučenik-šehid) tako mi Gospodara Kabe." Zatim su nagnuli na ostatak njegovih drugova pa su poubijali njih (sve) osim (jednoga) hromog čovjeka koji se popeo na brdo. Rekao je Hemmam: Pa mislim ga (da je rekao i još jednoga) drugoga sa njim (sa onim hromim). Pa je izvijestio Džibril - na njega mir (ili: njemu pozdrav)! - Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da su oni već sreli svoga Gospodara, pa je zadovoljan od njih i zadovoljio je njih (i On je dao njima šta god žele). Pa čitasmo (tj. Pa smo neko vrijeme učili kao riječi Kur'ana ovo):

"Da priopće (tj. Priopćite) našem narodu da smo već sreli našega Gospoda, pa je zadovoljan od nas i zadovoljio je nas."

Zatim se dokinulo (ukinulo, derogiralo to) poslije. Pa je molio na njih (tj. proklinjao je ubice koji su ubili tih sedamdeset drugova Muhameda a.s.) četrdeset jutara (tj. Muhamed a.s. je četrdeset dana na jutarnjoj molitvi učio - očitavao kletvu na ubice): na Ri'l, i Zekvan, i Lihjanoviće i Usajjetoviće koji su bili nepokorni Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Esveda, sina Kajsa, od Džunduba, sina Sufjana, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio u nekom (mjestu od) mjesta mučeništva (tj. u nekom ratu, u nekoj borbi od borbi i ratova što ih je vodio - jer je borba mjesto gdje se postaje mučenik-šehid, pa zato se nekad naziva i izrazom "mešhed" množina "mešahid"), a već je krvario njegov prst, pa je rekao:

"Da li si ti (išta drugo) osim (jedan) prst (koji) si krvario (tj. koji krvariš), i u putu Allaha šta (što) si sreo?!"

GLAVA

(onoga) ko se rani (ko bude ranjen) u putu Allaha (na Allahovom putu), moćan je i veličajan je.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebuzzinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je moja duša u Njegovoj ruci neće se raniti (neće biti ranjen ni) jedan (čovjek) u putu Allaha - a Allah je znaniji za (onoga) ko se rani, ko je ranjen u (na) Njegovom putu - (pa da drukčije bude s njim) osim (tako da) će doći (na) sudnjem danu (takav da će) i boja boja krvi, a miris miris mosuša (na njemu biti i osjećati se)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Da li iščekujete s nama (da se dogodi išta drugo) osim jedna (od) dvije najljepše (stvari)....".

A rat su kove.

(Misli se na kovu kada je puna vode koju tek iz bunara je izvukao. Hoće da se kaže kako god iz bunara izvadi vode sebi nekad musliman, a nekad nevjernik, tako i u životu i u borbi međusobno tako isto nekad dobiju bitku muslimani, a nekad nevjernici. U oba slučaja muslimani imaju najljepšu stvar, posljedicu: ako pobijede u borbi, to je lijepo: a ako poginu u borbi, to je opet lijepo jer postaju mučenici-šehidi.)

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan izvijestio njega da je Hirakl (Iraklije) rekao njemu:

"Pitao sam te kako je bila vaša borba (vaše ratovanje protiv) njega, pa si tvrdio da je rat kove i promjene (ili: kove i sreće - naizmjenične sreće), pa kao to su (tj. pa tako su prolazili) poslanici, iskušavali su se (stavljani su na iskušenje), zatim biva (bude) njima posljedica (dobra, tj. konačna pobjeda)."

GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Od vjernika su (i takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega, pa od njih je (neko) ko je izvršio svoje naricanje (tj. umro - jer kad čovjek umre, prestane naricati i plakati), a od njih je (neko) ko iščekuje, a nisu zamijenili (ovi koji iščekuju smrt svoju iskrenost nikakvim) zamjenjivanjem."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, pričao nam je Abdu-Aala od Humejda, rekao je: pitao sam Enesa. Pričao nam je Amr, sin Zurareta, pričao je nama Zijad, rekao je: pričao mi je Humejd Tavil od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je odsutan moj stric Enes, sin Nadra, od borbe Bedra (tj. Nije učestvovao u borbi na Bedru), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Bio sam odsutan od prve borbe (u kojoj) si se borio (protiv) idolopoklonika. Zaista ako Allah zasvjedoči mene (tj. ako mi dadne da prisustvujem) borbi (protiv) idolopoklonika, zaista će vidjeti svakako Allah šta pravim (tj. šta ću da napravim, da učinim)." Pa pošto je bio dan Uhuda, i otkrili su se muslimani (tj. i kada su počeli da bježe neki muslimani otkrivajući svoju slabost i kolebljivost), rekao je: "Moj Bože, zaista ja se ispričavam (izvinjavam) k Tebi od (onoga) što prave (tj. što čine) ovi" - misli (tj. misleći na) svoje drugove - i čistim se (tj. odričem se - nevin se iskazujem) k Tebi od (onoga) što prave ovi - misli (misleći s tim na) idolopoklonike. Zatim je stupio naprijed (u borbenu liniju), pa je naišao u susret njemu Sa'd, sin Muaza, pa je rekao: "O Sa'de! Raj tako mi Gospoda Nadra (Nadrova, tj. tako mi moga oca Gospoda - a to će reći: tako mi Gospoda moga oca, koji je stvorio moga oca Nadra) zaista ja nalazim (tj. osjećam) njegov miris (tj. miris raja-dženeta) ispod Uhuda." Rekao je Sa'd: "Pa nisam mogao, o poslaniče Allaha, (ono) što je napravio (učinio on u borbi)." Rekao je Enes: Pa smo našli s njim (u nje, tj. na njemu - Enesu, sinu Nadrovom) osamdeset i nekoliko udaraca sa sabljom (mačem), ili uboda sa kopljem ili pogodaka sa strijelicom, i našli smo ga već se ubio (tj. već je ubijen, poginuo je u borbi na Uhudu), i već su izmrcvarili njega idolopoklonici. Pa nije prepoznao njega (ni) jedan (čovjek, tj. niko) osim njegova sestra sa njegovom jagodicom (tj. po njegovoj jagodici ga je ona prepoznala - jagodici na prstu). Rekao je Enes (sin Malika): Bili smo (običaja da) smatramo ili mislimo da je ovaj ajet (odlomak Kur'ana) sišao o njemu i o sličnima njemu: "Od vjernika su (takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onome) što su se obavezali Allahu na njega (na to)....", do kraja ajeta (toga odlomka).

(Napominje se da izraz u tom ajetu "fe minhum men kada nahbehu" ima više raznih značenja i tumačenja zbog riječi "nahb". Ta riječ ima mnogo značenja: naricanje, kašalj, teškoća, smrt, rok, vrijeme, velika opasnost, dah, spavanje, potreba, zavjet i tako dalje. Mnogi gornji izraz prevode ovako: ".... pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoj zavjet....", tj. ko je umro - jer je smrt kao jedan zavjet koji se mora izvršiti. Kod prevođenja ovoga izraza na početku ove GLAVE uzeto je prvo značenje između navedenih značenja, pa se taj izraz preveo ovako: "..... pa od njih je (neko takav) ko je izvršio svoje naricanje....", a to znači ko je umro. Ovo se napominje radi upozorenja da je krajnje značenje ovoga ajeta isto bez obzira kako se je prevela riječ "nahb". Taj izraz u svim slučajevima i po svim tumačenjima znači: pa neki su već umrli, a neki očekuju, a nisu se izmijenili u svojoj odlučnosti. To neka se ima u vidu, jer je ovaj ajet, možda, u prošlom tekstu drukčije preveden, a i u daljem tekstu, možda, da drukčije preveden bude s obzirom na razna značenja riječi "nahb". Nije se moguće uvijek sjetiti koje je od značenja upotrijebljeno u već prošlom tekstu. Važno je da smisao ostaje isti.)

