SA IMENOM (U IME) ALLAHA
MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.
(djela koja služe na ponos i
diku onoga koji ih je izveo, učinio i po kojima je postao poznat,
čuven - i GLAVA) govora Allaha, uzvišen je:
"O ljudi! Zaista Mi smo stvorili vas od (jednoga) muškarca i
(jedne) ženske i učinili smo vas narodima (kao narode) i plemena zato (da)
se međusobno upoznajete, zaista najplemenitiji vas kod Allaha je
najbogobojazniji (između) vas....", i Njegovoga govora ".... i čuvajte
se Allaha koji je (taj što) se međusobno molite s Njim i (čuvajte se)
rodbina (svojih da ne bi prekinuo neko od vas odnose sa svojom rodbinom),
zaista Allah je bio (uvjek) nad vama pazitelj.", i šta se zabranjuje od
tvrdnje(ili: od tužbe) predislamlja.
"Eššu'ubu"
je daleko srodstvo, a "el-kabailu" je niže (ispod, tj. bliže od)
toga.
PRIČAO NAM JE
Halid, sin Jezida, Kahilija, pričao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od
Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice,
"..... i učinili smo vas (kao) narode i plemena zato (da) se
međusobno upoznajete....", rekao je:
Narodi
su velika plemena, a plemena su rodovi.
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara,
pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je
Seid, sin Ebu Seida, od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: Reklo se je:
"O poslaniče Allaha! Ko je najplemenitiji (od)
ljudi?" Rekao je: "Najbogobojazniji (od) njih." Rekli su:
"Nije od (tj. o) ovome (da) pitamo tebe." Rekao je: "Pa Jusuf je
vjerovijesnik Allaha."
PRIČAO NAM JE
Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Kulejb, sin
Vaila, rekao je: pričala mi je pastorka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio, Zejneba, kći Ebu Selemeta. Rekao je: Rekao sam njoj:
"Da li si
mislila (tj. Da li misliš za) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da
li (je on) bio od Mudara (arapskoga poznatoga plemena)?" Rekla je:
"Pa od koga (drugoga plemena) je bio osim od Mudara od Nadrovića
Kinanetov (doslovno: od Mudara od sinova Nadra, sina Kinaneta)?!"
PRIČAO NAM JE
Musa, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Kulejb, pričala
mi je pastorka Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i mislim (za) nju,
Zejnebu (da) je rekla:
Zabranio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tikvu, i zelene ćupove, i sudove
prevučene smolom i zasmoljene sudove (sudove premazane smolom). I rekao
sam njoj: "Izvijesti me (o tom), od koga je bio, Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio, od Mudara je (li on) bio?" Rekla je: "Pa od koga
je bio (Pa od koga bi bio drugoga plemena) osim od Mudara? Bio je (on) od djece
Nadra, sina Kinaneta."
PRIČAO JE MENI
Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Džerir od Umareta, od Ebu Zur'ata, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Naći
ćete ljude (kao) rudnike (tj. korijene, izvore dobra i zla), (a) najbolji
(od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu kada su znali (tj.
kada oni znaju, kad razume, razumju vjerske propise, kada postanu pravnici). I
naći ćete najboljega (od) ljudi (tj. najboljega čovjeka) u
(ovom) poslu (tj. u poslu upravljanja i zapovjedništva, rukovođenja)
najžešćega (od) njih za njega odvratnošću (tj. ko, koji najviše mrzi
taj posao i neće da ga se prihvati lako, lahko). I naći ćete
(kao) najgorega (od) ljudi vlasnika dva lica (tj. dvoličnjaka, licemjerca,
licemjera) koji dolazi ovima sa (jednim) licem, i dolazi ovima (drugima) sa
(jednim drugim) licem."
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Mugirete od Ebu Zinada, od Aaredža, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao:
"Ljudi su
pristaše (pristalice) Kurejševića u ovome poslu (tj. u stvari upravljanja,
rukovođenja), njihov musliman je pristalica (sljedbenik) njihovom
muslimanu, a njihov nevjernik je pristalica njihovom nevjerniku (ili: njihovoga
nevjernika). I ljudi su rudnici (korijeni, izvori dobra i zla), (a) najbolji
(od) njih u predislamlju su najbolji (od) njih (i) u Islamu kada su znali (kada
znaju, kada su razumjeli - kada razumiju islamske propise, kada su postali -
kad postanu pravnici). Naći ćete (jednoga) od najboljega (od svih)
ljudi najžešćega (od) njih odvratnošću za ovaj posao (za ovu stvar,
tj. ko najviše mrzi da bude neki upravljač, zapovjednik, glavni
rukovodilac) do (da) padne u njega."
(Riječi "do da padne u njega", ili "dok padne u
njega", tumače se na razne načine. Kad postane upravljač,
prestane mrziti da bude upravljač i rukovodilac. Ili kada postane protiv
svoje volje upravljač, treba da prestane mrziti tu dužnost i treba joj se
posvetiti da bi savjesno upravljao na opću korist i dobro. I tako
dalje..... .)
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, pričao mi je Abdul-Melik od
Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da je on bio
upitan o značenju kur'anskih riječi):
".... osim
ljubav u (vezi) najbližih....", rekao je (Tavus): Pa je rekao Seid, sin
Džubejra (da to znači): "Najbližih (rođaka) Muhameda, pomilovao
ga Allah i spasio." Pa je rekao (Ibnu Abbas k Seidu):
"Zaista je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio tako u mnogim rodbinskim
vezama da) nije bio (nijedan) rod (plemenski ogranak) od Kurejša
(Kurejševića cijelog velikog plemena drukčije) osim (tako), a za njega
je (tj. a on je imao) u njemu (neko) srodstvo, pa je sišla (objava) na njega
(tj. njemu, i u toj se objavi njemu naređuje da on od svojih sljedbenika
ne traži nikakve nagrade, i ništa drugo) "osim (to) spoje srodstvo (tj. da
imaju lijepe odnose prema srodstvu koje postoji) između mene i između
vas."."
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, od Ebu
Mesuda dopire s njim Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Odavde su došle
(tj. doći će izvjesne) kušnje (iskušenja, smutnje; ili: bune, pobune)
prema istoku (pokazujući rukom to je rekao). A napuštanje (ostavljanje,
ohlađenje u odnosima) i grubost srca je u (tj. među onima) koji mnogo
viču (vrlo se deru), stanovnika (tj. vlasnika kamiline, devine) dlake, kod
korijena (korjenova) repova deva i krava u (plemenu) Rebiate i (plemenu)
Mudar."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio je mene
Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da)
govori:
"Ponos (Gordost)
i oholost je u (tj. među onima) koji mnogo viču (vrlo se deru),
stanovnika (tj. vlasnika devine) dlake, a smirenost (spokojstvo) je u
(među) stanovnicima (tj. vlasnicima) brava; a vjerovanje je jemensko i
mudrost je jemenska."
Rekao je Ebu
Abdullah: Nazvala se (ta država imenom) Jemen zato (što) je zaista ona od
desnice Kabe (na desnoj strani Kabe), a Še'm (Šam, Sirija) je od ljevice Kabe. A
(riječ) "el-meš'emetu" je (isto što i) "el-mejseretu":
lijeva strana (A znači i: nesretnost). A lijeva ruka je (tj. naziva se još
i) "esšu'ma". I lijeva strana je (naziva se) "el-eš'emu".
GLAVA
lijepih djela
(plemena) Kurejš.
("Menakibu"
znači i: vrline, vrijednosti, osobine, lijepa svojstva, plemenita djela i
poslovi i slično.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije,
rekao je:
Bio je (običaja)
Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, (da) priča da je ono doprlo Muaviji
(do ušiju), a on je kod njega (tj. A Muhamed Džubejrov je u tom času
nalazio se kod Muavije) u (jednom) izaslanstvu od Kurejša, da Abdullah, sin
Amra sina Asa, priča da će ono biti (jedan, nekakvi, neki) vladar od
(iz plemena) Kahtana (Kahtanovića), pa se rasrdio Muavija, pa je ustao, pa
je pohvalio (izrekao pohvalu) na Allaha sa (onim načinom) što je On
pripadnik njega (tj. kako doliči, pripada Njemu -Bogu da se zahvala
izrekne), zatim je rekao:
"Što se
tiče poslije (toga), pa zaista ono doprlo je meni da (neki) ljudi od vas pričaju
(nekakva) pričanja (koja) nisu u knjizi Allaha, a niti se prenose od
poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa ti su vaše neznalice, pa
čuvajte se maštanja (praznih želja) koja zavode svoje pripadnike (tj. one
koji ta maštanja maštaju), pa (tj. jer) zaista ja sam čuo poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Zaista ovaj
posao (tj. posao i stvar upravljanja i rukovođenja - halifat) je u Kurejšu
(tj. ima da bude među Kurejševićima), neće biti neprijatelj
njima (u vezi toga ni) jedan (čovjek, a da će drukčije
proći) osim (tako da) je strmoglavio (tj. da će strmoglaviti) njega
Allah na njegovo lice dokle god (oni Kurejševići) su uspostavljali (dok
god uspostavljaju, podižu ovu) vjeru (vjeru Islam)."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Velid, pričao nam je Asim, sin Muhameda, rekao je: čuo sam moga
(svoga) oca (da priča) od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Neprestano
će biti ovaj posao (ova stvar vrhovnoga upravljanja, rukovođenja
muslimanima, tj. hilafet, halifat) u Kurejševićima (u Kurejševića sve
dotle) dok je ostalo od njih dvojica (tj. dok budu postojala od njih dva
čovjeka)."
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od
Ibnul-Musejjeba, od Džubejra, sina Mutima, rekao je: Išao sam ja i Usman, sin
Affana, pa je rekao:
"O
poslaniče Allaha! Dao si Mutalibovićima, a ostavio si nas, a mi i oni
od tebe (tj. u odnosu na tebe) samo smo u jednome stepenu (srodstva)." Pa
je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Hašimovići
i Muttalibovići su samo jedna stvar (su samo jedno)." A rekao je
Lejs: Pričao mi je Ebul-Esved Muhamed od Urveta, sina Zubejra, rekao je:
Otišao je Abdullah,
sin Zubejra, sa (nekim) ljudima od Zuhretovića k Aiši, a bila je
najnježnija stvar (a bila je ona najnježnija) zbog njihovoga srodstva od
poslanika (tj. prema poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
PRIČAO NAM JE
Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Sada. - H - Rekao je Jakub, sin
Ibrahima: Pričao nam je moj otac od svoga oca; rekao je: pričao mi je
Abdurahman, sin Hurmuza, Aaredž od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kurejševići,
i Pomagači, i Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i
Eslemovići, i Ešdžeovići i Gifarovići su moji zaštitnici
(pokrovitelji), nije za njih (tj. nema ni njima, ni oni nemaju nikakvoga
drugoga) zaštitnika (pokrovitelja) osim Allaha i Njegova poslanika."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, rekao je: pričao mi je
Ebul-Esved od Urveta, sina Zubejra, rekao je:
Bio je Abdullah, sin
Zubejra najdraži čovjek k Aiši poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah
i spasio, i Ebu Bekra. A bio je (Abdullah) najdobročinstveniji (od svih)
ljudi za nju (njoj - Aiši), a (ona) ne zadržavaše (nijedne) stvari (ništa kod
sebe) od (onoga) što je došlo njoj od hrane Allaha (od opskrbe i dara
Božijega), milodarila je (tj. davala je, davala bi sve kao milostinju). Pa je
rekao Ibnu Zubejr:
"Treba da se
uzme na (tj. za) njezine dvije ruke (tj. treba je spriječiti, staviti je
pod tutorstvo, starateljstvo kao rasipnicu)." Pa je rekla: "Zar
će se uzeti na (za) moje dvije ruke? Na mene je (jedan) zavjet ako sam
govorila njemu (tj. ako s njim progovorim, ako budem govorila s njim)." Pa
je tražio zauzimanje (zagovaranje) k njoj (tj. kod nje) sa ljudima (nekima) od
Kurejševića i sa ujacima (dajidžama, tj. preko nekih Kurejševića i
preko ujaka, dajidža) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,
naročito, pa se spriječila (tj. pa je odbila da se izmiri, pomiri,
progovori s njim). Pa su rekli njemu Zuhrijevići, ujaci (dajidže)
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; od njih (tj. između njih)
Abdurrahman, sin Esveda sina Abdu Jegusa, i Misver, sin Mahremeta:
"Kada smo
zatražili (tj. Kada zatražimo) dozvolu (mi da nas primi ona), pa baci se (ubaci
se na njezinu) zavjesu (zastor bez traženja dozvole i bez razmišljanja,
iznenadno, iznenada)." Pa je (to) učinio. Pa je poslao k njoj za
deset vratova (tj. deset robova) pa je (ona) oslobodila njih. Zatim je
neprestano oslobađala njih dok je (tj. čak je) doprla (do broja)
četrdeset, i rekla je:
"Voljela sam
(tj. Voljela bih) da sam zaista ja učinila (tj. tačno odredila) kada
sam se zaklela (jedan) posao (u određenom iznosu i količini da)
ću učiniti njega, pa (da) svršim njega (da izvršim, da se razdužim od
njega)."
(Pošto je zavjet učinila neodređeno, nije bila sigurna je
li ga izvršila iako je za njegovo prekršenje oslobodila više od četrdeset
robova. Bojala se da nije to dovoljno za iskupljenje njezinoga zavjeta,
neodređeno izrečenoga.)
GLAVA:
Sišao je Kur'an u jeziku (na jeziku, narječju)
Kurejševića.
PRIČAO NAM JE
Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu
Šihaba, od Enesa da je Usman pozvao Zejda, sina Sabita, i Abdullaha, sina
Zubejra, i Seida, sina Asa, i Abdurrahmana, sina Harisa sina Hišama, pa su
(oni) prepisali njih (stranice, listove Hafsine) u zbirke (tj. u primjerke).
I rekao je Usman
(ovoj) grupi Kurejševićima (Kurejševića i to) trojici (tj. Abdullahu,
Seidu i Abdurahmanu - jer Zejd Sabitov nije bio Kurejšević):
"Kada ste se
protivili (tj. Kada se ne složite) vi i Zejd, sin Sabita u (nekoj) stvari od
Kur'ana (prilikom prepisivanja), pa napišite ga u jeziku (u narječju)
Kurejševića, pa sišao je (tj. jer je sišao) samo u njihovom jeziku."
Pa su učinili to.
GLAVA
pripisivanja (stanovnika) Jemena k Ismailu (sinu Ibrahima a.s.).
Od njih je Eslem, sin
Efsa-a sina Hariseta sina Amra sina Amira, (a misli se na Eslema) iz (od)
Huza'ata (za razliku od Eslema iz druga dva plemena, ili plemenska ogranka).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu Ubejda, pričao nam
je Selemete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Izašao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (neke) ljude (narod) od Eslema
(plemena, plemenskog ogranka da ih promatra kako) se oni bore međusobno u
(izvjesnom) trgu (čaršiji - bore se, natječu se u gađanju
strijelicama), pa je rekao:
"Gađajte,
sinovi Ismaila, pa (jer) zaista vaš otac je bio (veliki) strijelac, i ja sam sa
omsićima (sa sinovima omsice - tih-i-tih, tj. uz ovu stranku)." Za
jednu (od te) dvije grupe (skupine bio se opredijelio Muhamed a.s.). Pa su (se)
sustegnuli (uhvatili se) za svoje ruke (natjecatelji druge grupe, tj. odustali
su od natjecanja). Pa je rekao:
"Šta je za njih
(Šta je njima)?" Rekli su: "A kako (da) gađamo, a ti si sa
omsićima (a ti si sa samo sa tom grupom)?" Rekao je:
"Gađajte, a ja sam sa vama svakim (od) vas (sa svima vama)."
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis od Husejna, od Abdullaha, sina
Burejdeta, pričao mi je Jahja, sin Jamera da je Ebul-Esved Dilija
pričao njemu od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, da je on
čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Nije od čovjeka
(nijedan, tj. Nije niko ko) je tvrdio sebe (da pripada nekome drugom) osim
svoga oca (osim svome ocu), a on zna njega, (niko takav nije drukčije
prošao) osim (tako da) je bio nevjernik (tj. postao je nevjernik). A ko se
tvrdi (pripisuje se nekom) narodu (što) nije za njega u njima (što nema njemu u
njima nikakvoga) porijekla, pa neka smjesti (pripravi) sebi svoje sjedište od
Vatre (tj. u Vatri).
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Ajjaša, pričao nam je Hariz, rekao je: pričao mi je
Abdul-Vahid, sin Ubejdulaha, Nasrija, rekao je: čuo sam Vaileta, sina
Eska'a (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zaista od
najvećih laži (izmišljotina) je (to) da tvrdi (za sebe, da se pripisuje,
izjašnjava izvjesni) čovjek ka (nekome drugome) osim svoga oca (osim svome
ocu), ili (da) pokazuje svome oku (ono) što nije vidjelo (oko, tj. da on
priča da je u snu vidio ono što nije vidio), ili (da čovjek) govori
na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je poslanik Allaha rekao
ono) što (on) nije rekao."
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Hammad od Ebu Džemreta, rekao je: čuo sam Ibnu
Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
Došlo je izaslanstvo
(plemena) Abdul-Kajsa na poslanika (tj. k poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah
i spasio, pa su rekli:
"O
poslaniče Allaha! Zaista ovaj (naš) ogranak plemena od (plemena) Rebi'ata
(misli se na Abdulkajsoviće, u takvom je položaju da) su se već
ispriječili između nas i između tebe nevjernici (plemena)
Mudara, pa nismo (u mogućnosti da) dospijevamo (dolazimo) k tebi osim u
svakom svetome mjesecu, pa da si zapovjedio nama za (neki) posao (da) uzmemo
njega od tebe i priopćimo ga (onome) ko je iza nas." Rekao je:
"Zapovijedam vam
za četiri (stvari), a zabranjujem vam četiri (stvari - zapovjedam
vam): vjerovanje u Allaha, (koje se sastoji u) svjedočenju da nema
božanstva osim Allah (Allaha), i klanjanje molitve, i davanje (obavezne)
milostinje (zekata) i da izvršite k Allahu petinu (onoga) što ste zaplijenuli
(zaplijenili u ratu od svojih neprijatelja); a zabranjujem vam (sudove u kojima
ste pravili opojna pića bez obzira kakvi ti sudovi bili) od tikve, i
zeleni ćupova, i kadanja (stupa, tj. drvenih suda izdubljenih u deblu ili
panju) i zasmoljenih (zemljanih suda)."
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman,
izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, od Salima da je Abdullah, sin Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori, a on je na govornici:
"Zar ne
(Pazite)! Zaista (izvjesno) iskušenje (smutnja, pobuna) je evo ovdje!"
Pokazuje (tj. Pokazujući pri izgovaranju tih riječi) k (izvjesnom)
istoku odakle izlazi (rađa se) rog (izvjesnoga) sotone.
GLAVA
spominjanja
(plemena) Eslema, i Gifara, i Muzejneta, i Džuhejneta i Ešdže'a.
PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm,
pričao nam je Sufjan od Sada, sina Ibrahima, od Abdurahmana, sina Hurmuza,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kurejševići, i
Pomagači, i Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i Eslemovići,
i Gifarovići i Ešdžeovići su moji zaštitnici (pokrovitelji, tj.
pomagači), nije za njih (tj. nemaju oni drugoga nikakvoga) zaštitnika osim
Allaha i Njegovoga poslanika."
PRIČAO JE MENI Muhamed, sin
Gurejra, Zuhrija, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, od svoga oca, od
Saliha, pričao nam je Nafi' da je Abdullah (Umerov) izvijestio njega da je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao na govornici:
"Gifarovići. Oprostio Allah
njima! (
PRIČAO JE MENI Muhamed, izvijestio
nas je Abdul-Vehhab Sekafija od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Eslemovići. Sklopio mir s
njima Allah (Ili: Sklopio je mir s njima Allah.). A Gifarovići. Oprostio
Allah njima! (Ili: Oprostio je Allah njima.)."
PRIČAO NAM JE Kabisate,
pričao nam je Sufjan.
A PRIČAO JE MENI Muhamed, sin
Beššara, pričao nam je Ibnu Mehdija od Sufjana, od Abdul-Melika, sina
Umejra, od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od njegovoga oca, rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li ste mislili ako su bili
(tj. ako su plemena) Džuhejnetovići, i Muzejnetovići, i
Eslemovići i Gifarovići bolji od Temimovića, i Esedovića, i
od sinova Abdullaha sina Gatafana (tj. od Abdullahovića Gatafanovih) i od
sinova Amira sina Sa'sa'ata (i od Amirovića Sa'sa'atovih)?" Pa je rekao (jedan) čovjek:
"Propali su i štetovali su." Pa je rekao: "Oni su bolji od
Temimovića, i od Esedovića, i od Abdullahovića Gatafanovih i od
Amirovića Sa'sa'atovih."
(Veli se da su proglašeni za bolje zbog toga što su primili prije Islam
nego ovi drugi i zbog toga što su nježnijega srca i plemenitijih ćudi
pripadnici tih plemena.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od
Muhameda, sina Ebu Jakuba, rekao je: čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Bekreta,
od njegova oca (tj. da priča od svoga oca) da je Akra', sin Habisa rekao
Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Slijedili su
(tj. Slijede) te samo kradljivci hodočasnika (tj. oni koji su otprije
krali, potkradali hodočasnike" - a ti kradljivci su bili) od
Eslemovića, i Gifarovića, i Muzejnetovića, i mislim ga (i mislim
da je rekao) i Džuhejnetovića - (Šubete kaže da) je (Muhamed) sin Ebu
Jakuba sumnjao (da li je rekao i ubrojao Akra' i Džuhejnetoviće). Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Da li si mislio
ako su bili (tj. ako su sada) Eslemovići, i Gifarovići i
Muzejnetovići - i mislim ga (Muhameda a.s. da je rekao, tj. i mislim da je
rekao Muhamed a.s.:) i Džuhejnetovići - bolji (sada) od Temimovića, i
od Amirovića, i Esedovića i Gatafanovića (da li) su propali i
štetovali?" Rekao je (Akra', a Akra' je bio Temimović):
"Da." Rekao je (Muhammed a.s.):
"Tako mi (Onoga)
koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci (moći) zaista oni su zaista
bolji od njih."
(Krađa hodočasnika je krađa u vrijeme prije Islama
kada su idolopoklonici vršili svake godine neku vrstu hadža -
hodočašća kipovima koje su bili postavili u samu Kabu, pa te paganske
hodočasnike su potkradali neki pripadnici iz pomenutih plemena. To se
objašnjenje ovdje daje da bi se otklonila moguća nejasnoća koja bi se
mogla pojaviti kod nekih čitalaca.)
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, od Hammada, od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je (Muhammed a.s.):
"Eslemovići,
i Gifarovići i (jedna) stvar (tj. i nešto) od Muzejnetovića i
Džuhejnetovića", ili je rekao: "(jedna) stvar od
Džuhejnetovića, ili Muzejnetovića - bolji su kod Allaha", ili je
rekao: "(na) Sudnjem danu, od Esedovića, i Temimovića, i
Hevazina (Hevazinovića) i Gatafanovića."
GLAVA:
Sin sestre (tj. Sestrić izvjesnoga) naroda i slobodnjak (tj.
oslobođeni rob izvjesnoga) naroda je od njih.
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pozvao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Pomagače pa je rekao (njima
pošto su mu došli):
"Da li je u
(među) vama ijedan (čovjek drugi) osim vas?" Rekli su: "Ne,
osim sina (jedne) naše sestre." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio: "Sin sestre (izvjesnoga) naroda je od njih."