Četvrti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila
sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije Džu'fije, bio zadovoljan
Allah, uzvišen je, od njega (s njim) i ukoričio ga sa Svojom milošću
i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja!
Amin (Uslišaj)!
SA IMENOM (U IME) ALLAHA
MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
pomilovao ga Allah i spasio, k Islamu i (svome) vjerovijesništvu i
da ne uzima neki (od) njih neke (za kakve) gospodare osim Allaha, i (GLAVA)
Njegova govora, uzvišen je: "Nije bilo (ni) za jednoga čovjeka (tj.
nijednom čovjeku) da dadne njemu Allah.....", do kraja (toga) ajeta.
PRIČAO NAM JE
Ibrahim, sin Hamzeta, pričao je nama Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina
Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od
Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on
izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pisao k
vizantijskom caru (i) poziva (tj. pozivajući) ga k Islamu (da pređe
na Islam), i poslao je svoje pismo k njemu sa Dihjetom Kelbijem i zapovjedio je
njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da dadne (da da) njega k
velikašu (mjesta) Busra-a zato (da) dadne (on) njega ka vizantijskom caru. A
bio je vizantijski car - pošto je otkrio (tj. otklonio) Allah od njega vojske
Perzije - išao (tj. bio je otišao) iz Himsa (Homsa) k Jerusalimu (iz)
zahvalnosti za (ono) što je stavio na iskušenje njega Allah (davši neko vrijeme
uspjeh Perziji, ali ga je od Perzije na kraju spasio davši njemu pobjedu). Pa
pošto je došlo vizantijskom caru pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je kada je pročitao njega:
"Tražite mi
ovdje jednoga (tj. nekoga čovjeka) od njegovoga naroda zato (da) pitam
njih o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."
Rekao je Ibnu Abbas:
Pa je izvijestio mene Ebu Sufjan, sin Harba da je on bio u Siriji (ili:
Damasku, jer se i sam grad Damask naziva izrazom "Eššamu") u (društvu
nekih) ljudi iz Kurejša (što) su došli trgovanjem (zbog trgovine) u trajanju
(tj. u vrijeme trajanja mira sklopljenoga na Hudejbiji, a (koje je bilo
između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između
nevjernika Kurejša. Rekao je Ebu Sufjan: Pa je našao nas poslanik (izaslanik)
vizantijskog cara u nekom (dijelu) Sirije. Pa je otišao (krenuo) sa mnom i sa
mojim drugovima (i tako smo išli) dok smo (dok nismo) došli (u) Jerusalim. Pa
smo se uveli na njega (tj. uvedeni smo njemu - caru), pa kada je on sjedač
(kadli on sjedi, a on sjedi) u (na) sjednici svoje vlasti i na njemu je kruna,
i kada oko njega (a oko njega) su velikaši Vizantije, pa je rekao svome
tumaču:
"Pitaj ih koji
(od) njih je najbliži srodstvu k ovome čovjeku koji tvrdi da je on
vjerovijesnik." Rekao je Ebu Sufjan: Pa sam rekao: "Ja sam najbliži
(od) njih k njimu srodstvom (porijeklom)." Rekao je: "Šta je (tj.
Kakvo je) srodstvo što je između tebe i između njega?" Pa sam
rekao: "On je sin moga strica (amidže)." A nije u (toj) karavani tada
bio (ni) jedan (čovjek) od Abdumenafovića osim mene. Pa je rekao vizantijski
car (u daljem tekstu radi kratkoće upotrebljavaće se izraz
"kajsar" za vizantijskog cara, vladara, a za perzijskoga izraz
"kserks"): "Približite ga." I zapovjedio je za moje drugove
(mojim drugovima) pa su se učinili (tj. postavili) iza mojih leđa kod
mojih pleća, zatim je rekao svome tumaču: "Reci njegovim
drugovima da sam ja pitalac (tj. da ću pitati) ovoga čovjeka o (onome
čovjeku) koji tvrdi da je on vjerovijesnik, pa ako je lagao (tj. ako bude
lagao), pa lažnite ga (tj. recite da laže)." Rekao je Ebu Sufjan: Tako mi
Allaha da nije (mene bilo) stid tada od (toga) da prenesu moji drugovi od mene
laž, zaista bih slagao njemu kada je pitao mene o njemu, ali ja sam se (nego
sam se) stidio da prenesu laž od mene (o meni), pa sam istinit bio (istinu
govorio) njemu. Zatim je rekao svome tumaču: "Reci mu kakvo je
srodstvo (porijeklo,) ovoga čovjeka (Muhameda a.s.) u vama (među
vama, dakle: Upitaj za porijeklo Muhameda a.s. među vama)?" Rekao
sam: "On je u (među) nama plemić (tj. dobroga porijekla)." Rekao
je (Upitao je): "Pa da li je rekao (propovijedao) ovaj govor ijedan
(čovjek) od vas prije njega?" Rekao sam: "Ne." Pa je rekao:
"Bili ste (tj. Jeste li imali, Da li ste imali običaj da)
sumnjičite njega na (tj. za, zbog) laži prije (nego nastadoše dani) da
govori što je rekao." Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li
je bio od njegovih očeva (štogod) od vladara (kakav vladar, dakle: Da li
je bio iko vladar od njegove ranije rodbine)?" Rekao sam: "Ne."
Rekao je: "Pa (da li) uglednici ljudi slijede njega ili slabi
(nemoćni od) njih?" Rekao sam: "Nego slabi (nemoćni od)
njih (Više slabi i nemoćni)." Rekao je: "Pa povećavaju (li)
se ili se okrnjuju (smanjuju u brojnosti)?" Rekao sam: "Nego se
povećavaju (Povećavaju se)." Rekao je (Pitao je dalje): "Pa
da li se vratio (tj. odmetnuo) ijedan (čovjek iz) mržnje za njegovu vjeru
(prema njegovoj vjeri) poslije (činjenice) da uniđe (uđe) u nju
(u vjeru Islam)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je (Upitao je):
"Pa da li iznevjerava (da li čini vjerolomstvo, nevjeru,
izdaju)?" Rekao sam: "Ne. A mi smo sad od njega u trajanju (mirovnoga
ugovora što) se mi plašimo da iznevjeri (tj. da prekrši ugovor, da učini
vjerolomstvo nama)." Rekao je Ebu Sufjan: "I nije omogućila
(nije dala mjesta) meni (nijedna) riječ (da) uvedem u nju (kakvu) stvar
(da) okrnjim njega s njom (tj. da Muhameda a.s. omalovažim s njom, a da) se
neću plašiti da se prenese od mene - osim nje (osim ove zadnje
riječi, tj. riječi da se bojimo da nam ne učini
vjerolomstvo)." Rekao je:
"Pa da li ste se borili sa njim (tj. protiv njega) i (je li) se borio s
vama (protiv vas)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa kako je
(Pa kakav je) bio njegov rat i vaš rat?" Rekao sam: "Bio je promjene
(promjenjiv, naizmjenične sreće) i kove, okrene se na nas jedanput
(on) i okrenemo se (mi) na njega drugi puta." Rekao je: "Pa šta je to
(što) zapovjeda vama?" Rekao je: "Zapovjeda nam da obožavamo Allaha,
samo Njega (da) ne udružujemo s Njim (nijedne) stvari i zabranjuje nam (ono)
što obožavaše naši očevi, i zapovjeda nam za molitvu, i milostinju, i
čednost (poštenje, sustezanje od zabranjenih i niskih postupaka), i
vjernost za ugovor i izvršenje (tj. vraćanje) pohranjene stvari (na
čuvanje)." Pa je rekao svome tumaču kada sam rekao to njemu:
"Reci mu: Zaista ja sam pitao tebe o njegovu (o njegovom) srodstvu (porijeklu)
u vama, pa si tvrdio da je on plemić, a takođe poslanici (Uzvišenog
Boga) šalju se u srodstvu (tj. iz dobroga porijekla) svoga naroda. I pitao sam
te da li je rekao (tj. propovijedao) ijedan od vas ovaj govor prije njega, pa