A rekao je (Enes, sin Malika): Zaista njegova sestra (tj. sestra Enesa, sina Nadrovoga) - a ona je (ta što) se naziva Rubejji' - razbila je sjekutić (zub jedne) žene, pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za odmazdu (tj. da se izvrši odmazda - zub za zub). Pa je rekao Enes (Nadrov sin): "O poslaniče Allaha! Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa istinom neće se razbiti njezin sjekutić (prednji zub njegove sestre)." Pa su se zadovoljili sa otkupom (sa krvarinom), i ostavili su (napustili su rođaci, rodbina one žene) odmazdu. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista od robova Allaha (ima ih) ko (je takav) da se zakune na Allaha (za nešto), zaista bi ispunio zakletvu njemu (Allah, tj. dao bi mu Allah ono na što se zakleo - održao bi mu zakletvu, ispunio bi mu riječ)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A pričao nam je Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, mislim ga od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Haridžeta, sina Zejda, da je Zejd, sin Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Prepisivao sam stranice (tj. listove Kur'ana) u zbirke (tj. u uvezane knjige, primjerke Kur'ana), pa sam izgubio (jedan odlomak) ajet iz sure (poglavlja) Ahzab, slušah (više puta) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita s njim (tj. da ga uči). Pa nisam našao njega (taj ajet ni s kim drugim) osim sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom koji (je upravo to lice što) je učinio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo svjedočanstvo (svjedočenje da vrijedi kao) svjedočanstvo dvojice ljudi. A on (tj. taj ajet) je Njegov govor:

"Od vjernika su (takvi neki) ljudi (da) su bili istiniti (u onom što) su se obavezali Allahu na njega....".

GLAVA:

Dobro djelo (Dobar posao) je prije borbe (rata potreban).

A rekao je Ebu Derda': Borite se samo sa vašim djelima (tj. Borićete se samo pomiješavši vi borbu sa svojim dobrim djelima). I (u tom smislu je i) Njegov govor, moćan je i veličajan je: "O (vi) koji vjerujete, zašto govorite (ono) što ne činite (ili: što nećete činiti). Veliko je bilo mržnjom kod Allaha (to) da govorite (ono) što ne činite. Zaista Allah voli (one) koji se bore (koji ratuju) u Njegovu putu (u) red (svrstani) kao da su oni zgrada salivena od olova (tj. kompaktna, zbijena, čvrsta zgrada)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Šebabete, sin Sevvara, Fezarija, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera'a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek pokriven sa željezom (po glavi i licu djelomično, tj. maskiran željeznom maskom), pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Boriću se (tj. Hoću li se najprije boriti) i primiću Islam (nakon borbe)." Rekao je: "Primi Islam, zatim se bori." Pa je primio Islam, zatim se borio. Pa se ubio (tj. pa je ubijen, poginuo je odmah u toj borbi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Radio je malo, a nagradio se (tj. a nagrađen) je mnogo."

GLAVA

(onoga) ko (je taj što) je došla njemu "zalutala" strelica pa je ubila njega.

("Sehmun garbun" je strelica koja dođe odnekud, a ne zna se ko ju je bacio, odapeo - ili se ne zna ni to otkud je došla - ili strelica koja je pogodila onoga koga nije namjeravao da pogodi bacač, odapinjač te bačene strelice. U ovom zadnjem slučaju se ne rekne "sehmun garbun" nego se rekne "sehmu garebin". U daljem tekstu, kao i ovdje što je učinjeno, taj izraz "sehmun garbun" prevodiće se sa izrazom "zalutala strijela" ili zalutala strelica.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Husejn, sin Muhameda, Ebu Ahmed, pričao nam je Šejban od Katadeta, pričao nam je Enes, sin Malika, da je Umu Rubejji', kći Bera'a - a ona je majka Hariseta, sina Surakata - došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"O vjerovijesniče Allaha! Zar nećeš pričati meni od Hariseta (o Harisetu)?" - A bio se ubio (tj. bio je ubijen, poginuo je na) dan Bedra, pogodila je njega zalutala strelica. - "Pa ako je bio u raju (tj. ako je dospio u raj), strpiću se (opet se navode riječi majke Harisetove). A ako je bio (tj. ako je dospio u nešto drugo) osim toga, trudiću se na njega u plaču (tj. mnogo ću plakati za njim, zbog njega)." Rekao je:

"O majko Hariseta! Zaista ona je (stvar takva da mnogobrojno) vrtova je u raju (u raju ima mnogo vrtova), i zaista tvoj sin je pogodio (tj. dospio je u) najviši (rajski vrt zvani) Firdevs."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA

(onoga) ko se borio zato (da) bude riječ Allaha, ona (da bude) najviša.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Amra, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Čovjek se bori radi dobiti (radi ratnoga plijena), i čovjek se bori radi spominjanja (sjećanja u narodu), i čovjek se bori radi (toga da) se vidi njegovo mjesto (tj. stepen u junaštvu). Pa ko je (borac) u putu Allaha?" Rekao je:

"Ko se borio (tj. Ko se bori) zato (radi toga da) bude riječ Allaha, ona (da je) najviša, pa on je (borac) u putu Allaha."

