SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA lijepih djela Iseljenika

(pohvalnih djela - djela koja služe na diku i ponos) Iseljenika i njihove vrijednosti (vrline, tj. i GLAVA vrijednosti Iseljenika).

(Pod riječi iseljenici sa velikim početnim slovom misli se na prve mekanske muslimane koji su sa Muhammedom a.s. zajedno iselili iz Meke u Medinu prije nego je Meka oslobođena od idolopoklonika i njihove vlasti.)

Od njih (od Iseljenika) je Ebu Bekr Abdullah, sin Ebu Kuhafeta, Tejmija (tj. Tejmović), bio zadovoljan Allah od njega. I (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "Za siromahe Iseljenike (tj. Dio ratnoga plijena je za siromahe Iseljenike - pripada siromasima Iseljenicima) koji su se izveli (tj. koji su izvedeni-istjerani) iz svojih domova i svojih imanja, traže (tražeći oni) dobrotu od Allaha i zadovoljstvo, i pomažu (oni) Allaha (tj. Allahovu vjeru i put Allahov) i Njegovoga poslanika, ti (takvi) su oni (koji su) iskreni."

I rekao je (Uzvišeni Allah): "Ako nećete pomoći (vi) njega, pa već je (jedanput bez vas) pomogao njega Allah....", do Njegovoga govora: ".... zaista Allah je sa nama....".

Rekla je Aiša, i (rekao je) Ebu Seid i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih: A bio je Ebu Bekr sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u pećini (špilji toj, tj. pećini Sevr u koju su se sklonili dok prođe i smiri se potjera za njima dvojicom).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Redža-a, pričao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je:

Kupio je sebi Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, od 'Aziba (jedan deveći) samar za trinaest srebrenjaka, pa je rekao Ebu Bekr Azibu:

"Zapovjedi Bera-u, pa neka ponese k meni moj (ovaj) samar." Pa je rekao Azib: "Ne, do (da) ispričaš (dok ne ispričaš) nama kako si napravio ti i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada ste izašli vas dvojica iz Meke, a idolopoklonici vas traže." Rekao je:

"Otprtljali (Otišli) smo iz Meke, pa smo oživjeli - ili putovali smo - našu noć i naš dan dok smo unišli u podnevnu vrućinu, i stao je stajač podnevne vrućine (žege, tj. i nestalo je u podne sjene jer je Sunce došlo na kulminacionu tačku, pa je tada stajalo iznad tjemena okomito, zbog čega u tim krajevima u tom momentu nema sjene - a to oni izražavaju i riječima: "i stao je stajač podnevne vrućine".). Pa sam bacio (svoj pogled) sa svojim okom da li vidim od sjene (hlada išta igdje), pa (da) odsjednem k njoj (u nju, u sjenu, u hlad), pa kada li (pa kadli jedna) stijena (što) sam došao njoj! Pa sam pogledao ostatak sjene njezine, pa sam uravnao nju (površinu tla u sjeni, u hladu te stijene). Zatim sam prostro postelju Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njemu (u hladu), zatim sam rekao njemu: "Lezi (u postelju nauznačice), o vjerovijesniče Allaha!" Pa je legao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

("Idtadžea" znači i povaliti se, leći pa bi se moglo prevesti još i ovako: "Povali se, o vjerovijesniče Allaha!" Pa se povalio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.)

Zatim sam otišao (da) pogledam (izviđam) šta je okolo (oko) mene, da li ću vidjeti od tražitelja (tj. naših gonioca) ijednoga, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa pastirom (nekakvih) brava (ovaca koji) tjera svoje brave ka (toj istoj) stijeni, (i on) hoće od nje (hlad) koji smo (i mi) htjeli. Pa sam pitao njega, pa sam rekao njemu: "Za koga si (tj. Čiji si) ti, o dječače?!" Pa je rekao: "Za (jednoga, tj. Ja sam jednoga, od jednoga) čovjeka od Kurejševića." Imenovao ga je (tj. Rekao je dječak toga čovjeka po imenu), pa sam poznao (prepoznao) njega. Pa sam rekao: "Da li je u tvojim bravima od mlijeka (išta, tj. Ima li imalo mlijeka u tvojih brava-ovaca)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Pa da li si ti muzač mlijeka (tj. Hoćeš li pomusti malo mlijeka)?" Rekao je: "Da." Pa sam zapovjedio njemu, pa je ukolinčio (svezao, zadržao jednu) ovcu od svojih brava. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese njezino vime od prašine. Zatim sam zapovjedio njemu da otrese svoja dva dlana (svoje dvije šake), pa je rekao (tj. učinio je) evo ovako: udario je jednu (od) svoje dvije šake sa drugom (udario je jedan od svoja dva dlana sa drugim), pa je pomuzao meni (jednu) malenkost (malu količinu) od mlijeka. A već sam učinio (tj. ponio) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu manju kožnu) posudu (za vodu), na njezinim ustima (tj. na njezinom otvoru) je (bila jedna) krpa (kao čep), pa sam ljevao na (to) mlijeko (vodu) dok se ohladio njegov najniži (dio). Pa sam otišao s njim (tj. odnio njega) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se složio s njime (sresti, sreo, tj. pogodio sam doći njemu kada) se već (bio) probudio. Pa sam rekao njemu:

"Pij, o poslaniče Allaha!" Pa je pio čak (da) sam se zadovoljio (dakle: Pio je toliko da sam zbog toga bio zadovoljan). Zatim sam rekao: "Već je prispjelo prtljanje (tj. došao je čas, došao je trenutak da se kreće dalje), o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Da." Pa smo poprtljali (krenuli), a narod traži nas. Pa nije stigao nas nijedan (čovjek, niko) od njih osim Surakate, sin Malika sina Džu'šuma, na (jednome) svome konju. Pa sam rekao: "Ovo je potjera (potraga)! Već se priključila nama (tj. već nas je stigla), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao:

"Ne žalosti se (Ne brini se), zaista Allah je sa nama."

".... dajete odlaziti (ili: dajete vraćati)....", u veče (poslije podne), ".... odlazite...." ujutru.

(Ovaj tekst nema veze ovdje nikako. S njime hoće da se upozori da "eraha" znači ići, odnosno dati putovati u vremenu poslije podne, a "sereha" znači ići, putovati u časovima prije podne.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Hemmam od Sabita Bunanije, od Enesa, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam u pećini (špilji Sevr):

"Da (je bio slučaj) da je jedan (od) njih pogledao pod svoje dvije noge, zaista bi vidio nas." Pa je rekao:

"Šta je tvoje mišljenje, o Ebu Bekre, za dvojicu (tj. o dvojici takvih što) je Allah treći (s) njima dvojicom?!"

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zazidajte (sva džamijska) vrata osim vrata Ebu Bekra (tj. osim vrata koja je on sebi napravio da na njih on ulazi)."

Rekao je njega (tj. ovaj hadis) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao mi je Ebu Amir, pričao nam je Fulejh, rekao je: pričao mi je Salim Ebu Nadr od Busra, sina Seida, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah njega, rekao je:

Propovijedao (Predikovao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ljudima i rekao je:

"Zaista Allah je dao odabrati (izabrati jednome) robu (slugi) između ovozemnosti i između (onoga) što je (što ima) kod Njega (kod Allaha taj sluga), pa je taj rob sebi odabrao (ono) što je kod Allaha."

Rekao je (Ebu Seid): Pa je zaplakao Ebu Bekr. Pa smo se začudili zbog njegovoga plača (iz razloga) da izvještava poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvome) robu (što) se dalo odabrati (njemu). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (taj rob što) mu se dalo odabrati (ta ličnost kojoj se stavilo na slobodni izbor ili će još živjeti, ili će umrijeti), a bio je Ebu Bekr najznaniji (od) nas (pa je to odmah shvatio prije nego mi). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista (jedan) od najdobročinstvenijih ljudi na mene (tj. prema meni) u svome društvu (druženju) i svome imanju je Ebu Bekr. I da sam bio uzimač (Da sam birao srčanoga kakvoga) prijatelja (nekoga drugoga) osim moga (svoga) Gospoda, zaista (ja) bih uzeo Ebu Bekra (za toga) prijatelja, ali bratstvo Islama i njegova ljubav (nas povezuju, vežu). Neka ne ostanu nikako (nipošto) u Bogomolji (nijedna) vrata (drukčije) osim (tako da) su se zazidala, osim (tj. izuzev) vrata Ebu Bekra (ona neka, dakle, ostanu nezazidana)."

GLAVA

vrijednosti (vrline) Ebu Bekra poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Jahja-a, sina Seida, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo (običaja da) izabiremo (odabiremo, tj. Odabirasmo - Razgovarasmo o tome koji je čovjek najbolji) između ljudi u vremenu (za vrijeme, za života) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa odabirasmo (odabiremo) Ebu Bekra, zatim Umera, sina Hattaba, zatim Usmana, sina 'Affana, bio zadovoljan Allah od njih.

(Kod ovoga razgovora o tome koji je čovjek najbolji za vrijeme Muhammeda a.s., misli se na to koji je čovjek najbolji osim, poslije Muhammeda a.s. kao Božijega poslanika.)

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač prijatelja....".

Rekao je njega (taj hadis) Ebu Seid.

PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Da sam bio uzimač od svoje sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo Ebu Bekra, a ali (tj. nego on) je moj brat (po vjeri Islamu) i moj drug."

(Riječ "halilun" znači najsrdačniji, najsrčaniji, najiskreniji prijatelj, a ne u običnom, svakodnevnom izražavanju: prijatelj poslovni, prijatelj na osnovu ženidbenih odnosa ili prijatelj na osnovu običnoga volenja, voljenja i ljubavi obične.)

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, i Musa, rekla su njih dvojica: pričao nam je Vuhejb od Ejuba, i rekao je:

"Da sam bio uzimač (Da sam uzeo, Kad bih birao) prijatelja, zaista bih uzeo njega (za) prijatelja, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je bolje (vrijednije)."

(Ili:..., ali bratstvo Islama je najvrijednije da se označi naš međusobni odnos i pažnja.)

PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdul-Vehhab od Ejuba slično njemu (navedenome hadisu).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, izvijestio nas je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, rekao je:

Pisali su stanovnici Kufe ka Ibnu Zubejru (pitajući ga) o djedu (tj. o nasljednim pravima djeda), pa je rekao:

"Što se tiče (onoga) koji je (taj što je o njemu) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da sam bio uzimač (Kad bih uzimao) od ove sljedbe prijatelja, zaista bih uzeo njega, (pa ta ličnost) spustila je njega (djeda na stepen) oca." Misli (na) Ebu Bekra.

(Tj. Ebu Bekr je smatrao da djed nasljeđuje kao i otac, a Ebu Bekr je takva ličnost da je o njemu Muhammed a.s. rekao to i to.)

GLAVA.

PRIČAO NAM JE Humejdija i Muhamed, sin Abdullaha, rekla su njih dvojica: pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sin Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je:

Došla je (jedna, neka) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio njoj da se vrati (obrati, opet dođe) k njemu. Rekla je:

"Da li si mislio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla (a ne nađem) tebe?" Kao da ona govori (tj. misli na njegovu) samrt (smrt, tj. ako dođem, a ti već budeš mrtav). Rekao je, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ako ne nađeš mene, pa dođi (odi) Ebu Bekru."

PRIČAO MI JE Ahmed, sin Ebu Tajiba, pričao nam je Ismail, sin Mudžalida, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Hemmama, rekao je: čuo sam Ammara (da) govori:

Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a nema sa njim (u Islamu niko drugi) osim pet robova, i dvije žene i Ebu Bekr."

PRIČAO NAM JE Hišam, sin Ammara, pričao nam je Sadekate, sin Halida, pričao nam je Zejd, sin Vakida, od Busra, sina Ubejdulaha, od Aizullaha Ebu Idrisa, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sjedač (tj. Sjedio sam) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe Ebu Bekr uzimač (tj. uzeo, drži) za stranu (kraj) svoje odjeće (tako) čak (da) je pokazao (dio) od svoga koljena, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Što se tiče vašega druga, pa već se svađao (pomiješao se, umiješao se u svađu, prepirku s nekim međusobno)." (Doslovno: "....., pa već se borio.") Pa je pozdravio i rekao je:

"O poslaniče Allaha! Zaista ono bila je između mene i između sina Hattabova (jedna) stvar, pa sam požurio (tj. potrčao) k njemu, zatim sam se pokajao). Pa sam pitao (molio) njega da oprosti meni, pa nije htio na mene (da se on smiluje), pa sam došao k tebi." Pa je rekao:

"Oprostio Allah tebi, o Ebu Bekre!" Tri puta (je to izgovorio Muhammed a.s.). Zatim se Umer zaista pokajao, pa je došao stanu Ebu Bekra, pa je pitao: "Je li tu (tude) Ebu Bekr?" Pa su rekli: "Ne." Pa je došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je počelo lice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) gubi ljepotu (nježnost, prijatnost, tj. da se mijenja, da blijedi, žuti) čak (da) se preplašio Ebu Bekr (za Umera), pa je čučnuo (kleknuo, tj. sejo) na svoja dva koljena, pa je rekao:

"O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha ja sam bio krivlji (nepravedniji, veći zulumićar, nasilniji)." Dva puta (je to izrekao Ebu Bekr). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista Allah je poslao mene k vama, pa ste rekli: "Slagao si (tj. Lažeš). A rekao je Ebu Bekr: Istinit je bio (tj. Istinu govori). I utješio (tj. I pomogao) je mene sa svojom osobom i svojim imanjem (lično, fizički i financijski - ili: moralno i materijalno). Pa da li ste vi ostavljači meni moga druga (na miru, dakle: Hoćete li ostaviti moga druga na miru)?" Dva puta (je to izrekao Muhammed a.s.). Pa nije se uznemirivao poslije nje (tj. Pa nije se niko više usudio da uznemiruje Ebu Bekra poslije ove riječi, ovih riječi Muhammeda a.s.).

PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Muhtara, rekao je: Halid Haza' pričao nam je od Ebu Usmana, rekao je: pričao mi je Amr, sin Asa, bio zadovoljan Allah od njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega (kao zapovjednika) na vojskom (zvanom) Zatusselasil (tj. nad vojskom koja je vodila borbu zvanu Zatusselasil). Pa sam došao njemu, pa sam rekao:

"Koji (čovjek od) ljudi je najdraži k tebi?" Rekao je: "Aiša." Pa sam rekao: "Od muškaraca?" Pa je rekao: "Njezin otac." Pa sam rekao: "Zatim ko (Koji poslije toga)?" Rekao je: "Zatim Umer, sin Hattaba." Pa je nabrojio (još neke) ljude.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me Ebu Selemete, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok je (bio jedan) pastir u (među) svojim bravima (ovcama), naletio (natrčao, naišao) je na njega vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu. Pa je tražio (tj. progonio, gonio) njega pastir, pa se obazreo (obazro) k njemu vuk, pa je rekao: "Koje za njih (na) dan zvjeri (na) dan (kada) nije za njih (tj. kada bravima ne bude drugi) pastir (niko) osim mene?"

