SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA znakova (Božijega) vjerovijesništva u Islamu

(To jest o onim pojavama koje su se desile kod Muhammeda a.s. kad je već počeo da poziva u Islam, a koje pojave, a te pojave su znakovi da je on zaista Božiji vjerovijesnik.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Selm, sin Zerira: čuo sam Ebu Redža-a, rekao je: pričao nam je Imran, sin Husajna da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. na jednome) putovanju, pa su (u prvom dijelu noći) putovali njihovu (svoju) noć (u jednoj svojoj noći). Te kada je bilo lice jutra (zora), odsjeli su (u zoru da se odmore). Pa su nadvladale (savladale) njih njihove oči, čak se je podignulo Sunce (visoko, a oni spavaše). Pa je bio prvi ko se (koji se je) probudio iz svoga sna (spavanja) Ebu Bekr, a ne buđaše se (tj. a nije buđen, probuđivan ni od koga) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz svoga sna (iz svoga spavanja) do (da) se probudi (on sam, dakle: nego se on sam budio). Pa se probudio Umer, pa je sjeo Ebu Bekr kod njegove glave, pa je počeo (da) veliča (Allaha) i (da) podiže svoj glas (kod glave Muhammeda a.s.) dok se (dok se nije) probudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao (odsjeo nakon što se udaljio nekoliko od mjesta odmaranja) i klanjao je sa nama jutarnju molitvu. Pa se odstranio (jedan) čovjek od (toga) naroda, (i) nije klanjao sa nama. Pa pošto je (sa molitve Muhammed a.s., dakle: kad je završio sa namazom), rekao je:

"O omsica (O ti, Hej ti)! Šta sprječava tebe da klanjaš sa nama?" Rekao je: "Pogodila je mene oskrvnjenost (oskrnavljenost, nečistoća vjersko-pravna - džunubluk)." Pa je zapovjedio njemu da se upravi (na čišćenje) sa zemljom (tj. sa prašinom zemljine površine koja je izdignuta, kao da se popela, jer je takva zemlja čišća od niže zemlje u koju se sliva svašta), (pa se taj čovjek očistio sa zemljinom prašinom) zatim je klanjao. I učinio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) jahalici ispred sebe.

(Jahalica: jahaća životinja.)

A već smo ožednili žestokom žeđu. Pa dok mi idemo, kada li mi (susretnemo se, sreto smo se) sa (jednom) ženom spuštačicom svojih dviju nogu (tj. koja jaše, jaši spuštajući svoje dvije noge) između dvije mješine (ili torbe za opskrbu, ovdje: za vodu). Pa smo rekli njoj: "Gdje je voda?" Pa je rekla: "Zaista ono nema vode (nikakve ovdje blizo, blizu)." Rekli smo: "Koliko je između tvoje porodice i između vode (te gdje si ti išla da se opskrbiš vodom)?" Rekla je: "Dan i noć (putovanja)." Pa smo rekli: "Idi (Odi, Kreni) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: "A šta je (A ko je) poslanik Allaha?" Pa nismo dali posjedovati njoj od njezine stvari (ništa, tj. nismo je pustili da ide svojim putem), čak smo okrenuli s njom prema Vjerovijesniku (tj. pred Vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pričala njemu sa (pričanjem) sličnim (onome) koje je (što je) pričala nama, osim (jedino to što je njemu rekla više) da je ona žena koja ima siročad (djecu).

(Mu'timetun je od jetimejtamun: siroče.)

Pa je zapovjedio za njezine dvije mješine, pa je potrao u dva otvora (tj. potrao je po dvama otvorima mješina - azla'u: mjesto na mješini kuda se izlijeva voda), pa smo pili žedni (mi bivši i bivši nas na broju) četrdeset ljudi dok smo se napojili. Pa smo (još) napunili svaku mješinu sa nama (što je bila, što smo je imali) i posudu (manju od kože za vodu, tj. i čuturu, čuturicu), osim (jedino) da ono (mi) nismo napojili (nijedne svoje) deve (kamile, jer deve su još mogle da trpe žeđ), a ona (mješina one žene iz koje smo pili i sebi točili i dalje je tako puna) i skoro je (da, i skoro da) se raspukne od punoće (od napunjenosti). Zatim je rekao:

"Dajte šta je (šta ima) kod vas?" Pa se sakupilo njoj od mrva (tj. od komadića hljeba) i datula (nešto, pa) dok je došla svojoj porodici, rekla je: "Došla sam najčarobnijem (od) ljudi (tj. najvećem čarobnjaku), ili je on (nekakav) vjerovijesnik, kao što su tvrdili (oni ljudi)." Pa je uputio Allah taj skup (odsječenu, usamljenu zajednicu od nekoliko kuća) sa tom ženom, pa je primila Islam (ona) i primili su Islam (i oni, stanovnici toga skupa, zajednice).

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Seida, od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Donijela se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) posuda, a on je u Zevra-u (jednom mjestu na trgu Medine), pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela voda (ta u posudi, jer je u toj posudi bilo malo vode, pa je ta voda počela da) izvire između njegovih prsta, pa se očistio narod (određeni, abdestio se narod izvjesni za molitvu). Rekao je Katadete: Rekao sam Enesu:

"Koliko ste bili (vi brojno veliki; Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Tri stotine, ili koliko tri stotine (količinom tri stotine, oko tristo)."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je on rekao:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prispjela je molitva popodneva, pa se tražila voda (za čišćenje - za abdest), pa nisu našli nje, pa se donijela poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakva) voda, pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u tu posudu, pa je zapovjedio ljudima (određenim, tj. tude, tu prisutnima) da se čiste (za molitvu) od nje (tj. od te vode uzimajući svaki sebi). Pa sam vidio (tu) vodu izvire ispod njegovih prstiju. Pa su se čistili (ti) ljudi dok su se (dok se nisu) očistili od kod (do) posljednjega (od) njih (tj. do zadnjega od njih - svi, svi su se očistili - abdestili su svi).

PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Hazm, rekao je: čuo sam Hasena rekao je: pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u neko (od) svojih izlaženja i sa njim su (neki) ljudi od njegovih drugova, pa su otišli idu (tj. idući, putujući oni, dakle: putovali su oni s njim). Pa je došla (određena) molitva, a (oni) nis

u našli (nikakve) vode (da) se očiste. Pa je otišao (neki) čovjek od (toga) naroda, pa je donio (jednu) čašu od (neke) lake vode (tj. od neke male vode, male lokvice vode koju je pronašao). Pa je uzeo nju (tu vodu u toj čaši) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se očistio. Zatim je pružio svoja četiri prsta na čašu (nad tom čašom), zatim je rekao:

"Ustanite, pa se očistite (pa abdestite)." Pa se očistio (taj) narod, čak su doprli u (ono) što hoće od (toga) čišćenja, a bili su sedamdeset, ili slično njemu (tome broju ljudi, dakle: bilo ih je oko sedamdeset ili sl.).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Jezida, izvijestio nas je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Došla je (određena) molitva, pa je ustao ko je bio bliže kuće od Bogomolje (tj. ustao je onaj čija je kuća bila blizo, blizu Bogomolje, ustao je da) se očisti (vodom kod kuće). A ostao je (jedan) narod (Dakle: Dok su drugi ostali). Pa se donio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) sud (lonac, korito za bojenje i pranje rublja) od kamenja (sud od kamena), u njemu je (neka, tj. mala) voda (malo vode). Pa je stavio svoj dlan, pa je bio malen (taj) sud (tako da nije mogao) da prostre (da pruži, raširi) u njemu svoj dlan, pa je stisnuo (skupio) svoje prste, pa je stavio njih u (taj) sud. Pa su se očistili (ljudi toga) naroda, svi oni skupa. Rekao sam:

"Koliko su bili (oni brojčano veliki - Koliko ih je bilo)?" Rekao je: "Osamdeset ljudi."

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, pričao nam je Husajn od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

Ožednili su ljudi dana (tj. na dan) Hudejbije, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio u položaju da je) pred njim (jedna mala kožna) posuda (čuturica za vodu u kojoj je bilo vode), pa se očistio. Pa su požurili (pojurili) ljudi prema njemu (ili: prema njoj, prema vodi). Pa je rekao:

"Šta vam je?" Rekli su: "Nije kod nas voda (tj. Nemamo nikakve vode da) se očistimo, a niti (da je) pijemo osim (ono, to vode) što je pred tobom." Pa je stavio svoju ruku u (tu) posudu, pa je počela (ta) voda (da) skače (da se kovitla, uzdiže) između njegovih prsta kao primjeri vrela (kao vrelo). Pa smo se napili, i očistili smo se. Rekao sam:

"Koliko ste bili (brojčano veliki, tj. Koliko vas je bilo)?" Rekao je: "Da smo bili (tj. Da nas je bilo) stotinu hiljada, zaista bi bilo (to) dosta nama. Bili smo (tj. Bilo nas je) petnaest stotina (hiljadu i pet stotina)."

PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je:

Bili smo danom (tj. na dan) Hudejbije (nas) četrnaest stotina, a Hudejbija je (jedan) bunar, pa smo iscrpali (tj. izgrabili) njega (vodu svu iz njega), čak (da) nismo ostavili u njemu (ni jedne) kapi (vode). Pa je sjeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na kraj (rub, obalu, ivicu toga) bunara, pa je pozvao za vode (malo, tj. pa je pozvao da mu se dadne, donese malo vode), pa je (isprao svoja usta sa tom vodom, isprao je, isplakao, tj. promućkao je tu vodu u svojim ustima) i prsnuo je (štrcnuo je iz usta) u bunar (taj vodu iz svojih usta). Pa smo ostali osim dalekoga (tj. ne tako daleko, ne tako dugo da čekamo), zatim smo se napajali dok smo se napojili, i napojile su se, ili vratile su se (sa vodom napojene) naše jahalice (tj. deve).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika (da) govori: Rekao je Ebu Talhate (svojoj ženi) Umu Sulejmi:

"Zaista već sam čuo glas poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je) slab (iznemogao), poznajem u njemu (na njemu određenu, tj. žestoku) glad. Pa da li je kod tebe od stvari (kakve, tj. Pa imaš li išta za pojesti)?" Rekla je: "Da." Pa je izvadila (nekoliko) kolača (lepinja, pogača) od ječma. Zatim je izvadila (jedan) pokrivač (za glavu) njezin (svoj), pa je zamotala (taj) hljeb (to pecivo) sa nekim (dijelom od) njega, zatim je sakrila (tj. stavila) njega pod moju ruku, a omotala je mene sa nekim (dijelom od) njega (pokrivača), zatim je poslala mene k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa sam otišao s njim (tj. odnio sam ga - hljeb). Pa sam našao poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji i sa njime su (bili određeni) ljudi. Pa sam stao na (nad) njima. Pa je rekao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allahi spasio:

"Je li poslao tebe Ebu Talhate?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "Sa hranom (jelom)?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onome, tj. onima) ko je sa njim: "Ustanite!" Pa je otišao i otišao sam među njima dok sam došao Ebu Talhatu, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao Ebu Talhate: "O Umu Sulejmo! Već je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa ljudima (već je doveo ljude), a nije kod nas (a nemamo toliko) što (bi bilo dovoljno da) nahranimo njih." Pa je rekla: "Allah i Njegov poslanik je znaniji (su znaniji)." Pa je otišao Ebu Talhate dok je sreo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Talhate sa njim. Pa je rekao poslanik Allaha:

"Ovamo (daj), o Umu Sulejmo, što je kod tebe (šta imaš)!" Pa je donijela taj hljeb. Pa je zapovjedio za njega (za hljeb) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se izmrvio (isitnio na male komadiće), i iscijedila je Umu Sulejma (jednu malu kožnu) mješinu (u kojoj je stajalo maslo), pa je začinila njega (hljeb). Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njega (u hljeb, tj. izrekao je nad hljebom onu molitvu) što je htio Allah da rekne, zatim je rekao:

"Dozvoli za deset (ljudi da uniđu da jedu)!" Pa je dozvolio njima. Pa su jeli dok su se zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio (i) njima, pa su jeli dok su se (i oni) zasitili (najeli), zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je dozvolio njima (dakle: sljedećoj grupi ljudi), pa su (i oni) jeli dok su se zasitili, zatim su izašli. Zatim je rekao: "Dozvoli za desetoricu!" Pa je jeo (taj) narod (ti ljudi), svi oni dok su se zasitili, a (taj) narod je (sačinjavalo) sedamdeset, ili osamdeset ljudi.

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, pričao nam je Israil od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudov), rekao je:

"Brojasmo (određene) znakove blagoslovom (tj. mi smo računali i prikazivali kao blagoslov mnoga nadnaravna, natprirodna djela i pojave kod Muhammeda a.s.), a vi brojite njih (smatrate ih, sve te znakove) zastrašivanjem (od kazne Božije, predznacima kazne). Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju, pa je omanjila voda, pa je rekao:

"Tražite (jedan) višak od vode." Pa su donijeli (jednu) posudu, u njoj je (bilo) malo vode. Pa je uveo (tj. stavio) svoju ruku u (tu) posudu, zatim je rekao: "Dođi na (vodu) čistu, blagoslovljenu! A blagoslov je od Allaha." Pa zaista već sam vidio (tu) vodu (da) izvire između prsta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista već slušasmo slavljenje (određenoga) jela (koje je slavilo Allaha dž.š.), a ono se jede (tj. dok se to jelo jede ono slavi Uzvišenoga Boga)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Zekerija, rekao je: pričao mi je Amir, rekao je: pričao mi je Džabir da je njegov otac preminuo (umro), a na njemu je (nekakav) dug (dugovanje), pa sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao:

"Zaista moj otac (je u takvom položaju umro da) je ostavio na sebi dugovanje, a nije kod mene (a nemam ništa drugo) osim što izvode (tj. što daju ploda od sebe) njegove palme, a ne dopire (ono) što izvode (daju one nekoliko) godina (onu vrijednosti sumu) što je na njemu (onaj dug), pa odi (hajde) sa mnom zato da ne budu bezobrazni (pretjerani) na mene (očevi) potražioci (zajmodavci)." Pa je išao (obišao Muhammed a.s.) okolo (oko jedne) hrpe (ili: okolo jednoga gumna, harmana) od hrpa (tih) datula (hurmi), pa je molio (za sreću i blagoslov Uzvišenoga Boga), zatim je (obišao) drugu (hrpu, ili gumno), zatim je sjeo na nju (tj. uz nju, uz hrpu), pa je rekao:

"Čupajte je (hrpu, tj. Sipajte je, Grabite je - ili: Čupajte ga, tj. Sipajte, Grabite ga - plod datula sa ove hrpe svaki za svoje potraživanje)!" Pa je ispunio (u cijelosti, tj. isplatio je) njima (potraživanje) koje je za njih (tj. njima pripadalo), i ostalo je (još, tj. i preteklo je još toliko datula) kao (ono) što je dao njima.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir od svoga oca, pričao nam je Ebu Usman da je ono pričao njemu Abdurahman, sin Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su drugovi isputa (nadvoda, natkrivenoga prostora ozadi, ozada, iza Bogomolje u Medini) bili (jedni) ljudi siromašni, i da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao jedanput:

"Ko je bio (tj. Ko je u ovome času u takvome stanju da) je kod njega (tj. da ima u njega) hrana dvojice (tj. jelo za dvije osobe), pa neka odvede trećega (tj. neka uzme sa sobom trećega). A ko je (u takvom stanju da) je bilo kod njega (da on ima) hranu četvorice, pa neka odvede petoga ili šestoga; ili kao što je rekao (tj. rekao je to, ili slično tome onako kako je već rekao)." I da je Ebu Bekr doveo trojicu, i odveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu i Ebu Bekr trojicu. Rekao je: Pa ono ja, i moj otac i moja majka smo (u kući zajedno). A neću znati (A ne znam) da li je rekao: Moja žena i moj sluga su između naše kuće (ili: naše sobe) i između kuće (sobe) Ebu Bekra. I da je Ebu Bekr večerao (tu noć) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je ostao dok je klanjao večernju molitvu (dok nije klanjao jaciju), zatim se vratio, pa je ostao dok je večerao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je došao (svojoj kući Ebu Bekr) poslije što je prošlo od (te) noći što (tj. koliko) je htio Allah. Rekla je njemu njegova žena:

"Šta je zadržalo tebe od tvojih gostiju, ili tvoga gosta (što si ih pred noć doveo)?" Rekao je: "A da li si dala večeru njima?" Rekla je: "Nisu htjeli do (da ti) dođeš (dok ti ne dođeš)." Već su nudili njima (gostima sluge večeru), pa su nadvladali (oni - gosti) njih (sluge, tj. nisu htjeli bez tebe da jedu). Pa sam otišao, pa sam se sakrio. Pa je rekao: "O neuki (ili: O zlikovče)!" Pa je zazivao odsijecanje nosa (tj. kleo me je da mi nos bude odsječen), i psovao (grdio) je. I rekao je (gostima):

"Jedite!" I rekao je: "Neću kušati njega (toga jela) nikada."

Tako mi zakletve Allaha ne uzimasmo zalogaja (tj. nijednoga zalogaja) osim (da) je raslo od najdonjega (dijela) njega (to jelo, tj. ne uzimasmo, a da se drukčije dešavalo osim to da bi jelo iza svakoga uzetoga zalogaja to jelo narastalo) više od njega (više nego zalogaj, dakle: povećavalo se jelo) dok su se zasitili. I postala je (ta hrana, to jelo) mnogobrojnija od (onoga) što je bila prije. Pa je pogledao Ebu Bekr, pa kada li (jedna) stvar ili više (te hrane, dakle: Pogledao je Ebu Bekr i ugledao je da je te hrane bilo kao prije ili još više). Rekao je svojoj ženi: "O sestro Firasovića!" Rekla je: "Ne (li)! (tj. Zar ne!) Tako mi stalnosti (tj. radosti) moga oka zaista ona (ova hrana) je sada mnogobrojnija od (onoga) što je (bila) prije za tri puta." Pa je jeo od nje Ebu Bekr (dakle: Jeo je tu hranu i Ebu Bekr), i rekao je:

"Bio je samo satana (određeni ponio me malo prije na one riječi)" - misli (na) svoju zakletvu (što se bio zakleo da neće okusiti nikada te hrane). Zatim je jeo od nje (jedan) zalogaj, zatim je odnio nje k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je osvanula kod njega. I bio je između nas i između (jednoga) naroda ugovor (o primirju), pa je prošao (istekao taj) rok. Pa smo zastarješinili (postavili za vojne starješine, načelnike) dvanaest ljudi. Sa svakim čovjekom od njih su (neki) ljudi, Allah je znaniji koliko je sa svakim čovjekom, osim (jedino što znam) da je on (tj. Muhammed a.s.) poslao sa njima (sa tim starješinama od te hrane koliko je kome starješini trebalo hrane). Rekao je (Abdurahman Ebu Bekrov na kraju):

Jeli su od nje svi (skupa). Ili kao što je rekao (on o navedenom slučaju). A osim njih (ljudi u gornjem lancu prenosilaca ovoga hadisa neko drugi) govori: Pa smo se razdijelili (na grupe za dvanaestoricu ljudi - to je drugi način pričanja umjesto: Pa smo zastarješinili dvanaest ljudi).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Hammad od Abdul-Aziza, od Enesa; i (predao ga je Hammad) od Junusa, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Pogodila je stanovnike Medine nerodica (tj. glad zbog suše) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa dok on propovjeda danom petka (petkom), kadli je ustao (kadli ustade jedan) čovjek pa je rekao (pa reče):

"O poslaniče Allaha! Propali su (tj. Propadoše) konji! Propadoše ovce! Pa moli Allaha (da) napoji nas (kišom)!" Pa je pružio svoje dvije ruke i molio je. Rekao je Enes: A zaista nebo je (u tom času bilo) kao primjer stakla. Pa se uzburkao (podigao, pojavio veliki) vjetar (koji) je stvorio (napravio jedan) oblak, zatim se skupljao (oblak, tj. gomilao se jedan po jedan oblak), zatim je poslalo nebo svoje otvore (tj. slavine - a to će reći: počela je da pada jaka kiša). Pa smo izašli gazimo (tj. gazeći mi tu) vodu (od kiše), čak smo došli našim (svojim) stanovima (po takvom vremenu). Pa neprestano nam je kišilo (davala nam se kiša, dakle: Stalno je padala kiša) do drugoga petka. Pa je ustao k njemu onaj (isti) čovjek, ili (jedan drugi, neki drugi) osim njega, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Porušiše se kuće (naše od kiše), pa moli Allaha (da) zadrži (zaustavi) nju." Pa se nasmiješio, zatim je rekao:

"Okoline naše (neka dobijaju kišu), a ne na nas (da pada više)!" Pa sam gledao k oblaku (onome kako) se cijepao (on, tj. razilazi se) okolo Medine kao da je on vijenac.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja, sin Kesira, Ebu Gassan, pričao nam je Ebu Hafs, a njegovo ime je Umer, sin Ala-a, brat Ebu Amra, sina Ala-a, rekao je: čuo sam Nafi-a od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) propovijeda (predikuje primaknuvši se jednom) panju (tj. stojeći uz jedan panj). Pa pošto je uzeo (svoju) govornicu, okrenuo se k njoj. Pa je zajecao (zaječao, uzdisao taj) panj, pa je došao njemu (Muhammed a.s.), pa je potrao svojom rukom njega.

A rekao je Abdul-Hamid: Izvijestio nas je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Muaz, sin Ala-a, od Nafi-a za ovo. A predao je njega (ovaj hadis) Ebu Asim od Ibnu Ebu Revada, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, rekao je: čuo sam svoga oca (priča) od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stajaše petkom uz (jedno) stablo, ili palmu. Pa je rekla (jedna) žena od Pomagača, ili (jedan) čovjek:

"O poslaniče Allaha! Zar nećemo učiniti (napraviti) tebi (jednu) govornicu?!" Rekao je: "Ako ste htjeli (tj. Ako hoćete, možete)." Pa su učinili (napravili) njemu (jednu) govornicu. Pa pošto je bio petak, dao se (tj. krenuo je) ka (toj) govornici. Pa je zavikala (ta) palma (tj. panj palme) vikanjem djeteta (tj. zajecao je). Zatim je sišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stisnuo njega k sebi (uza se, a ona, palma - panj njezin) jeca jecanjem djeteta koje se umiruje (kojega neko umiruje, smiriva). Rekao je:

"Plakaše (palma) na (ono, tj. zbog onoga) što slušaše (ona) od (određenoga) opominjanja kod nje."

PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, sina Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Hafs, sin Ubejdulaha sina Enesa sina Malika, da je on čuo Džabira, sina Abdullaha (da) govori:

Bila je Bogomolja natkrivena (tj. ona je imala krov, ili tavanicu, strop koji je stajao) na panjevima (ili: na deblima stabala) od palme. Pa je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je propovijedao (predikovao, da) stoji uz panj (deblo) od nje (tj. uz balvan, direk, stup od palme). Pa pošto se načinila (napravila) njemu govornica, i bio (se) na nju (popeo), pa čuli smo za (tj. u) toga panja (direka jedan) glas kao glas deve (koja je u desetom mjesecu trudnoće, steonosti, stevana, steona, stelna već deseti mjesec), čak (da) je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je stavio svoju ruku na nju, pa se smirila (ta palma, tj. taj panj, direk, stup, stub).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta.

PRIČAO JE MENI Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Vaila (da) priča od Huzejfeta da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

"Koji (od) vas pamti govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o kušnji (iskušenju, neredu, smutnji, buni, pobuni)?" Pa je rekao Huzejfete: "Ja pamtim (onako doslovno) kao što je rekao." Rekao je (Umer): "Daj! Zaista ti si zaista smion." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo):

"Kušnja čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovom imanju i njegovom susjedu. Nju iskupljuje molitva, i milostinja, i zapovijedanje za dobro i odvraćanje od ružnoga (tj. zapovijedanje dobroga i zabranjivanje zla)." Rekao je (Umer): "Nije ova (kušnja), a ali (tj. nego ona kušnja) koja će se zatalasati kao talasanje mora (tj. zbog koje će se ljudi, narod uznemiriti, zatalasati kao što se more zatalasa)." Rekao je (Huzejfete): "O zapovjedniče vjernika! Nema (nikakve) štete na tebe (tebi) od nje (od te vrste kušnje). Zaista između tebe i između nje su (jedna) vrata zaključana (zatvorena)." Rekao je: "Otvoriće (li) se (Da li će se otvoriti ta) vrata, ili će se razbiti?" Rekao je: "Ne (tj. Neće se otvoriti), nego će se razbiti." Rekao je: "To je priličnije (da tako bude jer je jasno) da se neće zaključati (zatvoriti više nikada)." Rekli smo: "Znao (li) je (on ko su ta) vrata (Zna li on ko su ta vrata)?" Rekao je: "Da, kao što da je bliže (od) sutra večeras (tj. kao što je znao da je od sutrašnjega dana bliže večerašnja noć). Zaista ja sam pričao njemu (jedan) hadis (koji) nije sa greškama (pomiješan). Pa smo se plašili da pitamo njega, i zapovjedili smo Mesruku, pa je pitao njega, pa je rekao: "Ko su (bila ta) vrata?" Rekao je: "Umer."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće nastati (Neće doći) Sudnji dan (prije) do (da) se borite (dok se ne budete borili protiv jednoga) naroda (takvoga što) su njihove obuće (određena) dlaka; i do (da) se borite (protiv) Turaka, (naroda) malenih očiju, crvenih lica, malih (i ravnih) noseva, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom. I nalazite od najboljih ljudi (da je onaj ko) je najžešći (od) njih odvratnošću za ovu stvar (tj. ko najviše mrzi ovu stvar prije) do (da) padne u nju (tj. prije nego primi nju - vjeru Islam, a kad je primi onda bude jedan od najboljih ljudi). A ljudi su rudnici (tj. izvori i dobra i zla), najbolji (od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu. I zaista doći će svakako na jednoga (od) vas (jedno takvo) vrijeme (u kojem) zaista da vidi mene draže je k njemu od (toga, tj. voliće, volio bi on da me vidi nego) da bude njemu kao njegova porodica i njegovo imanje (tj. nego da on ima nešto slično porodici i imanju)."

PRIČAO JE MENI Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Neće nastati (doći) Čas (tj. Sudnji dan prije) do (da) se borite protiv (stanovnika pokrajina) Huz i Kerman od (pokrajina) Perzijanaca (ili: Nearapa), crvenih lica, spljoštenih (plosnatih) noseva, malenih očiju, kao da su njihova lica štitovi postavljeni kožom, njihova obuća je dlaka." Slijedio je njega (tj. Jahja-a još drugi) osim njega (osim Jahja-a pričajući) od Abdurrezzaka.

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Ismail: izvijestio me Kajs, rekao je:

Došli smo Ebu Hurejretu, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: Družio sam se sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri godine (i) nisam bio u mojoj (svojoj) godini pohlepniji (ni) na (za jednu stvar kao na to) da pamtim hadis od mene u njima (tj. nisam u svome životu bio pohlepniji sam od sebe ni na što od pamćenja hadisa u tim godinama). Čuo sam ga (Muhammeda a.s. da) govori i rekao (tj. i pokazao) je svojom rukom evo ovako:

"Pred Čas (tj. Prije Sudnjega dana) borićete se protiv (jednoga) naroda, njihove obuće su dlake, a ono je (tj. a to je) ovaj pojavljivač (na otvorenom prostoru, pustinji da se bori protiv muslimana)." A rekao je Sufjan jedanput: "....., a oni su stanovnici bazara (pijace, tj. oni koji imaju trgove, bazare, čaršije)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Džerir, sin Hazima: čuo sam Hasena (da) govori: pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Pred Čas borićete se protiv naroda (što) se obuva dlakom, i borićete se protiv naroda (takvoga) kao da su njihova lica štitovi obloženi kožom."

(Napominjalo se već jednom da "tirakun" znači koža obuće, koža za obuću, pa od toga "mutrekatun" obložena stvar sa kožom za obuću.)

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Boriće se protiv vas Židovi, pa će se dati vama moć (ili: vlast) nad njima čak (da) će govoriti (određeni) kamen: "O muslimane (O muslimanu)! Ovo je Židov iza mene, pa ubij ga."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Džabira, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Doći će na (određene) ljude (jedno takvo) vrijeme (da) će ratovati, pa će se reći: "U vama je (li) se ko (Je li se među vama iko) družio sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li iko ko je sa njim bio)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se pobijediti na njima (Pa će pobjediti). Zatim će ratovati, pa će se reći njima: "Da li je u vama (među vama iko) ko se družio sa (onim) ko se družio (tj. sa onima koji su se družili) sa Poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ima li među vama ko je bio drug druga Muhammedova a.s.)?" Pa će govoriti: "Da." Pa će se osvojiti (pobijediti) njima (Daće im se pobjeda; pobijediće).

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Hakema, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Israil, izvijestio nas je Sa'd Taija, izvijestio nas je Muhill, sin Halifeta, od Adijja, sina Hatima, rekao je:

Dok sam ja kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je došao (tj. kadli dođe) njemu (jedan) čovjek, pa je tužio k njemu siromaštvo (tj. potužio mu se na siromaštvo). Zatim je došao njemu (jedan) drugi, pa (se) tužio k njemu (na) presijecanje puta (tj. na dočekivanje razbojnika koji zaustavljaju putnike i pljačkaju ih). Pa je rekao: "O Adijje! Da li si vidio Hiru?"

(Nekada poznati grad Hira je bio u susjedstvu, u blizini današnjega mjesta Kufe u Iraku.)

Rekao sam: "Nisam vidio nje (te varoši), a već sam se obavijestio o njoj." Rekao je: "Pa ako bude dugačak s tobom život (Ako budeš živio dugo), zaista vidjećeš svakako putnicu (tj. ženu koja putuje u nosiljki na devi - da ona) prelazi (tj. putuje) od Hire, čak (da) ophodi Kabu (došavši ona u Meku), ne boji (se, neće se ona plašiti na tom putu) nijednoga (tj. nikoga) osim Allaha." Rekao sam u (onome) što je između mene i između moje duše (Pomislio sam u sebi): Pa gdje su nevaljalci Tajja koji su već zapalili (određene) zemlje (ili: gradove)?! "I zaista ako bude dugačak s tobom (tj. u tebe) život, zaista osvojiće se svakako blagajne kserksa (perzijskoga vladara)?" Rekao sam: "Kserksa, sina Hurmuza?" Rekao je: "Kserksa, sina Hurmuza (sina Hurmuzovoga). I zaista ako bude dugačak s tobom (u tebe) život, zaista vidjećeš svakako (određenoga) čovjeka (da) izvadi napunjenost svoje šake (tj. punu svoju šaku) od zlata ili srebra (punu šaku zlata ili srebra), traži (tj. tražeći on) ko će primiti njega (zlato ili srebro) od njega, pa neće naći nijednoga (čovjeka, tj. nikoga da) primi njega od njega. I zaista će sresti svakako Allaha jedan (od) vas (onoga) dana (kada) bude sreo Njega (tj. sresti će Ga na Sudnjem danu), a nije (tj. a nema) između njega i između Njega tumač (tj. nema nikakvoga tumača da) tumači njemu, pa će reći svakako:

"Zar nisam poslao k tebi (čovječe, jednoga) poslanika pa (da) priopći (saopći) tebi?" Pa će reći: "Da." Pa će reći: "Zar nisam dao tebi imanje i dao višak na tebe?" Pa će reći: "Da." Pa će pogledati (na prostor) od svoje desne (strane - desnice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla, i pogledaće (na prostor) od svoje lijeve (strane - ljevice), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim pakla." Rekao je Adijj: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Čuvajte se Vatre i da (tj. pa makar da milodarite) sa polovinom datule (hurme), pa ko nije našao (ko nema ni) polovinu datule, pa sa lijepom riječi (neka s nekim razgovara)." Rekao je Adijj: Pa vidio sam (određenu ženu u nosiljki) putnicu (da ona) prtlja (ide, putuje) od Hire čak (da) ophodi Kabu, ne plaši (ne plašeći) se (ona nikoga) osim Allaha; i bio sam u (među onima) ko je osvojio (koji su osvojili) sebi blagajne kserksa, sina Hurmuza. I zaista ako bude dugačak sa vama (u vas) život, zaista ćete vidjeti svakako (ono) što je rekao Vjerovijesnik Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio, (da) će izvaditi (čovjek) punoću (napunjenost) svoga dlana (svoje šake, tj. punu svoju šaku).

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Sa'dan, sin Bišra, pričao nam je Ebu Mudžahid, pričao nam je Muhill, sin Halifeta, čuo sam Adijja:

Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO JE MENI Seid, sin Šurahbila, pričao nam je Lejs od Jezida, od Ebul-Hajra, od Ukbeta, sina Amira, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao (jednoga) dana, pa je klanjao na stanovnike Uhuda (tj. za šehide-mučenike ukopane, pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na umrloga (tj. obavio je za njih svoju molitvu koju obavlja za umrle osobe), zatim je otišao ka govornici, pa je rekao:

"Zaista ja sam vaš preteča (predvodnik), i ja sam svjedok nad vama. Zaista ja tako mi Allaha zaista gledam k mome (svome) bunaru sada (misli na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvom položaju da) su se dale meni blagajne (riznice) ključeva Zemlje. I zaista ja tako mi Allaha neću se plašiti (ne plašim se, ne bojim se) da ćete poslije mene biti (opet) idolopoklonici, a ali (tj. nego) se plašim da ćete se međusobno natjecati u njoj (u ovozemnosti, tj. u sticanju i u uživanju ovozemaljskih udobnosti i užitaka u tolikoj mjeri da ćete zaboraviti na dobra djela uopće)."

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nadnio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Popeo se) na (jednu) tvrđavu od tvrđava (Medine), pa je rekao:

"Da li vidite šta (ja) vidim? Zaista ja vidim (određene) kušnje (tj. bune, nerede da) će se događati između vaših kuća mjestima događanja kapanja (kiše, tj. biće ih mnogo i obuhvatiće svakoga, neće u tome biti pošteđen niko kao od kiše kada pada što niko nije pošteđen)."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, pričala njemu da je Umu Habibeta, kći Ebu Sufjana, pričala njoj od Zejnebe, kćeri Džahša, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. njoj) zastravljen (uplašen), govori (govoreći):

"Nema božanstva osim Allah (osim Allaha)! Teško Arapima od (jednoga velikoga) zla (što) se je već približilo! Otvorilo se danas od pregrade (zida) Goga i Magoga (Jedžudža i Medžudža) kao ovo (ovoliko, ovako)." I napravio je krug sa svojim prstom (palcom, palcem) i sa (onim) koji slijedi njega (tj. i sa onim do njega, a to je kažiprstom). Pa je rekla Zejneba: Pa sam rekla:

"O poslaniče Allaha! Zar ćemo propasti, a u nama su (određeni) dobri (ljudi)?" Rekao je: "Da, kada je bilo mnogo (tj. kada bude mnogo određene) rđe (slaboće, nevaljalstva, tj. grijeha)." A od Zuhrije: Pričala je meni Hinda, kći Harisa, da je Umu Selemete rekla: Probudio se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Slava Allahu! Šta (li) se je to spustilo od (određenih) blagajni (riznica), i šta (li) se je to spustilo od kušnji (nereda, pobuna, ratova)!"

PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta sina Madžišuna, od Abdurahmana, sina Ebu Sa'sa'ata, od njegova oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je meni (tj. Rekao je Ebu Seid k Ebu Sa'sa'atu):

"Zaista ja vidim tebe (da) voliš brave (ovce) i sebi uzimaš njih, pa popravljaj ih i popravljaj njihovu slinu (iz nosa, tj. liječi ih od bolesti koja im izaziva tečenje sline, sluzi iz nosa), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Doći će na (određene) ljude vrijeme (takvo da) će biti bravi u njemu (ovce njemu) najbolje imanje muslimana, slijediće s njima vrhove brda, ili grane (od palmi) brda (na brdima) u mjestima padanja kiše, bježaće sa svojom vjerom od kušnji (od iskušenja, nereda, pobuna; zavođenja u strasti i zablude)."

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz Uvejsija, pričao nam je Ibrahim od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Biće kušnje (bune takve da) sjedač u njima je bolji od stajača, a stajač u njima je bolji od idača (hodača, onoga koji ide, hoda pješačeći), a idač (pješak) u njima je bolji od trkača (trčača, koji trči). I ko se uzdigne (podigne, pođe) za njima, tražiće da se uzdignu njemu (ili: pogledaće ga one metnuvši ruku iznad obrva), a ko nađe sklonište ili utočište, pa neka se uteče njemu (pa neka se skloni u njega)."

(Riječi: "I ko se uzdigne za njima - za tim kušnjama -, tražiće one da se uzdignu njemu,...", tumače se na više načina. Jedna tumačenja se svode na to da će te kušnje uništiti, odnosno tražiti da privuku sebi svakoga ko se bude nadvirio na njih, ili se bude zanimao za njih, ili se bude stavio u opasnost zbog njih. Drugo jedno tumačenje veli da će te kušnje savladati svakoga ko se bude borio protiv njih, i prepirao se s njima.)

A od Ibnu Šihaba: Pričao mi je Ebu Bekr, sin Abdurahmana sina Harisa, od Abdurahmana, sina Muti'a sina Esveda, od Nevfela, sina Muavijeta (prenosi se) slično ovome hadisu Ebu Hurejreta, osim (jedino) da Ebu Bekr povećava: "Od molitve je molitva (jedna takva da) ko (bude taj da) je prošla njega (ta molitva) pa kao da se rasparilo (okrnjilo na) njegovu porodicu i njegovo imanje (kao da mu je okrnjena, umanjena, smanjena porodica i imanje, imetak)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Zejda, sina Vehba, od Ibnu Mesuda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Biće pretpostavljanje (davanje prvenstva i prednosti onome kome, u stvari, to ne pripada - a veli se da "eseretun" znači sebičnost, koristoljublje, pa bi onda prevod mogao da i ovako glasi: "Biće sebičnost...) i stvari (neke što) ćete nijekati njih (što ih nećete odobravati)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa šta zapovjedaš nama (da činimo u tom slučaju)?" Rekao je: "Izvršavaćete (određenu) dužnost koja je na vama, a pitaćete (tj. a molićete) Allaha (da vam dadne pravo, ili nagradu) koja vama (pripada, slijedi)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, pričao nam je Ebu Mamer Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Šubete od Ebu Tejjaha, od Ebu Zurata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Upropastiće (Uništiće određene) ljude ovaj rod (ovaj plemenski ogranak) od Kurejševića (plemena)." Rekli su: "Pa šta zapovjedaš nama?" Rekao je: "Da (se postupi tako) da ljudi se odstrane (od) njih (tj. Zašto se nisu odstranili - Zašto se ljudi ne odstrane njih)!"

Rekao je Mahmud: Pričao nam je Ebu Davud, izvijestio nas je Šubete od Ebu Tejjaha; čuo sam Ebu Zurata.

(Svrha ovoga drugoga seneda je da pokaže da je Ebu Tejjah čuo hadis od Ebu Zur'ata, jer se izričito navodi riječ "čuo sam - semitu", a u prethodnom senedu se kaže "od Ebu Tejjaha, od Ebu Zur'ata". To je češće puta svrha navođenja ponovnoga skoro istih seneda.)

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, Mekija, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, Umevija (tj. Umejević) od njegovoga (svoga) djeda, rekao je:

Bio sam sa Mervanom i Ebu Hurejretom, pa sam čuo Ebu Hurejreta (da) govori: čuo sam Istinitoga Poistinićenoga (tj. Onoga kome se istina objavljivala, tj. čuo sam Muhammeda a.s. da) govori:

"Propast moje sljedbe je (tj. biće) na dvjema rukama (nekih) dječaka (mladića) od Kurejševića." Pa je rekao Mervan: "Dječaci (Mladići da budu, zar će biti zapovjednici)?" Rekao je Ebu Hurejrete: "Ako si htio (Ako hoćeš) da imenujem njih: Sinove omsice (Sinovi toga-i-toga) i sinove omsice (toga-i-toga, tj. omsičiće i omsičiće)."

(Ili: ".... da imenujem njih, sinove omsice i sinove omsice." A to znači: "Ako hoćeš da ti ih po imenu kažem ko su i koji su.")

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Velid, rekao je: pričao mi je Ibnu Džabir, rekao je: pričao mi je Busr, sin Ubejdulaha, Hadremija, rekao je: pričao mi je Ebu Idris Havlanija da je on čuo Huzejfeta, sina Jemana, (da) govori:

Bili su (određeni) ljudi (običaja da) pitaju (tj. Pitaše ljudi) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (određenome) dobru, a bio sam (običaja da) pitam njega o (određenome) zlu (tj. a ja ga pitah o zlu zbog) bojazni (zbog strahovanja) da stigne mene (tj. da će me zlo, možda, stići, zadesiti). Pa sam rekao:

"O poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili u predislamlju (a doslovno: u neznalaštvu, u dobu neznanja, grubosti, varvarstva) i zlu, pa je donio nama Allah ovo (određeno) dobro, pa da li je poslije ovoga dobra od zla (ikakvoga ostalo išta, tj. da li će doći poslije ovoga dobra kakvo zlo)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "A da li je poslije toga zla od dobra (ikakvoga ostalo išta, tj. A da li će poslije toga zla doći kakvo dobro)?" Rekao je: "Da, a u njemu je zadimljenost (tj. zamućenost, mutnoća)." Rekao sam: "A šta je njegova zadimljenost (mutnoća)?" Rekao je: "Narod (tj. Jedni ljudi koji) će upućivati u (drugi putokaz) osim moga putokaza (tj. koji će upućivati na drugi postupak i način življenja osim moga postupka i moga načina življenja). Poznavaćeš od njih (određeno dobro) i nijekaćeš (tj. nećeš odobravati neke zle pojave i nedostatke kod njih)." Rekao sam: "Pa da li je poslije toga dobra (na redu da se pojavi išta) od zla?" Rekao je: "Da. Pozivači (neki) ka vratima pakla. Ko se odazvao (tj. Ko se odazove) njima k njemu, bacili su (tj. baciće) ga u njega." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Opiši ih nama." Pa je rekao: "Oni su od jedne naše kože, i govoriće sa našim jezicima." Rekao sam: "Pa šta zapovjedaš meni ako stigne mene to?" Rekao je: "Držaćeš se skupa (zajednice, tj. glavnine, većine) muslimana i njihovoga vođe." Rekao sam: "Pa ako ne bude za (tj. u) njih skupa (zajednice), a ni vođe?" Rekao je:

"Pa odstrani se tih stranaka (organizacija), svih njih, i da (tj. pa makar da bi došao u takav položaj) da ujedeš (ugrizeš, tj. da se uhvatiš zubima) za korijen stabla (za žile kakvoga drveta, tj. da se moradneš zavući u rupu pod žile kakvoga drveta), čak (da) stigne tebe smrt (tvoja), a ti si na tome (tj. u tom položaju i stanju)."

(Sadržaj ovoga hadisa vrijedi za muslimanski narod, muslimane cijeloga svijeta od godine kad je nestalo halife kao vjerskoga poglavice i vođe, a to znači od hiljadu devet stotina i dvadeset i pete - 1925. - godine, kojega su protjerali iz Turske. On je, istina, već bio bez ikakve stvarne moći, ali je ipak od većine muslimana na svijetu bio cijenjen i poštivan. Od tada više nikakva muslimanska stranka nije više mogla da oko sebe okupi većinu muslimana na cijelome svijetu, i nije mogla da postigne to da se postavi jedan vjerski vođa za sve, tj. za većinu muslimana, odnosno vođu kojega bi priznavala većina muslimana u svijetu. Prema tome, nijedna stranka nije dostojna ni da se slijedi, niti da se je drži. Od tada svaka grupa muslimana u svome kraju i predjelu ima svoga regionalnoga vjerskog vođu i svoju regionalnu islamsku vjersku zajednicu. Ako muslimanu i muslimanima nije data prilika i mogućnost da ima svoga vjerskoga vođu na cijelome svijetu, to ga kao pojedinca nije oslobodilo dužnosti da radi za Islam koliko on kao pojedinac može, a pogotovu ga to nije oslobodilo od toga da živi islamskim životom i da vrši vjerske obrede i vjerske propise Islama. To nam najbolje pokazuje slučaj Halida, sina Velidova u borbi na Muti za vrijeme života Muhammeda a.s. Kada su poginula sva trojica vojnih zapovjednika koje je postavio za vojne zapovjednike lično Muhammed a.s. u času kada ih je slao na Mutu, onda je Halid uzeo komandu u svoje ruke iako nije bio postavljen od vrhovnoga zapovjednika tadašnjih svih muslimana na svijetu od samoga živoga Božijega poslanika Muhammeda a.s. Kada su se muslimani, koji su učestvovali na Muti, vratili natrag u Medinu, Muhammed a.s. nije ukorio Halida, a ni muslimani u borbi na Muti nisu se protivili Halidu što je uzeo zastavu i komandu u svoje ruke kada ga nije odredio za zapovjednika Muhammed a.s., a niti su ga oni izabrali za svoga komandanta. Izbor se nije imao kada ni vršiti, a nije se imalo vremena ni čekati postavljenje iz Medine. Halid je pravilno shvatio da treba da učini za Islam i bez postavljenja od strane glavnoga vođe. Prema tome i kada glavni vođa uopće ne postoji i kada ne postoji ni jedna grupa kojoj pripada većina muslimana, svaki pojedini musliman treba da vrši islamske propise i obrede i da učini za Islam koliko on može. Ovaj hadis upravo to nas i uči. Istina, najprije kaže da muslimani treba da imaju svoju glavninu i vođu jednoga na cijelome svijetu, ali ako to nemaju, u tom slučaju neka svako učini šta može i koliko može, a da se ne grupišu u razne nekakve stranke. Od sviju tih stranaka i takozvanih muslimanskih, a pogotovu nemuslimanskih stranaka, treba se odstraniti. Pohitaće mnogi, čak i većina, da ovakav stav proglasi za nihilizam i anarhiju. Međutim, cijepanje muslimana na razne stranke, društva i grupe takođe je nihilizam i anarhija koja je i dovela muslimane do toga da nemaju vođe za sve muslimane na svijetu, i da nemaju jedne glavnine, zajednice kojoj pripada većina muslimana, odnosno koju poštiva većina muslimana na svijetu.)

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao je meni Jahja, sin Seida, od Ismaila, pričao je meni Kajs od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Poučavali su se moji drugovi (o) dobru, a poučavao sam se (o) zlu (tj. nastojali su da saznaju o dobru, a ja sam nastojao da saznam o zlu).

PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće ustati (tj. Neće nastati, doći) Čas do (da) se pobiju (dok se ne pobiju, tj. zaratuju neke) dvije čete (skupine, grupe takve da) je tvrdnja njih dviju jedna."

PRIČAO JE MENI Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Neće ustati (nastati, doći) Čas do (da) se pobiju dvije čete, pa će biti između njih dviju jedno veliko ubijanje, tvrdnja (pozivanje; optužba; molba, molitva) njih dviju je jedna. I neće ustati (doći) Čas do (da) se pošalju premazivači (tj. podvaljivači - a misli se na Antihriste) veliki lažovi blizu trideset (njih osim glavnoga Dedždžala - glavnoga Antihrista), svaki (od) njih (tj. svaki od njih trideset) tvrdiće da je on poslanik Allaha."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on dijeli (neku) diobu (tj. nešto razdjeljuje među ljude), kadli dođe njemu Zul-Huvejsirete, a on je (jedan) čovjek od Temimovića, pa je rekao (taj Zul-Huvejsirete):

"O poslaniče Allaha! Budi pravedan (tj. Dijeli pravo)!" Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Teško tebi! A ko je pravedan kada (ja, ako ja) nisam pravedan?! Već si izgubio i štetovao si ako ne bijah pravedan (ja)." Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Dozvoli meni u njemu (tj. u vezi njega) pa (da) udarim njegov vrat (mačem, tj. da ga posiječem, ubijem)." Pa je rekao: "Pusti (Ostavi) ga, pa (tj. jer) zaista za (tj. u) njega su (takvi) drugovi (tj. on ima takve drugove da) je nizak (omalovažen) jedan (od) vas svojom molitvom (ili: da omalovažava, da čini niskom jedan vas svoju molitvu) sa njihovom molitvom i svoj post sa njihovim postom. Čitaju (oni) Kur'an (tako da) neće proći (ili: preći, tj. tako da ne prolazi, ne prelazi to njihovo čitanje) njihove ključnjače (kosti od vrata do ramena koje se još u narodu zovu i sadžakovi). Izlaze (Izlaziće) iz vjere (ove) kao što izlazi (izbačena) strjelica iz (prostrijeljene) divljači, (životinje kroz koju prođe strjelica tako munjevito da kada) se pogleda k njezinom gvožđu (na vrhu), pa neće se naći u njemu (nijedna) stvar (ništa od mesa, ili krvi ili čega drugoga od te životinje jer se nije moglo zalijepiti na gvozdeni vrh strijele jer je tako brzo prošla kroz ustrijeljenu divljač), zatim se pogleda k njezinoj žili (ili struni koja je namotana na ulazu gvozdenoga vrha strijele u strijelu radi pričvrščivanja vrha), pa se neće naći (tj. pa se ne nađe) u njoj (žili, struni nijedna) stvar (od prostrijeljene divljači), zatim se pogleda ka njezinom (dijelu zvanom) "nedijju", a ono je (tj. a to je) njezin "kidh" ("nedijjun" i "kidhun" oboje znači strijela, upravo drveni dio strijele prije nego se na nju stavi gvozdeni vrh, šiljak i prije nego se stave na dnu strijele pera strijele), pa se neće naći u njoj (u tom drvenom dijelu strijele ni jedna) stvar, zatim se pogleda k njezinim perima, pa se neće naći u njoj (tj. ni u perima strijele nijedna) stvar (ništa), već je pretekla (strijela) griz i krv."

(Griz je ono što se nalazi u stomaku i crijevima životinje, hrana u životinji još potpuno nesvarena i nerastavljena u sastojke. To je bar narodni izraz u nekim krajevima. A to upravo znači riječ arapska "fersun". Strijela je pretekla griz i krv: znači prošla je kroz ustrijeljenu, ostrijeljenu divljač - remijjetun - prije nego se je i na jedan od njezinih dijelova nalijepilo imalo griza i krvi od te divlje životinje. S time hoće da se kaže da će i drugovi Zul-Huvejsireta izaći iz Islama prije no što se na njih nakalemi išta od Islama, i neće se moći naći na njima ništa od Islama.)

"Znak njihov je (jedan) čovjek crn, jedna (od) dviju njegovih mišica (na rukama) je kao dojka (sisa) žene, ili kao komad mesa (koje) klokoće (huči, tj. pokreće se tamo-amo). I izaći će (pojaviće se oni) na vremenu (za vrijeme jednoga) razilaženja (neslaganja, rascjepa) od ljudi (određenih)."

Rekao je Ebu Seid: Pa svjedočim da sam zaista ja čuo ovaj hadis od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedočim da je Alija, sin Ebu Taliba borio se protiv njih, a ja sam (bio tada) sa njim, pa je zapovjedio za toga (navedenoga) čovjeka, pa se tražio. Pa se došlo s njim (tj. Pa je doveden taj tako opisani čovjek u ovome hadisu), čak sam gledao k njemu (i vidio ga da je) na opisu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji (je taj što) je opisao njega.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aameša, od Hajsemeta, od Suvejda, sina Gafeleta, rekao je: rekao je Alija:

"Kada sam pričao (tj. Kada pričam) vama od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa zaista da se skrham (da padnem) iz neba draže je k meni od (toga, tj. nego) da lažem na njega. A kada sam pričao (tj. A kada pričam) vama u (tj. o onome) što je između mene i između vas, pa zaista (određeni) rat je varka (jedno varanje, prevara). Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Doći će u zadnjem vremenu (jedni, neki) ljudi, mladih godina, ludih snova (glupih, nerazumnih sanova, snova) govoriće od najboljega govora stvorenja (ljudi). Izaći će (Izletiće oni) iz Islama kao što izađe strijela iz (prostrijeljene) divljači (divlje životinje), neće preći njihovo vjerovanje njihove grkljane (grla, a neki kažu: njihove vrhove resica), pa gdje god ste sreli (tj. pa gdje god sretnete) njih, pa ubijajte ih, pa (tj. jer) zaista ubijanje njih je nagrada za (onoga, tj. nagrada onome) ko je ubijao njih (nagrada će mu biti na) Sudnjem danu."

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Musena-a, pričao mi je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs od Habbaba, sina Eretta, rekao je:

Tužili (Žalili) smo se k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač sebi jastukom (tj. uzeo, napravio je sebi kao jastuk za sjedenje jedan) svoj ogrtač u sjeni Kabe. Rekli smo mu:

"Zar nećeš tražiti pomoć (tj. Daj traži pomoć od Allaha) nama, zar nećeš moliti Allaha za nas (nama)?" Rekao je: Bio je (određeni) čovjek u (među onima) ko je (bio) prije vas (koji su bili prije vas, dakle: bio je taj čovjek, postojao - u takvim mukama da) se iskopa jama (rupa) njemu u zemlji, pa se učini (tj. pa se on stavi) u nju, pa se donijela (pa je bila donešena) pila (žaga, testera), pa se stavila na njegovu glavu, pa se rascijepila (raspilila) na dvije (polovine), a (opet) ne odbi (a ne odvrati) njega to od njegove vjere."

(U stvari, trebalo je da se prevede našim imperfektom: Kopaše se rupa određenom čovjeku u onima koji su bili prije vas - rupa - u zemlji, pa se stavljaše on u nju, pa se donosaše pila, pa se stavljaše na njegovu glavu, pa se cijepaše na dvije polovine, a ne odbijaše ga to od njegove vjere.)

"I češljaše se sa češljevima željeza (željeznim češljevima ono u čovjeka) što je ispod njegova mesa od kosti i živca (nerava, živaca), a ne odbijaše ga to od njegove vjere. Tako mi Allaha zaista će se upotpuniti svakako ova stvar čak (da) će ići jahač (određeni, izvjesni) od San'e k (tj. do) Hadramevta, (i) neće se plašiti (nikoga) osim Allaha (za sebe) ili vuka na (za) svoje brave (ovce), a ali (tj. nego) vi se žurite (vi tražite žurbu, brzinu, da to bude brzo, a Allah daje kada on hoće, a ne kada se nekome nešto žuri)."

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher, sin Sa'da, pričao nam je Ibnu Avn, rekao je: obavijestio je mene Musa, sin Enesa, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izgubio Sabita, sina Kajsa, pa je rekao (jedan) čovjek:

"O poslaniče Allaha! Ja ću znati za tebe njegovo znanje (tj. njegovu vijest, Ja ću saznati vijest o njemu)." Pa je došao njemu, pa je našao njega sjedeći (da sjedi) u njegovoj kući (tj. Pa je došao taj čovjek Sabitu i našao ga gdje sjedi u svojoj kući) spuštajući svoju glavu (tj. oborene glave iz poniženja, ili poniznosti, zabrinutosti). Pa je rekao: "Šta je tvoja stvar (stanje, tj. Šta ti je)?" Pa je rekao (Kajs): "Zlo (veliko)."

(To jest: "Zlo, grijeh veliki sam počinio." A onda on objašnjava o čemu se radi, ali za sebe govori u trećem licu.)

"Podizaše (on) svoj glas iznad glasa Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa već se je pokvario (poništio) njegov posao i on je (sada) od stanovnika Vatre (tj. i on je predodređen sada, i on će dospjeti sada u pakao)." Pa je došao (taj) čovjek, pa je izvijestio njega (Muhammeda a.s.) da je on (Sabit) rekao tako i tako (to i to). Pa je rekao Musa, sin Enesa: Pa se vratio (taj čovjek ka Sabitu) zadnji (tj. po drugi) puta sa velikim obeselenjem (sa velikom veselom viješću). Pa je rekao (tome čovjeku Muhammed a.s.):

"Odi (Kreni) k njemu, pa reci njemu: "Zaista ti nisi od stanovnika Vatre, a ali (tj. nego) od stanovnika raja."

(Kasnije je ovaj Sabit poginuo u borbi protiv odmetnika kao šehid-mučenik u borbi na Jemami, i tako se obistiniše riječi Muhammeda a.s. da je Sabit stanovnik raja.)

PRIČAO JE MENI Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka: čuo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:

"Čitao je (Učio je jedan) čovjek (poglavlje iz Kur'ana koje se zove) Kehf, a u kući je životinja (jahačka, jahača ili tovarna), pa je počela (da) bježi. Pa je pozdravio (tj. molio za spas, mir), pa kada li magla ili oblačina poklopila je nju (tu životinju, za koju se tvrdi da je to bio konj toga čovjeka). Pa je spomenuo njega (to, taj slučaj) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"Čitaj (Uči o) omsica (o ti), pa (jer) zaista ona (ta pojava) je (određeno) smirenje (spokojstvo što) je sišlo zbog Kur'ana, ili (što) se je spustilo zbog Kur'ana."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ahmed, sin Jezida sina Ibrahima, Ebul-Hasen Harranija, pričao nam je Zuhejr, sin Muavijeta, pričao nam je Ebu Ishak: čuo sam Bera-a, sina Aziba (da) govori:

Došao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, k mome ocu u njegov stan, pa je sebi kupio od njega (jedan) samar (za devu). Pa je rekao Azibu:

"Pošalji tvoga (svoga) sina, (da) nosi njega sa mnom." Rekao je: Pa sam nosio njega sa njim. I izašao je moj otac (da) sebi razlikuje (tj. da sebi u cijelosti uzme) njegovu cijenu (cijenu samara), pa je rekao njemu moj otac:

"O Ebu Bekre! Pričaj mi kako ste vas dvojica napravila (postupila) kada si noću putovao (prilikom seobe iz Meke u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Da. Putovali smo noću (tu) našu noć (i jedno vrijeme) od sutra dok je stao stajač vrućine (podneva, tj. dok je stala podnevna sjenka) i ispraznio se put, neće proći (tj. ne prolazi) u njemu nijedan (čovjek, tj. niko). Pa se podigla nama (jedna) dugačka stijena, za nju (tj. u nje) je sjena (hlad), nije došlo na njega (na hlad) Sunce. Pa smo odsjeli kod njega (tj. u hladu te stijene što nam se je podigla - pokazala bila iz daleka). I ujednačio sam (tj. uravnao, udesio sam) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) mjesto sa mojom (svojom) rukom (da) spava na njemu. I prostro sam u njemu (tj. na to mjesto jednu) bundu (od krzna, ili od devine dlake), i rekao sam:

"Spavaj, o poslaniče Allaha, a ja ću otresti (pretresti) tebi što je okolo tebe (tj. ispitaću okolicu da se nije približila nama potjera, gonioci naši što nas progone)." Pa je zaspao. I izašao sam (da) otresem (pretresem, pretražim ono) što je okolo njega, pa kada li ja sa pastirom (jednim suočim se, suočih se, tj. pa kada li ja ugledam, ugledah jednoga pastira) dolazećim (koji je dolazio) sa svojim bravima (ovcama) k (toj) stijeni, hoće od nje slično (onome) koje (što) smo htjeli (mi od nje, tj. hoće hlada da pod njom nađe). Pa sam rekao:

"Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam od jednoga) čovjeka od stanovnika Medine, ili Meke." Rekao sam: "Da li u tvojim bravima (tj. Ima li u tvojih brava, ovaca ikakva, išta) mlijeka?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li ćeš (nam) pomusti?" Rekao je: "Da." Pa je uzeo (jednu) ovcu. Pa sam rekao: "Otresi (njezino) vime od zemlje, i dlaka i prljavštine." Rekao je: Pa sam vidio Bera-a (da) udara jednu (od) svojih dviju ruku na drugu (tj. po drugoj) otresa (otresajući, tj. pokazujući Ebu Ishaku otresanje vimena). Pa je pomuzao (taj pastir) u (jedan) kabao (kabo malu) količinu od mlijeka. A sa mnom je (jedna manja kožna) posuda (za vodu što) sam ponio nju za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se napaja iz nje (kada on) pije i čisti se (za molitvu). Pa sam došao (prišao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mrzio (tj. pa nisam želio) da budim (probudim) njega. Pa sam se složio njemu (tj. Pa sam susreo, pogodio njega, zateko ga tamam) kada se probudio. Pa sam izlio (ljevao nešto) od vode na (to) mlijeko dok se ohladio njegov najdonji (dio), pa (sam) rekao:

"Pij, o poslaniče Allaha!" Rekao je: Pa je pio dok sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam ja bio zbog toga zadovoljan). Zatim je rekao: "Zar nije dospio čas za (naše) putovanje (za polazak)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: Pa smo prešli (krenuli na putovanje) poslije što se nagelo Sunce (kada se Sunce pošlo spuštati). I slijedio (tj. stigao, sustigao) nas je Surakate, sin Malika. Pa sam rekao: "Došlo se nama (do nas, tj. Stigli su nas, Stignuti smo) o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:

"Ne žalosti se (Ne budi tužan)! Zaista Allah je sa nama!" Pa je molio na njega (tj. protiv njega - Surakate, Surake) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasi. Pa se zaglibila s njime (sa Surakom) njegova kobila (tj. zapala je) do svoga trbuha - mislim - u čvrstinu od zemlje (tj. u čvrsto tlo od zemlje). Sumnjao je Zuhejr.

(To jest: Sumnjao je Zuhejr da li je rekao njemu u pričanju ovoga hadisa Ebu Ishak riječi "u čvrstinu od zemlje.&