GLAVA

(onoga) ko (bude taj što) su se uprašile njegove dvije noge (njegova dva stopala) u putu Allaha, i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Nije bilo za stanovnike Medine i ko je okolo njih od Beduina da se ostave pozadi od poslanika Allaha (tj. da zaostanu za njim)....", do Njegovoga govora: "..... zaista Allah neće upropastiti nagradu dobročinilaca."

PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Muhamed, sin Mubareka, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je Jezid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Abajete, sin Rifa'ata sina Rafi'a sina Hadidža, rekao je: izvijestio me Ebu Abs - on je Abdurahman, sin Džebra - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Nisu se uprašile dvije noge (jednoga) roba u putu Allaha pa (da) će dotaknuti njega Vatra (tj. Čije se noge upraše u putu Allaha, neće ga dotaknuti vatra pakla, neće unići u pakao-džehennem)."

GLAVA

potiranja (otiranja) praha od (tj. sa tijela) ljudi u putu (Allaha).

PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, pričao nam je Halid od Ikrimeta da je Ibnu Abbas rekao njemu i Aliji, sinu Abdullaha:

"Dođite (tj. Idite) vas dvojica Ebu Seidu, pa slušajte (čujte) vas dvojica od njegova pričanja (nešto)." Pa smo došli njemu, a on i njegov brat su u (jednom) zidu (tj. vrtu koji je pripadao) njima dvojici, napajaju (tj. natapaju) njih dvojica njega (taj vrt). Pa pošto je vidio nas, došao je pa se umotao (zagrnuo, ogrnuo po leđima i nogama) i sjeo je, pa je rekao:

"Prenašasmo (Prenosili smo) cigle Bogomolje, ciglu po ciglu (tj. svaki je nosio po jednu ciglu), a bio je Ammar (taj koji) prenosi dvije cigle po dvije cigle (tj. a Ammar je prenosio po dvije cigle). Pa je prošao pokraj njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i potrao (otrao, tj. uklonio) je od (sa) njegove glave prah i rekao je: "Jao Ammaru! Ubiće ga nasilnička četa (grupa koja će činiti nasilje, nepravdu). Ammar će pozivati njih k Allahu, a (oni) će pozivati njega k Vatri."

(Ili: "Ammar poziva njih k Allahu, a (oni) pozivaju njega k Vatri.")

GLAVA

kupanja poslije rata i praha.

PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pošto se vratio (iz borbe na) dan Handeka, i stavio (tj. i ostavio) oružje i okupao se - pa je došao (tj. Muhamed a.s. je poslije toga imao priliku i slučaj da je došao) njemu Džibril (arhanđel Gavrilo), a već je omotao (tj. obavio) njegovu glavu prah, pa je rekao:

"Ostavio si oružje?! Pa tako mi Allaha (ja) nisam ostavio njega (još)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa gdje (treba ići)?" Rekao je: "Eto ovdje!" I dao je znak ka (židovskom plemenu) Kurejzatovićima. Rekla je: Pa je izašao k njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA

vrijednosti govora Allaha, uzvišen je: "I ne misli nipošto (za one) koji su se ubili (tj. koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha (da su oni) mrtvi - (ne), nego su živi kod svoga Gospoda opskrbljuju se. Veseleći se (oni) sa (onim) što je dao njima Allah od svoje dobrote, i raduju (razveseljavaju) se sa (onima, tj. zbog onih) koji se (još) nisu priključili sa njima (tj. njima, a što su na ovom svijetu ostali) od pozadi njih (tj. iza njih još se boreći tako) da nema straha na njih i niti se oni žaloste. Raduju se sa blagodati od Allaha i dobrotom, i da Allah neće uništiti (upropastiti) nagradu vjernika."

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Molio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (one, tj. proklinjao je one) koji su poubijali drugove Bi'ri Meune (Bi'ru Meunete je ime jednoga mjesta, drugovi Biri Meune su muslimani koji su tude poubijani na prevaru - na njihove ubice

je Muhamed a.s. izricao prokletstvo) trideset jutara (a naročito na ova plemena): na Ri'l, i Zekvan, i Usajjet (koja) su pogriješila (tj. bila nepokorna) Allahu i Njegovom poslaniku.

(Ubice su bile iz tih plemena.)

Rekao je Enes: Spustio (tj. objavio) se o (onima) koji su se poubijali (koji su poubijani) u (mjestu) Bi'ru Meunetu Kur'an (tj. odlomak Kur'ana se objavio o njima, i ona je takav bio da) smo čitali (učili) njega, zatim se ukinuo (dokinuo taj ajet-odlomak) poslije (a glasio je ovako): "Priopćite (Saopštite) našem narodu da smo već sreli našega Gospoda, pa je bio zadovoljan (tj. pa je zadovoljan) od nas (tj. s nama) i zadovoljni smo od Njega (tj. i mi smo zadovoljni s Njim)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, čuo je Džabira, sina Abudllaha bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

Uzeli su zajutrak (tj. Doručkovali su neki) ljudi vino (na) dan Uhuda, zatim su se ubili (tj. zatim su ubijeni, poginuli su kao) mučenici (šehidi).

(Vino tada još nije bilo zabranjeno muslimanima.)

Pa se reklo Sufjanu (sinu Ujejneta, jednom od pripovjedača ovoga hadisa, da li se u pričanju ovoga hadisa nalaze i ove riječi): .... od kraja toga dana (tj. Neki ljudi su na dan borbe na Uhudu pili, doručkovali vina izjutra, a na kraju toga dana su ubijeni, poginuli kao šehidi-mučenici). Rekao je (Sufjan): Nije ovo u njemu (tj. Nisu ove riječi u hadisu).

(Po jednoj verziji koja će doći kasnije u Buharijinom Sahihu ipak je Sufjan jednom naveo i ove riječi u pričanju ovoga hadisa koje ovdje poriče.)

GLAVA

hlada (sjene) anđela nad mučenikom (šehidom-poginulim za Islam).

PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, rekao je: čuo sam Muhameda, sina Munkedira (Munkedirovoga), da je on čuo Džabira (da) govori:

Došlo se sa mojim ocem (tj. Doveden je moj otac, odnosno donešen je moj otac mrtav) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a već se mrcvarilo s njim (tj. a već je bio izmrcvaren - odsječen mu je bio nos i uši), i stavio se pred njega. Pa sam otišao (da) otkrijem od (tj. sa) njegovog lica (pokrivač) pa je zabranio meni moj narod (to). Pa je čuo (Muhamed a.s.) glas vikačice (ženske koja viče, vrišti, plače). Pa se reklo:

"Kći Amra, ili sestra Amra (je to što viče, plače)." Pa je rekao: "Zašto plače? Ili: "Ne plači! Neprestano anđeli zasjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa svojim krilima." Rekao sam Sadekatu (to kaže Buharija da je pitao svoga učitelja Sadekata): "Da li je u njemu (hadisu rečeno i ovo) "do (časa kada) se je podignuo"." Rekao je: "Možda je rekao (u pričanju Džabir) njega (taj dodatak)."

(To jest: Možda je Džabir rekao kako je Muhamed a.s. izjavio da su anđeli pravili hlad njegovom ubijenom ocu sve do časa kada je podignut njegov otac sa onoga mjesta na kojem je poginuo u borbi. Podcrtani tekst je to o čemu je pitao Buharija učitelja Sadekata sa riječima: E fihi hatta rufi'a: Da li je u njemu "dok se je podignuo".)

GLAVA

željenja (poginuloga) borca da se povrati k ovozemnosti.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Katadeta, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nije (ni) jedan (Neće biti ni jedan čovjek koji) će unići (ući u) raj (takav da) voli (želi) da se vrati k ovozemnosti i (makar da bi bilo) njemu što je na zemlji od stvari (svake, tj. makar bila svaka stvar, sve što postoji na zemlji - njegova, njegovo), osim mučenika (šehida koji će biti takav da) će želiti da se povrati k ovozemnosti, pa se ubije (tj. pa da bude ubijen) deset puta zbog (onoga) što vidi od počasti (koja se daje u raju mučeniku-šehidu)."

GLAVA:

Raj je pod sjajnim sabljama (mačevima).

A rekao je Mugirete, sin Šubeta: Izvijestio nas je naš Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od poslanstva našega Gospoda: "Ko se ubije (tj. Ko bude ubijen) od nas, postaće k raju (tj. dospjeće u raj)." A rekao je Umer Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nije (tako da) su naši ubijeni u raj (u raju), a njihovi ubijeni u Vatru (u Vatri)?" Rekao je: "Da."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha - a bio je pisar - rekao je:

Pisao je k meni Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"I znajte da je raj pod sjenama sabalja (sablji, mačeva." Slijedio je njega (Muaviju) Uvejsija od Ibnu Ebuzzinada, od Musa-a, sina Ukbeta.

GLAVA

(onoga) ko je tražio dijete za borbu (zbog borbe).

A rekao je Lejs: pričao mi je Dža'fer, sin Rebiata, od Abdurahmana, sina Hurmuza, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: rekao je Sulejman, sin Davuda (Salamon, sin Davida) - na njih dvojicu mir! -: "Zaista ću ophoditi svakako noćas (večeras) na stotinu žena, ili devedeset i devet, svaka (od) njih doći će sa konjanikom (dovešće, tj. rodiće konjanika - muško dijete koje) će se boriti u putu Allaha." Pa je rekao njemu njegov drug: "Reci: Ako je htio Allah (tj. Ako to htjedne - dadne - Allah)!" Pa nije rekao: "Ako je htio Allah (Ako Bog da)!" Pa nije ponijela (zanijela, tj. nije ostala trudna, noseća) od njih osim jedna žena (i to i ona) je došla sa polovinom čovjeka (tj. a i ona je rodila kržljavo dijete). "Tako mi (Allaha) koji (je taj što) je duša Muhameda u Njegovoj ruci da je rekao: "Ako htjedne Allah!, zaista bi se borili u putu Allaha (kao) konjanici svi (oni)."

GLAVA

junaštva u ratu i straha.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Abdulmelika sina Vakida, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najljepši (od svih) ljudi, i najhrabriji (od svih) ljudi i najdarežljiviji (od svih) ljudi (tj. najljepši, najhrabriji i najdarežljiviji čovjek). I zaista već su se preplašili (uplašili) stanovnici Medine (jednom prilikom), pa je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prestigao ih na (jednom) konju (u izviđanju onoga predjela odakle je navodno prijetila opasnost, tj. otišao je daleko pred njima), i rekao je:

"Našli smo ga (konja kao) more."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene Umer, sin Muhameda sina Džubejra sina Mut'ima, da je Muhamed, sin Džubejra, rekao: izvijestio je mene Džubejr, sin Mut'ima, da je on (bio i u ovakvom jednom slučaju) dok on ide sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim ljudi (za vrijeme) njegovog vraćanja od Hunejna, pa su se (najednom) objesili (za) njega (za Muhameda a.s.) ljudi pitaju ga (tj. mole ga, moleći ga da im dodijeli nešto od ratnoga plijena tako) dok su prinuždili (tj. dok nisu pritjesnili) njega k (jednom) trnu, pa je ugrabio (trn, tj. zakačio je) njegov ogrtač. Pa je zastao (tj. Pa se zaustavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Dajte mi moj ogrtač! Da je bilo meni (tj. u mene) broj ovoga trnja marve (krupne stoke), zaista bih razdijelio njega među vas. Zatim nećete naći mene škrta, a ni lažova, a ni strašljivicu."

GLAVA

(onoga) što se utječe od straha (tj. GLAVA objašnjenja o tom da se treba Uzvišenom Allahu utjecati, tražiti zaštite od straha, kukavičluka, strašljivosti).

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdulmelik, sin Umejra, rekao je: čuo sam Amra, sina Mejmuna, Evdiju, rekao je:

Bio je Sa'd (običaja da) poučava svoje sinove ove riječi kao što poučava učitelj dječake pismu (pismenosti) i govori (tj. govoreći):

Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, utjecaše se od njih ozadi molitve: "Moj Bože, zaista ja se utječem Tebi od straha, i utječem se Tebi (od toga) da se vratim k najnižem (najlošijem stepenu) života (tj. djetinjastom životu usljed velike staračke iznemoglosti), i utječem se Tebi od iskušenja ovozemnosti, i utječem se Tebi od kazne groba (u grobu)." Pa sam pričao za njega (za ovo) Mus'abu, pa je potvrdio njega.

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mu'temir, rekao je: čuo sam svoga oca, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega:

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori:

"Moj Bože! Zaista ja se utječem Tebi od nemoći, i lijenosti, i straha, i starosti, i utječem se Tebi od iskušenja života i smrti (umiranja) i utječem se Tebi od kazne groba."

(Utjecati se, ili uticati se znači tražiti zaštite od nekoga protiv nekoga ili nečega. "Euzu bike" doslovno znači: Utječem se s Tobom, ili u Tebe, ali se taj izraz dosad prevodio, a tako će se i dalje prevoditi, sa izrazom: utječem se Tebi.)

GLAVA

(onoga) ko je pričao za svoja prisustvovanja (ili: za svoja mjesta prisustvovanja, tj. za svoja sudjelovanja) u ratu.

Rekao je njega (to) Ebu Usman od Sa'da.

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao je nama Hatim od Muhameda, sina Jusufa, od Saiba, sina Jezida, rekao je:

Družio sam se (sa) Talhatom, sinom Ubejdulaha, i Sa'dom i Mikdadom, sinom Esveda, i Abdurahmanom, sinom Avfa, bio zadovoljan Allah od njih, pa nisam čuo (ni) jednoga od njih (da) priča od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, osim (jedino što) sam zaista ja čuo Talhata (da) priča od dana Uhuda (tj. o danu Uhuda - o borbi na Uhudu).

GLAVA

potrebnosti (dužnosti, nužnosti) odlaženja u boj (u borbu, u rat), i šta je potrebno od borbe (tj. i koliko je potrebno od borbe), i namjere i (GLAVA) Njegovoga govora: "Idite u boj laki i teški (bivši vi), i borite se sa vašim imanjima i vašim osobama u putu Allaha, to vam je dobro (ili: bolje) za vas ako znadijaste. Da je bila bliza roba ili umjereni put, zaista bi (oni) slijedili tebe, ali je bila daleka na njih poteškoća (da idu na Tebuk), a zaklinjaće se sa Allahom....", odlomak (ajet taj vidi), i Njegovoga govora: "O (vi) koji vjerujete, šta je vama, kada se je reklo vama: Idite u boj u putu Allaha! - napravili ste se teški (padnuvši vi) k zemlji?! Da li ste bili zadovoljili (tj. Da li ste zadovoljni) sa ovozemnim životom od (tj. u zamjenu, umjesto) drugoga (tj. onosvjetskoga, zagrobnoga života)....", do Njegovoga govora: ".... na svaku stvar moćan." Spominje se od Ibnu Abbasa: "Idite u boj grupama...." (da to znači u) četama rastavljajući se. Rekne se (Veli se) jedan (tj. jednina, singular od riječi) "subatin" (da) je "subetun". (Subetun-subatun: skupina, grupa.)

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je Mansur od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Pobjede (tj. na dan oslobođenja Meke od idolopoklonika - u daljem tekstu dan Pobjede - sa velikim slovom u riječi pobjeda misleći se na taj slučaj):

"Nema seobe (emigracije) poslije Pobjede, a ali je borba i namjera (ostala), i kada se tražite u boj da idete, pa idite u boj."

GLAVA

nevjernika (koji) ubije muslimana, zatim primi Islam, pa se učini ispravnim (ili: pa čini, postupa ispravno u životu po islamskim propisima) i ubije se (tj. i najzad bude i sam ubijen u borbi za Islam).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Smiješi se Allah k dvojici ljudi (koji su takvi da) ubije jedan (od) njih dvojice drugoga (pa) će unići njih dva (njih obadva u) raj. Bori se ovaj u putu Allaha, pa se ubije (pa bude ubijen). Zatim se povrati Allah na ubicu (tj. Zatim primi pokajanje Allah kojim se pokajao ubica) pa se nađe mučenikom (tj. pogine za Islam i ubica nakon svoga pokajanja)."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija, rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: