SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA
pomilovao ga Allah
i spasio, i njegovih drugova k Medini.
A rekli su Abdullah, sin Zejda, i Ebu
Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Da nije iseljenje (seoba pala
meni u dio), zaista bih bio (jedan) čovjek od Pomagača." A rekao
je Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vidio sam u snu da ja isiljam
(iseljavam, selim) iz Meke k (jednoj) zemlji (što) su u njoj palme. Pa je
otišla moja pomisao (prva pomisao) k (tome, na to) da je ona (ta zemlja) Jemama
ili Hedžer, pa kada li je ona (a ono bi) Medina, Jesrib."
PRIČAO NAM JE Humejdija,
pričao nam je Sufjan, pričao nam je Aameš, rekao je: čuo sam Ebu
Vaila (da) govori: Posjetili smo Habbaba, pa je rekao:
Isiljali smo (Selili smo) sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hoćemo lice Allaha, pa je
pala naša nagrada na Allaha. Pa je (neko) od nas (takav) ko je prošao (koji je
otišao sa ovoga svijeta tako da) nije uzeo od Njegove nagrade (od Božije
nagrade na ovome svijetu; ili: od svoje nagrade od Allaha na ovome svijetu
nijednu) stvar. Od njih je Mus'ab, sin Umejra. Ubio se (Ubijen) je (u) danu (na
dan) Uhuda i ostavio je (jedan) ogrtač. Pa smo bili (kada smo ga zamotavali
da ga pokopamo): kada smo (kada bi) pokrili s njim (s tim ogrtačem)
njegovu glavu, pokazale su se (ukažu se, vidjele bi se) njegove dvije noge; a
kada smo (a kada bismo) pokrili njegove dvije noge, pokazala se je (ukazala bi
se) njegova glava. Pa je zapovjedio nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, da pokrijemo njegovu glavu, a (da) učinimo (tj. da stavimo) na
njegove dvije noge (jednu) stvar od izhira (pirike trave). A od nas je (neko
takav) ko je (u životu na ovome svijetu dočekao da) je sazreo njemu njegov
plod (borbe), pa on trga (bere) njega.
PRIČAO NAM JE Musedded,
pričao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Jahja-a, od Muhameda, sina
Ibrahima, od Alkameta, sina Vakkasa, rekao je: čuo sam Umera, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, - mislim ga (mislim da) - govori:
"Poslovi su sa namjerom. Pa ko je
(takav da) je bila njegova seoba (iseljenje) k (tj. zbog) ovozemnosti (da)
pogodi nju, ili (kakve) žene (da) oženi nju, pa njegova seoba je k (onome) što
je (što se, zašto se) iselio k njemu (zbog njega). A ko je (takav da) je bila
njegova seoba k Allahu i Njegovom poslaniku (zbog Allaha i Njegovoga
poslanika), pa njegova seoba je k Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga
Allah i spasio."
PRIČAO MI JE Ishak, sin Jezida,
Dimaškija, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: pričao mi je
Ebu Amr Evzaija od Abdeta, sina Ebu Lubabeta, od Mudžahida, sina Džebza (ili:
sina Džebra), Mekije da Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
govoraše (govorio je):
Nema (više nikakve) seobe poslije
osvojenja (Meke).
A pričao mi je Evzaija od Ata-a,
sina Ebu Rebaha, rekao je: Posjetio sam Aišu sa Ubejdom, sinom Umejra,
Lejsijom, pa smo pitali nju o seobi, pa je rekla:
Nema (nikakve) seobe danas. Bili su
(prvi) vjernici (običaja da) bježi jedan (od) njih sa svojom vjerom k
Allahu, uzvišen je, i k Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog)
strahovanja da se iskuša na njoj (da se stavi na muke zbog nje). Pa što se
tiče danas pa već je pokazao Allah Islam, i danas (svaki vjernik)
obožava svoga Gospoda gdje je htio (gdje hoće), a ali (nego) borba i
namjera (su ostale i dalje).
PRIČAO MI JE Zekerija, sin
Jahja-a, pričao nam je Ibnu Numejr, rekao je Hišam: pa izvijestio je mene
moj otac od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je Sa'd rekao:
"Moj Bože! Zaista Ti znaš da ono
nije (ni) jedan (čovjek, tj. nikakvi ljudi nisu) draži k meni da se borim
(protiv) njih od (ljudi) naroda (što) su smatrali lažnim (tj. koji nisu
vjerovali) Tvoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, i izveli su njega. Moj
Bože! Pa zaista ja mislim da si Ti postavio (metnuo, dao ovaj) rat između
nas i između njih." A rekao je Eban, sin Jezida: Pričao nam je
Hišam od svoga oca: izvijestila me je Aiša:
"...... od ljudi (što) su smatrali
lažnim Tvoga vjerovijesnika i izveli su ga od Kurejševića."
PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla,
pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Hišam, pričao nam
je Ikrimete od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Poslao se poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, za (tj. kada je imao) četrdeset godina, pa je ostao u Meki
(kao Božiji poslanik) trinaest godina (i za to vrijeme) objavljuje se k njemu
(dolazi mu objava). Zatim se njemu zapovjedilo za seobu, pa je iselio (pa se
iselio bivši iseljenik) deset godina. I umro je, a on je sin (tj. a on ima)
šezdeset i tri (godine).
PRIČAO NAM JE Metar, sin Fadla,
pričao nam je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Zekerija, sin Ishaka,
pričao nam je Amr, sin Dinara, od Ibnu Abbasa, rekao je:
Ostao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, u Meki trinaest, a preminuo je, a on je sin (a on ima) šezdeset
i tri (godine).
PRIČAO NAM JE Ismail, sin
Abdullaha, rekao je: pričao mi je Malik od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera
(Umerovoga), sina Ubejdulaha, od Ubejda, misli (na) sina Hunejna, od Ebu Seida
Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, sjeo na govornicu, pa je rekao:
"Zaista (jedan) rob je (u takvoj
prilici da) je dao izbiranje (izbor) njemu Allah između (toga) da dadne
njemu od sjaja (tj. bogatstva) ovozemnosti šta (što) je htio i između
(onoga) što je kod Njega, pa je sebi izabrao (taj rob ono) što je kod Njega
(kod Allaha)."
Pa je zaplakao Ebu Bekr i rekao je:
"Otkupili smo te sa našim očevima i našim majkama (tj. Žrtvovali
bismo mi za tebe svoje očeve i majke)!" Pa smo se začudili
njemu, i rekli su ljudi: "Pogledajte k ovome (tome) starcu! Izvještava
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvom, o jednom) robu (što)
je dao izbiranje (biranje, izbor) njemu Allah između (toga, između
dvoje i to) da dadne njemu (nešto) od sjaja ovozemnosti i između (onoga)
što je kod Njega, a on (starac Ebu Bekr) govori: "Otkupili smo te sa našim
očevima i našim majkama?!" Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, on (taj rob) kome je dat (taj) izbor (kome se je dao izbor), a
bio je Ebu Bekr on (taj što je) najznaniji (od) nas za njega (za ovo, u ovome).
A rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista od
najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome druženju i
svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio sebi uzimač (I da sam birao kakvoga) prijatelja od svoje
sljedbe, zaista bih uzeo Ebu Bekra (ali nikakvo drugo prijateljstvo) osim
prijateljstva Islama (ne mogu da prihvatim, jer ono najviše prijateljstvo imam
prema Uzvišenom Bogu). Neće ostati (ili: Neka ne ostane) nikako u
Bogomolji (nijedan, nikakav) prozorčić (prolaz, mala vrata) osim
prozorčića (vrata) Ebu Bekra."
PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra,
rekao je: pričao nam je Lejs od Ukajla, rekao je Ibnu Šihab: pa izvijestio
me je Urvete, sin Zubejra, bio zadovoljan Allah od njega, da je Aiša, bio
zadovoljan Allah od nje, žena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekla:
Nisam razumjela (razumijevala, tj. Ne
pamtim ja) moja (svoja) dva oca (tj. roditelja, oca i majku drukčije)
nikada osim, a njih dvoje (tj. osim tako da njih dvoje) vjeruju vjeru
(ovu-Islam). A nije prošao na nas (tj. nama nijedan) dan (drukčije) osim
(tako da) dođe nama u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
(u) dva kraja dana: jutrom i večerom. Pa pošto su se iskušali (stavili na
iskušenje, na muke) muslimani, izašao je Ebu Bekr isiljajući
(iseljavajući, seleći on) prema zemlji Abesinije dok je (tj. te kada
je) dopro Berkul-Gimadu, sreo je njega Ibnu Degine, a on je gospodin (tj.
poglavica plemena) Kareta, pa je rekao:
"Gdje hoćeš (Gdje ćeš),
o Ebu Bekre?" Pa je rekao Ebu Bekr: "Izveo (Istjerao je mene moj
narod, pa hoću da putujem u (po) Zemlji, i (da slobodno) obožavam svoga
Gospoda." Pa je rekao Ibnu Degine (Ibnuddeginete): "Pa zaista (neko)
kao ti, o Ebu Bekre, neće izaći (ne izlazi) i neće se izvesti (i
ne istjerava se). Zaista ti stičeš izgubljeno (ili: daješ ono što ne
postoji-što nema kod drugoga), i daruješ rodbini, i podnosiš trud, i
častiš (ugošćavaš) gosta i potpomažeš na naredicama istine (tj. na
iskrslim potrebama istine, pravde). Pa ja sam tebi zaštitnik, vrati se, i
obožavaj svoga Gospoda u svome gradu."
Pa se vratio. I otprtljao (I krenuo) je
sa njim Ibnu Degine, pa je ophodao večerom (navečer) u (među)
časnicima (prvacima) Kurejševića, pa je rekao njima: "Zaista Ebu
Bekr je (takav da) neće izaći (ne izlazi čovjek) sličan, a
niti se izvodi (istjerava). Zar ćete izvesti (istjerati jednoga)
čovjeka (koji) stiče izgubljeno, i dariva rodbinu, i podnosi trud
(teret), i časti gosta i potpomaže na naredicama istine?" Pa nisu
smatrali lažnim Kurejševići za zaštitu Ibnu Degine, i rekli su Ibnu Degini
(Ibnu Deginetu):
"Zapovjedi Ebu Bekru, pa neka
obožava svoga Gospoda u svojoj kući, pa neka klanja u njoj i neka
čita (uči) šta je htio (šta hoće, što god hoće). A
neće uznemirivati nas s time i neće (ili: i niti će) tražiti
javnost s njime (tj. a neće tražiti da to čini javno), pa (jer)
zaista mi se plašimo da zavede (on) naše žene i naše sinove." Pa je to
rekao Ibnu Degine Ebu Bekru. Pa je ostao Ebu Bekr s tim (na tom da) obožava
svoga Gospoda u svojoj kući, a neće tražiti javnost sa svojom
molitvom (neće javno klanjati), i neće čitati u (drugom mjestu)
osim (mimo) svoje kuće. Zatim se pokazalo Ebu Bekru (mišljenje, ideja), pa
je sebi sagradio (jednu) bogomolju u dvorištu svoje kuće, i klanjavaše u
njoj i čitaše Kur'an. Pa se bacaju (Pa se bacahu) na nju (tj. tiskahu se
okolo nje, tiskali su se oko nje) žene idolopoklonika i njihovi sinovi, a oni
se čude (dive) od njega (njemu) i pogledaju (gledaju) ka njemu. A bio je
Ebu Bekr čovjek mnogoplakač (plačan, plačljiv), ne
posjeduje svoja dva oka (tj. ne može vladati s njima, ne može ih suzdržati da
ne plaču) kada je čitao (kada on čita) Kur'an. Pa je ustravilo
(prenerazilo) to časnike (velikaše) Kurejševića od (tj. između)
idolopoklonika, pa su poslali k Ibnu Degini (poruku da dođe), pa je došao
na njih (njima). Pa su rekli: "Zaista mi smo bili zaštitili Ebu Bekra s
tvojom zaštitom na (uslov) da obožava svoga Gospoda u svojoj kući, pa je
već prešao to (preko toga uslova), pa je sebi sagradio bogomolju u
dvorištu svoje kuće, pa je javan bio sa molitvom i čitanjem (tj.
javno je vršio molitvu i čitanje) u njoj. I zaista mi smo se već
uplašili da će (on) zavesti naše žene i naše sinove, pa zabrani mu. Pa ako
voli da se skrati (da se on ograniči) na (to) da obožava svoga Gospoda u
svojoj kući, učinio je (tj. činiće to). A ako neće
(drukčije) osim (tako) da bude javan s tim (da to javno čini), pa
pitaj ga, da (on) vrati k tebi tvoju zaštitu (da se odrekne tvoje zaštite). Pa
(Jer) zaista mi smo već mrzili da pokvarimo tebi zaštitu (da pokvarimo,
raskinemo ugovor s tobom), a nismo priznavaoci Ebu Bekru traženja javnosti
(javnoga činjenja obreda)."
Rekla je Aiša: Pa je došao Ibnu Degine
k Ebu Bekru, pa je rekao: "Već si znao (znaš uslov) koji je (taj što)
sam se obavezao tebi na njega, pa ili da se skratiš (ograničiš) na to, ili
da vratiš k meni moju zaštitu, pa (jer) zaista ja ne volim da čuju Arapi
da sam ja (taj što) se meni pokvarila zaštita u čovjeku (u vezi
čovjeka što) sam se obavezao za njega (da ga štitim)." Pa je rekao
Ebu Bekr: "Pa zaista ja vraćam k tebi tvoju zaštitu, i zadovoljavam
se sa zaštitom Allaha, moćan je i veličajan je." A tada je (bio)
u Meki Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, muslimanima:
"Zaista ja sam (u takvom stanju
da) se je meni pokazala kuća (zemlja) vaše seobe (iseljenja), voćarna
(tj. ima u njoj voćara, voća od palmi), između dva kamenjara. A
njih dva su dva kamenita tla (sa crnim kamenjem)." Pa je iselio (odselio)
ko je odselio (odsiljao, ko je selio - ili: pa se iselio ko se iselio) prema
Medini. I vratila se (velika) skupina (od onih) ko je bio (ko se) iselio u
zemlju Abesinije k Medini. I pripremao se Ebu Bekr prema Medini. Pa je rekao
njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Na tvojoj polaganosti (Polagano,
Polako), pa (jer) zaista ja se nadam da će se (i) meni dozvoliti." Pa
je rekao Ebu Bekr: "A da li se nadaš to (da će se i tebi dozvoliti da
i ti iseliš), sa mojim ocem si ti?!" Rekao je: "Da." Pa je
zadržao Ebu Bekr svoju osobu (sam sebe, ostao je) na (tj. zbog) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) se druži (s) njim (tj. da mu
pravi društvo u selidbi). I hranio je dvije samarice (deve što) su njih dvije
bile kod njega lišćem trna (egipatskoga; ili: lišćem trske) - a on je
(a to je sa stabla štapom) otrešeni list (otrešeno lišće) - habetun) -
četiri mjeseca (hranio je tom hranom te deve).
Rekao je Ibnu Šihab: Rekao je Urvete:
rekla je Aiša: Pa dok smo mi (jednoga) dana sjedili (doslovno: sjedači) u
kući Ebu Bekra u prsima podnevne žege, rekao je (jedan) govornik Ebu
Bekru:
"Ovo je poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, zavijen pokrivalom (za lice, tj. pokrio se po licu i dolazi
nam) u času (što on) ne dolazaše nama u njemu (u času u kojem nije
dolazio nama)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Otkup za njega je moj otac i
moja majka! Tako mi Allaha nije doveo njega u ovome času (niko) osim posao
(neki važan)." Rekao je: Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je tražio dozvolu (da uniđe), pa je dozvolio njemu, pa je
unišao. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekru:
"Izvedi (Istjeraj sve ove) kod
tebe (što sjede, dakle: Neka izađu)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Oni
su samo tvoja porodica, sa mojim ocem si ti, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa zaista ja sam (u takvoj
prilici da) se je već dozvolilo meni u izlaženje (da idem iz Meke)."
Pa je rekao Ebu Bekr: "Društvo (s tobom meni dozvoli), sa mojim ocem si
ti, o poslaniče Allaha!" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio: "Da." Rekao je Ebu Bekr: "Pa uzmi, sa mojim ocem si
ti, o poslaniče Allaha, jednu (od) ove dvije moje samarice (deve)!"
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Za cijenu (koju si
ti za nju platio)." Rekla je Aiša:
Pa smo opremali njih
dvojicu najbržim opremanjem. I napravili smo za njih dvojicu putnicu (tj.
putničku hranu stavljajući nju) u (jednu kožnu) posudu (torbu,
vreću), pa je odsjekla Esma, kći Ebu Bekra (jedan) komad od svoga
pasa (pojasa), pa je svezala s njim na usta posude (tj. pa je zavezala njime
otvor te torbe, vreće). Pa se s time (zbog toga) nazvala Opasana
(ona koja ima pas, pojas). Rekla je: Pa su se priključili (Pa su stigli)
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednu) pećinu (špilju) u
planini (brdu) Sevr, pa su se sakrivala (skrivala) njih dvojica u njoj tri
noći (dana), zanoćiva kod njih dvojice Abdullah, sin Ebu Bekra, a on
je dječak mlad, vješt, oštrouman, pa ode noću od njih dvojice u zoru,
pa osvane sa Kurejševićima u Meki kao prenoćivač (tj. kao da je
prenoćio u Meki). Pa neće čuti (ni jednu) stvar (išta što) se
pravi varka njima dvojici sa njom (pa da će drukčije biti) osim (tako
da) je zapamtio nju (Abdullah tako) da donese njima dvojici vijest toga (vijest
o tome) kada se pomiješa pomrčina. A pase (čuva) na (za) njih dvojicu
Amir, sin Fuhejreta, slobodnjak Ebu Bekra (Ebu Bekrov), (jednu) ovcu od brava
Ebu Bekra, pa dadne doći njoj (tj. dotjera nju) njima dvojici kada ode
(tj. prođe jedan) čas od večeri, pa zanoće njih dvojica u
mlijeku - a ono (a to) je mlijeko (te) ovce njih dvojice i uzvareno mlijeko
njih dvojice (pomoću ugrijanoga kamenja) - dok vikne za nju (na nju - na
ovcu) Amir, sin Fuhejreta u pomrčini (zore). Čini (Amir) tako u
svakoj noći od te tri noći (Tako je dakle radio sve tri noći). I
unajmili su poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr (jednoga)
čovjeka iz Dilovića, i on je od Abdubnuadijjevića, vodiča,
"hirrita" - a "hirrit" je vještak u vođenju (kroz
pustinju), već je zamočio (on ruku za) savez u obitelji (porodici)
'Asa, sina Vaila, Sehmije, a on je na vjeri bezbožnika Kurejševića
(Kurejševićkih). Pa su se njih dvojica pouzdala (u) njega, pa su njih
dvojica dala k njemu svoje dvije samarice (deve), i njih dva su obećala
njemu (kao mjesto sastanka) pećinu Sevr poslije tri noći (dana) sa
dvjema samaricama njih dvojice (u) jutru tri (trećeg jutra, tj.
trećega dana). I otišao je sa njima dvojicom Amir, sin Fuhejreta, i (taj)
vodič. Pa je (on) uzeo sa njima put obale (Išao je sa njima obalom).
Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je
Abdurahman, sin Malika, Mudlidžija, a on je sin brata (bratić) Surakata,
sina Malika sina Džu'šuma, da je njegov otac izvijestio njega da je on čuo
Surakata, sina Džu'šuma, (da) govori:
Došao je nama poslanik bezbožnika
Kurejševića (da oni) čine u (tj. za) poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, i Ebu Bekra krvarinu (tj. nagradu u visini krvarine, a to je
stotinu deva), svakoga jednoga od njih dvojice (platiće toliko onome) ko
je ubio njega ili je zarobio njega (tj. ko ubije ili zarobi jednoga od njih). Pa
dok sam ja sjedač u (na jednom) sijelu od sijela moga naroda
Mudlidžovića, došao je (jedan) čovjek od njih dok je stao nad nama
(tj. kod nas), a mi smo sjedači (a mi sjedimo), pa je rekao:
"O Surakate! Zaista ja sam
već vidio maloprije (maločas nekakve) osobe na obali, mislim ih
(mislim da su to) Muhammed i njegovi drugovi." Rekao je Surakate: Pa sam
poznao (prepoznao) da su oni - oni (tj. da su to oni). Pa sam rekao njemu:
"Zaista oni nisu sa njima (oni, tj. Nisu to oni), ali (nego) si ti vidio
omsicu i omsicu (te-i-te i te-i-te koji) su otišli sa našim očima (tj. sa
našim znanjem, pod našom pažnjom da oni) traže zalutalu (izgubljenu jednu
životinju) svoju." Zatim sam ostao u (tom) sijelu (jedan) čas, zatim
sam ustao, pa sam unišao (ušao), pa sam zapovjedio svojoj robinji (ili:
djevojci) da izađe sa mojim konjem (kobilom), i ona (neka) je iza
(jednoga) brežuljka, pa (da) zadrži njega meni. I uzeo sam svoje koplje, pa sam
izašao s njim iz leđa kuće (pozadi kuće da me ko ne primjeti),
pa sam šarao (glačao) sa njegovim željezom (na suprotnom kraju od vrha -
šarao sam s njim) zemlju, a spustio sam njegov visoki dio (tj. vrh nisko) dok
sam došao svome konju, pa sam pojašio njega (doslovno: nju-kobilu). Pa sam
podigao (ubrzavao) njega (da) kasa sa mnom (da me konj nosi kasom
kasajući), čak sam se približio njima. Pa je posrnuo sa mnom moj
konj, pa sam pao od (sa) njega. Pa sam ustao, pa sam oborio (tj. pružio) svoju
ruku k svome tobolcu (u kojem su stajale strjelice), pa sam izvukao iz njega
strjelice (za gatanje, radi gatanja), pa sam tražio dio sa njima (tj. gatao sam
sudbinu sa njima - strjelicama): (da li) ću štetiti (nauditi) njima
(Muhammedu i njegovim drugovima), ili ne? Pa je izašlo (ono) koje mrzim (ono
što ne volim). Pa sam pojašio svoga konja, i pogriješio sam strjelicama (i
krenuo sam opet u potjeru) kasa sa mnom (moj konj). Čak (Te) kada sam
čuo čitanje (učenje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a on se ne obazire (ne obzire), a Ebu Bekr umnožava obaziranje (mnogo
se obazire), potonule (zaronile) su dvije ruke (tj. prednje noge) moga konja u
zemlju, čak su njih dvije doprle (svojim) dvama koljenima (dakle: potonule
su prednje noge moga konja do koljena do tla), pa sam pao od (sa) njega. Zatim
sam povikom potjerao njega, pa se podigao (podizao), pa nije skoro (mogao da)
izvadi svoje dvije ruke (tj. prednje noge). Pa pošto se je izjednačio
(zaustavio) stojeći, kada li za tragom (tj. iza) njegovih dviju ruku
(prednjih nogu nekakav bez vatre) dim, podizač (tj. podiže se) u nebo kao
dim (pravi od vatre)! Pa sam tražio dio (tj. sudbinu: ili dobri, ili slabi dio
sudbine gatajući) sa strjelicama, pa je izašao (onaj dio sudbine) koji
mrzim (dakle: koji nisam volio, koji nisam želio da bude). Pa sam dozivao njih za sigurnost
(bezbjednost im garantujući), pa su stali (zastali). Pa sam pojašio svoga
konja dok sam došao njima. I palo je u moju dušu kada sam sreo (ono) što sam
sreo od zadržavanja od njih (od sprečavanja da ih ne mogu stići zato
što mi konj upadne kad im se približim) da će se pokazati (da će
pobijediti) stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao
njemu:
"Zaista tvoj
narod je (takav da) su učinili u te (za tebe ucjenu u vrijednosti za)
krvarinu (vrijednost krvarine)." I izvijestio sam ih vijesti (o
onome) šta hoće ljudi sa njima. I ponudio sam na njih (tj. njima svoje)
opskrbe i robe, pa nisu njih dvojica okrnjili meni (ništa, tj. nisu mi uzeli
ništa) i nisu pitali (tražili) njih dva (od) mene (ništa), osim (jedino to) da
je rekao (Muhammed a.s.):
"Sakrij od nas (tj. Sakrij o nama vijesti)."
Pa sam pitao (molio) njega da napiše meni knjigu sigurnosti (bezbjednosti). Pa
je zapovjedio Amiru, sinu Fuhejreta, pa je napisao u (tj. na jedan komad, ne
jednu) cedulju od kože. Zatim je prošao (tj. otišao) poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio. Rekao je Ibnu Šihab: Pa izvijestio me je Urvete, sin Zubejra
da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sreo Zubejra u (među
nekim) konjanicima od muslimana (što) su (koji su) bili trgovci
vraćajući se (oni) iz Sirije. Pa je obukao Zubejr poslaniku Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekru odjeće bjeline (bijele haljine). I
čuli su muslimani u Medini izlaženje (tj. za seobu) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, iz Meke, pa raniše (oni, ranili su, tj. pa bijahu
ranili jutrom) svakoga jutra ka kamenitom tlu (kraju uz Medinu od kojega su
mislili da će se pomoliti, naići, pojaviti Muhammed a.s.), pa
iščekuju (iščekivahu oni, iščekivali su oni) njega (sve) do
(časa kada) vrati njih (kućama) vrućina podnevne žege. Pa su se
obrnuli (vratili oni jednoga) dana poslije što su oduljili svoje
iščekivanje. Pa pošto su odsjeli ka svojim kućama, došao je (jedan)
čovjek od Židova (tj. pojavio se je, popeo se je) na (jednu) tvrđavu
od njihovih tvrđava zbog (neke) stvari (da) pogleda k njoj (da vidi nju),
pa je ugledao (opazio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i
njegove drugove (bivši oni) ubijeljeni (tj. vidio ih je kako idu, a na njima su
bijele haljine), odlazi (ili: odstranjuje se, prolazi, prestaje) s njima
fatamorgana (tera-baba-kozliće, voda ili slika nečega što se
pričini, prividi u pustinji pri velikoj vrućini, tj. nestaje
fatamorgana zbog njihovoga pojavljivanja njoj; ili: pokazuje se oku njihovo
kretanje u fatamorgani - tako su protumačili neki "odlazi s njima
fatamorgana"). Pa (taj) Židov nije posjedovao (nije imao hladnokrvnost
nego je postupio tako) da je rekao (povikao) sa najvišim svojim glasom:
"O skupino Arapa! Ovo je vaš djed
(ili: vaš udjel, udio u sreći, tj. vaš srećnik, sretnik) kojega
iščekujete!" Pa su se uzdigli muslimani k oružju, pa su susreli
(izašli u susret) poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u
leđima (tj. na kraj) kamenitoga predjela. Pa je upravio (ili: Pa je
skrenuo) s njima desno dok je odsjeo sa njima u Amrubnavfovića (u Avfovih
Amrovića). A to je (bilo u) ponedeljak od mjeseca rebiul-evvela. Pa je
ustao Ebu Bekr ljudima (zbog tih ljudi da ih primi), a sjeo (sjedio) je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, šuteći (čuteći). Pa
je počeo (onaj) ko je došao od Pomagača od (onih) ko nije vidio
(prije) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pozdravlja Ebu
Bekra (sve dotle) dok je pogodilo Sunce poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa se okrenuo (tj. pa se pomjerio) Ebu Bekr dok je zasjenio (napravio
hlad) nad njim sa svojim ogrtačem. Pa su poznali (prepoznali ti) ljudi
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (tada po tome). Pa je
ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Amrubnuavfovićima
deset i nekoliko noći. I utemeljila se je (ona) bogomolja koja "se je
utemeljila na bogobojaznosti".
(Veli se da se pod
ovim misli bogomolja-džamija u mjestu Kuba'-u.)
I klanjao je u njoj poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, zatim je uzjašio svoju samaricu (devu), pa je išao
(tako da) idu sa njim (ti) ljudi dok je kleknula (njegova deva, tj. dok nije
legla) kod bogomolje poslanika (Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, u Medini.
A ona (tj. A zemljište gdje je ona-Bogomolja, bilo je tada takvo da) klanjaju u
njemu (na njemu) tada (neki) ljudi od muslimana, a bilo je (to zemljište) gumno
za datule (harman za sušenje datula, a pripadalo je) Suhejlu i Sehlu, dvojici
dječaka, dva siročeta (dvama siročadima koja su bila) u
skrbništvu Es'ada, sina Zurareta. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, kada je kleknula (legla) s njim njegova samarica (deva):
"Ovo je, ako htio Allah (ako Bog da), odsjedalište (moj
stan)." Zatim je pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta)
dva dječaka, pa se raspitivao za cijenu (od) njih dvojice za (to) gumno
zato (da sebi) uzme njega bogomoljom (tj. da ga uzme da na njemu izgradi,
napravi bogomolju-džamiju). Pa su njih dva rekla: "Nego (tj. Ne prodajemo,
nego) poklanjamo njega tebi, o poslaniče Allaha!" Pa nije htio
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da primi njega od njih dvojice
poklonom (kao poklon) dok je (najzad sebi) kupio njega od njih dvojice, zatim
je sagradio njega bogomoljom (tj. zatim je sagradio na njemu bogomolju). I
počeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) prenosi sa
njima ćerpič u njezinu (za njezinu) zgradu, i (da) govori:
"Ovo je nošenje
(posebno vrijedno), ne (tj. a ne) nošenje Hajbera. Ovo je
dobročinstvenije, naš Gospode, i čišće."
(To jest: "Ovaj nošeni teret ima posebnu vrijednost, a ne
teret datula i rozina koji se donosi i nosi iz Hajbera.")
I govori
(I govorio još i ovo):
"Moj Bože! Zaista nagrada je
nagrada budućega svijeta. Pa
pomiluj Pomagače i Iseljenike." Pa se je predstavio sa pjesmom (ili:
Pa je uzeo za primjer pjesmu jednoga) čovjeka od muslimana, nije se
imenovao meni (on). Rekao je Ibnu Šihab: A nije doprlo nama u hadisima da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predstavio se sa potpunim
(cijelim jednim) stihom (neke) pjesme osim ovoga stiha.
(To jest: ..... da je uzeo za primjer neki cio stih neke pjesme
osim u ovome hadisu ovaj stih.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je
Hišam od svoga oca, i Fatima od Esme, bio zadovoljan Allah od njih dvije, (da)
je napravila (ona jednu) putničku opskrbu (tj. posudu, torbu, vreću
za putničku opskrbu, hranu) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, i Ebu Bekra kada je htio (u) Medinu. Pa sam rekla svome ocu:
"Ne nalazim
(nijednu drugu) stvar (Nemam ništa da) svežem njega (tj. nju - putničku
hranu, opskrbu; ili: vreću za opskrbu) osim moj pas (tj. svoj pojas)."
Rekao je: "Pa rascijepi (raspolovi) ga." Pa sam (tako i)
učinila. Pa sam se nazvala (prozvana sam, tj. Pa sam nazvana) Dvopasnicom
(Dvopojasnicom, tj. posjednicom dvaju pojaseva). A rekao je Ibnu Abbas: Esma
Opasana (tj. posjednica pojasa).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao
je:
Pošto se okrenuo (tj.
Kad je krenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Medini, slijedio
je njega Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, (u namjeri da ga ubije ili zarobi)
pa je molio na njega (protiv njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio,
pa je zaronio (potonuo u pijesak) s njim njegov konj. Rekao je:
"Moli Allaha za
mene, a neću štetiti tebi." Pa je molio za njega. Rekao je: Pa je
ožednio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je prošao pokraj
(jednoga) pastira. Rekao je Ebu Bekr: Pa sam uzeo (jednu) čašu, pa sam
namuzao u nju malu količinu mlijeka, pa sam došao njemu, pa je pio dok sam
se zadovoljio.
PRIČAO MI JE
Zekerija, sin Jahja-a, od Ebu Usameta, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga
oca, od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona nosila (tj. bila trudna)
sa Abdullahom, sinom Zubejra. Rekla je:
Pa sam izašla, a ja
sam upotpunjačica (nošenja, tj. pred porođaj). Pa sam došla (u)
Medinu, pa sam odsjela u Kuba-u. Pa sam rodila njega u Kuba-u. Zatim sam došla
s njim (tj. donijela sam ga) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je
stavio njega u svoje krilo, zatim je pozvao za (jednu) datulu, pa je sažvakao
nju, zatim je pljucnuo u njegova usta (tj. stavio je u njegova usta malo te
sažvakane datule). Pa je bila prva stvar (koja) je unišla (u) njegovu utrobu
pljuvačka poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je
protrljao nepce (usta, čeljust) njemu sa (jednom) datulom, zatim je molio
za njega i blagosiljao je njega. I bio je prvo rođeno (dijete koje) se je
rodilo u Islamu (od Iseljenika u Medini).
Slijedio je njega
(Zekerija-a) Halid, sin Mahleda, od Alije, sina Mushira, od Hišama, od
njegovoga oca, od Esme, bio zadovoljan Allah od nje, da je (da se) ona iselila
k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je trudna (gravidna).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete od Ebu Usameta, od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše,
bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Prvo rođeno
(dijete koje) se je rodilo u Islamu je Abdullah, sin Zubejra. Donijeli su ga
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je uzeo Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) datulu, pa je žvakao (malo) nju, zatim je
uveo (stavio) nju u njegova usta. Pa prvo što je unišlo u njegov stomak (trbuh)
je pljuvačka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO MI JE
Muhamed, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je moj otac,
pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejla, pričao nam je Enes, sin
Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Okrenuo se (Krenuo)
je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Medini, a on je
postavljač sajahača (tj. postavio je za svoga sujahača ozadi,
ozada, pozada, iza sebe) Ebu Bekra, a Ebu Bekr je starac (koji) se poznaje
(koji je bio poznat u narodu), a vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, je (bio) mlad (mladić koji) se ne poznaje (koji nije poznat). Rekao
je: Pa susretne (određeni, neki) čovjek Ebu Bekra, pa govori (rekne,
pa ga pita):
"O Ebu Bekre! Ko
je ovaj čovjek koji je pred tobom?" Pa rekne (Pa mu odgovori Ebu
Bekr): "Ovaj čovjek je (taj što) upućuje mene (na određeni)
put. (To jest: "..... koji mi pokazuje put.")
Pa računa
(određeni) računalac da on misli samo (na) put (preko pustinje), a (u
stvari, Ebu Bekr) misli samo (na) put dobra. Pa se obazreo Ebu Bekr (jednom
prilikom), pa kada li on (suoči se) sa (jednim) konjanikom (koji) se
već priključio njima (već ih je bio stigao). Pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha! Ovo je (nekakav) konjanik već se priključio s
nama (nama)." Pa se obazreo vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, pa je rekao:
"Moj Bože!
Nadhrvi ga (tj. Obori, baci ga na zemlju)!" Pa je nadhrvao njega (tj.
zbacio ga je njegov) konj, zatim je ustao (da) rže (rzajući, tj. ustao je
konj rzajući, hržući). Pa je rekao (Surakate):
"O
vjerovijesniče Allaha! Zapovjedi mi za što si htio (Naredi mi šta
hoćeš da činim)!" Pa je rekao: "Pa stani (u) tvome (svome)
mjestu (u kojem si sada, gdje sada stojiš), ne ostavi nipošto (ni) jednoga
(čovjeka da) se priključi sa nama." Rekao je: Pa je bio
početkom (u početku) dana borac na (tj. protiv) vjerovijesnika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bio je krajem (na kraju toga istoga)
dana oružnica njemu (njegova, tj. njegova karaula, stražarnica). Pa je odsjeo
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) strani (na kraju) kamenitoga
predjela (u blizini Medine), zatim je poslao k Pomagačima (poruku,
obavijest da je stigao), pa su (oni) došli k vjerovijesniku Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, i Ebu Bekru, pa su pozdravili (oni) na njih (tj. njih)
dvojicu, i rekli su:
"Jašite vas
dvojica bivajući sigurni (bezbjedni) vas dvojica, bivajući se pokorno
vama dvojici." Pa je pojašio vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, i Ebu Bekr, a (oni) su okružili ispod (tj. ispred) njih dvojice sa
oružjem. Pa se reklo u Medini:
"Došao je
vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su se nadvisili
(tj. Pa su počeli da) pogledaju (gledaju) i govore: "Došao je (tj.
Dolazi) vjerovijesnik Allaha!" Pa je okrenuo se (tj. Pa je počeo da)
ide dok je odsjeo strani kuće (na onoj strani gdje je kuća) Ebu
Ejjuba. Pa zaista on (Muhammed a.s.) zaista priča svojoj porodici (ili:
svojim stanovnicima, pristalicama), kadli je čuo (kadli ču, saznade)
za njega Abdullah, sin Selama. A on (Abdullah) je (u tom času bio) u
palmama svoje porodice, bere plodove njima, pa je požurio da ostavi (plod) koji
bere njima u njima (u palmama). Pa je došao, a ona (tj. a on-plod) je sa njim,
pa je slušao od vjerovijesnika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim se
vratio ka svojoj porodici. Pa je rekao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio:
"Koja (od)
kuća naše porodice (tj. naših rođaka) je najbliža?"
(Pleme Nedžarovići u Medini su bili rođaci Muhammeda
a.s., jer je iz njih, od njih bila majka njegovoga djeda Abdulmuttaliba.)
Pa je rekao Ebu
Ejjub: "Ja sam (taj), o vjerovijesniče Allaha! Ovo je moja kuća,
i ovo su moja vrata." Rekao je: "Pa odi (idi i spremi je), pa ona je
nama (kao) podnevni odmor (podnevno odmaralište)." Rekao je:
"Ustanite (tj. Pođite) vas dvojica, na blagoslovu Allaha, uzvišen
je!" Pa pošto je došao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
došao je Abdullah, sin Selama, pa je rekao:
"Svjedočim
(tj. Očitujem, Izjavljujem) da si ti poslanik Allaha, i da si ti donio
istinu! A već su znali (već znaju) Židovi da sam ja njihov gospodar
(tj. poglavica), i sin njihovoga gospodara, i najznaniji (od) njih i sin
najznanijega (od) njih, pa pozovi ih, pa pitaj ih o meni prije (nego) da znaju
(prije nego saznaju) da sam ja već primio Islam, pa (tj. jer) zaista oni
ako znaju (saznaju) da sam ja već primio Islam, reći će (oni) o
meni (ono) što nije u mene." Pa je poslao vjerovijesnik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, pa su došli, pa su unišli njemu. Pa je rekao njima poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"O skupino
Židova! Teško vama! Bojte se Allaha! Pa tako mi Allaha koji je (Taj što) nema
božanstva osim On (osim Njega) zaista vi zaista znate da sam ja poslanik Allaha
istinom (po istini, uistinu), i da sam ja donio vama istinu, pa primite
Islam." Rekli su: "Ne znamo ga (tj. Ne znamo to)." Rekli su (to
tako) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (koji) je rekao nju
(navedenu rečenicu njima) tri puta. Rekao je: "Pa koji čovjek je
u (među) vama Abdullah, sin Selama?" Rekli su: "To je naš
gospodar, i sin našega gospodara, i najznaniji (od) nas i sin najznanijega (od)
nas." Rekao je: "Pa zar ste vidjeli (mislili, tj. Zar mislite ono
onako što ste sada rekli) ako je (on) primio Islam?" Rekli su: "Osim
za Allaha (Osim Allahu, tj. Sačuvaj Bože)! Nije bio (on takav) zato (da)
primi (da bi primio) Islam." Rekao je: "Pa zar ste vidjeli (mislili)
ako je primio Islam (tj. Pa šta mislite ako je primio Islam)?" Rekli su:
"Osim za Allaha (Sačuvaj Bože): Nije bio zato (da) primi Islam."
Rekao je: "Pa zar ste vidjeli ako je primio Islam (Šta ako je primio
Islam)?" Rekli su: "Osim za Allaha (Sačuvaj Bože; Bože
sačuvaj)! Nije bio zato (da) primi Islam." Rekao je:
"O sine Selama,
iziđi (izađi) njima." Pa je izašao, pa je rekao: "O skupino
Židova! Bojte se Allaha. Pa tako mi Allaha koji je (Taj što) nema božanstva
osim On (osim Njega) zaista vi zaista znate da je on poslanik Allaha, i da je
on donio istinu." Pa su rekli njemu:
"Slagao si (tj.
Lažeš)." Pa je izveo (istjerao) njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, rekao je:
izvijestio me je Ubejdulah, sin Umera, od Nafi-a, - (misli na to da je on
čuo, pričao) - od Ibnu Umera, od Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Bio je uzakonio
(propisao, odredio Umer) za najprve (prve) Iseljenike (da dobiju iz državne
blagajne) četiri hiljade u četiri (tj. četiri puta po
četiri hiljade; a neki kažu da ovaj izraz znači: četiri hiljade
u četiri godine, ili u četiri godišnja doba). A uzakonio (odredio) je
Ibnu Umeru (tj. svome sinu u ovom slučaju) tri hiljade i pet stotina. Pa
se reklo njemu:
"On je od
Iseljenika (najprvih, prvih), pa zašto (zbog čega) si okrnjio (smanjio)
njemu od četiri hiljade (mimo druge)?" Rekao je: "Samo (zato
što) su (se) iselila sa njim njegova dva oca (tj. njegova dva roditelja)."
Govori: "Nije on kao (onaj) ko se iselio sa svojom osobom (tj. sam sa
sobom, sam)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od
Habbaba, rekao je:
Iselili smo (se) sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
- H - PRIČAO NAM
JE Musedded, pričao nam je Jahja od Aameša, rekao je: čuo sam Šekika,
sina Selemeta, rekao je: pričao nam je Habbab, rekao je:
Iselili smo sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tražimo (tj. tražeći mi
sebi) lice Allaha (tj. Allahovo zadovoljstvo), i bila je nužna naša nagrada na
Allaha. Pa od nas je (neko) ko je prošao (umro, ili poginuo), (i) nije jeo (na
ovome svijetu) od svoje nagrade (nijednu) stvar. Od njih je (jedan takav i)
Mus'ab, sin Umejra. Ubio se (tj. Ubijen) je (na) dan Uhuda, pa nismo našli
(nijednu) stvar (ništa da) zamotamo (spremimo, opremimo) njega u nju osim
(jedan) ogrtač. Bili smo kada smo (kada bi) pokrili s njim njegovu glavu,
izašle bi njegove dvije noge. Pa kada pokrijemo njegove dvije noge, izašla je
(izašla bi, pokazala bi se) njegova glava. Pa je zapovjedio nama poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokrijemo njegovu glavu s njim
(ogrtačem), a (da) učinimo (stavimo) na njegove dvije noge (nešto,
neku količinu) od pirike (mirisne pirike - neka vrsta trave). A od nas je
(neko) ko (je takav da) je sazreo (dospio na ovome svijetu) njemu njegov plod,
pa on bere (trga) njega.
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bišra, pričao nam je Revh, pričao nam je Avf od Muavijeta,
sina Kurreta, rekao je: pričao mi je Ebu Burdete, sin Ebu Musa-a,
Eš'arija, rekao je: rekao je meni Abdullah, sin Umera:
"Da li znaš šta
je rekao moj otac za tvoga oca (tvome ocu)?" Rekao je: Rekao sam:
"Ne." Rekao je: "Pa zaista moj otac rekao je za tvoga oca (tj.
tvome ocu): "O Ebu Musa! Da li veseli tebe naše primanje Islama sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i naša seoba sa njim, i naša
borba sa njim, i naš rad, sav on sa njim (da) se je ohladio nama (tj.
učvrstio, da je ostao spašen, da je ostao zdrav), a da svaki rad (što) smo
uradili njega poslije njega (poslije Muhammeda a.s. - da s njim prođemo
tako da) smo se spasili od njega dovoljnošću (dostatnošću) glavu za
glavu (tj. da se spasimo od toga našega rada kazne - da ne budemo kažnjeni za
njega makar ne bili nagrađeni, dosta bi nam bila glava za glavu - glavnica
za glavnicu - da li te veseli da tako bude)?" Pa je rekao moj otac (u
stvari treba da stoji: tvoj otac):
"Ne, tako mi
Allaha! Već smo se borili poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
i klanjali smo, i postili smo, i uradili smo mnogo dobra i primilo je Islam na
našim rukama (na naše ruke, tj. posredstvom nas) mnogo ljudstvo (mnogo ljudi).
I zaista mi zaista se nadamo to (da će nam donijeti veliku Božiju
nagradu)." Pa je rekao moj otac:
"Ali ja, tako mi
(Onoga) koji je (Taj što je) duša Umera u Njegovoj ruci zaista bih volio da se
je to ohladilo nama (tj. učvrstilo, zaledilo, ostalo zdravo nama), i da
svaka stvar (što) smo uradili nju poslije (da) smo se spasili od nje dovoljnošću,
glavu za glavu." Pa sam rekao: "Zaista tvoj otac (Umer) je, tako mi
Allaha, bolji od moga oca (Ebu Musa-a, - a to se tumači tako da je stav
straha vrijedniji od stava nade).
PRIČAO MI JE
Muhamed, sin Sabbaha; ili: Doprlo je meni od njega (od Muhameda, sina Sabbaha),
pričao nam je Ismail od Asima, od Ebu Usmana Nehdije, rekao je: čuo
sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada se je reklo njemu
(da) je iselio (se on) prije svoga oca (čuo sam ga da) se ljuti, (i da) je
rekao:
I došao sam ja i Umer
na poslanika Allaha (tj. poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, pa smo
našli njega spavajući (on podnevni san, spava podnevni san), pa smo se
vratili k (svome) stanu (odsjedalištu). Pa je poslao mene Umer i rekao je:
"Odi (Idi), pa pogledaj
da li se je probudio?" Pa sam došao njemu, pa sam unišao na njega (tj.
njemu), pa sam se prisegnuo njemu. Zatim sam otišao k Umeru, pa sam izvijestio
njega da se je on već probudio. Pa smo otišli k njemu žurimo žurenjem (tj.
otišli smo mu mi vrlo žureći, vrlo se žureći) dok je unišao njemu
(Umer), pa se je (on) prisegnuo njemu, zatim sam se prisegnuo njemu (ja po
drugi puta - a iz toga slučaja neki su zaključili da sam ja iselio se
prije Umera, a to nije tačno).
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Usmana, pričao nam je Šurejh, sin Meslemeta, pričao nam je
Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a
(da) priča, rekao je:
Kupio je (sebi) Ebu
Bekr od 'Aziba (jedan deveći) samar, pa sam nosio (odnio) njega sa njim.
Rekao je: Pa je pitao njega Azib o idenju (tj. o seobi) poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:
"Uzelo se je na
nas sa zasijedanjem (sa pažnjom, prismotrom), pa smo izašli noću, pa smo
požurivali (hod tu) našu noć i naš dan dok je (ili: dok nije) ustao
stajač podnevne vrućine (dok je nestalo sjene). Zatim se je podigla
(ukazala) nama (jedna) stijena. Pa smo došli njoj, a ona ima (neku) stvar od
hlada (ima nešto hlada)." Rekao je: "Pa sam prostro za poslanika (tj.
poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) bundu (dugi ogrtač
postavljen mješinom koji) je sa mnom (tj. bundu koju sam imao). Zatim je legao
nauznačice na nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam
otišao (da) otresem (tj. pometem prostor) što je okolo (oko) njega (bio), pa
kada li ja (suočim se, suočih se, sretoh se) sa pastirom (jednim što)
je već okrenuo (tj. krenuo) u bravićima (tj. sa ovčicama prema
nama) hoće od (te) stijene kao (ono) koje (što) smo htjeli (mi
takođe, tj. hoće hlada). Pa sam pitao njega:
"Za koga (tj.
Čiji) si ti, o dječače?" Pa je rekao: "Ja sam za
omsicu (Ja sam omsice, omsičin, tj. Ja sam tog-i-tog)." Pa sam rekao
njemu: "Da li je u tvojih brava od mlijeka (išta, imalo, tj. Ima li u
tvojih ovaca imalo, išta mlijeka)?" Rekao je: "Da." Rekao sam njemu:
"Da li si ti muzač (dakle: Hoćeš li nam pomusti koju
ovcu)?" Rekao je: "Da." Pa je uzeo (jednu) ovcu od svojih brava.
Pa sam rekao njemu: "Otresi vime." Rekao je: Pa je namuzao malo (malu
količinu) od mlijeka. A sa mnom je (jedna kožna) posuda od vode (za vodu),
na njoj je (jedna) krpa, već sam pogledao nju (promišljao o njoj; ili:
već sam svezao nju) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
sam ljevao (nalio) na mlijeko (to sve) dok se je ohladio njegov najniži
(najdonji dio), zatim sam donio njega Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i
spasio, pa sam rekao:
"Pij, o
poslaniče Allaha!" Pa je pio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, dok sam se zadovoljio. Zatim smo otprtljali (krenuli), a tražioci
(potjera, naši gonioci) su u (na) našem tragu. Rekao je Bera': Pa sam unišao sa
Ebu Bekrom na njegovu porodicu (k njegovoj porodici), pa kada li Aiša, njegova
kći ležačica (leži ona) nauznačice, već je pogodila nju
vrućica (groznica). Pa sam vidio njezinoga oca pa (tj. da) je poljubio
njezin obraz i rekao je:
"Kako si ti, o
kćerčice?"
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Abdurrahmana, pričao nam je Muhamed, sin Himjera,
pričao nam je Ibrahim, sin Ebu 'Ableta, da je 'Ukbete, sin Vessadža,
pričao njemu od Enesa, sluge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je (sluga Vjerovijesnikov):
Došao je (u Medinu)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a nije u (među) njegovim
drugovima prosijed (prosijede kose niko) osim Ebu Bekr, pa je oklopio (tj.
obojio, ofarbao) nju sa knom i ketemom (biljkom čija se je boja
upotrebljavala za bojenje kose na glavi - po nekima: ta biljka daje žutu boju
za kosu).
A rekao je Duhajm:
Pričao nam je Velid, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Ebu
Ubejd od Ukbeta, sina Vessadža, pričao mi je Enes, sin Malika, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, pa je bio najstariji
(od) njegovih drugova Ebu Bekr, pa je oklopio nju (kosu obojio) sa knom i
ketemom, čak je bila jako crvena njezina boja (ili: čak je bila crna,
mrko-crvena njezina boja).
PRIČAO NAM JE
Asbag, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od
Aiše da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, oženio (jednu) ženu (oženio
se sa jednom ženom) iz Kelbovića, rekne se (tj. ime je) njoj (ime joj je)
Ummu Bekr. Pa pošto je iselio (poselio, oselio) Ebu Bekr, pustio je nju (razveo
se je s njom). Pa je nju oženio njezin stričević, onaj pjesnik koji
je rekao (tj. spjevao) onu (ovu) pjesmu (što) je oplakao (u njoj) nevjernike Kurejševića:
"I šta je to u
bunaru, bunaru Bedra
Od abonosa (što) se krasi sa grbom?
I šta je to u bunaru, bunaru Bedra
Od pjevačica i pijača (pjanica) časnih?
Pozdravlja sa spasom Ummu Bekr (žena)
A da li je meni poslije moga naroda od spasa (mira)?
Priča nam Poslanik za (to) da ćemo živjeti
A kako je život jejina i (ptica) osvetnica?"
(Pod izrazom "I šta je to u bunaru, bunaru Bedra od abonosa
što se krasi sa grbom?", misli se na ovo: I koliko se baci u bunar Bedra
ljudi koji su imali posuđe od abonosa koje je ukrašeno sa mesom od
kamiline, devine grbe? Riječi "Saden" pl. "Asdaun"
znači jejina, i to muškarac jejine. Riječ "Hametun" pl.
"Hamun", znači pticu za koju su predislamski Arapi vjerovali da
izađe iz glave ubijenoga čovjeka i da ona traži da se ubijeni osveti
vičući: "Napojite me! Napojite me!" To jest: "Napojite
me krvi ubojice." Pa kada se ubijeni osveti, ona odleti. U nedostatku
drugoga izraza, prevodilac je tu pticu nazvao izrazom osvetnica. Po nekima obje
riječi u tekstu Asdaun i Hamun znače isto: ptica osvetnica, ali je
druga riječ samo tumač značenjaprve, prethodne u tekstu i
nazivaju je "atfun tefsirijjun". Ima još nekih tumačenja u vezi
ove dvije riječi, ali ta tumačenja se neće navoditi. Pjesnik
ovih stihova je bio idolopoklonik i on u zadnja dva stiha želi da istakne da on
ne vjeruje u proživljenje poslije smrti o kojem priča Poslanik - Muhammed
a.s..)
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Hemmam od Sabita, od Enesa, od Ebu Bekra,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio sam sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini, pa sam podigao
svoju glavu, pa kada li ja (suočim se, suočih se) sa nogama naroda
(koji je tražio, progonio nas dvojicu). Pa sam rekao:
"O
vjerovijesniče Allaha! Da (se dogodilo, da se dogodi) da je neki (od) njih
pognuo (spustio niže) svoj vid (tj. pogled), vidio (opazio) bi nas." Rekao
je:
"Šuti, o Ebu
Bekre! Dvojica su (ovo, tj. Mi smo dvojica takva što) je Allah treći njima
dvojici (pridružio se sa Svojom pomoći)."
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je
Evzaija - a rekao je Muhamed, sin Jusufa: pričao nam je Evzaija,
pričao nam je Zuhrija, rekao je: pričao mi je Ata', sin Jezida,
Lejsija, rekao je: pričao mi je Ebu Seid, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je:
Došao je (nekakav)
Beduin k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao njega o seobi
(u ime vjere, zbog Allaha), pa je rekao (na to Muhammed a.s. njemu):
"Teško tebi!
Zaista seoba (ta je takva da) je njezino stanje (tj. njezina stvar, njezino
pravilno izvršenje) žestoko (teško). Pa da li ti imaš (štogod) od deva?"
Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa daješ (li) njihovu milostinju
(milostinju od njih, za njih)?" Rekao je: "Da." Rekao je:
"Pa da li poklanjaš od njih (na privremeno korišćenje mlijekom neku
od njih, tj. daješ li na mužu, besplatno musti nekome neku devu)?" Rekao
je: "Da." Rekao je: "Pa muzeš (li) njih (na) dan njihovoga
dolaženja (vodi, napajalištu dajući jedan dio namuženoga mlijeka
siromašnima)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa (ti) radi iza
mora, pa zaista Allah neće okrnjiti tebi (To jest: Ako radiš to sve što si
mi izjavio, što si mi odgovorio na moja pitanja, ne moraš seliti u Medinu, nego
to tako radi makar živio od Medine daleko nekoliko mora, a ne jedno more, da
moraš prelaziti, pa zaista ti Allah neće umanjiti Svoju nagradu) od tvoga
rada (nijednu) stvar (ništa, nimalo)."
GLAVA
dolaženja (dolaska, stizanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, i njegovih drugova Medini (u Medinu).
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je: obavijestio nas je Ebu Ishak,
čuo je Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prvi ko je došao
(stigao) nama je Mus'ab, sin 'Umejra, i Ibnu Ummi Mektum. Zatim je došao na nas
(tj. nama) 'Ammar, sin Jasira, i Bilal, bio zadovoljan Allah od njih (s njima).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Ebu Ishaka, rekao je: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od
njih dvojice, rekao je:
Prvi ko (koji) je
došao nama je Mus'ab, sin Umejra, i Ibnu Ummi Mektum, i bila su njih dva
(običaja da) daju čitati ljudima (tj. njih dva poučavahu,
poučavali su ljude učenju, čitanju Kur'ana). Pa je došao Bilal,
i Sa'd i Ammar, sin Jasira. Zatim je došao Umer, sin Hattaba, u (tj. sa)
dvadeset drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je došao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nisam vidio stanovnike Medine
(da) su se veselili (i) sa (jednom, tj. i zbog kakve) stvari njihovim veseljem
sa poslanikom (zbog dolaska poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak
su učinile (tj. počele) robinje (da) govore: "Došao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa nije došao dok sam čitao
(pročitao poglavlje iz Kur'ana koje počinje ovako):
"Slavi (Hvali)
ime tvoga (svoga) Gospodara najvišega."
(Poglavlje koje se ubraja, nalazi - u poglavljima od (mnogo)
rastavljenoga (dijela Kur'ana, tj. od zadnjega dijela Kur'ana koji je mnogo
izrastavljan, a to će reći podijeljen na mnoga kraća poglavlja,
dok su u prva dva dijela duža poglavlja.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hišama, sina Urveta, od
njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da je ona rekla:
Pošto je došao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, žestoko su se
ugrijali (tj. dobili su vrućicu, groznicu) Ebu Bekr i Bilal. Rekla je: Pa
sam unišla njima dvojici, pa sam rekla:
"O moj oče!
Kako nalaziš sebe (tj. Kako se osjećaš - Kako si)?" I: "O
Bilale! Kako nalaziš sebe (Kako si)?" Rekla je: Pa je bio Ebu Bekr kada je
uzela (tj. kada bi uzela) njega (ta) vrućica (groznica, temperetura - bio
je običaja da) govori (govorio bi):
"Svaki
čovjek je pogođen jutrom u svojoj porodici
I smrt je bliža od kajiša njegove
obuće."
(Ili: "Svaki čovjek je pozdravljen jutrom u svojoj
porodici - A smrt je bliža od kajiša njegove obuće." To jest: Svakome
čovjeku nazove "Dobro jutro!" njegova porodica, a on u takvom
jednom danu bude iznenađen sa smrću i ne dočeka živ kraj dana,
umre u tom danu ranu.).
A bio je Bilal
(običaja) kada se je iščupala (prestala) od njega (ta) vrućica
(da) podigne svoj (parajući, potresni) glas i govori:
"Zar ne! Da mi
je znati da li ću zanoćiti (jedne) noći
U dolini, a okolo mene pirika i (trava)
dželil?!
I da li ću svakako doći (jednoga)
dana vodama (mjesta) Medženneta?
I da li će se svakako pokazati meni
Šamet i Tafil?"
(Medžennet je mjesto nekoliko milja udaljeno od doline Meke, a Šame
i Tafil su ili dva brda u blizini Meke, ili dvije vode, vrela blizu Meke.)
Rekla je Aiša: Pa sam
došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestila njega.
Pa je rekao:
"Moj Bože! Daj
zavoljeti k nama Medinu kao (kao što je) naša ljubav (za) Meku, ili (još)
žešće (jače), i učini zdravom nju. I blagoslovi nam u njezinom
sa-u i njezinom muddu (tj. i blagoslovi Ti nama sve ono što se mjeri mjerama
"sa'" i "mudd", a to je žito i voće), i prenesi
njezinu vrućicu (groznicu), pa učini nju (groznicu) u Džuhfu."
(U komentaru Kastalanije veli se da je i ovo jedna od mu'džiza
Muhammeda a.s., jer od tada ko se god napije vode u tom mjestu, dobije
groznicu.)
PRIČAO MI JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od
Zuhrije, pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Ubejdulah, sin Adijja,
izvijestio njega: Unišao (Ušao) sam Usmanu. - H - A rekao je Bišr, sin Šuajba:
pričao mi je moj otac od Zuhrije, pričao mi je Urvete, sin Zubejra,
da je Ubejdullah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega, rekao je:
Unišao sam Usmanu, pa
je (Usman) očitovao se (tj. izgovorio je kelimei šehadet,,
očitovanje, simbol vjere u Islamu, izjavu pripadnosti Islamu), zatim je
rekao:
"Što se
tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i
spasio, sa istinom, i bio sam od (onih ljudi) ko (koji) se odazvao Allahu i
Njegovom poslaniku i vjerovao je u (ono) što se je poslalo s njim Muhammed,
pomilovao ga Allah i spasio. Zatim sam selio dvije seobe, i postigao sam (da
budem, i postao sam) zet poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i
prisegnuo sam se njemu, pa tako mi Allaha nisam pogriješio (prema) njemu, a
niti sam prevario njega dok je (dok nije) usmrtio njega Allah, uzvišen
je."
(To jest: ".... i bio sam mu vjeran i poslušan do njegove
smrti.")
Slijedio je njega
(Šuajba) Ishak Kelbija, pričao mi je Zuhrija slično njemu
(slično navedenom hadisu).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, pričao nam je Malik. -
H - A izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je
Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Abbas izvijestio njega da se je
Abdurrahman, sin Avfa, vratio k svojoj porodici, a on je u (na) Mini u zadnjem
hodočašću (što) je hodočastio njega Umer, pa je našao mene, pa
je rekao Abdurrahman (pričajući Ibnu Abbasu za jedan slučaj koji
se desio, a koji je bio naljutio halifu Umera taj dan): Pa sam rekao:
"O
zapovjedniče vjernika! Zaista (ovaj) praznik (sezona hadža) skupi
propalice (od) ljudi (uz dobre ljude ima i niskih, propalica), i zaista ja
vidim (tj. mislim) da odgodiš (svoj naumljeni govor) do (vremena kada) stigneš
(dođeš u) Medinu, pa (jer) zaista ona je kuća seobe i postupka (tj.
govora i rada Muhammeda a.s.), i (da) dospiješ (muslimanskim) pravnicima, i
časnicima (uglednicima od) ljudi i njihovim posjednicima (imaocima)
mišljenja." Rekao je Umer:
"Zaista ću
ustati svakako u prvom mjestu (ustajanja što) ću ustati njega u Medini
(ili: što budem ustao njega; ili: što budem ustao u njemu u Medini)."
(Ovdje je ovaj slučaj skraćeno spomenut, a biće
spomenut opširnije u kasnijem tekstu. Jedan čovjek u tom danu je rekao da
će, ako Omer umre, prisegnuti se na vjernost omsici - tom-i-tom, jer se i
Ebu Bekru prisegnulo iznenada, na brzinu, pa je bilo dobro ispalo. To je
naljutilo Umera, pa je bio rekao da će taj isti dan pred veče održati
govor u kojem će upozoriti odgovorne i zaslužne ljude na opasnost od
propalica da im otmu njihove stvari, tj. poslove upravljanja i
rukovođenja. Na te riječi Umera, Abdurrahman je rekao onda ovo što je
navedeno. Bez ovoga objašnjenja ne bi se mogao shvatiti smisao slučaja o
kome je riječ u tekstu.)
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim El-Ensarija, sin Sa'da,
izvijestio nas je Ibnu Šihab od Haridžeta, sina Zejda sina Sabita, da je
Ummul-Ala - (jedna) žena od njihovih žena (koja) se je prisegnula (na vjernost)
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, - izvijestila njega da je Usman,
sin Maz'una, odletio (tj. bio dodijeljen) njima u (njihov) stan kada su bacili
kocku (ždrijeb) Pomagači na stan (tj. za razmiještanje na stanovanje u
svoje stanove) Iseljenika. Rekla je Ummul-Ala':
Pa se je razbolio
Usman kod nas, pa sam njegovala njega (sve) dok je preminuo. I učinili
(stavili, zamotali) smo ga u njegove odjeće. Pa je unišao nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla: "Milost Allaha
na tebe, o Ebu Saibe (nadimak Usmanov)! Moje je svjedočenje na tebe (za
tebe) zaista (da) je već počastio tebe Allah." Pa je rekao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"A šta upoznava
tebe (tj. Otkud ti znaš) da je Allah počastio njega?" Rekla je: Rekla
sam: "Neću znati (Ne znam), sa mojim ocem si ti i mojom majkom
(dostojan da se otkupiš), o poslaniče Allaha! Pa ko je (taj što će ga
počastiti Allah ako nije Usman)?" Rekao je (Muhammed a.s.): "Što
se tiče njega (Usmana), pa već je došla njemu tako mi Allaha sigurna
stvar (tj. smrt). Tako mi Allaha zaista ja zaista se nadam (da će biti)
njemu dobro, a ne znam (pouzdano ni za sebe) tako mi Allaha, a ja sam poslanik
Allaha šta će se učiniti sa mnom." Rekla je: "Pa tako mi
Allaha neću čistiti (tj. izjavljivati za nekoga da je čist,
bezgriješan ili spašen) poslije njega nijednoga (čovjeka, tj. nikoga,
nikome)." Rekla je: Pa je to ožalostilo mene. Pa sam zaspala. Pa se
pokazalo meni (u snu) za Usmana, sina Maz'una, (jedno) vrelo (koje) teče.
Pa sam došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestila
njega (o tom snu). Pa je rekao:
"To je njegovo
djelo."
PRIČAO NAM JE
Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga
oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Bio je dan Bu'asa
(jedan takav) dan (što) je proturio naprijed njega Allah, moćan je i
veličajan je, za Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio.
(To jest: Boj na Bu'asu je prethodio, dogodio se je prije nego što
je nastalo vrijeme dolasku Muhammeda a.s. u Medinu.)
Pa je došao (stigao)
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a već se je
rastavila (rascijepila) njihova skupina i ubili su se (i pobijeni su) njihovi
časnici (prvaci) u (tj. zbog) njihovoga ulaženja u Islam (lakše, jer da su
bili živi prijašnji prvaci, ne bi se htjeli povoditi za Muhammedom a.s..).
PRIČAO MI JE
Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Hišama, od njegovoga oca, od Aiše da je Ebu Bekr unišao njoj, a Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, je kod nje (u) danu (praznika) mršenja, ili (u
danu praznika) žrtve (da li za Ramazanski ili Hadždži, Kurban bajram), a kod
nje su (nekakve) dvije pjevačice, pjevaju njih dvije o (onome) što su
međusobno bacali (tj. dobacivali jedan drugome) Pomagači (o) danu
Bu'asa. Pa je rekao Ebu Bekr:
"Svirala sotone
(đavola zar ovdje)?" Dva puta (je to ponovio, rekao Ebu Bekr). Pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pusti njih dvije (na
miru), o Ebu Bekre! Zaista za svaki narod je (postoji, tj. Svaki narod ima
jedan) praznik (dakle: Svaki narod ima svoj neki praznik), i (a) zaista naš
praznik je ovaj dan."
PRIČAO NAM JE
Musedded, pričao nam je Abdul-Varis. - H - A pričao nam je Ishak, sin
Mansura, izvijestio nas je Abdusamed, rekao je: čuo sam svoga oca (da)
priča, pa je rekao: pričao nam je Ebu Tejjah Jezid, sin Humejda,
Dubeija, rekao je: pričao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Pošto je došao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, odsjeo je u visiji
(visini, visokom dijelu) Medine u (jednom) plemenu (što) se govori (rekne)
njima Amrubnuavfovići (Avfovi Amrovići). Rekao je (Enes): Pa je ostao
(stanovao) u njih (među njima) četrnaest noći (tj. dana), zatim
je poslao k skupini (ili: ka prvacima, glavarima od plemena) Nedžarovića
(poziv, poruku). Rekao je: Pa su (oni) došli stavljajući (oni) sebi
ogrlice (đerdane od) svojih sabalja (mačeva, tj. objesivši oni sebi
sablje, mačeve o vrat kao ogrlice, đerdani što se vješaju o vrat). Rekao
je: I kao da ja (sad) gledam k poslaniku (u poslanika) Allaha (Allahovoga),
pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj samarici (tj. na devi njegovoj je on)
i Ebu Bekr (ozadi, iza njega) je njegov sljedbenik (tj. pratilac), a skupina
Nedžarovića je okolo njega (idu tako) dok je bacio (najzad sedlo. tj. dok
je odsjeo) u dvorište Ebu Ejjuba. Rekao je: Pa je bio (običaja da) klanja
(tj. klanjavaše on) gdje je stigla (zatekla) njega molitva (vrijeme molitve), i
klanja u odmaralištima (plandovalištima, obitavalištima) brava (ovaca). Rekao
je: Zatim je zaista on zapovjedio za gradnju Bogomolje. Pa je poslao k skupini
(ili: k poglavarima, prvacima) Nedžarovića (poziv), pa su došli, pa je
rekao:
"O
Nedžarovići! Zacijenite mi ovaj vaš zid (tj. vrt ograđen zidom)."
Pa su rekli: "Ne. Tako nam Allaha ne tražimo njegove cijene (kod drugoga,
od drugoga nikoga) osim k Allahu (kod Allaha, od Allaha), uzvišen je."
Rekao je: Pa je bilo u njemu (tom vrtu) što govorim vama (što ću vam
reći). Bili su u njemu (u tom vrtu) grobovi idolopoklonika, i bile su u
njemu (nekakve) rupe (rovače; ili: ruševine; ili: deretine, vododerine), i
bile su u njemu (nekakve) palme. Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, za grobove idolopoklonika pa su se povadili (iskopali), i za
(te) rupe pa su se poravnale (uravnale, zatrpale) i za (te) palme pa su se
posijekle. Rekao je (Enes): Pa su poredali (te) palme (u) Stranu Bogomolje (tj.
u stranu prema kojoj se okreće kad se klanja). Rekao je: I učinili su
(tj. napravili su) njezine dovratke kamenje (od kamenja). (Misli se na dovratke Bogomolje.) Rekao je:
Učinili (tj. Počeli) su (da) prenose (te) stijene, a oni se služe
pjesmom u (metru pjesničkom zvanom) redžezu, a poslanik Allaha, pomilovao
ga Allah i spasio, je sa njima, (i) govore:
"Moj Bože!
Zaista ono nema dobra osim dobro drugoga svijeta (zadnjega, budućega
života). Pa pomozi Pomagače i Iseljenike!"
GLAVA
stanovanja (ostajanja) Iseljenika u Meki poslije izvršenja njegovih
(tj. svojih) obreda (ili: svoga obreda, svoje pobožnosti, tj. obreda
hodočašća-hadža).
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Hamzeta, pričao nam je Hatim od Abdurrahmana, sina Humejda,
Zuhrije, rekao je: čuo sam Umera, sina Abdul-Aziza, (da) pita Saiba, sina
sestre Nemira (tj. Nemirovog sestrića):
"Šta si čuo
o stanu (tj. o stanovanju, o boravljenju u stanovima) Meke?" Rekao je:
"Čuo sam 'Ala-a, sina Hadremije, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Tri (noći,
tj. Tri dana) je za Iseljenika (Iseljeniku dozvoljeno da ostane u Meki) poslije
vraćanja (sa Mine, tj. poslije ophođenja okolo Kabe koje se obavlja
nakon povratka sa Mine)."
(To je vrijedilo samo za Iseljenike, to jest za ljude koji su sa
Muhammedom a.s. iselili iz Meke zbog progona koje su, kojeg su trpili od
idolopoklonika prije nego su i stanovnici Meke primili Islam nakon osvojenja
Meke od strane muslimana. Ti iseljenici ni poslije osvojenja Meke nisu se
smjeli zadržavati u Meki više od tri dana kada bi dolazili da obave hadž. Bilo
im je haram - zabranjeno da ostaju dulje od tri dana.)