(Dakle: Ko će ih sačuvati od mene kada bude dan zvijeri, dan kad ne bude kod njih pastir.)

"I dok (jedan) čovjek tjera (jednu) kravu, već je natovario na nju, pa se obazrijela k njemu, pa je progovorila njemu, pa je rekla: "Zaista ja se nisam stvorila (nisam stvorena) za ovo, a ali sam ja (nego sam ja) stvorila se (stvorena sam) za oranje." Rekli su ljudi: "Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Pa zaista ja vjerujem u to, i Ebu Bekr i Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ibnul-Musejjeb, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok sam ja spavač (tj. Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) na (jednoj) čatrnji, na njoj (je) kova (kanta za vađenje vode). Pa sam iščupao (tj. izvadio, izvukao) iz nje što je (tj. koliko je) htio Allah. Zatim je uzeo nju (kovu) sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr) pa je iščupao iz nje kovu, ili dvije kove, a u njegovom iščupavanju (izvlačenju) je (neka) slabost (nemoć). A Allah oprostio njemu njegovu slabost! Zatim se preokrenula (pretvorila obična kova u) veliku kovu, pa je uzeo nju sin Hattaba. Pa nisam vidio (nijednoga) sposobnoga (gospodina, čovjeka) od ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera (tj. nisam vidio nijednoga snažnoga čovjeka da je snažniji od Umera, da više može izvaditi vode od Umera) dok su udarili ljudi za ležalište (ili: u ležalište, odmaralište za deve okolo bunara, čatrnje, vode)."

(Ima još i drugi način prevoda zadnje rečenice: "čak su udarili ljudi u ležalište, odmaralište za deve." Po ovome drugom prevodu i tumačenje je ovakvo: Umer vadi vodu i dalje, a već su se svi ljudi zadovoljili vodom, zadovoljili su i sebe i svoje deve, kamile, pa su otišli da odmaraju, a od njega i dalje dobro za ljude - voda - teče jer je on izvlači.).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je tegljio (tj. Ko teglji, vuče) svoju odjeću ohološću (iz oholosti), nije gledao (tj. neće gledati) Allah k njemu (u njega) Sudnjega dana." Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista jedna (od) dvije polovine moje odjeće omekša se (tj. spusti se, opusti se iz nepažnje), osim (tj. izuzev) da se čuvam (ja) toga od njega (od odjeće da mi se ne bi vukla po zemlji, po tlu)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ti nisi (takav da) praviš (da činiš) to ohološću (iz oholosti)." Rekao je Musa: Pa sam rekao Salimu: "Je li spomenuo Abdullah (ovakav izraz): "Ko je tegljio svoj zastirač (tj. pokrivač za donji dio tijela)?" Rekao je: "Nisam čuo njega (da) je spomenuo (drugi izraz) osim svoju odjeću."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana sina Avfa, da je Ebu Hurejrete rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko podijeli dva para od (neke) stvari od stvari u put Allaha, pozivaće se od vrata - misli (na) raj (na rajska vrata) - : "O robe Allaha! Ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika (pripadnika, tj. od obavljača) molitve (namaza), pozivaće se od vrata molitve. A ko je bio od stanovnika borbe, pozivaće se od vrata borbe. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od vrata milostinje. A ko je bio od stanovnika posta, pozivaće se od vrata posta i vrata (zvanih) Rejjan."

("Rejjan" znači onaj koji je mnogo napojen, pa onda "baburrejjan" znači: vrata mnogo napojenoga.)

Pa je rekao Ebu Bekr: "Nije na ovoga koji će se pozivati od tih vrata (ništa, nimalo) od nužde (tj. štete)." I rekao je: "Da li će se pozivati od njih, sviju njih (od sviju vrata) ijedan (čovjek, iko), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih, o Ebu Bekre!"

PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Hišama, sina Urveta, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, umro, a Ebu Bekr je (bio u tom času) u Sunhu.

Rekao je Ismail: Misli (na) Visiju (tj. na visoka mjesta, visoravni iznad medinskih zemalja prema Nedždu - a to će reći: bio je u brdovitim predjelima iznad medinske teritorije). Pa je ustao (tj. počeo) Umer (da) govori:

"Tako mi Allaha nije umro poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekla je: I rekao je Umer: "Tako mi Allaha ne padaše u moju dušu (ništa drugo) osim to, i zaista poslaće svakako njega Allah, pa će zaista odsjeći svakako ruke ljudi i njihove noge."

(Tj. Nije padalo u moju dušu ništa drugo osim to da nije umro, i da će ga poslati Allah, pa će odsjeći ruke i noge ljudi koji su govorili da je on umro.)

Pa je došao Ebu Bekr, pa je otkrio (pokrivač) od (lica) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poljubio njega, pa je rekao:

"Sa mojim ocem si ti i mojom majkom (ravan meni, ili: Ti si taj kojega bih otkupio sa svojim ocem i majkom - dao bih za tebe njih oboje)! Lijep (Dobar) si bio (tj. Lijep si) živ i mrtav! Tako mi Allaha koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće dati okušati tebi Allah dvije smrti (na ovome svijetu) nikada." Zatim je izašao, pa je rekao:

"O zaklinjaču! Na tvojoj polaganosti (tj. Polako ti)!" Pa pošto je progovorio Ebu Bekr, sjeo je Umer. Pa je zahvalio Allahu Ebu Bekr i pohvaljivao Ga, i (onda) je rekao:

"Zar ne (Pazi)! Ko obožavaše (Ko je obožavao) Muhammeda, pa zaista Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je već umro. A ko obožavaše (A ko je obožavao) Allaha, pa zaista Allah je živ, neće umrijeti." I rekao je (tj. naveo je ajet-odlomak iz Kur'ana):

"Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci." I rekao je (tj. naveo je iz Kur'ana): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega poslanici (Božiji), pa zar ćete se, ako umre ili se ubije (bude ubijen u borbi), povratiti na vaše (svoje) pete (tj. nazad u paganstvo, idolopoklonstvo), a ko se vrati (doslovno "inkalebe" znači: prevrnuti se, obrnuti se) na svoje dvije pete, pa (on) neće štetiti Allahu (nijednu) stvar (ništa), a nagradiće Allah zahvalne (tj. one koji ostanu u Islamu i poslije Muhammeda)."

Rekao je: Pa su se zagušili ljudi plaču (plačući; ili po nekima: pa su zaridali ljudi plačući, tj. pa su počeli glasno plakati). Rekao je: I skupili su se Pomagači (Ensarije) k Sa'du, sinu Ubadeta, u (natkrivenom) predvorju Saidetovića, pa su rekli:

"Od nas (neka bude jedan) zapovjednik, a od vas (jedan) zapovjednik!" Pa je otišao k njima Ebu Bekr Siddik, i Umer, sin Hattaba, i Ebu Ubejdete, sin Džerraha. Pa je otišao (tj. počeo je) Umer (da) govori. Pa je ušutkao njega Ebu Bekr. A govoraše Umer (poslije):

"Tako mi Allaha nisam htio s time (drugo) osim (to) da sam ja već bio pripremio (jedan) govor (koji) je već bio zadivio mene (koji se meni dopadao, a) plašio sam se da neće doprijeti njemu (tj. da ga neće znati održati) Ebu Bekr. Zatim je govorio Ebu Bekr, pa je govorio najrječitije (od svih) ljudi. Pa je rekao u svome govoru:

"Mi smo zapovjednici, a vi ste ministri." Pa je rekao Hubab, sin Munzira: "Ne tako mi Allaha. Nećemo činiti (tako). Od nas zapovjednik, a od vas zapovjednik." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, a ali (tj. nego) mi smo zapovjednici, a vi ste ministri (upravljači, pomoćnici). Oni (Kurejševići) su najsrednji (tj. najumjereniji od) Arapa domom (kućom - ovaj izraz se tumači na više na੭ina) i najjasniji (od) njih svojstvima (lijepima na koja se računa), pa prisegnite se (na vjernost) Umeru, sinu Hattaba, ili Ebu Ubejdetu, sinu Džerraha (pa neka jedan od njih dvojice bude zapovjednik)." Pa je rekao Umer: "Nego prisegnjujemo se tebi (tj. Ne meni ni Ebu Ubejdetu, nego tebi dajemo prisegu na vjernost). Ti si, pa ti (si) naš gospodin, i najbolji (od) nas i najdraži (si od) nas k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je uzeo Umer za njegovu ruku, pa se prisegao, (prisegnuo) njemu i prisegnuli su mu se ljudi. Pa je rekao (jedan) rekač (tj. jedan govornik - Pa rekao je neko):

"Ubili ste Sa'da, sina Ubadeta." Pa je rekao Umer: "Ubio je njega Allah." (Ili: "Ubio ga Allah!") A rekao je Abdullah, sin Salima, od Zubejdije, rekao je Abdurahman, sin Kasima: izvijestio je mene moj otac Kasim da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:

Ukočio se (ili: Podigao se) je pogled Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao:

"U druga (tj. U društvo) najviše (uvedi me)!" Tri puta (je to ponovio Muhammed a.s. pred smrt, pred izdisanje). I pričao je (Kasim navedeni) hadis (i prema njegovom pričanju Aiša je rekla još i ovo). Rekla je Aiša: Pa nije bilo od govora njih dvojice (ništa) od govora (da je drukčije djelovalo) osim (tako da) je okoristio Allah s njim (muslimane, tj. Što su god rekli i Umer i Ebu Bekr, Allah je dao da to bude na korisnost, od koristi). Zaista već je zastrašio (zastrašivao) Umer (određene) ljude (svojim stavom), a zaista je u njima (među njima nekima) zaista dvoličnost (licemjernost), pa je vratio njih Allah sa time (tj. zadržao ih je u Islamu da ne bi odmah odustali od Islama). Zatim zaista već (je) dao vidjeti Ebu Bekr ljudima pravopuće (pravi put), i dao je upoznati njima dužnost koja je (ta što je) na njima (tj. dužnost obožavanja Vječnoga Allaha), i izašli su s njim (tj. zbog toga) čitaju (čitajući, učeći): "I nije Muhammed (ništa drugo) osim (jedan) poslanik, već su prošli od prije njega (Božiji) poslanici,....", do ".... zahvalne.".

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Džami', sin Ebu Rašida, pričao nam je Ebu Ja'la od Muhameda, sina Hanefijjete, rekao je: rekao sam mome (svome) ocu (Aliji):

"Koji (od) ljudi (tj. Koji čovjek) je najbolji poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (šta misliš ti)?" Rekao je: "Ebu Bekr." Rekao sam: "Zatim ko?" Rekao je: "Zatim Umer." A plašio sam se da će reći Usman. Rekao sam: "Zatim si ti."

(To jest: A plašio sam se da će Alija reći da je poslije Umera najbolji Usman, pa sam rekao: "Zatim si ti najbolji poslije Umera.")

Rekao je: "Nisam ja (ništa drugo) osim (jedan običan) čovjek od muslimana."

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:

Izašli smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (ili: u neko od) njegovih putovanja. Ta kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u (mjestu) Zatul-Džejšu, presjekao (prekinuo, raskinuo) se (jedan) moj đerdan (moja ogrlica), pa je ostao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovom traženju (traženju tog đerdana) i ostali su ljudi sa njim, a nisu na vodi, i nije sa njima voda (tj. i nemaju sa sobom vode, nisu imali vode). Pa su došli ljudi Ebu Bekru, pa su rekli:

"Zar nećeš vidjeti (tj. Zar ne vidiš ovo) šta je napravila Aiša? Ostala je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa ljudima (sa njim, tj. zadržala ih je), a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je došao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je svoje glave (stavio je svoju glavu) na moje stegno, već je (tako i) zaspao. Pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha i ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Rekla je: Pa je korio mene, i rekao je (ono) šta je htio Allah da rekne (on - Ebu Bekr), i počeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u stranu ispod rebara preme kuku, tj. u moj bok). Pa neće spriječiti (tj. Pa ne sprječava) mene od micanja (pokretanja u tom času ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) je osvanuo na (tj. u prilici) bez vode. Pa je spustio Allah odlomak (ajet u kojem je objavljena zapovjed) upravljanja sebe (zemljinoj površini - prašini da se čišćenje za molitvu obavi njom kada nema vode, dakle: objavljen je ajet o tejemmumu), pa su se upravili (prašini, tj. pa su se očistili prašinom, dakle: koristili su prašinu mjesto vode za čišćenje, uzeli su tejemmum).

Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije ona (tj. ova olakšica) prvi blagoslov vaš, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Pa je rekla: Pa smo podigli devu koja je (ta što) sam bila na njoj (jahala), pa smo našli (taj, onaj) đerdan pod njom.

PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Aameša, čuo sam Zekvana (da) priča od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ne psujte (Ne grdite) moje drugove! Pa da (je bio slučaj takav) da je jedan (od) vas podijelio kao (brdo) Uhud zlata, ne bi dopro (dostigao) mudda jednoga (od) njih, a ni njegove polovine."

(To jest: "Kad bi jedan od vas podijelio zlata koliko je veliko brdo Uhud, njegova vrijednost i njegova nagrada ne bi doprla, nije dostigla, ne bi dostigla vrijednosti i nagrade koju ima jedan od mojih drugova koji je podijelio i dao hrane jedan mudd - mudd je četvrtina sa'a -, ili jednu polovinu - tj. polovinu mudda. Sa' je 3,34 kg, a sa' je mjera koja se upotrebljavala u vrijeme Muhammeda a.s. među Arapima.)

Slijedio je njega (tj. Šubeta) Džerir, i Abdullah, sin Davuda, i Ebu Muavijete i Muhadir od Aameša.

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Miskina, Ebul-Hasen, pričao nam je Jahja, sin Hassana, pričao nam je Sulejman od Šerika, sina Ebu Nemira, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: izvijestio me je Ebu Musa Eš'arija da se on očistio (za molitvu) u svojoj kući, zatim je izašao. Pa sam rekao:

"Zaista držaću se svakako poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i zaista biću svakako sa njim ovaj moj dan." Rekao je: Pa je došao Bogomolji, pa je pitao o Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Izašao je i upravio je ovda (u ovom pravcu)." Pa sam izašao na njegovom tragu pitam (pitajući, raspitivajući se) o njemu dok (sam doznao da) je unišao (u vrt u kojem se nalazi) bunar Eris (u blizini mjesta Kuba-a kod Medine). Pa sam sjeo kod (njegovih) vrata, a njegova vrata su od grana (palme), dok je izvršio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju nuždu, pa se (onda) očistio (abdestio) za molitvu (za namaz). Pa sam ustao k njemu, pa kada li je on sjedač (tj. kada li on sjedi) na bunaru Eris, i usrijedio se (tj. i sjeo je u sredinu, na sredinu) njegove strane (obale; ili: njegove klupe, natkrivene i postavljene kraj bunara, uz bunar), i otkrio je svoje dvije golijeni (dva nožna cipca, cijepca) i spustio je njih dvije (njih dva) u (taj) bunar.

("Kuffun" znači: strana; suhi dio obale bunara; klupa koja je postavljena okolo bunara, i koja je nekada i natkrivena i ograđena.)

Pa sam pozdravio njega, zatim sam otišao, pa sam sjeo kod vrata, pa sam rekao: Zaista biću svakako vratar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, danas. Pa je došao Ebu Bekr, pa je odbio (tj. gurnuo u) vrata, pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Ebu Bekr." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako ti)!" Zatim sam otišao, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Ovo (To) je Ebu Bekr traži dozvolu (da uniđe, da uđe)." Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (sa džennetom)." Pa sam se okrenuo (tj. otišao prema vratima) dok (te) sam rekao Ebu Bekru: "Uniđi, i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raduje (obeseljava) te sa rajem (tj. daje ti veselu vijest da ćeš u raj)." Pa je unišao Ebu Bekr, pa je sjeo na desnicu (na desnu stranu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima u stranu (ili: u klupu) i spustio je svoje dvije noge u bunar, kao što je napravio, (uradio, učinio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i otkrio je svoje dvije golijeni. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo. A već sam (bio) ostavio svoga brata (da) se očisti i priključi se meni, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro - hoće (tj. misli na) svoga brata - dovesti će ga (tj. daće mu Allah da i on dođe ovamo sada). Pa kada li (jedan) čovjek pokreće vrata! Pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Umer, sin Hattaba." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Zatim sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio njega, pa sam rekao: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba traži dozvolu (da uđe)." Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obraduj (tj. obeseli) ga sa rajem." Pa sam došao, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem." Pa je unišao, pa je sjeo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u stranu (u klupu) na njegovu ljevicu (lijevu stranu) i spustio je svoje dvije noge u bunar. Zatim sam se vratio, pa sam sjeo, pa sam rekao: Ako htjedne Allah sa omsicom dobro, dovesti će ga. Pa je došao (jedan) čovjek pokreće vrata. Pa sam rekao:

"Ko je ovo (Ko je to)?" Pa je rekao: "Usman, sin Affana." Pa sam rekao: "Na tvojoj polaganosti (Polako, Pričekaj)!" Pa sam došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao:

"Dozvoli mu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (iskušenju - koja) će pogoditi njega." Pa sam došao njemu, pa sam rekao njemu: "Uniđi, i obeselio je tebe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa rajem na kušnji (sa iskušenjem, uz kušnju jednu koja) će pogoditi (zadesiti) tebe." Pa je unišao, pa je našao stranu (ili: klupu da) se već napunila, pa je sjeo prema njemu (tj. prema njegovom licu, nasuprot njemu na prostoru) od druge polovine (bunara).

Rekao je Šerik: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Pa sam tumačio (protumačio, tj. tumačim) nju (tj. ovu cijelu zgodu da je imala u sebi predznak u odnosu na) njihove grobove.

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Jahja od Seida, od Katadeta da je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njima da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popeo (na brdo) Uhud i (sa njim su se popeli) Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se potreslo s njima (to brdo), pa je rekao:

"Budi čvrst (stalan), Uhude, pa (tj. jer) su na tebi samo (jedan) vjerovijesnik, i (jedan) mnogoistiniti (koji mnogo istinu govori) i dva mučenika (dva šehita, šehida - dvije osobe koje će poginuti u službi vjere, ili u borbi za vjeru Islam)."

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je Sahr od Nafi-a, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok sam ja na (jednome) bunaru, iščupavam (tj. vadim vodu) iz njega, došao (tj. dođe) mi Ebu Bekr i Umer. Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu, pa je izvadio kovu ili dvije kove, a u njegovom vadenju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah će oprostiti (Allah oprostio) njemu! Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se preokrenula (promijenula se ta kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (nijednoga) isključivo sposobnoga (tj. snažnoga čovjeka, nijednoga talenta) od ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu snažno i mnogo kao on), čak su udarili ljudi u ležište (tj. otišli su u odmaralište za deve)."

Rekao je Vehb: "El-atanu" je mjesto pokleknuća deva (na koljena, tj. mjesto gdje deve leže i odmaraju se na taj način što kleknu na koljena, pa onda prsa priljube na tle). Govori (tj. Kaže Vehb da to znači): Čak su se napojile deve, pa je dala kleknuti (leći ta napojenost, napijenost njima devama, tj. pa je deve ta napojenost natjerala da legnu).

PRIČAO NAM JE Velid, sin Saliha, pričao nam je Isa, sin Junusa, pričao nam je Umer, sin Seida sina Ebul-Husejna, Mekija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, rekao je:

Zaista ja sam zaista stajač (tj. stajao) u narodu (tj. među nekim ljudima), pa su se (oni) molili Allahu za Umera, sina Hattaba, a već se stavio (metnuo) na svoju postelju (na svoj krevet, tj. na svoju mrtvačku nosiljku), kada li je (jedan) čovjek iza mene već stavio svoj lakat na moje rame govori (govoreći):

"Pomilovao te Allah! Zaista ono bio sam (takav da) se zaista nadam (stalno, tj. Zaista ja se nadah, nadao sam se) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga (i kod pokopavanja) jer zaista ja (znam) mnogo od (onoga) što sam bio (u prilici da) čujem (tj. jer ja mnogo puta slušah) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Bio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Učinio sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; i: Otišao sam (ja), i Ebu Bekr i Umer; pa zaista bio sam zaista (da) se nadam (tj. pa zaista nadah se) da će učiniti tebe Allah sa njima dvojicom." Pa sam se obazreo pa kada li je on (taj što to govori) Alija, sin Ebu Taliba!

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jezida, Kufija, pričao nam je Velid od Evzaije, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Muhameda, sin Ibrahima, od Urveta, sina Zubejra, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Amra, o najžešćem (onome) što su napravili (učinili) idolopoklonici sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je:

Vidio sam Ukbeta, sina Ebu Muajta (da) je došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on klanja, pa je stavio njegov ogrtač u (na) njegov vrat, pa je davio (gušio) njega s njim (njime) žestokim davljenjem. Pa je došao Ebu Bekr dok (tj. te) je odbio njega od njega, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Zar ćete ubiti (jednoga) čovjeka (zbog toga što je takav) da govori (zato što govori): "Moj gospod (gospodar) je Allah!", a već je donio vama jasne dokaze od vašega Gospoda (tj. od Allaha, Gospoda, Gospodara i Tvorca svega)."

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Umera, sina Hattaba, Ebu Hafsa Kurejševića Adevije (Adevijevića - Adijjevića), bio zadovoljan Allah od njega.

PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Madžišuna, pričao nam je Muhamed, sin Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Vidio sam (tj. Sanjao sam) mene (sebe da) sam unišao (u) raj, pa kada li ja (susretnem se, susretoh se) sa Rumejsa-om, ženom Ebu Talhata! I čuo sam (nekakvu) škripu (obuće, topot, zvuk) pa sam rekao:

"Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril, ili neki drugi anđeo): "Ovo je Bilal." I vidio sam (jedan) dvorac (zamak, i) u njegovom dvorištu je (jedna) djevojka, pa sam rekao: "Za koga je ovo (tj. Čije je ovo)?" Pa je rekao: "Za Umera (tj. Umerovo je ovo)." Pa sam htio da uniđem (u) njega (u taj dvorac, zamak), pa (da) pogledam k njemu (tj. pa da ga razgledam), pa sam spomenuo tvoju ljubomoru (tj. pa sam se ja sjetio tvoje ljubomore, i zbog toga nisam unišao u taj dvorac u raju ni u snu)." Pa je rekao Umer:

"Sa mojim (svojim) ocem i mojom (svojom) majkom (otkupio bih tebe), o poslaniče Allaha! Zar na tebe (da) budem ljubomoran (da bivam ljubomoran, da osjećam ljubomoru)?"

PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Lejs, rekao je: pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:

Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je rekao (kadli on reče):

"Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), vidio sam mene (sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu) do strane (tj. uz stranu jednoga) dvorca! Pa sam rekao (upitao): "Za koga je ovaj (tj. Čiji je ovo) dvorac?" Pa su rekli (Odgovoreno mi je): "Za Umera." Pa sam spomenuo njegovu ljubomoru, pa sam se okrenuo idući nazad (vraćajući se nazad)." Pa je zaplakao Umer i rekao je:

"Zar na tebe (da) budem ljubomoran, o poslaniče Allaha?!"

PRIČAO MI JE Muhamed, sin Salta, Ebu Džafer Kufija, pričao nam je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me Hamzete od svoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), napio sam se - misli (da kaže da se napio) mlijeka - čak (tako da) gledam napojenost (tj. vidim tu napojenost da) teče u moj nokat, ili u moje nokte, zatim sam dodao Umeru (Umeru, sinu Hattaba)." Rekli su: "Pa šta (tj. Pa kako) si protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, sina Numejra, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ubejdulah, rekao je: pričao mi je Ebu Bekr, sin Salima, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pokazalo mi se u spavanju (u snu) da ja vidim (vodu) sa kovom deve (tj. sa kovom koju izvlači mlada jedna deva koja ide u krug okolo bunara i okreće u hodu napravu na kojoj je pričvršćena kova - vodu vadim sa kovom deve) na bunaru (nekakvome). Pa je došao Ebu Bekr, pa je izvadio kovu, ili dvije kove slabašnim vađenjem, a Allah će oprostiti njemu (ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je došao Umer, sin Hattaba, pa se okrenula (pa se pretvorila ta manja kova u) veliku kovu (pa je postala velika kova). Pa nisam vidio isključivo sposobnoga (čovjeka da) pravi njegovim pravljenjem (da odsijeca njegovim odsijecanjem, tj. da čini kao on, da vadi vodu kao on), čak su se napojili ljudi i udarili su za (tj. u) ležište (otišli su u odmaralište za deve okolo, oko vode bunara)."

Rekao je Ibnu Džubejr: "El-abkarijju" su plemeniti (tj. lijepi) sagovi (ćilimi).

(To jest: To je značenje prvobitno koje je imala ta riječ.)

A rekao je Jahja: "Ezzerabijju" su sagovi (ćilimi što) je za njih (u njih, tj. koji imaju, u kojih ima) resa, nježna (fina), prosuta.

(To jest: To su ćilimi koji po sebi imaju prosute rese, u stvari, dlake poput malja, kao malje po licu mladića koji je dobio prve malje. U daljem tekstu svaki arapski izraz, svaku arapsku riječ koja bude označavala takvu vrstu ćilima odlične kvalitete, prevodiće se sa našim izrazom "čupavi sagovi", "čupavi ćilimi".)

PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba: izvijestio me je Abdul-Hamid da je Muhamed, sin Sa'da, izvijestio njega da je njegov otac (Sa'd, sin Ebu Vakkasa) rekao. (-H-) Pričao mi je Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, o Saliha, od Ibnu Šihaba, od Abdul-Hamida, sina Abdurahmana sina Zejda, od Muhameda, sina Sa'da sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca, rekao je:

Tražio je dozvoljenje (dozvolu za ulazak) Umer, sin Hattaba, na poslanika Allaha (tj. tražio je dozvolu da uniđe, da uđe k poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (nekakve) žene od Kurejševića, razgovaraju (one) s njim i traže mnogo (one od) njega uzdižući se njihovi glasovi na (nad) njegov glas. Pa pošto je zatražio dozvolu Umer, sin Hattaba, ustale su (one), pa su se natjecale (pretjecale, tj. požurile su) zastoru (zavjesi da se iza nje sakriju). Pa je dozvolio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (ulazak). Pa je unišao Umer, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, se smije. Pa je rekao Umer:

"Nasmijao Allah tvoj zub (tj. Obradovao te Allah), o poslaniče Allaha! (Zbog čega li se smiješ u ovom času?)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Začudio sam se od (tj. zbog) ovih (žena) koje su bile kod mene, pa pošto su čule tvoj glas, natjecale (požurile) su se zastoru (zavjesi)." Pa je rekao Umer: "Pa ti si preči da se (one) boje (plaše tebe), o poslaniče Allaha!" Zatim je rekao Umer: "O neprijateljice vaših (svojih) osoba (tj. O neprijateljice same sebe, samih sebe)! Zar se bojite (plašite) mene, a ne bojite se poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zar tako)?" Pa su rekle: "Da. Ti si grublji i tvrđi (tj. oštriji, nemilosrdniji) od poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ih (tj. Šuti, Ne počinji nam nikakvoga pričanja), o sine Hattaba! Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) moja duša u Njegovoj ruci nije susreo tebe (određeni) sotona idući (putujući ti nekom) dolinom nikada (drukčije) osim (tako da) je išao (putovao, tj. skrenuo nekom) dolinom (drugom) osim tvoje doline."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs, rekao je: rekao je Abdullah (Mesudov):

Neprestano smo bili časni (moćni mi) otkada je primio Islam (prihvatio islamsku vjeru) Umer.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, pričao nam je Umer, sin Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je on čuo Ibnu Abbasa (da) govori:

Stavio se je Umer na svoj krevet (postelju, tj. mrtvačku nosiljku), pa su opkolili njega ljudi mole i klanjaju (molitvu za umrloga njemu - dženazu) prije (nego) da se podigne (on sa tla), i ja sam u (tj. među) njima. Pa nije zastrašio mene (niko drugi) osim (jedan) čovjek uzimač moga ramena (tj. čovjek koji me uzeo za rame). Pa kada li je (to) Alija! Pa se smilovao na Umera (ili: Pa je rekao za Umera, Umeru: "Rahimekellahu": Pomilovao te Allah!) i rekao je:

"Nisi iza sebe ostavio nijednoga (čovjeka, tj. nikoga) dražega meni (k meni) da (ja) sretnem Allaha sa (djelom) sličnim njegovom djelu od tebe (od sebe nikoga meni dražega po djelu, tj. niko mi od tebe nije draži po djelu od ovih što si ih iza sebe ostavio, s tvojim bi djelom najvolio, najviše volio na Sudnjem danu pred Allaha izaći na odgovornost). I zakletva Allaha (tj. I zaklinjem se Allahom) zaista (ono ja) bio sam (takav da) zaista mislim (tj. zaista pomišljah) da će učiniti tebe Allah sa tvoja dva druga, i računam da sam ja bio mnogo (puta u takvoj prilici da) čujem (slušam) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Otišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Unišao sam ja, i Ebu Bekr i Umer; i: Izašao sam ja, i Ebu Bekr i Umer."

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid. Rekao je (Buharija): A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Muhamed, sin Seva-a, i Kehmes, sin Minhala, njih dvojica su rekla: pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Popeo se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Uhudu i sa njim je Ebu Bekr, i Umer i Usman, pa se zatresao (potresao Uhud) sa njima, pa je udario njega sa svojom nogom, (i) rekao je:

"Učvrsti se (Budi čvrst, stalan, smiri se), Uhude, pa nije na tebi (niko drugi) osim vjerovijesnik, ili mnogoistiniti, ili mučenik (šehit, šehid - koji će poginuti za vjeru, koji pogine za vjeru)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: pričao mi je Umer, on je sin Muhameda, da je Zejd, sin Eslema, pričao njemu od svoga oca (Eslema, koji je bio oslobođeni rob Umerov), rekao je: Pitao me Ibnu Umer o nekoj njegovoj stvari - misli (na) Umera - (tj. o nekoj Umerovoj stvari, svojstvu, postupku), pa sam izvijestio njega, pa je rekao:

Nisam vidio nijednoga (čovjeka) nikada poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vremena (kada) se uzeo (tj. kada je umro Muhammed a.s. da) je bio marljiviji i darežljiviji, čak se dokrajčio (tj. umro u toj marljivosti i darežljivosti - a u tom niko nije bio bolji) od Umera, sina Hattaba (koji se kao takav i dokrajčio, tj. umro, dočekao kraj života - nihajet).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan, neki) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Času (tj. s Sudnjem danu), pa je rekao (pa je pitao):

"Kada će (biti) Čas?" Rekao je: "A šta je to (što) si pripravio (pripremio) za njega (za taj takav čas)?" Rekao je: "Nema (nikakve) stvari (tj. Nisam ništa pripravio), osim (jedino to) da ja volim Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao:

"Ti si sa (onim) koga voliš (doslovno: koga si volio, tj. Ti ćeš biti na Sudnjem danu sa onim koga si volio na ovome svijetu dok si živio)." Rekao je Enes: Pa nismo se obeselili (veselili ni) sa (jednom) stvari našim veseljem sa govorom (tj. kao što smo se obeselili sa govorom, zbog govora) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ti si sa (onim) koga si volio." Rekao je Enes: Pa ja volim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, i Umera, i nadam se da ću biti sa njima sa svojom ljubavlju njih (tj. zbog svoje ljubavi prema njima) iako nisam radio sa (velikim djelima, tj. velikih djela) slično njihovim radovima (tj. njihovim djelima)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista već su bili u (među onima) što su prije vas od naroda (raznih postojali, živjeli - bili su među njima neki ljudi takvi) kojima se priča (tj. koji o nečemu nešto izreknu, pa se to tako poslije i dogodi, objelodani - pa ispadne kao da im je neko to ispričao i da su na osnovu toga pričanja to izjavili, a oni su, u samoj stvari, nadahnuti ljudi). Pa ako je bio (takav) u mojoj sljedbi ijedan (čovjek, iko, dakle: Ako je iko od moje sljedbe takav), pa zaista on je Umer (onda je to Umer, tj. to je Umer)."

Povećao (je, tj. u pričanju toga hadisa dodao) je Zekerija, sin Ebu Zaideta, od Sa'da, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista već su bili u (među onima) ko je bio (koji su bili) prije vas od Izraelićana (bili su neki) ljudi (što) se govori njima (od meleka, anđela, tj. nadahnjuju se oni od meleka, anđela) od (drugoga načina, na drugi način) bez da bivaju (oni kao neki, a nisu neki) vjerovijesnici. Pa ako je od moje sljedbe od njih (tj. od takvih ljudi) ijedan (čovjek, iko), pa (to je) Umer." Rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice:

"I nismo poslali od prije tebe (nijednoga) od poslanika, a ni vjerovijesnika, a ni (onoga) kome se priča....".

(To je način kako je čitao, na koji način je čitao Ibnu Abbas odlomak iz Kur'ana u poglavlju - suri Hadždž - 52. ajet, odlomak. On je u čitanju dodavao i "ve la muhaddesin". Kod drugih čitača nema tih riječi.)

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, njih dva su rekla: čuli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Dok je (jedan) pastir u svojim bravima (ovcama), potrčao (zatrčao se) je (određeni) vuk, pa je uzeo od njih (od brava jednu) ovcu, pa je tražio nju dok je spasio (izbavio) nju. Pa se obazreo k njemu (taj) vuk, pa je rekao njemu:

"Ko je za nju (Ko je njoj pastir; Ko će joj biti pastir na) dan zvijeri (kada) nije njoj pastir (niko drugi) osim mene?" Pa (su) rekli ljudi:

"Slava Allahu!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja vjerujem u njega (u ovaj događaj), i Ebu Bekr i Umer, a nije tude (a nisu tu bili prisutni ni) Ebu Bekr i Umer (ili: a nisu tude Ebu Bekr i Umer)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla sina Hunejfa, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Dok sam ja spavač (Dok sam ja spavao), vidio sam (određene) ljude (koji) su se izlagali na mene (tj. koji su se pokazivali meni), a na njima su košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru sisama (do sisa, do dojki, do grudi), a o njih (od košulja) su (neke) što dopiru niže (ispod) toga. A izložio (pokazao) se na mene (meni) Umer, a na njemu je košulja (tolika da) vuče sebi nju (tj. da je vuče po zemlji, po tlu za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (tj. Kako si) protumačio njega (taj san), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru."

(To jest: "Tumačim to da prestavlja vjersku čvrstinu. Ko ima dulju košulju, ima, znači, jače vjersko osjećanje, ubjeđenje.)

PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Misvera, sina Mahremeta, rekao je:

Pošto se udario (tj. Pošto je udaren, uboden) Umer (od atentatora), počeo je (da) osjeća bol (tj. da izražava bol). Pa je rekao njemu Ibnu Abbas i (to) kao da on odstranjuje nestrpljivost (strah od smrti) njemu:

"O zapovjedniče vjernika! I zaista ako je bilo to (tj. ako bude to - ako bude došla smrt zbog toga udarca), zaista već si se družio (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa si uljepšao njegovo druženje (društvo, tj. pa si lijepo činio u njegovom druženju, u njegovom društvu), zatim si se rastao (rastavio od) njega, a on je od tebe (tj. s tobom) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) Ebu Bekrom, pa si uljepšao njegovo druženje, zatim si se rastao (od) njega, a on je od tebe (s tobom bio) zadovoljan. Zatim si se družio (sa) njihovim drugovima, pa si uljepšao njihovo druženje, i zaista ako se rastaneš (ti sa) njima, zaista ćeš se rastati svakako (ti sa) njima (ili: ti od njih), a oni su od tebe (s tobom) zadovoljni." Rekao je (Umer r.a.):

"Što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga zadovoljstva, pa to je samo dobročinstvo od Allaha, uzvišen je, (koje) je učinio dobročinstvo (On) s njima (tj. njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što si spomenuo od druženja Ebu Bekra i njegovoga zadovoljstva, pa (i) to je samo dobročinstvo od Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje, (koje) je učinio dobročinstvo s njim (njega) na mene (njega meni). A što se tiče (onoga) što (ti) vidiš od moga nestrpljenja (ili: od moga straha od smrti), pa ono je (tj. pa to je) zbog tebe i zbog tvojih drugova. Tako mi Allaha da (je slučaj takav) da je meni napunjenost Zemlje zlatom (tj. puna Zemlja zlatom), zaista bih se otkupio s njim od kazne Allaha, moćan je i veličajan je (On), prije (nego) da vidim njega (tj. nju-kaznu)."

Rekao je Hammad, sin Zejda: pričao nam je Ejub od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa: "Unišao sam na Umera (tj. Unišao sam Umeru)....", (pa je on dalje pričao) za ovo (tj. za ovaj hadis).

PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je: pričao mi je Usman, sin Gijasa, pričao nam je Ebu Usman Nehdija od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u zidu (jednom) od zidova Medine (tj. u vrtu ograđenim zidom), pa je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori (njemu). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem (na Sudnjem danu)." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Ebu Bekr! Pa sam obeselio njega sa (onim) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je došao (jedan) čovjek, pa je tražio da se otvori. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa sam otvorio njemu, pa kada li je on Umer! Pa sam izvijestio njega za (tj. o onome) što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu. Zatim je tražio da se otvori (njemu kapija, jedan) čovjek. Pa je rekao meni:

"Otvori njemu, i obeseli ga sa rajem na (jednoj) kušnji (tj. uz kušnju koja) će pogoditi njega." Pa kada li (to bi) Usman! Pa sam izvijestio njega za (ono, tj. o onome) što je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao:

"Allah je (onaj što) se od Njega traži pomoć." (Ili: "Allah je onaj od koga se traži pomoć.").

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: pričao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Hajvete, rekao je: pričao mi je Ebu Akil Zuhrete, sin Ma'beda, da je on čuo svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, rekao je:

Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (tj. uzeo) za ruku Umera, sina Hattaba.

(Veli se da je ovaj Abdullah Hišamov stričević Talhata, sina Ubejdullaha.)

GLAVA

lijepih (pohvalnih) djela Usmana, sina Affana, Ebu Amra Kurejšije (Kurejševića), bio zadovoljan Allah od njega.

A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko iskopa (ili: Ko će iskopati) bunar Rumete, pa njemu je raj (tj. pa on će imati raj, ući će u raj)." Pa je iskopao njega Usman. I rekao je: "Ko je opremio (tj. Ko opremi za put i za borbu) vojsku poteškoće (tj. vojsku za borbu na Tebuku), pa njemu je raj." Pa je opremio njega (taj vojni pohod, tj. tu vojsku) Usman.

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. u vrt ograđen zidom), i zapovjedio je meni za čuvanje vrata (toga) zida. Pa je došao (jedan) čovjek traži dozvolu (tj. tražeći dozvolu on da i on uniđe). Pa je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (ono, to) Ebu Bekr! Zatim je došao (neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem." Pa kada li (to) Umer! Zatim je došao (još neki) drugi traži (tražeći) dozvolu. Pa je šutio (jednu) stvarčicu (tj. Pa je šutio, zašutio malko, malo vremena), zatim je rekao:

"Dozvoli njemu, i obeseli ga sa rajem na kušnji (sa kušnjom što) će pogoditi njega." Pa kada li (to bijaše) Usman, sin Affana! Rekao je Hammad: A pričao nam je Asim Ahvel i Alija, sin Hakema, njih dvojica su čula Ebu Usmana (da) priča od Ebu Musa-a sa (pričanjem) kao njegov (sadržaj, tj. sadržaj navedenoga hadisa) i povećao je u njemu Asim (još i to) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio sjedač u (jednome) mjestu (što) je u njemu voda, već se otkrio od svoja dva koljena, ili (do) svoga koljena (tj. otkrio je oba, ili jedno koljeno), pa pošto je unišao Usman, pokrio je njih (koljena, ili njega-koljeno).

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Šebiba sina Seida, pričao mi je moj otac od Junusa, rekao je Ibnu Šihab: izvijestio me je Urvete da je Ubejdulah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Esveda sina Abdujegusa, rekli (rekla su njih dvojica Ubejdulahu):

"Šta sprečava tebe da govoriš Usmanu za (tj. zbog) njegovoga brata (po majci) Velida, pa već su umnožili (govor, kritiku određeni) ljudi o njemu." Pa sam namjerio (upravio, pravo pošao) Usmanu dok je izašao k molitvi (tj. u vrijeme kad je izašao na molitvu). Rekao sam: "Zaista za (tj. u) mene je k tebi (jedna) potreba (nužna stvar) i ona je iskrenost tebi (tj. jedan iskren savjet tebi)." Rekao je: "O (ti) čovječe! Od tebe." Rekao je Ma'mer: Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): "Utječem se Allahu od tebe." Pa sam otišao (okrenuo se nazad), pa sam se vratio k njima dvojici. Kadli je došao (tj. Kadli dođe iznenada) poslanik Usmana! Pa sam došao njemu, pa je rekao: "Šta je tvoja iskrenost?" Pa sam rekao: "Zaista Allah - slava Njemu! - poslao je Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom i spustio je na njega (njemu) Knjigu, i bio si (ti) od (onih) ko se odazvao (koji su se odazvali) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa si selio dvije seobe (dva iseljenja) i družio si se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i vidio si njegov put (pravac), a već su umnožili (raširili nezgodan govor) ljudi o stanju Velida."

(Velida je postavio Usman za namjesnika Kufe umjesto Sada, sina Ebu Vakkasa, nakon neke svađe između Sada i Abdullaha, sina Mes'uda, u vezi naplate pozajmljene imovine iz državne blagajne, a koju je bio pozajmio Sad. Veli se da je Velid klanjao jednom u Kufi kao namjesnik u džamiji kao imam sabah - jutarnju molitvu - u pijanom stanju.)

Rekao je (Usman k Ubejdullahu): "Stigao (li) si (ti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li si, je si li stigao, doživio-vidio ti Božijega poslanika)?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. nego) je dospjelo (doprlo) k meni od njegovoga znanja što (tj. isto onako kako) dospijeva (dopire) k djevici (djevojci) u njezinom zastoru (u njezinoj pregradi, prostoriju-prostoru u koju je ona odvojena, ali ipak nešto čuje i sazna makar bila i izolovana)." Rekao je (Usman):

"Što se tiče poslije, pa zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa istinom, pa sam bio od (onih) ko se odazvao Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, i vjerovao sam (i vjerujem) u (ono) što se poslalo s njim (njemu), i selio sam dvije seobe (u Abesiniju i u Medinu) - kao što si rekao - i družio sam se (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo sam se njemu (na vjernost), pa nisam pogriješio njemu i nisam prevario (varao) njega do (časa kada) je usmrtio njega Allah (sve dok nije umro). Zatim Ebu Bekr je slično njemu (prošao, tj. bio je od mene poštovan, nisam ni njemu bio nepokoran ni nevjeran). Zatim Umer je slično njemu (prošao sa mnom). Zatim se meni dao hilafet (uprava, vlast, vladanje), pa zar nije meni od prava (tj. pa zar ja nemam isto onakvo pravo da se i meni pokorava, da se i meni bude u pokornosti) kao (ono) koje je za njih (bilo, tj. koje su oni imali - tj. pa zar se i meni ne treba pokoravati kao i njima što sam se ja pokoravao)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa šta su (šta znače) ova pričanja koja dopiru meni od vas? Što se tiče (onoga) što si spomenuo od stanja (o stvari, o slučaju) Velida, pa uzećemo u njemu sa istinom (tj. pa postupićemo s njime po pravdi) ako je htio (ako htjedne) Allah, uzvišen je."

Zatim je pozvao (Usman) Aliju, pa je zapovjedio njemu (Aliji) da bičuje njega (Velida), pa je bičevao njega osamdeset (udaraca, tj. bičevao ga je sa osamdeset udaraca).

(Revolt i nezadovoljstvo i protiv Usmana je izazivalo to što je Usman odgađao da izvrši kaznu nad Velidom, a Usman je odgađao izvršenje kazne zbog toga što je htio da stvarno stanje i slučaj provjeri i sigurno utvrdi. Čim je to utvrdio i provjerio, odmah je odstranio Velida sa dužnosti i dao je zapovjed da se izvrši kazna nad njim za pijančevanje.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, pričao nam je Šazan, pričao nam Abdul-Aziz, sin Ebu Selemeta, Madžišun (ili: Madžišuna, Madžišunov) od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (takvog običaja da) ne izjednačujemo (tj. ne izjednačavasmo, ne smatrasmo jednakim, ravnim) sa Ebu Bekrom nijednoga (čovjeka), zatim (sa) Umerom, zatim (sa) Usmanom. Zatim ostavimo (tj. ostavljasmo) drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) ne sudimo o vrijednosti (međusobnoj prednosti) između njih.

(To jest: Ne davasmo ocjene o dobroti i vrijednosti ostalih drugova Muhammeda a.s. koji je od kojega bolji, vrijedniji.)

Slijedio je njega (Šazana) Abdullah, sin Saliha, od Abdul-Aziza.