si tvrdio da nije. Pa sam (na osnovu toga) rekao (tj. zaključio ovako): Da
je bio ijedan od vas rekao (govorio) ovaj govor prije njega, rekao bih (taj)
čovjek se povodi za govorom (što) se već rekao prije njega. I pitao
sam te da li ste bili (običaja da): sumnjčite njega za laž prije
(nego je nastupilo vrijeme) da govori (ono) što je rekao, pa si tvrdio da nije
(to bilo).Pa sam upoznao (spoznao) da on nije bio (nije mogao da bude) za (to
da) ostavi laž na ljude, a (da) laže na Allaha (na Uzvišenoga Boga). I pitao
sam te da li je bio od njegovih očeva (kogod, neko) od vladara (tj. kakav
vladar), pa si tvrdio da ne (da nije). Pa sam rekao: Da je bio od njegovih
očeva (rodbine iko kakav) vladar, rekao bih: traži vlast svojih
očeva. I pitao sam te (da li) uglednici (ugledni) ljudi slijede njega ili slabi
(nemoćni) od (njih, pa si tvrdio da su (od) njih slijedili njega slabi, a
oni su sljedbenici (Božijih) poslanika. I pitao sam te da li se povećavaju
ili se okrnjuju, pa si tvrdio da se oni povećavaju, a takođe je
vjerovanje (Jedinoga Boga) dok se upotpuni. I pitao sam te da li se vraća
(odmeće, odustaje) ijedan (čovjek iz) mržnje za njegovu vjeru poslije
(činjenice) da uniđe u nju, pa si tvrdio da ne, pa takođe je
(takvo) vjerovanje kada se pomiješa njegova veselost (u) srca, neće
zamrziti njega (ni) jedan (čovjek, tj. niko). I pitao sam te da li
iznevjerava (čini vjerolomstvo), pa si tvrdio da ne, a takođe
(Božiji) poslanici neće iznevjeravati. I pitao sam te da li ste se borili
s njim i (da li) se (on) borio s vama, pa si tvrdio da je već činio
(to), i da je vaš rat i njegov rat (takav da) biva promjenama: i okrene se (on)
na vas jedanput i okrenete se (vi) na njega drugi puta, a takođe
poslanici: stave se u iskušenje i bude za njih (njima najzad dobra) posljedica
(tj. pobjeda). I pitao sam te za (ono) što je to (što) zapovjeda vama, pa si
tvrdio da on zapovjeda vama da obožavate Allaha i ne udružujete s Njim
(nijedne) stvari (ništa) i (da) zabranjuje vama (tj. sprječava vas) od
(onoga) što obožavaše vaši očevi, i zapovjeda vam za molitvu, i milostinju,
i čednost (poštenje), i vjernost za ugovor i izvršenje (uručenje)
pohranjene stvari (na sačuvanje, na čuvanje)." Rekao je: "A
ovo je opis (ili: svojstvo, osebina, osobina) vjerovijesnika (za kojega)
već znadijah (već sam znao) da je on izlazač (tj. da dolazi, da
je vrijeme da se pokaže, pojavi), ali nisam mislio da je on od vas (tj. da
će biti između vas, od vašega porijekla). I ako bude (ono) što si
rekao istina, pa skoro je (blizo, blizu je vrijeme) da zavlada mjestom ovih
mojih dviju nogu (tj. ovim mjestom gdje ja sad stojim). I da se nadam da
ću doprti njemu (da bih se spojio s njim), zaista bih se pomučio
(namučio, tj. potrudio) njegovom sretanju (tj. da se sretnem s njim), i da
bih bio (tj. i kad bih bio) kod njega, zaista bih prao njegove dvije noge
(stopala)." Rekao je Ebu Sufjan: Zatim je pozvao za pismo (tj. da mu
donesu) pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se
pročitalo, pa kadli je u njemu:
"Sa imenom (U
ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga. Od Muhameda, roba (sluge) Allaha i
Njegovoga poslanika k Irakliju, velikanu Vizantije. Pozdrav na (onoga) ko
slijedi pravopuće! Što se tiče poslije, pa zaista ja pozivam tebe sa
pozivom (misijom) Islama. Primi Islam, spasićeš se. Daće ti Allah
tvoju nagradu dva puta. Pa ako okreneš leđa, pa na tebe je grijeh
sijača (tj. poljoprivrednika). I "O sljedbenici Biblije, dođite
k (jednoj) riječi, jednakoj među nama i među vama da ne
obožavamo osim Allaha (nikoga drugoga), i (da) ne udružujemo s Njim (nijedne)
stvari, i (da) ne uzima neki nas nekoga gospodarima (božanstvima) osim Allaha,
pa ako leđa okrenu (oni), pa (vi) recite: Svjedočite za (to) da smo
mi muslimani (predani Bogu Tvorcu samo iako vi nećete to da budete)."
Rekao je Ebu Sufjan:
Pa pošto je (došao čas) da je (Iraklije) završio svoju besjedu (govor),
uzdigli su se glasovi (onih) koji su (bili) okolo (oko) njega od velikaša
Vizantije i umnožila se njihova vika (galama), pa ne znam šta je to (što) su
rekli (šta su govorili). I zapovjedilo se na nas pa smo se izveli (izvedeni smo
napolje). Pa pošto je (došao čas) da sam izašao sa svojim drugovima i
osamio se s njima, rekao sam njima:
"Zaista već
se zastvarila (tj. postala je velikom) stvar sina Ebu Kebšeta (tj. stvar
Muhameda a.s.). Ovo je (tj. Evo) vladar Asferovića (tj. Vizantinaca) plaši
se njega." Rekao je Ebu Sufjan: "Tako mi Allaha neprestano sam (bio)
ponižen, uvjeren u (to) da će se njegova stvar pokazati (tj. pobijediti)
dok je (najzad) uveo Allah (u) moje srce Islam, a ja sam mrzitelj (tj. a ja sam
bio dugo vremena taj koji mrzi Islam prije nego sam ga prihvatio iako sam bio
uvjeren da će Islam pobijediti)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, Ka'nebija, pričao nam je Abdulaziz, sin Ebu
Hazima, od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega,
čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (na) dan
Hajbera:
"Zaista ću
dati svakako zastavu (barjak jednome) čovjeku (koji je takav da) će
osvojiti (tj. dati pobjedu) Allah na njegove dvije ruke." Pa su stali
(ustali, tj. počeli su da) se nadaju zbog toga koji (od) njih će (da
bude to lice da) se dadne (da njemu). Pa su poranili (rano), a svaki (od) njih
se nada da se dadne (da se da njemu zastava). Pa je rekao: "Gdje je
Alija?" Pa se reklo: "Tuži se (tj. Žali se na) svoja dva oka."
Pa je zapovjedio pa se pozvao (pozvan je) njemu, pa je popljuvao u njegova dva
oka, pa je ozdravio (izlječio se na) svome mjestu (tj. odmah ne maknuvši
se s mjesta) čak da je on (tako dobro kao da) nije bilo sa njim (nijedne)
stvari (od bolesti, tj. ništa). Pa je rekao (Alija r.a. primajući
zastavu):
"Borićemo
se s njima (tj. protiv njih) dok budu kao mi (tj. da budu kao mi, da prime
Islam)." Pa je rekao (Muhamed a.s.):
"Na tvoju
(svoju) polaganost (se obrati, tj. Polagano ti, tj. Ne žuri se ti) dok
odsjedneš u njihovu trznu (prazan prostor među kućama jedne mahale,
ulice, grupe kuća). Zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih o (onome)
što je dužnost na njih. Pa tako mi Allaha zaista da se naputi s tobom
(posredstvom tebe) jedan čovjek, bolje je tebi od crvenih deva."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam
je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od
njega, (da) govori:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi vojevao (na jedan) narod (bio je
običaja da) nije navaljivao (napadao) do (da, dok ne) osvane. Pa ako je
čuo poziv (za jutarnju molitvu - ezan za sabah u tome narodu), sustegao bi
se (od napada), a ako nije čuo poziva (ezana), navalio (napao) bi poslije
što osvane (kada se ukaže jutro). Pa smo odsjeli Hajberu noću.
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Humejda, od Enesa da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja) kada je vojevao
sa nama.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah
od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao k Hajberu,
pa je došao njemu noću. A bio je, kada je došao (nekim) ljudima u
noći, (običaja da) neće navaliti na njih do (da) osvane. Pa pošto
je osvanuo, izašli su Židovi sa njihovim (tj. sa svojim) lopatama i svojim
zembiljima (torbama za hranu i voće). Pa pošto su vidjeli njega, rekli su:
"Muhamed tako mi
Allaha, Muhamed i petodjel (vojska)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Allah je
veći (od svega)! Poruši se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu
(jednoga) naroda, pa ružno (loše) je jutro opomenutih."
PRIČAO JE NAMA
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Seid, sin
Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zapovjedilo se
meni da se borim sa ljudima (protiv ljudi) dok reknu "Nema božanstva osim
Allah". Pa ko je rekao (tj. ko rekne) "Nema božanstva osim
Allah", pa već je sačuvao od mene svoju ličnost i svoje
imanje, osim sa svojim pravom (osim slučajeva gdje Islam sa svojim pravnim
propisima osudi čovjeka), a njegov obračun (obračun svakoga
pojedinoga čovjeka) je na Allaha." Predao je njega (ovaj hadis) Umer
i Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(onoga) ko je htio (jednu) vojnu pa je sakrio (prikrio nju) sa
(nekom drugom) osim nje, i ko je volio izlaženje četvrtkom (u bilo kakav
putnički pokret pa i u vojni pohod).
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao
je: izvijestio me Abdurahman, sin Abdullaha sina Kaba sina Malika, da je
Abdullah, sina Kaba - a bio je vodič Kaba (kad je Kab oslijepio) od
njegovih sinova (tj. između njegovih sinova svih on ga je vodio) - rekao
je: čuo sam Kaba, sina Malika, kada je ostao ozadi od (tj. iza) poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u vojni Tebuka): A nije bio poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) hoće (jednu) vojnu (pa
da drukčije učini) osim (tako da) je sakrio (prikrio) sa (drugom
kojom) osim nje.
PRIČAO JE MENI
Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od
Zuhrije, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Abdullaha sina Kaba sina Malika,
rekao je: čuo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da)
govori:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, malo kad (da) hoće (neku) vojnu (da)
vojuje nju (drukčije) osim (tako da nju) sakrije sa (drugom) osim nje dok
je bila vojna Tebuka. Pa je vojevao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, u žestokoj vrućini, i okrenuo se prema dalekom putovanju i spasu
(tj. pustinji, jer se pustinja naziva spas iz dobroslutnosti, iz želje i nade
da se spasi iz nje), i okrenuo se prema mnogobrojnom neprijatelju, pa je
pokazao (jasno) muslimanima njihovu stvar zato (da) se opreme ratnom opremom
(potrepštinom za borbu protiv) svojih neprijatelja, i izvijestio je njih za
svoju stranu koju hoće (tj. u kojem će pravcu krenuti, premda to
prije nije nikad činio). A od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me
Abdurahman, sin Kaba sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da Ka'b, sin
Malika govoraše:
Zaista malo kad je
bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) izađe kada je
izlazio u (na) putovanje (drukčije) osim četvrtkom.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio je nas Mamer od
Zuhrije, od Abdurahmana, sina Kaba sina Malika, od njegova oca, bio zadovoljan
Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao
četvrtkom (u četvrtak) u vojnu Tebuka, a voljaše (a volio je) da
izađe četvrtkom.
GLAVA
izlaženja poslije podne.
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ebu Kilabeta, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio, klanjao u Medini podne četiri (rekata - stajanja), a popodnevnu
molitvu u Zul-Hulejfi dva (rekata). I čuo sam ih (da) povikuju za njih
dvoje (hadž i umru) zajedno (skupa).
GLAVA
izlaženja krajem (koncem) mjeseca.
A rekao je Kurejb od
Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Otišao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine za pet (noći što) su ostale od
zul-ka'deta (tj. dvadeset i petoga dana mjeseca zul-ka'deta) i došao je (u)
Meku za četiri noći (što) su prošle od zul-hidžeta (tj. i došao je
četvrtoga zul-hidžeta).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Amrete,
kćeri Abdurahmana, da je ona čula Aišu, bio zadovoljan Allah od nje,
(da ona) govori:
Izašli smo sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za pet noći (što) su
preostale od zul-kadeta (tj. 25. zul-kadeta), i ne mislimo (drugo ništa) osim
hodočašće. Pa pošto smo se približili Meki, zapovjedio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onome) ko (je takav da) nije bila sa njim
životinja za žrtvovanje kada je ophodio (kada izvrši ophođenje) za
Kuću (tj. Kabu) i trči između Safe i Merve, da se riješi
(oslobodi hodočasničke odjeće i dr.). Rekla je Aiša: Pa se
unišlo na nas (tj. nama na) dan klanja žrtve sa mesom krava (goveda), pa sam
rekla:
"Šta je
ovo?" Pa je rekao: "Zaklao je žrtvu poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, od svojih supruga (tj. za svoje žene)." Rekao je Jahja: Pa
sam spomenuo ovaj hadis Kasimu, sinu Muhameda, pa je rekao: "Došla je tebi
tako mi Allaha sa hadisom na njegovo lice (tj. Donijela ti je ovaj hadis na
njegov način pravi, kako treba Amreta ti je pričala)."
GLAVA
izlaženja u ramazanu (u mjesecu posta).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: pričao mi je
Zuhrija od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
rekao je:
Izašao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ramazanu pa je postio dok je
dopro Kedidu (tj. sve do mjesta Kedida, a ondje) se omrsio. Rekao je Sufjan:
rekao je Zuhrija: izvijestio me Ubejdulah od Ibnu Abasa, i tjerao je (tj. i
pričao je ovaj) hadis.
GLAVA
opraštanja (na rastanku pri odlasku na putovanje).
A rekao je Ibnu Vehb:
izvijestio me Amr od Bukejra, od Sulejmana, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, da je on rekao:
Poslao je nas
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) vojsci i rekao je
nama:
"Ako sretnete
omsicu (tog-i-tog) i omsicu (i tog-i-tog, rekavši to) za dva čovjeka iz
Kurejša (što) je imenovao njih dvojicu, pa spalite njih dvojicu sa
vatrom." Rekao je: Zatim smo došli (da) se oprostimo s njim kad smo htjeli
izlaženje (tj. da izađemo iz Medine), pa je rekao:
"Zaista ja sam
bio zapovjedio vama da spalite omsicu i omsicu (tog-i-tog, i tog-i-tog) sa
vatrom, a zaista vatra (je takva da) neće kazniti (tj. da ne kažnjava) s
njom (niko drugi) osim Allah, pa ako uzmete (tj. uhvatite) njih dvojicu, pa
ubijte njih dvojicu."
GLAVA
slušanja (tj. poslušnosti) i pokornosti vođi (rukovodiocu).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao je meni
Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio; a pričao mi je Muhamed, sin Sabbaha, od Ismaila,
sina Zekerija-a, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Poslušnost i
pokornost je dužnost (sve) dok se nije zapovjedilo za grijeh, pa kada se zapovjedilo
za grijeh, pa nema poslušnosti i nema pokornosti."
GLAVA:
Boriće se iza vođe i čuvaće se s njim.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, rekao je: pričao nam je Ebu Zinad da
je Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (da) govori:
"Mi smo zadnji
prestizači (zadnji-prvi, tj. zadnji u ovozemlju po postanku, a prvi na
sudnjem danu, na budućem svijetu, jer ćemo sve preteći,
nadmašiti, pobijediti, prvu nagradu odnijeti)." I sa ovim osloncem (tj.
preko navedenoga lanca ljudi prednjega hadisa prenešen je i hadis u kojem se
veli da je Muhamed a.s. rekao ovo):
"Ko se pokorio
meni, pa već se pokorio Allahu, a ko je pogriješio (prema) meni, pa
već je pogriješio (prema) Allahu. I ko se pokori zapovjedniku, pa već
se pokorio meni, a ko pogriješi zapovjedniku, pa već je pogriješio meni. I
vođa je samo štit, bori se iza njega i čuva se s njim. Pa ako je
zapovjedio za bojaznost (od) Allaha (tj. ako zapovjedi bogobojaznost) i (ako)
je pravedan, pa zaista njemu je s tim (zbog toga) nagrada; a ako je rekao za
(drugo) osim njega (osim plašenja od Gospoda Boga - Allaha), pa zaista na njega
je od njega (od nepoželjnog djela na njega je grijeh)."
(U vezi riječi u ovome hadisu "i vođa je štit, bori
se iza njega ....", ima raznih tumačenja, naročito u odnosu na
riječi "iza njega". Kažu da to znači iza naređenja
njegovih, u sjenci njegovih zapovjedi tako da se treba boriti kao da je on sam
naprijed svojim tijelom pred svakim pojedincem. Isto tako kažu da ova
riječ "iza" ima ovdje značenje "pred, ispred", i
porede je sa tekstom Kur'ana ".... ve kane veraehum melikun....":
".... a bio je iza njih (jedan) vladar....", jer se tu misli, po
komentatorima, da je pred njima (trebali su tek da naiđu ribari na mjesto
gdje je živio jedan) vladar koji je otimao lađe. Tu "verae"
znači "emame" vele komentatori Kur'ana. I komentatori ovoga
hadisa kažu da i ovdje "verae" znači "emame". Jasno da
to kažu samo neki, a ne svi.)
GLAVA
prisege u ratu da neće pobjeći.
A rekao je neki (od)
njih: Na smrt (je prisega u ratu) zbog Njegovoga govora, uzvišen je:
"Zaista već
je zadovoljan Allah od vjernika kad su se prisegnuli tebi pod
stablom....".
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao je nama Džuvejrijete od Nafi-a, rekao je: rekao
je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:
Vratili smo se od
iduće godine (tj. u idućoj godini), pa nisu se sastali (tj. složili)
od nas (ni) dvojica na stablo koje je (to što) smo se prisegnuli pod njim. Bila
je (velika) milost od Allaha.
(Dvojako se to tumači: 1. Pod tim stablom je mjesto na kojem
se izlila milost Allaha dž.š. na one koji su se prisegnuli. 2. Božija milost je
što je zaboravljeno to stablo, koje je, jer bi neuki svijet, masa prosta i
obožavati počeo.)
Pa sam pitao Nafi-a:
"Na koju stvar je prisegnuo njih? Na smrt?" Rekao je: "Ne.
Prisegnuo je njih na strpljivost (izdržljivost)."
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin
Jahja-a, od Abbada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, bio zadovoljan Allah
od njega, rekao je:
Pošto je bilo vrijeme
Harre (mjesta kod Medine u kojem su pobijeni mnogi ljudi, žene i djeca od
Jezidovih četa 63. godine po Hidžri), došao je njemu (jedan) dolazač
pa je rekao njemu:
"Zaista Ibnu
Hanzalete prignjiva (uzima prisegu) ljude na smrt." Pa je rekao:
"Neću se prisegnuti na ovo (na to ni) jednome (čovjeku, tj.
nikome) poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio."
PRIČAO NAM JE
Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Prisegnuo sam se
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim sam upravio (skrenuo) k
hladu (sjeni, u hlad) stabla. Pa pošto su olakšali ljudi (tj. izredali se, omanjio
im broj), rekao je:
"O sine Ekve-a!
Zar se nećeš prisegnuti?" Rekao je: Rekao sam: "Već sam se
prisegnuo, o poslaniče Allaha." Rekao je: "I opet (tj. I još
jednom)." Pa sam se prisegnuo njemu drugi puta. Pa sam rekao (veli Jezid)
njemu (Selemetu, sinu Ekve-a, zvanom još i Ebu Muslim): "O Ebu Muslime! Na
koju stvar se prisegnjavaste tada?" Rekao je: "Na smrt."
PRIČAO NAM JE
Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Humejda, rekao je: čuo sam
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
Bili su Pomagači
(na) dan Hendeka (uobičajili da) govore:
"Mi smo (oni)
koji su se prisegnuli Muhamedu
Na borbu dok smo živi vječno!"
Pa je odgovorio njima
pa je rekao: "Moj Bože! Nema života osim život zadnjeg (budućeg)
svijeta! Pa počasti Pomagače i Izbjeglice (Iseljenike)!"
PRIČAO JE NAMA
Ishak, sin Ibrahima, čuo je Muhameda, sina Fudajla, od Asima, od Ebu
Usmana, od Mudžaši-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao sam
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, ja i moj brat pa sam rekao:
"Prisegni nas na izbjeglištvo (iseljeništvo, emigraciju i ime vjere
Islama)!" Pa je rekao: "Prošlo je izbjeglištvo za njegove sljedbenike
(pripadnike, tj. prošlo je vrijeme izbjeglištva i izbjeglica - jer je Mudžaši'
došao Muhamedu a.s. poslije oslobođenja Meke od idolopoklonika i
bezbožnika)." Pa sam rekao: "Na što ćeš prisegnuti nas?"
Rekao je: "Na Islam i borbu."
GLAVA
odlučnosti (tvrde odluke, rješenja) vođe na ljude u
(onome) što mogu.
PRIČAO NAM JE
Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, rekao
je: rekao je Abdullah (Mesudov), bio zadovoljan Allah od njega:
Zaista već je
došao meni danas (jedan) čovjek pa je pitao mene o (jednoj) stvari (koja
je takva da) nisam znao šta (da) odvratim na njega (tj. šta da odgovorim
njemu), pa je rekao: "Da li si vidio (mislio, tj. Da li misliš za jednoga)
čovjeka, naoružana (ili: snažna), čila, izađe sa našim
zapovjednicima u vojevanja, pa tvrdo odluči (zapovjednik) na nas (tj.
nama) u (nekim) stvarima (što) ne obuhvatamo njih (tj. ne možemo ih izvršiti,
ili: ne znamo jesu li grijeh ili ne - šta će da radi u tom slučaju
taj čovjek)?" Pa sam rekao njemu: "Tako mi Allaha ne znam šta
(da) kažem tebi (drugo) osim (to da) smo zaista mi bili sa Vjerovijesnikom,
pomilovao ga Allah i spasio, pa možda da ne odluči tvrdo na nas (ni) u
(jednoj) stvari osim jedanput (tako) da učinimo njega (to tvrdo,
čvrsto rješenje). I zaista jedan (od) vas neprestano će biti sa
dobrom dok se čuvao (tj. dok se čuva, boji) Allaha. A kada se
sumnjala (kada se sumnja) u njegovoj osobi (u njemu jedna) stvar, pitao je (tj.
pitaće nekoga) čovjeka, pa je izliječio njega od njega (tj. pa
će izliječiti njega od te sumnjive stvari). A skoro (blizo, blizu) je
da nećete naći njega (tj. takvoga čovjeka koji će vas
moći izliječiti od sumnjivih stvari). Tako mi (Onoga) koji je (taj
što) nema božanstva osim On, ne sjećam se (ili: ne spominjem ono) što je
ostalo (ili: što je prošlo) od ovozemnosti (drukčije) osim kao lokva
(bara, vještačko jezero što) se je popila njezina bistroća (bistri
dio vode), a ostala je njezina mutnoća."
(Kaže Ajnija: Kada je tako bilo već u vrijeme Ibnu Mes'udovo
koji je umro prije ubistva halife Usmana r.a., šta je tek sa vremenima poslije
njega. Kastalanija veli da je Ibnu Mes'ud r.a. ipak dao rješenje tom
čovjeku što mu je stavio, postavio pitanje, da se treba pokoravati
vođi uz uslov da se odluka i zapovjed vođe slaže sa
bogobojaznošću. To su neki važniji odlomci iz tumačenja i napomena uz
ovaj hadis.)
GLAVA:
Bio bi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se nije
borio (tj. kada nije započeo borbu u) početku dana, (bio bi) odgodio
borbu do (časa da) prođe Sunce (podnevnu tačku u svom dnevnom
prividnom kretanju).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam
je Ebu Ishak, on je Fezarija, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra,
slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, a bio je pisar njemu, rekao je:
Pisao je k njemu (k
Umeru, sinu Ubejdulaha) Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, pa sam pročitao njega (njemu, a u njemu je stajalo) da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) svojih dana koji (su
bili takvi da) je sreo u njima (neprijatelja), iščekivao dok je nagelo
Sunce (prema zapadu). Zatim je ustao u ljudima (tj. među ljude i) rekao je:
"O ljudi! Ne
želite sretanje neprijatelja, i molite Allaha zaštitu (od neprijatnosti,
spasonosnost), pa kada ste se sreli s njima, pa strpite se (budite izdržljivi u
borbi kad već mora da se vodi borba), i znajte da je raj pod sjenama
mačeva (u hladovima sabalja, sablji)." Zatim je rekao: "Moj
Bože! Spuštaču Knjige, i Tjeraču oblaka i Poražavaču stranaka
(koje su se složile protiv muslimana), porazi ih, i pomozi nas na (tj. nad,
protiv) njih."
GLAVA
traženja dozvole čovjeka (od) vođe (rukovodioca) zbog
Njegovoga govora: "Vjernici su samo (oni) koji vjeruju u Allaha i Njegova
poslanika i kada su bili (tj. i kada budu) sa njim na (jednoj) skupnoj stvari
(zajedničkom poslu), nisu otišli (tj. ne odu) do (da) traže dozvolu (od)
njega (Božijeg poslanika), zaista (oni) koji traže dozvolu (od tebe
...."), do kraja (toga) ajeta (odlomka u Kur'anu kako stoji, kako je
rečeno).
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Mugireta, od Ša'bije, od
Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Vojevao sam (zajedno)
sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je išao
uzastopce sa (tj. za) mnom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam
na (jednom) devcu našem (koji) se već umorio pa nije skoro (u
mogućnosti da) ide. Pa je rekao meni:
"Šta je za tvoju
devu (Šta je tvojoj devi)?" Rekao je: Rekao sam: "Umorila se."
Pa je ostao ozadi (iza, ozada) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa
je odbio (tj. potjerao) njega i molio je za njega. Pa je neprestano među
devama pred njima (počeo da) ide. Pa je rekao meni: Kako vidiš tvoju
(svoju) devu?" Rekao je: Rekao sam: "Sa dobrim (tj. dobro je moja
deva). Već je pogodio nju tvoj blagoslov." Rekao je: "Pa da li
ćeš prodati meni nju?" Rekao je: Pa sam se stidio (zastidio), a nije
bilo za (tj. u) nas (druge) deve osim nje. Rekao je: Pa sam rekao:
"Da." Rekao je: "Pa prodaj mi je." Pa sam prodao nju njemu
na (tj. uz uslov) da su meni pršljenovi (tj. kičma) njezinih leđa dok
doprem Medini. Rekao je: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja
sam mladoženja." Pa sam tražio dozvolu (od) njega, pa je dozvolio meni (da
ja idem prije ostalih). Pa sam prethodio ljudima k Medini (tj. otišao sam
naprijed, prije drugih) dok sam došao Medini. Pa je sreo mene moj ujak
(dajidža), pa je pitao mene o devi. Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o
onom) što sam napravio o njemu (u vezi njega), pa je prekorio mene. Rekao je: A
već je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao meni kada
sam tražio dozvolu njemu (od njega):
"Da li si se
oženio djevojkom ili udovicom?" Pa sam rekao: "Oženio sam se
udovicom." Pa je rekao: "Zašto se nisi oženio djevojkom (da) se igraš
(zabavljaš s) njom i (da) se igra (ona s) tobom?" Pa sam rekao: "O
poslaniče Allaha! Preminuo je moj otac, ili žrtvovao se (tj. poginuo je
kao šehid - mučenik, žrtva), a ja imam male sestre, pa sam mrzio da se
oženim (sa osobom koja je mlada i neiskusna) kao one, pa (da) ne odgaja njih i
(da) ne ustaje na njih (tj. da se ne brine i ne trudi oko njih). Pa sam se
oženio udovicom zato (da) ustaje na njih (da se brine o njima, da pazi njih) i
odgaja njih." Rekao je: Pa pošto je stigao (došao) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, poranio sam (jutrom) na njega (tj.
njemu) sa (tom) devom. Pa je dao meni njezinu cijenu i vratio je nju na mene
(tj. meni). Rekao je Mugirete: Ovo je u (tj. po) našem sudu (mišljenju) lijepo.
Ne vidimo za njega (u njemu nikakve) štete.
(Tj. Ne smatramo da je grijeh.)
GLAVA
(onoga) ko je vojevao, a on je novoga vremena (skoroga vremena) sa
svojom mladom (tj. a nanovo se oženio, skoro se oženio).
U (vezi) njega (tj. O
tome) je Džabir (već u prednjem hadisu iznio i spomenuo svoj slučaj
pričajući) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
(onoga) ko je sebi odabrao (izabrao) vojnu poslije građenja
(braka, tj. poslije ženidbe, zapravo: poslije stupanja u polni odnos nakon što
se sklopi brak).
U (vezi) njega je Ebu
Hurejrete (pričao hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(Taj hadis će doći u tekstu kasnije i u njemu će to
biti spomenuto.)
GLAVA
požurivanja vođe kod straha (opasnosti, panike).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, rekao je: pričao mi je
Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je u Medini
(nekakav) strah, pa je uzjašio (uzjahao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, (jednoga) konja za (tj. vlasništvo) Ebu Talhata, pa je rekao:
"Nismo vidjeli od stvari (tj. Nismo vidjeli ništa), i zaista našli smo ga
zaista morem (kao more da je ovaj konj)."
GLAVA
žurbe (brzine) i podbadanja (konja nogama) u strahu.
PRIČAO NAM JE
Fadl, sin Sehla, pričao nam je Husejn, sin Muhameda, pričao nam je
Džerir, sin Hazima, od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je:
Zastrašili su se
ljudi, pa je uzjašio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, konja za Ebu
Talhata (tj. konja koji je bio vlasništvo Ebu Talhata), sporoga (tj. a taj konj
je bio spor). Zatim je izašao podbada (tj. podbadajući konja nogama da ide
brže - i izašao je) sam on. Pa su uzjašili (uzjahali) ljudi (svoje konje)
podbadaju (podbadajući ih) ozadi (iza) njega. Pa je rekao:
"Niste se bojali
(tj. Ne bojite se, Ne bojte se)! Zaista on (konj) je zaista (kao) more."
Pa nije se prestigao poslije toga dana.
GLAVA
izlaženja u strahu sam on (da izađe).
GLAVA
nagrada i tovarenja u (na) putu (Allaha).
(To jest: O nagradama koje se daju kao plate nekome ko ode u borbu
za nekoga drugoga, i o davanju na poklon životinje za jahanje ili tovarenje u
borbi, u ratu.)
A rekao je Mudžahid:
Rekao sam Ibnu Umeru: "Vojna (je moja želja, tj. hoću da
vojujem)." Rekao je: "Zaista ja volim (želim) da pomognem tebe sa
grupom (sa jednim dijelom) od moga (svoga) imanja." Rekao sam:
"Proširio je Allah na mene (tj. Dao mi je Allah imanja dovoljno za
borbu)." Rekao je: "Zaista tvoje bogatstvo je tebi, a zaista je volim
(želim) da bude (jedan dio) od moga imanja u ovo lice (tj. u ovo ime, u ovu
svrhu)." A rekao je Umer: "Zaista (neki) ljudi uzimaju od ovoga
imanja (tj. od imanja državne blagajne) zato (da) se bore, zatim se ne bore
(ili: zatim neće da se bore). Pa ko je učinio njega (tj. to tako), pa
mi smo preči za njegovo imanje da uzmemo od njega (nazad, da povratimo u
državnu blagajnu ono) što je uzeo." A rekao je Tavus i Mudžahid: "Kada
se dala k tebi (jedna) stvar (da) izađeš s njom u (na) put Allaha, pa
napravi s njom šta si htio (tj. šta god hoćeš), i stavi (ostavi) je kod
tvoje (svoje) porodice (ili: žene)."
PRIČAO NAM JE
Humejdija, pričao nam je Sufjan, rekao je: čuo sam Malika, sina
Enesa, pitao je Zejda, sina Eslema, pa je rekao Zejd: čuo sam moga (tj.
svoga) oca (da) govori: rekao je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od
njega:
Natovario sam na
(jednoga) konja u (na) putu Allaha (tj. Poklonio sam jednoga konja jednome
čovjeku da se bori, ratuje na njemu), pa sam vidio njega (konja da) se
prodaje. Pa sam pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da li (da)
sebi kupim njega? Pa je rekao: "Ne kupuj ga, i ne vraćaj u tvojoj
(svojoj) milostinji."
(To jest: "Što si dao milostinju, to više ne vraćaj u
svoje vlasništvo ni na način kupovine, prekupljivanja.")
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je Malik od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera,
bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Umer, sin Hataba, natovario
(jednoga čovjeka) na (jednoga) konja u (na) putu Allaha (poklonom,
poklonivši mu ga), pa je našao njega (onoga istoga konja da) se prodaje. Pa je
htio da kupi njega (da ga kupi). Pa je pitao poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je rekao:
"Ne kupuj ga, i
ne vraćaj se u svojoj milostinji."
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Jahja-a, sina Seida, Ensarije,
rekao je: pričao mi je Ebu Salih, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Da nije (toga)
da otežam (oteščam, napravim poteškoću) na svoju sljedbu, ne bih
izostao (ni) od (jedne) čete (vojnoga pohoda, poduhvata), a ali ne nalazim
deve za nošenje (tj. jahanje), i ne nalazim (uvijek i dovoljno onoga) što bih natovario
njih na njega (borce na jahaće životinje), a teško je na mene (meni) da
izostaju od (tj. iza) mene. I zaista volio bih da se borim u (na) putu Allaha,
pa (da) se ubijem (tj. pa da budem ubijen, da poginem), zatim (da) se proživim,
zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se proživim."
GLAVA
najamnika (nadničara).
A rekao je Hasen i
Ibnu Sirin: Razdijeli će se (dio) za najamnika od ratnoga plijena. A uzeo
je Atijjete, sin Kajsa, (jednoga) konja na polovinu, pa je dopro dio konja
četiri stotine zlatnika, pa je uzeo dvije stotine, a dao je svome drugu
dvije stotine.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu
Džurejdž od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegova oca, bio zadovoljan
Allah od njega, rekao je:
Vojevao sam (zajedno)
sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vojevanje Tebuka, pa sam
natovario na (jednu mladu) devu (jednoga borca), pa ono (tj. pa to) je
najčvršći (od) mojih poslova u mojoj duši (tj. to dobro djelo je
djelo u koje se najčvršće pouzdavam da bi mi moglo donijeti Božiju
nagradu). Pa sam iznajmio (jednoga) najamnika, pa se borio (tj. pobio, potukao)
sa (jednim) čovjekom, pa je ujeo jedan (od) njih dvojice drugoga (za
ruku). Pa je iščupao (istrgnuo) svoju ruku iz njegovih usta i iščupao
je (izvalio je) njegov sjekutić (prednji zub). Pa je došao Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, pa je pokvario (uništio) njega (zub, tj. oglasio
je za neosnovano traženje oštete za izvaljeni zub u ovakvom slučaju), pa
je rekao:
"Zar će
dati svoju ruku k tebi pa (da) zoblješ (tj. grizeš) nju kao što zoblje (grize)
pastuh (ždrijebac)."
(Kod zobanja pastuh prvo smrvi, isitni zob, razbije je na sitnije
dijelove zubima pa je onda pojede. To je veza zašto je upotrijebljen izraz
"jakdamu".)
GLAVA
(onoga) što se reklo o zastavi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio.
PRIČAO NAM JE
Seid, sin Ebu Merjema, rekao je: pričao mi je Lejs, rekao je: izvijestio
me Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Sa'lebete, sin Ebu Malika, Kurezija
da je Kajs, sin Sa'da, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je drug
zastave (tj. stjegonoša, nosilac zastave) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, (da je taj Kajs) htio hodočašće pa se iščešljao (tj.
uredio je kosu na glavi češljem prije nego će se obući u
hodočasničko odijelo).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda,
od Selemeta, sina Ekve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je Alija, bio
zadovoljan Allah od njega, zaostao (ozadi, ozada) od Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, u Hajberu. A bila je s njim bolest (očiju usljed
nahlade, studeni) pa je rekao: "Ja (li) ću (da) zaostanem (tj.
Zaostaću) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je
izašao Alija pa je stigao (priključio se) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga
Allah i spasio. Pa pošto je bila večer, noći koja je (ta što) je
osvojio nju (tvrđavu Hajbera) u njezinom jutru (tj. Uoči dana
osvojenja), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista
daću svakako zastavu (bajrak)" - ili je rekao: "Zaista će
uzeti svakako sutra (misli se: uzeće zastavu u ruke jedan) čovjek
(što) voli njega Allah i Njegov poslanik" - ili je rekao: "(što) voli
Allaha i Njegova poslanika" - "osvojiće Allah na njega (tj.
preko njega - daće pobjedu Allah njemu)." Pa kadli mi sa Alijom (tj.
Kadli mi vidjesmo da je to Alija), a ne nadamo se (za) njega (da se njemu
dadne, nismo znali da će se njemu dati zastava jer je bio bolestan). Pa su
rekli: "Ovo je Alija (došao, stigao nas)!" Pa je dao njemu poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je osvojio Allah na njega (tj. preko
njega je dao pobjedu).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od
njegova oca, od Nafi-a, sina Džubejra, rekao je: čuo sam Abbasa (da)
govori Zubejru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:
"Ovdje (ili: Evo
ovdje) je zapovjedio tebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da
zabodeš (tj. da postaviš) zastavu (steg)."
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomogao
sam se (tj. Pomognut sam) sa strahom idenja mjesec (tj. mjesec dana
hoda).", i Njegovoga govora, veličajan je i moćan je:
"Bacićemo u srca (onih) koji ne vjeruju (tj. u srca bezbožaca)
strah....".
Rekao je Džabir od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(To jest: Džabir je pričao hadis od Muhameda a.s. u kojem se
kaže da je Muhamed a.s. pomognut sa strahom na razdaljinu od mjesec dana hoda.)
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Poslao sam se
(Poslan sam) sa sabiračicama (sakupljačicama) riječi (tj. sa
riječima koje u malom broju sakupljaju, sadrže mnogo značenja); i
pomogao sam se (pomognut sam) sa strahom. Pa dok sam ja spavač (tj. dok
sam spavao), dali su mi se ključevi blagajni zemlje pa su se stavili u
moju ruku."
Rekao je Ebu
Hurejrete: "A već je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, a vi izvlačite njih (imanja iz blagajni, tj. koristite ih)."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene
Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, izvijestio njega da je Ebu Sufjan izvijestio njega da je Iraklije
poslao k njemu, a on je u Jerusalimu. Zatim je pozvao za pismo poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je svršio od čitanja (tj.
čitanje toga) pisma, umnožila se kod njega vika (galama) i podigli su se
glasovi, i izveli smo se (mi smo izvedeni odande). Pa sam rekao svojim
drugovima kada smo se izveli:
"Zaista već
se zastvarila (tj. postala je velikom) stvar sina Ebu Kebšeta, zaista ono plaši
se njega vladar Asferovića (tj. Vizantinaca)."
GLAVA
nošenja opskrbe u vojni i govora Allaha, uzvišen je: ".... i
opskrbite se, pa zaista najbolja opskrba je čuvanje (od prosjačenja,
tj. ona koja je dovoljna da se traži od drugoga pomoć)....".
PRIČAO NAM JE
Ubejd, sin Ismaila, rekao je: pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, rekao
je: izvijestio me moj otac; a pričala mi je takođe Fatima od Esme,
bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Napravila sam putnu
torbu za namirnice (za opskrbu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
u kući Ebu Bekra kada je htio da se iseli k Medini. Rekla je: Pa nismo
našli za njegovu putnu torbu za namirnice, a ni za njegov mijeh za vodu (ništa)
što bi svezali (mi) njih dvoje s njim. Pa sam rekla Ebu Bekru:
"Tako mi Allaha
ne nalazim (ja nijedne) stvari (da) svežem s njom osim moga (svoga) pojasa
(pasa, pregače)." Rekao je: "Pa rascijepi (raskini) ga na dvoje
(na dva dijela), pa sveži mu sa jednim mijeh, a sa drugim putnu torbu." Pa
je (to) učinila. Pa zbog toga se nazvala dvopojasnica (doslovno: vlasnica
dvaju pojaseva).
("Sufretun" smo preveli sa putna torba za namirnice,
opskrbu. To u stvari znači okruglu kožu u kojoj je putnik zamotavao i
nosio na putovanje svoju hranu. Ne radi se dakle o modernoj putnoj torbi, ali
je to bila putna torba za ono doba.)
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, izvijestio nas je Sufjan od Amra, rekao je: izvijestio me
Ata', čuo je Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Opskrbljavasmo se
mesima (mesom) žrtava (kurbana) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, do Medine.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdulvehhab, rekao je: čuo sam
Jahja-a, rekao je: izvijestio me Bušejr, sin Jesara, da je Suvejd, sin Nu'mana,
bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega da je on izašao sa
Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hajbera, te kada su
bili u Sahba-u, a ona (ta naseobina) je od Hajbera, i ona je niže Hajbera (tj.
ispod Hajbera), pa su klanjali popodnevnu molitvu. Pa je pozvao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, za jela (za jelo), pa se nije donijelo
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ništa drugo) osim prekrupe. Pa
smo žvakali, pa smo jeli i pili smo. Zatim je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, pa je mućkao (usta vodom, tj. izaprao je usta) i
mućkali smo (i mi) i klanjali smo.
PRIČAO NAM JE
Bišr, sin Merhuma, pričao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu
Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
"Olakšale su (tj.
Omanjile su) opskrbe ljudi i osiromašili su, pa su došli Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi) klanja svojih deva (da traže dozvolu), pa
je dozvolio njima. Pa je sreo njih Umer, pa su izvijestili njega, pa je rekao:
"Šta je (ili:
Kakvo je) vaše ostajanje (na životu) poslije vaših deva?" Pa je unišao
Umer na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha! Šta je njihovo ostajanje poslije njihovih deva?"
Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Vikni u ljudima
(među ljude), (da) donesu višak svojih opskrba." Pa je pozvao i
blagosiljao je na njega (na sakupljeni višak), zatim je pozvao njih (da
dođu) sa svojim vrećama. Pa su sebi sipali (tj. trpali) ljudi dok su
(dok nisu) završili. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio:
"Svjedočim
da nema božanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha."
GLAVA
nošenja opskrbe na vratovima.
PRIČAO NAM JE
Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od Vehba, sina Kejsana,
od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Izašli smo, a mi smo
(brojali, bilo nas je) tri stotine (ljudi), nosimo (nosili smo) našu opskrbu na
našim vratovima. Pa je prošla (nestala, istrošila se) naša opskrba do (te mjere
da) je bio (svaki) čovjek od nas (spao na to da) jede (po jednu) datulu.
Rekao je (jedan) čovjek: "O Ebu Abdullah! A gdje je bila (ta) datula
(da) padne (tj. da bude dovoljna za hranu) od čovjeka?" Rekao je:
"Zaista već smo našli (tj. osjetili) njezino izgubljenje kada smo
izgubili nju dok smo došli moru. Pa kadli (jedna velika) riba (što) je izbacilo
nju more (Crveno more). Pa smo jeli od nje osamnaest dana šta smo volili
(željeli, tj. koliko smo htjeli)."
GLAVA
stavljanja sajahačem žene ozadi (iza) njezina brata.
PRIČAO NAM JE
Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Usman, sin
Esveda, pričao nam je Ibnu Ebu Mulejkete od Aiše, bio zadovoljan Allah od
nje, da je ona rekla:
"O
poslaniče Allaha! Vraćaju se tvoji drugovi sa nagradom
hodočašća i umre, a (ja) nisam povećala nad hodočašće
(ništa više)." Pa je rekao njoj: "Idi, i neka stavi sajahačem
tebe Abdurrahman." Pa je zapovjedio Abdurrahmanu da odvede nju na umru (da
počne umru) od Ten'ima. Pa je iščekivao nju (Aišu) poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, u najvišem (dijelu) Meke dok je došla (dok nije
došla).
PRIČAO JE MENI
Abdullah, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, sina Dinara, od Amra, sina
Evsa, od Abdurrahmana, sina Ebu Bekra Siddika, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, rekao je:
Zapovjedio je meni
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da stavim sajahačem Aišu i (da
je) odvedem na umru (da počne umru) od Ten'ima.
GLAVA
stavljanja sebi sajahača u vojni i hodočašću.
(Sajahač je onaj koji jaši, jaše s drugim licem zajedno na
istoj jednoj, nekoj jahaćoj životinji kako je to već jednom
napominjato.)
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ejjub
od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio sam sajahač
Ebu Talhata, i zaista oni zaista viču za njih dvoje skupa (zajedno
telbiju-dvoodazov): hodočašće i umru.
GLAVA
sajahača na magarcu.
PRIČAO JE NAMA
Kutejbete, pričao nam je Ebu Safvan od Junusa, sina Jezida, od Ibnu
Šihaba, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jahao na (jednom)
magarcu na samaru, (a) na njemu je (tj. na samaru je čupav, dlakav)
pokrivač, i stavio je sajahačem Usameta iza sebe.
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bekejra, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao nam je
Junus, izvijestio me Nafi' od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (na) dan Oslobođenja
(Pobjede) od najvišeg (dijela) Meke na svojoj samarici (devi) stavivši
sajahačem Usameta, sina Zejda, i sa njim je Bilal i sa njim je Usman, sin
Talhata, od zastirača (tj. vratara, nadzornika Ka'be) dok je dao znak
(devi da klekne, legne) u bogomolji (tj. kod Ka'be). Pa je zapovjedio njemu da
donese ključ Kuće (tj. Ka'be). Pa (ju) je otvorio, i unišao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa njim je Usamete, i Bilal i
Usman. Pa je ostao u njoj dugi dan (dugo, duže vrijeme), zatim je izašao. Pa su
potrčali (u Ka'bu) ljudi (doslovno: Pa su se natjecali u trčanju
ljudi - ko će prvi u Kabu unići, ući). I bio je Abdullah, sin
Umera, prvi ko je (koji je) unišao (u Ka'bu poslije izlaska Muhameda a.s. iz
nje.). Pa je našao Bilala iza vrata stojeći (u stojećem stavu). Pa je
pitao njega:
"Gdje je klanjao
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u Ka'bi)?" Pa je dao znak
(pokazao) k mjestu koje (je to što) je klanjao u (na) njemu. Rekao je Abdullah:
Pa sam zaboravio da pitam njega koliko je klanjao od (broja)
ničičenja (sedždi, tj. rekata-naklona, stajanja u tom svome
klanjanju).
GLAVA
(onoga) ko je uzeo za stremen (uzengiju, uzenđiju) i
slično njemu (da pomogne nekom uzjašiti, uzjahati ili sjašiti, sjahati).
PRIČAO NAM JE
Ishak, izvijestio nas je Abdurrezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu
Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Svaka
koščica (mala kost) od ljudi (u takvoj je mogućnosti da) je na nju
milostinja svakoga dana (što) se rodi (izađe) u njemu Sunce: (kad)
pravedno postupi (čovjek) među dvojicom (to) je milostinja, i (kad)
pomogne čovjeka na njegovu jahalicu (jahaću ili tovarnu životinju) pa
natovari na nju ili digne na nju njegovu robu (i to) je milostinja; i lijepa
riječ je milostinja; i svaki koračaj (korak što) koraci (korača)
njega k molitvi je milostinja, i (da) odstrani uznemirenje (smetnju) od (sa)
puta (i to) je milostinja."
GLAVA
putovanja sa primjercima Kur'ana k zemlji neprijatelja.
A takođe se
predaje (tj. priča) od Muhameda, sina Bišra, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od
Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; a slijedio je njega
(Muhameda) Ibnu Ishak od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, (da je mekruh - nepoželjno i nepohvalno). A već je putovao
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi u zemlju
neprijatelja, a oni znaju Kur'an.
(Veli se da se ovim želi istaknuti da je nepoželjno samo nositi
napisan Kur'an u neprijateljsku zemlju, a nije to slučaj sa osobom koja
zna napamet Kur'an.)
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja (doslovno: k
zemlji neprijatelja).
GLAVA
veličanja kod rata (tj. izgovaranja "Allahu ekber: Allah
je veći (od svega)!", izgovaranja toga u ratu).
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Ejuba, od Muhameda, od
Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je jutrom
(izjutra) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu, a već su
izašli (ljudi Hajbera) sa lopatama na svojim vratovima. Pa pošto su vidjeli
njega, rekli su: "Ovo je Muhamed i petodjel (tj. i vojska)! Muhamed i
petodjel!" Pa su se sklonili ka tvrđavi. Pa je podigao Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke i rekao je: "Allah je
veći (tj. najveći)! Poruši se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u
trznu (u predvorje jednoga) naroda, pa loše je jutro opomenutih!" I
pogodili smo (tj. zarobili smo nekakve) magarce, pa smo kuhali njih, pa je
povikao vikač Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista
Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dva vama mesa (meso) magaraca." Pa
su se izvrnuli lonci sa (onim) što je u njima (tj. proliveni su, prosuti su).
Slijedio je njega (Abdullaha) Alija od Sufjana: Podigao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio, svoje dvije ruke.
GLAVA
(onoga) što se mrzi od (pretjeranoga) dizanja glasa u
veličanju (u izgovaranju "Allahu ekber!").
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Asima, od Ebu Usmana, od Ebu
Musa-a Eš'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo sa
poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo bili kada smo se
nadnijeli nad (kakvu) dolinu, očitovali smo i veličali smo (tj.
vikali smo: "La ilahe illellahu" i "Allahu ekber" -
čineći to tako da) su se podigli naši glasovi (vrlo mnogo), pa je
rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"O ljudi!
Zastavite na vaše osobe (tj. Budite milostivi prema sebi, Ne vičite
toliko)! Pa zaista vi ne zovete (ne molite) gluhoga, a ni odsutnoga. On je
zaista sa vama, zaista On je slušač i bliz (blizu je)."
GLAVA
slavljenja (Allaha) kada je pao (sišao u kakvu) dolinu.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Husajna, sina Abdurrahmana,
od Salima, sina Ebul-Dža'da, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, rekao je:
Bili smo kada smo se
(kada bi se) popeli, veličali smo (izgovarali bi "Allahu
ekber"), a kada smo (a kada bi) sišli, slavili smo (izgovarali bi
"Subhanallah")."
GLAVA
veličanja kada se uzvisio (peo na neko) uzvišenje.
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šu'beta, od Husajna,
od Salima, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bili smo (tj. Bili
bismo činili, Činili smo ovako) kada smo se popeli, veličali
smo, a kada smo se spustili (sišli), slavili smo.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, rekao je: pričao mi je Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, od Saliha,
sina Kejsana, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Bio je (tj. Bio bi)
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada se vraćao od (sa)
hodočašća ili umre - a neću znati (tj. ne znam) njega
(drukčije) osim (tako da) je rekao (i) vojnu (i od vojne kad bi se
vraćao) - govori (tj. bio bi običaja da izgovara) kad god bi se
nadnio (tj. izašao) na vrh (brda) ili pustinju (pustinjsku visoravan),
veličao je (veličao bi) tri puta, zatim je (zatim bi) rekao:
"Nema božanstva
osim Allah, sam On, nema druga Njemu, Njemu je vlast i Njemu je hvala, i On je
na svaku stvar moćan. Vraćači (smo mi, tj. Mi se vraćamo ka
Allahu dž.š.), kajači, obožavaoci, ničičari, svome Gospodu zahvaljivači.
Obistinio je Allah svoje obećanje, i pomogao je Svome robu, i porazio je
stranke On sam."
Rekao je Salih: Pa
sam rekao njemu: Zar nije rekao Abdullah: "Ako je htio (tj. Ako htjedne,
ako hoće) Allah." Rekao je: "Ne."
(To jest: Zar nije rekao u pričanju ovoga hadisa:
"Vraćači (smo mi) ako je htio Allah.")
GLAVA:
Piše se putniku (nagrada za ono) što činjaše u boravljenju
(kod kuće).
PRIČAO NAM JE
Metar, sin Fadla, pričao nam je Jezid, sin Haruna, pričao nam je
Avvam, pričao nam je Ibrahim Ebu Ismail Seksekija, rekao je: čuo sam
Ebu Burdeta, a družio se on i Jezid, sin Ebu Kebšeta u (jednom) putovanju pa je
bio Jezid (običaja da) posti u (na tom) putovanju, pa je rekao njemu Ebu
Burdete: čuo sam Ebu Musa-a (više) puta (da) govori: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
Kada se razbolio rob
ili je otputovao, pisalo se njemu kao (ono, to) što je bio (običaja da)
radi (tj. što činjaše kada je bio) boraviocem zdravim (tj. kao boravilac
kod kuće i zdrav dok je bio)."
GLAVA
idenja (hoda, putovanja) samoga njega (tj. jednoga lica samoga bez
druga).
PRIČAO NAM JE
Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Muhamed, sin Munkedira,
rekao je: čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih
dvojice, (da) govori:
Pozvao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ljude (na) dan Hendeka, pa se
odazvao Zubejr. Zatim je pozvao njih, pa se odazvao Zubejr. Zatim je pozvao
(ponovo) njih, pa se odazvao (samo) Zubejr. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Zaista za
svakoga vjerovijesnika je (bio jedan) pomagač, moj pomagač (apostol)
je Zubejr."
Rekao je Sufjan:
"Havarijun" je (isto što i) "nasirun": pomagač.
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: pričao mi je
moj otac od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio. - H - PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao
nam je Asim, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, od svoga oca,
od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Da znaju ljudi
šta je u samoći šta (ja) znam, ne bi išao (putovao nijedan) jahač u
noći sam on."
GLAVA
brzine u idenju (u hodu).
Rekao je Ebu Humejd:
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja sam
požurivač (tj. ja ću se požuriti) k Medini, pa ko je htio da se
požuri (da požuri) sa mnom, pa neka se požuri (pa neka požuri)."