U IME ALLAHA MILOSRDNOGA
MILOSTIVOGA
GLAVA DUŽNOSTI ZEKATA
(nužne godišnje tačno
određene milostinje za siromahe, poreza za pomaganje siromašnih muslimana)
I govor Allaha,
uzvišen je (On - Allah): "I uspostavite molitvu i dajite
zekat...." (taj Božiji govor, te
Božije riječi su dokaz da je zekat nužan, obavezan vjerski propis).
(Ta prva
rečenica može se tretirati kao nastavak naslova pa onda glasi ovako: i
govora Allaha, tj. GLAVA dužnosti zekata i -GLAVA- govora Allaha, uzvišen je
(On, Allah): "I uspostavite molitvu i dajite zekat....".)
A rekao je Ibnu Abas, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice: pričao mi je Ebu Sufjan, bio zadovoljan Allah od
njega, pa je spomenuo hadis Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj.
pa je Ebu Sufjan spomenuo svoj razgovor sa Iraklijem o Muhamedu a.s.), pa je (u
toku toga razgovora) rekao (o Muhamedu a.s. Ebu Sufjan Irakliju):
"Zapovjeda nam molitvu, i zekat, i povezanost (sa rodbinom) i čednost
(poštenje)."
PRIČAO NAM JE Ebu Asim Dahhak, sin
Mahleda, od Zekerija-a, sina Ishaka, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije,
od Ebu Mabeda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza u Jemen, pa je rekao
(Muhamed a.s.):
"Pozovi ih k svjedočenju da
nema boga osim Allaha i da sam ja poslanik Allaha; pa ako se oni pokore za to
(tomu, tj. tome, tome su povinu), pa objavi im (daj im na znanje) da je Allah
propisao njima pet molitava u svakom danu i noći; pa ako se oni pokore za
to (u tomu, u tome), pa objavi im da je Allah propisao njima milostinju u
njihovim imovinama, uzima se (ona) od njihovih imućnih (bogatih) i
vraća se (ona, tj. daje se, razdjeljuje se) na njihove siromašne (dakle
uzima se od imućnih i daje se siromašnima)."
PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera,
pričao nam je Šubete od Ibnu Usmana, sina Abdullaha sina Mevheba, od
Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejuba, bio zadovoljan Allah od njega, da je
(jedan) čovjek rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
"Izvijesti me za (jedan) posao (tj.
o poslu koji) će me uvesti (u) raj." Rekao je (narod): "Šta je
njemu? Šta je njemu?" A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i
spasio: "Potreba (velika je ono) šta (što) je njemu (palo na um da pita). Obožavaćeš
Allaha i nećeš pridruživati s Njime (nijedne) stvari (ništa), i
uspostavljaćeš molitvu, i davaćeš zekjat (milostinju) i spajaćeš
(tj. povezivaćeš) se sa rodbinom (rođacima - pa će te vršenje
tih djela uvesti u raj)." A rekao je Behz: pričao nam je Šubete,
rekao je: pričao nam je Muhamed, sin Usmana, i njegov otac Usman, sin
Abdullaha, da su njih dva čula Musa-a, sina Talhata, od Ebu Ejuba o ovome
(da je pričao). Rekao je Ebu Abdullah: Bojim se da bude Muhamed
nezapamćenim. On je samo Amr.
(To jest: U ovom
drugom senedu navedenog hadisa Šubete objašnjava da je sinu Usmanovu ime
Muhamed, a to nije tako. Pravo
je to da je sinu Usmana ime Amr, jer Muhamed nije zapamćen, a Amr jest.)
PRIČAO MI JE
Muhamed, sin Abdurrahima, rekao je: pričao nam je Affan, sin Muslima,
rekao je: pričao nam je Vuhejb od Jahja-a, sina Seida sina Hajjana, od Ebu
Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Beduin
došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
"Uputi me na
(takav jedan) posao kada budem radio njega, unići ću (u) raj."
(Dakle: Za koji posao, ako ga budem radio mogu ući u raj.) Rekao je:
"Obožavaćeš Allaha, nećeš pridruživati s Njime (nijedne) stvari
(ništa), i uspostavljaćeš propisanu molitvu, i izvršavaćeš zaduženu
(uzakonjenu, propisanu) milostinju, i postićeš (mjesec) ramadan
(ramazan)." Rekao je (Beduin): "Tako mi (Onoga) koji (je taj što) je
moja duša u Njegovoj ruci (tj. moći - a to znači: Tako mi Boga)
neću povećati na ovo (tj. Neću više raditi nego samo ono
što je propisano, obavezno)." Pa pošto je okrenuo leđa (tj. Pošto je
Beduin otišao), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko
(je takav da) veseli njega da pogleda k (jednom) čovjeku (tj. u jednoga
čovjeka) od stanovnika raja, pa neka pogleda k ovome (tj. u ovoga Beduina)."
PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a,
od Ebu Hajjana, rekao je: izvijestio me Ebu Zur'ate od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (tj. o navedenom hadisu).
PRIČAO NAM JE Hadždžadž,
pričao nam je Hammad, sin Zejda, pričao nam je Ebu Džemrete, rekao
je: čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
Došlo je izaslanstvo (plemena)
Abdul-Kajsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O
poslaniče Allaha, zaista ovo pleme od Rebi'ata (plemena, tj. ovaj ogranak
plemena od plemena Rebi'ata je u takvom položaju da) su već rastavili
(teren) između nas i između tebe nevjernici Mudara (plemena koji su
nastanjeni na terenu između nas i tebe), i nismo (u mogućnosti da)
stižemo (dolazimo) k tebi (ni u kojoj drugoj prilici) osim u svetom mjesecu, pa
zapovjedi nam za (jednu) stvar (tj. nešto važno što) ćemo uzeti njega od
tebe i pozivaćemo k njemu (svakoga) ko je iza nas (ostao u plemenu)."
Rekao je: "Zapovjedam vam za četiri (tj. četiri stvari) i
zabranjujem vam četiri (stvari): (zapovjedam za) vjerovanje u Boga i
svjedočenje da nema boga (božanstva) osim Bog - i svezao je (Muhamed a.s.
pri tom) sa svojom rukom ovako (dva prsta da pokaže da je to jedna jedinstvena
stvar vjerovanje u Boga i svjedočenje da nema boga osim Bog) - i uspostavljanje
molitve, i davanje zekjata i da izvršite (za državnu blagajnu) petinu (od
onoga) što ste zaplijenili (u ratu protiv neprijatelja); a zabranjujem vam (da
držite i da imate išta) od hrge (kafrge, tj. suda od kore tikve), i lonca
(zelenog ćupa, vrča), i kadnja (suda, izdubljenog u panju ili trupcu
drveta) i zasmolita (tj. zagleđisanoga suda)."
(Sve navedene vrste
posuda su se tada upotrebljavale za alkoholna pića, pa im je zbog toga
zabranio sve te posude.)
A rekao je Sulejman i Ebu Numan od
Hamada: vjerovanje u Boga svjedočenje da nema boga osim Boga. (Dakle bez
"ve-i" riječi iman i šehadet.)
PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman Hakem,
sin Nafi'a, rekao je: izvijestio nas je Šuajb, sin Ebu Hamzeta, od Zuhrije,
rekao je: pričao nam je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda,
da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
Pošto je preminuo poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, i bio Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega,
(postao kalif-vrhovni rukovodilac islamske države poslije smrti Muhameda a.s.)
i zanijekao je (porekao je vjeru, odmetnuo se od vjere onaj) ko je zanijekao od
Arapa ( - odlučio je Ebu Bekjr da povede rat protiv odmetnika), pa je (na
tu odluku Ebu Bekjra) rekao Umer: "Kako ćeš se boriti (ratovati)
protiv ljudi, a već je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Zapovjedilo mi se da se borim (da ratujem) protiv ljudi (sve dotle) dok
reknu (tj. dok ne reknu): "Nema boga (božanstva) osim Boga." Pa ko je
rekao (tj. ko rekne) nju (tu riječ), pa već je sačuvao od mene
njegov (tj. svoj) imetak i njegovu (svoju) osobu (tj. svoj život) osim sa
njegovim pravom (tj. osim po islamskom pravu kada se bude morao lišiti života
ili jednoga dijela imetka, imovine), a njegov obračun je na Boga (tj. a čovjek
će Bogu polagati račun o tome da li je iskreno vjerovao i volio Boga
i Njegovu vjeru)." Pa je rekao (Ebu Bekjr r.a.): "Tako mi Boga zaista
ću se svakako (sigurno) boriti (ratovati) protiv (onoga) ko je rastavio
(tj. ko rastavlja - a to znači ko pravi razliku) između molitve i
zekjata, pa (tj. jer) zaista zekjat je (stroga vjerska) dužnost (koju treba
izvršiti od) imetka. Tako mi Boga da su spriječili meni (tj. da su odbili
da daju manje samo jednu) kozicu (što) je izvršavaše (što ju davaše, što je
davaše) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih ratovao
protiv njih na (tj. zbog) njezinog sprečavanja (tj. što je nisu
dali)." Rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: "Pa tako mi
Allaha nije ono (ništa drugo) osim (to) da je već otvorio (tj. raspoložio)
Allah prsa Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njega, (za ratovanje protiv onih
koji su bili otkazali davanje zekata poslije smrti Muhameda a.s.), pa sam
saznao da je ono (tj. da je davanje zekjata) pravo (tj. strogi propis islamskog
prava, koji je kao takav stroga dužnost svakom imućnom vjerniku)."
(Komentatori su
prokomentarisali ovaj hadis opširno, ali ovo je samo prevod originala, a ne
prevod komentara. Riječ "hakkun" znači i pravo i dužnost.)
GLAVA
prisege na davanje
zekjata.
"Pa ako se pokaju, i uspostave
molitvu i daju zekat (milostinju), pa vaša su braća u (islamskoj)
vjeri.....".
PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, rekao
je: pričao mi je moj otac, rekao je: pričao nam je Ismail od Kajsa,
rekao je: rekao je Džerir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega:
Prisegnuo sam se Vjerovijesniku,
pomilovao ga Allah i spasio, na uspostavljanje molitve, i davanje zekjata i
iskrenost (odanost, vjernost) za svakog muslimana (tj. iskrenu odanost svakom
muslimanu).
GLAVA
grijeha
sprječavača (onoga koji ne daje) zekjata, i (GLAVA) govora Allaha -
uzvišen je (On): "..... i (one) koji pohranjuju (u riznice - a veli se:
koji zakopavaju u zemlju) zlato i srebro, a neće trošiti njega u putu Boga
(na Božiji put), pa obraduj ih sa bolnom kaznom. Dana (kada) će se
zagrijavati na njemu u vatri pakla, pa će se pricvrljiti (tj. pa će
se pržiti) sa njim njihova lica, i njihove strane i njihova leđa, ovo je
(ono) što ste pohranjivali za vaše osobe (tj. za sebe), pa kušajte (ono) što
pohranjivaste."
PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a,
izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je Abdurrahman, sin
Hurmuza, Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Doći će kamila na svoga
druga (tj. svome vlasniku) na najboljem (svome izgledu i težini) što je bila
(onda takva) kada on (kamilin vlasnik) nije darivao u (vezi) nje njezina prava
(odnosno njezine dužnosti, tj. kada nije dao od te kamile propisane milostinje
- pa će tada na sudnjem danu imati njeezin vlasnik takvu kaznu da) će
ga gaziti sa svojim kopitama. I doći će bravi (ovce) na svoga
vlasnika (svome vlasniku) na najboljem (stanju, tj. u najtežem tijelu) što su
bili kada nije davao u (vezi) njih njihova prava (tj. dužne milostinje, i)
gaziće ga sa svojim papcima i bostiće ga sa svojim rogovima." Rekao
je: "A od njihova prava (tj. od obaveze koju treba dati od njih, od
brava-ovaca) je (jedna i to) da se muzu na vodi (na napajalištu, jer na vodu
dolaze i siromasi koji nemaju mlijeka, pa im treba na licu mjesta dati
mlijeka)." Rekao je: "I neće doći (tj. neka ne dođe)
jedan (od) vas (na) sudnjem danu sa ovcom (u takvom stanju da) je nosi na svome
vratu, za nju je bleka-blejanje (tj. ona ima bleku, ona bleji, bleči - blejeći,
a ona bleji), pa (da) rekne: "O Muhamede!", pa (da) reknem:
"Neću posjedovati (tj. Ne posjedujem) za tebe (nijednu) stvar (tj. Ne
mogu ti ništa pomoći), već sam dostavio (tj. saopćio svakome šta
ga čeka, ako ne dadne zekjat). I neće doći (tj. neka ne
dođe) sa devom (kamilom tako da) je nosi na svome vratu, za nju je (ona
ima) mukanje (svoj naročiti glas javljanja), pa (da) govori (rekne):
"O Muhamede!", pa (da) reknem: "Neću posjedovati
(pomoći) tebi (nijednu) stvar (ništa), već sam dostavio (priopćio,
saopćio)."
PRIČAO NAM JE Alija, sin
Abdullaha, pričao nam je Hašim, sin Kasima, pričao nam je
Abdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha Semmana, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko (bude takav da) je dao njemu
Allah (kakav) imetak (imanje), pa nije izvršio (tj. nije dao) njegov zekjat
(tj. zekjat od toga imanja), predstaviće se (prikazaće se to imanje
njegovo) njemu (na) sudnjem danu ćelavim poskokom (tj. kao zmija poskok
koji je ćelav zbog velike svoje otrovnosti), za njega su (tj. on-poskok
ima) dvije pjene (na dva kraja usta; ili: dvije crne tačke iznad dva oka),
uogrličiće mu se (na) sudnjem danu (tj. staviće mu se poskok kao
ogrlica, đerdan okolo vrata-saviće mu se oko vrata), zatim će
uzeti za njegova dva podvoljka, misli (na) njegove dvije vilice, zatim će
reći: "Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoja riznica (blagajna)." Zatim
je pročitao (tj. citirao iz Kur'ana): ".... neka ne misle (oni) koji
škrtare...", odlomak (taj cijeli iz Kur'ana je citirao).
GLAVA:
Što (je takva
imovina, takav imetak da) se izvršio (dao) njegov zekjat (od njega, iz njega
propisana milostinja), pa nije riznica (tj. ne računa se u pokuđenu
riznicu, blagajnu - ne računa se gomilanje) zbog govora Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio: "Nije u (onoj količini, za onu
količinu imetka) što je ispod pet ukija (za tu količinu nije obavezna
nikakva) milostinja." ("Ukija" je stara mjera za težinu
i iznosila je 40 dirhema, drama, drahmi.) A rekao je Ahmed, sin Šebiba sina
Seida: pričao nam je moj otac od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Halida, sina
Eslema, rekao je: Izašli smo sa Abdullahom, sinom Umera, bio zadovoljan Allah
od njih dvojice, pa je rekao (jedan) Beduin: "Izvijestite me (šta
znači) govor Allaha: ".... i (oni) koji rizniče (tj. ostavljaju
u riznicu, blagajnu) zlato i srebro, a ne troše ga u put Allaha (za Božiji
put)...."?!" Rekao je Ibnu Umer: "Ko rizniče (Ko
rizniči) njega pa ne izvrši (ne dadne) milostinju (od) njega, pa teško
njemu!" Bilo je ovo samo prije (nego je nastupilo vrijeme) da siđe
milostinja (tj. prije nego je objavljen i naređen propis o obaveznoj
milostinji), pa pošto se spustila (tj. objavila obavezna milostinja),
učinio je nju Allah čišćenjem za imetke.
PRIČAO NAM JE
Ishak, sin Jezida, izvijestio nas je Šuajb, sin Ishaka, rekao je Evzaija:
izvijestio me Jahja, sin Ebu Kjesira, da je Amr, sin Jahja-a sina Umareta,
izvijestio njega od svoga oca Jahja-a, sina Umareta sina Ebul-Hasena, da je on
čuo Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije u (onome)
što je ispod pet ukija (obavezna nikakva) milostinja; i nije u (onome) što je
ispod pet kamila (obavezna) milostinja; i nije u (onome) što je ispod pet
veseka (obavezna) milostinja."
("Vesk" je mjera za žito i iznosi 60 sa'ova, a jedan
"sa'" iznosi 3,34 kg. "Vesk" znači i tovar kamile, tj.
što kamila može ponijeti. "Ukija" je mjera za težinu novca, jer u ono
vrijeme nije bilo papirnoga novca.)
PRIČAO NAM JE
Alija, čuo je Hušejma, izvijestio nas je Husajn od Zejda, sina Vehba,
rekao je:
Prošao sam pokraj
Rebeze (sela udaljenog od Medine tri dana putovanja), pa kad li (kadli) ja sa
Ebu Zerrom, bio zadovoljan Allah od njega. (To jest: pa se nenadano sretnem sa
Ebu Zerom.) Pa sam rekao njemu: "Šta je odsjelo (svratilo) tebe (u) ovo
tvoje svratište (Šta te nastanilo u ovo tvoje stanište, stan, tj. Zbog
čega si se ovdje nastanio, Otkud ti ovdje)?" Rekao je: "Bio sam
u Siriji (tj. u Damasku), pa sam se prepirao ja i Muavija u (vezi odlomka iz
Kur'ana): ".... i (oni) koji rizniče (tj. gomilaju u riznice) zlato i
srebro, a ne dijele ga u putu Allaha (na Božiji put)....". Rekao je
Muavija: "Sišla (objavljena je ova rečenica, ajet) u (vezi, u
pogledu) pripadnika knjige (Biblije, tj. u vezi Židova i kršćana)."
Pa sam (na to) rekao: "Sišla je u (vezi) nas i u (vezi) njih." Pa je
bilo između mene i između njega (prepirka, svađa, neslaganje). I
pisao je (Muavija) k Usmanu, bio zadovoljan Allah od njega, tuži me (tužeći
me, optužujući me). Pa je pisao k meni Usman da (tj. to jest):
"Dođi (u) Medinu." Pa sam došao (u) nju. Pa su se mnogo na mene
(okupljali) ljudi (ili zbog mene okupljali ljudi) čak kao da oni nisu
vidjeli mene prije toga (nikada, ili nikako). Pa sam spomenuo to Usmanu, pa je
rekao meni: "Ako hoćeš, odstrani se (iz Medine)." Pa sam bio
(odlučio da budem) blizo (blizu Medine). Pa to je (onaj događaj, Pa
to je taj događaj) koji je odsjeo (nastanio) mene (u) ovo stanište
(svratište, tj. u ovo pustinjsko selo Rebezu). A da su postavili nada mnom
(meni) zapovjednikom Abesinca, zaista bih slušao i pokoravao se.
(Ebu Zerr je po nekima istoričarima peti, a po nekima osmi,
musliman od odraslih muškaraca. Bio je neustrašiv u propovjedanju islamskih
istina. Bio je stanovišta da musliman ne smije imati gotovine, nego što mu
pretječe preko njegovih potreba, da treba podijeliti. Taj svoj stav je
naročito oštro isticao u vrijeme Usmana r.a. Zbog toga ga je najprije
uklonio iz svoje sredine Usmanov vojni namjesnik Sirije Muavija optuživši ga Usmanu,
jer su Muavijini vojnici naginjali stavu Ebu Zerra, a to je izazivalo opasnost
po javni red i mir. Poslije je Ebu Zerra iz istog razloga internirao (prognao)
u Rebezu i sam kalif Usman. Lako će se odmah reći da je Ebu Zerr bio
utopista, da je zauzimao neostvarljiv i nemoguć stav. I pored toga mora se
izvući jedan zaključak i sagledati jedna činjenica iz njegovog
slučaja i njegovog tako oštrog stava pred kraj života, a to je: muslimani
su već tada bili počeli zanemarivati vjerski strogi propis davanja
zekjata, milostinje i pomaganja materijalnim dobrima; ili ako i nisu posve
zanemarili muslimani te propise, a ono nisu im posvećivali dovoljno pažnje
i brige, i nastojali su da dadnu razna ublaženija tumačenja riječima
Kur'ana i hadisa koje govore o tim propisima. To je pobuna protiv gubljenja
ljubavi prema drugima. Tako bi jedino bilo ispravno shvatiti i stav i
slučaj Ebu Zerra r.a. koji će se još spominjati u idućem tekstu
Buharije.)
PRIČAO NAM JE
Ajjaš, rekao je: pričao nam je Abdul-Aala, rekao je: pričao nam je Džurejrija
od Ebul-Ala-a, od Ahnefa, sina Kajsa, rekao je: sjedio sam.... - H - A
pričao mi je Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Abdussamed, rekao je:
pričao nam je moj otac (Abdulvaris), pričao nam je Džurejrija,
pričao nam je Ebu-Ala', sin Šihhira, da je Ahnef, sin Kajsa, pričao
njima, rekao je:
Sjeo sam do
plemića (glavara) iz Kurejša, pa je došao (pa dođe jedan)
čovjek, grube (čupave, razbarušene) kose, i odjeće i oblika
(izgleda), dok (tj. te) je stao nad njima (tj. kraj njih) pa je pozdravio, zatim
je rekao: "Obraduj rizničare (tj. one koji ostavljaju novac u
blagajne) sa usijanim kamenjem (koje je takvo da) će (se) usijavati na
njemu u vatri pakla, zatim će se stavljati (to usijano kamenje) na
bradavicu sise jednoga (od) njih (tako) da će izaći (na leđa) iz
rskavice njegovog pleća (ili: iz lopatice njegovih pleća); i
stavljaće se na rskavicu (ili: lopaticu) njegova pleća (njegovih
pleća tako) da će izaći (to kamenje na prsa) iz bradavice
njegove sise, trese se (to kamenje, tj. prolaziće kroz njega tresući
se - a to znači: okrećući se, zavrćući se kroz tijelo
prolazeći)." Zatim je okrenuo leđa (taj čovjek, tj. otišao
je podalje) pa je sjeo do (jednoga) stupa (uz jedan kameni stup, stub). I
slijedio sam ga i sjeo sam do njega, a ja ne znam ko je on. Pa sam rekao njemu:
"Ne mislim (doslovno: Ne pokazuje mi se drukčije za ove) ljude osim
(to da) su već zamrzili (da su neugodno primili govor) koji si
rekao." Rekao je: "Zaista oni ne razume, ne razumju (ne shvataju
nijedne) stvari (tj. ništa). Rekao je meni moj (srčani) prijatelj."
Rekao je: rekao sam: "Ko je tvoj prijatelj?" Rekao je:
"Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. (Taj moj prijatelj mi je
rekao:) O Ebu Zere! Je li vidiš Uhud?" Rekao je: "Pa sam pogledao k
Suncu (na Sunce da ocijenim) šta je ostalo od dana (tj. koliko ima do
noći), a ja mislim (tj. misleći ja) da će poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, poslati mene u (vezi neke) potrebe njegove
(nekuda)." Rekao sam: "Da." Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne
volim da je za mene (tj. da ja imam) kao Uhud zlata (tj. u zlatu novca veliku
gomilu kao Uhud da) utrošim njega (tj. koji podijelim) svega njega osim tri
zlatnika." (Ne voli da ima mnogo
zlata koje bi podijelio sve osim tri zlatnika koji su mu potrebni za
jednodnevne izdatke, a kamoli zlata koje ne bi podijelio i utrošio u korisne i
dobrotvorne svrhe. Smatra se da to Muhamed a.s. nije volio ni želio zbog velike
odgovornosti pred Uzvišenim Bogom za način sticanja imovine.) "A
zaista ovi ne razume (ne razumju, ovo dodaje Ebu Zer na navedene riječi
Muhameda a.s., misleći pod riječi "ovi" na onu grupu
Kurejševića od koje se u tom momentu udaljio), skupljaju samo ovozemna
dobra (tj. samo gomilaju imovinu). Ne, tako mi Allaha! Neću tražiti (tj.
Ne tražim od) njih (nikakva) ovozemnog dobra, i neću tražiti rješenja (tj.
ne tražim rješenje od) njih (ni za kakvo pitanje) od vjere (sve dotle) dok se sretnem
(dok se ne sretnem sa) Allahom, moćan je (On) i veličajan je."
(To jest nikad do
sudnjeg dana neću od njih tražiti ni materijalne pomoći, a ni savjeta
u vjeri za sebe lično, jer mi je dosta ono što sam naučio i zapamtio
od Muhameda a.s..)
GLAVA
utroška (trošenja,
dijeljenja) imetka u njegovo pravo (tj. u svrhe u koje je ispravno i pravo da
se troši).
PRIČAO NAM JE Muhamed, sin
Musena-a, pričao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: pričao mi je Kajs
od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Nema zavidnosti (tj. Ne treba
želiti da imaš i ti neko dobro koje si vidio u drugoga) osim u dva
(slučaja, u dva čovjeka): čovjeka (koji je takav da) je dao
njemu Allah (jednu veliku) imovinu, pa je dao moć (vlast) njemu na
uništenje njega (tj. na utrošak imetka) u pravo (tj. u ono u što je i bio dužan
da ga utroši); i čovjeka (koji je takav da) je dao njemu Allah mudrost, pa
on sudi po njoj (tj. provodi je) i poučava je."
GLAVA
licemjerstva u
milostinji (a ono je osuđeno) zbog govora Njega, uzvišen je (On): "O
(vi) koji vjerujete, ne pokvarujte (ne uništavajte) vaše milostinje sa
isticanjem (prigovaranjem) dobročinstva i uznemirivanjem
(vrijeđanjem).....", do Njegovog govora ".... nevjernike."
A rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan
Allah od njih dvojice: "Salden"-krut (gladak, a ta riječ iz
navedenog ajeta znači): "Nije (Nema) na njemu (nijedna) stvar (tj.
ništa)." A rekao je Ikrimete: "Vabilun"-pljusak je (tj. to
znači) žestoka kiša, a "tallun"-sitna kiša je (tj. to
znači) rosa.
(Obe riječi i
"tallun" i "neden", "neda" znače rosa i kiša
koja je sitna kao rosa, koja sipi, rominja. "Neden", "neda"
ipak više znači rosa. Ovdje se navodi Ikrimino tumačenje navedenih
riječi jer su one spomenute u ajetu koji se malo prije spomenuo i u ajetu
koji iza njega u Kur'anu slijedi.)
GLAVA:
Neće primiti
Allah (nijedne) milostinje iz pljačke (tj. milostinje koja se daje iz
imovine stečene pljačkom, krađom ratnog plijena), i neće
primiti osim od lijepe zarade (poštene zarade) zbog Njegovog govora:
"Dobar govor (Lijepa riječ) i oprost bolji su od milostinje koju
slijedi (tj. poslije koje dolazi) uznemirenje (vrijeđanje), a Allah je
imućan (a to znači: ne treba Njemu vaša milostinja) i blag."
GLAVA
milostinje od
lijepe (poštene, dozvoljene) zarade zbog Njegovog govora: ".... i
uvećava milostinje (tj. imanja od kojih se daju milostinje), i Allah ne
voli svakog (tj. nijednog) velikog nevjernika i griješnika. Zaista (oni) koji
vjeruju, i rade dobra djela, i uspostavljaju molitvu i daju obaveznu
milostinju, za njih je (tj. oni imaju) svoju nagradu kod svoga Gospoda, i nema
straha na njima i neće se oni žalostiti."
PRIČAO NAM JE Abdullah, sin
Munira, čuo je Ebu Nadra, pričao nam je Abdurahman, on je sin
Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Ko je podjelio milostinju (tj. Ko
podjeli milostinju) u vrijednosti (jedne) datule (tj. koliko jednu datulu,
hurmu) od lijepe zarade, a neće primiti Allah (drugu) osim lijepu, i
zaista će Allah primiti nju (tu milostinju od dozvoljene zarade) sa Svojom
desnicom, zatim će je odgajiti (tj. uvećati - a to znači: uveća
će Svoju nagradu za tu milostinju) njezinom vlasniku kao što odgaja jedan
(od) vas svoje ždrebe (tako) dok (ta milostinja) bude kao brdo." Slijedio
je njega (Abdurahmana) Sulejman od Ibnu Dinara (tj. slagao se s njim u
pričanju navedenog hadisa). A rekao je Verka' od Ibnu Dinara, od Seida,
sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(To je dakle još
jedan lanac ljudi preko kojih je dopro navedeni hadis do Buharije.)
A predao (pričao) je njega
(navedeni hadis) Muslim, sin Ebu Merjema, i Zejd, sin Eslema, i Suhejl od Ebu
Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
vrijednosti milostinje od zarade.
GLAVA
milostinje prije vraćanja (odbijanja da primi milostinju onaj
kome se ponudi).
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Mabed, sin Halida, rekao
je: čuo sam Hariseta, sina Vehba, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Dajite
milostinju, pa zaista (ili: jer zaista) ono doći će na vas (tj. vama)
vrijeme (jedno takvo da) ide čovjek sa svojom milostinjom (tj. da nosi, da
nosa svoju milostinju tražeći ko bi je od njega primio) pa neće
naći koga (tj. nikoga da) primi nju. Govoriće čovjek (kojem ponudi
milostinju): "Da si došao s njom (tj. Da si je donio) jučer (u
jučerašnjem danu), zaista bih je primio. Pa što se tiče danas, pa
nema (nikakve) potrebe meni za nju (tj. za milostinju koju mi nudiš)."
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od
Abdur-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao
je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Neće
ustati (tj. Neće nastati, nastupiti) Čas (tj. sudnji dan, ili smak
svijeta poslije kojega će biti proživljenje i sudnji dan - Neće taj
čas nastupiti sve dotle dok ne bude tako) da bude mnogo u vas imanje
(imanja, imućstvo, bogatstvo) pa (da) se izlije (poplavi toliko) da
će zabrinuti (baciti u brigu) gospodara imanja (to) ko će primiti
njegovu milostinju, i (tako) da će izložiti (ponuditi) njega (imetak, tj.
milostinju) pa će reći (onaj) koji (je taj što) izlaže (nudi) njega
njemu: "Nema potrebe meni (tj. Ne treba mi)."
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Asim Nebil, izvijestio nas je
Sa'dan, sin Bišra, pričao nam je Ebu Mudžahid, pričao nam je Muhill,
sin Halifeta, Taija, rekao je: čuo sam Adija, sina Hatima, bio zadovoljan
Allah od njega, (da) govori:
Bio sam kod poslanika
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su mu došla dva čovjeka, jedan
(od) njih dvojice tuži (se na) siromaštvo, a drugi tuži (se na) presijecanje
puta (od strane razbojnika), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio: "Što se tiče presijecanja puta, pa zaista ono neće
doći na tebe osim malo (tj. proći će ti samo malo vremena i
nestaće opasnosti od razbojnika tako) da će izaći karavana
(putujući) ka Meki bez zaštitnika (čuvara, pratioca). A što se
tiče siromaštva, pa zaista Čas neće nastupiti (dok ne bude takvo
imovno stanje ljudi) da će obilaziti jedan (od) vas sa svojom milostinjom
(i) neće naći (tj. ne našavši onoga) ko je prima (tj. ko bi je
primio) od njega. Zatim zaista će stati svakako jedan (od) vas pred Boga
(tako da) nije između njega i između Njega (postavljen nikakav)
zastor, a ni tumač (prevodilac koji) prevodi njemu. Zatim će zaista
reći svakako (Allah) njemu: "Zar ti nisam dao imanje?" Pa
će zaista reći svakako (jedan od vas): "Da." Zatim će
zaista reći svakako: "Zar ti nisam poslao poslanika?" Pa će
zaista reći svakako: "Da." Pa će pogledati na svoju desnu
stranu pa neće vidjeti (drugo) osim Vatru, zatim će pogledati na
svoju lijevu stranu pa neće vidjeti (drugo) osim Vatru, pa neka se
čuva svakako jedan (od) vas (da ga ne bi zadesila kazna tada), pa ako nije
našao (ništa da podijeli kao milostinju), pa sa lijepom riječi (neka
utješi, ili obavijesti siromaha da mu ne može pomoći, neka ga udobrovolji
i raspoloži)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta,
od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Zaista će
doći svakako na ljude (tj. ljudima jedno takvo) vrijeme (da) će
obilaziti čovjek u njemu sa milostinjom od zlata, zatim neće
naći (ni) jednoga (lica, tj. nikoga da) je uzme od njega. I vidjeće
se jedan čovjek (da) ga slijedi četrdeset žena, sklanjaju se njemu
(traže utočišta u njega, kod njega) iz (tj. zbog) malobrojnosti ljudi i
mnogobrojnosti žena."
GLAVA:
Čuvajte se Vatre, i da sa pola hurme (i sa pola hurme, datule)
i malom (količinom) od milostinje (tj. makar i sa pola hurme i malom
milostinjom činili dobra djela i pomoć siromahu). "I primjer
(onih) koji troše svoja imanja (zbog) traženja zadovoljstva Allaha i (zbog)
učvršćenja iz svojih duša....", odlomak (taj cijeli čitaj,
(i) drugi odlomak koji dolazi odmah iza njega) do Njegova govora: "..... i
od svakih plodova....".
(Pravo je: ".... od svakih plodova....". Nema
"i" u originalu ajeta.)
PRIČAO NAM JE
Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Ebu Numan Hakem, sin Abdullaha,
Basrija, pričao nam je Šubete od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Ebu Mes'uda,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Pošto je sišao
odlomak milostinje (tj. odlomak Kur'ana u kojem se zapovjeda da se dijeli i
daje milostinja), natovarasmo se (tj. nosili smo tovare na leđima, radili
smo mnogo više nego obično da bi zaradili više nego što zahtjevaju naše
lične potrebe kako bi nam nešto zarade preteklo da bi mogli to dati kao
milostinju). Pa je došao (jedan) čovjek pa je podijelio milostinju sa (jednom)
mnogobrojnom stvari (tj. podijelio je mnogo imanja kao milostinju). Pa su rekli
(licemjerci): "Licemjerac (je ovaj što ovako mnogo dade, dao je samo da se
prikaže ljudima, da ga vide ljudi)." A došao je (jedan) čovjek pa je
podjelio milostinju sa sa'om (tj. dao je sa' - 3,34 kg. ječma kao
milostinju). Pa su rekli (dvoličnjaci): "Zaista Allah je imućan
(tj. nepotreban, neovisan) od sa'a ovoga (čovjeka, tj. Bogu ne trebaju tri
kilograma i trideset četiri dekagrama ovoga čovjeka)." Pa je
sišla (objava ovoga odlomka, tj. objavljen je ovaj odlomak Kur'ana): "Koji
napadaju (opadaju, kleveću) dobrovoljne davaoce od vjernika u milostinjama
i (one) koji neće naći (tj. ne nalaze da podijele ništa drugo) osim
njihovu (tj. svoju) moć (snagu, osim ono što im pretekne od zarade što su
je svojom moći i snagom zaradili)....", odlomak (taj vidi, misli se
na odlomak Kur'ana).
PRIČAO NAM JE
Seid, sin Jahja-a, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od
Šekika, od Ebu Mes'uda Ensarije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio (slušan i
poštivan) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je zapovjedao nama
za milostinju (toliko smo se pokoravali i slušali da) je odlazio jedan (od) nas
k pijaci pa bi se tovario (nosio, prenašao je stvari i robu) pa bi pogodio mud
(tj. pa zaradi "mud" - 835 grama hrane i od toga bi podjelio
milostinju), a zaista za neke (od) njih danas je zaista sto hiljada
(vrijednosti ocjenjen imetak, tj. a zaista danas neki njegovi drugovi imaju sto
hiljada novaca, ili imovine koja vrijedi i iznosi sto hiljada).
PRIČAO NAM JE
Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, rekao je:
čuo sam Abdullaha, sina Ma'kila, rekao je: čuo sam Adijja, sina
Hatima, bio zadovoljan od njega, rekao je: čuo sam poslanika Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
"Čuvajte se
Vatre, i da sa pola hurme (datule, tj. pa makar sa pola hurme da činite,
dajete milostinju i pomoć nemoćnome)."
PRIČAO NAM JE
Bišr, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je
Ma'mer od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Ebu Bekra sina
Hazma, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Unišla je (jedna)
žena, (i) sa njom dvije kćeri njezine, pita (tj. prosi milostinju), pa
nije našla (tj. nije zatekla) kod mene (nijednu) stvar (tj. ništa drugo) osim
(jedne jedine) hurme, pa sam darovala nju njoj. Pa je razdijelila nju
između svoje dvije kćeri, a nije (ona) jela od nje (nimalo). Zatim je
ustala pa je izašla. Pa je unišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nama
pa sam ga izvijestila, pa je rekao: "Ko se stavi u iskušenje od ovih
kćera sa (jednom) stvari (tj. Ko se iskuša sa kćerima, Ko imadne
kćera), biće mu (one) zavjesa (koja će ga štititi) od
Vatre."
GLAVA:
Koja je milostinja vrijednija (tj. najvrijednija)?
I milostinja škrtoga
zdravoga (je vrijednija) zbog Njegova govora - uzvišen je (On): "I trošite
(dijelite) od (onoga) što smo dali vama od prije (tj. prije nego nastupi
čas) da dođe jednome vas smrt....", odlomak, i Njegova govora: "O
(vi) koji vjerujete, trošite (dijelite) od (onoga) što smo dali vama od prije
(nego) da dođe (onaj) dan (koji je takav da) nema prodaje (tj. trgovanja)
u njemu.....", odlomak (iz Kur'ana).
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Umarete,
sin Ka'ka'a, pričao nam je Ebu Zur'ate, pričao nam je Ebu Hurejrete,
bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Došao je (jedan)
čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O
poslaniče Allaha, koja milostinja je veća nagradom (po nagradi od
drugih, tj. najnagrađenija)?" Rekao je: "Da milodariš (tj. Da
daješ milostinju), a ti si zdrav, škrt, plašiš se siromaštva i nadaš se
bogatstvu (tada je najbolje da daješ milostinju, tada ti je milostinja
najnagrađenija), a ne odlaži (ne oklijevaj, ne čekaj) dok (nastupi
kraj života) kada dospije (duša do) grkljana (pa da onda) rekneš: za omsicu (za
tog-i-tog) toliko i za omsicu (i za tog-i-tog) toliko (tj. onom omsici toliko,
a onome omsici toliko dajem milostinje), a već je bilo za omsicu (tj. a
već je u tom času tvoje imanje približilo se da bude omsice -
tog-i-tog, nasljednika, koji neće biti uvijek sklon da izvrši tvoju
oporuku)."
GLAVA.
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Firasa, od Šabije, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su neke (od) žena
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekle Vjerovijesniku, pomilovao ga
Allah i spasio:
"Koja (od) nas
je brža (od drugih) tebi priključivanjem (tj. "Koja će se od nas
najbrže, najprije tebi priključiti" - a to znači: "Koja
će poslije tebe prva umrijeti između nas")?" Rekao je:
"Najduža (od) vas rukom (tj. "Ona koja je najrukatija, najduže
ruke)." Pa su uzeli (jednu) trstiku (da) mjere laktom (tj. mjereći
laktom) nju. Pa je bila Sevda najduža (od) njih rukom (najduže ruke). Pa smo
znali (saznali) poslije da (ono) što je bila duljina ruke (da) je (to u stvari)
milostinja (tj. Pa smo poslije saznali da se pod izrazom "najduže
ruke" misli na pojam "ona koja najviše daje milostinju", a ne
koja stvarno ima duži ud, organ tijela-ruke). I bila je (Sevdeta) najbrža (od)
nas priključivanjem njemu. I voljaše milostinju (da daje).
GLAVA
milostinje javnosti (javnog davanja milostinje) i Njegova govora -
moćan je (On) i veličajan je: "Koji troše (dijele) svoje imovine
u noći i danu, tajno i javno....", do Njegova govora ".... i
neće oni žalostiti se."
GLAVA
milostinje tajne (tajnosti, tj. u tajnosti - tajnog davanja
milostinje).
A rekao je Ebu
Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, (pričajući) od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio: ".... i čovjek (koji) je milodario
(jednu) milostinju pa ju je sakrio (tako) da neće znati (tj. da ne zna)
njegova ljevica šta je načinila (tj. dala) njegova desnica....". I
(GLAVA) Njegova govora: "Ako pokažete (tj. dadnete javno) milostinje, pa
divno je (ono) što je ona (darovana, data, tj. divna je ta milostinja); a ako
je sakrijete i dadnete je siromasima, pa ono je bolje za vas (vama)....",
odlomak (Kur'ana taj čitaj).
GLAVA:
Kada je milodario na bogatoga, a on ne zna (tj. Kada je dao
milostinju imućnome čovjeku ne znajući da je on imućan)?!
(I takva milostinja će biti primljena i nagrađena od
Uzvišenoga Boga.)
PRIČAO NAM JE
Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža,
od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Rekao je
(jedan) čovjek: "Zaista ću milodariti svakako sa milostinjom
(tj. daću jednu milostinju)." Pa je izašao sa svojom milostinjom (tj.
iznio ju je) pa ju je stavio u ruku (jednoga) kradljivca. Pa su osvanuli (i)
pričaju (osvanuli su pričajući, ili: Pa su počeli da
pričaju): "Milodarilo se na kradljivca (tj. Dala se milostinja
kradljivcu!)!" Pa je rekao (davalac milostinje): "Bože moj, Tebi
hvala (moja milostinja ode kradljivcu ne znajući ja da je on kradljivac)!
Zaista ću milodariti svakako sa (jednom) milostinjom." Pa je izašao
sa svojom milostinjom pa ju je stavio u ruku (jedne) kurve (preljubnice, ne
znajući da je ona takva). Pa su osvanuli (tj. počeli mještani, toga
čovjeka da) pričaju: "Milodarilo se noćas na kurvu!"
Pa je rekao: "Bože moj, Tebi hvala na kurvi (tj. što iz moga neznanja ode
moja milostinja kurvi-prostitutki)! Zaista ću (ponovo) milodariti svakako
sa (jednom) milostinjom." Pa je izašao sa svojom milostinjom pa je stavio
nju u ruku bogataša (a nije znao da je to bogataš). Pa su osvanuli (tj.
počeli mještani da) pričaju: "Milodarilo se na bogataša!"
Pa je rekao: "Bože moj, Tebi hvala na kradljivcu, i na kurvi i na bogatašu!"
(To jest: "Bože moj, Tebi hvala na svemu i svakom prilikom, a Tvoja je
volja i Tvoje je dopuštenje da ja ne znajući dadnem milostinju ovim
licima!") Pa se došlo (njemu) pa se reklo njemu: "Što se tiče
tvoje milostinje kradljivcu, pa možda on da se ustegne od svoje krađe, a
što se tiče kurve (prostitutke), pa možda ona da se ustegne od svoga
kurvanja (od preljuba), a što se tiče bogataša, pa možda on (da) se
pouči pa (da) troši (tj. dijeli, podijeli) od (onoga) što je darovao njemu
Allah."
GLAVA:
Kada je milodario na svoga sina, a on ne osjeća (ne zna, tj.
Kada dadne milostinju svome sinu ne znajući da je to njegov sin, vrijedi i
biće nagrađena i ta milostinja).
(Znajući i svjesno nije vrijedno dati milostinju sinu,
kćeri, unucima, a ni ocu, materi, djedovima itd., jer ta lica čovjek
mora hraniti i opskrbljivati ako su nesposobna za privređivanje i rad, a
nemaju imovine.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Israil, pričao nam je
Ebul-Džuvejrijeti da je Ma'n, sin Jezida, bio zadovoljan Allah od njega,
pričao njemu, rekao je:
Prisegao sam se
poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prisegnuo sam se na vjernost)
ja, i moj otac i moj djed. I zaprosio je (djevojku Muhamed a.s.) meni i
vjenčao me je. I prepirao sam se (parničio sam se) k njemu (tj. pred
njim, pa je presudio parnicu u moju korist, a radilo se o sljedećem
slučaju između mene i moga oca). A bio je moj otac Jezid izvadio
(nekoliko) zlatnika (da) milodari s njima (tj. da ih dadne kao milostinju), pa
ih je stavio kod (jednog) čovjeka u bogomolji, pa sam došao, pa sam ih
uzeo pa sam došao njemu s njima (donio sam mu ih pokazujući ih da sam ih
uzeo sebi). Pa (na to moj otac meni) je rekao: "Tako mi Allaha nisam tebe
htio (tj. nisam tebi mislio ni htio da dadnem tu milostinju, da ona tebi dođe
i prispije)." Pa sam se prepirao s njim (tj. poveo sam parnicu protiv
njega) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tuživši ja), pa je
rekao (Muhamed a.s.): "Za tebe je (tj. Ti imaš Božiju nagradu za ono) što
si naumio (i bio odlučio da tvoja milostinja dopre nekome siromašnome
čovjeku), o Jezide! A tebi je (ono) što si uzeo (tj. ti zadrži sebi
zlatnike koje si uzeo), o Ma'ne!"
(Da i njemu nisu trebali, ne bi ih on uzeo sebi, a osim toga smatra
se da se ovdje radilo o dobrovoljnoj milostinji, a ne o obaveznoj zakonskoj
milostinji zekjatu, pa je zbog toga Muhamed a.s. tako i presudio ovu parnicu
između oca i sina.)
GLAVA
milostinje sa desnicom (podijeljene).
PRIČAO NAM JE
Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, rekao je: pričao mi je
Hubejb, sin Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan
Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Sedmorica su
(tako dobra da) će zasjeniti njih Allah, uzvišen je (On), u Svome hladu (u
Svojoj sjeni) dana (onoga kada) ne (bude nikakvog drugog) hlada osim Njegovog
hlada: pravedan vođ (rukovodilac), i mladić (koji) je odrastao u
pobožnosti (obožavanju) Allaha, i čovjek (takav da) je njegovo srce
obješeno u bogomoljama, i dva čovjeka (takva da) se njih dva međusobno
vole u Allahu (tj. u ime Boga), sastaju se njih dva na njemu (na ime, u ime
Boga) i rastaju se njih dva na njemu (na ime, u ime Boga), i čovjek (tako
moralan da kada) je pozvala njega žena ugledna i lijepa, pa je rekao:
"Zaista ja se bojim Allaha, i čovjek (koji) je milodario sa
milostinjom (tj. davao je milostinju), pa je sakrivao nju (tako) da ne zna
njegova ljevica šta troši (daje, dijeli) njegova desnica, i čovjek (koji)
je spominjao Allaha usamljen (bivši u samoći, kada kod njega nema drugih
ljudi), pa su se prolila (izlila) njegova dva oka (suzama, pa su mu oči
prolila suze)."
PRIČAO NAM JE
Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šu'bete, rekao je: izvijestio me Ma'bed,
sin Halida, rekao je: čuo sam Hariseta, sina Vehba, Huzaiju, bio
zadovoljan Allah od njega, (da) govori: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao
ga Allah i spasio, (da) govori:
"Milodarite (tj.
dijelite milostinju), pa doći će na vas (tj. vama jedno takvo)
vrijeme (da) ide (hoda) čovjek sa svojom milostinjom (da nosa svoju
milostinju i nudi je drugom čovjeku) pa govori (ponuđeni)
čovjek: "Da si došao s njom (Da si je donio) u jučerašnjem
(danu, jučer), zaista bih primio nju od tebe. Pa što se tiče danas,
pa nema (nikakve) potrebe meni u njoj (za nju, za tu tvoju milostinju)."
GLAVA
(onoga) ko je zapovjedio svome slugi za milostinju (da je odnese),
a nije dodao (dao on siromahu) sa svojom osobom (nije je on lično dao).
A rekao je Ebu Musa
od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... on je jedan (od)
dva milodarivaoca, jedan (od) dvojice milodarivalaca (tj. i sluga će biti
nagrađen za istu jednu milostinju koju je odnio kao i njezin vlasnik koji
ju je poslao)."
PRIČAO NAM JE
Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Šekika, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je
potrošila (tj. podijelila) žena od hrane svoje kuće ne (bivši)
pokvarenica, biće njoj njezina nagrada za (ono) što je potrošila
(podijelila), i njezinom mužu njegova nagrada za (ono) što je zaradio (stekao
tu hranu) i blagajniku (skladištaru, magacineru) slično tome (isto toliko
nagrade), neće okrnjiti neki (od) njih nagrade nekih (nijednu) stvar
(nijedan dio, tj. ništa, nimalo)."
GLAVA:
Nema milostinje osim od leđa bogatstva (tj. u stanju bogatstva
se daje milostinja, samo tada). A ko je milodario, a on (sam) je potreban
(nuždan, siromašan), ili je njegova porodica potrebna, ili je na njemu (neki)
dug, pa (taj) dug je preči da se izvrši (podmiri) od milostinje, i oslobođenja
(oslobađanja roba) i poklona, i on je odbijanje (tj. ta milostinja se ne
treba primati od toga čovjeka koji je daje, a dužan je ljudima - treba je
vratiti) njemu. Nije njemu (dozvoljeno) da upropašćuje imovine ljudi (sa
nepodmirivanjem i nevraćanjem duga, a dijeljenjem milostinje).
Rekao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Ko je uzeo
imovine ljudi, hoće (tj. htijući) upropašćenje njihovo,
upropastio njega Allah (ili: upropastiće njega Allah)." Osim da bude
poznat sa (tj. po) strpljivosti (tj. Ne treba davati milostinje ako je on sam
potreban, u oskudici - osim ako je poznat po strpljivosti), pa (da) pretpostavi
nad svoju osobu (drugoga - više vodeći računa o drugome nego o sebi)
i da je (tj. makar da je) bila s njim oskudica kao čin (postupak) Ebu
Bekjra kada je milodario sa svojim imanjem (tj. svoje imanje). A također
su pretpostavili (dali prednost) Pomagači muhadžirima (izbjeglicama,
emigrantima i Mekje u Medinu u vrijeme Božijeg poslanika a.s.). A zabranio je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zabranio je i odvraćao) od
uništavanja imovine, pa nije njemu (dopušteno) da uništava imovine ljudi sa
uzroka (iz razloga davanja) milostinje. A rekao je Kja'b, bio zadovoljan Allah
od njega: rekao sam: "O poslaniče Allaha, zaista je od moga pokajanja
(to) da se izujem (skinem) iz svoga imanja (tj. da dajem, da se odričem od
svega svoga imanja - neka bude) milostinjom (kao milostinja) k Bogu i Njegovu
poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: Dajem u ime Boga sav imetak u
milostinju iz zahvalnosti Uzvišenome Bogu što je primio moje pokajanje koje i
na ovaj način hoću da potvrdim i dokažem da je iskreno)." Rekao
je (Muhamed a.s.): "Zadrži na tebi (tj. sebi) neki (dio) tvoga (svoga)
imanja, pa ono je bolje za tebe (tj. tebi da ovako postupiš - da nešto i sebi
ostaviš)." Rekao sam: "Pa zaista ja zadržavam svoj dio koji je u
Hajberu."
PRIČAO NAM JE
Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio
me Seid, sin Musejeba, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od
njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najbolja
milostinja je (ono) što je bilo od leđa bogatstva (u stanju bogatstva), i
počni sa (opskrbljavanjem onoga) ko (je takav da ga ti) izdržavaš (tj. da
si ga obavezan hraniti i odijevati)."
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Hišam od svoga
oca, od Hakjima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
"Najviša ruka je
bolja od najdonje ruke, i počni sa (onim) ko (je taj što ga) izdržavaš; a
najbolja milostinja je od leđa (u stanju) bogatstva; a ko se ustegne (od
prosjačenja), ustegnuće ga Allah; a ko traži bogatstvo (od Allaha),
obogatiće ga Allah." A od Vuhejba, rekao je: izvijestio nas je Hišam
od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, o ovome (što je
rečeno u navedenom hadisu).
PRIČAO NAM JE
Ebu Numan, rekao je: pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a,
od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao nam je
Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio
zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao, a on je (tj. bivši on) na govornici i spomenuo je milostinju, i
ustezanje (od zabranjenog načina zarade) i prosjačenje:
"Najviša ruka je
bolja od najdonje ruke, pa najviša ruka je ona trošačica (ona koja dijeli
i daje milostinju i pomoć), a najdonja je ona moliteljica (tj. ona koja
prosi)."
GLAVA
prigovarača za (ono) što je darovao (tj. o onome koji
prigovara, ističe, spominje siromahu učinjeno dobro - a takav ne
treba biti, jer to vrijeđa i sramoti siromaha, a to je i po vjerskim
propisima Islama pokuđeno) zbog Njegovog govora: "Koji troše (dijele)
svoja imanja u put Allaha, zatim neće proslijediti (popratiti ono) što su
trošili (podijelili) prigovaranjem (dobra koje su učinili), a ni
uznemirivanjem (a ni vrijeđanjem)....", odlomak (Kur'ana).
GLAVA
(onoga) ko je volio požurenje milostinje od njezina dana (tj. u
njezin dan prispijevanja da je odmah razdijeli siromasima, siromašnima).
PRIČAO NAM JE
Ebu Asim od Umera, sina Seida, od Ibnu Ebu Mulejketa da je Ukbete, sin Harisa,
bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je:
Klanjao (je) sa nama
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, popodnevnu molitvu (ikjindiju) pa
je pohitio (otići iz bogomolje), zatim je unišao (u) kuću. Pa nije
ostao, to jest izašao je. Pa sam rekao, ili se reklo njemu (što je to na brzinu
otišao?), pa je rekao: "Bio sam ostavio iza sebe u kući zlata od
milostinje, pa sam mrzio da obnoćim njega (da ga upustim u noć, da
preko noći ostavim njega) pa sam razdijelio njega."
GLAVA
poticanja (bodrenja) na milostinju i zauzimanja (zagovaranja) u
(vezi) nje.
PRIČAO NAM JE
Muslim, pričao nam je Šubete, pričao nam je Adijj od Seida, sina
Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
Izašao je
Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (jednoga godišnjega)
praznika, pa je klanjao dva naklona (dva rekjata), nije klanjao prije, a ni
poslije (ta dva naklona-rekjata više ništa), zatim je nageo (obratio se) na
žene, a sa njim je Bilal, pa je savjetovao njih i zapovjedio im je da milodare.
Pa je počela žena (da) baca (Pa su počele žene da bacaju u razastrtu
odjeću Bilala) narukvicu i kolut (tj. komade svoga nakita).
PRIČAO NAM JE
Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Ebu
Burejdete, sin Abdullaha sina Ebu Burdeta, pričao nam je Ebu Burdete, sin
Ebu Musa-a, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
Bio je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav) kada bi došao njemu prosjak ili bi
se tražila (obraćajući se) k njemu (neka) potreba (da se podmiri -
bio je takav da bi) rekao: "Zauzimajte se (za ovoga, ili za ovo),
nagradićete se (tj. bićete nagrađeni), a dosudiće (ili:
izvršiće) Allah na jezik (tj. putem jezika, preko) Svoga vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je htio (da dosudi, ili izvrši)."
PRIČAO NAM JE
Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Abdete od Hišama, od Fatime, od Esme,
bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao
ga Allah i spasio:
"Ne zavezuj, pa
(da) se zaveže na tebi (od tebe će Allah zavezati)."
("Evkja
jukji" znači zavezati svezom mijeh ili vreću kada je puna, a
ovdje se misli zavezati da ne dadne milostinje ni pomoći. Prema tome hadis
znači: "Ne škrtari, pa škrtariće se i od tebe.")
PRIČAO NAM JE
Usman, sin Ebu Šejbeta, od Abdeta i rekao je:
"Ne izbrajaj, pa
(da) izbroji Allah na tebe (tj. tebi - a to opet ima smisao: Ne škrtari)."
GLAVA
milostinje u (onoj količini) što je mogao (da je dadne davalac
milostinje, koliko je u mogućnosti da je da).
PRIČAO NAM JE Ebu
Asim od Ibnu Džurejdža. - H - A pričao mi je Muhamed, sin Abdurahima, od
Hadžadža, sina Muhameda, od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu
Mulejkete od Abada, sina Abdullaha sina Zubejra, izvijestio je njega od Esme,
kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoga (od njih dvoje, s
njima) da je ona došla k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je
rekao:
"Ne zadržavaj (u
vreći) pa (da) zadrži Allah na tebi (od tebe - opet: Ne škrtari, jer
će i Allah škrtariti od tebe). Razbi (tj. Otkini, Odvoji - Podijeli) što
možeš (koliko si mogućna, ili: dok možeš)."
GLAVA:
Milostinja pokriva (iskupljuje) pogrešku.
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, bio
zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od
njega:
"Koji (od) vas
pamti govor (izreku) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o kušnji
(iskušenju)?" Rekao je: rekao sam: "Ja pamtim njega (onako) kao što
je rekao (tj. onako kako ga je rekao)." Rekao je: "Zaista si ti na
njega zaista odvažan, pa kako je rekao?!" Rekao sam: "Kušnja
čovjeka je u njegovoj porodici (ili: u njegovoj ženi), i njegovom djetetu,
i njegovom susjedu, pokriva (otkupljuje) nju molitva, i milostinja, i dobročinstvo."
Rekao je Sulejman: Ponekad (Ebu Vail) govoraše: "..... molitva, i
milostinja, i zapovijedanje za dobročinstvo i zabranjivanje od
nevaljalog." Rekao je (Umer Huzejfetu): "Nije ova (što) hoću (da
mi o njoj pričaš), ali (tj. nego) ja hoću (da čujem o onoj
kušnji) koja je (takva da) će se ustalasati kao valovlje (valovi) mora
(ili: kao talasanje mora)." Rekao je: rekao sam: "Nije na tebe s njom
(tj. Nije tebi od nje, Neće tebi od nje), o zapovjedniče vjernika,
(nikakva) šteta. (Neće tebi od te kušnje biti štete.) Između tebe i
između nje su zaključana (jedna) vrata." Rekao je: "Pa (da
li) će se razbiti (ta) vrata ili otvoriti?" Rekao je: rekao sam:
"Ne (otvoriti), nego će se razbiti (razlupati)." Rekao je:
"Pa zaista ono kada se razbiju, neće se zaključati nikad",
(doslovno: ".... kada su se razbila, nisu se zaključala nikad)."
Rekao je: rekao sam: "Da." Rekao je (Šekik): Pa smo se plašili da
pitamo njega (Huzejfeta o tome) ko su (ta) vrata? Pa smo rekli Mesruku:
"Pitaj ga!" Rekao je: Pa je pitao njega, pa je rekao: "Umer, bio
zadovoljan Allah od njega (Tj. Ta vrata su bila Umer.)." Rekao je: Rekli
smo: "Pa je (li) znao Umer (na) koga namjeravaš (misliš)?" (Tj. da su
ta vrata - on). Rekao je: "Da, kao što (je znao) da je pred sutra (tj.
prije sutrašnjega dana) noć, a to je (zbog toga što) sam zaista ja govorio
njemu (takav) govor (koji) nije sa pogreškama (nepravilnostima, tj. nije
pogrešan, nije izmiješan sa nepravilnostima, ili zamršenostima)."
GLAVA
(onoga) ko je milodario u idolopoklonstvu, zatim je primio Islam.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, pričao nam je Mamer od
Zuhrije, od Urveta, od Hakima, sina Hizama, bio zadovoljan Allah od njega,
rekao je: rekao sam:
"O
poslaniče Allaha, da li misliš (za neke) stvari (što) sam bio (ja
uobičajio da) se odajem pobožnosti sa njima u predislamsko doba od
milostinje (tj. kao što je milostinja), ili opraštanje robova i spajanje
(povezivanje sa) rodbinom, pa da li u njima (tj. za njih, za ta djela) je od
nagrade (išta, tj. ima li, hoće li biti za njih ikakve nagrade)?" Pa
je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Primio si Islam na
(osnovu primanja onoga) što je prošlo (ili prethodilo) od dobra (tj. Primanje
Islama ti je nagrada i znak da ti je kod Uzvišenog Boga primljeno dobro, dobra
djela koja si prije toga činio, koja su prethodila primanju Islama)."
GLAVA
nagrade (nagrada) sluge kada je milodario sa zapovješću (po
zapovjedi) svoga druga (tj. svoga gospodara) ne (bivši) pokvaren (tj. ne
dajući milostinju onako kako nije dozvoljeno).
PRIČAO NAM JE
Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila, od
Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je poslanik
Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je
milodarila žena od hrane svoga muža, ne (bivši ona) pokvarena, bila je (tj.
biće) za nju (njoj) njezina nagrada, i za njezinog muža (tj. i njenu,
njenom mužu posebno nagrada, dakle oboje će biti nagrađeni, i žena i
muž) za (ono) što je zaradio (privredio tu hranu) i za blagajnika (tj. i
magazineru-magacineru će biti nagrada) kao to (tj. isto tako, isto
takva)."
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Ala'a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha,
od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio,
rekao je:
"Blagajnik (tj.
skladištar, magaziner, magaciner) musliman, povjerljiv, koji provede (sprovede,
izvrši) - a ponekad (ili: možda) je rekao: dariva (daje) - (ono) što se je
zapovjedilo za njega (njemu, pa to provede) potpuno, obilno, ugodna je s njim
njegova duša (tj. sa zadovoljstvom i ugodnošću to izvrši), pa dadne ga
(imetak određen za milostinju) k (onome) koji je (taj što) se zapovjedilo
njemu za njega - (taj takav magaciner, blagajnik) je jedan (od) dvojice
milodarivalaca. (To jest: i on je drugi milodarivalac)."
GLAVA
nagrade žene kada je milodarila ili nahranila iz kuće svoga
muža ne (bivši) pokvarena.
PRIČAO NAM JE
Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Mansur i Aameš od Ebu
Vaila, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio, namjerava (tj. misli na riječi): "Kada
je milodarila žena iz kuće svoga muža....." - H - Pričao nam je
Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac (tj. Hafs), pričao nam je
Aameš od Šekika, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kada je
nahranila (nekoga) žena iz kuće svoga muža ne (bivši) pokvarena, njoj je
njezina nagrada, i njemu (mužu) kao njegova (količina, tj. kao
količina iznosa nagrade žene - a to znači: i njemu isto toliko) i
blagajniku (magazioneru) kao to (tj. isto toliko) - njemu (mužu) za (ono) što
je zaradio (tu hranu), a njoj za (ono, tj. zbog toga) što je podijelila."
PRIČAO NAM JE
Jahja, sin Jahja-a, izvijestio nas je Džerir od Mansura, od Šekika, od Mesruka,
od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, rekao je:
"Kada je
podijelila žena od hrane svoje kuće ne (bivši) pokvarena, pa njoj je
njezina nagrada (tj. ona ima nagradu za to, biće za to nagrađena), i
mužu za (to) što je zaradio, i blagajniku (skladištaru, magazioneru) kao to
(tj. isto toliko, isto tako)."
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je (On): "Pa što se tiče (onoga)
ko je darivao i bojao se (Boga). I vjerovao u najljepše (tj. u raj), Pa
olakšaćemo mu (ili: olakšaćemo ga) za najlakše. A što se tiče
(onoga) ko je škrtario i držao se bogatim (tj. nepotrebnim - a to znači:
zadovoljavao se samo sa ovosvjetskim životom). I nije vjerovao u najljepše. Pa
olakšaćemo mu (ili: olakšaćemo ga) za najteže." Bože moj, daruj
trošiocu imanja (tj. onome koji dijeli imanje kao milostinju - daruj mu)
zamjenu (naknadu)!
PRIČAO NAM JE
Ismail, rekao je: pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muavijeta, sina
Ebu Muzerrida, od Ebu Hubaba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega,
da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
"Nema od dana
(nijednog, tj. Nema nijednoga dana što) osvanu robovi u njemu (da se
drukčije dogodi) osim (tako da) dva anđela silaze, pa govori jedan
(od) njih dvojice: "Bože moj, daruj trošiocu (tj. davaocu milostinje)
zamjenu (naknadu)", a govori drugi: "Bože moj, daruj zadržavaocu
(ustezaocu milostinje) propast."
GLAVA
primjera škrta (tvrdice) i milodarivaoca (davaoca milostinje).
PRIČAO NAM JE
Musa, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od
Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio:
"Primjer škrta i
milodarivaoca je kao primjer dvojice ljudi, na njima dvojici su dva
ogrtača (dva gornja kaputa dugačka) od željeza." - H - A
pričao nam je Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu
Zinad da je Abdurahman pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio
zadovoljan Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga
Allah i spasio, (da) govori: "Primjer škrta i trošioca (davaoca) je kao
primjer dvojice ljudi, na njima dvojici su dva ogrtača od željeza od sisa
(grudi) njih dvojice do ključnjača (do ključnih kostiju, do
sadžakova) njih dvojice (dostižu im ti željezni ogrtači). Pa što se
tiče trošioca (onog koji daje), pa neće trošiti (tj. podijeliti
milostinju, a da će mu se dogoditi drugo) osim (to da) se produlji
(rasprostrani njegova džubba, taj njegov ogrtač), ili poveća
(uveliča se taj kratki ogrtač - pripovjedač sumnja da li je
rečeno "sebegat" ili "veferet") na njegovoj koži
(tako) da sakrije njegove jagodice (tj. prste ruke) i briše (otire) njegov
trag."
(Veli se da ovo ima prenešeni smisao i da znači: milostinja mu
briše greške i pokriva i sakriva.)
"A što se
tiče škrtoga, pa neće htjeti da troši (da podijeli neku) stvar
(nešto, a da će mu se dogoditi drugo) osim (to da) će se prilijepiti
svaka karika (željeznog ogrtača za) svoje mjesto, pa on ju haljinu (taj
željezni ogrtač) rasprostranjuje, a (ona) neće (da) se
rasprostrani."
Slijedio je njega
(Ibnu Tavusa) Hasen, sin Muslima, od Tavusa u dvama ogrtačima (tj. slaže
se s njim u tome da je u pričanju navedenog hadisa upotrebljen izraz
"dva ogrtača"). A rekao je Hanzalete od Tavusa: dva štita (a ne
dva ogrtača). A rekao je Lejs: pričao mi je Džafer od Ibnu Hurmuza,
čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika,
pomilovao ga Allah i spasio: "dva štita."
GLAVA
milostinje (od) zarade i trgovine zbog Njegovog govora, uzvišen je
(On): "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), trošite (dijelite)
od lijepih (imanja) što ste zaradili i od (onoga) što smo izveli (što dali da
izađe, da nikne) za vas iz zemlje....", do Njegovog govora:
".... imućan, hvaljen."
GLAVA:
Na svakoga muslimana je (obavezna, propisana) milostinja, pa ko
nije našao (za materijalnu milostinju nikakve mogućnosti), pa neka radi za
dobro (tj. neka radi neko drugo dobro djelo).
PRIČAO NAM JE
Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Šubete, pričao nam je Seid, sin
Ebu Burdeta, od svoga oca, od svoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga
Allah i spasio, rekao je:
"Na svakoga
muslimana je milostinja (obavezan postupak i čin)." Pa su rekli:
"O vjerovijesniče Allaha, pa ko nije našao (mogućnosti)?"
Rekao je: "Radiće sa svojom rukom (fizički), pa će
koristiti svojoj osobi (sebi) i milodariće." Rekli su: "Pa ako
nije našao (mogućnosti da radi fizički)?" Rekao je:
"Pomoći će potrebnoga, žalosnoga (ogorčenoga)." Rekli
su: "Pa ako nije našao (mogućnosti ni za to)?" Rekao je:
"Pa neka radi za dobro (tj. Neka čini bilo kakvo dobro djelo kao da
nekoga, da nekoga potakne na dobro djelo koje sam ne može učiniti), i neka
se ustegne (uzdrži) od zla, pa (ili: jer) zaista ona (tj. i ta osobina i
radnja) je njemu milostinja (tj. vrijedi mu kao i da je dao materijalnu
pomoć nekome kao milostinju)."
GLAVA:
Količina koliko (tj. Iznos količine što je) dariva (daje
milodarivalac) od (obavezne) milostinje i (obične dobrovoljne) milostinje;
i ko je darivao (dao jednu) ovcu.
PRIČAO NAM JE
Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Halida Haza'a, od Hafse,
kćeri Sirina, od Umu Atije, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
Poslalo se k Nusejbi
Ensarijskoj (a to je pravo ime Ummu Atijje) sa ovcom (milostinja, tj. poslala
joj se jedna ovca kao milostinja). Pa je poslala (Nusejba mesa) k Aiši, bio
zadovoljan Allah od nje (s njom), od nje (tj. od te ovce mesa, dio tog
ovčijeg mesa). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"Kod vas je stvar (tj. nešto za pojesti imate li, tj. ima li šta pojesti,
jesti)?" Pa sam rekla: "Ne, osim što je poslala njega Nusejba od te
ovce (što ju je dobila kao milostinju)." Pa je rekao: "Daj, pa
već je dospjela njezinu (tj. svome) mjestu."
GLAVA
obavezne milostinje (od) srebra.
PRIČAO NAM JE
Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Amra, sina Jahja-a, Mazinije,
od njegova oca, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju, rekao je: rekao je
poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
"Nije u (onom
iznosu deva) što je ispod pet deva milostinja (obavezna) od deva, i nije u
(onome iznosu novca) što je ispod pet ukija (200 drama, dirhema srebra)
milostinja (nije obavezna), i nije u (onome iznosu žitarica) što je ispod pet
veskova milostinja (obavezna)."
("Vesk" je šezdeset "sa'ova", a "sa'"
je 3,34 kg, pa onda pet "veskova" iznosi hiljadu i dva kilograma, a
ne dvije hiljade kilograma kako je to pogrešno na jednom mjestu napisano u
tekstu koji je prošao poodavno - u tekstu prevoda.)
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehab, rekao je: pričao mi
je Jahja, sin Seida, rekao je: izvijestio me je Amr, čuo je svoga oca
(priča) od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, čuo sam
Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (navedenom kaže kako je
već opisano).
(U ovome senedu se kaže "čuo sam", a u prethodnom se
kaže "od".)
GLAVA
robe (mjesto novca) u obaveznoj milostinji.
A rekao je Tavus:
rekao je Muaz, bio zadovoljan Allah od njega, stanovnicima Jemena:
"Donesite mi robe, odjeće: haljina ili oblačila
(preoblačila, odijela - to donesite) u milostinju (na) mjesto ječma i
prosa, lakše vama, a bolje za drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i
spasio, u Medini." A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
"A što (se) tiče Halida, (on) je zadržao (tj. uvakufio) svoje oklope
i svoja naoružanja (ratnu spremu u što se ubrajaju i jahaće i tovarne
životinje) u put Allaha (na Božiji put)." A rekao je Vjerovijesnik,
pomilovao ga Allah i spasio: "Milodarite (o žene), i da (tj. pa makar to
bilo) od vašega nakita." Pa nije izuzeo (Muhamed a.s.) milostinju dužnosti
(stroge, tj. obaveznu milostinju) od
(neke druge) osim nje. Pa je počela žena (da) baca svoje
minđuše i svoju ogrlicu (đerdan). A nije naročito istakao zlata
i srebra od robe (od raznih vrsta robe).
PRIČAO NAM JE
Muhamed, sin Abdullaha, pričao mi je moj otac, rekao je: pričao mi je
Sumamete da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu da je Ebu
Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega, pisao njemu (o obavezi zekjata od
životinja) koju je zapovjedio Allah Svome poslaniku: